STJEPIĆ ĐUKA

AKUTNA TROVANJA U DJEČIJEM DOBU

DIPLOMSKI/SPECIJALISTIČKI RAD

Banja Luka, Decembar 2008.

PANEVROPSKI UNIVERZI TET "APEIRON" BANJA LUKA FAKULTET ZDRAVSTVENE NJEGE STUDENT: STJEPIĆ ĐUKA BROJ INDEKSA: 04-07/VS-S

AKUTNA TROVANJA U DJEČIJEM DOBU

DIPLOMSKI/SPECIJALISTIČKI RAD

MENTOR: Prof.dr.sc.med. Dragan Joksović

Banja Luka, Decembar 2008.

SADRŽAJ:

1. UVOD..............................................................................................3

1.1. Epidemiologija........................................................................4 1.1.1. Uzrok trovanja...............................................................5

1.1.2. Dob i spol.......................................................................6

1.1.3. Mjesto trovanja..............................................................7

1.1.4. Socijalno-ekonomski faktor...........................................9

1.1.5. Vrste otrova..................................................................11

1.2. Dijagnostika akutnih trovanja..............................................13

1.3. Liječenje akutnih trovanja.....................................................14 1.3.1. Održavanje vitalnih funkcija........................................14

1.3.2. Odgađanje apsorpcije otrova........................................15

1.3.3. Eliminacija apsorbiranog otrova..................................18

1.3.4. Specifična antidotska terapija......................................18

1.4. Prevencija akutnih trovanja..................................................19

2. CILJEVI ISTRAŽIVANJA...........................................................20

3. MATERIJALI I METODE............................................................21

3.1.1. Materijal.......................................................................21

3.1.2. Metode.........................................................................21

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA....................................................22

5. ZAKLJUČAK................................................................................32

6. LITERATURA..............................................................................34

1.UVOD

Otrovanja ili intoksikacije su patološka stanja nastala kao posljedice djelovanja

otrovnih materija na organizam (1) . Danas se sve više susrećemo sa različitim

materijama kao što su savremeni proizvodi hemije, životinjski otrovi i otrovne biljke koji

mogu dovesti do otrovanja u dječijem dobu.

U pojedinim vremenskim razdobljima nastaju promjene u učestalosti pojedinih vrsta trovanja u djece. Razlozi koji dovode do trovanja u dječijem dobu su različiti, a među

najvažnijim su nedovoljna opšta i zdravstvena prosvjećenost odraslih i slab rad na

primjeni preventivnih mjera. Iako djeca već u obdaništu moraju naučiti da opasne

situacije ne vrebaju samo na ulici nego i u vlastitom domu, većina autora navodi da je

najčešće mjesto trovanja domaćinstvo.

Akutno trovanje u dječijem dobu uvijek je urgentno stanje bez obzira na ispoljenost simptoma i znakova (latentni period!). To je ujedno afekcija sa najvećom reverzibilnošću

tj. sa najvećom mogućnošću izliječenja, uz primjenu pravovremenih i odgovarajućih

mjera liječenja na svim etapama zbrinjavanja otrovanog bolesnika. Cilj ovog rada je da se

analizom socijalnomedicnskih aspekata zadesnih trovanja upozori na akutnost ove

patologije. Otrovanja mogu nastat i kao posljedica akutne, subakutne i hronične izloženost i otrovnoj

materiji, a prema načinu događanja dijele se na namjerna (suicid, homicid i otrovanja bojnim

otrovima), nenamjerna (akcidentalna, jatrogena i industrijska) i nasilna, odnosno kriminalna.

U dječijem dobu uglavnom se dešavaju akutna akcidentalna otrovanja. Međutim, ne treba

zaboravit i da su i djeca često izložena subakutnom i hroničnom djelovanju otrova, kao nit i

činjenicu da se i drugi načini otrovanja dešavaju u ovoj životnoj dobi.

1.1. Epidemiologija

Otrovanja u dječijo j dobi proizilaze iz međusobnog sadejstva djeteta, okoline i

toksične materije. Epidemiološka ispitivanja ovih specifičnosti, koje se međusobno isprepliću, omogućavaju realno sagledavanje uzroka otrovanja u dječijem dobu. Na taj

način se stvara osnova za planiranje i sprovođenje preventivnih mjera, koje u ovom

životnom dobu daju izvanredne rezultate, jer se otrovanja mogu izbjeći djelovanjem u

pozitivnom smislu na bilo koji segment navedenog lanca.

U našoj zemlji ne postoje jedinstveni epidemiološki podaci o akutnim otrovanjima u

dječijem dobu. Izgleda da to nije bio predmet značajnijeg interesovanja. Podaci sa kojima

raspolažemo rezultat su analiza uglavnom bolničkog materijala iz većih sredina.

Međutim, treba znati da u dječijoj dobi veći broj blažih otrovanja nije registrovan i da se,

prema podacima iz literature, akcidentalna otrovanja ponašaju poput sante leda, gdje su

statističkom istraživanju dostupni samo podaci iznad nivoa vode (slika 1.1)(2). Ovo

navodi na zaključak da su rezultati, dobiveni na osnovu bolničkog materijala, nepotpuni i

kao takvi mogu služiti samo za orijentacionu epidemiološku procjenu (1).

Incidencija akutnih otrovanja, prema podacima iz literature, razlikuje se od sredine do

sredine i u mnogome ovisi o izvoru podataka. Ako posmatramo incidencije na osnovu

bolničkog morbiditeta onda se one kreću od 0.5 pa čak i do 5 %. U našoj studiji incidenca

se kretala od 0.8 do 4.3 %, prosječno 1.8 % (slika 1.2). Uprkos evidentnim godišnjim

oscilacijama zapaženo je opadanje broja otrovanja posljednjih godina.

1.1.1. Uzrok trovanja

Uzroci koji dovode do trovanja u dječijem dobu su različiti,a među najvažnijim su nedovoljna opšta i zdravstvena prosvijećenost odraslih i slab rad na primjeni preventivnih

mjera. Iako djeca već u obdaništu moraju naučiti da opasne situacije ne vrebaju samo na

ulici, nego i u vlastitom domu, većina autora navodi da je najčešće mjesto trovanja

domaćinstvo (1,4) . Gotovo u dvije trećine slučajeva djeca su aktivni sudionici trovanja,

dok preostala jedna trećina trovanja je od strane drugih osoba (brat, sestra, druge odrasle

osobe).

Slika 1. Fenomen sante leda

1.1.2. Dob i spol

Akutna otrovanja dešavaju se u svim životnim dobima djeteta. Prema našim

podacima i podacima iz literature, najčešća su u dobi između 1. i 6. godine života (4,5).

Odrasli često potcjenjuju mogućnosti djeteta u ovoj životnoj dobi. Zaboravljaju da su

djeca u tom uzrastu jako uporna, znatiželjna, snalažljiva i da je njihov potencijalni plijen

sve što im je na dohvat ruke. Pored toga, veoma su aktivna, nemirna i opiru se

ograničenjima. Na različite načine žele upoznati svoju okolinu. Slabo razumiju uobičajene opasnosti i nisu u stanju da odgode neposredno zadovoljenje različitih želja.

Jedan od načina na koji dijete ove životne dobi upoznaje životnu sredinu je stavljanje

različitih predmeta u usta. Ti predmeti ponekad mogu sadržavati otrovnu materiju i n jeno

unošenje u organizam može dovesti do otrovanja. S obzirom na to da se bezbroj

potencijalno otrovnih materija često nalazi u djetetovom neposrednom okruženju, ovo

nije rijedak način unošenja otrova u dječiji organizam. U periodu od 6. do 10. godine

otrovanja se ne dešavaju tako često, češća su kod dječaka i obično su to otrovanja

lijekovima starijih ukućana. Do povećane učestalosti otrovanja dolazi ponovo u

predpubertetskom i pubertetskom periodu. U ovom periodu obično su rezultat promišljaja

urađenih u svrhu eksperimenta ili samooštećenja (nanošenja štete samom sebi). Dječaci

se obično truju raznim alkoholnim pićima sa željom da imitiraju odrasle, a djevojčice

uzimaju lijekove radi suicida ili parasuicida. M ada većina studija ukazuje na to da je

zastupljenost dječaka u akutnim otrovanjima gotovo svih životnih dobi nešto veća, ta

razlika nije značajna i ne smije biti tumačena kao neka viša sila i opravdanje za propuste

odraslih na različitim poljima brige o djetetu.

1.1.3. Mjesto trovanja

Sredina u kojoj dijete živi je značajna za događanja akutnih otrovanja. U stvari, jedna

od karakteristika svih otrovanja dječije dobi je da se u većini slučajeva dešavaju u kući ili

kućnom okolišu u kojem dijete boravi. To je i razumljivo iz gornjeg grafičkog prikaza

dobne raspodjele. Tri četvrtine akutnih otrovanja je u dobi do 6. godine života, dobi u

kojoj se djeca najčešće zadržavaju u kući ili u neposrednom kućnom okolišu. S druge

strane, to ukazuje i na činjenicu da se nepažnjom odraslih otrovne supstance nalaze u neposrednoj blizini djeteta, tj. u vlastitom domaćinstvu, koje je često višečlano,

sastavljeno od članova porodice različitih životnih dobi. Ponekad se otrovanja dešavaju u

domaćinstvima starijih osoba, bake i djeda, koji često čuvaju unučad (1). Ova

domaćinstva za malu djecu, gledano sa aspekta otrovanja, mogu biti posebno opasna, jer

se u njima ponekad može naći deset i više raličitih lijekova, potencijalno vrlo otrovnih

materija. Posebnu težinu i ozbiljnost takvim polimedikamentoznim otrovanjima daje

potpuna nepredvidljivost mogućih interreakcija uzetih lijekova. Takve kombinacije lijekova koje dijete može odabrati iz zaliha starih lijekova (“kućnih apoteka”) nitko nije

mogao primjenjivati i istraživati. O njima se zato ne mogu naći podaci u farmakološkoj i

toksikološkoj literaturi, pa uvjek predstavljaju u neku ruku biološki pokus s nepredvidivom kliničkom slikom i zahtijevaju od liječnika njeno pažljivo praćenje i

samosnalaženje u procesu liječenja. U tim se domaćinstvima manje pažnje posvećuje

ostavljanju lijekova i drugih otrovnih materija na sigurno mjesto u smislu prevencije

akcidentalnih otrovanja u dječijoj dobi.

Nije rijetka pojava da roditelji iz neznanja rade sa veoma otrovnim sredstvima, a da

se njihova djeca nalaze u neposrednoj blizini. To se često dešava na selu pri korištenju

različitih sredstava za zaštitu bilja. U takvim situacijama djeca mogu doći u direktan

kontakt s otrovnom materijom koja je stavljena na biljku ili ambalažom u kojoj obično

ostaju male količine nekog pesticida. Te količine, iako neznatne, sasvim su dovoljne da

dovedu do teške intoksikacije koja ponekad završava i sa smrtnim ishodom. Pored toga,

odrasle osobe razne otrovne materije bacaju na smetljišta ne vodeći računa o tome da

ambalaža takvih materija često može biti predmet pažnje djeteta. Ovo je obično slučaj sa lijekovima u obliku dražeja za koje djeca misle da su bombone. Na to ih mogu upućivati i

pakovanja lijekova koja su ponekad vrlo slična pakovanju bombona.

1.1.4. Socijalno-ekonomski faktori

Socijalno-ekonomsko stanje određene sredine, a posebno opšta i zdravstvena

prosvijećenost roditelja i odraslih ukućana, ima značajan uticaj na nastajanje otrovanja

djeteta (6). Uočeno je da su otrovanja češća u porodicama sa slabom opštom i

zdravstvenom prosvijećenošću. Ponekad roditelji, tek nakon otrovanja njihovog djeteta,

saznaju da je određena supstanca otrovna i da je bila na dohvat ruku djeteta (slika 2),

odnosno shvate da su potencijalno otrovne materije trebali čuvati na mjestu van dohvata

ruku djeteta.

Nije rijetka pojava da djeca putem televizije kontinuirano gledaju reklamne spotove

o vitaminskim preparatima ili sličnim materijama u obliku tableta. Ovo kod djeteta može

pobuditi želju za pronalaženjem i uzimanjem sličnih “tableta” u kući, što se obično

završava otrovanjem.

Postoje dobro dokumentovane studije koje ukazuju na to da novonastale negativne

situacije u jednoj porodici (povećan broj ukućana, česte promjene stanovanja, kraće ili

duže elementarne nepogode, ratna zbivanja, izbjeglištvo, nezaposlenost, teža bolest i slično) povećavaju incidenciju akcidentalnih otrovanja dječije dobi.

Slika 2. Otrovne materije na dohvat ruku djeteta u domaćinstvu

1.1.5. Vrste otrova

Jedna od zajedničkih karakteristika za otrovna sredstva kojima se djeca truju je da se

nalaze u više od 90 % slučajeva u njihovoj najbližoj životnoj okolini (7). U svim

studijama koje razmatraju akcidentalna otrovanja dječije dobi na prvom mjestu se nalaze

lijekovi (65 % slučajeva) (3,5,7). Na osnovu epidemiološke studije o akutnim

otrovanjima, koja se temelji na 25 - godišnjoj medicinskoj dokumentaciji Klinike za

dječije bolesti u Tuzli, među lijekovima, koji su bili uzrok akutnog otrovanja, najčešći su

bili trankvilizatori iz reda benzodijazepina. To je u korelaciji sa farmakoterapijom

odraslih na nekom području, tj. najčešći propisivani lijekovi starijim ukućanima, zbog

njihove nepažnje i nebrige, kasnije u domaćinstvima budu pristupačni djeci. Prema istom

istraživanju, alkohol, pesticidi i ugljikovodonici zauzimaju naredna mjesta, dok su na

petom mjestu sredstva iz domaćinstva (1). Otrovanja biljkama danas su rjeđa i uglavnom

su vezana za određenu sezonu. U SAD su čest uzrok otrovanja lijekovima preparati

željeza i acetisalicilne kiseline, što je u našoj sredini dosta rijetka pojava. Ovo jasno

ukazuje da u svakoj geografsko-administrativnoj jedinici postoje određene specifičnosti

koje se vremenom mijenjaju i koje je neophodno stalno istraživati, analizirati, isticati i uvažavati.

U mnogim studijama o akcidentalnim intoksikacijama djece ispod pete godine života

utvrđeno je da su količine otrovne materije koje su unijete u organizam bile veoma male

i da se u više slučajeva radilo o otrovanju " u pokušaju " nego o stvarnom otrovanju. Uz

to treba napomenuti da je i izvjestan broj uzetih materija niske toksičnosti. M eđutim, ovi

podaci ne isključuju seriozan pristup u tretmanu otrovanog djeteta. Treba uvijek pretpostaviti da se radi o najtežem otrovanju, dok se suprotno ne dokaže,

jer bez obzira što djeca uzimaju manje količine otrovne materije i što su neke od njih

niske toksičnosti, ne treba zaboraviti da se ipak u većini slučajeva radi o jakim otrovnim sredstvima u dječijem organizamu.

Ne treba zaboraviti i činjenicu da akutne intoksikacije dječije dobi mogu imati smrtni

ishod ili mogu ostaviti trajna oštećenja. Njihovo zbrinjavanje zahtijeva značajna

materijalna sredstva (troškovi liječenja, broj izgubljenih radnih dana roditelja, broj izgubljenih dana djece u školi), a preventivni rad na ovom polju daje izvanredne

rezultate. Navedene činjenice ukazuju na to da intoksikacija dječije dobi i u našoj zemlji

treba da ima javno zdravstveni značaj, tj. da se pri planiranju zdravstvene zaštite djeteta u

sklopu drugih preventivnih programa nađe mjesto i za kontinuirani rad na sprečavanju

akutnih otrovanja djeteta.

1.1. Dijagnostika akutnih otrovanja

Dijagnozu akutnog trovanja postavljamo na osnovu anamnestičkih podataka, kliničkog

nalaza i određenih laboratorijskih i kliničkih ispitivanja. M eđutim, svakodnevno smo

svjedoci nepostojanja anamneze, te nepouzdanosti heteroanamneze o akutnom trovanju

djeteta (8). Zato moramo u svakom slučaju postupiti kao da se sumnjivo trovanje i

dogodilo, odnosno kod navođenja poznatih neškodljivih sredstava-opredjeljujemo se za

opservaciju u trajanju od 24 sata, zbog mogućnosti da je nešto uzeto š to nije spomenuto.

Kroz to vrijeme uz praćenje kliničke slike djeteta provodimo i laboratorijsku dijegnostiku, kao što su identifikacija otrova u specijaliziranim toksikološkim

laboratorijima. A ako ona nije dostupna dijagnoza trovanja se može potvrditi

jednostavnim kliničkim pretragama (EKG, RTG, EEG).

1.2. Liječenje akutnih trovanja

Osnovni principi u liječenju akutnih trovanja su:

1. održavanje vitalnih funkcija

2. odgađanje apsorpcije

3. eliminacija apsorbiranih otrova i 4. primjena specifičnih antidota

1.2.1. Održavanje vitalnih funkcija

Ako je otrovano dijete neposredno životno ugroženo, što se procjenjuje praćenjem vitalnih funkcija, ako mu je poremećena svijest, prvo treba uspostaviti i održavati

prolaznost disajnih puteva (položiti bolesnika na stranu sa spuštenom glavom, izvući mu

jezik, aspirirati sadržaj iz usne duplje, po potrebi aplikovati orofaringealni tubus, obaviti endotrahealnu intubaciju, traheotomiju), osigurati adekvtnu plućnu ventilaciju (vještačko

disanje, kiseonik po potrebi) i, ukoliko je potrebno, bolesnika priključiti na monitoring

sistem (16). Stalno pratiti pokazatelje srčane frekvencije, puls, pritisak, napraviti nekoliko

EKG snimaka, nadzirati respiraciju, temperaturu, stanje svijesti, diurezu. Osigurati

intravensko davanje terapije, postaviti braonilu, uzeti krv za laboratorijske analize, suzbiti

šok, davati tečnost za korekciju elektrolitkog disbalansa, po potrebi nadoknaditi gubitak

tečnosti.

Sljedeći korak, a prvi ako dijete nije životno ugroženo, jeste uzimanje detaljne

anamneze na osnovu koje se pokušava utvrditi način na koji je otrov unijet i eventualno

njegova priroda.

1.2.2. Odgađanje apsorpcije otrova

Postupci odgađanja apsorpcije otrova ovise o načinu ekspozicije organizma otrovu.

Kod trovanja inhalacijom mjere smanjenja resorpcije obično su poduzete dovođenjem u

zdravstvenu ustanvu-bolesnik je iznešen iz sredine gdje je inhalirao otrov. Ako je otrov

iniciran treba postaviti Esmarhovu povesku proksimalno od mjesta injekcije. Kod

perkutane resorpcije otrova treba kožu očistiti čistom hladnom vodom, te uraditi sušenje

upijanjem čistom tkaninom (8). Kod djece najčešći put ulaska otrova u organizam je

igestija.

Kao postupak izbora za smanjenje resorpcije koristi se gastrična evakuacija i lavaža

gastričnom sondom velikog promjera (17). Pravilo je da u svakoj pedijatrijskoj ambulanti svakog trenutka bude pripremljen pribor za ispiranje želudca, i to bez obzira na to da li će

biti primijenjena ili ne.

Pribor obuhvata:

• Sterilnu sondu

• Stakleni lijevak

• Bokal s vodom

• Kompresa sa mušemom

• Plastične kecelje za sestre

• Posuda za uzimanje uzorka sadržaja za laboratorijski pregled

• Nekoliko komada papirne vate

• Posuda za prihvatanje želudačnog sadržaja

• Bubrežnjak

• Posudu s dezinfekcionim sredstvom

• Plastični otvarač za usta

• Posudu sa špatulama. Želudac ispiraju dvije medicinske sestre:jedna drži dijete, a druga ispira želudac. Za to

vrijeme ljekar uzima anamnestičke podatke od roditelja i daje eventualna dodatna

uputstva .

M edicinska sestra koja drži dijete opaše plastičnu kecelju, prihvati dijete na krilo,

udobno sjede na nižu stolicu, ispod vrata djeteta postavi mušemu s kompresom i okrene

se prema izvoru svjetlosti. Desnom rukom sestra fiksira obje ruke djeteta uz grudni koš, a

lijevu ruku postavlja na čelo i f iksira glavu djeteta naslanjajući ga na svoje grudi. Noge

djeteta drži čvrsto između svojih koljena. Druga sestra pripremi bokal s vodom, uzima

sondu, njome izmjeri rastojanje od vrha nosa do gornjeg kraja grudne kosti, postavlja

otvarač za usta, vrh sonde ovlaži i lagano uvodi sondu preko korijena jezika, ždrijel u

jednjak, a zatim u želudac. Dijete reaguje na strano tijelo (sondu) naprežući se, tako da se

sonda ispunjava želudačnim sadržajem. To je dokaz da je sonda dobro postavljena i da

može početi ispiranje. Ispiranje želudca se odvija kroz dvije faze: ulijevanje i izlijevanje.

Na izlazni kraj sonde sestra postavlja stakleni lijevak u koji sipa 20-50ml vode (faza ulijevanja). Prije nego što tečnost otiče iz suženog dijela lijevka dijete se nagne naprijed,

sestra koja drži dijete pritisne malo stomak u predjelu želudca, a lijevak okrene na niže

prema posudi koja služi za prihavatanje sadržaja (faza izlijevanja). Prvi uzorak sadržaja

se šalje na laboratorijski pregled da bi se ustanovio uzročnik trovanja. Postupak se

ponavlja više puta, sve dok želudačni sadržaj ne bude bistar. Treba ulivati male kolčine

tečnosti da ne bi došlo do otvaranja pilorusa zbog velikog pritiska u želudcu i prodora

želudačnog sadržaja u duodenum. Preko sonde se poslije ispiranja, po nalogu ljekara, može pokušati primjena aktivnog medicinskog uglja kao najboljeg opšteg adsorbensa.

Treba dati i specifičan antidot (ako je poznat). Kada se ispiranje završi, sestra odvoji lijevak od sonde, pažljivo izvuče sondu i potapa je zajedno s lijevkom i držačem za usta u

dezinfekciono sredstvo. Sestra koja je držala dijete umije ga, utopli i smjesti u krevet.

Narednih časova se prate i b ilježe vitalni znaci. Druga sestra rasprema pipremljeni

materijal.

Lavažu kombiniramo sa unosom medicinskog uglja u probavni trakt, kao moćnog i

učinkovitog apsorbensa (8). Primjena sredstava za čišćenje crijeva nakon završene lavaže

ili kada je ona propuštena je postupak izazivanja ubrzane eliminacije preostalih kolčina

otrovne materije iz gastrointestinalnog trakta (1).

1.2.3. Eliminacija apsorbiranog otrova

Za odstranjivanje otrova iz organizma nakon njegove resorpcije primjenjuje se:

intrakorporalne i ekstrakorporalne metode liječenja (1). U intrakorporalne metode

ubrajamo: enteralna dijaliza, forsirana diureza i peritonealna dijaliza. U ekstrakorporalne

metode spadaju: hemodijaliza, hemoperfuzija, plazmofereza i exangvinotransfuzija.

1.2.4. Specifična antidotska terapija

Antidoti su sva sredstva koja na bilo koji način neutraliziraju ili inaktiviraju otrove i

njihove metabolite. Kao univerzalni antidot najčešće se koristi Carbo-medicinalis. Drugi

antidoti koriste se za specifične otrove, tj oni se mogu upotrijebiti samo u sučaju

odgovarajućih trovanja.

1.2.5 Prevencija akutnih trovanja

Akutna trovanja spadaju u preventibilne bolesti (1). Dobro poznavanje epidemiologije

akcidentalnih trovanja na određenom području je jedan od glavnih preduvijeta za

uspješnu prevenciju. Stoga bi stvaranjem regionalnih centara za kontrolu trovanja bilo moguće smanjiti njihov morbiditet i mortalitet.

Preventivni rad ovih ustanova, s obzirom na specifičnost trovanja u dječijem dobu

može se podijeliti na: primarni, sekundarni i tercijalni.

Primarne preventivne aktivnosti uključuju opšte mjere koje promoviraju zdravlje i

koje sprječavaju izloženost djeteta svim štetnim materijama. Sekundarne preventivne

aktivnosti uključuju mjere koje ukazuju na izloženost specifičnim otrovnim materijama i

kojima se nastoji odvojiti dijete od opasne materije i time prevenirati njeno unošenje u

organizam. Tercijalne preventivne aktivnosti sadrže niz mjera kojima se želi prevenirati

morbiditet i mortalitet poslije unošenja otrova u organizam.

Otrovanja u dječijo j dobi mogu se spriječiti sprovođenjem mjera tzv.aktevne i pasivne

prevencije. Aktivna prevencija podrazumijeva čuvanje potencijalno otrovnih maerija na

sigurnom mjestu,kao i maksimalan nadzor nad djetetom,a pasivna uključuje primjenu

različitih mjera (stavljanja sigurnosnih zavrtača na pakovanju otrovnih materija,

distribucija manjih pakovanja otrovne materije u kvantitativnom i kvalitativnom smislu,

zakonodavstveno regulisanje načina korištenja potenecijelno otrovnh materija, vidno

obilježavanje svih otrovnih materija, obavezna deklaracija o sastavu proizvoda na

ambalaži, pakovanje u ambalaži koja nije upadna ni bojom ni oblikom i sl.) koje u praksi

djeluju u vidu preporuke pristupu otrovnoj materiji. Ove mjere obično su nametnute od proizvođača ili od vlasti i one automatski zaštićuju djecu, bez obzira na njihovo

ponašanje, ponašanje njihovih roditelja i okoline.

2. CILJEVI ISTRAŽIVANJA 1. Prikazati učestalost akutnih trovanja u odnosu na broj ukupno

primljenih bolesnika na Kliniku za dječije bolesti u Tuzli. 2. Prikazati učestalost pojedinih otrovnih materija u akutnim trovanjima.

3. Prikazati najučestalije mjesta gdje se dešavaju akutna trovanja.

4. Prikazati učestalost akutnih trovanja u odnosu na dob i pol.

5. Prikazati učestalost akutnih trovanja u odnosu na mjesto stanovanja otrovane djece. 6. Prikazati učestalost akutnih trovanja u odnosu na zanimanje roditelja.

7. Prikazati zastupljenost akutnih trovanja prema načinu nastanka.

8. Prikazati stepen pružanja prve pomoći djeci prije prijema na Kliniku. 9. Prikazati stanje svijesti djece pri prijemu na Kliniku.

10. Prikazati najčešći način liječenja otrovane djece na Klinici za dječije bolesti u Tuzli.

3. MATERIJAL I METODE 3.1. Materijal

Za ovaj rada korištena je medicinska dokumentacija Klinike za dječije bolesti u Tuzli.

Korišteni su godišnji protokoli Prijemne ambulante, istorije bolesti djece koja su zbog

akutnog otrovanja liječena na Klinici za dječije bolesti u periodu od 01.01.2001. do

31.12.2002. godine i anketni upitnik koji je ispunjavan pri prijemu otrovane djece.

3.2. Metode

Metoda rada je bila retrospektivna analiza. Razmatrani su opšti podaci (uzrast,

pol, mjesto stanovanja, zanimanje roditelja), agensi kojima su se djeca otrovala, okolnosti pod kojima se otrovanje dogodilo, način zbrinjavanja otrovanog u ustanovi koja ga

upućuje, stanje pri prijemu, liječenje na Klinici i ishod otrovanja.

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Tabela 1. Procenat učešća akutnih trovanja u odnosu na broj

ukupno primljenih bolesnika na Kliniku za dječije bolesti u Tuzli

Godina Ukupno primljenih

Broj otrovanja

Procenata

2001. 3322 40 1.3 2002. 3545 45 1.5

Series2Series2

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

4000

Series1Series2

20022001

Grafikon 1.

U dvogodišnjem periodu (1.1.2001. do 31.12.2002. godine) na Klnici za dječije bolesti

u Tuzli hospitalizovano je zbog trovanja 85 djece. Njihov udio u broju ukupno primljenih

bolesnika kretao se od 1,3% (2001.god.) do 1,5% (2002.god.) - u prosjeku 1,4% godišnje

(Tabela1. i Grafikon 1.).

Tabela 2 Učestalost pojedinih otrovnih materija u akutnim otrovanjima u periodu od 1.1.2001. do 31.12.2002.

OTROVNA S UPS TANCA BROJ OTROVANIH

Poznat 55 LIJEK Nepoznat 2 Pesticidi 8 Sredstva u domaćinstvu 7 Ugljenmonoksid 3 Alkohol 2 Biljke 1 Ugljikovodonici - Nepoznatih 6 UKUPNO 84

Grafikon 2.

Lijekovi predstvaljaju najčešći etiološki agens, pesticidi se nalazi na drugom, a sredstva u domaćinstvu i ugljenmonoksid na trećem odnosno četvrtom mjestu (Tabela 2 i

Grafikon 2.).

0

10

20

30

40

50

60Lijek poznat

Lijek nepoznat

Pesticidi

Sredstva u domaćinstvu

Ugljenm

onoksid

Alkohol

Biljke

Ugljikovodonici

Nepoznatih

Broj otrovanih

Tabela 3. Mjesto gdje se dogodilo otrovanje

MJES TO BROJ OTROVANIH Domaćinstvo 66 Izvan domaćinstva 13 U zdravstvenoj ustanovi - Nepoznato 5

Grafikon 3. M jesto otrovanja najčešće je bilo domaćinstvo (55.4%), a u 13 (10.9%) slučajeva

desilo izvan njega. (Tabela 3 i Grafikon 3)

Tabela 4. Pol i dob otrovane djece

0

10

20

30

40

50

60

70

Broj otrovanih

Domaćinstvo

Izvan domaćinstvaU zdravstvenoj ustanovi

Nepoznato

DOB 1 2 3 4 5 6 7 8 9 1

0 11

12

13

14

Ukupno

Ženski 11

12

7 6 1 1 1 1 0 0 3 1 1 0 45 PO L

Muški 3 4 6 8 3 2 2 1 1 0 5 1 3 0 39 UKUPNO 1

4 16

13

14

4 3 3 2 1 0 8 2 4 0 84

Grafikon 4.

Ženska djec su češće žrtve akutnog trovanja (45 ili 53,6%) u odnosu na mušku (39 ili

46.4%). Uočljivo je da se najveći broj akutnih trovanja dešava ispod pete godine života sa

najvećom učestalošću u drugoj životnoj dobi (16 ili 19%). Ponovo nešto veća učestalost

uočena je u 11 godini života (8 ili 9.5%) (Tabela 4 i Grafikon 4.).

Tabela 5 Mjesto stanovanja otrovane djece

0

2

4

6

8

10

12

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14

ŽenskiMuški

Grafikon 5

Akutma trovanja su se znatno češće dešavala na selu u odnosu na grad (66.6% :

33.3%) (Tabela 5 i Grafikon 5)

MJESTO BROJ % Selo 56 66.6 Grad 28 33.3

SeloGrad

66.6% 33.3

Tabela 6. Zanimanje roditelja otrovane djece ZANIMANJE MAJKA OTAC Zemljoradnik - 2 Radnik 24 54 Srednje obrazovanje 4 5 Više/visoko obrazovanje 4 3 Domaćica 52 - Penzioner - 5 Bez zaposlenja - 15

Grafikon 6. Najveći broj otrovanih potiče iz porodica u kojima je majka domaćica (52 ili 61.9%), a

otac radnik (54 ili 64.3%) (Tabela 6 i Grafikon 6.).

0

10

20

30

40

50

60

Zem

ljoradnik

Radnik

Srednje

obrazovanje

Više/visoko

obrazovanje

Dom

aćica

Penzioner

Bez zaposlenja

MajkaOtac

Tabela 7. Zastupljenost trovanja prema načinu nastajanja

Grafikon 7.

Najčešći uzrok trovanja u djece je bio samoinicijativno uzimanje otrovnih materija (66 ili 78.6%). Sedmoro djece (8.3%) bilo je otrovano iz samoubilačkih pobuda, dok je kao posljedica nesretnog slučaja bilo otrovano četvoro djece (4.8%) (Tabela 7 i Grafikon 7.).

Tabela 8 Analiza pružanja prve pomoći otrovanoj djeci prije prijema na Kliniku

Prva pomoć Broj

Adekvatno 13 Pružena Neadekvatno 13 Nije pružena 58

Akcidentalna Broj Namjerna Broj Samoinicijativno 66 Homicid -

Po nagovoru 1 Suicid 7 Jatrogeno 3 Toksikomanija 3

Nesretni slučaj 4 - -

Grafikon 8 Najveći broj otrovane djece (58 ili 69.0%) upućen je iz primarne zdravstvene zaštite

bez pružanja prve pomoći. Od preostalih 26 ili 31.0%, samo 13 odnosno 15.5% otrovanih dobilo je adekvatnu prvu pomoć (Tabela 8 i Grafikon 8).

Tabela 9 Stanje svijesti otrovane djece pri prijemu na Kliniku

Stanje svijesti Broj

Svjesno 62 Somnolentno 19 Soporozno 3 Komatozno -

0

10

20

30

40

50

60

Prva pomoćAdekvatno

Prva pomoćNeadekvatno

Prva pomoć nijepružena

0

10

20

30

40

50

60

70

Stanje svijesti

SvjesnoSomnolentnoSoporoznoKomatozno

Grafikon 9 Pri prijemu na Kliniku 22 ili 26.2% otrovanih imalo je poremeća stanja svijesti

(Tabela 9 i Grafikon 9).

Tabela 10. Analiza liječenja akutnih otrovanja na Klinici za dječije bolesti

Način liječenja Broj % Prva pomoć 13 15.5 Reanimacija 1 1.2

Simptomatska terapija 18 21.4 Antidotsko liječenje 3 3.6

Ispiranje želuca 60 71.4 Cišćenje crijeva 57 67.8

Terapija tečnošću 51 60.7

Detoksikaciono

liječenje: Oksigenacija 5 5.9 Bez liječenja 6 7.1

0

10

20

30

40

50

60

Prva pomoć

Reanimacija

Simptom

atska ter

Antidotsko liječen

Grafikon 10

Analizom etiopatogenetskog liječenja akutnih otrovanja na Klinici prikazali smo

Tabelom 9. Od detoksikacionih metoda najčešće je primjenjivano ispiranje želuca

(71.4%), zatim čišćenje cr ijeva (67.8%) i terapija tečnošću (60.7). Kod 21.4% otrovanja

korišćeno je simptomatsko liječenje, a antidotsko je primjenjeno u 3.6% otrovanja.

Terapijski tretman nije zahtjevalo 7.1% primljenih pacijenata.

5. ZAKLJUČAK

Upoređujući naše podatke sa podacima drugih autora došli smo do slijedećih zaključaka:

1. distribucija akutnih trovanja u posmatranom periodu ne pokazuje tendenciju

opadanja ni porasta broja otrovanih;

2. među otrovnim materijama lijekovi zauzimaju prvo mjesto, zatim slijede alkohol,

pesticidi i ugljikovodonici; 3. najuža životna sredina je mjesto gdje djeca najčešće dolaze do otrovnih materija;

4. broj trovanja na selu je nešto veći nego u gradu, dok je ranije ovaj odnos bio obrnut;

5. dijagram dobne distribucije pokazuje usku povezanost mlađe dobi i zastupljenosti akutnih trovanja;

6. najveći broj trovanja dogodio se akcidentalno - inicijativom samog djeteta (87,8%),

a ne tako mali broj (2,9%) jatrogeno;

7. pružanje prve pomoći u ustanovama koje upućuju otrovane u bolnicu je nedovoljno i

neadekvatno;

8. iako je 25 otrovanih imalo teže poremećaje svijesti, ni u jednom slučaju trovanje nije

uzrokovalo trajno oštećenje ili smrtni ishod.

S obzirom da se trovanja u odnosu na druge nesretne slučajeve mogu najbolje planski i

organizaciono suzbiti, ovo treba da postane jedan od prioritetnih zadataka unapređenja i

zaštite zdravlja djece.

To mogu biti individualni savjeti, predavanja u većim ili manjim grupama, izložbe

edukacionih postera i sličnih materijala, štampanih materijala u vidu brošura, pamfleta ili

letaka, sredstva javnog informisanja, predavanja u okviru obrazovnih programa u školi i

slično.

6. LITERATURA

1. Ficner B, Huzjak N. Akutna trovanja djece. M edicus 1993;2:147-99.

2. Ficnar B. Epidemiologija akutnih otrovanja djece. U: Ficnar F, ed: Klinička

toksikologija u pedijatriji, Zbornik radova, Zagreb: M edicinski fakultet, 1992:40-47.

3. Ferguson JA, Sellar C, Goldacre M J. Some epidemiological observations on

medicinal and non-medicinal poisoning in preschool children. J Epidemiol

Community Health 1992 Jun;46(3):207-10.

4. Rožmanić V. Epidemiologija akutnih otrovanja djece na podrućju Rijeke. U: Ficnar

F, ed: Klinička toksikologija u pedijatriji, Zbornik radova, Zagreb: M edicinski

fakultet, 1992:48-56.

5. Sheridan MD. Dječiji razvoj od rođenja do pete godine. Zagreb: Educa, 1998:1-78.

6. Tahirović H. Analiza zadesnih trovanja organofosfornim pesticidima u djece

hospitalizovane u periodu od 1978. do 1982. godine. Acta medica saliniana.

1983;14:67-73.

7. Tahirović H, M ladina N. Socijalno medicinski aspekti zadesnih trovanja pesticidima

u dječijem dobu. Zdravstveni radnik 1983;23:2351-2354. 8. Tahirović H, Nezirović A, Pašić M . Akutna trovanja ugljikovodonicima u dječijem

dobu. Arh hig rada toksikol 1985; 36: 359-400.

9. Tahirović H. Ostojić D. Akutna trovanja u dječijem dobu. Arhiv ZMD 1988; 32:47-

53.

10. Tahirović H, Ostojić D. Akutno trovanje lijekovima u dječijem dobu. Jug pedijatrija

1987;30:21-24.

11. Tempowski J. Epidemiology of poisoning in children. In: Bates N, Edwards N, Roper J, Volans G eds: Paediatric Toxicology. London: M acmillan Reference LTD,

1997:1-8.

12. Woolf AD, Lovejoy FH. Epidemiology of Drug Overdose in Children. Drug safety 1993;9(4):291-308.

13. Woolf A, Wieler J, Greenes D. Costs of Poison-related Hospitalizations at an Urban

teaching Hospital for Children. Arch Pediatr Adolesc M ed 1997;151: 719-723.

14. Wynne H, Bateman DN, Hassanyeh F, Rawlins MD, Woodhouse KW. Age and self-Poisoning: The epidemiology in Newcastle upon tyne in the 1980s. Human Toxicol

1987;6:511-515.

15. Writer JV. Epidemiology and Prevention. In: Viccellio P, Bania T, Brent J, Hoffman

RS, Kulig KW, Mofenson HC, Osborn HH, Wang RY, Wax PM , eds: Emergency

Toxicology. New York: Lippincott-Raven, 1998:3-12.

16. Putniković B, Terzić M , M azić S, Alimpić M,M arković S. Zdravstvena nega IV.

Urgentna stanja u medicini. Beograd 2004:144-145.

17. Đuka S, Ramović F, Omerčajić R. Zdravstvena njega 2. Penn 2005:180-181