aristotel - fizika

Aristotel

Fizikakoje je u iste stvari prema naravi, jer je i gibanje iste stvari tako protivno. Naime, jedno od njih bit ce prema naravi, bilo nagore ili nadolje, a drugo protiv naravi. Ali tu se javlja dvoumlje: ima li svako mirovanje koje nije uvijek i nastanak, i je 11 sam on ustavljanje.Grc. rd ZGiaa&ar, lat. progressus ad quietem; engl. a coming to a standstill (or a coming to a stop); franc, celle de I'arret; njem. das Haltmachen; tal. la stasi; rus. ocrauoQKa.Jer inace bi bivao nastanak onoga sto ise protiv naravi ustavljaIli to 'ostaje', 'stoji'., na primjer zemlja gore, zbog toga sto kad je silom uznesena gore, zaustavila se. Nu 'ono sto se ustavlja' uvijek se cini da biva noseno sve brze, docim suprotno ono [sto biva noseno] silom. Stoga ce ono biti mirujuce ne postav- si mirujuce. Uz to, ustavljanje se cini ili da je u

cijelosti premjestanjeIli 'noSenje', 'prenoenje' (grc. rd (peQev&ai) lat. ferri; engl. locomotion; franc, d'etre transports; njem. das Etwas in seinem eigenen Ort sich bewegt; tal. il portarsi; rus. nepeMeuieuue. na svoje vlastito mjesto ill da se dogada istodobno. A postoji i dvoumlje je li os taj an je ovdje protivno gibanju odovud. Jer kad se togod giba odovud i odbacuje [nesto], cini se kako jos uvijek ima to 'odbacivano'; tako te ako 30 je to mirovanje suprotno gibanju odavde u protimbu, protimbe ce biti istodobno prisutne. Ili pak nekim nacinom i miruje, ako jos ostaje, te u cijelosti: 'ono koje se giba' dijelom je ovdje a dijelom u onome 'u sto se mijenja'? I zbog toga 231 a je vise gibanje gibanju suprotno negoli mirovanje.Tako je receno i o gibanju i o mirovanju, kojim je nacinom svako od njih jedno, i koja su kojima protimbe.[Mogao bi tkogod dvojitiOvaj zbrkani dodatak predstavlja veoma dvoj- beno opetovanje onoga sto je vec reeno; stoga je ispuSten u est rukopisa Fizike. Temistije ga zane- maruje, a Simplicije smatra suviSnim. i o ustavljanju: po- 5 stoje li koja gib an j a inimo naravi, a kojima je mirovanje oprecno. Ako ih nece biti, besmisleno je. Jer nesto (mozda) ostaje, ali silom; tako te ce bivati nesto mirujuce, koje to nije uvijek, a i ne postavsi takvim. Ali je jasno da ce biti tako. Jer kao Sto se neto giba mimo naravi, tako bi nesto i mirovalo mimo naravi. Buduci neke stvari ima- 10 ju gib an j a i prema naravi i mimo naravi kao sto je ognju ono nagore prema naravi a nadolje mimo naravi , je li to gibanje i protivno ili je takvo ono zemlje? Jer ona biva ndsena prema naravi nadolje. Ili je jasno kako je oboje takvo, ali ne istim nacinom, nego (gibanje) je takvo prema naravi ukoliko i ono (ognja) biva prema naravi; a gibanje ognja nagore suprotno je onome nadolje, kao ono koje biva prema naravi onome koje 15 biva mimo naravi. A u\eecsi.16211* '163

16211* '163

nebida u bice, ono je napustilo nebice. Bit ce sto- 15 ga u bicu; jer sve nuzno ili biva ili ne biva. Bjelodano je dakle kako u promjeni prema protuslovlju ^promijenjeno' ce biti ono u sto se promijenilo. A ako je tako u toj [promjeni], bit ce i u ostalima, jer slicno vrijedi za jednu kao i za ostale. Uz to, uzme li se i svaka [promjena] pojedi- naicno, isto ce biti bjelodano, zbog toga sto 'pro- mijenjeno' mora biti negdje ili u necemu. Jer, 20 kako je napustilo ono iz cega se promijenilo, mora biti negdje: naime ili je u tome ili ce biti u cemu drugome. Ako je dakle u drugome, kao u r, ono promijenjeno u B ponovno se mora mijenjati iz r u B, jer B ne bijase medasnjetelji (ili podmeti), dok je 'pokretanje' zapravo kretanje pojedinog podmeta. Inace se smatra da je 'po, nego je pro- 25 mjena neprekidna. Tako te ono 'promijenjeno',kad se promijenilo, mijenja se u ono u sto se promijenilo, sto je pak nemoguce. Stoga 'promijenjeno' mora bivati u onome u koje se promijenilo. Bjelodano je tako kako i ono 'nastalo', kada nastade, bivat ce, a ono 'nestalo' nece bivati, jer tako je receno o cjelokupnoj promjeni, a najbje- lodanije je iz one koja je prema protuslovljukretanje' stanje 'pokrenutoga' ukoliko zbiljski poka. 30 Bjelodano je dakle kako 'promijenjeno', u casu kad se prvo promijenilo, u onome je u sto se promijenilo. A ono u sto se 'promijenjeno' kao u prvo promijenilo nuzno je nedjeljivo. A 'prvo' na- zivam ono koje nije takvo da je nesto drugo od njega prvozuje 'kretanje', te je poput 'pokrenutosti'.. Naime, nek je Ar djeljivo, i nek se dijeli kod B. Ako je dakle promijenjeno u AB 35 ili opet u. Br, Ar nece biti promijenjeno u prvo (tno). Ako se pak mijenjalo u obojem [i u AB i u Br] (jer je nuzno ili da se promijenilo ili da se 236 a mijenja u obojem), onda bi se mijenjalo i u cijelome Ar, ali ono bijase promijenjeno. A isti je razlog ako se u jednom [dijelu Ar] mijenja, a u drugome je promijenjeno, jer talo ne-bijelo i nastalo bijelo. Ako je dakle neprekidna preinaka u bijelo i iz bije- loga, i ne ustavlja se nikoje vrijeme, onda je isto- 5 dobno nestalo ne-bijelo i nastalo bijelo i nastalo ne-bijelo tako ce naime trojemu biti isto vrijeme.Uz to, ako je vrijeme neprekidno, nije stoga kretanje takvo, nego je ono susljedno. Jer kako bi bila ista krajnost140 protimbama, kao bjeloci i 9 crnoci?141Docim ce kretanje po kruznoj crti142 biti jedno i neprekidno, jer tu se ne dogada nista nemoguce. 10 Jer ono koje se krece iz A istodobno ce se kretati u A prema istom pokretaju143 (jer u sto ce stidiVidi V. 6. 229b 28.To jest: kretanje po pravoj crti (grc. ^ rfs ei>$ela$; lat. motus in linea recta).Ili 'krajnja tocka' (th %o%a%ov).Kao sto bi bilo nuzno u slucaju neprekidnosti izmedu dva oprecna gibanja.Grc. inl tr\$ neQL(peQovs>' lat. motus qui fit super linea orbiculata; engl. motion on a circular line; franc, le mouvement circulaire; njem. die Kreisbewegung; tal. il movimento circolare; rus. deuzicenue Kpyzoeoe.Ili 'poticaju', 'pogonu', 'teznji'. Grc. 4 deois lat. impetus; engl. direction of energy (or impulse); franc, tendance; njem. Bestimmung; tal. tensione; rus. deuotcenue.

u to se i krede), ali se nece istodobno kretati ni suprotnim ni oprecnim kretanjima, jer svako kretanje u nestoTo jest u neku tocku. nije ni suprotno ni oprecno onome iz toga, nego su suprotna ona kretanja koja bivaju po pravoj crti (buduci da su ta suprotna 15 prema mjestu, kao kretanja duz promjera, kako su tu krajevi najvise udaljeni), i oprecno je ono kretanje koje biva po istoj crtiTo jest: takva kretanja prelaze istu duzinu u oprecnim smjerovima.. Tako te nista ne prijeci da se doticno krece neprekidno i ni u jedno vrijeme ne prekida. Jer kruzno kretanje 20 biva od jedne tocke u itu istuIli 'od svojega mjesta u to isto'., a ono po pravoj crti od jedne tocke u drugu. Uz to, kretanje u krugu nikad ne biva u istimaMisli se: unutar odredenih granica, koje postoje na crti, a nema ih na krugu., dok je ono po pravoj crti cesto u istima. Dakle, onim kretanjem koje uvijek nastaje u drugome i drugome [nesto] se moze kretati neprekidno, docim onim koje cesto biva u istima ne moze; jer bi se inace moralo kretati istodobno oprecnim kretanjima. Stoga ni u polukruznici, ni u bilo kojem kruznom 25 luku, ne moze se neprekidno kretati, jer se tu cesto mora kretati preko is toga i mijenjati se suprotnim promjenama. Takvo kretanje naime ne spaja pocetak i zavrsetak, dok ih ono kruzno spa- ja, i jedino je savrsenoZbog toga sto je kruznica zauvijek zatvorena i savrsena..28Bjelodano je tako iz te razdiobe kako ni ostala kretanja ne mogu biti neprekidna; jer u svima se 30 dogada da se cesto preko istoga prelaziTo jest: da se ista duzina mora ponovno prela, kao u preinaci preko izmedica, u promjeni kolicine preko srednjih velicina, te isto tako u nastanku i nestanku. I niSta se ne razlkuje nacine li se te stvari (u kojima se zbiva promjena) malobrojnim ili mnogim, niti ako im se izmedu stogod doda ili 265 a oduzme, jer pri obojem se dogada te se cesto24216*243

24216*243

krece preko is toga. Jasno je dakie iz tih stvari kako zgodno ne govore ni oni naravoslovci koji kazuju da se sve osjetnine vjecno krecu, jer se one moraju kretati nekim od spomenutih kretanja, i jos se najvise prema njima preina- 5 cuju. Oni, naime, kauju kako stvari uvijek teku i propadaju, pa uz to i nastanak i nestanak naziva ju preinakom. A sadasnje je dokazivanje ustvr- dilo opcenito o svakom kretanju, kako se nista ne moze neprekidno kretati ni jednim kretanjem osim onim kruznim, te stoga ne ni preinakom ni umnazanjem. Nek je dakle od nas toliko receno 10 o tome da ni jedna promjena nije ni neogranicena ni neprekidna osim nosnje u krugu.9 Bjelodano je dakle kako je kruzna nosnjaziti.prva od mosnji. Jer svaka je nosnja, kao sto prije151 rekosmo, ili u krugu ili po pravoj crti ili mijesana; i one moraju biti prvotnije prema ovoj 15 posljednjoj, buduci da se ona od njih sastoji, i nosnja u krugu prvotnija je od one po pravoj crti, jer je jednostavnija i savrsenija. Nista naime ne moze bivati noseno preko neogranicene prave crte (jer nista nije tako neograniceno; a i kad bi bilo, nista se po njoj ne bi kretalo buduci da nemoguce ne biva, a .nemoguce je prije ono sto je neograniceno). Docim nosnja preko oganicene pra- 20 ve crte, ako se obrce, onda je slozena, i zapravo je dva kretanja; a ako se ne obrne, onda je nesa- vrsena i propadljiva. A i naravlju i odredbom i vremenom prvotnije je savrseno od nesavrsenog i nepropadljivo od propadljivog. I zatim, prvotnije je ono [kretanje] koje moze biti vjecno od onoga koje to ne moze biti. Dakle, kretanje 25 u krugu moze biti vjecno, ali od drugih kretanja ne moze ni jedno: mi ndsnja ni bilo koje. Jer u tima mora nastajati stajanje, a ako dolazi 27 do stajanja, nestalo je kretanje. Uz to, s razlogom se dogodilo da je kretanje u krugu jedno i neprekidno, a ne ono koje je po pravoj crti. JerIli 'kruzno kretanje' ili 'kruzenje'.

240Vidi pogl. 8. 261b 28.

kretanju po pravoj crti odreden je i pocetak i svrsetak i sredina, i ono to sve u sebi ima, tako te postoji i ono odakle ce zapoceti pokretnina i 30 gdje ce zavrsiti (buduci da na svojim medama sve miruje, bilo u polazistu bilo u odredistu)Stoga to kretanje mora imati 'rnede' ili 'granice'., docim u kruznome kretanju te su [tocke] neodredene. Jer zasto bi bilo koja od tocaka na toj crti bila meda prije negoli neka druga? Jer svaka je poje- dina slicno i pocetak i sredina i svrsetak, tako te uvijek biva i u pocetku i u svrsetku, ili pak ni- kadaPodrazumijeva se: neke stvari (koje se okrecu oko svoje osovine) nalaze se i uvijek i nikada u do- ticnim tockama, to jest: moze se tako reci (R. K. Gaye).. Stoga se kruglja nekim nacinom i krede 265 b i miruje, jer zauzima isto mjesto. A uzrok je sto se tu sve dogada sredistu, jer je ono i pocetak 1 sredina i svrsetak velicineTo jest: prijectenog prostora ili duzine., te zbog toga sto se ono nalazi izvan obodnice, nosevina nema gdje 5 mirovati kao ono koje je preslo svoj put (buduci da uvijek biva noseno oko sredine, ali ne prema krajnosti), pa zbog toga to uvijek ostaje, te cjelina na neki nacin i miruje i neprekidno se krece. Proizlazi, naime, uzajaman [odnosaj]; jer zbog toga sto je obnosnjaIli 'kruzno gibanje' (vidi tumacenje pojma neQicpoQa). mjeraIli 'mjerilo'; vidi IV. 14 223b 19. kretanja, mora biti prvotna (buduci da se sve stvari mjere onim 10 prvotnim), a zbog toga sto je prvotna, mjera je ostaiih [kretanja]. Uz to, samo kruzrio kretanje moze biti ujednaceno. Jer one stvari koje se krecu pravom crtom neujednaceno bivaju nosene od pocetka prema svrsetku; naime: sto god su daljeOvo se tice samo onih stvari koje se gibaju prema naravi; jer one koje se gibaju protiv naravi (kao kamen bacen uvis) krecu se sve sporije. Usp. V. 6. 230b 23.od svoj eg mirovanja, sve stvari bivaju to brze nosene. Jer po naravi samo kruzno kretanje nema 15 ni pocetka ni svrsetka u sebi samome, nego izvan.A da je nosnja prema mjestu prvo od kretanja,24116 fizikasvjedoce svi oni koji ikada spomenuse koju o

kretanju. Jer njegova pocela pridaju onim stvarima koje pokrecu takvim kretanjem. Naime, ras- tavljanje i sastavljanje kretanja su prema mjestu, a tako pokrecu i Ljubav i Svadali8, od kojih 20 jedno rastavlja a drugo sastavlja. A i um, koji je prvo sto zacinje kretanje, takoder rastavlja,kaze Anaksagora. SlicnoLeukip i Demokrit. pak [mniju] i oni koji ne govore ni o kakvu takvom uzroku, nego kazu kako je kretanje zbog praznoce. Jer i ti govore 25 da se narav krece kretanjem prema mjestu (buduci da je kretanje zbog praznoce nosnja i kao da biva u mjestu), i mniju kako ni jedno od osta- lih kretanja nije prisutno u 'prvotninama', nego u sastavinama iz tihTo jest: u onim stvarima koje su slozene, ili 'iz- vedcne' iz 'prvotnina'. (Vidi tumacenje pojma TlQCOTa) ., buduci da kazuju kako umnazanje i umanjivanje te preinacivanje nastaju sastavljanjem i rastavljanjem nerazdj elj ivih tjelesa. Istim nacinom mniju i oni koji iz gustoce 30 i rjetkoceMisli se na Talesa, Anaksimena i Heraklita. izvode nastanak i nestanak, jer te ure- duju sastavljanjem i rastavljanjem. Uz to, mimo njih [mogu se dodati] i oni koji od dusePodrazumijevaju se Platon i platonici. tvore uzrok kretanja, jer govore kako je pokretalo sebe samoga pocelo pokretninama, te zivotinja, i sve ono koje je produsevljeno, samo sebe krece kretanjem koje je prema mjestu. A i poglavito ka- 266 a zemo da se krece samo pokretnina kojoj je kretanje ono prema mjestu. Ako pak miruje u istome mjestu, a dogada se te se umnaza, smanjuje ili preinacuje, kazemo da se ne kako krece, ali ne kazemo da se krece naprosto.5Receno je, dakle, kako kretanje uvijek bijase i bivat ce u svemu vremenu, i koje je pocelo vjec- noga kretanja, te zatim koje je prvotno kretanje,i koje je jedino kretanje koje moze biti vjecno, i da je prvo pokretalo nepokrenuto.A da ono mora biti bezdijelno i bez ikakve velicine, sada cemo reci, odredujuci prvo o stvarima163 koje su prije doticnoga. A jedna je od njih da nista ograniceno ne moze nesto pokretati neograniceno vrijeme. Postoji naime troje: pokretalo, pokretnina i kao trece ono u cemu je vrijeme; a ti su ili svi neograniceni ili svi ograniceni, ili samo neki, kao dvoje od toga ili jedno. Nek je tako A pokretalo, B pokretnina, a F neograniceno vrijeme. Neka A164 pokrece neki dio B} koji nek je E. Ono to nece pokretati u vremenu jednakome Ff jer vece pokrece u vecem165; tako te vrijeme Z nije neograniceno. Dodajuci tomepotrosit cu A, a dodajuci ovome E, potrosit cudocim vrijeme necu potrositi, oduzimajuci uvijek isto, jer je ono neograniceno. Tako te ce sve A pokretati cijelo B u ogranicenome vremenu r. Ne moze se dakle od ogranicenog nista pokre- (tati neogranicenim kretanjem. Bjelodano je stoga da ograniceno ne moze kretati neograniceno vrijeme. A da uopce ne moze u ogranicenoj veli- cini bivati neogranicena moc166, jasno je iz slije- decega. Uvijek naime bude veca ona moc koja ucini isto u manjem vremenu, bilo da zagrijava ili zasladuje ili baca ili u cijelosti pokrece nesto. Mora dakle i od onoga koje je ograniceno, ali ima neogranicenu moc, trpjeti nesto [doticno] 'trpece', i to vise nego od bilo cega drugoga, buduci da je neograniceno vece od icega; samo sto tu ne moze biti nikakva vremena. Jer ako je A vrijeme u kojem je neogranicena >sila zagrijavala ili gurala, a AB [vrijeme u kojemu je to isto ci- nila] neka ogranicena sila, dodajuci toj uvijek sve vecu ogranicenu silu, dooi 6u jednom u [tocku] u kojoj se sila kretala vrijeme A. Jer, dodajuci uvijek ogranicenoj [velicini], premasit cu svakuTo jest: o uvjetima ili pretpostavkama na kojima pociva navedeni zakljucak.Naime: dio od A.To jest: A mora biti vedi dio od A nego sto ie E od B.Ili 'sila', jer ovdje upravo to znaci viseznacnica fj Svvapig (lat. vis; engl. force; franc, force; njem. Kraft; tal. potenza; rus. cuna).182183

182183

odredenost, te isto tako oduzimajuci, zaostajat cu za svakom takvom. Stoga ce u istome vremenu kretati i neograniceno i ograniceno. A to je ne- 5 moguce. Zbog toga ne moze nista ograniceno imati neogranicenu moc.6Isto tako ne moze biti ogranicena moc u neogranicenome. Iako u manjoj velicini moze bivati veca moc, ali jos veca biva ona u veeoj. Nek je dakle AB neograniceno. Onda Br167 ima neku moc,koja je u nekom vremenu pokrenula A, naime: u vremenu EZ168. Uzmem li Br dvostruko, pokre- 10 nut ce u polovici vremena EZ (nek je, naime, takav razmjer), tako te ce pokretati u vremenu ZG. Uzimajuci dakle uvijek tako, nikad necu prijeci AB, dok ce mi od danog vremena ostajati sve manje. Moc ce stoga biti neogranicena, buduci da premasuje svaku ogranicenu moc; docim sva- 15 koj ogranicenoj rnoci mora i vrijeme biti ograniceno (jer ako neka sila pokrece u nekom vremenu, veca ce pokretati u manjem, ali odredenom vremenu, prema obrnutom razmjeru). Ali svaka je moc neogranicena, kao i mnostvo i velicina, ako premasuje svaku odredenost. A to se moze 20 pokazati i ovako. Uzet cemo naime neku moc u ogranicenoj velicini, a koja je istoga roda s onom u neogranicenoj velicini, i kojom ce se izmjeriti ogranicena moc u neogranicenoj [velicini]169.Iz toga sto je receno jasno je kako dakle ne 25 moze bivati neogranicena moc u ogranicenoj velicini, niti pak ogranicena moc u neogranicenoj velicini. Ali ispravno je prvo pretresti stanovitu dvojbu o nosevinama. Jer ako se svaka pokret- nina pokrece od necega drugoga, osim onih stvari koje same sebe krecu, kako se to neke nepre- stance krecu kao bacene stvari a da ih vie ne dotice njihov pokretac? Ako pokretac istodob 30 no pokrece i nesto drugo, kao zrak, koji buduci pokretan i pokrece, slicno je nemoguce da se krece dok prvotni [pokretac] ne dotice i ne krece,nego bi se istodobno sve stvari i kretale ii zaustavljale, kad se prvo pokretalo zaustavi, cak i ako bi poput magneta oicinio da uzmaze 267 a pokretati 1 ono koje je sam pokrenuo. Ali mora se reci i ovo, kako prvo kretaloGrc. td tiq&iov xivfjaav; lat. primum movens; engl. the original movent (or the first mover); franc. ce qui a mil en premier; njem. das erste Bewegende; tal. il primo motore; rus. nepeoe dewyicyu\ee. Kako bi se doticni pojam razlikovao od xb xivovv (pokretalo) prevodi se kao kretalo, cime se zadrzava i minimal- na razlika i srednji rod. cini te moze pokretati bilo zrak bilo voda bilo koje drugo takvo cemu je po naravi i pokretati i kretati se. Ali 5 doticno ne prestaje istodobno bivati 'pokrecuce' i 'pokretano', nego prestaje bivati 'pokretano' istodobno kad ga njegovo pokretalo prestane pokretati, samo ipa'k ostaje 'pokrecuce', te stoga i pokrece nesto drugo koje je susljedno i o kojem vrijedi isti razlog. A [kretanje] pocinje prestajati kada u susljednomuTo jest: kad je doticna sila sve manja u svakom susl jednom clanu niza. moc pokretanja postaje uvijek sve manjom. I napokon prestaje kada ono koje je prije ne tvori od slijedecega 'pokrecuce',nego samo 'pokretano'. A [kretanje] toga dvoga 10 mora istodobno prestati i 'pokrecucega' 1 'pokretanoga', kao i cijelo kretanje. To kretanje,dakle, nastaje u onim stvarima koje se jednom mogu kretati, jednom pak mirovati; i ono nije neprekidno, nego se cini takvim; ono naime pripada ili stvarima koje su susljedne ili koje se doticu; jer tu ne postoji jedno pokretalo, nego ih je vise uzajamno medasnjih. Stoga u zraku i 15 vodi nastaje takvo kretanje, koje neki kazu da je uzajamno premjestanjeVidi tumacenje pojma dwuneQloTaoig.. Ali je doticne dvojbe-To jest: dio od AB.E je vrijeme koje treba AB za pokretanje A.Prema R. K. Gayeu, doticni dokaz nije izveden do kraj a, jer ili je ogranicena velicina mjera neogranicene velicine (sto je nemogude) ili je pak mjera od toliko neogranicene velicine koliko se moze reci da posjeduje doticna sila (moc), dok preostatak ne posjeduje nikakvu mod, ali u tome se slucaju ne moze reci da neogranicena velidina posjeduje ogranicenu moc.

nosti nemoguce razrijesiti drukcije, ako ne na spomenuti nacin. Naime, uzajamno premjestanje cini da se svi [clanovi niza] istodobno i krecu i pokrecu, te tako i zaustaVljaju. Nu nama se isad pojavljuje neko jedno koje se krece neprekidno.Od koga se ono pokrece? Jer se ne krece samo 20 od sebe.Buduci u bicima kretanje mora biti neprekidno,a ovo je jedno, i jedno opet mora pripadati ne- koj velicini (jer se i ne krece ono koje je bez velicine), te biti jedna velicina pokretana od jed- noga (jer inace nece biti neprekidno kretanje,nego vise medasnjih i razdijeljenih), i, zatim, ako je pokretalo jedno, ono ili i samo pokretano pokrece ili je pak nepokretno; ako je dakle pokretano, morat ce uslijediti da se i ono samo mi- 25 jenja, te istodobno pokrece od necega, pa ce se zaustaviti i doci do toga da kretanje bude od 267 b nepokretnoga. A to se pak ne mora zajedno mijenjati173, nego ce uvijdk moci pokretati (jer takvo kretanje biva bez napora), i to je jedino,ili u najvecoj mjeri, ujednaceno kretanje, buduci da pokretalo ne trpi nikakvu promjenu. Isto tako pokretano, naprama pokretalu, ne smije imati ni- k^kve promjene, kako bi kretanje bilo isto174. Pokretalo stoga mora biti ili u sredini ili na obod- nici175, jer su to pocela. Ali najbrze se ikrecu stvari koje su najblize pokretalu, a takvo je kretanje obodnice; stoga je tu pokretalo. Nastaje i dvo- umlje: moze li nesto pokretano pokretati neprekidno, ali ne kao ono koje iznovice te iznovice 10 gura, pa biva neprekidno samo zbog susljednosti. Jer [takvo pokretalo] treba ili samo uvijek gurati ili vuci ili ciniti to oboje, ili [cinidbu] preuzimaneko drugo pokretalo jedno od drugoga, kao sto je prije receno o stvarima koje se bacaju, ako zrak [ili voda] buduci djeljivi pokrecu nesto drugo i sami uvijek pokretaniTo jest: zrak ili voda su pokretalo samo zbog toga sto im se razliciti dijelovi krecu jedan za drugim.. Nu u oba slu- 15 caja ne biva jedno kretanje, nego medasnjeSmisao je ovaj: ne nastaje jedno kretanje, nego niz 'medasnjih' kretanja.. Neprekidno je dakle jedino ono kretanje kojim pokrece nepokretno. Buduci se ono uvijek isto ponasa, i prema pokretanome ponasat ce se isto i neprekidno.Posto su (te stvari razlucene, jasno je da je nemoguce prvome nepokretnome pokretalu imati ikakvu velicinu. Jer ako bi imalo velicinu, moralo bi samo biti ili ograniceno ili neograniceno. 20 A da ne moze biti neogranicene velicine, vec je pokazano prije u knjigama o naravninamaIli 'u knjigama o prirodninama' ili 'u predava- njima o Fizici'; vidi 251a 9., dok je sada dokazano da je ogranicenoj velicini nemoguce imati neogranicenu moc, te da je nemoguce da se nesto od cega ogranidenoga pokrece neograniceno vrijeme. Docim prvo pokretalo pokrece vjecnim kretanjem i neograniceno vrijeme. 25 Bjelodano je stoga da je nedjeljivo i bezdijelno i nema nikakve velicine.To jest: tu se pokretalo ne mora mijenjati zajedno s onim koje pokrece.Podrazumijeva se da doticna promjena mora uvijek bivati ista promjena, naime: krazenje.Ili 'u krugu', buduci da se grc. xvhAoj prevodi na oba nacina, kako pokazuju prijevodi: lat. in cir- culo; engl. on the circumference; franc, a la peripheric, njem. in dem Kreise; tal. o nel cerchio; rus. no Kpyzy.249

249

Pogovor prevoditeljaSADR2AJ I IZRICAJ ARISTOTELOVE FIZIKEU sludaju ovoga djela (koje za europsku filozofija nije takav temeljac kakav je Metafizika, ali je to uiedvojbe- no za samu znanost, koja koliko god daleko otila, ne moze bez zasada i dvoumica poteklih upravo iz Aristotelove Fizike), najuputnije ce biti poceti od onoga sto je bilo najire i Aristotelu, naime: od svega ili od svemira, Predoceno u prirucnu sazetku, Aristotelov ogranidexii sve- mir sastoji se od prozirnih sfera (kruglji ili okruglica), koje nose zvijezde i ostala nebeska tjelesa, koji se svi sastoje od pete ili nebeske pratvari (elementa, pocela); unutar svemira kao takvog sadrzan je svijet detiriju pode- la, sa zemljom u srediStu. Izmedu ostalog, n tome svemira, od krajnje sfere do unutarnje jezgre nema praznog prostora. Jos zornije i slikovitije redeno, njegov je sve- mir glavica luka, s vise ljuski ili ovojnica, naime: 'okruglica' kojoj je u sredistu zemlja kao sredina svemira. Te okruglice ili ovo j nice krecu se jedna u drugoj bez trenja. Medutim, svaka se ta ijuskaovojnica-okrugiica sfera pokrece pokretana od one druge u kojoj je, osim krajnje nebeske sfere. Uz to, svako je nebo i produSevljeno bi- de, upravo kao i bilo koji drugi ziv stvor... Uzeto strud- nije, uz takav se svemir vezu i posebnije odredbenice:Ali za Aristotela, koji ne vjeruje u mogucnost praznine, i zapravo se ne siuzi samim pojmom prostora (kao nedim sto moze biti ili puno ili prazno), nego samo pojmom fiiyi&og a, proteznoScu tvarnih tjelesa, aksioma- tidno je da nebeski sustav kao cjelina ne podlijeze pre- mjeStanju (iako je podlozan kruzenju); i tu on nalazi mjesto svih stvari koje su unutar toga. Nutarnja povriina i srediste nebeskog sustava koji se okrede ono su 'gore' i 'dolje' koji tvore granice svemu Sto dolazi izmedu njih. (W. D. Ross, Introduction, p. 57.)Takvim slozenim pitanjem, koje je istodobno i metafi- zicko i fizicko, bave se Aristotelova prirodoznanstvena dje-187186

187186

182183

la. U tome se smislu obicno izdvajaju cetiri Aristotelove rasprave Fizika, O nebu, O nastajanju i nestajanju i Meteorologika koje i tvore jedinstvenu cjelinu. Uo- stalom, Fizika se moze smatrati jednim od prirodoznan- stvenih djela i po onome sto sam Aristotel kazuje u Me- teorologici o naravi i povezanosti doticnih rasprava (I. D. Rozanski, str. 5). Isti pisac, autor uvodne rasprave za ruski prijevod Fizike, odreduje njezin predmet okvimoovako: , ; ^ AdziiesSto se pat tice rasprave, sto je dosla do nas pod na- slovom Tredavanja iz fizike', ta rasprava... sluzi kao teorijski uvod u sva ostala prirodoznanstvena djela, u kojima se ispituju odredeni razredi naravnih stvari i u tim stvarima prisutni konkretni oblici gibanja. Uoblicivsi sa- drzaj Fizike u sazetku, mozemo reci kako se u njoj istra- zuju prvo nacela (ili principi) svih naravnih bivstava i, drugo, opci problemi gibanja. Upravo zbog toga, kako znamo iz Simplicija, sam Aristotel i njegovi najblizi uce- nici, Teofrast i Eudem, nazivali su prvih pet knjiga Fizike knjigama 'o naravnim nacelima', a tri posljednje knjigama o gibanju\ (Ibid., str. 1415)Kako bismo mogli sto sustavnije razluciti meduodno- saje i poveznice izmedu sadrzaja i njegova izricaja, po treban nam je bar em i u obliku radnog ocrta priru- can sazetak predmetnog sadrzaja.Fizika je do nas dospjela uoblicena u cjelinu od osam knjiga. Knjige I. i II. proucavaju opca nacela znanosti o naravi (prirodi). Prva je knjiga zapravo uvod u kojem je i temeljna postavka Fizike o spoznaji opstojnosti gibanja u svih naravnih bica. Istrazuju se, dalje, nacela promjen- Ijivih stvari: tvar, oblik, lisenost. Sam predmet fizike nije cisti oblik, nego onaj otvareni, koji tvori naravno i pro- padljivo bice. Samo to bice i nacela znanosti o njemu istrazuju se u II. knjizi, uz odredbu naravi i odnosa fizike prema ostalim znanostima. Knjige III. i IV., nakon nace- la/pocela naravnog bica, razmatraju gibanje i s njime povezane zbiljnosti: beskonacno, mjesto, praznina, vrijeme. U V. knjizi se, izmedu ostalog, razlucuje gibanje nastanka i nabrajaju vrste gibanja, te odreduje pojam ne- prekidnosti. Knjiga VI. dalje razraduje gibanje kao velicinu, kolicinsku diobu, uz onu pokretljivoga i pojam bes- konacnosti gibanja. Gibanje (ili kretanje) naprama po- kretacu i pokretljivome, te pojam prvotnog pokretala, uz usporedbe medu vrstama gibanja, predmet su VII. knji- ge. Posljednja (VIII.) knjiga odreduje narav prvog pokre- nutoga i prvog pokretala, i zalazi u metafizicke izvore naravnih pojava.Zadiruci dublje u narav i znacaj sadrzanog predmeta, susrest cemo se s posebnije razradenim pojavama i sustavnije odredenim pojmovima, od kojih je bar em neko- liko desetaka postalo nezaobilazivim natuknicama i najos- novnije fizike i najnovije znanosti o svemiru. Pri tome cemo naici na toliko toga sto je gotovo bjelodano, a ipak je kao takvo uobliceno i predoceno tek u doticnom Ari- stotelovu djelu.Narav I priroda (yvoig) u Aristotela znaci cjelokupni svi- jet naravnina (ili prirodnina). U osnovi njegova nauka o naravi je postavka o oprekama (suprotnostima/protim" bama), naime: o najmanje dvije opreke uz podmet (substratum). Narav je i unutarnje pocelo promjene. U tome smislu jedne su stvari po naravi, dok su druge po nekim drukcijim uzrocima (npr. po umijecu). Tu nalazimo i odredbu da su narav ili bivstvo naravnog predmeta isto- vjetni s njegovim oblikom. Sama narav je inace pocelo gibanja u sebi. Za Aristotela je, dalje, bitna i razlika izmedu naravnog i prisilnog gibanja. Lake stvari (kao zrak, oganj) naravlju teze obodnici svemira: nagore, a one teske (kao zemlja) sredistu zemlje, svemira: nadolje. Promjena (fiempoZ^) u bilo kojem obliku potjece od podme- ta i opreke. Tumacitelji izlucuju tri bitna cimbenika: 1) bnoxdtiivov ili fiAt] (podstavnik ili tvar), 2) dPtixelfisvQP ili ovEQtjaig (protimba ili lisenost) i 3) fiog^ ill ei'dog ili dQxVyog (nacelo koje tvori predmet odred-be/defiinicije). I dalje, 1) i 2) ili 1) i 3) zajedno tvore ovala ili tods u (bivstvo ili sto ovo). Najsire uzeto, tvar, oblik i lisenost cimbenici su cjelokupne promjene. A kod onih stvari koje se mijenjaju tvorni uzrok (causa effi- ciens) isti je sa svrsnim uzrokom (causa finalis):Da se bavimo nepromjenljivim bivstvima, kakva su predmeti matematike, nase bi objasnjenje bilo s pomocu oblikovnog uzroka, i ne bi se javljalo nikakvo pitanje tvarnog, svrsnog ili tvornog uzroka; posjedovanje svakog danog pridjevka bilo kojim tipom lika treba se objasniti pokazivanjem kako je pridjevak ukljucen u oblik ili odredbu lika. Ali ondje gdje se bavimo stvarima koje su podlozne promjeni (kao sto smo uvijek u fizici), oblikov- ni uzrok je istodobno i svrsni uzrok; to jest: bivstvo ili znacaj na narav svake vrste stvari treba se smatrati svr-horn kojoj narav tezi proizvodecl doticnu stvar. (W. D. Ross, ibid. str. 4142).Naravno, promjena je uvijek ostvareiije mogucnosti kao takve, i nuzno uza se veze niz pojmova kao beskonacno, mjesto, vrijeme, praznina, kojima ce se Aristotel posebno i iscrpno baviti.Iako se cesio, pa i predesto, navode giascviti Zenonovi paradoksi, i mi se moramo njima pozabaviti malo poseb- nije; I ako ni zbog cega drugoga, onda barem zbog toga sto o njima i znamo samo iz Aristotelove Fizike, gdje se navode i pobijaju cetiri takva dokaza. Prvi se tice tvrdnje o nemogucnosti gibanja (ili dihotomije). Stracnjaci navode i dandanasnje moguce dvojbe oko Aristoteiovih pobi- janja navodne Zenonove tvrdnje o nemogucnosti gibanja. Naime: noviji su pisci obicno mislili kako Aristotel tu ne dokucuje smisao Zenonova dokaza, kako kaze Ross. Aristotel, medutim, doticne paradokse razrjesuje najbo- Ije Sto moze, a ni najnovija rjesenja ih ne razrjesuju u cijelosti, kad je posrijedi gibanje, konacno i beskonacno, te vrijeme i prostor, i sve to jos u uzajamnu odnosu s brojem! Jer, moderna rjeSenja koja postavljaju besko- nacnu djeljivost vremena i prostora ne cine se nista us- pjesnijim od onih koja je nijecu. Zenonov prvi paradoks jos uvijek ceka konacan odgovor. (Ibid, str. 75)Drugi Zenonov paradoks, ili sofizam, je Ahiiej (i kornja- ca), koji Aristotel pobija na poznat i uvjerljiv nain. Tre- ci je o letecoj strijeli, gdje Aristotel nedvojbeno pobija i dokazuje besmisao tvrdnje o mirovanju strijele koja leti u svakom danom sada; ali, pri svemu tome dobro je imati na umu. barem dvoje: prvo, sve o Zenonovim paradoksima znamo samo posredstvom Aristotela a, drugo, cak i moderni matematici u svakom od till paradoksa nalaze teorijska dvoumlja koja joS ne mogu razrijesiti u cijelosti. Cetvrti paradoks je o trci na trkalistu. Tu se polazi od stava o beskonacno j djeljivosti prostora, a posrijedi je pretpostavka da dva tijela jednake velicine u jednakim vremenima prelaze tijelo koje se krece i tijelo koje miruje iste velicine. Sve u svemu, dva su paradoksa zasnovana na pretpostavci o beskonacnoj djeljivosti, a dva na postavci o djeljivosti na konacan broj nedjeljivosti, ili: u prva dva paradoksa Zenon postavlja besko- nacnu djeljivost prostora (ali vjerojatno ne i vremena). U trecem najvjerojatnije postavlja da je vrijeme sastavljeno od konacnog broj a malih jednolikih vremena. U cetvrto- me opet pretpostavlja da ni prostor ni vrijeme nisu beskonacno djeljivi, nego da se oboje sastoje od malih jednolikih dijelova.Ni ovlasan prevoditeljski prikaz (u kojem se sve sadr zajno i predmetno navodi samo radi toga da se postave i potkrijepe nacela jezicnog prijenosa) ne moze mimoici Aristotelovu razludzbu naravi i znacaj a matematike i fizike. On sustavno razlucuje predmet matematike od pred- meta fizike: dok se prva bavi izdvojenim apstrakcijama, druga proucava naravne slozevine. Slikovito to oprimje- ruje razlikom izmedu iskrivljenosti i prcastosti.Razlika izmedu matematickog i fizickog predmeta moze se vidjeti pri usporedbi iskrivljenosti i prcastosti. Is krivljenost postoji u fizickim tijelima i (Aristotel bi re- kao) nigdje drugdje; ali ona se moze proucavati svoj- stva razlicitih krivulja mogu se proucavati odvojeno od cinjenice promjene. Prcatost, s druge strane, poseb- na je iskrivljenost u posebnoj vrsti tijela. Stanovita vrsta tijela, i stoga sklonost izvjesnim vrstama promjene, uklju- cuje se u samu odredbu prcastosti, i ne moze se svojstve- no izdvojiti kad proucavamo prcastost. I u tome smislu, meso, kost, covjek, te ukratko svi predmeti naravoslov- ceva proucavanja, nalik su na prcasto. Svako je od njih x66$(ovo u tome), poseban oblik utjelovlje-nja u posebnoj vrsti tijela koje taj oblik zahtijeva za svoje utjelovljenje; oni, i njihovi pridjevci, su X6yoi gvvXoa, 'otvareni oblici'. (Ibid. str. 34.)Za razliku od istaknutog britanskog aristotelovca, tali- janski prevoditelj i tumacitelj istice nesto drukcije zna- cajke, razmatrajuci isti kljucni meduodnoSaj medu dotic- nim znanostima. Njemu je posrijedi odnos kvantifikaci- je (u matematici) naprama potrebama kvalifikativnog tumacenja (u fizici), ali i u znanosti uopce. Matematicizam, ukratko, zanemaruje pravo znacenje jedinstva, koje nije kolicinski temelj brojnog niza, nego je organicko i imanentno je neprekidnost. I zbog toga pla- tonizam, posavsi od razmisljanja o jednome visnjem svoj- stvu, i ne znajuci se osloboditi 'kolicinske' znanosti, nije mogao primjereno protumaciti narav, koja je kakvocno organicna.Te razlike (koja je istinski uzrok opreke izmedu aristo- telovske fizike i moderne fizike galilejevskog nadahnuca) treba se drzati onaj tko nastoji prodrijeti u spekulativne zahtjeve naseg filozofa: jer se autonomija fizike u odnosu 182183

182183

na matematiku tako poistovjecuje s autonomijom kakvoce naprama kolikoci. Ova posljednja nije iskljucena s po drucja naravi (prirode), nego se ostvaruje samo u pojmu velicine, sto nije odredba geometrijskog bivstva, nego tvari, to jest svojstva koje nije neposredno sjetilno, nego je ontolosko.Uostalom, ni jasna razlika medu dvjema znanostima ne treba izazivati pomisao na 'popodrucenje' ili 'departmenta- lizam', koji moraju imati pragmaticki i nemetafizicki znacaj, na sto nije nikako mislio najstariji i najstroziji bra- nitelj prve filozofije. Metoda prvotnog nacela, o kojem hermeticki govori Aristotel, sa svojim temeljnim ontolo- gizmom, osigurava autonomiju ne samo razlicitih znanosti od njihovih nuzrednica nego i potpuno jedinstvo znanosti po sebi. (A. Russo, Introduzione, str. XXIXXII.)II.Postoje i podrobnija pitanja samog teksta, stupnjeva njegove podudarnosti s prvotnim predloskom, te prepo- znatljivih dodataka i propusta razlicitih prepisivaca, iz- davaca i tumacitelja. Medutim, pri ovakvoj vrsti prijevo- da, koji se u cijelosti oslanja na najpouzdanije obraden predlozak izvornika (koji je, uz to, i najpotpunije moder- no izdanje) nisu potrebne nikakve takve posebnije prim- jedbe. Dakako, noviji izdavaci izvornika i tumacitelji obil- no su se sluzili svojim predhodnicima iz starine, te su u tome smislu i danas od nezaobilazive vaznosti radovi drev- nih komentatora, bilo onih grckih: Temistija (oko 350), Aleksandra Afrodizijskog (oko 200), Filopona i Simplici- ja (VI-. st.), ill pak Aspazija (oko 100), bilo opet arapskih (kao Averrois) ili srednjovjekovnih (kao Toma Akvinski). Sam tekst Fizike, kako je dosao do nas, temelji se na ne- kih sedam kodeksa, koji su nas taj ali od pocetka X. do XVI. stoljeca, te uglavnom na trima komentarima (Sim- plicijevu, Filoponovu i Temistijevu). Prema Simpliciju, prvih pet knjiga su % a neqi %6>v &q%6)v9 tpvoixa key6fitva dok su tri posljednje za tieqI xivrioewg. Oko same VII. knjige postoje barem dvije poteskoce: prvo je upitna sama njezina veza sa cjelinom djela, i drugo - postoje dvije verzije za prva tri poglavlja, a prema Simpliei- jevu navodu postojale su dvije verzije cijele te knjige. Moguce je da ta VII. knjiga izvorno i nije bila dio Fizi- ke. Kako kaze W. D. Ross, doticna je knjiga posve izvan glavnog tijeka Fizike, dok knjige V., VI. i VIII. opet tvore cjelinu koja taj isti tijek prekida. Prema njemu, VII. knjiga bi bila kasniji umetak (negdje u III. st. pr. Kr.), sto ostali tumacitelji ne prihvacaju, kako se moze vidjeti iz predgovora i tumacitelj skih primjedaba u francuskim, njemackim, talijanskim i ruskim izdanjima.Kao d u slucaju Metafizike, nema ni ovdje stopostotne sigurnosti u rasporedu grade, jer je u pozadini uvijek mogucnost o slusatelj ima i tumacitelj ima kao neprepo- znatljivim posrednicima izmedu izvorne Aristotelove misli te oblika samog predloska koji je dosao do nas u ras- polozivom rasporedu. Zato je W. D. Ross i mogao reci, govoreci o dvostrukostima u VII. knjizi i o pitanjima koja oko toga iskrsavaju:... (doticni dio) svakako ne pripada glavnoj shemi koju tvore knjige V., VI., VIII., nego je umetnut u Fiziku u III. st. pr. Kr., zahvaljujuci revnosti ucenika koji ne bijahu spremni zrtvovati bilo sto od onoga koje je napi- sao Aristotel zapravo isto kao sto su knjige aAKA bile umetnute u Metafiziku. (Ibid., str. 19).Ali sve sto se tice rasporeda gradiva u djelu objanja- va ise i samom naravlju teksta Fizike: Fizika je jedno od piscevih akroamatickih djela, sto ce reci kako je bilo namijenjeno ogranicenu slusateljstvu i jos ne bijase iz- dano za sire opcinstvo, sto je okolnost koja moze obja- sniti, barem dijelom, Aristotelove varijacije u naslovu i, kao u slucaju VII. knjige, u samom sastavljanju i ure- divanju. Djelo je bilo napisano, u isto doba kao i ostala znanstvena djela, za vrijeme njegova drugog boravka u Ateni (335323). (H. Carteron, Introduction, str. 14.)Nu unatoc svemu sto se pokazuje ili istice kao razroz- no u odnosu na raspored gradiva ili kao razlicito oko naslova djela, jedinstvenost Fizike nije u pitanju: ona ostaje tipicno Aristotelovo djelo.Rasprave koje je suvremeno jezikoslovlje otvorilo o razlicitosti kronologijskih stupnjeva u kojima su se ima- le razvijati, sastaviti i sustavno sloziti osam knjiga Fizike, pruzile su znatan prilog poimanju razvoja Aristotelove misli, ali nisu, opcenito uzevsi, dovele u surnnju orga- nicnost i sustavnost, gdjekad skrivene, cesce bjelodane, toga djela, koje se pokazuje cak d u nasim danima za razliku napr. od ogleda u Metafizici kao jedno od naj- jedinstvenijih filozofovih ostvarenja i kao jedan od naj- 182183

182183

ujednacenijih spisa u cjelini Corpus-a Aristotelicum-a. (A. Russo, ibid., XXXII.)I jo nesto, d Aristotelova fizika je metafizika; naime, tu se i stvari fizike (uzete bilo anticki bilo moderno) pro- matraju i odreduju prvenstveno metafizicki, kako to isti- ce i vec spomenuti autor:U zbilji (Aristotel), vracajuci proucavanje oblika u pod- rue je prve filozofije, vraca cijelo proucavanje naravi u metafizika, u cisti oblik: to jest: u cisti bitak, te dopu- sta, na razini fizike, da tvar d oblik igraju cestu izmje- nu uloga. (Ibid., XV.)Pa ipak, una toe podrafijima prijelaza, Aristotelova Fizika po sebi ostaje negdje izmedu Metafizike i posebnih znanosti: bilo onih o vjecnim bicima (O nebu), bilo o onim propadljivim (O nastajanju i nestajanju zivotinja). U biti, fizika je druga filozofija za razliku od metafizike, koja je prva filozofija...Clancvi te pojmovne sprege uvijek ce istodobno biti i nesto isto i posve razlicito, upravo kao i okvirni sadrzaj ukljucenih nazivaka, to jest: naravnine i izanarav- nine nece nikada ici jedne bez drugih i nede nikada biti jedno te isto, upravo kao i njihove 'sparene' knjige, od kojih je jedna rodila svu danasnju europsku fiziku, a druga metafiziku... Cinilo bi se stoga posve naravnim kad bi se Fizika i Metafizika uzimale nekako kao nesto jedno. U prilog tome Iako bi se mogla naves ti barem dva razloga: prvo, Metafizika je nazvana po Fizici (pa bilo i samo zbog toga sto je knjiznicarski dosla iza nje!), i drugo -- njihov je predmet, u Aristotela, uvijek vise sli- can negoli razlicit, i zapravo: Aristotelova Fizika je toliko metafizicna, da jedna u biti ne ide bez druge, i najcesce se jedna drugom i objaSnjava. Pa ipak, ni proucavanje ni glasovitost Fizike ne mogu se usporediti s onima oko Metafizike, koja iako imenom potonja po svemu je ostalome prva i uvijek je imala prvenstvo nad Fizi- kom.Naravno, uza sve postavljeno i pobrojano, ne smije se ni na casak smetriuti s uma kako u Aristotelovu sustavu nije bilo danasnje opreke i oporbe fizika metafizika; dapace: nedvojbena je prisutnost metafizike u fizici, i time samo uzdignuce promatranoga predmeta na viSu i obuhvatniju razinu odredbe i vrijednosti.Vjecnost i neprekidnost gibanja, stozeri Aristotelovske fizike, nastoje dokazati neprekidnost i vjecnost naravi, te iako ne iskljucuju, nego samo upucuju drugamo kozmolosku alternativu dopustaju ipak proucavanje naravi sa sirokom slobodom metode.U stvarnosti, prema filozofu, metafizika nije zloduh koji prijeti fizici, kao sto je tako kruto ustvrdila suvremena znanost, nego Sirinom svojih obzora zapravo tezi pridati proucavanju naravi najsiru mogucnost autonomije. Upravo prva filozofija, zasnovana kao najsavrsenije ostvare- nje metode prvotnog nacela, uspijeva osloboditi znanost o naravi od podloznosti prema drugim znanostima koje nedvojbeno imaju mnogo uze metodologijsko podrucje. Ako znanost o naravi ima potrebu za nekim svojim 'nau- korn', on ne moze doci od ostalih znanosti koje su, kao Danteove duge, 'usporedne i istobojne', nego samo od znanosti o bitku po sebi, koja prema vrhunskome do- stojanstvu svojeg predmeta moze biti jedina 'nauk o znanosti'. (A. Russo, ibid., str. XIXXX.)III.Pa ipak, vecina onih koliko-toliko upucenih u danasnje naravoslovlje (a osobito oni koji se prisezu na nj, koliko god i bili zapravo neduzni od njega kao znanosti!) skloni su reci kako u Aristotelovoj Fizici tesko da ima icega sto bismo danas nazvali fizikom, te stoga njegovu fiziku treba shvatiti u izvornijem, posebnijem i ondas- njem smislu. Takav stav treba prihvatiti ako ni zbog cega drugog a ono barem zbog toga sto bi moglo biti vise stete od predocivanja Aristotelove fizike kao da je moder- na (ak i s modernim nazivljem), nego ako se izdvoji od novijih tekovina i prikaze i izrazi kao posebnost... Radi Sto vede jasnoce, podimo od pojmovnih, jezicnih odreda- ba. Ovakva je, na primjer, danasnja nesto uopcenija odredba:y>Fizika je znanost koja proucava gradu tvari i pojave u naravi/prirodi koje su dostupne mjerenju, te otkriva zakone po kojima se te pojave zbivaju. (Navod prema Opcoj enciklopediji JLZ, Zagreb, 1977, uz manje jezic- ne izmjene) Posebnija odredba bit ce nesto drukija: y>Fizika je znanost koja se bavi tvarju i energijom te njihovim medudjelovanjima na polju mehanike, akustike, op tike, topline, elektriciteta, magnetizma, zracenja, atomskog ustroja i nuklearnih pojava. (Webtser's Third New International Dictionary, 1976)

Dakle, usporedena s fizikom koju omeduju navedene rjecnicke odredbenice, naime: s fizikom novog doba naj sire uzeto , Aristotelova Fizika ima malo veze ili za- jednickog. Ona se ne bavi predmetima kakve izucavaju da- nasnja optika, akustika, mehanika tvrdih tjelesa i tekuci- na, te mijene i promjene stvari; Aristotelova Fizika jo ne poznaje pojam prirodnog zakona, niti pak eksperi- mentalno znanje. Mjesto toga njegova fizika proueava pocela/nacela. A usput budi receno, za razliku od nove fizike Aristotelova poznaje pojam mjesto (%6no$), ali ne poznaje i pojam prostor (v&Qa), koji se zapravo spomi- nje, ali se filozof njime posebnije ne bavi; otuda se i u Index-u Aristotelicus-u valjda kaze uz spatium: idem quod locus secundum Platonem.Aristotelov polazni nauk zasnovan je na pocelima/nace- lima, koja su opreke/protimbe I podmet fpodstavrAk. Jedna od dvije protimbe je oblik, dok je druga tvar. Tvar je zapravo sila, koja se ostvaruje (ozbiljuje) tek u cinu (i obliku); to jest: ona se samo u tome ocituje. Sve se zapravo vrti oko sredisnjeg pojma (ukoliko nije unutar njega), koji je isto toliko sveobuhvatan koliko je i jedno- stavan, jer je narav)priroda naprosto nezaobilaziva.Govoreci suvremenijim jezikom, mozemo kazati kako Aristotel naziva 'naravlju' unutrasnji lizvor samogibanja i samorazvoja stvari, u kojima su prisutai samostalno gibanje i samostalan razvoj (sto su prije svega, razumije se, zivi organizmi). Sam pojam 'narav' (q>$co,) Aristotel je posudio od predsokratovaca i on ima dugu povijest, te se nalazi vec u Homerovoj Odiseji. (I. D. Rozanski, U- vodna rasprava To jest: Aristotelova prirodoznanstvena djela., str. 19.)Naravno, prema znacaju i naravi svojih osjetila mi naj- cesce zamjecujemo promjene, a promjena je uvijek o- stvarivanje mogucnosti, i postoji samo dok se mogucnost ostvaruje i jos se nije potpuno ostvarila, a to je ostvari- vanje koje je u svakom casu svoje opstojnosti nepot- puno. Svaka promjena je ujedno i ostvarivanje u trpi- telju djelateljeve sposobnosti da nametne promjenu, te ostvarivanje od djelatelja trpiteljeve sposobnosti podno- senja promjene (%ovSq iv i tovds inb vovdg).U opisu promjene u III. knjizi xlvfjaig (gibanje) i (icrafloA'fj (promjena) ne razlikuju se jedna od druge; ob- je su rijeci upotrijebijene kao imena za promjenu uopde, ukljucujuci cetiri razlicitosti: nastanak i nestanak, preinaku, rast i smanjivanje, te premjestanje. (W. D. Ross, ibid., 45.) Unatoc stanovitdm tragovima toga u eleacana i Platona, u vecini je ipak Aristotelov i nauk o cetiri uzroka. Prema njemu, sve sto jest spoj je tvari i oblika, cemu dodaje (uz tvarni i oblikovni) jos i tvorni i svrsni uzrok. Pa ipak njegovo opce nacelo je valjano: 'Jer uvijek iz bica koje je mogucnoscu nastaje bice koje je djelatnoscu i od bica sto jest djelatnoscu' (Met. 1049 b 24). Ono koje moznoscu posjeduje stanovit oblik dobiva ga djelatnoscu samo s pomocu djelatne prisutnosti toga oblika u pokretackome djelatniku. (W. D. Ross, ibid., str. 37.)Isti Ross je mozda u pravu kad smatra jednom od naj- vecih Aristotelovih pogrjesaka njegovu podjelu naravnog gibanja. On ga naime dijeli na dvije vrste: na pravocrtno gibanje zemaljskih pocela i kruzno gibanje nebeskih sfera. Ali i tu mu priznaje kako je naslutio istinsku teoriju vrtnje. Danas je opce mjesto i obicnog skolnickog zna- nja da Aristotelovu nauku o gibanju manjka eksperi- mentalnost (koju, istini za volju, u ono doba nije nitko ni imao, niti je mogao imati), ali mu nikad nije manjkalo ostrine uvida u pojave.Istina, njegov nauk vise isticg oblik i tvar, dok su zapravo mogucnost i djelatnost zbiljske opreke i nacela naravi. I njihova pnisutnost u istrazivanjima o naravi prava je novina. I uopce, tumacitelji ne zatvaraju oci pred manjkavoscu i neodredenoscu Aristotelova sustava i izricaja.Ali, ne samo nestalnost u odnosu izmedu bivstva, s jedne strane, i oblika i podmeta, s druge strane, nego i sam Aristotelov pojam tvari koja je jednom jedna od opreka, sto zajedno s drugom oprekom pretpostavlja kao podmet lisenost, jednom pridaje bitku jos uvijek pia- tonicki podmet i ustupa lisenosti mjesto opreke baca- ju gustu sjenu na cijeiu filozofiju naravi. (A. Russo, ibid., XII.)Zanimljivo je, medutim, kako i oni koji ostrooko i os- troreko prosuduju Aristotelov nauk o naravi, tek to ovo ili ono odbace (s vise ili manje dojmljiva dokaza), pozure se ustvrditi stogod posve oprecno tome. Pri tome oni: ili kao da nisu posve sigurni u opravdanost svoje osudbe, ili pak bivaju toliko zasjenjeni samim nacinom Aristotelova suda, te moraju priznati snagu onome kako bez obzi- ra na samo sto, kao da izridaj prevladava sadrzaj i ovdje 182183

182183

gdje sam izricaj po sebi uopce nije posrijedi... Pogle- dajmo tako, primjerice, ono sto ce o Aristotelovu pojmu neprekidnosti kazati i takav zaprisegnuti zagovornik naj- novije nove znanosti o naravi kakav je I. D. Rozanski:Nauk o neprekidnosti bijase u stanovitu smislu poj- movnim stozerom cijele Aristotelove fizike. Taj nauk, nastao na temelju teorijskih dostignuda grcke matematike, javio se u to vrijeme kao sinteza razmisljanja Zenona, Anaksagore, Demokrita i drugih mislilaca prethodnog raz- doblja. Nu njegovo se znadenje time ni izdaleka ne iscrp- Ijuje. Nece biti pretjerano reci, da se ideja neprekidnosti u skladu s prostorom, vremenom i gibanjem nalazi u temelju cjelokupne egzaktne prirodne znanosti Novog do- ba. Znanstveni prevrat (koji izvrsise) Kopernik, Galilej i Newton, te kasnija dostignuca f izikalno-kemij skih znanosti, odbaciii su mnoge Aristotelove zamisii, prije svega njegova mehanicka nacela, njegovu kozmologiju, njegov nauk o pocelima, ali ideja o neprekidnosti, u onome obliku u kojem bijase izlozena u VI. knjizi Fizike, ostala je, po biti stvari, netaknuta tim razvitkom. Same stroge odredbe neprekidnosti, vezane uz imena matematicara XIX. st. Cauchyja, Bedekinda, Weierstrassa i drugih bile su, po biti predmeta, samo preciziranje Aristotelove odredbe, da se sve neprekidno razdjeljuje na dijelove, to su uvijek iznova djeljivi. A to sto se fizika bavi velicina- ma obvezatno neprekidnim O'er, po Aristotelu, svojstvo neprekidnosti ulazi u odredbu fizicke velicine uopce), bilo je za klasicnu fiziku XIX. st. svojevrstan aksiom. I tek pojava ideje kvantifikacije (iako jos, istina, na razini 5iste pretpostavke) i moguce prosirenje te ideje na prostor i vrijeme na bitan su nacin potkopali taj aristotelovski te- melj klasicne prirodne znanosti. (Ibid., 2627.)Bit ce kako je upravo taj Aristotelov pojam onaj neo- sporni doprinos znanosti o naravi i gibanju, ono o Cemu on prvi daje sustavne odredbe, te sto ne mimoilazi gotovo ni jedan od tumacitelja, pa tako ni A. Russo (ibid., XXIII.): Aristotel, naprotiv, zasniva cio svoj sustav naravi na neprekidnome, i takva tvorba nikada ne pada u sjenu kada treba obradivati pojedinacno i sa samosvojnim kriterijem glavna pitanja fizike.Kada bi se trazio Aristotelov i aristotelovski izricaj koji se najvise potezao (te tako i izazivao najvedu pomutnju oko uzroka svih uzroka), najvjerojatnije bi to bio pojam prvog pokretala ili pokretaa. 0 njemu valja reci koju i zbog samog pojma neprekidnosti, iz kojega ovaj drugi nedvojbeno proizlazi. A. Russo o tome mozda ne govori onako kako bi na to gledao kakav korjenit suvremeni pri- rodoslovac, ali time njegov izvod ne gubi na sustavnosti i odredenosti.Iz pojma neprekidnosti izvire, napokon, i aristotelicki nauk o nacelu gibanja. Opstojnost jednog apsolutnog, prvotnog nepokretnog pokretaca ne postavlja se po pro- stoj prisutnosti gibanja u naravi, nego po vjecnoj neprekidnosti samog gibanja. I zaista, pokretalo koje biva i samo pokretano i promjenljivo moze uzrokovati samo odredene vrste promjene, ali ne moze osigurati vjecnu neprekidnost mijenjanja. A dokle ostaje na razini po- kretljivih pokretala, ostaje tako jos na razini velicine i proteznosti, to jest: nesto sto je uvijek djeljivo na dijelove. Docim bitno svojstvo nepokretljivog pokretaca je neproteznost: na taj nacin 'putopis' filozofovih fizickih istrazivanja u stvarnosti je 'putopis' protezne velicine prema onome sto je liseno velicine, prema bitku koji ne prijeci na nenaravan nacin, kao sto cini Parmenidov bitak, samo gibanje, nego ga postavlja i stiti vjecno.Tako se filozof ustolicuje na citavome podrucju metafizike, a da pri tome ipak ne prepusta zaboravu fizicki svijet ili se sam utjece mistickoj potrebi za sklonistem u nadnaravnome. (Ibid. XXIXXXXI.)Nakon svega sto se u nase vrijeme napisalo o vremenu (u znanosti, u lijepoj knjizevnosti i u sarenom novinstvu) covjek bi Iako stekao do jam kako je ono nekakav izrici- to moderan pojam. Medutim, onaj tko tek i zaviri u zbor- nik klasicnih poslovica (a da i ne govorimo c knjizevnirn i mislilackim djelima iz Antike), odmah bi se uvjerio u suprotno: stari su se i te kako bavili vremenom, a Aristotel je svakako medu prvima koji su ga odredivali stro- go znanstveno, bilo kao broj kretanja prema prije i po- slije, bilo kao ono s pomocu cega je kretanje brojivo. Uzeta u sirem ili uzem smislu, Aristotelova odredba vremena ima svoje znacenje i dandanas. Vrijeme nije gibanje, ali se ono mjeri gibanjem, kao sto se i gibanje mjeri vremenom, a zbog toga sto se uzajamno odreduju. I kao sto se prvotnim gibanjem treba smatrati premjesta- nje, a od svih premjestanja prvotno je najvise gibanje u krugu, upravo se to posljednje gibanje i javlja kao naj prikladni j a mjera vremena. Zbog toga se vrijeme na- ziva gibanjem nebeske sfere, jer se tim gibanjem mjeri 182183

182183

i vrijeme, i sva ostala gibanja. U cijelosti, fenomenolosko promatranje vremena, sadrzano u IV. knjizi Fizike (po glavlja 1014) pokazuje se i dubokim i zanimljivim; po nasem mnijenju ono nije izgubilo svoje znacenje ni danas." (I. D. Rozanski, ibid., str. 25.)O znacaju pojma neprekidnosti u Aristotela vec se do-, statno govorilo. Odredujuci pojam neprekidnog i besko- nacnog, on je uvidao stvari koje nitko drugi nije zamje- civao. Naravno, s danasnjeg motrista znalci (na primjer, W. D. Ross) mogu isticati ove ill one nedostatke, kakav je i pretpostavka o ogranicenom svemiru, izvan kojega nema cak ni prostora, ili pak postavka o tome da su beskonacno brojivi dijelovi prostorne cjeline prisutni u njoj samo po moznosti.Gotovo istim nacinom moze se govoriti i o Aristotelovoj obradbi glasovitih Zenonovih paradoksa ili sofizama, iako tu nije sve tako jasno i Iako kao sto se sprva cini. Vec je dostatno receno sto je sadrzaj i znacaj doticne rasprave, ali danas ce se obicno reci kako su tek mate- maticari u XVII., XVIII., i XIX. stoljecu uzmogli odrede- nije i matematicki postaviti, pa donekle i razrijesiti, Ze- nonove i Aristotelove dvojbe. A ako je tomu tako, bez obzira sto se time htjelo reci, upravo se time izrice gotovo najveca moguca pohvala upravo Aristotelovu zahva- tu u doticna dvoumlja. Jer, ako ni nesto stariji francuski matematici nisu uspjeli matematicki razrijesiti Zenono- ve paradokse, ako ni oni noviji (kao B. Russell) nisu uvjerljivi u svojim odgovorima, ako napokon problem nisu do kraja izveli ni moderni Nijemci iz prve polovice naseg stoljeca (Cantor i Dedekind) koji su inace jos najvise u tome uspjeli , ne pokazuje li to do vol j no rjecito do koje je dubine uzmogao doprijeti Aristotelov uvid, uoblicivsi odgovore dostatno plodne da uposle cije- lu jednu matematicku skolu i nakon dva tisucljeca... jer (kako izjavljuje Ross, ibid., 8485):... njemacka je skola cini se postigla dvoje. Oni su pokazali da problemi oko prostora, vremena i gibanja nisu svojstveni prostoru, vremenu i gibanju, nego su uklju- ceni u narav samog broj nog niza i samo se oprimjeruju u problemima kao sto su Zenonovi.Naravno, razliku izmedu starog i novog u fizici nitko razlozan nece dovoditi u pitanje, kao ni golema otkrica koja su nastala od drevne do najnovije fizike. S manje ili vise zornih ili nepobitnih potkrepa pokazuje se u ko- likoj mjeri Aristotelova Fizika nema dodirnica s dana- njom fizikom (ukoliko se ona uopce jos moze nazivati tim imenom!). Odvec je poznato da bi itko o tome dvojio, kako se postavljanje problema, njiiiovo rjesavanje i za- kljucivanje u Aristotelovoj Fizici uveliko razlikuje od znanstvenog misljenja Sto se radalo od XVI. do XVII. stoljeca, a povezuje se s imenima Descartesa, Galileja i New- tona. Ali, unatoc svemu tome (imajuci na umu da Aristotelova fizika nije nikako ni irnogla biti ona Newtono va), ni naj moderni je fizike ne bi bilo da nije ove Aristotelove. Ne kaze li, uostalom, i sam Rozanski (ibid., str. 30.): Nu istodobno s tim nacelnim cinjenicama, podcrtat cemo i neke pojedinacne znacajke Aristotelova genija, koje su u nizu slucajeva odigrale negativnu ulogu. Aristotel je u Fizici analMrao pojmove gibanja, promjene, mjesta, vremena, beskonacnosti, praznine ltd.; tu je razkidzbu proveo s pozicija svojih shvacanja oblika a tvari, mogucnosti i djelatnosti, cetiriju uzroka i si. Dubina d izostre- nost te razludzlbe izaziva 1 u nama katkada iskreno divlje- nje; ne bez razloga, odgovarajuca mjesta iz Fizike pro- ucavala su se i tumacila na udaljenosti od jednog tisucljeca, i tijekom cijeloga toga vremena nastavila su se smatrati vrhunskim dostignucem covjekova umovanja pri- mijenjena na znanost o naravi.Takve primjedbe moraju upozoravati na oprez. Ondas- nja fizika nije danasnja, ali ni danasnja ne bi bila ono sto jest da nije bilo one, pa je tako nuzno i u najnovijoj dobrano sadrzana ona najdrevnija, barem kao izvorna kli- ca ili jezgra. A vec spomenutu uzglobijenost jednoga u drugo, stalnu povezanost stare fizike i one nove, uz uza- jamnu prozetost i danasnje fizike i metafizike, Iako ce nam oprimjeriti i mnogi od svagdasnjih i nosivih pojmova, upiralo se u njih prstom kao u zastrane, ili se pak mahalo njima kao ostrovidnim spoznajama. Stoga i Ross izmedu ostalog nakon svega 'sjeckanja' ne moze a da ne prizna snagu uvida i matematicko ostroumlje u Fizici:Raspravljajuci o neprekidnome (knjiga VI., 1, 2), Aristotel uvjerljivo dokazuje kako svako neprekidno mora biti beskonacno djeljivo i pokazuje da beskonacna dje- Ijivost proteznosti, ona gibanja i ona vremena podrazumijevaju jedna drugu. Cvrstina s kojom on odbija i samo natuknuce da se crta bez ostatka moze dijeliti na tocke, odjeljak vremena na trenutke ili gibanje na bes- 182183

182183

kraj no sicusne trzaje i to u doba kad su ugledni mi- slioci vjerovali u sve te stvari cini mi se kako ukazuje na to kako je on imao mnogo vise matematicki um nego sto mu se obicno pripisuje. Koliko je nama poznato, on bijase prvi mislilac koji je jasno postavio beskonacnu djeljivost svih neprekidnost! (continua). U tome je znat- no odstupio od Platona, koji je ocigledno naginjao post avci o nedjeljivosti crta, te vjerojatno i nedjeljivosti vremena. (Ibid., str. 70.)Naravno, usporedena s izgradenim sustavom, razgrana- tim spoznajama i mnogobrojnim tekovinama moderne fizike (ili uopce: danaSnje znanosti o naravi), Aristotelova Fizika nedvojbeno pokazuje ove ili one, vece ili manje: nedostatke, pogrjeske, zablude, naivnosti, previde koje ce imalo upuceniji prikazivatelj ili tumacitelj Iako za- mjetiti i nabrojiti; ali, omjerena sa svijetom u kojem je nastala (s grdkom Antikom) i sa svijetom u kojem je sto- Ijeca i stoljeca djelovala (sa Srednjovjekovljem), Fizika se pokazuje barem nista manje znacajnom od ostalih Aristotelovih djela. Sve u svemu, i nju treba vrijednosno prosudivati s vise povijesnog osjecaja. Jer takve ce pro- sudbe onda imati barem znacaj neminovnog nepristrana dodatka, kao ono kada i sam Ross, nakon tolikih prigo- vora, priznaje kako je njegova zamisao o vAfj u Fizici bliza Kantovu pojmu das Reale, cime jo jednom popusta pred ostrinom a dugovjekoscu Aristotelovih uvidaja u na- ravne odredbenice gibanja, mjesta, brzine i is!. (Usput budi receno, taj se Kan to v pojam odreduje ovako: Das Reale ist der Stoft, durch den etwas Existieren- des im Raum und in der Zeit vorgestellt wird.I jos jednom, svemu navedenom nije nikako svrha ne- kakva obrana Aristotela. Za njom, naime, nema nikakve potrebe, jer se naprosto nema sto braniti. Zapravo, i oni koji naoko najvise zagovaraju Aristotelov nauk i oni koji mu najvise toga zamjeraju dolaze do iste zavrsne pro- cjembe, samo sto pri tome jedni prvo sto sazetije navedu moguce prigovore, da bi poslije toga jade istaknuli ono sto je i dandanas zivo, dok se drugi posluze obratnim nacinom. Stoga i nece biti velike razlike u zakljucnoj pro- sudbi izmedu francuskog i engleskog aristotelovca, iako prividno jedan nastoji istaknuti znacajke starine, a drugi konacno sudiste novine ...Dakako, ostaju mnoge nejasnoce; nauk o mehanickoj uzrocnosti je nedostatan; tvar, koja je uglavnom medu na- celima promjene, koja ne posjeduje jasnocu, zadrzava i sama nejasnu, ali pozitivnu ulogu. Ali sama Aristotelova metoda odgovara na te nedostatke: njemu zapravo nije svrha svesti svemir na odreden sustav, nego stvoriti za svaki predmet znanja vlastitu disciplinu koja dopusta po- stignuce najviseg ucinka. Dakle, kako se kaze u II. knjizi Metafizike, sama fizika ne treba iteziti strogosti matematike. Jasno, ta razboritost nije jedina znacajka filozofove naravi; usporedo s njom, i Icao da je neprestance obuzdava- na, osjeca se izuzetna mastovitost. U Fizici smo dakle do- bili nauk o tvari i lisenosti, nauk o mogucnosti s kritikom Zenonovih dokaza, teoriju o cetiri uzroka, o slucaju (po- sepku), odredbu gibanja, te teoriju o beskonacnome, mjestu, promjeni, vremenu, i o prvome uzroku, sto su otkri- ca ili tekovine kojih plodnost jos nije iscrpljena. (H. Car- teron, ibid., str. 20)Zakljucne znacajke engleski ce tumacitelj postaviti nesto zaostrenije, valjda vise u skladu s duhom britanske izlagacke retorike. Prosudeno prema prvom dojmu, reklo bi se kako nije ostalo bas mnogo. Procita li se, medutim, pozomije, te usporedi ,s ostalim prikazivacima 1 prosudi- teijima (koje smo u ovome ogledu navodili), otkrit ce se mnogo podudarnog i istovjetnog cak i s onima koji su prividni oprecnici. Naime, doticnik se izravno pita, pa odmah i odgovara, sto se jos danas nalazi u Aristotelovoj Fizici...Sto nam je dakle ocekivati od Fizike? Nesto koje je jos od filozofskog interesa; veoma mnogo onoga sto je od povijesnog interesa i koje je duboko uslo u tkivo naseg jezika; mnogo onoga sto je cisto intelektualnog interesa i vjezbanje koje krijepi; ali isto tako i mnoge onoga sto je od zivotnog znacenja u odnosu na ono granicno po- drucje izmedu fizicke i metafizicke misli gdje se susrecu matematika i filozofija. (F. H. Wicksteed/F. M. Corn- ford, Introduction, str. XIX.)IV.A sve to sto se tice razlika izmedu drevnog i novog na- uka o naravi moralo se navesti kako bi se pokazalo: (a) koliko je izvorne Aristotelove Fizike u temelju danasnje fizike} (b) kolike su i kakve zbiljske razlike medu njima i (c) kojim nacinom prevesti na hrvatski nosivo nazivlje izvornog predloska. Odmah vaija reci kako ne bi bilo 182183

182183

uputno, a ni primjereno, zamjenjivati nazivke izvorno svojstvene jednoj onima sto su danas svoj stveni ovoj drugo j, to jest: pobrkati ondasnji nauk o naravi sa suvreme- nom znanoscu o prirodi. Dakako, takav ce okvirni stav uvjetovati nuzno i znacaj doticnog prijevoda. On bi tre- bao prenijeti unutar sireg priopcajnog sustava hrvat- skog jezika sto vise i sto tocnije od izvornog sadrzaja Aristotelove Fizike. Zbog toga je bilo potrebno, nakon svega, jos jednom u sazetku navesti sadrzaj, da bi se ne- prestance imalo na umu koliko je tocnosti potrebno pri prijenosu temeljnih pojmova, kako ne bismo dopadljivim uljepsivanjem, dodavanjem ili posuvremenjivanjem izmi- jenili prvotnu poruku, te bilo hotice bilo nehotiee pripisali Aristotelu i nesto sto se iznaslo tek stoljeca ili tisucljece kasnije u znanosti o naravi.Prevoditeljski oprez bio bi potreban vec pri samom na- slovu djela, iako smo se tu priznajuci premoc uvrije- zene navike priklonili pred poodavnom predajom, pro- tumacivsi sto je posrijedi barem u podrupku, iznoseci time pred citatelja cinjenicu da ni tako bjelodano jasne rijeci kao fizika nisu bas tako jasne... Naime, vjcredos toj nost ili nepatvorenost knjige kao knjige (koja se pokatkada mogla dovoditi u pitanje) danas je potvrde- na: i Aristotelovim vlastitim pozivanjima na to djelo u ostalim njegovim raspravama, i navodima Teofrasta i Eude- ma i grckom filozofskom predajom. Oko naslova djela postoje stanovita dvoumi j a. Teskoce pocinju sa samim naslovom djela. Onaj koji mu daju svi rukopisi, pa i oni tumacitelj a, je $vmxr] 'Axpdaa&g. Aristotel obicno navo- di prve knjige pod imenom (pvaiud ili %a mbqI fvoewg, posljednje pak pod izricaj em wsgl xivfjoeaQ... I Sto da se onda zakljuci ako ne kako sam Aristotel nije sredio popis svojih djela, niti je pak usvojio odredene obrasce za njihovo navodenje? (H. Carteron, ibid., str. 10.)Prema tome, tocan naslov bi bio ili slusano predava- nje o naravninama ili naravnine/prirodnine ill stvari o naravi ili stvari o gibanju... Zapravo, s-to se tice podrijetla naslova Fizika pretpostavlja se gotovo ista slucaj nost ili nasumicnost koja je do vela i do imena Aristotelove Metafizike.Ujedinjivanje osam knjiga u jednu opcu raspravu, na- slovljenu Predavanja iz fizike (it&iuij dxyiaoig), isto je tako vjerojatno djelo poznijih uredivaca, iako je sam naslov mogao potjecati od samog Aristotela. (I. D. Ro- zanski, ibid., istr. 13.) Vec su i raniji tumaCitelji 1 prevodi- telji razlicito prevodili naslov. Polazeci od sadrzaja ili smisla predmeta, tvrdili su kako Aristotel nastoji odrediti stvarovitost stvari, pa time i njihovu stvarnost - zbiljnost narav. Srzna narav bila bi tu zbroj svih znacajki neke stvari, to jest: ne samo svojstva (tezina, oblik, boja) nego i sama stvar kao takva. Qtuda bi pravi prijevod naslova trebao biti nacela naravne filozofije ili nacela naravoslovlja (Principia philosophiae naturalis, Principles of Natural Philosophy). Pri tome bi sam predmet pro- ucavanja naravi/prirode bio sve sto se giba, mijenja, postaje ...Izvorno, tekst Fizike nije bio knjizevno dotjeran. Sa- stavljen je i iabljen kao predlozak za predavanje. UCeni- c,i i sljedbenici morali su taj pretpostavljivi izvorni ili prvotni predlozak prepisivati, dotjerivati, te ga nuzno i mijenjati, pa je na istome djelu moglo doci do razlika, kakve su i potkrijepljene u slucaju Fizike, od Ikoje je na primjer prema Simpliciju (Simplicius, Commentaria in Physica, 923, 815) Eudem imao primjerak teksta razlicit od onoga u Teofrasta. Zapravo, nece biti naodmet navesti koju i o slogovskim i rodovskim znacajkama same knjige. to se pak tice zanrovskill i stilistiCkih svoj- stava tih rasprava, a djelo mi no a osobitosti njibove stmk ture, oni se obj asnjavaj u samim znaca j em rasprava. Za raz- liku od 'egzotericmh' sastavaka, koje je Aristotel pisao u doba svoj eg boravka u Akademiji, prirodoznanstvene rasprave, koje su usle u sastav Aristotelova zbornika, nisu bile knjizevno obradena djela, namijenjena sirokoj raspro- stranjenosti i za prodaju na knjizevnom trzistu. To su bill nacrti predavanja, koja je Aristotel drzao u posljednjim godinama svoj eg zivota, u Liceju, pred nevelikim ali vrlo kvalificiranim sluSateljstvom u Cijem sastavu bijahu ljudi koji kasnije postadose istaknutim predstavnicima peri- pateticke skole. Kao i sve nacrte (predavanja) takve vrste, te zapise kako se cini predavac nije reproduci- rao rijec za rijec: na nekim mjestima oni su bili podrob- niji, priblizavajuci se usmenom izlaganju, dok su na dru gim sluzili samo kao podsjecajne primjedbe, na temelju kojih je Aristotel razvijao svoje prosudbe, poprativsi ih objasnjenjima, crtezima i zornim primjerima, koji nema- ju odraza u pisanom tekstu. Upravo time se objasnjava opcepoznati aristotelovski lakonizam, koji s motrista ne- pripremljena citatelja granici katkad s nerazumljivosdu.182183

182183

Pri opetovanu citanju toga tecaja Aristotel je u tekst nacrta unosio aspravke i dopune, ispisujuoi rijeci i cijele recenice izmedu redaka ili na rubovima rukopisa. Nije iskljuceno, da je u pojedinim slucajevima Aristotel po- novno prepisivao sav tekst predavanja; i upravo takvim opetovanim prepisivanjeni moguce je objasniti prisutnost dviju varijanata za prva tri poglavlja sedme knjige Fizike. (I. D. Rozanski, ibid., 1112.)Uostalom, ni jedan Aristotelov tekst nije lagano i Iako prenosivo stivo, a Fizika je nedvojbeno jedno od najtezih, cemu je jedan od dokaza i to sto i najveci poznavatelji Aristotelova djela pomazu se raspravama starijih i novijih matematika, kako bi barem uvjetno uspjeli dokuciti smisao, na primjer, Zenonovih paradoksa u Stagiritovoj ob- radbi. Dakle, i kad se uspjesno razrijesi cisto jezicna stra- na predloska, ostaju uze recimo strukovne dvoznac- nosti, viseznacnosti pa i dvojbenosti, medu kojima je srz- na neuskladenost oko popisa, opisa i (moguceg) propisa temeljnog mislilackog nazivlja. Pa tako i najnoviji nasi rjecnioi filozofijskog nazivlja mjesto da barem u iz- boru popisu i objasne ono nazivlje koje se u nas sto- ljecima upotrebljivalo sve do nasih dana: donose pregr- Sii tudica oko kojih nikako da se sloze sto im znace cak ni pisci natuknica u jednom te is torn rjecniku. U takvom bezjezicnom stanju barem sto se tice upotrebe osnov- nog mislilackog nazivlja prevoditelj se mora muciti ne samo oko polaznog i sadrzanog znacenja rijeci, rece- nica i njihovih nizova nego dodatno i oko strukovnih od- redbenica, koje bi morale biti zadane i cvrste tocke u sustavu prevodenja, tumacenja i prijama mislilackih sa- stavaka. Zbog svega toga bit ce potrebno razvidjeti pones to i sama nacela prevodenja ovakvih djela, kojima smo sadrzaj i znacaj do sada dostatno razmatrali.Dok su latinski prevoditelj! (i oni klasicni i oni srednjo- vjekovni i oni novovjekovni) nastojali prevoditi grcke iz- vornike sto doslovnije i sto tocnije sto im je velikim dijelom bilo omoguceno i olaksano velikom srodnoscu i slicnoscu jezika (upravo kako su postupali i prvi slaven- ski prevoditelji obrednih i mislilackih grckih tekstova), noviji francuski i engleski prevoditelj i postupaju nesto drukcije. Tako ce se engleski prevoditelj odluciti za prepricavateljski i izlagacki znacaj prijevoda, naime, do- slovce prema ovakvom nacelu: Iskreno prepricavateljski i izlagateljski znacaj prijevoda Fizike, koji se ovdje podastire proucavateijima, usvo- jen je uz uvjerenje da bi takozvani doslovan prijevod en- gleskome citatelju bio posve nerazumljiv u mnogim dijelovima, a bio bi od veoma male vnijednosti proucavatelju grckog teksta. (Ph. H. Wicksteed/F. M. Cornford, General Introduction, str. LXXV.)Istina, danasnji je engleski po mnogim svojim znacaj- kama veoma udaljen od Aristotelova grckog. I doslovci (kakvi su moguci, uobicajeni i posve shvatljivi u latin- skom, njemackom ili slavenskim jezicima) mogli bi En- glezima biti nerazumljivi, jer je a odnos prema jezicnim kovanicama, kovanju i kovkosti u engleskome posve drukciji nego primjerice u njemackom ili hrvats-kom. Pisce- vo dodatno objasnjenje unosi vise svjetla i razloga u iza= brani nacin prevodenja:Piscev je prvotni cilj bio: ono sto on razumijeva da Aristotel hoce reci uciniti jasnim engleskome citatelju koji nimalo ne zna grcki, ali se ne plasa uporna razmis- Ijanja; i drugotno (ako moze) ono sto Aristotel kaze uciniti shvatljivim citatelju grckoga koji nije prethodno pro- ucavao knjigu ili grcke i srednjovjekovne tumacitelje koji su taj predmet tako mnogo rasvijetlilk. (Ibid. LXXVI.)Naravno, to su nacela uvjetovana odredenitm jezikom i posebnom prevoditelj skom predajom u njemu, koja do- bivaju dodatnu vrijednost pri dvojezicnom izdanju drev- nog filozofa. Nu kad je posrijedi takav predlozak same u jeziku prijevoda bez one pomoci koju pruza izravna nazocnost izvornika potrebna su drukcija nacela i njima primjeren pristup. Prvo, i prevoditelj! i citatelji moraju imati na umu stanovite neosporne cinjenice. Gotovo da nema vaznijeg pojma (ili nazivka) u Fizici (na primjer: mjesto, prostor, vrijeme, neprekidnost, praznina, mirovanje, gibanje) o kojem nisu pisane posebne rasprave i povijesne i jezikoslovne, i mislilacke i prirodoslov ne. Sve to ni jedan prevoditelj ne moze poznavati (napro sto: zbog naravne kratkoce pojedinceva vijeka i jos na- ravnije ogranicenosti covjekova znanja). Preostaje mu manje-vise prirucan izbor nezaobiiazivih podataka, uz nadu da uzmogne sto vise od toga imati na umu. S time kao radnom pripravom pri prijevodu, on bi citatelju i prosjecnu proucavatelju jos najvise mogao pomoci do- noseci srzne pojmove i kljucna mjesta u vise tumacitelj- skih inacica, naime: u vise dostupnijih svjetskih jezika, 187186

187186

uz ona dva klasidna neminovnika kakvi su grcki i latin- ski ...Posebnije o nasim nacelima prijevoda ved je govoreno u prijasnjim strukovnim pcgovorima Aristotelovim knji- gama Nikomahova etika (1982) i Metafizika (1985). Medutim, mozda nece biti zgoreg navesti i ovdje koji od radnih naputaka, barem u obliku uvjeta i mogucnosti. To jest: moguca su tri osnovna prevoditelj ska pristupa: (1) prevo- diti sto oitkije i sto pristupacnije, ugradujuci i potrebna tumacenja i dodatke u samo tkivo prijevoda; (2) oslo- niti se na kojeg vrhunskog tumaca Aristotela na nekom od velikih jezika, pa ga sto tocnije slijediti pri pretaka- nju znacenj skih jedinica u jezik-prijenosnik; (3) pratiti izvornik jezikoslovno sto tocnije, koliko je god moguce i doslovce, pridrzavajuci se radnog nacela drevnih latin- skih, slavenskih i germanskih prevoditelj a, koji su na- stojali pratiti i rijeci i njihov poredak i recenice, trseci se prije svega da nadu izricaje u vlastitome jeziku, upotrijebivsi ili one koji vec postoje ili nacinivsi nove. Pri tome je vazno napomenuti da se zahtjev za doslovno- scu ne shvatii doslovno, jer je ona uvijek vise nedostizan cilj nego izricajna ostvarenost; to jest: %h vdo)Q jest voda, ali i nije (jer se jedan dio korijenskog suznacja i suzvucja nikad ne prevodi); medutim, ako bismo tu rijec preveli kao tekucina ili mokrina, mozda i ne bismo pre- vodili posve krivo, ali ne bismo ni posve tocno, kao u slucaju pribliznog doslovka voda. Koliko je god takvo polaziste jednostavno, pa i priprosto, upravo je ono vazno pri prijevodu znanstvenih i mislilackih djela, jer tu je prevoditelj ski prepricak redovito i znacenj ska preinaka, te i zastrana.Tko god je citao bilo koji od mojih prijevoda s klasic- nih jezika, odmah ce znati kako je meni najbliza treca mogucnost, koju hrvatski jezik svojom izuzetnom kov- koscu doista dopusta, kako to dokazuju mnogi prijevodi unutar nase knjizevne predaje od cirilometodskog doba do najnovijih narastaja. Naravno, prevoditelju su pozna- te i prednosti prvih dviju mogucnosti prevodenja. Dapace, pri pripravi, obradbi i dodatnome tumacenju, prevoditelj ih i ne moze mimoici. Medutim, ono sto je nacelno po- stavljeno, samo je okvirno i uvjetno tako. U konacnici ce uvijek biti vecih ili manjih odstupanja, ali ne i od radnog polazista: prevoditi grcki onoliko doslovno koliko se moze bez stete po smisao i citkost, a u podrupcima donijeti najnuznija tumacenja, koja su xiajvecim dijelom kao visestruke zamjene nosivih nazivaka ved prisutna u primjercima prijevoda na sedam-osam jezika. Pri tome se, doduse, moze javiti i stanovita neodekivana po- teskoca. Kako je nas prosjednik (to je dobrano i svjet- ska pojava) izlozen neprestanu zapljuskivanju tisucama najrazliditijih tudica osobito iz svijeta znanosti i izu- rnaka, njemu se desto cini kako je mnogo prikladnija i prihvatljivija ucestala tuda ili dak medunarodna rijec nego ona zavicajna siavenskog podrijetla. Pomnija raz- ludzba i prosudba pokazuje, medutim, kako uobicajene tudice poput znacenj skih plahti kakve su primjerice suhjekt, objeki, realno, relativno, praktidno, fundamen- talnov akcija, supstrat, momenat sadrzavaju odvie toga neodredenog, razlivenog i neuhvatljivog pa su cesto posve neprimjerene i osobito neprimjenljive za prijevode klasicnih filozofskih i znanstvenih djela. U takvim se sludaj evima pokazalo da i obrazovan ditatelj/sluSatelj do- biva jasniju i todniju znacenj sku obavijest posredstvom zavidajne rijeci odnosno ili podmet negoli relativno i suhjekt, koje znade previse drugoga i novoga, sto nije pri- mjereno za izricanje izvorne Aristotelove poruke. Naravno, onomu koji, una tod svemu, ne moze bez tudica, sve su one tu na raspolaganju, -u obliku stotina viSejezicnih tumadenja, uputnica i meduuputnica te dodatnog pojmov- nog kazala.Uostalom, nije razlozno sup rots tavljati stozerno 'ljubav prema jeziku' (filologiju) i ljubav prema mudrosti' (filozofiju), ako ni zbog dega drugog: onda barem zbog toga sto im je ljubav zajedmdka. Istini za volju, covjek i ne mo2e biti valjan kao filolog prevodeci filozofske tekstove ako nije upuden i u filozofiju; i obratno: tes- ko da de tkogod biti valjan filozof ako ne poznaje filologiju. Iako je nezgodna dinjenica sto su neki, presko- civi gramatiku, uskocili u metafiziku, ipak svi vredniji sastavci (bilo pretezno filoioSki, bilo pretezno filozofski) pokazuju bitnu nerazdjeljivost fiiologije i filozofije, kad su posrijedi prijevodi filozofijskih tekstova. Uvjetno bi se, doduse, moglo oreci kako je, s jedne strane, moguc pretezno filozofski, a s druge strane uglavnom filo- loski prijevod. U stvarnosti, medutim, na prijevodima klasicnih djela takvo to je lakse pretpostaviti negoli do- kazati. Naime, imalo pomnija poredbena rasdlamba prijevoda bilo kojeg vaznijeg djela iz filozofske Antike, a 182183

182183

na bilo koji europski jezik, pokazala bi nemogucnost tak- vog 'cistog' prevodenja, to jest: ili onog mislilackog ill jezikoslovnog. Strukovna razudba takvih prijevoda redo- vito pokazuje kako je nezaabilazan uvjet pouzdano po- znavanje i razumijevanje izvornika na jezicnoj razini, sto nuzno ukljucuje znacenjske sadrzaje ili mislilacki smisao djela, jer jedno naprosto ne ide bez drugoga. A zaostre- no receno (i ne bez stanovite poruge), gotovo da bi manje zlo bilo nekakav jezikoslovni prijevod bez filozofskog u- stroja nego onaj filozofski bez jezikoslovne podloge. Samo, sala na stranu, jer nesto je ipak moguce, iako ponesto drukcije. Filozofijski strukovnjak moze pokusati da unese sto vise svojih, osobnih poimanja i zahvata u do- ticni prijevod, pridajuci tako temeljnom sadrzaju do- datna (opravdana ili neopravdana) tumacenja. Nesto slicno vjerojatno bi mogao uciniti ii vrstan jezikoslovac, ume- cuci u prijevod dodatne jezikoslovne obavijesti i tumacenja. Ukoliko bi ti svoje umetke ili dodatke ugradivali u samo tkivo prijevoda, vjerojatno bi se od izvornog pred- loska i njegova sadrzaja odmaknuli nesto vise nego sto je potrebno, sve ako i ne bi pretjerali poput onoga gor- ijivog revnitelja koji je u evandeljima rijec meso (put) prevodio redovito kao davao, pregoneci tako i jezikoslov- no i bogoslovno. Ako bi pak doticnici svoje dodatke sta- vili u podrupke, ite u predgovor, pogovor ali tumac pojmova na kraju prijevoda, svakako bi manje preinacivali pr- votni smisao izvornika, a vjerojatno bi i vise pomogli citateljima i proucavateljima danog prijevoda. I upravo zbog tih dviju mogucnosti zastrane koje su, na sre- cu, uvijek vise pretpostavka nego dokazan cm u ovo- me se prijevodu nastoji spojiti i jedno i drugo: i jeziko- slovna vjernost izvorniku i strucno filozofijsko tumacenje. Prvo bi se trebalo postici sto tocnijim prijenosom jezikoslovnih dblika i sadrzaja, dok hi se drugo osigura- lo dodatnim visejezicnim potkrepama, koje same po sebi osvjetljavaju smisaone i misaone sadrzaj e s razlicitih motrista, iz pera razlicitih prevoditelja i tumacitelj a Aristotelova djela. To drugo je osobito potrebnno jos i stoga sto je cesta zabluda da se upravo u slucaju Fizike Aristotelova fizika prevodi, tumaci, pa i vrednuje, u poj- movniku i s polazista danasnje fizikalne znanosti, sto je barem dvostruko netocno. Prvo, time se nepotrebno is- krivljuje ili zamagljuje izvorna poruka predloska, i drugo pisac iz starine prosuduje se i osuduje kao da je mogao (ili cak morao) znati upravo ono sto nikako nije mogao znati, jer je kao i svaki smrtnik bio dijete svoj eg doba, koje ga je odredivalo i ogranicivalo, pa koliko god bio velik, to jest: bio i nedvojbeni velikan kakav unatoc svemu Stagiranin bijase i jest.Naravno, prevoditelj ne smije nacelno biti ni protiv barbarizama, novotvorina ili zastarjelica (ukoliko ih zahtijeva ili barem dopusta narav teksta). Vec po samoj svojoj naravi, kao visejezicnik, on i ne moze biti nekakav zaprisegnuti jezicni cistunac. U krajnjoj crti, kao posre- dovatelj medu jezicima moze on izabrati razlicite pristu- pe u razlicitim prigodama. Vec spomenuti Englez odlu- cio se, na primjer, prvotno za 'tumaciteljski prepricak' (an interpretative paraphrase,)9 sto dijelom mora biti (a i jest) svaki upotrebljiv prijevod, na nekim posebnijim, spornijim ill tezim mjestima. To sto se uz prijevod objav- Ijuje i izvornik, uvjetuje dijelom i samu narav prijevoda, iako ne nuzno i nacelan stav da li prevoditi uvijek istu rijec istom rijecju, cak ii kad iste rijeci imaju prigo- dice razlicita znacenja. Nas se engleskd prevoditelj od- lucuje za prigodicna rjesenja, prevodeci i iste rijeci razlicitim kao i razlicite istim:... ukljucivanje grckog teksta cinilo se od posebne vaznosti u djelu kojemu je nakana nekakav '"tumaciteljski prepricak'. Uz Aristotelov tekst pri ruci za usporedbu, oinilo bi se opravdanim izraziti istu grcku rijec razlicitim engleskim rijecima i razlicite grcke rijeci istom en- gleskom, kad god se Aristotelova nakana cinila istancano razlicita ili istancano siicna. (Ibid., str. VIII).Nama se opet oinilo kako je mnogo uputnije prevoditi Aristotelovu istu rijec uvijek istom rijecju, s tim da kad ona ima razlicito znacenje, onda se i posebno istakne raz- licitom hrvatskom rijecju, ili se to pokaze u podrupku (uz prim j ere na nekoliko jezika). Inace se gubi izvorna odre- denost i postojanost nosivih pojmova ...Uzmemo li tek dva-tri primjerka ili uzorka doticnoga nazivlja, uvidjet cemo kakve sve poteskoce vrebaju na prevoditelja i prijete konacnom jezicnom prijenosu, bilo u smislu tocnosti bilo nerazumljivosti. Tako W. D. Ross kojega je danas nemoguce mimoici pri prijevodu ili tu- macenju Aristotela posvecuje i posebnu pozornost poj- mu gvexd vov:Nemoguce je pojmiti njegov nauk o slucaju ako uzmemo da tu i'vexd vov ima svoje naravno znacenje 'u svrhu Cega'. Stvari koje se dogadajn Svexd %ov su 'one koje bi semogle dogoditi kao posljedak misli i one koje bi se mogle dogoditi kao posljedak naravi', to jest: one koje proizvode udinke slicne po svrsi. I sada, buduci da se dogadaji dijele (A) na (1) z& dd dtoavzcog yiyvdfieva, (2) za inl vb noXv, (3) za naqdt zavza, i (B) na (1) za Svexa zov (one koje imaju ucinke slicne po svrsi) i (2) za fiij gvsud zov, bjelodano je moguce da neki dogadaji u razredu A (3) budu takoder i u razredu B (1). Takvi dogadaji su slu- cajni dogadaji. (W. D. Ross, ibid., str. 39.)U slucaju takve pojmovne slozenosti i viseznacnosti pre- voditelj ce najbolje uciniti ako dosljedno prati nosivi na- zivak, uz dodatne podrubne obavijesti o mogucim pro- mjenama znacenja. Gornjemu primjeru blizu je i slucaj s pojmovima sreca, slucaj i posebica.Iako vecina prevoditelja ne razlikuje u Ardstotelovim djelima uopce nazivke \ tv%r} i zb atfxdfiavov, i prosjec- niku bi moralo biti jasno da je posrijedi ipak nekakva razlika (jer kad bi bila rijec o posve istome, Aristotel bi se vjerojatno poslimo jednom te istom rijecju). Za prvo latin-ski ima -fortuna, a za drugo casus. I najgrublje razli- kovanje trazilo bi barem zamjene u obliku rijeci sreca i sludaj. Posebnije i dodatno tumacenje zahtijeva, medu- tim, i uvodenje novokova posebak ili posebica. Nasravno, sve to nije tako jednostavno i Iako ni za prevoditelje s mnogo bogatijom prevoditeljskom bastinom, kao sto pokazuje i Rossovo tumacenje:Aristotel dolazi do svojeg nauka o slucaju (posepku) s pomocu niza pribliznosti. U pocetku, mozemo primje- titi kako u poglavljima 4. i 5. %v%iq i zb atitdfiazow upo- trebljavaju se gotovo bez razlikovanja, i samo s povre- menim natuknucima kako ima razlike medu njima, i tek u poglavlju 6. oni se razlikuju pomnjivo. Kad se razlikuju, postaje jasno kako zb afizdfiazov ima posebnu upotrebu po tome Sto oznacuje nesto razlicito od zv%rj i vrstnu upotrebu u kojoj ukljucuje i zv%7] i zb adxdpazov u posebnu znacenja. Mozda mozemo upotrijebiti 'chance' kao primjeren izraz za zb w&zbfiazov u vrstnom smislu, a 'luckf za zv%ri; nemamo posve naravne engleske rijeci za zb adzdfiazov u posebnu znacenju, ali ga mozda mozemo nazvati 'random'. (Ibid., str. 38.)To su, dakle, teskoce kad prevoditelja uzmanjkaju rijeci u vlastitome jeziku. Medutim, nase je jezicno stanje takvo da prevoditelj moze zapasti u dodatne nezgode ne samo zbog manjka rijeci nego i zbog njihova suviska; da- pace, pri tome doticnik moze zapasti ne u neku manju nevolju, nego gotovo u joS ve6u... Uzmimo, na primjer, nedvojbeno temeljnu rijec cijele Aristotelove Fizike (lat. motus; engl. movement; franc, mouvement; njem. Bewegung; rus. deuoicenue; tal. movimento)a I jezikoslovnom ovlaSniku je jasno kako se temeljni pojam moze prenijeti u hrvatskom ili kao gibanje ili kao kretanje. I odmah je jasno: dobro je oboje. Ali, je li baS sve jedno kaze li se jedno ili drugo, ili je jedno jedno a drugo drugo, i jednom se moze reci jedno a drugi put drugo? Stoji li s tim rijecima nekako ovako, zasto je tako? Prirodoznanstvenici ce nam cesto redi kako je dobar ili s&mo jedan ili samo drugi izraz, a slicno ce postaviti i neki mudroznanci. Kako bismo bili nacisto, morat cemo razvidjeti obje rijeci, kao i grozdove njihovih izvedenica, pomazuci se i rjecnicima i enciklopedijama.Sustavno perusani (vec u proslom stoljecu) i jos sustav- nije presucivana Stullijev Rjecnik (Rjecsosldxje, Bubrov- nik, 1806.) donosi tridesetak rijeci od korijena gib i dese- tak od korijena kret, ne uzimajuci u obzir tvorbe s mno- gim predmecima.^ulekov Rjecnik znanstvenoga nazivlja (Zagreb, 1874) donosi dvanaestak rijeci od gib do gibuci i nekih trinaes- tak od kret do kretulja. Tu nalazimo i vjedno gibalo za perpetuum mobile, kao i gibanje za Selbstbewegung, all manjka tocno znacenjsko razlikovanje niza rijeci oko korijena gib i onih oko kret, nego im je upotreba gotovo sinonimna.Novi rjecnik hrvatskoga i njemackoga jezika Ivana Fi- lipovica (Zagreb, 1875) donosi vec od prvoga korijena manje rijeci negoli od drugoga, naime: gib, gibac, gibalo, gibanje, gibati se, gibiv/gibljiv, gipkoca, gipkost, gibomjer, giboslovje, gibuci (11) naprama kret, kretaci, kretac, kre- talica, kretalo, kretan, kretanje, kretati, kretaonicaf kret- nina, kretnik, kretnja, kretnjak, kretoslovan, kretoslovlje, kretovnik, kretotvorac (17), aii se ni tu te dvije skupine jasno ne razlikuju, nego se samo navode i uglavnom slicno prevode na njemacki.Veliki Akademijin Rjecnik (Zagreb, 18871903) donosi za obje korijenske skupine podjednak broj potvrda (oko dvadesetak izravno izvedenih rijeci). Zahvaljujuci povijesti rijeci i njihovim vezama s ostalim slavenskim jezici- 182183

182183

187186

ma postaje jasno sto dm je zajednicko i sto je 'razlicito u samome znacenju. Tako korijen gib daje temeljni glagol gibati, kojemu je starije znacenje lat. flectere (dakle, svi- jati, previjati, prigibati, s cime je u svezi i gibanica, gi- banj, gibak), ali u staroslavenskom gybati je naprosto lat. movere (dakle: krenuti, gibati, micati, maknuti). Tako taj glagol u nas prema potvrdama vec od XV. st. znaci kretati (se) (lat. movereji), upravo kao i u suvremenom hr- vatskom jeziku sa sirokom upotrebom od puckog do znanstvenog izraza. Druga korijenska rijec kret/kretati podjednake je starosti kao i prva, ali sa znacenj em lat. movere/i, commovere/i (naime: bez onoga svijati, prigibati), kako potvrduje i starosl. krgtati 1 rus. KpfiraTb.Obratimo li se novijim prirucnicima koji biljeze znan- stvene odredbe nase natuknice xivtjaig {motus), utvrdit cemo kako napr. i opce i posebne enciklopedije daju prednost liku gibati gibanje: Gibanje je promjena po- lozaja tijela u odnosu na neki sustav tijekom vremena, kako odreduje Opca enciklopedija (sv. 3., Zagreb, 1977, uz manje izmjene), koja i ne biljezi rijec kretanje, ali se i u njoj perpetuum mobile prevodi kao 'neprestano pokretljivo'. Cisto strukovno pomagalo (Tehnicka enciklopedija, sv. 8., Zagreb, 1982) odreduje pojam mehanika kao znanost koja proucava najjednostavnije oblike gibanja tvari.Dakle, i istari i novi rjecnici i prirucnici potvrduju: (1) upotrebu i jedne i druge nosive rijeci (u.z stanovite razlike u znacenju, kako samog korijena gib/kret tako i njihovih izvedenica i slozenica), (2) preteznu uzajamnu za- mjenjivost na razlicitim razinama i (3) nesto vecu tvorbe- nost ili proizvodljivost u rijeci od korijena kret. Naime, iako su oba grozda rijeci jednakovrijedna, od korijena kret lakse se ili barem cesce d obicnije tvore mnoge fzvedenice i slozenice negoli od korijena gib. Na primjer, obicnije je i cesce ce se reci nepokretni pokretac (to) negoli negibani gibac (lo). Ostaje, medutim, cinjenica da suvremena upotreba u hrvat. znanstvenom nazivlju daje prednost likovima gibati se i gibanje, kako je i pokazano. Uzimajuci sve to u obzir, prevoditelj je (gotovo kao u slucaju rijeci narav priroda, gdje se zbilo nesto slicno, iako u nesto drukcijem smjeru) naveo i jedne i druge li- kove, postujuci znanstvenu uporabu, ali i uobicajenu kov- kost.A sve navedeno od predmetnog sadrzaja i znacaj a Fizike do prevoditelj skih nacela, teskoca, dvoumica i iz- bora strukovnog nazivlja trebalo bi pokazati kako nema valjana filoloskog prijenosa bez filozofijske osnovice, ali i obrnuto: nema filozofskog prijevoda bez filologije...POPIS UPOTRIJEBLJENIH PREDLOZAKA I POMAGALAGrcki izvornik prema izdanju:

API2T0TEA0IU &T2IKH AKP0A2I2 ARISTOTLE'S PHYSICSA revised text with introduction and commentary by W. D. Ross, Oxford 1979.Latinski prijevod:

ARISTOTELIS OPERA OMNIA, graece et latine cum indice nominum et rerum absolutissimo. volumen secundum. naturalis auscultatio. (p. 248366), Parisiis, MBCCCLXXIV.Engleski prijevodi:The Works of Aristotle, volume II, PHYSICA, by R. P. Hardie and R. K. Gaye, Oxford 1970Aristotle, The Physics, translated by Philip H. Wicks- teed and Francis M. Cornford, The Loeb Classical Library, London, 1963 (vol. III)Francuski prijevod:

Aristote, Physique, texte etabli et traduit par Henri CARTERON, Paris, 1973.Njemacki prijevod:

Aristoteles' Acht Biicher Physik. Griechisch und De