Dora SeËiÊ

INFORMACIJSKA SLUÆBA U KNJIÆNICI

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM1

PRIRU»NICI IZ KNJIÆNI»ARSTVAKnj. 5

IzdavaËBenja, Lokve

Za izdavaËaLuka JeluπiÊ

UreujeDr. sc. Tatjana Aparac-JeluπiÊ

LekturaDr. sc. Milica MihaljeviÊ

Oblikovanje korica

Ivo MarendiÊ

KazaloJelica LeπËiÊ

PrijelomWelt, Rijeka

TisakTipomat, Staro »iËe

Naklada800 primjeraka

∂ Dora SeËiÊ

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM2

DORA SE»I∆

INFORMACIJSKA SLUÆBAU KNJIÆNICI

2. dopunjeno i preraeno izdanje

Lokve, 2006.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM3

4

CIP - Katalogizacija u publikacijiSVEU»ILI©NA KNJIÆNICA RIJEKA

UDK 025.5 SE»I∆, Dora

Informacijska sluæba u knjiænici / DoraSeËiÊ. - 2. dopunjeno i preraeno izd. -Lokve : Benja, 2006. - (PriruËnici izknjiæniËarstva ; knj. 5) Bibliografija. - Kazala. ISBN 953-6003-06-6 I. Informacijska sluæba -- Knjiænice --  Organizacija 110614034

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM4

5

Predgovor 2. dopunjenom i preraenom izdanju

Od godine 1995., kada je izaπlo prvo izdanje ove knjige, u knjiæniËarstvu jedoπlo do veÊih promjena, posebno slijedom primjene nove raËunalne ikomunikacijske tehnologije. I u Hrvatskoj je upravo tijekom posljednjih desetakgodina u velikoj mjeri sazrela svijest o nuænosti pojaËanog usmjerenja naπihknjiænica na korisnike, πto je jasno doπlo do izraæaja na struËnim skupovima i uorganizaciji rada samih knjiænica. Sve je to jasno upuÊivalo na nuænost preradepojedinih poglavlja prvoga izdanja ove knjige.

Dosadaπnji raspored knjige ostavila sam nepromijenjenim, dodavπi mu jedinonovo poglavlje o internetu te proπirivπi pojedina poglavlja novim odjeljcima. Svasam poglavlja preradila s obzirom na novonastalo stanje u struci te Êu ovdjeupozoriti na neke pojedinosti kojih u prvom izdanju nije bilo.

Prvo na πto æelim upozoriti sve je jasnija potreba za tzv. doæivotnim uËenjemu svakoj, pa i knjiæniËarskoj profesiji, o Ëemu se u meunarodnim knjiæniËarskimorganizacijama, ali i domaÊoj struËnoj javnosti, mnogo govori. Naime, da biknjiæniËar mogao zadræati svoju informacijsku ulogu u danaπnjem dinamiËnomokruæenju, nije mu viπe dovoljno samo redovito πkolovanje, nego se takavstruËnjak treba i dalje stalno osposobljavati kako bi se mogao spremno nositi sastalno novim izazovima u sve razvijenijem informacijskom okruæenju. Zbog togaje ta tema naËeta veÊ u prvome dijelu knjige, koji govori o ulozi knjiæniËara kaoinformatora, a provlaËi se i na viπe drugih mjesta.

U drugome dijelu preispituje se opÊenit odnos knjiænica i njihovih korisnikaodnosno uloga knjiænica u druπtvu opÊenito na poËetku 21. stoljeÊa. Smatramda se svi trebamo baviti tim pitanjima, posebno jer informacijsko druπtvo i u nassve viπe postaje stvarnost. U novom, umreæenom okruæenju informacijska sluæbatreba sada povezati informacijske resurse na razliËitim medijima, pohranjene uknjiæniËnim zbirkama, s digitalnom informacijom dostupnom na mreæi, πtozahtijeva novi pristup ukupnoj organizaciji te sluæbe. Obrazovanju korisnika utom se kontekstu pridaje sve veÊa vaænost jer se smatra da knjiænica sutraπnjicetreba biti vaæan Ëimbenik u osposobljavanju ljudi svih uzrasta za napredovanjeu informacijskom druπtvu, ali i u daljnjoj demokratizaciji druπtva.

S obzirom na to da su hrvatske knjiænice tijekom nekoliko posljednjihgodina, ukupno gledano, uËinile veliki iskorak u informatizaciji, u treÊem je

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM5

6

dijelu posuvremenjen pristup organizaciji informacijskih usluga, imajuÊi u vidusve viπe javno dostupnih raËunalnih kataloga, mreænih usluga, baza podataka isl. Internet je u velikoj mjeri proπirio krug korisnika online informacija, koje suu vrijeme kada sam pisala prvu verziju knjige u nas bile joπ uglavnomrezervirane samo za korisnike profesionalnih, komercijalnih informacijskihservisa, poput DIALOG-a. Premda joπ ne znamo kako Êe se sve dalje razvijati,internet je veÊ do sada izvrπio tako snaæan utjecaj na organizaciju knjiæniËneinformacijske sluæbe da je taj dio trebalo u velikoj mjeri preraditi i dopuniti.

Isto vrijedi i za Ëetvrti dio knjige koji govori o izvorima informacija uknjiænici, koji sam posuvremenila u skladu s danaπnjim prilikama u Hrvatskoj.

Poradi sve πire uporabe interneta u naπim knjiænicama posvetila sam muposebno poglavlje, koje nije bilo u prvome izdanju. Smatrala sam da toj temi uknjizi ovakve vrste ne treba posvetiti viπe prostora, jer su u tom podruËjupromjene tako brze da ih nije moguÊe pratiti na ovaj naËin. Zbog toga Êe Ëitateljprimijetiti da sam na viπe mjesta i sama pri pisanju ove preraene verzije netako stare knjige morala sve ËeπÊe posegnuti za informacijama koje su dostupnesamo na mreæi. Viπe Êe o internetu svaki knjiæniËar u skladu sa svojimpotrebama doznati na mreæi, a ovdje sam ukljuËila samo uvodni tekst s kratkompovijeπÊu, koji Êe poËetniku objasniti osnovne pojmove.

Na kraju sam u popisu literature dodala joπ nove, posebno domaÊeobjavljene radove iz ovoga podruËja. Sa zadovoljstvom primjeÊujem da ih nikadanije bilo toliko kao posljednjih godina, πto upuÊuje na bræi razvoj i posuvre-menjivanje informacijske sluæbe u hrvatskim knjiænicama.

U Zagrebu svibnja 2005.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM6

7

Predgovor 1. izdanju

O knjiæniËnoj informacijskoj sluæbi do sada se kod nas razmjerno malo pisalo.Premda se taj predmet veÊ godinama pouËava na dodiplomskom studijuknjiæniËarstva i na struËnim ispitima iz knjiæniËarske struke, znanja o tompodruËju knjiæniËarstva hrvatski su knjiæniËari do sada uglavnom crpili izinozemne literature ili usmenom predajom od iskusnih kolega.

Ponajprije bih æeljela upozoriti Ëitatelja na teπkoÊe u odreivanju podruËjakoje bi trebao obuhvatiti zadani predmet jer u tome ima mnogo neslaganjameu uvaæenim stranim autorima. Naime, autori pojedinih knjiga najviπeprostora posveÊuju opisivanju raspoloæivih izvora informacija kojima seknjiæniËari koriste za pruæanje informacija korisnicima u pojedinim vrstamaknjiænica, a drugi pak uz to opisuju i ostale djelatnosti kojima se baveinformacijski odjeli veÊih knjiænica, a koje se ne odnose na pruæanje informacija.Pri utvrivanju tema koje sam æeljela obraditi najviπe sam se oslanjala na djeloWilliama Katza Introduction to Reference Work koje smatram najcjelovitijimpriruËnikom iz ovoga podruËja knjiæniËarstva.

Mnogim je hrvatskim knjiæniËarima informacijska uloga suvremene knjiænicedugo bila nejasna, jer su imali na raspolaganju samo prijevode tekstova koji suu Hrvatsku dospjeli posredstvom Unescoa, a u stvari se radilo o djelimadokumentalista ili srodnih informacijskih struËnjaka bez radnog iskustva u kojojjavnoj knjiænici. PojaËana primjena suvremene informacijske i komunikacijsketehnologije, koja je i danas mnogima nedostupna, joπ je viπe zaoπtrila naslije-ene probleme, pa je i u Hrvatskoj potrebno pojaËati diskusiju o mnogimstruËnim pitanjima iz toga podruËja. Ovom se knjigom upravo tome æelipridonijeti.

S obzirom na to da se radi o prvoj knjizi te vrste na hrvatskom jeziku, ona jenamijenjena i studentima i svim zainteresiranima za modernizaciju knjiæniËarstva.Njome bi se æeljelo razjasniti neke probleme, napose razgraniËenje zadaÊaknjiæniËarstva i dokumentacije i danaπnje poimanje informacijske uloge suvre-mene knjiænice. S obzirom na to da se radi o vrlo dinamiËnoj djelatnosti, jasnoje da Êe u praksi trebati kontinuirano provjeravati postavljene teze. Æeljela bihtakoer upozoriti na to da se radi o tekstu koji se uglavnom zadræava naopÊenitoj, naËelnoj razini, te da bi bilo nadasve poæeljno kada bi se hrvatski

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM7

8

struËnjaci s viπegodiπnjim radnim iskustvom u pojedinim vrstama knjiænicaprihvatili daljnje razrade te teme i pruæili buduÊim naraπtajima struËnjakadetaljnije priruËnike s viπe konkretnih primjera.

Obraeno gradivo razvrstano je u osam dijelova. U prvom se dijelu knjigeobjaπnjava informacijska uloga knjiænice i knjiæniËara, u drugom se govori okorisnicima, njihovim znaËajkama i problemima te o obrazovanju korisnika.TreÊi je dio posveÊen organizaciji i djelatnostima knjiæniËne informacijske sluæbe.

»etvrti i peti dio posveÊeni su raspoloæivim izvorima informacija. Opisane suvrste tiskanih priruËnika, organizacija priruËne zbirke i njezino odræavanje teraËunalne baze podataka i njihova uporaba. Zainteresiranog Ëitatelja svakakoupuÊujem da se o ukupnom spektru najnovijih izvora nastoji redovito obavijestitiu tekuÊoj domaÊoj i stranoj literaturi, na sajmovima knjiga i informacijsketehnologije, u sredstvima javnog priopÊavanja, knjiæarama i sl. Danaπnja jeinformacijska industrija, naime, tako dinamiËna da je takav pristup nuæniji negoikad.

©esti i sedmi dio posvetila sam odnosima knjiænice s javnoπÊu, praÊenjuuËinkovitosti njezina rada, problemima standardizacije i etiËkim pitanjima. Radise o pitanjima o kojima se do sada u nas vodilo malo raËuna, a koja su posebnovaæna u danaπnjem vremenu kada se Hrvatska æeli uvrstiti u red moderniheuropskih zemalja. Smatram da bi primjena EtiËkog kodeksa Hrvatskogabibliotekarskog druπtva u tome trebala odigrati vaænu ulogu.

O povijesnom razvoju informacijske sluæbe progovorila sam na kraju oveknjige, πto Êe neke Ëitatelje moæda zaËuditi. Smatram, naime, da za razumije-vanje ovoga predmeta poznavanje povijesti nije od presudne vaænosti, premdaje sigurno da se povijesni razvoj ne smije zanemariti. I u prikazivanju povijestinastojala sam iznijeti samo najvaænije, naËelne Ëinjenice, ne ulazeÊi u brojnepojedinosti. Zainteresirani Êe Ëitatelj o povijesti informacijske sluæbe u svijetupronaÊi bogatu literaturu, dok je razvoj u Hrvatskoj slabo dokumentiran. Stogamoj pokuπaj rekonstrukcije zbivanja na podruËju razvoja informacijske sluæbe uhrvatskim knjiænicama treba smatrati pionirskim radom, koji Êe, nadam se, drugiautori uskoro nadopuniti.

I na koncu, æelim objasniti da je ovaj rad rezultat mojega nastavniËkogdjelovanja pri Katedri za bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu.Premda sam se godinama profesionalno bavila organizacijom informacijskesluæbe i rada s korisnicima i pritom stekla odreena praktiËna iskustva, upravoje potreba za prenoπenjem steËenog znanja studentima potaknula temeljitoupoznavanje s teorijom. Mnogim studentima i mlaim kolegama koji su mipostavljali brojna pitanja dugujem stoga na prvome mjestu svoju zahvalnost.Æelim takoer zahvaliti i prof. dr. Ljerki MarkiÊ-»uËukoviÊ i kolegici TatjaniNebesny, koje su mi dale vrlo vrijedne sugestije tijekom izrade ove knjige. Viπekolega iz Hrvatske i inozemstva pomoglo mi je u prikupljanju potrebne litera-ture i informacija. BuduÊi da ne mogu navoditi sva njihova imena, najtoplije imzahvaljujem. Posebno zahvaljujem dr. Tatjani Aparac-Gazivoda na njezinomaktivnom sudjelovanju i znalaËkim savjetima tijekom nastanka ove knjige.

U Zagrebu, svibanj 1995.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM8

9

INFORMACIJSKA DJELATNOST U KNJIÆNICIOP∆ENITO

1.1. Osnovni pojmovi: informacija, dokument, publikacija

1.1.1. Informacija

Da bismo mogli jasno odrediti informacijsku djelatnost u knjiæniËarstvu injezino mjesto u okviru ukupnog sustava druπtvene komunikacije valjaodmah na poËetku objasniti neke osnovne pojmove. S obzirom na to dase svaki od tih pojmova, ovisno o motriπtu, moæe definirati na viπe naËina,odabrane su one definicije koje mogu posluæiti za bolje razumijevanjezadanog predmeta. To istiËemo stoga πto Êe Ëitatelj u struËnoj literaturinaÊi i drukËije definicije tih istih pojmova koje se upotrebljavaju u drugomkontekstu.

Zacijelo je jedan od najviπe koriπtenih pojmova upravo pojam informa-cija (obavijest).

Informacija je skup podataka s pripisanim znaËenjem, osnovni ele-ment komunikacije, koji, primljen u odreenoj situaciji, poveÊava Ëovjeko-vo znanje.1 »ovjek prima informacije u obliku skupova podataka. Podacise sastoje od skupa parametara koji opisuju neku Ëinjenicu ili zbivanje, alisami za sebe nemaju nikakvo znaËenje. Davanje znaËenja odnosnotumaËenje podatka prepuπteno je primatelju poruke, koji ujedno odreujeje li neki podatak za njega informacija ili nije tj. zadovoljava li on njegovupotrebu da neπto dozna, odredi ili utvrdi. Naime, podaci postaju infor-macija tek kada ih usvoji osoba kojoj su potrebni. Da bi se dobivenainformacija pretvorila pak u znanje, potrebno je da je primatelj upotpunosti razumije i poveæe sa svojim predznanjem.

KnjiæniËar treba poznavati spomenute mehanizme jer bez toga ne bimogao obavljati svoju ulogu ∑ ulogu osobe koja korisniku pomaæe da

1 Usp. Informacija. // Hrvatska enciklopedija. Sv. 5 : Hu ∑ Km. Zagreb : Leksikografski zavod"Miroslav Krleæa", 2003. Str. 110.

1

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM9

10

doe do informacija i do znanja. On treba tumaËiti sadræaj dokumenata ipripremati ih za uporabu, a sve to prilagoeno potrebama svojihkorisnika.

Informacija je temeljna odrednica druπtvene komunikacije, pa tako iuvjet za svaki viπi oblik druπtvenosti. Stupanj razvitka druπtva odreuje itipove potrebnih informacija, njihovu koliËinu i organizaciju informacijskihsluæbi. Razvoj industrijskog druπtva u 19. i 20. stoljeÊu, s problemima ikonfliktima kakve dotadaπnja povijest nije poznavala, pridao je informacijinovu vaænost i za pojedinca i za Ëitavo druπtvo. Primjerena informiranostje, πtoviπe, postala nuæna pretpostavka svake uspjeπne organizacije, aprikupljanje, obrada i odaπiljanje informacija preduvjet za funkcioniranjemodernog druπtva. Industrijalizaciju je pratio i razvoj komunikacija ∑prijevoza ljudi i roba, ali i prijenosa obavijesti. Potreba za organiziranjeminformacijskih sluæbi na svim razinama postajala je sve veÊa jer jeorganiziranje gospodarskog i druπtvenog æivota postajalo svakim danomsve sloæenije. Proces razvoja novih naËina i sredstava komuniciranja inadalje je u tijeku ∑ informacije se prenose na novi naËin, bræe idjelotvornije, a informacijski struËnjaci prouËavaju kakav utjecaj imainformacijska komponenta na sveopÊi razvoj ËovjeËanstva.

Znanost i tehnika druπtvene su steËevine Ëije su zakonitosti i razvoj unajuæoj vezi s tzv. "informacijskom eksplozijom". Znanstvena revolucija,koja je u 19. i 20. stoljeÊu pratila industrijalizaciju, uzrokovala je nagliporast izdavaËke djelatnosti, a pojava i πiroka primjena raËunalne itelekomunikacijske tehnike taj je trend joπ viπe ubrzala. Posljedica je bilaprimjena nove tehnologije i u knjiæniËarstvu. Zamisao o velikim univerzal-nim knjiænicama, posveÊenim prijenosu razliËitih vrsta znanja, zamijenjenaje velikim knjiæniËnim mreæama, koje objedinjuju razliËite vrste knjiænica iomoguÊuju njihovu djelotvornu suradnju. U drugoj polovini 20. stoljeÊapostupno je nastupilo tzv. postindustrijsko odnosno informacijsko doba.U njemu uloga znanja stalno raste, a informacija je veÊ odavno veliËina itemeljna odrednica poput materije i energije. U danaπnjem postindustrij-skom svijetu ona se uz rad, zemljiπte i kapital smatra i Ëetvrtim Ëimbe-nikom proizvodnje.2 Tako se smatra da su informacije, podaci i znanjekljuËni gospodarski Ëimbenici, a informacija roba kojom se moæe uspjeπnotrgovati. U svijetu se sve viπe razvija informacijska industrija ili industrijaznanja, u sklopu koje i knjiæniËari moraju stjecati nove vjeπtine.

Cijenu i vrijednost informacije nije moguÊe precizno utvrditi. Diotroπkova odnosi se na izradu, distribuciju odnosno pohranu medija ∑nositelja informacija, dio se odnosi na troπkove koje obraËunavajuustanove i sustavi koji osiguravaju pristup informacijama, dio troπkovaËine naknade za rad kvalificiranog osoblja koje upravlja ustanovama i

2 Usp. Cappuro, Rafael: Einführung in die Informationswissenschaft. Teil 4. Der elektronischeInformationsmarkt. http://www.capurro.de/iwmodul4.html (2005∑02∑16).

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM10

11

organizira sustave, a na vrijednost bi trebala utjecati i moguÊa procjena otome πto bi znaËio nedostatak neke informacije ili nemoguÊnost da ju senabavi.3

Umjesto samo o Ëitanju, koje je u proπlosti u najveÊoj mjeri promicalaknjiæniËarska struka, ona se sve ËeπÊe bavi i navigacijom po znanju,strukturiranjem znanja, filterima znanja i sliËnim.4 Ti novi pojmovipreuzeti su iz raËunalne znanosti, a knjiæniËari se u visoko tehnolo-giziranom svijetu moraju baviti tim pitanjima kako bi knjiænice mogle uizmijenjenom okruæenju osigurati, saËuvati i razvijati svoju ulogu i zabuduÊnost. Pismenost se takoer mijenja, pa ona danas uz sposobnostËitanja i pisanja slova i brojki ukljuËuje i poznavanje raËunalnih sustava,mnoπtva normiranih simbola i znakova i sliËno. Da bismo predoËiliinformacijsku i organizacijsku problematiku suvremenog svijeta, spomenutÊemo kao primjer sustav meunarodnih znakova na autocestama. Pozna-vanje tog sustava i zakonitosti njegove uporabe veÊ je odavno ukljuËenou osnovnoπkolski program. Isto tako u novije vrijeme svoje mjesto uπkolama pronalaze i raËunala i internet na svim razinama, πto a prioriznaËi da korisnici, posebno oni mlai, dolaze u knjiænice s izmijenjenimoËekivanjima.

1.1.2. Dokument, publikacija

Drugi pojam koji ovdje valja u informacijskom smislu odrediti jestdokument. To je zapisana informacija prema kojoj se postupa kao premajedinici u dokumentacijskom postupku. Dokumentacijsku jedinicu tvoremedij, podaci na mediju i znaËenje koje im se pripisuje.5 Pisani dokumentkoji je izdan za javnu uporabu zove se publikacija. Publikacija je "tiskaniili drugom tehnikom umnoæeni duhovni proizvod ..."6 , a prema definicijikojom se koriste Meunarodno udruæenje knjiæniËarskih druπtava iustanova (IFLA) i Unesco, to je "... zabiljeæeno znanje namijenjeno javnojuporabi".7 Pritom su tim pojmom uz konvencionalne tiskane medijeobuhvaÊeni i mikrofilmovi, audiovizualni te elektroniËki mediji. Premdaknjiænice mogu posjedovati i rukopise ili rukom pisane knjige, od pojavetiska primarna im je zadaÊa osigurati pristup publikacijama, tj. objavljenimprenositeljima informacija i znanja (knjigama, Ëasopisima i dr.), teposredovati u pristupu informacijama objavljenim u njima. Po tome su

3 Usp. International encyclopedia of information and library science. / ed. John Feather; PaulSturges. London. New York : Routledge, 1997. Preface (Predgovor), str. IX.

4 Usp. Rada, Juan F.: The information gap between North and South. // IFLA Journal 20, 1(1994),14.

5Usp. Dokument. // Hrvatska enciklopedija. Sv. 3 : Da ∑ Fo. Zagreb : Leksikografski zavod"Miroslav Krleæa", 2001. Str. 192.

6 Verona, Eva: Pravilnik i priruËnik za izradbu abecednih kataloga. Dio 1. Odrednice i redalice. 2.izmijenjeno izdanje. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko druπtvo, 1986. Str. 387.

7 Definicija upotrebljena u programu OpÊa dostupnost publikacija (UAP), usp. Line, Vickers(1989), Dio 2: Priroda i djelokrug UAP, str. 12∑20.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM11

12

one specifiËne informacijske ustanove koje imaju vaænu ulogu u prijenosuznanja od autora do sadaπnjeg i buduÊeg korisnika. Sve su knjiæniËnedjelatnosti u sluæbi te njezine posredniËke uloge: i nabava i pohranadokumenata, i njihova obrada, organizacija i kontrola zbirki, kao i svesluæbe koje knjiænica organizira za korisnike.

Prikupljanjem i obraivanjem pisanih dokumenata bave se, uz knjiæni-ce, i arhivi, dokumentacijski centri i druge srodne informacijske ustanove.Meutim, mreæe tih ustanova nisu toliko otvorene i dostupne svimslojevima druπtva kao knjiæniËne mreæe, posebno mreæe narodnih knjiæ-nica. Tako upravo zbog pristupaËnosti javnih knjiæniËnih ustanova, ali izbog novih, sve veÊih tehniËkih moguÊnosti medija i oblika komuniciranjate raznolikih potreba korisnika, sve vrste knjiænica u najnovije doba u sveveÊoj mjeri posreduju i informacije koje nisu sadræane u tiskanimmedijima. ©toviπe, one korisnicima daju informacije i iz izvora koje nemajuu svojim zbirkama, veÊ ih dobivaju iz drugih srodnih informacijskih sluæbi.Time je informacijska uloga knjiænica tijekom posljednjih desetljeÊa znatnoproπirena. Meutim, u glavni djelokrug rada knjiænice kao informacijskeustanove spada i nadalje osiguravanje dostupnosti dokumenata, u pravilupublikacija na svim medijima, i u njima sadræanih informacija. Pritomknjiænice daju korisniku u prvom redu na raspolaganje grau koju sameposjeduju, ali istodobno na sve djelotvorniji naËin osiguravaju i pristupdokumentima i informacijama iz drugih izvora.

1.2. Informacijske sluæbe opÊenito i znaËajke informacijske sluæbeu knjiænici

Sve informacijske sluæbe nude ili dostavljaju podatke svojim korisnicima.Meutim, poruke koje πalju neke Êe osobe prihvatiti kao informacije, dokih drugi neÊe ni zamijetiti. Naime, da bi korisnik mogao prihvatiti nekuporuku kao informaciju, ona mora zadovoljavati sljedeÊa dva uvjeta:

• podaci koje je dobio moraju biti novi, korisniku joπ nepoznati• korisnik mora imati potrebu za dobivenim podacima.To su temeljna naËela, pa se veÊ iz toga moæe zakljuËiti da se

uspjeπnost svake informacijske sluæbe (i knjiæniËne) temelji na aktualnostiinformacija koje pruæa i na opsegu zadovoljavanja potreba korisnika.

Najkoriπtenije su javne informacijske sluæbe sredstva javnog priopÊa-vanja ili tzv. masovni mediji, poput novina, radija i televizije. Oni zajednotvore sustav koji je najπiri izraz i najdjelotvorniji Ëimbenik druπtvenekomunikacije, dok je svaka knjiænica u pravilu usmjerena prema odree-noj korisniËkoj skupini. Bitna je razlika izmeu masovnih medija iknjiæniËnih sluæbi u tome πto su Ëitatelji, sluπatelji i gledatelji u sluËajujavnih medija pasivni primatelji poruke, dok oni u knjiænici moraju aktivnotraæiti informaciju. Bit te razlike naroËito je jasno odredio J. H. Shera ovimrijeËima: "Koriπtenje knjiænice individualno je motivirano. Knjiænica, za

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM12

13

razliku od radija i televizije, ne rasprπuje poruku u javnost, nego jekorisnik u njoj mora traæiti, iako u njoj moæe pronaÊi i mnogo drugihporuka. Osim toga, dok u masovnim medijima poπiljatelj u skladu sasvojim interesima kontrolira svoju poruku, knjiænica, naroËito narodna,daje na raspolaganje veliki izbor informacija kako bi korisnik mogaoodabrati onu koja najbolje odgovara njegovim potrebama".8 Shera istiËejednu nadasve vaænu, logiËnu Ëinjenicu koju knjiæniËari katkad nezapaæaju. On upozorava da knjiæniËari u narodnim knjiænicama ne bismjeli govoriti o "prosjeËnom Ëitatelju", kojega zapravo i nema. Naime,svaki korisnik ima svoje posebne znaËajke, a knjiæniËar ih svakako trebauzeti u obzir. Spomenuta Sheraina zapaæanja posve su u skladu sa"zakonima" S. R. Ranganathana: "Svakoj knjizi njezin Ëitatelj" i "SvakomËitatelju njegova knjiga",9 a upuÊuju na sljedeÊa dva naËela na kojima setemelje informacijske usluge u knjiænici:

• informacije se uvijek daju konkretnoj osobi/osobama, Ëije potrebetreba ispitati

• svaki korisnik dolazi u knjiænicu s konkretnom potrebom, premakojoj treba usmjeriti informacijsku uslugu.

Knjiænice su oduvijek prenosile informacije svojim korisnicima, premdase ta djelatnost nije obavljala u posebnim informacijskim odjelima kaodanas. VeÊ u antiËkim knjiænicama, primjerice, u onoj posebno vaænoj, uAleksandriji, knjiæniËari su bili mnogo viπe od Ëuvara papirusa. Oni su biliuËeni ljudi koji su Ëitali i interpretirali pisane tekstove, uglavnom zapotrebe dræavne uprave i utjecajnih pojedinaca. Meutim, kroz stoljeÊaknjiænice su ipak imale naglaπenu arhivsku funkciju (bile su riznice iËuvarice znanja), a knjiæniËari su i dalje bili kustosi i uËenjaci ∑ sve dopojave prosvjetiteljstva i modernih demokratskih pokreta u Europi iAmerici. Tek s razvojem graanske demokracije od konca 18. stoljeÊapojavljuju se, kao posljedica razvoja obvezatnoga osnovnog πkolstva ipotrebe za opÊim propagiranjem pismenosti, prvo u Americi, a zatim i uostalim razvijenim zemljama, nove, narodne knjiænice s naglaπenomprosvjetiteljskom i informacijskom ulogom. Te nove funkcije dovele su donovog tipa knjiæniËara, koji od tada ne sluæi viπe samo elitnim korisnicima,veÊ ima zadaÊu pomoÊi svakome da se snae u knjiænici i da doe dopotrebnog znanja.

S druge pak strane, razvoj prirodnih znanosti i tehnike od 19. stoljeÊatakoer je znatno utjecao na knjiæniËarstvo. Taj je razvoj znanstvenomknjiæniËarstvu donio velike probleme zbog "eksplozije znanstvenihinformacija". Za razliku od narodnih knjiænica, koje su zbog svoje opÊe

8 Usp. Shera, Jesse H.: Introduction to library science. Littleton, Co. : Libraries Unlimited, 1976. Str.63.

9 Ostala tri zakona velikog indijskog knjiæniËnog teoretiËara Ranganathana su: "Knjige su zakoriπtenje", "©tedi vrijeme Ëitatelju"i "Knjiænica je ustrojstvo koje neprestano raste".

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM13

14

namjene ukupnu organizaciju znatno prije usmjerile na korisnika, velike,bogate, mahom stare znanstvene knjiænice teπko su se snalazile, te suznatno kasnije razvile informacijske sluæbe u danaπnjem smislu. Umnogima od tih knjiænica korisnici su morali sve donedavno sami, bezpomoÊi struËnog osoblja, mukotrpno traæiti informacije.

Upravo zbog tog problema znanstvenici i struËnjaci su za svoje potrebeveÊ u 19. stoljeÊu potaknuli razvoj znanstvenih i struËnih dokumentacijskihsluæbi. A kako je razvoj znanosti vodio sve veÊoj specijalizaciji, idokumentacijske su sluæbe postajale sve uæe specijalizirane. Euforija πto jemoguÊe veÊe, iskljuËive specijalizacije, Ëak i u πkolovanju, vladala je svedonedavno, dok se nisu uvidjele i negativne posljedice takvog razvoja ipotreba za sustavnim pristupom u rjeπavanju globalnih problema moder-nog svijeta. Zbog energetskih, ekoloπkih i drugih problema nove sugeneracije postale sve kritiËnije. Naime, Ëak i u sluËaju rjeπavanja uskostruËnih problema, u naπe se doba sve ËeπÊe pojavljuju i potrebe zainterdisciplinarnim pristupom u njihovu rjeπavanju. Tako u suvremenomznanstvenom i struËnom svijetu upravo knjiæniËari, u velikoj mjeri enciklo-pedisti, dobivaju novu vaænost, jer mogu uspjeπno povezivati podruËjarazliËitih znanja.

Meutim, Shera, kojega neki nazivaju "Leonardom knjiæniËarstva",upozoravao je veÊ 1970. godine da se govori o "informacijskoj eksploziji",koja je to samo uvjetno, jer se Ëesto zapravo radi o "eksploziji radova".Naime, sve veÊi broj znanstvenih istraæivaËa u svijetu proizvodi sve viπeznanstvenih publikacija, Ëiji broj, po njegovu miπljenju, nije proporcio-nalan porastu kvantuma znanja, jer se mnoæe publikacije Ëiji se sadræajiËesto preklapaju. Razvojem elektroniËkog izdavaπtva, koje je znatnoolakπalo izdavaËku djelatnost, taj problem postaje svakim danom sve veÊi.Zbog toga knjiæniËari mogu sve teæe utvrditi πto je novo, vrijedno i πtosvakako treba ponuditi korisnicima.

Drugi problem s kojim su knjiænice naroËito suoËene tijekom posljednjadva desetljeÊa vezan je uz pojavu novih medija zbog kojih akumulacijatiskanih publikacija nema viπe istu vaænost kao prije. ©toviπe, informacijedistribuirane elektroniËkim putem postaju u mnogim podruËjima domi-nantne. Tako se potencijal onih knjiænica koje nemaju naglaπenu arhivskufunkciju (poput nacionalnih knjiænica) viπe ne mjeri u tolikoj mjeri brojemsvezaka u fondu, nego njihovom sposobnoπÊu da osiguraju pristupakumuliranom znanju bez obzira na medij ili izvor. Zbog toga se odsuvremene knjiænice traæi da svakom korisniku, za njegovu konkretnupotrebu, omoguÊi pristup relevantnim izvorima. StruËno znanje knjiæniËarai njegova sposobnost uporabe informacijske i komunikacijske tehnologije,koji omoguÊuju njegovo djelotvorno posredovanje izmeu izvora znan-stvenih i drugih informacija i korisnika, dobivaju i zbog toga sve vaænijuulogu. KnjiæniËar danas treba, joπ u veÊoj mjeri nego prije, biti mostizmeu kataloga, priruËnika, bibliografskih i drugih raspoloæivih bazapodataka i ukupnog fonda svoje i drugih knjiænica.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM14

15

Zanimljivo je da je IFLA, tek potaknuta izazovom mreæne tehnologije,vrlo kasno, godine 1998., osnovala posebno struËno tijelo za pitanjaknjiæniËne informacijske sluæbe, prvo pod nazivom Skupina za diskusiju oreferentnim sluæbama (Reference Discussion Group), da bi iz nje 2001.nastala Sekcija za referentnu djelatnost (Reference Work Section), koja je2004. preimenovana u Sekciju za referentne i informacijske sluæbe (Refer-ence and Information Services Section).10 ZadaÊe su te Sekcije da se bavisvim aspektima knjiæniËne informacijske sluæbe u svim vrstama knjiænica,s naglaskom na nesmetani dostup do informacija, da traæi rjeπenja zapremoπÊivanje jaza izmeu fiziËke i digitalne knjiænice, da promiËedoæivotno uËenje i informacijsku pismenost u svim aspektima procesaposredovanja znanja i da smjernicama i normama za poslovanje informa-cijskih sluæbi podupire struËno osoblje zaposleno u knjiænicama diljemsvijeta.11 Godine 2002. IFLA je donijela i svoje Smjernice za digitalnuinformacijsku sluæbu (Digital Reference Guidelines)12 koje bi svakaknjiænica prije uvoenja novih virtualnih usluga svakako trebala prouËiti.U njima se govori o svim aspektima digitalne informacijske sluæbe, odtehniËkih i personalnih do praktiËnih problema te se daju upute za rad.

1.3. Dokumentacija i informacijska znanost i njihov odnos premaknjiæniËnoj znanosti i knjiæniËarstvu

1.3.1. Dokumentacija

Pod dokumentacijom podrazumijevamo "stalno i sustavno skupljanje iobraivanje zabiljeæenih informacija u svrhu njihove pohrane, klasifici-ranja, pronalaæenja, koriπtenja ili prijenosa.13 Ona se bavi izradom iprijenosom sekundarnih i tercijarnih izvora informacija, danas u praviluelektroniËkih baza podataka. Ishodiπtem razvoja dokumentacije smatra seosnutak Meunarodnoga bibliografskog instituta (Institut international debibliographie ∑ IIB) u Bruxellesu 1895. godine, koji su osnovala dvabelgijska advokata, Paul Otlet i Henri Lafontaine, s namjerom da ustrojemeunarodni sustav za prikupljanje i obradu svih vrsta dokumenata izsvih zemalja i iz svih podruËja znanja. Taj je institut povezan i s razvojemuniverzalne decimalne klasifikacije, koja je postala predmetom njegovakontinuiranog rada upravo za potrebe stvaranja univerzalnog dokumenta-cijskog sustava. Godine 1931. Institut je preimenovan u Meunarodniinstitut za dokumentaciju, koji je 1937. prerastao u Meunarodno udru-

10 Mreæne stranice Sekcije dostupne su na adresi http://www.ifla.org/VII/s36 (2005∑02∑28)11 Usp. Reference and Information Services Section. Mission : Strategic Plan 2004∑2005. http://

www.ifla.org/VII/s36 (2005∑02∑28).12 Smjernice su dostupne na adresi: http://www.ifla.org/VII/s36/pubs/drg03.htm (2005∑03∑01)13 Prema meunarodnoj normi ISO 5127:2001.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM15

16

æenje za dokumentaciju (Fédération internationale de documentation ∑FID). Od 1987. ta se organizacija zove Meunarodno udruæenje zainformacije i dokumentaciju (Fédération internationale d'information et dedocumentation ∑ i nadalje s akronimom FID) jer se veÊ i imenom æeliupozoriti da su primarni predmet njezina interesa informacije, a ne fiziËkinositelji informacija ∑ dokumenti.14

Dokumentacijski centri proπirili su se u prvoj polovici 20. stoljeÊaposebno u razvijenim zemljama u znanstvenim institutima, poduzeÊima irazliËitim ustanovama. Ali u nekim su sredinama, posebno u NjemaËkoj iostalim zemljama srednje Europe, naziv dokumentacijski centar dobile ineke dotadaπnje specijalne knjiænice, koje su se i nadalje nastavilepreteæno baviti knjiæniËnom djelatnoπÊu. Kod nas su poslije od nekihspecijalnih knjiænica nastali tzv. INDOK centri15 (naziv je izvedenica oddijelova rijeËi informacijsko-dokumentacijsko-komunikacijski centar), aliznaËajke njihova rada veÊim su dijelom i dalje ostale u podruËju djelovanjaspecijalnih knjiænica (koje su se od poËetka Ëesto bavile i dokumenta-cijskom djelatnoπÊu). Dokumentacija se u Hrvatskoj, unatoË sada veÊËetrdesetogodiπnjem dodiplomskom i poslijediplomskom πkolovanju upodruËju informacijskih znanosti na SveuËiliπtu u Zagrebu16 , nije u tolikojmjeri razvila da bismo raspolagali s primjerenim brojem domaÊih bazapodataka i specijaliziranih informacijskih centara. S obzirom na to da jedanas podruËje rada knjiænica jasnije razgraniËeno od podruËja djelovanjadokumentacijskih ustanova, a da sve zajedno pripadaju informacijskojindustriji koja raspolaæe sa sve usavrπenijom raËunalnom i komuni-kacijskom tehnikom, moæe se pretpostaviti da Êe i dokumentacijskadjelatnosti u Hrvatskoj ubuduÊe naÊi svoju punu afirmaciju.

Dokumentacija, koja se koncem 19. stoljeÊa pojavila kao logiËniposljedak znanstvene i tehnoloπke revolucije, bavila se od poËetka, a idanas se bavi, svim vrstama dokumenata: publikacijama i polupubli-kacijama na svim medijima i u svim oblicima u kojima se one pojavljuju.Mlaa od knjiæniËarstva, izrasla iz srodne bibliografije, dokumentacija jeod poËetka pratila razvoj intenzivnoga i na nov naËin organiziranogaznanstvenog rada. Daljnji je razvoj dokumentacije od polovice 20. stoljeÊabio usko vezan uz primjenu informacijske tehnologije. RaËunalna je

14 Godine 1991. FID je donio novi program kojim su njegove zadaÊe redefinirane. Glavna su poljadjelovanja FID-a: promicanje istraæivanja i razvoja u podruËju dokumentacije, informacijskih znanosti iupravljanja informacijama te doprinos razvoju i uspostavi meunarodnih informacijskih sustava.

15 Izvorni je autor naziva INDOK prof. Boæo Teæak koji ga prvi put spominje 1969. godine. Usp.i: Tuman, Miroslav: Obavijest i znanje. Zagreb : Filozofski fakultet. Zavod za informacijske studijeOdsjeka za informacijske znanosti, 1990. Dio 1: Informacijska znanost, predmet, ishodiπta, osnovnipojmovi. Str. 11∑22.

16 Poslijediplomski studij je 1964. godine, pod vodstvom prof. Boæe Teæaka, organiziran naZagrebaËkom sveuËiliπtu pri posebno osnovanom Centru za studij bibliotekarstva, dokumentacije iinformacijskih znanosti, a danas se dodiplomska odnosno poslijediplomska nastava izvodi na Odsjekuza informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu istoga sveuËiliπta te na Filozofskom fakultetu uOsijeku i na SveuËiliπtu u Zadru.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM16

17

tehnika u dokumentaciji primijenjena prije nego u knjiæniËarstvu. Sobzirom na to da je primarna zadaÊa dokumentacije izrada sekundarnih itercijarnih izvora informacija, pravi dokumentacijski centri, poput biblio-grafskih ureda, ne moraju izravno raditi s krajnjim korisnicima. Oni mogusvoje proizvode sami nuditi træiπtu ili taj dio posla predati nekomposredniku ili prodavaËu. Zbog toga se rad dokumentalista, uz razliËitumetodiku same obrade dokumenata, i naËelno razlikuje od rada knjiæ-niËara, koji se najviπe bave korisnicima. Meutim, objavljeni i javnodostupni krajnji rezultati rada dokumentacijskih centara, tj. sekundarne itercijarne publikacije na svim raspoloæivim medijima mnogo se upotreblja-vaju upravo u knjiænicama, koje imaju i primarnu tiskanu grau. Done-davno su jedino knjiænice bile u moguÊnosti korisniku ponuditi cjelovituuslugu: i pronalaæenje sekundarnih informacija, tj. podataka o dokumen-tima, i davanje samih dokumenata na uporabu. To se u najnovije vrijeme,pojavom sve veÊeg broja mreænih publikacija, znatno izmijenilo, ali upodruËju humanistiËkih i dijela druπtvenih znanosti joπ se uvijek vrlointenzivno upotrebljavaju publikacije na papiru, u prvome redu dostupneu knjiænicama.

Za razliku od bibliografa, dokumentalisti obrauju grau sa svrhom dadokumentacijska jedinica upozna korisnika πto temeljitije i sa sadræajemdokumenta i da, koliko je to moguÊe, smanji korisnikovu potrebu zaËitanjem cjelovitog teksta dokumenata koji su za njega manje relevantni.Dokumentalisti, koji se, danas ËeπÊe nazivaju informacijskim struËnjacima,posjeduju usko specijalizirana znanja iz struke zastupljene u dokumentimakoje obrauju. Po tome se razlikuju od veÊine knjiæniËara koji, zbogprirode povjerene im zadaÊe, u pravilu posjeduju πiroko opÊe obrazo-vanje. Dokumentalistima su po svojim znaËajkama i zadaÊama vrlo srodnispecijalni knjiæniËari, tako da Ëesto joπ i danas dolazi do poteπkoÊa urazlikovanju specijalnog knjiæniËarstva od dokumentacije. Naime, i jedna idruga struka iskljuËivo su orijentirane na pohranu i pronalaæenje informa-cija, dok su knjiæniËari u ostalim vrstama knjiænica primarno usmjereni nazadovoljavanje razliËitih potreba korisnika, tj. konkretnih osoba koje traæeinformacije. Zbog toga bismo se priklonili miπljenju Sherae koji je smatraoda je knjiæniËarstvo doduπe druπtvena disciplina, jer su knjiænice tvorevinedruπtva, ali da mu je sræ i do danas ostala u velikoj mjeri humanistiËka.

Rezultati dokumentacijskog rada brojne su bibliografske baze podataka(prije Ëasopisi sa saæecima i tiskana kazala) i drugi raËunalni sekundarniizvori. Prvi sekundarni Ëasopis poËeo je izlaziti joπ 1830. godine uNjemaËkoj pod naslovom Pharmazeutisches Zentralblatt (kasnije Chemi-sches Zentralblatt). Od tada se dokumentacijska djelatnost kontinuiranorazvijala tako da su se do sredine 20. stoljeÊa sekundarni Ëasopisipostupno razvili u svim disciplinama prirodnih i primijenjenih znanosti.©toviπe, oni su postali glavni izvori informacija koje je trebalo, i dok su joπbili iskljuËivo na papirnom, tiskanom mediju, iscrpno pretraæivati prije

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM17

18

pristupanja bilo kojem istraæivaËkom radu. Ta se potreba nije ni do danasizmijenila, samo πto korisniku sada stoje na raspolaganju isti i novi izvoriu obliku mreænih baza podataka, koje istraæivaË sve ËeπÊe sam pretraæujes pomoÊu svoga osobnog raËunala. Time on s jedne strane znatno πtedivrijeme, a s druge ima osiguran brz pristup neusporedivo veÊem brojuinformacija.

1.3.2. Informacijska znanost i knjiæniËna znanost

U 60-im godinama dvadesetog stoljeÊa poËeo se umjesto naziva dokumen-tacija u nekim dijelovima svijeta, naroËito u SAD, πiriti naziv informacijskaznanost. Od dokumentalista, ali i od specijalnih knjiæniËara, nastali suinformacijski struËnjaci. Godine 1968. i AmeriËki institut za dokumen-taciju (American Institute for Documentation ∑ AID) izmijenio je naziv uAmeriËko druπtvo za informacijsku znanost (American Society for Infor-mation Science ∑ ASIS). Ali u ono vrijeme spoznaje o znaËajkama novediscipline, informacijske znanosti, nisu joπ bile jasne, pa su ponegdjenazivi dokumentacija i informacijska znanost (pojam koji se prvo pojaviou svezi sa sve πirim pretraæivanjem informacija s pomoÊu raËunala)koriπteni kao sinonimi. Kasnije su i knjiæniËari u javnim znanstvenim inarodnim knjiænicama spoznali da se oni takoer bave pretraæivanjeminformacija za svoje korisnike, samo na poneπto drukËiji naËin. Zbogprestiæa koji su u meuvremenu stekli tzv. informacijski struËnjaci i naπisu knjiæniËari sustave knjiænica uskoro preimenovali u "biblioteËno-informacijske sustave", a neke od knjiænica u "biblioteËno-informacijskecentre". BuduÊi da knjiænice i danas, u suvremenom svijetu, imajuzasebnu, posve prepoznatljivu ulogu u informacijskoj djelatnosti, veÊinastruËnjaka smatra da proπirenje u nazivu nije potrebno te da ono, naprotiv,moæe stvarati samo pomutnju.

©to se tiËe naziva dokumentacija, u priruËniku International encyclope-dia of information and library science, objavljenom 1997. godine,eksplicitno se navodi da je naziv "dokumentacija" pribliæni sinonim za"specijalno knjiæniËarstvo" odnosno "informacijsku znanost" te da se rijetkoupotrebljava u angloameriËkom podruËju.17 Meutim, kako znademo, tajse naziv joπ uvijek πiroko upotrebljava u preostalom dijelu Europe,posebno u francuskom i njemaËkom govornom podruËju, pa i u Hrvat-skoj, te smo mu zato u prethodnom tekstu posvetili neπto pozornosti.

Informacijska znanost predmet je interesa mnogih danaπnjih knjiæniËara(moæda stoga πto su u prethodnim desetljeÊima informacijski struËnjaci"napadali" knjiæniËarsku struku. S obzirom na to da je W. Katz, jedan od

17 International encyclopedia of information and library science. / ed. John Feather; Paul Sturges.London. New York : Routledge, 1997. Str. 110.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM18

19

najveÊih autoriteta za predmet knjiæniËne informacijske sluæbe, smatrao daknjiæniËna informacijska sluæba, koja se, izmeu ostalog, bavi i pretraæiva-njem literature, ima ulogu "odskoËne daske" prema informacijskojznanosti, potrebno se i ovdje kratko osvrnuti na definicije knjiæniËne iinformacijske znanosti. Svjesni da ima mnogo razliËitih tumaËenja spome-nutih disciplina te da diskusije o tim i srodnim pitanjima joπ uvijek traju,priopÊit Êemo ovdje tek neke stavove struËnjaka, objavljene u novijevrijeme. Prvo Êemo se pritom posluæiti definicijama AmeriËkoga knjiæniËar-skog druπtva (American Library Association ∑ ALA) iz 80-ih godina 20.stoljeÊa18 , s obzirom na to da je razvoj u SAD-u do sada bio uvijekmjerodavan za kasniji razvoj u Europi. Prema tim definicijama knjiæniËnaznanost skup je spoznaja i saznanja o principima selekcije, nabave,organizacije i uporabe zabiljeæene informacije u skladu s informacijskimzahtjevima i potrebama odreene zajednice korisnika, dok je informa-cijska znanost znanstveno prouËavanje stvaranja, koriπtenja i upravljanjasvim oblicima informacije. Dvadesetak godina poslije, godine 2001.meunarodna norma ISO 5127 definirala je informacijsku znanost kao"prouËavanje funkcija, strukture i prijenosa informacija i upravljanjainformacijskim sustavima", a knjiæniËnu znanost kao "granu informacijskeznanosti koja se bavi organizacijom knjiæniËnih zbirki i upravljanjem iradom knjiænica." Kako se vidi, s obzirom na razvoj informacijske ikomunikacijske tehnologije tijekom dva posljednja desetljeÊa, prijenosinformacija i organizacija informacijskih sustava nametnuli su se kaosrediπnje teme.

Dobar pregled razvoja razumijevanja meuodnosa Ëovjeka iinformacije joπ je u 80-im godinama 20. stoljeÊa dao je T. SaraËeviÊ sasuradnicima, naglaπavajuÊi da kljuËnu ulogu u uspjeπnosti buduÊihinformacijskih sustava, ali i razvoju informacijske znanosti i umjetneinteligencije, neÊe imati znatnije usavrπavanje tehnologije, veÊ upravopoveÊano razumijevanje ljudskog odnosa prema informacijama.19 Navode-Êi 1992. upravo to SaraËeviÊevo miπljenje, W. Katz potvruje da smonakon viπe desetljeÊa istraæivanja joπ uvijek u vremenu otkrivanjazakonitosti informacijskog procesa i informacijske znanosti.20 Ne ulazeÊipomnije u teoretsku problematiku, istaknut Êemo samo da mnogiistraæivaËi informacijsku znanost, s pozicija potpune univerzalnosti (bavi

18 Usp. ALA Glossary of library and information science. 1983. Str. 118 i 132. Opπirnije o teorijskimosnovama jedne i druge znanosti i stajaliπtima mnogih pojedinaËnih autora vidi u knjizi Aparac-Gazivoda, Tatjana: Teorijske osnove knjiæniËne znanosti. Zagreb : Filozofski fakultet. Zavod zainformacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, 1993. i Aparac-JeluπiÊ, Tatjana: KnjiæniËnaznanost u posljednjem desetljeÊu dvadesetog stoljeÊa. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 40, 1∑2(1997),139∑152.

19 Usp. Saracevic, Tefko et al..: A Study of information seeking and retrieving. // Journal of theAmerican Society for Information Science 39, 3(1988), 161∑216. http://www.scils.rutgers.edu/~tefko/JASIS1988part1.pdf (2005-02-16).

20 Usp. Katz (1992), sv. 2, str. 46.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM19

20

se svim aspektima informacije), sve viπe dovode i u odnos s Ëovjekom(korisnikom), pa ona na taj naËin znatnije ulazi i u podruËje knjiæniËarskoginteresa. Danas se knjiæniËna i informacijska znanost, kao i dokumentacija,svrstavaju zajedno u πiru skupinu informacijskih znanosti (kojeobuhvaÊaju i arhivistiku, muzeologiju, leksikologiju i druge srodne disci-pline), te se sve viπe radi na usporednim istraæivanjima, ali i na iznalaæenjuzajedniËkih teoretskih podloga razliËitih informacijskih djelatnosti. Zbogtoga danaπnji knjiæniËari, uz praÊenje razvoja vlastite struke, trebaju pratitii trendove, posebno inovacije, u srodnim informacijskim sustavima teHrvatsko knjiæniËarsko druπtvo u suradnji s Hrvatskim arhivistiËkimdruπtvom i Hrvatskim muzejskim druπtvom od 1997. godine svake godineorganizira seminar pod naslovom "Arhivi, knjiænice, muzeji: moguÊnostisuradnje u okruæenju  globalne informacijske infrastrukture".21

Na svjetskoj se razini veÊ tijekom viπe desetljeÊa odvija plodna suradnjameunarodnih organizacija IFLA-e i FID-e, a u novije vrijeme i suradnjaIFLA-e s Meunarodnim savjetom za arhive (International Council of Ar-chives ∑ ICA) i Meunarodnim vijeÊem za muzeje (International Councilof Museums ∑ ICOM) na globalnim informacijskim programima.

1.4. Uloga knjiæniËara kao informatora

S obzirom na raπirenu primjenu raËunalne tehnike i razvijenost onlineveza s pomoÊu interneta te velikih promjena u druπtvenom okruæenjuuloga se knjiæniËara tijekom posljednjeg desetljeÊa znatno promijenila. Istoje sluËaj i s ostalim segmentima informacijske industrije. Postoji viπepristupa problemu odreivanja i definiranja pojedinih sudionika i njihoveuloge u toj "industriji". Prema Katzu njoj, uz ostale sudionike, pripadajusvakako:

• izdavaËi knjiga, Ëasopisa itd.• izdavaËi baza podataka (mreæne i na CD-ROM-u i u ostalim

oblicima)• informacijski servisi i privatni informacijski poduzetnici (brokeri)• televizija i ostali masovni mediji• proizvoaËi raËunala i programske podrπke• knjiænice i knjiæniËari• krajnji korisnici, koji informaciju dobivaju izravno ili preko nekog

posrednika (knjiænice ili informacijskog poduzetnika ili servisa).22

Od vremena prosvjetiteljstva pa sve do 60-ih godina proπloga stoljeÊa,informacija se u naËelu smatrala javnim dobrom, koje bi, bez novËanenaknade, trebalo biti dostupno svakome. Meutim, πiroka primjena

21 Informacije o dosad odræanim seminarima vidi na adresi: http://jagor.srce.hr/akm/index.html.22 Usp. Katz (1992), sv. 2, str. 36∑40.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM20

21

informacijske i komunikacijske tehnologije i sve ËeπÊa privatizacija javnihdjelatnosti, koje su prije bile u nadleænosti dræave, dovela je do potrebeda i knjiænice pojedine informacijske usluge naplaÊuju, kako bi ostvarileneke vlastite prihode. To stvara knjiæniËarima probleme, kojima prije nisubili izloæeni.

GovoreÊi o znaËajkama novoga vremena, K. »veljo ukazuje na to daupravljanje informacijskom sluæbom u knjiænici postaje sve sloæenije izviπe razloga:

• zbog sve veÊe potrebe poznavanja ne samo korisnika knjiænice veÊ injezinih potencijalnih korisnika, kako bi se odredili najpovoljnijinaËini zadovoljavanja njihovih informacijskih potreba odnosnopridobili novi korisnici

• zbog pridavanja sve veÊe vaænosti obvezi da informacijske uslugebudu pravodobne i relevantne

• zbog drastiËnih promjena u poslovanju, proizvodima i uslugamaraznolikih informacijskih sluæbi

• zbog izraæene potrebe da se usluge odlikuju tako da jamËe potpunukvalitetu (total quality), da ih se moæe obogatiti odabranim dodanimvrijednostima (added value) te da se informacijske sluæbe temelje ina kulturi poduzetniπtva, naglaπavajuÊi pritom vaænost promidæbe imarketinga.23

Kako bi se πto uspjeπnije zadovoljile sve veÊe potrebe za informacijama,»veljo smatra da je nuæno razviti "mreæu snaænih partnera", spremnih nasuradnju i pruæanje pomoÊi suradnicima jer Êe "knjiæniËari-informacijskistruËnjaci uspjeπnije pruæati svoje usluge ako nauËe izgraivati strateπkopartnerstvo s drugima, ne samo u svojemu podruËju i u svojoj zemlji,nego i sa struËnjacima za informacijske tehnologije i informacijske sustave.Takoer, oni moraju razumjeti utjecaje i promjene i djelovati na global-nome planu".24

Danas u podruËju informacijske industrije djeluje svakim danom sveveÊa skupina privatnih informacijskih poduzetnika (information bro-kers) koje neki nazivaju i "bibliotekari∑slobodni strijelci". To suinformacijski struËnjaci koji poËesto imaju prethodno viπegodiπnje radnoiskustvo u knjiæniËarstvu. Oni djeluju samostalno kao poduzetnici kojidaju cjelovite informacijske usluge (npr. i popise literature i primarnedokumente) uz naplatu. Tako oni danas konkuriraju knjiæniËarima koji,radeÊi u javnim (narodnim i znanstvenim) knjiænicama odgovaraju naupite najπirih slojeva korisnika i bore se da osiguraju πto je moguÊe πirudostupnost informacijskih usluga korisnicima bez naplate. Radi se, dakle,

23 Usp. »veljo, Katherine: An increasing diversity of information users creating increasing chal-lenges and opportunities for information professionals: a brief overview. // Vjesnik bibliotekaraHrvatske, 41, 1-4(1998), 100.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM21

22

o dvama suprotnim pristupima u istoj djelatnosti, pa se moæe ustvrditi dasmo u tom smislu u razdoblju previranja.

AmeriËki struËnjaci smatraju, meutim, da Êe knjiæniËari, unatoË svebrojnijoj konkurenciji, a moæda upravo i zbog nje, dobiti sve vaæniju ulogukao struËnjaci koji pomaæu korisnicima u artikulaciji njihovih upita, uodabiru odgovarajuÊih baza podataka, u ispravnom predstavljanju njihovihinformacijskih potreba, u tumaËenju rezultata pretraæivanja informacijskihizvora i u poboljπanju informacijske pismenosti.25

Meutim, da bi knjiæniËari u novom informacijskom okruæenju moglizadovoljiti nove potrebe i odræati se u oπtroj konkurenciji, oni morajukontinuirano usavrπavati veÊ steËena znanja, ali usvajati i nove vjeπtine.Tako se danas od svakog knjiæniËara traæi da:

• poznaje strukturu informacijskih resursa u podruËju znanja svojihglavnih korisnika

• poznaje i znade dobro koristiti osnovna informacijska pomagala,ukljuËujuÊi online kataloge, sustave za pretraæivanje, baze podataka,izvore na mreæi, knjige, Ëasopise i druge publikacije na razliËitimmedijima i dr.

• poznaje oblike ponaπanja i naËin traæenja informacija svojih glavnihkorisnika

• poznaje opÊa naËela komuniciranja, ukljuËujuÊi interakciju s korisni-cima, osobno ili drugim komunikacijskim kanalima

• poznaje utjecaj informacijske tehnologije na strukturu informacija• poznaje norme informacijske pismenosti.26

Od knjiæniËara se traæi da sam obavi πto bolji odabir, posebno udanaπnje vrijeme kada smo svakim danom izloæeni sve veÊoj koliËiniinformacija. To je nuæno za djelotvorno obavljanje posredniËke ulogeizmeu mnoπtva publikacija i specifiËnih potreba svakog pojedinca,odnosno skupine korisnika. Naime, kako raste koliËina zapisanog znanjatako raste i broj moguÊih korisnika toga znanja, kojima ta koliËina priformuliranju zahtjeva Ëesto izgleda nepregledna i nedokuËiva. Zbog togakorisnik od knjiæniËara i oËekuje da sve aktivnije preuzme uloguinformacijskog vodiËa. Ali kako se knjiæniËarevo struËno znanje ne moæeoËitovati kao potpuno znanje iz svih predmeta, ono se u prvom reduoËituje u poznavanju izvora i strategija pretraæivanja te u spremnosti da seuæivi u poloæaj korisnika.

Svemu πto smo do sada izloæili valja joπ dodati i to da se tijekomposljednjih godina uËestalo radi na unapreenju programa redovnog

24 Isto.25 Prema smjernicama Druπtva za informacijske i korisniËke sluæbe AmeriËkoga knjiæniËarskog

druπtva (American Library Association, Reference and User Services Association), objavljenim 2003.pod naslovom Professional competencies for reference and user services librarians. http://www.ala.org/ala/rusa/rusaprotools/referenceguide/professional.htm (2005∑05∑25).

26 Isto.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM22

23

obrazovanja knjiæniËara,27 kojemu su dodani i osmiπljeni programipermanentnog obrazovanja s obzirom na to da je tzv. "cjeloæivotno uËenje"postalo preduvjet uspjeπnog djelovanja svake struke.28 Od knjiæniËarske sestruke traæi da stvori "nove knjiænice", koje Êe joπ djelotvornije povezatisve izvore informacija (tiskane i elektroniËke) na globalnoj razini, a ustokorisnicima, koji i sami trebaju permanentno obrazovanje kako bi seprilagodili promjenama u podruËjima svojega djelovanja, pruæiti uslugekoje odgovaraju zahtjevima doæivotnog uËenja. Kao posljedica sveopÊeglobalizacije taj je pristup danas i u pojedinim tranzicijskim zemljama, πtoje razvidno iz sluæbenih dokumenata, podudaran s pristupom u razvijenimzemljama.

I Hrvatsko knjiæniËarsko druπtvo vrlo aktivno sudjeluje u raspravama omnogim pitanjima koja se tiËu obrazovanja buduÊih hrvatskih knjiæniËara ipermanentnoga struËnog osposobljavanja struËnjaka koji danas rade unaπim knjiænicama. Tako je Druπtvo svoju 30. skupπtinu 1996. gotovo upotpunosti posvetilo spomenutom problemu.29 Nakon toga, odræan je1997. u Zagrebu Plenum o πkolovanju knjiæniËarskog osoblja, a 1998. ta jetema dalje razraivana.30 Nakon toga je doπlo do znatnog proπirenjaredovitih obrazovnih programa na visokoπkolskoj razini i po prvi puta doorganizacije programa permanentnog obrazovanja na nacionalnoj razini.Uz Proljetnu πkolu πkolskih knjiæniËara, koja se veÊ tijekom viπe godinaredovito odræava u Crikvenici, organizirani su sliËni redoviti skupovi zaknjiæniËare koji rade u drugim vrstama knjiænica31 , πto umnogome pomaæeosposobljavanju hrvatskih struËnjaka za posuvremenjivanje korisniËkihsluæba u svim vrstama knjiænica. To je posebno vaæno za knjiæniËare kojirade u manjim sredinama sa skromnijim moguÊnostima upoznavanja snovostima u praksi. Njima su spomenuta struËna okupljanja od kljuËnevaænosti. Naime, knjiæniËari koji rade u manjim sredinama trebaju bitijednako dobro struËno osposobljeni i posebno okretni, snalaæljivi isamostalni. U mnogim se manjim knjiænicama informacijske usluge pruæajuna mjestu gdje se obavlja i posudba knjiga te mnogi drugi poslovi. »estou njima radi samo jedna osoba koja nuæno sama obavlja sve struËneposlove. Meutim, u komunikaciji s drugim knjiænicama i ostalim

27 Sustavno πkolovanje bibliotekara u Hrvatskoj zapoËelo je πk. g. 1976./77. na Filozofskomfakultetu u Zagrebu, od πk. g. 1998./99. otvorilo se i na Pedagoπkom fakultetu u Osijeku, a od πk. g.2001./02., u obliku dislociranog studija, i na Filozofskom fakultetu u Zadru. Svi nastavni programiukljuËuju i kolegij posveÊen informacijskoj sluæbi.

28 Godine 2002. poËeo je s radom u Nacionalnoj i sveuËiliπnoj knjiænici u Zagrebu i Centar zastalno struËno usavrπavanje knjiæniËara (informacije o njegovim programima stalno su dostupne naadresi http://www.nsk.hr/cssu); u Centru su do sada, izmeu ostaloga, odræana i predavanja i vjeæbe,posveÊene mreænim informacijskim uslugama i informacijskim i komunikacijskim sustavima.

29 Usp. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 39(1996), 1∑2.30 Usp. npr. LaziÊ-LasiÊ; Jadranka; SlaviÊ, Aida: Obrazovanje knjiæniËara za 21. stoljeÊe ∑ zajedniËka

briga onih koji obrazuju i onih koji zapoπljavaju. // Meunarodno savjetovanje Knjiænice europskihgradova u 21. stoljeÊu, Varaædin, 4.∑7. XI. 1998. : zbornik radova. Str. 122∑132.

31 Radi se o Danima specijalnih i visokoπkolskih knjiænica, savjetovanjima u organizaciji SustavaZnanstvenih informacija (SZI) i savjetovanjima narodnih knjiænica.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM23

24

informacijskim ustanovama i pojedincima, dobro osposobljeni knjiæniËar,koji cijeni vlastitu struku i poznaje njezine zakonitosti, moæe pruæitikorisnicima vrlo kvalitetne usluge.

U najnovije vrijeme πiroka ponuda hrvatskih i stranih knjiæniËnihkataloga i drugih baza podataka na internetu omoguÊuje i hrvatskimknjiæniËarima pruæanje znatno kvalitetnijih bibliografskih i drugih informa-cija, koje su u manje razvijenijim sredinama donedavno bile uglavnomnedostupne. Za oËekivati je da Êe sa daljnjim πirenjem elektroniËkogumreæavanja doÊi vrlo brzo do velikih promjena i u onim knjiæniËnimsluæbama koje su joπ nepovezane i nedovoljno razvijene. Ovdje valjanaglasiti da elektroniËke informacijske sluæbe u najnovije vrijeme traæeopet nova, specijalistiËka znanja i vjeπtine jer knjiæniËari moraju obavljatinove, donedavno nepoznate poslove. Tako su sada u knjiænicamapotrebni urednici mreænih stranica, knjiæniËari zaduæeni za koordinaciju iinstalaciju raËunalne opreme i podrπke, specijalisti za multimediju i sl.Premda su mnoge takve djelatnosti prisutne i u veÊim hrvatskim knjiæni-cama, u nas joπ nije razvijena nomenklatura razliËitih novih, specijalistiËkihknjiæniËarskih zvanja, o Ëemu se veÊ viπe puta diskutiralo i na struËnimskupovima u Hrvatskoj.32

32 Usp. npr., Stojanovski, Jadranka; Sraga, Daniela: KnjiæniËarska struka u svjetlu novihinformacijskih tehnologija. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 39, 1∑2(1996), 189∑196. i TurËin, Vesna:KnjiæniËarska zvanja i znanja u novom informacijskom okruæenju. // Meunarodno savjetovanjeNarodne knjiænice izazov promjena, Lovran, 25. i 26. rujna 1997. : zbornik radova. Rijeka : Gradskabiblioteka Rijeka ; Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko druπtvo, 1997. Str. 61∑68.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM24

25

KORISNIK I KNJIÆNICA

2.1. Definicije i kategorizacija korisnika

Za definiranje pojmova koji se odnose na pitanja korisnika knjiænicaUnesco je usvojio formulacije Nacionalne komisije za knjiænice i informa-cijske sluæbe SAD iz 1975. godine. S obzirom na to da ih koristi i IFLAposluæit Êemo se tim tekstom, u malo izmijenjenom obliku, kako bismoprotumaËili osnovne znaËajke korisnika.

Korisnici su pojedinci od kojih svaki ima jedinstvene informacijske,obrazovne, psiholoπke i druπtvene potrebe. Pojedina osoba mogla bizatrebati praktiËno znanje kako bi rijeπila neposredne probleme udnevnom æivotu i radu. U procesu vlastitoga permanentnog obrazovanjapojedinac moæe imati potrebu za struËnim znanjem, a intelektualno znanjemoæe mu zatrebati ako æeli proπiriti vlastito razumijevanje umjetnosti,prirodnih i humanistiËkih znanosti i na taj naËin obogatiti svoj osobniæivot. »itanje iz zadovoljstva, praÊenje novih ideja ili istraæivanje znanja izpriroene radoznalosti, drugi su vrijedni motivi koji potiËu na Ëitanje,sluπanje ili gledanje. Ljudi, osim toga, osjeÊaju potrebu za etiËkim, vjerskimi filozofskim spoznajama. Organizacijama, kao i pojedincima, takoer supotrebne informacije i znanje. Poslovnim organizacijama potrebne suËinjenice i podaci, kako bi predvidjele kretanja na træiπtu, razvile noveproizvode ili primijenile novu tehnologiju. ©kolama su informacijepotrebne kako bi unaprijedile i proπirile proces uËenja, znanstvenim suorganizacijama one pak potrebne kako bi mogle povezati nove podatke spoznatim Ëinjenicama, πto je sastavni dio stvaralaËkog procesa. Vladamasu informacije potrebne na svakoj razini, kako bi formulirale planove,usavrπile proces donoπenja odluka i pomogle svojim sluæbenicima upredvianju i rjeπavanju problema. (...) Jasno je da se informacijskepotrebe i potrebe za koriπtenjem knjiænica osjeÊaju na svim druπtvenimrazinama, bez obzira na mjesto na kojem pojedinac prebiva, njegovdruπtveni status ili intelektualnu razinu. Iako se potrebe pojedinaca uvelikemijenjaju s obzirom na dob, etniËko podrijetlo, obrazovanje, zaposlenje,

2

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM25

26

geografski smjeπtaj i mnoge druge Ëimbenike, veÊina ljudi manje ili viπeovisi o dostupnosti toËnih i korisnih informacija.33 Pojedince koji se koristeknjiæniËnim i informacijskim uslugama nazivamo individualnimkorisnicima, dok u sluËaju organizacija (ustanova) govorimo o kolektiv-nim korisnicima.

Pojam korisnik posljednjih je desetljeÊa dobio i znatno πire znaËenje,pa danas, uzimajuÊi u obzir spoznaje o tome koristi li se pojedinac iliorganizacija informacijskim uslugama, razlikujemo:

• potencijalnog korisnika tj. onoga koji se ne koristi knjiænicom, alibi mu ona na temelju njegovih informacijskih potreba odgovarala;Ëesto takav pojedinac ne zna da knjiænica postoji, odnosno πto onaradi

• nasluÊenog korisnika, tj. onoga koji ima pristup knjiæniËnimsluæbama, ali im se ne koristi

• stvarnog korisnika, tj. onoga koji se koristi uslugama informacijskesluæbe

• korisnika kojemu dobivena informacijska usluga donosi stvar-nu korist. Da bi knjiæniËar svrstao korisnika u tu skupinu, mora odnjega dobiti povratnu informaciju o toj Ëinjenici.34

S obzirom na to da odreene knjiænice (npr. nacionalne) imaju i snaænoizraæenu arhivsku funkciju, tj. zadaÊu da trajno pohranjuju i Ëuvaju grau,one moraju voditi raËuna i o buduÊim korisnicima, tj. onima koji Êe tugrau trebati u buduÊnosti, a u najnovije, digitalno vrijeme knjiænice imajui sve viπe virtualnih korisnika, tj. osoba koje se koriste knjiæniËnimuslugama putem online veza.

2.2. Informacijski kanali korisnika

Ako æelimo pobliæe upoznati razlog zbog kojega neka osoba traæiinformaciju, vidjet Êemo da se to u pravilu dogaa onda kada pojedinacpostane svjestan stupnja svoje neizvjesnosti vezane uz rjeπavanje nekogproblema. Hitnost i vaænost problema uvjetuju i naËin na koji Êe osobazatraæiti informaciju. Uzevπi u obzir podatak da se najveÊi broj ljudi nekoristi nijednom knjiænicom, treba razmotriti na koje druge naËinepojedinci dolaze do potrebnih informacija. To ujedno omoguÊuje da se,opÊenito gledano, sagleda i ukupna informacijska vaænost knjiænice.

33 Potpuni tekst i obrazloæenje vidjeti u Line, Maurice; Vickers, Stephen: Univerzalna dostupnostpublikacija (UAP)./ Prevela Lelija SoËanac. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko druπtvo, 1989. Dio 3.Pristup i dostupnost iz perspektive korisnika, str. 21∑30.

34 Usp. Wersig, Gernot: Informationstätigkeit. // Laisiepen, Klaus et al.: Grundlagen derpraktischen Information und Dokumentation. 2. izd. München : Saur, 1980. Str. 161. Podjelainformacijskih kanala korisnika preuzeta je iz iste knjige.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM26

27

Informacijski kanali kojima se pojedinci i zajednice pojedinaca sluæejesu formalni, poluformalni i neformalni kanali.

Formalni informacijski kanali jesu publikacije (knjige, Ëasopisi, bazepodataka itd.) i ustanove (knjiænice, informacijski centri i dr.). Oni su upravilu javno dostupni.

Poluformalni informacijski kanali jesu polupublikacije, seminari,kongresi itd. Organizirani su u pravilu na formalan naËin, ali su dostupnisamo ograniËenom krugu korisnika (npr. sudionicima kongresa). Tuspadaju i umnoæeni saæeci ili tekstovi izlaganja, zbornici na struËnim iliznanstvenim skupovima, koji se raspaËavaju prije ili za vrijeme njihovaodræavanja i obiËno su namijenjeni sudionicima ili ograniËenoj korisniËkojpopulaciji.

Neformalni kanali su rukopisi, diskusije s kolegama, razgovori saznancima, sluæbena ili privatna korespondencija itd. Informacije prenoπenetim putem dostupne su vrlo malom broju pojedinaca.

Tradicionalni formalni informacijski kanali, u koje spadaju i knjiænice,imaju velike prednosti, ali i mane. Prednosti su ponajprije: 1. javnikarakter, 2. relativna potpunost zbirka i 3. kontinuiranost zbirka, a glavnisu nedostaci: 1. relativna neelastiËnost u odnosu na potrebe korisnika i 2.u pravilu kaπnjenje informacija (radi se u prvom redu o objavljenimdokumentima, koji pri proizvodnji prolaze sloæen izdavaËki postupak).

Valja upozoriti na to da nagli razvoj informacijske i komunikacijsketehnike i u tom pogledu stalno donosi promjene. Tako elektroniËki javnimediji, primjerice televizija, koja je formalni kanal, prenose kontinuiranonajnovije informacije iz najudaljenijih krajeva svijeta, a novine, koje sesluæe satelitskom tehnikom, takoer postaju sve aæurnije. Isto vrijedi i zaelektroniËke publikacije.

Meutim, tiskane publikacije u obliku knjiga i Ëasopisa, kojima seknjiænice i nadalje intenzivno bave, imaju uz informacijsku ulogu i vaænufunkciju trajnih prenositelja znanja jer njihovi sadræaji u pravilu prolazestruËnu recenziju. Zbog toga treba njihovu dostupnost osigurati i danaπ-njim i buduÊim Ëitateljima. Isto vrijedi i za recenzirane elektroniËkepublikacije, za koje tek treba usavrπiti tehniku arhiviranja, kako bi seosigurala trajnost u njima pohranjenih informacija, πto je predmetaktualnih nastojanja u zemljana razvijenoga elektroniËkog izdavaπtva.

2.3. Informacijska uloga knjiænica

Mnogi korisnici nisu svjesni svojih informacijskih potreba koje bi moglizadovoljiti u knjiænicama. To je problem koji veÊim dijelom nije posljedicaneodgovarajuÊe organizacije knjiænica i drugih informacijskih ustanova,veÊ manjkavosti ukupne kulturne, obrazovne i informacijske politike.Meutim, bez obzira na to, knjiænice se trebaju ukljuËiti u nastojanja da se

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM27

28

ti problemi ublaæe u πto veÊoj mjeri. To postiæu marketingom,35 aliponajprije i dobrom vlastitom organizacijom, jer u pravilu ponuda stvarapotraænju, πto znaËi da dobre usluge uvijek nalaze svoje korisnike.

Istraæivanja pokazuju da se i u zemljama vrlo razvijenog knjiæniËarstvamnogi ljudi ne koriste uslugama nijedne knjiænice. PitajuÊi se gdje ljudidanas traæe informacije, Katz odgovara da to u Americi prvo Ëine nainternetu, posebno s pomoÊu kuÊnog raËunala, a da se tek oko 50%puËanstva s upitom obraÊa nekoj knjiænici.36 Od toga se broja samorelativno mali postotak koristi knjiænicom ili kojom drugom informa-cijskom sluæbom manje ili viπe redovito. Takve se graane smatra"informacijski pismenima", dok drugi dio puËanstva Ëine pojedinci, koji bikvalitetnu informaciju trebali, ali ne znaju kako do nje doÊi. Neki, pak, nine znaju da trebaju kvalitetnu informaciju.

U podizanju informacijske svijesti najveÊi utjecaj ima opÊe obrazovanje,a apsolutni preduvjet za Ëitanje svakako je elementarna pismenost(sposobnost Ëitanja i pisanja). U Hrvatskoj se problemom pismenosti iËitanja od devedesetih godina proπloga stoljeÊa posebno aktivno baviHrvatsko Ëitateljsko druπtvo koje, izmeu ostaloga, prati i nove okolnostiu kojima djeluju obrazovne i kulturne ustanove nakon pojave interneta.37

ZadaÊa knjiænica nije samo osiguravanje dostupnosti znanja, veÊ oneimaju i mnoπtvo drugih zadaÊa. Jedna od istaknutih zadaÊa je i ponudaliterature za zabavu i rekreaciju. I u tom su pogledu knjiænice posljednjihdesetljeÊa dobile naroËito snaænu konkurenciju u televiziji. Iz prikupljenihstatistika u zemljama u kojima se sustavno prati Ëitanje i koriπtenje medija,proizlazi da ljudi danas prosjeËno daleko viπe slobodnog vremenaprovode gledajuÊi televiziju nego ËitajuÊi knjige, novine ili zabavneËasopise. Zanimljiv je opÊi zakljuËak da je s porastom slobodnog vremenapao udio vremena koje se koristi za Ëitanje. I u Hrvatskoj sazrijeva svijesto takvom razvoju u koriπtenju medija, pa je D. Plevnik godine 1992.jednom svom Ëlanku Ëak dao i naslov u obliku pitanja "Prijeti li gledanjeËitanju?" Pritom je usporedio tadaπnje koriπtenje knjiænicama i videotekamau Karlovcu i upozorio da bi trebalo pratiti nagli razvoj uporabe novihmedija u naπoj sredini.38 UzimajuÊi u obzir tehnoloπke izazove danaπnjice,i nakladnici knjiga sve se ËeπÊe okreÊu multimedijalnim izdanjima, amnoge su dobro organizirane knjiænice takoer postale i medijateke.

35 O naËelima marketinga u knjiænicama vidi u Ëlanku Moæe, Snjeæana: Strategija marketinga imarketinπki program narodnih knjiænica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 35, 3∑4(1992), 51∑70. Unajnovije se vrijeme za marketing u knjiænicama na mreæi moæe naÊi mnogo uputa, posebno naameriËkim mreænim stranicama: vidi npr. na mreænom mjestu VijeÊa za knjiænice dræave Ohio (OhioLibrary Council) u virtualnoj uËionici za knjiæniËare Marketing training on the web for public librarystaff. http://www.olc.org/marketing/index.html. (2005∑04∑27)

36 Usp. Katz (2002), sv. 1, str. 11.37 Usp. DumanËiÊ, Irena: Istraæivanje pismenosti na Internetu : buduÊnost naπe djece : mijenjanje

srediπta pozornosti pismenosti i opismenjavanja. // HrËak br. 15∑16 (prosinac 2002), str. 15∑17.38 »lanak je objavljen u Ëasopisu Informatologia 25, 1∑2(1993), 35∑36.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM28

29

Meutim, prema istraæivanjima provedenim u Sjedinjenim AmeriËkimDræavama tamoπnji graani joπ uvijek smatraju da je primarna ulogaknjiænica obrazovna, te da i najπire koriπtene, narodne knjiænice trebajubiti i ostati srediπta za obrazovanje i istraæivanje. Katz citira jednoistraæivanje provedeno 1994. prema kojemu je preko 80% Amerikanacasvrstalo po vaænosti zadaÊe narodne knjiænice na ovaj naËin: 1. knjiænicapodupire redovito obrazovanje uËenika i studenata svih uzrasta; 2.knjiænica ima ulogu srediπta za uËenje za izvanredne odrasle uËenike istudente; 3. knjiænica ima ulogu srediπta za otkriÊa i uËenje za predπkolskudjecu. Zanimljivo je da je istodobno ulogu narodne knjiænice kao srediπtaza posudbu literature za rekreaciju smatralo vaænom samo neπto viπe odpolovice ispitanika.39 I IFLA-ine i Unesco-ve smjernice za razvoj sluæbi iusluga narodnih knjiænica iz 2001.40 stavljaju takoer njihovo podupiranjeobrazovanja na prvo mjesto, a tek potom slijedi uloga narodne knjiænicekao informacijskog srediπta, njezina uloga u stvaranju moguÊnosti zaosobni kreativni razvoj te kulturni razvitak sredine u kojoj djeluje. Rezultatipak ispitivanja korisnika visokoπkolskih i narodnih knjiænica, koje jeprovedeno u Velikoj Britaniji 1998. godine, naveli su izvjestitelje nazakljuËak da je u naπe vrijeme teπko razluËiti koriste li se ljudi knjiænicomzbog posla, studija, rekreacije ili kojega drugog razloga te da izgleda da sete potrebe polako stapaju u jednu cjelinu jer su danas svi ljudi "cjelo-æivotni uËenici".41

Europski parlament, koji kontinuirano vodi brigu i o informacijskomsektoru u Europi, koncem 1998. prihvatio je na osnovi IzvjeπÊa o Zelenomdokumentu o ulozi knjiænica u suvremenom druπtvu odgovarajuÊu rezolu-ciju (Resolution on the role of libraries in modern societies). 42 U njoj totijelo, pozivajuÊi se na Unescov Manifest za narodne knjiænice iz 1994.godine43 i na svoja brojna ranija izvjeπÊa, konvencije i rezolucije, meuostalim poziva zemlje Ëlanice da, s obzirom na promjene u komunika-cijskoj tehnologiji te na kontinuirano rastuÊu prisutnost znanja i kulturnegrae na internetu ili u kojemu drugom digitalnom obliku, osiguraju

39 Usp. Katz (1997), sv. 2, str. 4. O poimanju obrazovne uloge narodnih knjiænica u Americi iZapadnoj Europi usp. i StanËin-RoπiÊ, Dubravka: Narodne knjiænice i uËenje. // Meunarodnosavjetovanje Narodne knjiænice izazov promjena, Lovran, 25. i 26. rujna 1997. : zbornik radova. Rijeka: Gradska biblioteka Rijeka ; Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko druπtvo, 1997. Str. 77∑82.

40 Usp. hrv. prijevod dokumenta: Narodna knjiænica : IFLA-ine i UNESCO-ve smjernice za razvojsluæbi i usluga / priredila Radna skupina Sekcije za narodne knjiænice na Ëelu s Philipom Gillom.Zagreb : Hrvatsko knjiæniËarsko druπtvo, 2003.

41 Usp. Nankivell, Clare: The facts of cross-use. // Library Association Record 100, 10(1998), 525.42 Usp. European Commission. Committee on Culture, Youth, Education and the Media: Report on

the Green Paper on the role of libraries in the modern world. (Rapporteur: Mrs Mirja Ryynänen).http://www.cordis.lu/libraries/en/reportrole.html. (2005∑04∑27) Viπe o aktivnostima koje su prethodiletoj rezoluciji vidi u zborniku Meunarodnog savjetovanja "Knjiænice europskih gradova u 21. stoljeÊu",odræanog 1998. u Varaædinu objavljenom u Godiπnjaku Gradske knjiænice i Ëitaonice Metel OæegoviÊVaraædin, br. 2(1998), u kojemu je viπe autora dalo osvrt na tu temu, kao npr. D. Katalenac u svojemuradu "Narodna knjiænica kao people's network : uloga narodnih knjiænica u informacijskom druπtvu u21. stoljeÊu", str. 14∑23.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM29

30

svojim graanima πto πiri dostup do tih izvora. Naglaπava se da knjiænicetrebaju djelovati kao most izmeu tradicionalnih i novih informacijskihmedija, omoguÊujuÊi tako da se svi izvori nadopunjuju. Ujedno se utvrujeda knjiænice i informacijske sluæbe imaju nezamjenjivu i rastuÊu ulogu uorganiziranju dostupa do znanja u kontekstu kontinuiranog umnogo-struËavanja komunikacijskih medija. Zemlje Ëlanice Europske unije potiËuse na povezivanje narodnih knjiænica u mreæu πto bliæu graanima, a urezoluciji nije zanemarena ni uloga nacionalnih i drugih znanstvenihknjiænica koje pak imaju vaænu ulogu u znanstvenim istraæivanjima,inovacijama i opÊem razvoju obrazovanja, druπtva i gospodarstva. Europ-ski parlament veliku vaænost pridaje i zaπtiti i promicanju kulturne baπtinekoja se Ëuva u knjiænicama, arhivima i muzejima te razliËite ustanovepotiËe na povezivanje u zajedniËkom naporu za trajnu zaπtitu kulturnebaπtine za buduÊe generacije.

Da bismo pokazali kako su navedena naËela primijenjena u stvarnostiu nekoj zemlji osvrnut Êemo se na projekt Britanske vlade na prijelazu u21. stoljeÊe pod nazivom "Nova knjiænica : mreæa za narod" (New Library:the People's Network). Taj poduhvat vrlo dobro oslikava suvremenopoimanje informacijske uloge narodne knjiænice, koje je s jedne strane uskladu s navedenim ukupnim europskim nastojanjima, a s druge pred-stavlja dio nastojanja za daljnju dogradnju veÊ dosada vrlo razvijenoganacionalnog knjiæniËnog sustava. Projekt je pokrenut u Velikoj Britanijikoncem 1997. i njime su naËeta brojna pitanja koja se tiËu ËitaveknjiæniËarske profesije.44 U okviru Vladinog programa potaknuta jetransformacija narodnih knjiænica i njihovih djelatnosti, zbog Ëega setraæilo njihovo opremanje najnovijom tehnologijom i djelotvornije os-posobljavanje zaposlenika za praÊenje brzog tehnoloπkog razvoja. Postav-ke na kojima se temelji taj projekt bile su da:

• nova knjiænica sutraπnjice treba omoguÊiti ljudima svih uzrasta dobrosnalaæenje u informacijskom druπtvu

• knjiænice trebaju preuzeti srediπnju ulogu u cjeloæivotnom uËenju teih stoga treba integrirati u britanski sustav πkolovanja i cjeloæivotnoguËenja

• knjiænice, koristeÊi djelotvorno informacijsku i komunikacijskutehnologiju, imaju i vaænu ulogu u daljnjoj demokratizaciji druπtva.

U kontekstu projekta naglaπena je i potreba investiranja u πkolovanjebuduÊih knjiæniËara koji trebaju, uz ostalo, preuzeti ulogu "navigatora pomreæi", informacijskih savjetnika, informacijskih menadæera i pedagoga. Udostizanju postavljenih ciljeva jedno od glavnih pitanja koje se tada

43 Usp. hrvatski prijevod Manifesta u Ëasopisu Vjesnik bibliotekara Hrvatske 37, 3∑4(1994),251∑254.

44 Izvjeπtaj i prateÊi dokumenti dostupni su na mreænom mjestu http://www.ukoln.ac.uk/services/lic/newlibrary/ (2005∑02∑21).

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM30

31

postavljalo bilo je pitanje, kako Êe knjiæniËne informacijske sluæbe spojitifiziËka mjesta (knjiænice) s prostorima digitalne informacije, tisak selektronikom, uËenje s informacijom. Danas znamo da je projekt upunome smislu uspio jer je 2004. godine ustanovljeno da je " ... Mreæa(People's Network) zrela inicijativa kojom se uspjelo povezati gotovo svuraËunalnu i komunikacijsku infrastrukturu dostupnu u britanskim narod-nim knjiænicama".45 Ispitivanja korisnika te mreæe dala su naime izvanred-no pozitivne rezultate, tako da je zakljuËeno da je mreæa, izmeu ostaloga,potaknula mnoge do tada informatiËki nepismene graane na koriπtenjeinformacijske tehnologije te da se uslugama mreæe koristi svakim danomsve viπe ljudi za razliËite svrhe (uËenje, rekreaciju, traæenje posla i sl.).Meu registriranim korisnicima sada su i mnogi prije druπtveno iskljuËeni(siromaπni) graani, kojima je mreæa dostupna u lokalnim ograncimanarodnih knjiænica.

Britanski primjer upuÊuju na temeljno pitanje knjiæniËarstva danaπnjice:kako povezati stvarne, postojeÊe knjiænice s virtualnim (elektroniËkim)knjiænicama i omoguÊiti optimalno koriπtenje i distribuiranje svih informa-cijskih resursa onima koji ih trebaju onda kada ih trebaju. Osim toga, onjasno pokazuje da u vremenu velikih promjena, kakve su koncemproπloga i poËetkom novoga tisuÊljeÊa zahvatile Ëitavi svijet, svaka zemljatreba temeljito preispitivati poloæaj i ulogu knjiænica u svim zajednicama ukojima djeluju, s obzirom na to da korisnici trebaju sve aktualnijeinformacije. RastuÊe potrebe korisnika postaju i sve raznolikije, adruπtvene i gospodarske promjene utjeËu i na ubrzano mijenjanje njihovihoËekivanja. Sve to znaËi da knjiænice trebaju teæiti, koliko je moguÊe,dinamiËnoj organizaciji svih svojih sluæba, a posebno onih usmjerenih nazadovoljavanje potreba neposrednih korisnika. Pritom je jasno da njihoveusluge moraju u πto veÊoj veÊoj mjeri dostupne i internetom.

Hrvatski su knjiæniËari poËeli pojaËano raspravljati o spomenutimpitanjima nakon svrπetka ratnih zbivanja i nakon prijama Hrvatske u VijeÊeEurope. Tijekom 1997. i 1998. odræan je niz struËnih savjetovanja otemeljnim pitanjima struke, a u okviru 31. skupπtine Hrvatskoga knjiæniËar-skog druπtva 1998. u Zadru je organiziran i meunarodni skup "Korisniciu 21. stoljeÊu ∑ izazov za knjiæniËarsku struku", koji jasno svjedoËi oopredjeljenju hrvatskih knjiæniËara da se joπ viπe posvete svojim koris-nicima.46

Godine 2004. hrvatske su narodne knjiænice pokrenule projekt podnazivom "Pitajte knjiæniËare", po uzoru na istoimeni britanski projekt, okojemu je 2003. hrvatsku struËnu javnost izvijestio B. BosanËiÊ.47 Novom

45 Usp. Brophy, Peter: The People's Network moving forward. London: MLA, 2004. http://www.mla.gov.uk/documents/id1414rep.pdf (2005∑02∑21).

46 Tekstove pozvanih izlaganja sa toga skupa vidjeti u Vjesniku bibliotekara Hrvatske 41,1∑4(1998).

47 Usp. BosanËiÊ, Boris: Put k povezivanju : usluga Pitajte knjiæniËara na mreænim stranicamanarodnih knjiænica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 46, 3∑4(2003), 80∑92.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM31

32

uslugom korisnicima su ponudile moguÊnost postavljanja razliËitih pitanjainternetom.48 "Online informatori", kojima korisnik moæe postaviti svojapitanja putem mreænog obrasca u svako doba i sa svakog raËunala kojeima vezu na internet, otvorili su novu stranicu u razvoju knjiæniËneinformacijske sluæbe u Hrvatskoj, koja se i sama priprema za ulazak uEuropsku uniju. SliËnu uslugu poËele su nuditi i neke visokoπkolskeknjiænice, poput Srediπnje medicinske knjiænice i nekih drugih fakultetskihknjiænica u Zagrebu i drugdje.

U novije vrijeme pravo svakoga Ëovjeka na slobodan pristup irazumijevanje informacija doπlo je u srediπte interesa i dobilo novudimenziju i u kontekstu ljudskih prava. IFLA se tim pitanjima pojaËanobavi od 1995. godine, a od 1997. u njenom okviru djeluje i komisija Ëiji jerad posveÊen pitanjima slobodnog pristupa informacijama i slobodiizraæavanja (FAIFE ∑ Freedom of Access to Information and Freedom ofExpression). Hrvatsko knjiæniËarsko druπtvu u toj komisiji ima od poËetkasvojega predstavnika, 1998. je osnovalo i vlastitu Komisiju za slobodanpristup informacijama i slobodu izraæavanja49 , 2000. je objavilo i posebnitematski broj Vjesnika bibliotekara Hrvatske posveÊen slobodnom pristupuinformacijama,50 a na 32. skupπtini u Lovranu donijelo je i posebnu Izjavuo slobodnom pristupu informacijama.51 U meuvremenu je 2003. uHrvatskoj donesen i Zakon o pravu na pristup informacijama52 , tako daÊe odgovornost knjiæniËara u hrvatskim javnim knjiænicama u promicanjuslobodnog pristupa informacijama zasigurno joπ porasti.

Ali razvoj elektronike i interneta ima i svoje naliËje. On je naglimπirenjem elektroniËkih usluga doveo do pojave tzv. digitalne podjele (dig-ital divide) izmeu razvijenog i nerazvijenog svijeta. Ta podjela postojinaravno i unutar svake zemlje, njezinih dijelova i skupina ljudi. Neki ljudiimaju pristup internetu, a drugi nemaju. Koncem 2004. u Hrvatskoj je, naosnovi podataka jednoga istraæivanja, tek oko 39% populacije iznad 15godina imalo osigurani pristup internetu, a njih 35% se njime koristilo barjednom mjeseËno. Od toga broja Ëak 86% korisnika interneta koristilo senjime od kuÊe, a za knjiænice je vaæno da je 44% ispitanika izjavilo da sekoriste internetom za traæenje literature i sl.53 Iz toga proizlazi da najavnim mjestima, pa tako i u knjiænicama, u Hrvatskoj graani, koji nemajuprikljuËak kod kuÊe, imaju premalo moguÊnosti za koriπtenje internetom.Taj se problem i u Europi nastoji prevladati upravo jaËim angaæmanomposebno narodnih knjiænica (poput veÊ opisanog britanskog programa

48 Usluga je dostupna na mreænom mjestu http://public.carnet.hr/pitajte-knjiznicare.49 Usp. informaciju o Komisiji na mreænoj stranici http://www.hkdrustvo.hr/hr/strucna_tijela/9/50 Usp. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43, 3(2000).51 Tekst Izjave objavljen je u Ëasopisu Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43, 4(2000), 307∑308.52 Dostupan na adresi http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/2491.htm (2005∑04∑08).53 Usp. GfK - Centar za istraæivanje træiπta: Internet i stanovniπtvo u Hrvatskoj. (Rezultati ankete

provedene u prosincu 2004. godine). http://www.gfk.hr/press/internet5.htm (2005∑03∑01).

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM32

33

The People's Network), ali i sustavnim opremanjem raËunalima i priklju-Ëivanjem na internet πkola i javnih ustanova.

S obzirom na to da su spomenuta nastojanja u tijeku i u Hrvatskoj,ona Êe zacijelo dovesti do joπ veÊih promjena i u poslovanju hrvatskihknjiænica svih vrsta. A podatak o tome da mnogi pojedinci u Hrvatskojinternetom traæe upravo podatke o literaturi svjedoËi ipak i o sve veÊojprisutnosti i ponudi hrvatskih knjiænica na mreæi. Vaæno je napomenuti dasu hrvatski knjiæniËari, prateÊi aktualna zbivanja u svijetu, godine 2003. uOsijeku otvorili raspravu i o odnosu hrvatskih narodnih knjiænica premadruπtveno iskljuËenim korisnicima.54 Tom prigodom A. Horvat istaknula jeda i u Hrvatskoj knjiænice sve viπe postaju i mjesta javnog pristupa mreæite da u toj svojoj ulozi svaka knjiænica treba odabrati "izvore koje smatrakorisnim za stanovniπtvo na svojem podruËju i njih ponuditi kao prviizbor", istiËuÊi pritom i potrebu da knjiæniËari istodobno rade i naosposobljavanju svoje korisniËke zajednice za koriπtenje digitalnih uslu-ga.55 To je veliki i vaæan zadatak za sadaπnje i buduÊe hrvatske knjiæni-Ëare.

2.4. Informacijska sluæba u odnosu na populaciju i znaËajke korisnikaknjiænice

Knjiænica je ustanova koja sluæi odreenoj zajednici, koja je osniva,financira i odræava. Neki Ëlanovi te zajednice su korisnici knjiænice, dok semnogi drugi njome ne koriste. Meutim, svi se æele koristiti knjiænicomkada im zatreba. Informacijska se sluæba trudi zadovoljiti potrebe svojihstvarnih korisnika i doprijeti ujedno i do πire populacije koja se ne koristiili ne moæe koristiti njezinim uslugama. Usto, knjiænice nastoje potaknutina intenzivnije koriπtenje svojih sluæba i one korisnike koji im se obraÊajusamo povremeno. To im znatno bolje polazi za rukom, otkada su sa svebogatijim sadræajima sve prisutnije na mreæi.

Zajednica kojoj knjiænica sluæi obiËno je odreena teritorijalnom iliinstitucionalnom pripadnoπÊu. Samo odreene vrste knjiænica kao, npr.nacionalne knjiænice ili one knjiænice koje imaju jedinstvene fondove usvojoj sredini, nemaju unaprijed utvrenu zajednicu korisnika: one su unaËelu otvorene zainteresiranim korisnicima iz cijeloga svijeta. Narodneknjiænice u pravilu su samostalne ustanove koje pripadaju odreenompodruËju (gradu, opÊini, regiji), dok specijalne knjiænice djeluju u sastavudrugih ustanova ili poduzeÊa. Pojedine stare opÊeznanstvene (sveuËiliπne)knjiænice takoer su javne ustanove, ali se u njihovu sluËaju knjiæniËne

54 Tekstovi izlaganja objavljeni su u knjizi StruËni skup Narodne knjiænice i problemi druπtveneiskljuËenosti, Osijek, studeni 2003.: zbornik radova. Osijek : Gradska i sveuËiliπna knjiænica, 2003.

55 Usp. rad Aleksandre Horvat u spomenutom zborniku osjeËkog skupa pod naslovom: Knjiæniceu sluæbi ukljuËivanja u druπtvo, str. 26.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM33

34

funkcije Ëesto isprepliÊu, pa one po definiciji sluæe i sveuËiliπtu i graa-nima odnosne regije. Tako u Hrvatskoj Nacionalna i sveuËiliπna knjiænicau Zagrebu obavlja zadaÊe i nacionalne knjiænice i sveuËiliπne knjiænicezagrebaËkog sveuËiliπta, a Gradska i sveuËiliπna knjiænica u Osijeku jestnarodna knjiænica i srediπnja knjiænica osjeËkog sveuËiliπta.

Vrsta knjiænice u velikoj mjeri odreuje kako Êe se ustrojiti i razvijatinjezina informacijska sluæba. Usto, organizacija te sluæbe ovisi i oznaËajkama njezinih stvarnih korisnika, o geografskom smjeπtaju, oodnosima prema drugim knjiænicama u regiji i dræavi i o drugome. Utjecajtih Ëimbenika na djelatnost narodnih, sveuËiliπnih, πkolskih i specijalnihknjiænica u odreenoj se mjeri razlikuje, ali im je mnogo toga i zajedniËko.Narodna knjiænica sluæi heterogenoj populaciji korisnika svih uzrasta,stupnjeva obrazovanosti i interesa, te nastoji zadovoljiti njihove raznolikeinformacijske, kulturne, rekreacijske i obrazovne potrebe za opÊu ipraktiËnu namjenu. IFLA-in i Unesco-v Manifest za narodne knjiænicedefinirao je 1994. narodnu knjiænicu i kao "mjesno informacijsko srediπtekoje svojim korisnicima omoguÊuje neposredan pristup svim vrstamaznanja i obavijesti".56 Time je samo potvrdio Ëinjenicu, veÊ odavnoostvarenu u mnogim razvijenim zemljama, koja je primjenom informacijsketehnologije posljednjih godina joπ jasnije doπla do izraæaja. Na drugojstrani, specijalna knjiænica sluæi razmjerno homogenoj populaciji korisnika,te su njezini fondovi i usluge preteæno posveÊeni odreenom struËnompodruËju, a u osnovi joj je informacijska funkcija dominantna. Korisnicispecijalne knjiænice u pravilu su struËnjaci koji najËeπÊe traæe struËneinformacije i trebaju struËnu i znanstvenu literaturu. S obzirom na vaænostkvalitetne i pravodobne znanstvene i struËne informacije, te su informa-cijske sluæbe obiËno i najbolje opremljene u odnosu na broj korisnika iunutar odnosnog podruËja mogu osigurati maksimalnu moguÊu razinuinformacijskih usluga. Izmeu tih dviju vrsta knjiænica nalaze se opÊe-znanstvene, visokoπkolske i πkolske knjiænice, Ëiju najbrojniju korisniËkupopulaciju Ëine studenti i uËenici. Dok su πkolske knjiænice u najveÊojmjeri namijenjene uËenicima, a tek u manjoj i nastavnicima, sveuËiliπne iostale visokoπkolske knjiænice ujedno su i znanstvene knjiænice, pa morajupratiti i potrebe znanstvenih istraæivaËa. Poseban problem Ëini im πtodaleko mnogobrojnija studentska populacija u tolikoj mjeri optereÊujenjihove sluæbe, da je razmjerno teπko uskladiti interese nastave i znanstve-nog istraæivanja. To se posebice zaoπtrava onda kada nedostaju financijskasredstva za nabavu potrebne grae i plaÊanje prava za koriπtenjeelektroniËkih publikacija.

Teorijskim razmatranjima zakonitosti rada knjiæniËne informacijskesluæbe najviπe su se do sada bavili ameriËki struËnjaci, a u europskimstruËnim krugovima toj se temi pridaje znatno manje pozornosti. Pitanja

56 Usp. bilj. 43.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM34

35

su se u samom pristupu najËeπÊe postavljala o liberalizmu u knjiæniËnojinformacijskoj sluæbi, jer je u mnogim europskim zemljama, naroËito uvelikim, bogatim, starim knjiænicama, dugo prevladavao stanoviti konzer-vativizam. Zastupnici konzervativnog motriπta smatraju da je dovoljno daknjiænica osigura dostupnost grai, a da je na korisniku da sam traæiinformacije. Meutim, globalne su promjene u informacijskom okoliπuuzrokom da se i tu danas sve mijenja. S. Rothstein, jedan od istaknutihameriËkih struËnjaka za pitanja informacijske sluæbe u knjiænici, sustavnoje prouËavao opÊenita pitanja usluga koje knjiænice daju svojim koris-nicima. On je u vremenu velikih previranja u struci, u 60-im godinamaproπlog stoljeÊa, postavio modele informacijske sluæbe, koje je opisaokao minimalne (konzervativne), srednjeg opsega (umjerene) i maksi-malne (liberalne) sluæbe.57 Evo glavnih znaËajka njegovih modela:

1. U sluËaju konzervativnog pristupa, kada se pruæa minimum usluga,dovoljno je da knjiæniËar igra ulogu inteligentnog vodiËa koji pokazujeput. Sâmo putovanje prepuπteno je korisniku. To znaËi da knjiæniËar vodibrigu o tome da zbirka bude tako ureena da se korisnik u njoj sâm moæesnaÊi, ali da nije predvieno da knjiæniËar troπi svoje vrijeme u traæenjeinformacija za korisnika.

2. Pobornici umjerenog pristupa, posebno u sveuËiliπnim knjiænicama,tvrde da je pedagoπka sastavnica (upuÊivanje korisnika na samostalnotraæenje informacija) vaænija od informacijske, ali se pitaju je li ispravnoda zbog toga ograniËavaju opseg usluga korisnicima koji nisu studenti.Oni æele privuÊi πto viπe korisnika, ali ne æele proπiriti opseg najviπetraæenih usluga. Njihove usluge imaju πiroki raspon, ali rijetko idu udubinu. To znaËi da oni poneπto vremena posveÊuju upuÊivanju ipouËavanju korisnika, ali da joπ uvijek korisnici moraju sami traæitiinformaciju.

3. TreÊi model uzima u obzir to da bibliografski i struËno osposobljeniknjiæniËari mogu postati specijalisti u pronalaæenju informacija. Pronaenei izdvojene informacije oni poËesto mogu i vrednovati, te korisniku pruæitimaksimalnu uslugu ∑ i popis literature i odabrane primarne dokumente.Na taj naËin oni obavljaju ukupan posao oko traæenja literature, koji bi uprotivnom morao djelomiËno preuzeti sam korisnik.

Meutim, opseg usluga koje Êe pojedina knjiænica pruæati svojimkorisnicima ne odreuje ona sama, veÊ njezin osnivaË, tj. onaj kojiosigurava njezino financiranje i u najveÊoj mjeri diktira pravce njezinadjelovanja, a knjiæniËne usluge su uzroËno-posljediËno vezane s raspolo-æivim fondovima, opremom te sa struËnoπÊu i brojem struËnih djelatnika

57 Usp. Rothstein, Samuel: Reference service: the new dimension in librarianship. // College andResearch Libraries 22, 1(1961), 11∑18. InaËe je isti tekst i mnogo drugih radova istoga autora ukljuËenou spomenicu posveÊenu tom znamenitom teoretiËaru Rothstein on Reference with some Help fromFriends. / ed. by Bill Katz and Charles A. Bunge. The Reference Librarian, 25/26(1990).

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM35

36

koji rade u knjiænici. S druge pak strane, praÊenje informacijskih potrebau okruæenju stalna je zadaÊa obrazovanog knjiæniËara. Nakon πto utvrdinove ili nezadovoljene informacijske potrebe, knjiæniËar ima obvezupredlagati uspostavu i financiranje odgovarajuÊih novih informacijskihusluga.

2.5. Izobrazba korisnika

2.5.1. Informacijska pismenost

Pedagoπki rad s mlaom djecom znatno je razvijeniji nego rad s odraslimaposvuda u svijetu, pa tako i kod nas u Hrvatskoj. DjeËji knjiæniËari izRijeke dobro su prikazali osnovnu pedagoπku (odgojnu) ulogu narodneknjiænice joπ prije gotovo Ëetrdeset godina tvrdeÊi da "(...) osobljebiblioteke utjeËe na svoje posjetioce da steknu pravilan ukus u izboruknjiga i da prihvate odgovarajuÊe ponaπanje i odnos prema knjizi."58 Ta sepotreba nije ni do danas izmijenila, samo πto je zbog imperativa vremenau knjiænicama ojaËala informacijska sastavnica i uvoenje novih medija,pa se stoga veÊ i djecu uËi kako da se koriste raËunalnim tehnikama iraznolikim nosaËima informacija koji su im dostupni. U hrvatskoj struËnojliteraturi nalazimo mnogo zanimljivih priloga o radu s djecom u djeËjim iπkolskim knjiænicama, od organiziranih posjeta knjiænici sa svrhom da senjezini prostori i sluæbe predstave djeci iz vrtiÊa i prvih razreda osnovneπkole, do pouËavanja uËenika iz starijih razreda kako da se samostalnosluæe knjiænicom, knjiæniËnim katalozima i priruËnom zbirkom i dapronalaze informacije koje su im potrebne. S druge strane, pouËavanjeodraslih korisnika znatno je sloæenije, pa su se u tome naπe knjiænice dosada znatno slabije snalazile. Meutim, poËetkom novoga tisuÊljeÊa to se iu Hrvatskoj mijenja.

OpÊenito uzevπi, suvremeni pogledi na obrazovanje korisnika ukazujuna to da je zadaÊa, koja je od poËetka bila ugraena u temelje narodnogknjiæniËarstva, u novije vrijeme zainteresirala sve vrste knjiænica. USjedinjenim AmeriËkim Dræavama od 1971. svake se godine odræava isavjetovanje o obrazovanju korisnika u akademskim knjiænicama, aredovite sastanke organiziraju i struËnjaci u drugim sredinama anglo-saksonskog svijeta (Velikoj Britaniji, Kanadi i Australiji). Otvara se i sveviπe srediπta za razmjenu instruktivnih materijala za potrebe obrazovanjakorisnika. U SAD-u je vrlo poznata organizacija LOEX (Library Orienta-tion Exchange), neprofitno druπtvo, koje sada okuplja veÊ preko 600uËlanjenih knjiænica diljem svijeta, a djeluje pri SveuËiliπtu IstoËnogMichigana joπ od 1972.59 Ona daje svojim Ëlanovima na raspolaganje raznu

58 Usp. kratko priopÊenje u Ëasopisu Knjiga i Ëitaoci. 2, 1∑2(1968), 11.59 Mreæne stranice LOEX-e dostupne su na adresi: http://www.emich.edu/public/loex/loex.html

(2005∑02∑27).

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM36

37

edukativnu grau, u posljednje vrijeme sve viπe mreænih stranica sedukativnim programima, koje dobiva od razliËitih knjiænica sa svrhom daih distribuira drugim zainteresiranim Ëlanovima. Pouka i knjiæniËara ikorisnika, zasnovana na mreæi, postaje posljednih godina toliko popularnada je danas prisutna i na mreænim stranicama mnogih srediπnjih, posebnoameriËkih knjiænica.

Programi izobrazbe korisnika stalno se preureuju, s obzirom na to dase sve viπe uvia potreba, ali i moguÊnost integriranja knjiæniËnih usluga uobrazovni sustav "druπtva koje uËi" (learning society). Tako je u uvodnomtekstu prije spomenutoga britanskog projekta "Nova knjiænica : mreæa zanarod" joπ 1997. poimanje buduÊe uloge knjiænica u obrazovanju svihslojeva druπtva opisano na sljedeÊi naËin: "Nova knjiænica sutraπnjice bitÊe kljuËan Ëimbenik u osposobljavanju ljudi svih uzrasta za napredovanjeu informacijskom druπtvu ∑ pomaæuÊi im u osposobljavanju za novazaposlenja, kreativno koriπtenje informacija, poboljπanje njihova æivota.Knjiænice Êe igrati srediπnju ulogu u "sveuËiliπtu za industriju", uprojektima doæivotnog uËenja i u podupiranju svakoga pojedinca koji samæeli izgraditi svoje znanje. Za te Êe nove zadaÊe knjiæniËari trebati razvitinove metode rada te se sada prvo razrauju programi za njihovoosposobljavanje."60 A iz sve bogatije literature, razvidno je da je umeuvremenu mnogo toga i uËinjeno.

U danaπnjem informacijskom dobu i vremenu sve bræih promjena usvim podruËjima, osposobljavanje pojedinaca za pronalaæenje potrebnihinformacija dobiva svakim danom sve veÊu vaænost. S obzirom na potrebudoæivotnog uËenja, koje smo u meuvremenu postali svi svjesni, postavlja-ju se norme informacijske pismenosti, koja se smatra temeljem doæivotnoguËenja.61 Informacijskom se pismenoπÊu smatra "skup sposobnostipojedinca, potrebnih da spozna potrebu informacije, da je pronae,procijeni i djelotvorno se njom koristi."62 Dosadaπnji se model pouËavanja,primjenjivan u πkolama i teËajevima na svim razinama, u sredinama kojeraspolaæu s komunikacijskom tehnologijom zamjenjuje sve viπe samostal-nim uËenjem, a πkolovanje se sve ËeπÊe odvija na daljinu. Zbog toga seod razliËitih sudionika u nastavnom procesu, posebno nastavnika iknjiæniËara, traæi sve veÊa suradnja u nastojanjima oko informacijskog

60 Introduction. // New Library: The People's Network (Report commissioned from the Libraryand Information Commission by the Department for Culture, Media and Sport). July 1997. http://www.ukoln.ac.uk/services/lic/newlibrary (2005∑02∑27).

61 Usp. American Library Association, Association of College and Research Libraries: Informationliteracy competency for higher education. Chicago, Ill., 2000. http://www.ala.org/ala/acrl/acrlstandards/standards.pdf (2005∑02∑27)

62 American Library Association, Presidential Committee on Information Literacy: Final report.Chicago, 1989. http.// www.ala.org/ala/acrl/acrlpubs/whitepapers/presidential.htm. (2005∑02∑23). Usp.i Sinikara, Kaisa: Edukacija korisnika u finskim sveuËiliπnim knjiænicama. // Edukacija korisnika iknjiæniËnog osoblja : 5. dani specijalnog knjiæniËarstva Hrvatske, Opatija, 10. i 11. travnja 2003. Zagreb:Hrvatsko knjiæniËarsko druπtvo, 2004. Str. 14.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM37

38

opismenjavanja pojedinaca, pa se pritom naglaπava i vaænost pedagoπkihvjeπtina u knjiænicama.63

Kako bi se podigla razina informacijske pismenosti potrebno je raditina integriranoj izobrazbi knjiæniËnih korisnika na svim stupnjevimaobrazovanja, πto znaËi da ona treba zapoËeti u osnovnoj πkoli, obuhvatitiËitavo πkolovanje, a za struËnjake i nakon diplome osigurati programe zastalno struËno usavrπavanje. LogiËno je da u procesu redovnog πkolovanjaπkolske i visokoπkolske knjiænice imaju kljuËnu ulogu, ali istodobno i svejavne knjiænice trebaju dopunjavati steËena znanja korisnika. Takavglobalni program dugoroËni je cilj i u razvijenijim zemljama i u zemljamau razvoju. Pri njegovu ostvarivanju i nastavnici i knjiæniËari imaju svojuulogu, a mi smo se ovdje osvrnuli samo na ulogu knjiæniËara.

2.5.2. Dosadaπnja hrvatska iskustva u izobrazbi korisnika

U hrvatskim je knjiæniËarskim krugovima prava diskusija o institucio-nalizaciji izobrazbe odraslih korisnika knjiænica zapoËela tek sredinomosamdesetih godina 20. stoljeÊa, premda su veÊ poËetkom πezdesetihgodina zabiljeæena prva nastojanja u sklopu djelatnosti Hrvatskogabibliotekarskog druπtva.64 OslanjajuÊi se na dokumente IFLA-e i Unesco-a,ali i skandinavska iskustva, i u tome su podruËju vodstvo preuzelenarodne knjiænice. Uz uvoenje slobodnog pristupa policama s knjiæ-niËnom graom, u narodnim se knjiænicama, naime, od poËetka πezdesetihgodina poËelo zapoπljavati struËno osoblje koje je imalo zadaÊu dakorisnicima pruæa pomoÊ u snalaæenju unutar knjiænice.65 Rad tihstruËnjaka po svojoj je prirodi bio odgojno-obrazovne naravi. Meutim,potreba za sustavnom izradom obrazovnih planova i programa zakorisnike izrijekom je na razini Hrvatske iskazana tek 1985., prigodom 25.skupπtine Hrvatskoga bibliotekarskog druπtva u Zadru, kada je usvojenoviπe zakljuËaka u kojima se izravno ili neizravno govori o izobrazbikorisnika. Meu tim zakljuËcima najznaËajniji je onaj u kojemu stoji da je"(...) zbog potrebe organiziranja osposobljavanja biblioteËnih radnika zasistematsko provoenje edukacije korisnika, neophodno πto prije izraditiodgovarajuÊe programe."66 Trinaest godina kasnije, na 31. skupπtiniDruπtva 1998., ponovno u Zadru, poπlo se korak dalje te su Ëetiri sekcijesvoje sjednice posvetile izobrazbi korisnika, a u jednom od zakljuËakaistaknuto je da "korisniËki orijentirana knjiænica zahtijeva od knjiæniËara

63 Usp. Sinikara (2003), nav. dj., str. 15.64 Usp. ÆivkoviÊ, Janko: Seminar o sluæenju literaturom. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 6,

1∑2(1960), 94∑95.65 Usp. VukoviÊ, Viπnja: Gradska knjiænica u Zagrebu kao matiËna knjiænica grada. // Vjesnik

bibliotekara Hrvatske 7, 1∑2(1961), 64.66 Usp. ZakljuËci 25. skupπtine Hrvatskoga bibliotekarskog druπtva. // Vjesnik bibliotekara

Hrvatske 28(1985), 165.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM38

39

da se stalno prilagoavaju svojim korisnicima, da se razvijaju i mijenjajuzajedno s njima, da prouËavaju njihove interese i predviaju njihovepotrebe, da sustavno rade na njihovoj edukaciji".67 A sudjelujuÊi naMeunarodnom savjetovanju "Knjiænice europskih gradova u 21. stoljeÊu",koje je odræano iste godine, ubrzo nakon zadarske skupπtine, u Varaædinu,D. StanËin-RoπiÊ istaknula je u veÊ znatno konkretnijem zakljuËku svojegaizlaganja da "u okviru sve raznovrsnijih i zahtjevnijih potreba korisnikaobrazovanje korisnika zauzima sve znaËajnije mjesto" te da "to obrazo-vanje pokriva πirok dijapazon od osposobljavanja korisnika za uporabupostojeÊih tehnologija, preko obrazovanja za koriπtenje razliËitih izvorainformacija do pomoÊi u uËenju i savladavanju novih znanja iz mnogo-brojnih podruËja kao i uËenje kako se uËi."68

Izobrazba knjiæniËnih korisnika mijenja se u svijetu tijekom dvajuposljednjih desetljeÊa, otkada je naglasak stavljen na informacijskupismenost usmjerenu na samostalno cjeloæivotno uËenje, za razliku odpouËavanja koje je bilo usmjereno na djelotvorno koriπtenje knjiænice injezinih resursa. To ne znaËi da pouËavanje vjeπtini koriπtenja knjiæniËnihusluga nije viπe potrebno. ©toviπe, s obzirom na to da je u Hrvatskoj tajoblik izobrazbe korisnika joπ slabo razvijen69 , na tome se mora joπ mnogoraditi. Uvidjevπi potrebu savjetovanja o tim pitanjima, Hrvatsko knjiæni-Ëarsko druπtvo organiziralo je 2003. u okviru 5. dana specijalnogknjiæniËarstva Hrvatske struËni skup pod naslovom "Edukacija korisnika iknjiæniËnog osoblja". Tom je prigodom iz viπe izlaganja sudionika doπlojasno do izraæaja da smo u tom podruËju tek na poËetku.70 Istodobno suse neki hrvatski knjiæniËari aktivno ukljuËili i u diskusije o e-uËenju(e-learning), koje organizira CARNet (Hrvatska akademska i istraæivaËkamreæa) na svojim skupovima i na stranicama Ëasopisa Edupoint sprilozima relevantnim za tu temu,71 pa je za oËekivati da Êe, zajedno sreformom visokog πkolstva koja je u tijeku, i hrvatske visokoπkolskeknjiænice, koristeÊi se sve usavrπenijom informacijskom i komunikacijskomtehnologijom, naËiniti veÊi iskorak u polju informacijskog opismenjavanja

67 Usp. Prijedlog zakljuËaka struËnog dijela 31. skupπtine. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske41(1998), str. 187.

68 Usp. StanËin-RoπiÊ, Dubravka: Obrazovanje korisnika za 21. stoljeÊe. // "Knjiænice europskihgradova u 21. stoljeÊu": meunarodno savjetovanje, Varaædin, 4.∑7. 11. 1998. Godiπnjak Gradskeknjiænice i Ëitaonice Metel OæegoviÊ Varaædin, br. 2(1998). Str. 133∑137.

69 Rezultate ankete o edukaciji korisnika 2003. u hrvatskim knjiænicama vidi u: ©piranec, Sonja:Edukacija korisnika u svjetlu novih informacijskih tehnologija : stanje u Hrvatskoj. // Edukacijakorisnika i knjiæniËnog osoblja : 5. dani specijalnog knjiæniËarstva Hrvatske, Opatija, 10. i 11. travnja2003. Zagreb: Hrvatsko knjiæniËarsko druπtvo, 2004. Str. 136∑144.

70 VeÊi dio zbornika posveÊen je upravo obrazovanju korisnika.71 Usp. npr. Petr, Kornelija; Vrana, Radovan; Aparac JeluπiÊ, Tatjana: Obrazovanje na daljinu:

moguÊi model u podruËju knjiæniËne i informacijske znanosti Hrvatske. // Edupoint : Ëasopis oprimjeni informacijskih tehnologija u obrazovanju 2, 2(2002). http://www.carnet.hr/casopis/broj∑02/clanak-03/index.html (2002∑02∑07). i Aparac JeluπiÊ, Tatjana: Obrazovanje na daljinu i podrπkaknjiænica. Edupoint : Ëasopis o primjeni informacijskih tehnologija u obrazovanju 4, 29(2004). http://www.carnet.hr/casopis/29/clanci/1 (2002∑02∑07).

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM39

40

svojih korisnika. Da Êe im tradicionalna znanja i vjeπtine koje su do sadastekli u profesionalnom πkolovanju i praksi u radu s korisnicima biti dobrapodloga u tim nastojanjima, svjedoËi K. Sharp 2001. godine, piπuÊi oknjiæniËarstvu na internetu (Internet librarianship).72 Ona u svojemu raduujedno citira i W. F. Lancastera, koji je godine 1997. ustvrdio da "knjiænicai u vremenu elektroniËkog izdavaπtva treba zadræati jednu od svojihnajvaænijih funkcija koju ima joπ od vremena kada se pojavio tisak napapiru, a to je da organizira svekolike resurse na takav naËin da oni kojisu potencijalno od najveÊe koristi za zajednicu korisnika budu fiziËki iintelektualno najdostupniji toj zajednici."73 Meutim, korisnici Êe od togamoÊi imati koristi, samo ako budu pravilno obuËeni.

2.5.3. Sadræaj i oblici rada na izobrazbi korisnika

NaËelno gledano, knjiænice nastoje pouËavati korisnike kako bi impomogle pri uklanjanju osobnih prepreka u koriπtenju knjiæniËnih usluga ina taj naËin ujedno stvorile najbolje moguÊe uvjete za davanje optimalnihusluga. Zbog toga se obrazovanje korisnika, kao nezaobilazna sastavnica,ugrauje upravo u rad informacijske sluæbe, a obavijesti koje ona povratnodobije od korisnika pridonose i poboljπanju ukupne organizacije knjiænice.Time se ujedno postiæe da dobro organizirana knjiænica djeluje veÊ sâmapo sebi instruktivno, a posebno u sluËajevima kada korisnik ne traæineposredan kontakt s knjiæniËarem, nego, primjerice, sam æeli pregledavatigrau na slobodnom pristupu ili sluæiti se internetskim katalozima.

Valja takoer naglasiti da pristup problemu izobrazbe korisnikazahtijeva da se u obzir uzme cjelokupni informacijski i komunikacijskiproces i da se u tom kontekstu raπËlani interakcija izmeu korisnika iknjiænice u cjelini. U tom procesu svaka knjiænica πkolska, narodna,visokoπkolska i svaka druga ima svoju specifiËnu ulogu. A. Neelameghanrazlikuje tri sastavnice toga procesa: 1. pouËavanje korisnika, 2.usmjeravanje korisnika i 3. pomoÊ korisnicima,74 dok A. F. Roberts iS. G. Blandy izobrazbu korisnika objedinjuju pod zajedniËkim nazivom"pouËavanje u koriπtenju knjiænice" (library instruction).75

N. Fjallbrant i I. Malley smatraju da je izobrazba korisnika kontinuiraniproces s dvjema glavnim sastavnicama koje nazivaju usmjeravanje i

72 Usp. Sharp, Kate: Internet librarianship : traditional roles in new environment. // IFLA journal27, 2(2001), str. 78∑81.

73 Lancasterov je rad pod naslovom "Artificial intelligence and expert system tehnologies : pros-pects" objavljen u knjizi: Libraries for the new millenium : implications for managers. London: LibraryAssociation Publishing, 1997. Str. 19∑37.

74 Usp. Neelameghan, A.: User orientation. // Journal od Library and Information Science 10(1985),53∑65.

75 Usp. Roberts, A. F.; Blandy, S.G.: Library instruction for librarians. 2nd rev. ed. Littleton, Colo. :Libraries Unlimited, 1989.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM40

41

pouËavanje. Ujedno istiËu da se obje sastavnice trebaju stalno upotpu-njavati u skladu s potrebama korisnika.

Usmjeravanje se bavi opÊenitim predstavljanjem knjiæniËnih sluæba temoguÊnosti i naËina koriπtenja usluga knjiænica. Usto, svaka knjiænicaupoznaje korisnika sa svojom organizacijom, rasporedom sluæba, grae iureaja. Cilj je pouËavanja osposobiti korisnika za koriπtenje informa-cijskih izvora za odreene potrebe ili iz odreene struke.76

Usmjeravanje uzima u obzir i spoznajne ciljeve (razumijevanje) isklonosti (osjeÊaje i stavove). Usmjeravanjem se æeli stvoriti povoljnaatmosfera za djelotvornu komunikaciju izmeu korisnika i knjiæniËara, aknjiænice predstaviti kao ugodne, prijateljske ustanove u kojima korisnikkoji traæi informacije, moæe dobiti pomoÊ. Korisnik bi trebao steÊi dojamda je knjiæniËno osoblje struËno i na visini svoje zadaÊe i da je voljnopomoÊi mu. Korisnika se æeli potaknuti da traæi pomoÊ knjiæniËara bezosjeÊaja bojaæljivosti ili nelagode. U tom procesu u nastavnim ustanovama,πkolama i sveuËiliπtima, veliku ulogu imaju i nastavnici pojedinih predmetai kolegija. Oni trebaju studentima prenositi svoja pozitivna iskustva, uvjeritiih i pokazati kako je traæenje informacija jedan od vaænih dijelova njihovaπkolovanja. Zbog toga je u πkolama na svim razinama posebno vaæna idobra suradnja nastavnika i knjiæniËara.

Meutim, mnogi autori, i iz razvijenih zemalja, upozoravaju da je jedanod glavnih problema u izobrazbi korisnika πto mnoge knjiænice nisuprostorno tako organizirane da se pojedinac moæe u njima jednostavnosnaÊi. Raspored prostora sam po sebi znade biti neprikladan, a uknjiænicama dosta Ëesto nedostaju dobri putokazi, potrebne oznake itiskane upute za koriπtenje usluga. Ako i postoje putokazi, oni su Ëestonapravljeni i postavljeni prema naputku knjiæniËara koji viπe uzimaju uobzir svoje, a manje korisniËke potrebe. Stoga se Ëesto dogaa da sevoenje po knjiænici, kao najËeπÊi oblik upoznavanja skupina korisnika snjezinim prostorima i sluæbama, organizira baπ zbog nedostatka dobrihputokaza i pomagala za snalaæenje.

Problem korisnika nije, meutim, tako jednostavan da bi se mogaorijeπiti samo dobrom organizacijom prostora i putokaza. Zbog obiljapotrebnih informacija, odnosno "eksplozije" znanstvene i struËne literaturei razliËitih medija, i u dobro opremljenim i ureenim znanstvenimknjiænicama neupuÊeni korisnik doista teπko moæe pronaÊi ono πto mutreba. Tako je istraæivanjima u jednoj sveuËiliπnoj knjiænici u SAD-uutvreno da 75∑85% studenata prve godine studija osjeÊa tjeskobu pri

76 U drugom dijelu svoje knjige o izobrazbi korisnika (User education in libraries. 2. izd. London: Clive Bingley, 1984), Nancy Fjallbrant i Ian Malley opπirno obrazlaæu cjelokupnu problematiku:obuËavanje korisnika u visokoπkolskim, narodnim i πkolskim knjiænicama te tadaπnju praksu u raznimkrajevima svijeta (Velikoj Britaniji, Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama, Skandinaviji, Australiji). Premdastaro 20 godina, djelo obiluje vrijednim uputama koje vrijede i danas.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM41

42

prvom traæenju knjiæniËnih usluga.77 To upuÊuje na potrebu da sekorisnika obrazuje za koriπtenje informacijskih usluga veÊ na niæimrazinama πkolovanja. Jer ako se s redovitom izobrazbom poËne od djeËjeguzrasta, pri kasnijim susretima s obiljem ureaja i polica u knjiænicamazacijelo Êe izostati spomenuta tjeskoba.

2.5.3.1. Usmjeravanje korisnika

Svrha i ciljevi usmjeravanja jesu da korisnik:• postane svjestan da knjiænica postoji i bude upoznat s onim πto ona

sadræi i s njezinim radnim vremenom• bude osposobljen da uoËi gdje su knjige, priruËnici, priruËna zbirka

i pojedine knjiæniËne sluæbe• znade koristiti knjiæniËne kataloge• znade ispuniti najËeπÊe koriπtene obrasce (raËunalne ili na papiru) i

obaviti sve potrebne postupke za posudbu odnosno koriπtenjeknjiga, Ëasopisa i druge grae na sve moguÊe naËine

• bude opÊenito osposobljen koristiti se knjiænicom i da ima u nju i uknjiæniËno osoblje puno povjerenje.78

Najstariji su oblici upuÊivanja korisnika u knjiæniËni fond putokazi irazni informacijski vodiËi po zbirkama, predmetnom i struËnom raspo-redu primijenjenom u knjiænici, i drugi. KnjiæniËari veÊ dugo izraujuvodiËe i putokaze po knjiænici, ali, kako je veÊ spomenuto, Ëesto saznatno manje uspjeha od træiπno usmjerenih organizacija, poput robnihkuÊa, banaka itd. D. Davinson upozorava da bi knjiæniËari pri izradi takvihpomagala trebali svakako imati na umu da dobar sustav putokaza i oznakau knjiænici smanjuje potrebu za brojnim upitima iskljuËivo orijentacijskeprirode.79 A s obzirom na to da danas i u tome moæe pomoÊi elektronikai audiovizualna tehnika, valja se sve viπe usmjeravati na tehnoloπkeinovacije. Ovdje spominjemo da je u nas vrlo korisne upute za izradbuvodiËa za korisnike u narodnim knjiænicama dala Z. Sviben iz zagrebaËkeGradske knjiænice.80

77 Usp. Mellon, C.: Library anxiety : a grounded theory and its development. // College andResearch Libraries 47, 2(1986), 160∑165.

78 Viπe o tome u knjizi L. B. MacDonalda: Teaching technologies in libraries: a practical guide.Boston, Mass. : G. K. Hall, 1991. Usp. prikaz D. StanËin-RoπiÊ u Vjesniku bibliotekara Hrvatske 35,3∑4(1992), 227∑231.

79 Usp. Davinson, Donald.: Reference service. London : Clive Bingley, 1980. Dio. 11. Instruction inlibrary use. Str. 175∑206.

80 Usp. Sviben, Zdenka: VodiËi za korisnike u narodnim knjiænicama ∑ moguÊnosti. //Meunarodno savjetovanje Narodne knjiænice izazov promjena, Lovran, 25. i 26. rujna 1997. : zbornikradova. Rijeka : Gradska biblioteka Rijeka ; Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko druπtvo, 1997. Str.99∑105.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM42

43

2.5.3.2. PouËavanje korisnika

Pravo pouËavanje i upoznavanje s izvorima informacija iz odreenestruke potrebno je ponajprije na sveuËiliπtu i ostalim viπim i visokimπkolama, a odvija se u dvije etape: uvodnoj, na dodiplomskoj razini, ispecijalistiËkoj, na poslijediplomskoj razini. Tu se korisnika naroËito uËikako se pretraæuju kazala, Ëasopisi saæetaka, baze podataka, posebnikatalozi i sl. Organizirano pouËavanje treba omoguÊiti da se korisnik:

• upozna s procesom tijeka informacija od poπiljatelja do primatelja• upozna s razliËitim informacijskim kanalima, njihovim moguÊnos-

tima, prednostima i nedostacima• obavijesti o moguÊnostima odabira razliËitih tipova informacijskih

usluga te da se nauËi ispravno koristiti uslugama tekuÊeg informi-ranja i retrospektivnih bibliografskih i faktografskih pretraæivanja

• osposobi za pronalaæenje i odabiranje informacija relevantnih zanjegov konkretni problem (kao npr. znanstveni rad, studentskiseminarski rad, struËni rad)

• nauËi sluæiti metodama prikazivanja rezultata pretraæivanja literatureu obliku popisa koriπtene literature, bibliografskih i drugih biljeæaka,odnosno ispravnog citiranja koriπtenih izvora.

Za pouËavanje korisnika upotrebljavaju se razliËite metode i tehnikekoje se mogu razvrstati na one koje su prikladne za: a) skupnopouËavanje, b) individualno uËenje ili c) za oboje.

Skupine se uglavnom pouËavaju na predavanjima, seminarima, demon-stracijama, vode se na obilaske i razgledavanja knjiænice. Za razliku odpredavanja, prikazivanje filmova, video kaseta ili audio kaseta prikladnoje i za skupinu i za pojedinaËno pouËavanje, dok su pouËavanjupojedinaca namijenjeni tiskani vodiËi, putokazi, pripremljene praktiËnevjeæbe, stranice za samouËenje na mreæi, kao i individualna pomoÊknjiæniËara.

U Hrvatskoj najduæe iskustvo u pouËavanju korisnika ima Srediπnjamedicinska knjiænica Medicinskog fakulteta u Zagrebu, koja je do sadapostigla zavidne rezultate na tom podruËju.81 U najnovije vrijeme, otkakose hrvatske knjiænice sa svojim mreænim stranicama pojaËano prisutne nainternetu, neke od njih izradile su i obrazovne sadræaje za korisnike. Tutreba naroËito istaknuti Knjiænicu Instituta Ruer BoπkoviÊ koja odræavaCentar za online baze podataka i brine se za pouËavanje korisnika toga

81 Usp. Petrak, Jelka: Izobrazba studenata za djelotvorne korisnike informacija : iskustva Srediπnjemedicinske knjiænice Medicinskog fakulteta u Zagrebu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 41, 1-4(1998),str. 15∑20. i Bekavac, Mladenka: Izobrazba studenata medicine za samostalno pronalaæenjemedicinskih informacija. // Edukacija korisnika i knjiæniËnog osoblja : 5. dani specijalnogaknjiæniËarstva Hrvatske, Opatija 10. i 11. travnja 2003.: zbornik radova. Zagreb: Hrvatsko knjiæniËarskodruπtvo, 2004. Str. 199∑204.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM43

44

centra82 , a i inaËe se bavi izobrazbom knjiæniËara i korisnika te je mreænomjesto te knjiænice vaæan Ëimbenik i u edukaciji hrvatskih knjiæniËnihkorisnika. InaËe ovdje svakako treba joπ spomenuti i virtualnu uËionicuNacionalne i sveuËiliπne knjiænice,83 koja nudi sljedeÊe sadræaje zasamouËenje studenata: 1. definiranje informacijskog problema, 2. vrste ikoriπtenje informacijskih izvora, 3. pronalaæenje informacijskih izvora uknjiænicama, 4. strategije pretraæivanja, 5. knjiæniËni katalog NSK, 6.informacije na WWW, 7. vrednovanje informacija, 8. citiranje literature.Razvoj je u tome podruËju knjiæniËarstva vrlo dinamiËan, tako da uskoromoæemo oËekivati nove, raznovrsne edukativne programe u naπimknjiænicama.

82 Sve informacije o Centru dostupne su na adresi: http://nippur.irb.hr/ovid. (2005-02-25).83 Virtualna uËionica dostupna je na adresi http://www.nsk.hr/usluge/edukacija_korisnika/

virtualna-ucionica/index.html (2005∑02∑25).

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM44

45

ORGANIZACIJA I DJELATNOSTIINFORMACIJSKE SLUÆBE U KNJIÆNICI

3.1. Osnovne definicije i polaziπta

Pojam "informacijska sluæba" objedinjuje opÊenito teoriju i praksu usluænedjelatnosti koja povezuje traæitelje informacija s informacijskim izvorima.Vaæan preduvjet za osnivanje informacijskih sluæbi su, uz druge okolnosti,raspoloæivi informacijski struËnjaci, poput knjiæniËara, osposobljeni zapreuzimanje posredniËke uloge izmeu izvora informacija i korisnikausluga. Ti struËnjaci pripremaju pomagala i nude usluge kojima semoæemo koristiti na naËelu samoposluæivanja ili uz pomoÊ struËnogosoblja.84 KnjiæniËne pak informacijske sluæbe, prema aktualnim smjerni-cama AmeriËkoga knjiæniËarskog druπtva, trebaju pruæati usluge koje"imaju svrhu, u skladu s poslanjem knjiænice kojoj pripadaju, podupiratiobrazovna, rekreacijska, osobna i gospodarska nastojanja Ëlanova zajedni-ce kojoj sluæe. Informacijske usluge ukljuËuju izravnu pomoÊ osoblja,savjet Ëitateljima, izradu putokaza, vodiËa, dostavu odabranih informacijaiz informacijskih izvora, raspaËavanje informacija u skladu s predvienimkorisniËkim potrebama ili interesima te osiguravanje pristupa elektroniË-kim informacijama. Pri davanju usluga struËno osoblje treba uzeti u obzirnaËin ponaπanja pojedinca pri traæenju informacija te opÊenito informa-cijske potrebe i oËekivanja Ëlanova zajednice".85 AmeriËku smo definicijuodabrali jer su u njoj saæeto i jasno prikazane bitne sastavnice sluæbe okojoj govorimo.

KnjiæniËna je informacijska sluæba posljednjih desetljeÊa u Hrvatskoj,kao uostalom i svugdje u svijetu, izloæena brzim promjenama u okruæenju,zbog Ëega svaka knjiænica treba sve ËeπÊe provjeravati sve aspekte svojega

3

84 Usp. Information service. // International encyclopedia of information and library science. / ed.John Feather; Paul Sturges. London. New York : Routledge, 1997. Str. 217.

85 Tekst preuzet u slobodnoj interpretaciji iz dokumenta: American Library Association, Referenceand User Services Association: Guidelines for information services. 2000. Last Revised: January 10,2005. http://www.ala.org/ala/rusa/rusaprotools/referenceguide/guidelinesinformation.htm (2005∑03∑01)

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM45

46

djelovanja. NaËelno se stavovi struËnjaka u raznim vrstama knjiænica i urazliËitim sredinama razlikuju u postavljanju prioriteta odnosno u odrei-vanju osnovnih zadaÊa informacijske sluæbe. VeÊina knjiæniËara i danassmatra da informacijska sluæba u prvom redu treba pomoÊi korisniku dasâm pronae potrebnu informaciju, dok drugi zastupaju miπljenje daknjiæniËar treba biti u pravome smislu informator tj. traæiti, pronaÊi i datigotovu informaciju korisniku. I jedan i drugi stav jesu ispravni, kao ikombinacija jednoga i drugoga, ali pod razliËitim okolnostima i u razliËitimuvjetima. Prvo Êe glediπte, πto je i logiËno, doÊi naroËito do izraæaja uknjiænicama koje imaju izrazitu obrazovnu ulogu, dok Êe drugo glediπtesigurno prevladati u specijaliziranim sluæbama koje intenzivno upotreblja-vaju i nude online pretraæivanja komercijalnih baza podataka i sliËnoga, au narodnim i opÊeznanstvenim knjiænicama postupat Êe se u pojedinaËnimsluËajevima razliËito, a sve u skladu s trenutaËnom potrebom korisnika.86

Dok je u proπlosti pomoÊ struËnog osoblja bila gotovo nuæna, danas sekorisnik u mnogim knjiænicama moæe priliËno lako sam snaÊi u ponudi.Meutim, samoposluæivanje pretpostavlja postojanje kvalitetnih knjiæniËnihkataloga, sustavno pripremljen odabir grae na policama u slobodnompristupu, jasne oznake i putokaze, pripremljene upute za koriπtenje CD-ROM-ova ili OPAC-a knjiænice i dr., πto zahtijeva veÊi prethodni angaæmanknjiæniËara i u mnogoËemu kvalitetniju organizaciju ukupne sluæbe, negoπto to traæi organizacija koja korisnicima osigurava viπe osoblja za pomoÊu snalaæenju. Meutim, kao i u trgovini i u drugim usluænim djelatnostima,mnogi su korisnici danas naviknuti i æele samoposlugu, pa i knjiænice tosve viπe uzimaju u obzir, premda je jasno da u svim korisniËkimprostorima u uredovno vrijeme i dalje treba biti na raspolaganju i struËnoosoblje.

Sve poslove kojima se knjiæniËna informacijska sluæba naËelno bavisvrstavamo u izravne i neizravne informacijske djelatnosti, koje Êemokratko prikazati u daljnjemu tekstu.

3.2. Izravne djelatnosti informacijske sluæbe

Izravne djelatnosti informacijske sluæbe u knjiænici obuhvaÊaju sve uslugekoje knjiæniËar pruæa u neposrednom kontaktu s korisnikom. U prosjeËnojih se knjiænici moæe opisati kao osobnu pomoÊ koju knjiæniËar dajekorisniku koji traæi informacije. Dubina i karakter usluga mijenja se ovisnoo vrsti i opremljenosti knjiænice, organizaciji informacijske sluæbe i njezinuodnosu prema stupnju usluga koje opÊenito daje korisnicima. Te usluge

86 Viπe o tome u knjizi: Opportunities for reference services : the bright side of reference servicesin 1990's. / ed. by W. Katz. Binghampton, NY. : Haworth Press, 1991. Usp. prikaz Marine MihaliÊobjavljen u Vjesniku bibliotekara Hrvatske 35, 1∑4(1992), 223∑227. Usp. i modele S. Rothsteinaprikazane u odjeljku 2.4. (bilj. 57).

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM46

47

imaju razmjerno πirok raspon: od odgovaranja na (Ëesto samo naizgled!)jednostavne upite do davanja informacija, temeljenih na bibliografskompretraæivanju kombiniranom sa specijalistiËkim znanjem, odnosno pozna-vanjem najnovijeg stanja u odreenoj struci. U posljednjem se sluËaju radio informacijskoj usluzi koju moæe dati samo knjiæniËar∑specijalist, odnosnospecijalizirani informacijski struËnjak.

Osim davanja informacija, izravne djelatnosti obuhvaÊaju i formalno ineformalno pouËavanje korisnika. Pojedinca ili skupinu korisnika pouËavase kako se koristiti knjiænicom, njezinim fondovima i uslugama. Posebanje oblik izobrazbe korisnika tzv. bibliografsko pouËavanje koje je, zarazliku od opÊih predavanja, obiËno specijalizirano, tj. usmjereno naupoznavanje korisnika s izvorima informacija iz odreene struke i snaËinima njihova koriπtenja. Katz je u izdanju svojega udæbenika iz 1987.godine jednostavno opisao o Ëemu se radi, tj. da "u veÊini knjiænicapouËavanje ide za tim da se korisniku pokaæe kako da pronae knjigu,Ëlanak ili koju drugu grau, tj. da se demistificiraju kazala, referentnipriruËnici itd."87 Premda je on u ono doba mislio na tiskane izvore, to senije promijenilo ni danas kada radimo s referentnim pomagalima uraËunalnom obliku. Pitanjima pouËavanja korisnika veÊ smo posvetiliposeban odjeljak88 , pa ga ovdje neÊemo dalje razraivati.

Ako pak knjiæniËar smatra da se odgovor na pitanja korisnika ne moæepronaÊi u literaturi i ostalim izvorima koji mu stoje na raspolaganju, on Êedati tzv. referalnu informaciju, tj. uputiti korisnika na izvor izvanknjiænice. To moæe biti koja druga knjiænica ili koja druga ustanova, ali iposeban struËnjak za odreena pitanja, odnosno osoba sa specijalnimznanjima relevantnim za aktualni upit.89

3.3. Neizravne informacijske djelatnosti

Svrha je neizravnih djelatnosti da s jedne strane korisnicima osigurajudostupnost πirokog asortimana informacijskih izvora (npr., bibliografijâ,kazala, informacijskih baza podataka) u vlastitoj knjiænici, a s druge straneda proπire informacijski potencijal suradnjom s drugim knjiænicama i

87 Usp. Katz (1987), Sv. 1: Basic information sources, str. 5.88 Vidi odjeljak 2.5. ove knjige.89 Ovdje upozoravamo Ëitatelja da u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama izraz information and

referral services (I&R) ima πire znaËenje od znaËenja koje mu se pridaje u Hrvatskoj. Njime su, naime,obuhvaÊena nastojanja da se u knjiænice dovedu i one osobe koje se inaËe ne bi koristile knjiæniËnimsluæbama i uslugama. U poËetku su knjiæniËari upuÊivali korisnike na izvore informacija izvanknjiænice, ali su se vremenom takva nastojanja pretvorila u aktivniji angaæman, tj. davanje novih vrstausluga. Narodna se knjiænica maksimalno osposobila za davanje komunalnih informacija, pruæanjesvih vrsta savjeta (pravne pomoÊi, medicinskih uputa, prevoenje dokumenata i sl.) uz pomoÊvanjskih struËnjaka u prostorima knjiænice ili izvan njih. Kako izraz "referalna sluæba" u Hrvatskojnema to proπireno znaËenje, tu razliku u znaËenju treba imati na umu kada se Ëita anglo-ameriËkaliteratura.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM47

48

informacijskim centrima. Tu spada izgradnja i odræavanje priruËnih zbirka,uspostavljanje i odræavanje veza s vanjskim informacijskim servisima iknjiænicama, suradnja s javnoπÊu, administrativni poslovi itd. U najπirem bise smislu moglo ustvrditi da je ukupno knjiæniËno poslovanje posredno usluæbi korisnika. U suvremenom se knjiæniËarstvu smatra da se upravo poneizravnim djelatnostima informacijske sluæbe prepoznaje kljuËna ulogakoju ima meuknjiæniËna suradnja, kao i suradnja s drugim ustanovama, uosiguravanju odgovarajuÊe informacijske usluge korisnicima. Bez takvihveza referalne usluge ne bi bile ni moguÊe.

3.4. Informacijski upiti

Informacijske upite korisnika moæemo svrstati u dvije glavne skupine:

• korisnik traæi poznati dokument (znade autora, naslov itd.), aknjiæniËar treba pronaÊi ili korisniku pomoÊi da sam pronae tajdokument u katalogu, bibliografiji itd. U tom se sluËaju ne morauvijek raditi o jednostavnom problemu jer korisnikovi podaci mogubiti krivi ili nepotpuni

• korisnik traæi informacije, a ne poznaje izvore u kojima se one mogupronaÊi. Rjeπavanje takvog upita Ëesto zahtijeva tzv. informacijskiinvervju, tj. knjiæniËar mora u razgovoru s korisnikom prepoznatinjegovu potrebu. U narodnim, djeËjim i πkolskim knjiænicama veÊinaje upita takvog karaktera, ali u tim se knjiænicama isti upiti ËeπÊeponavljaju, pa Êe iskusan knjiæniËar i bez opπirnijeg razgovora skorisnikom vrlo brzo pronaÊi odgovarajuÊi odgovor.

Premda su razni autori upite korisnika klasificirali na razliËite naËine, ustruËnoj se literaturi najËeπÊe navodi podjela korisniËkih upita u Ëetiriskupine, koju je ponudio W. Katz.90 On razlikuje sljedeÊe vrste upita:

• zahtjeve za usmjeravanjem (koji ne zahtijevaju posebna struËnaznanja, pa su za struËna razmatranja zanemarivi). Tu spadaju pitanjapoput "Gdje su katalozi?", "Gdje mogu naÊi zemljopisne karte?" itd.U knjiænicama se takvi upiti obiËno ne registriraju, odnosno nebiljeæe u statistiËke obrasce

• brze informacije za koje nije potrebno pretraæivanje viπe izvora(Ëesto se traæi odgovor na pitanja Tko?, ©to?, Kako?, Gdje?, Koliko?,Zaπto?, Kada? i sl., kao npr. "Koliko je duga rijeka Sava?", "Kada serodio M. Krleæa?"). Takve informacije zovemo faktografske infor-macije. VeÊinu odgovora na takva pitanja knjiæniËar nalazi konzul-tirajuÊi jedan rjeËnik, leksikon, almanah i sl., danas sve ËeπÊe izravnona mreæi. Meutim, brze informacije mogu se odnositi i na davanje

90 Usp. Katz (2002), str. 16∑19.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM48

49

podataka o nekoj publikaciji, ako se ti podaci mogu jednostavno ilako pronaÊi u knjiæniËnom katalogu.

• zahtjeve koji traæe specifiËna pretraæivanja literature na od-reenu temu. Takvi upiti mogu biti razmjerno jednostavni (npr. udjeËjoj knjiænici), a mogu biti postavljeni i u svrhu struËnog iliznanstvenog rada. NaËin njihova rjeπavanja i sadræaj odgovora kojiÊe korisnik dobiti ovisi o vrsti i namjeni knjiænice. Rezultat Êe takvogpretraæivanja najËeπÊe biti preporuËivanje odreene literature iliizrada popisa literature o zadanoj temi. Takve informacije zovemobibliografske informacije. Meutim, korisnik koji traæi informacijeo nekoj temi, ne traæi uvijek popis literature. Tako Êe, primjerice, napitanje "Imate li neπto o mostovima?", za nekog uËenika, moæda bitidovoljna jedna natuknica iz opÊe enciklopedije ili poglavlje iz kojeknjige. S druge pak strane, osiguravanje opseænijih bibliografskihinformacija svakom pojedincu u narodnoj knjiænici, koja ima mnogokorisnika, moæe zahtijevati prevelik vremenski angaæman, pa ÊeknjiæniËar veÊinu takvih zahtjeva pretvoriti u usmjeravanje, tj. uputitÊe korisnika na mjesto gdje Êe naÊi i kako sâm potraæiti potrebnuliteraturu. Usto Êe mu, prema moguÊnostima, joπ i pomoÊi daliteraturu zaista i pronae. Opseg i kvaliteta odgovora na takvezahtjeve uveliko ovisi o znanju i iskustvu knjiæniËara, opsegu ikvaliteti knjiæniËnog fonda, organizaciji i opremljenosti knjiænice isliËnomu.

• zahtjeve koji zahtijevaju istraæivanja mnogi zahtjevi zaspecifiËnim pretraæivanjima, ako su za vaænu namjenu, mogu voditik pravim istraæivanjima. Takva se istraæivanja obavljaju samo pododreenim okolnostima (za znanstveni projekt, donoπenje vaænihodluka i sl.) u znanstvenim ili specijalnim knjiænicama, a inaËespadaju u podruËje djelovanja privatnih informacijskih poduzetnika,odnosno komercijalnih informacijskih sluæbi.

U kontekstu korisniËkih zahtjeva treba upozoriti da se, zahvaljujuÊimreæama, elektroniËkim katalozima, bazama podataka i digitalizacijiinformacija (od knjiga, Ëasopisa do izvjeπtaja, zvuka i slika), i sam pojam"knjiænica" u informacijskom smislu tumaËi znatno πire no πto se to Ëiniloprije. W. Katz tu pojavu opisuje sintagmom "cijeli je svijet knjiænica".91

Velika knjiænica, prema njegovu miπljenju, danas nije viπe samo ona kojaima milijun ili viπe svezaka, veÊ svaka knjiænica koja svojim uslugamaomoguÊuje maksimalno iskoriπtavanje informacija dostupnih u mjesnimizvorima i onima udaljenim stotinama ili tisuÊama milja.

U toj novonastaloj situaciji knjiæniËar∑informator ima poneπto modi-ficirane zadaÊe:

91 Katz (1997), sv. 2, str. 64.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM49

50

• kao i uvijek, primarna mu je zadaÊa da odgovara na upite, premdasada, s obzirom na πiroku ponudu informacija, ima sve viπesloæenijih upita i moæe dati sloæenije odgovore.

• on je i nadalje, kako smo veÊ viπe puta isticali, posrednik izmeusvojih korisnika i izvora informacija, samo sada na usavrπeniji naËin.Prije je, naime, zbog znatno manjeg odabira raspoloæivih izvora,korisnika mogao upuÊivati na odreenu bibliografiju, kazalo i sl., asada ga moæe usto upuÊivati i na koriπtenje tih ili drugih izvora uelektroniËkom obliku (CD-ROM ili online). S obzirom na znatnoπiru, gotovo neograniËenu ponudu izvora informacija, knjiæniËarpostaje i "navigator", koji korisnika usmjerava na izvore u kojima Êenajbræe pronaÊi ono πto mu treba.

• jedna je od vaænih njegovih zadaÊa i pouËavanje za pretraæivanjeelektroniËkih izvora te za snalaæenje u mreænim uslugama. Katznaglaπava da to danas u Americi postaje jasno i onima koji prije nisupodræavali izobrazbu korisnika.

• upravljanje znanjem, koje se oËituje sudjelovanjem u nabavi, obradii pohrani podataka, kao i sposobnost pronalaæenja teπko dohvatljivihpodataka na mreæi jednako su vaæne zadaÊe suvremenog knjiæniËara.

• zbog sloæenosti informacijskog sektora knjiæniËare∑informacijskestruËnjake sve se ËeπÊe, i tamo gdje to do sada nije bio sluËaj,poziva na sudjelovanje u radu istraæivaËkih timova koji traæeodgovore na vrlo razliËita pitanja.

S obzirom na to da se trude udovoljiti tim novim zahtjevima, knjiæniËarisve viπe surauju i raspravljaju o izazovima umreæenog okruæenja.Organiziraju se struËni sastanci, predavanja, mreæne skupine za diskusiju isl., πto je posljednjih godina vidljivo i u nastojanjima hrvatske knjiæniËarskezajednice, a znatno utjeËe na odnos danaπnjeg naraπtaja struËnjaka premakorisniku.92

3.5. Komuniciranje knjiæniËara s korisnikom

Problematika izravne komunikacije knjiæniËara s korisnikom koji traæiinformaciju ukljuËuje razmatranje sastavnica samoga informacijskog upita,odnosno zahtjeva korisnika, kao i dobivanje uvida u ponaπanje i korisnikai knjiæniËara. U tom je kontekstu zanimljivo i vaæno pitanje moæe liknjiæniËar dovoljnu osposobljenost za komuniciranja s korisnikom steÊiformalnim πkolovanjem ili se radi o vjeπtini koja se u najveÊoj mjeri stjeËepraktiËnim iskustvom. Istina je vjerojatno negdje u sredini, tako da treba

92 Usp. npr. JokiÊ, Maja: Evaluacija elektroniËkih izvora informacija s korisniËkog stajaliπta. //Arhivi, knjiænice, muzeji: moguÊnosti suradnje u okruæenju globalne informacijske infrastrukture:zbornik radova. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko druπtvo, 1998. (Izdanja Hrvatskoga bibliotekarskogdruπtva, knj. 26). Str. 69∑80.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM50

51

uzeti u obzir i πkolovanje i steËeno iskustvo, ali i priroene osobnesposobnosti. To znaËi da s korisnicima trebaju raditi, gdje god je tomoguÊe, inteligentni i komunikativni ljudi s odreenim struËnim iskus-tvom, koji su i πkolovani za taj posao. Usto, posebno u sluËaju onlinepretraæivanja, zbog stalnih promjena vezanih uz baze podataka i infor-macijske servise, potrebno je uspostaviti i sustav stalne izobrazbe (putemseminara, teËajeva i sliËnog).

S druge su pak strane i obrazovani i komunikativni korisnici pris-tupaËniji od onih koji nemaju takve osobine, pa knjiæniËar moæe lakπeudovoljiti njihovim zahtjevima. Manje komunikativni korisnici u pravilunerado pitaju za savjet. Zanimljivo je da su istraæivanja o ponaπanjukorisnika u knjiænici pokazala da se korisnici Ëesto ne usude obratitiknjiæniËaru sa svojim pitanjima. Tako je, primjerice, na temelju opseænogistraæivanja u djeËjim odjelima narodnih knjiænica u Kanadi ustanovljenoda su djeca, u sluËaju da nisu mogla sama pronaÊi ono πto trebaju, tek uoko 55% sluËajeva traæila pomoÊ struËnog osoblja.93 Ponaπanje odraslihnije u biti drugaËije. Razloga za to ima viπe: uz priroenu bojaæljivost,moæe se raditi i o neupuÊenosti korisnika u moguÊnosti koriπtenja uslugaknjiænice ili se radi o prethodnim loπim iskustvima. KnjiæniËar se korisnikune smije nametati, a ako je korisnik joπ i u æurbi, treba mu nastojatipomoÊi bez mnogo ispitivanja. Meutim, u sluËaju zahtjeva koji traæespecifiËna pretraæivanja literature ili Ëak istraæivanje, prethodni je razgovorsvakako nuæan. Tu se radi o proturjeËju, jer knjiæniËar mora ispitatikorisnika koji je sam doπao u knjiænicu kako bi postavio pitanja.

Glavni je cilj informacijskog intervjua da knjiæniËar toËno dozna πtokorisnik traæi i koliko opseæna treba biti informacija koja mu je potrebna.Jedan je od veÊih problema u takvoj komunikaciji πto korisnici uglavnomne znaju pravilno artikulirati svoje zahtjeve, a usto knjiæniËaru Ëesto neæele priopÊiti ni svrhu svog zahtjeva, pa se izlaæu riziku da dobijuneprikladan odgovor. Premda je izravna komunikacija knjiæniËara skorisnikom veÊ dugo predmet zanimanja anglo-ameriËkih knjiæniËara, usrednjoeuropskoj, pa tako i naπoj struËnoj literaturi do sada se tom pitanjuposveÊivala neznatna paænja. Razlog je tome πto se informacijskoj sluæbi uveÊini europskih zemalja joπ i danas pridaje mnogo manja vaænost negoπto je to sluËaj u ameriËkim, britanskim i skandinavskim knjiænicama. Teksnaæan razvoj raËunalne i telekomunikacijske tehnike, a time i europskeinformacijske industrije, iznudio je promjene u organizaciji knjiæniËneinformacijske sluæbe i u razvijenim europskim zemljama, pa se danasknjiæniËari sve viπe bave korisnikom i njegovim potrebama.

Pri analizi korisnikova ponaπanja treba svakako upozoriti da ono πtokorisnik treba i ono πto traæi Ëesto ne mora biti podudarno. R. Finer to

93 Katz navodi taj podatak govoreÊi opπirnije o sluËaju kada korisnik izbjegava razgovor sknjiæniËnim osobljem. Usp. Katz (1987). sv. 2. str. 41∑43.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM51

52

objaπnjava na sljedeÊi naËin: "Ako pretpostavimo da svaki korisnik kojinam se obrati sa zahtjevom svoj problem moæe rijeπiti ako pronae pravuinformaciju, moramo nastojati osigurati da informacija, koju je pronaπao,doista i moæe rijeπiti njegov problem. Zbog toga njegov upit Ëesto nesmijemo uzeti zdravo za gotovo, tj. onako kako je izreËen".94 Finerovanadalje tumaËi da upit treba toËno identificirati i oblikovati, a zatim gapobliæe odrediti kako bi knjiæniËar mogao potraæiti pravi odgovor. U tusvrhu ovako svrstava pitanja na koja knjiæniËar treba potraæiti odgovoreprije no πto Êe pristupiti pretraæivanju izvora informacija:

1. Je li upit stvaran, nedvosmislen i potpun izraz korisnikove infor-macijske potrebe?

2. Koliko znanja o toj temi korisnik veÊ ima? Jesu li veÊ, uspjeπno ilibez uspjeha, pretraæivani neki izvori informacija?

3. Je li odreena razina i opπirnost traæenog odgovora?4. Je li odreena koliËina potrebnih informacija?5. Kakvu informaciju oËekuje korisnik?6. Moæe li se odgovor na postavljeno pitanje pronaÊi u objavljenim

dokumentima?7. Traæi li korisnik potpune dokumente ili samo bibliografske podatke,

saæetke i sl.?8. Postoje li neka ograniËenja glede jezika, vremenskog razdoblja,

zemlje objavljivanja, vrste publikacije?9. Je li upit povjerljive naravi?10. Koliko brzo korisnik treba odgovor i moæemo li mu u tom roku

pronaÊi informaciju?11. Koji je kontekst upita — zbog Ëega je pitanje postavljeno i kako Êe

se informacija koristiti?Kako se vidi, u sluËaju sloæenijeg upita knjiæniËar treba obratiti pozornostna mnogo pojedinosti, ako æeli pronaÊi relevantnu informaciju zakorisnika. A relevantna je samo ona informacija koja odgovara na aktual-ni upit, a sve ostale, koje odgovaraju potrebama korisnika, samo suvaljane, ali ne i relevantne informacije.

Premda je gornjim pitanjima obuhvaÊeno uglavnom sve πto je doistabitno, u kontekstu online pretraæivanja komercijalnih baza podatakapojavile su se, zbog njihove razmjerno visoke cijene, joπ neke, dodatnepojedinosti, tako da je razgovoru s korisnikom pridana joπ veÊa vaænost.Zbog toga se posljednjih desetljeÊa naroËito prouËavaju komunikacijskeprepreke izmeu korisnika i informacijskog struËnjaka koje mogu onemo-guÊiti pronalaæenja prave informacije, ali i teπkoÊe koje nameÊu samebaze podataka, odnosno njihovo raËunalno ustrojstvo. Probleme moæe

94 Usp. Finer, Ruth: Reference and enquiry work. // Handbook of special librarianship and infor-mation work. 5. ed. London : Aslib, 1982. Str. 307∑323.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM52

53

stvarati nedovoljno poznavanje baza podataka ili drugih izvora informacija,nepoznavanje struËnog nazivlja, klasifikacijskog sustava, koriπtenihkljuËnih rijeËi itd., nepovjerenje prema sposobnostima knjiæniËara kaoposrednika i dr. Sâm intervju organizira se tako da se dobiju πto preciznijiodgovori na specifiËna pitanja, a sve se obiËno biljeæi na posebnomobrascu. To je vaæno jer krajnji korisnik mora usluge online pretraæivanjaËesto sâm platiti.

Pitanja koja knjiæniËar postavlja korisniku, pripremajuÊi se za onlinepretraæivanje komercijalnih baza podataka, imaju zadaÊu da po moguÊ-nosti precizno odrede literaturu koju treba sadræavati traæeni popis. UztoËno odreenje same teme, knjiæniËara obiËno zanima sljedeÊe:

• vremenski parametri koje treba postaviti pri pretraæivanju (razdobljekoje treba pokriti traæena literatura)

• radi li se o retrospektivnom pretraæivanju ili o selektivnoj dise-minaciji informacija (selektivnom tekuÊem informiranju na osnovidanog profila, tj. kljuËnih rijeËi)

• strani jezici na kojima treba biti literatura (jezici kojima se korisnikmoæe sluæiti)

• podrijetlo literature s obzirom na zemlju odnosno geografskopodruËje

• tipovi dokumenata koje korisnik traæi• koliko novca moæe korisnik izdvojiti za pretraæivanje• koliko vremena ima korisnik na raspolaganju, odnosno koliko mu je

hitna usluga (ako traæi i primarne dokumente, dolaze li u obzirsamo oni koje ima knjiænica ili i oni koji se mogu pribavitimeuknjiæniËnom posudbom)

• koliko referencija korisnik oËekuje ili priæeljkuje• ima li neke relevantne referencije iz prijaπnjih pretraæivanja koje

informacijskom struËnjaku mogu posluæiti za pripremu.

Razmotrimo li sve nabrojeno, kratko reËeno, informacijski intervju trebaknjiæniËaru omoguÊiti da dobije odgovore na sva otvorena pitanja gledepredmeta i vrste upita te da utvrdi vrstu, opseg, razinu i sloæenostinformacija i dokumenata koji Êe ponuditi zadovoljavajuÊi odgovor nakorisnikov upit.

3.6. Usluge tekuÊih upozorenja (current awareness services)

Uslugama tekuÊih upozorenja knjiænica obavjeπtava korisnika o novojliteraturi koja bi ga mogla zanimati. Ako se radi o prinovljenoj knjiæniËnojgrai, korisnika se moæe upozoravati na viπe naËina. Najstariji oblici suizlaganje prinova, posebno najnovijih brojeva serijskih publikacija, izradabiltena prinova i cirkulacija najnovijih brojeva tekuÊih Ëasopisaodabranim korisnicima. Jedan od naËina upozorenja korisnika na novostiu njegovoj struci jesu i publikacije tipa tekuÊih sadræaja (current con-

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM53

54

tents), u kojima se donose samo stranice sadræaja najnovijih serijskihpublikacija, a drugi je naËin selektivna diseminacija informacija (SDI -Selective Dissemination of Information). Najviπa razina usluge za poslovnisvijet i upravne sluæbe izrada je analitiËkih izvjeπtaja, odnosnotercijarnih publikacija koje se takoer odaπilju u redovitim vremenskimrazmacima. Za razliku od selektivne diseminacije informacija, kojom seodaπilju bibliografske informacije, analitiËki izvjeπtaji sadræe gotoveinformacije, prireene u skladu s unaprijed utvrenim potrebamakorisnika, najËeπÊe bez podataka o izvorima.

3.6.1. Bilteni prinova

Redovita je djelatnost mnogih knjiænica izdavanje biltena prinova.Knjiænice ih obiËno izdaju u redovitim vremenskim razmacima: tjedno,polumjeseËno, mjeseËno ili rjee. U specijalnim prirodoznanstvenim,medicinskim ili tehniËkim knjiænicama, u kojima informacije vrlo brzozastarijevaju, bilteni se izdaju πto je moguÊe ËeπÊe, a u narodnimknjiænicama oni Êe se izdavati u skladu s dinamikom pristizanja novegrae, tj. kada se skupi dovoljno grae. S obzirom na to da se oni danasizrauju s pomoÊu raËunala i distribucija se sve ËeπÊe odvija elektroniËki.

Prije nego πto Êe pristupiti pripremi biltena, knjiæniËar odreujekoncepciju njegova sadræaja, πto u specijalnim knjiænicama obiËno radi usuradnji s predstavnicima korisnika. Pritom se odreuje πto Êe se uvrstiti ubilten i na koji naËin. Neki su bilteni selektivni, tj. knjiæniËari u njih neukljuËuju svu grau, nego je odabiru prema odreenim kriterijima.UkljuËuje se u pravilu ono πto je aktualno i πto knjiæniËar, na osnoviutvrenih kriterija, ocijeni vrijednim, informativnim itd. Mnoge knjiæniceizdaju zajedniËki bilten za sve svoje korisnike, a manji ih broj izraujezasebne biltene za razliËite skupine korisnika. Da bi to mogli provoditi,knjiæniËari moraju prethodno ustanoviti koji su profili zastupljeni unjihovoj populaciji korisnika i koji su korisnici zainteresirani za primanjetekuÊih upozorenja.

Unutarnji raspored biltena u pravilu je prema strukama ili predmetima,a najvredniji su oni bilteni koji uz bibliografske jedinice donose i anotacijeili saæetke ukljuËenih radova. Od biltena prinova u specijalnim seknjiænicama obiËno stvaraju informacijski bilteni u koje se, uz podatkeo novoj literaturi, ukljuËuju i informacije o buduÊim struËnim skupovima,novim zakonima, normama, propisima, novostima u knjiænici i sliËno.

3.6.2. Selektivna diseminacija informacija

StruËni naziv selektivna diseminacija informacija vezan je uz pojavuraËunala u informacijskoj djelatnosti. Radi se o sluæbi koja pokriva intereseindividualnog korisnika ili male skupine pojedinaca sa specifiËnimpotrebama. Cilj je takve usluge da se korisnika obavijesti o novoj literaturi

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM54

55

iz podruËja njegova najuæeg interesa te da se to obavi ciljano i djelotvornokako bi se maksimalno uπtedjelo korisnikovo vrijeme. Da bi se spomenutausluga mogla obavljati uz djelotvornu podrπku raËunala, potrebno je da sekorisnikove potrebe, definirane profilom, redovno usporeuju s informa-cijama prinovljenima u bazi podataka. Profil je u pravilu definiranzadatkom na kojemu je korisnik angaæiran u svom poslu, a opisuje sekljuËnim rijeËima, deskriptorima, predmetnim ili klasifikacijskim ozna-kama, tj. jezikom informacijskog sustava primijenjenog u bazi podataka.Knjiænica vodi popis profila svojih korisnika na temelju kojih im ondadostavlja popise literature. Te se usluge uspostavljaju tako da se korisnikeobavijesti o sluæbi koja Êe se organizirati ili koja postoji, s molbom dadostave popise svojih interesnih podruËja. Potom se popis profilaperiodiËki aæurira, πto se obavlja tako da se svakom korisniku πalje njegovprofil na provjeru, dopunu ili izmjenu.

Kriteriji za vrednovanje sluæbe tekuÊih upozorenja su:

• pravodobnost• selektivnost (literatura odgovara profilu, nema mnogo irelevantnih

referencija, nema ni premalo ni previπe jedinica)• kvalitetan sadræaj jedinice (uz kljuËne rijeËi, jedinice sadræe i

kvalitetne saæetke i sliËno)• osiguravanje dostupnosti primarnih dokumenata odnosno punog

teksta dokumenata.

Da bi osigurao potpunu uslugu, knjiæniËar Êe pronaenim jedinicamapridruæiti signature za grau iz vlastite knjiænice ili elektroniËku adresu,ako se radi o online publikacijama za Ëiji je pristup plaÊena potrebnalicencija, a odmah dostupnu literaturu stavit Êe na poËetak popisa, ispredone koju treba nabaviti iz drugih izvora.

Selektivna diseminacija informacija jedna je od korisnih usluga znan-stvene ili specijalne knjiænice, πto ne znaËi da korisnik usto ne trebaredovito i sam pratiti i Ëasopise i relevantne mreæne stranice unutarpodruËja svoje specijalnosti. U tim Êe izvorima, naime, pronaÊi brojnedruge informacije, primjerice obavijesti o buduÊim kongresima, recenzijeza njega zanimljivih knjiga, reklame i sliËno.

3.7. Rjeπavanje informacijskog zahtjeva pretraæivanjem izvora informacija

Kada je razjaπnjen korisnikov zahtjev, knjiæniËar Êe odrediti strategijupretraæivanja raspoloæivih izvora. To prvo zahtijeva prevoenje pitanja najezik informacijskog sustava koriπtenog u knjiænici, bibliografiji ili bazipodataka. NaËelno stoje knjiæniËaru na raspolaganju dvije vrste pretra-æivanja: 1. ruËno pretraæivanje kataloga na listiÊima, tiskanih bibliografijaitd. i 2. strojno (raËunalno) pretraæivanje raËunalnih kataloga i bazapodataka. Dok je do prije desetak godina u hrvatskim knjiænicama

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM55

56

prevladavalo ruËno pretraæivanje, u informatiziranim se knjiænicama onodanas upotrebljava samo u traæenju podataka kojih nema u raËunalnimizvorima. Za oËekivati je da Êe knjiænice u buduÊnosti nastaviti s opseænimprojektima konverzije svojih starih kataloga tako da Êe stari katalozi nalistiÊima, kao i tiskane bibliografije, manje-viπe pripasti povijesti. Meutim,s obzirom na to da se podaci o starijoj grai joπ uvijek dobivaju i ruËnimpretraæivanjem, ovdje Êemo opisati oba naËina pretraæivanja.

3.7.1. RuËno pretraæivanje kataloga i tiskanih izvora

Samo pretraæivanje Ëini zajedno s korisniËkim intervjuom jednu cjelinu, paje u pravilu najbolje da korisnik bude nazoËan i da sudjeluje u samompretraæivanju. Ako se radi o pretraæivanju koje od knjiæniËara zahtijevaveÊu pripremu ili viπe vremena, knjiæniËar Êe pretraæivati samostalno, akorisnika Êe tijekom rada po potrebi konzultirati telefonom ili na kojidrugi naËin. U tu Êe svrhu zatraæiti od korisnika njegove osobne podatke,adresu i dr. Za uËenike i studente posebno je preporuËljivo da prate tijekpretraæivanja kako bi se i sami mogli uputiti u traæenje literature. Na taj senaËin istodobno moæe osigurati i eventualna podjela posla, odnosnokorisniku se omoguÊuje da nastavi s pretraæivanjem jednog izvora, dokknjiæniËar moæe pretraæivati druge izvore itd.

Za samo traæenje odgovora na korisnikov zahtjev mogu posluæiti uputekoje je sistematizirao D. Davinson:95

1. KnjiæniËar prvo mora provjeriti je li potpuno razumio upit. To moæeuraditi na naËin da korisnikovo pitanje ponovi istim ili drugimrijeËima, te da od njega zatraæi potvrdu da je to ono πto on traæi. Tajpostupak omoguÊuje i samom korisniku da toËnije utvrdi πto mutreba.

2. Dalje, knjiæniËar mora razjasniti pojmove kojima ne vlada potpuno.To Ëini s pomoÊu rjeËnika, leksikona, enciklopedija itd. VeÊ Êe samedefinicije traæenih pojmova ili osnovne informacije o nekim Ëinje-nicama, ljudima ili dogaajima biti pojedinom korisniku dostatanodgovor. Ako korisnik treba viπe informacija, knjiæniËar Êe ihnastojati pronaÊi u stvarnim katalozima, bibliografijama ili struËnim ipredmetnim kazalima. Korisnik Êe tada moÊi prepoznati ono πto gainteresira te Êe u mnogim sluËajevima nakon toga pronaÊi napolicama i potrebnu grau.

3. Ako joπ nije pronaeno ono πto korisnik traæi, knjiæniËar trebaprocijeniti koliko Êe daljnje traæenje trajati i ponuditi korisniku dapriËeka ili da za neko vrijeme ponovno navrati u knjiænicu ili ÊeobeÊati korisniku da Êe ga naknadno obavijestiti telefonom. U tomÊe sluËaju knjiæniËar na osnovi dogovora s korisnikom dalje sam

95 Usp. Davinson (1980), nav. dj., str. 96∑97. (Part 7: The search for the answers).

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM56

57

traæiti. U toj fazi knjiæniËar treba steÊi jasnu predodæbu o prirodiupita i o razini opπirnosti traæena odgovora.

4. Ako se korisnik odluËi navratiti poslije u knjiænicu kako bi preuzeotraæeni odgovor, knjiæniËar Êe na osnovi obavljena razgovoranastaviti s pretraæivanjem. Takav pristup pretraæivanju zahtijeva dase ispuni unaprijed pripremljen obrazac u koji se unose podaci oobavljenome poslu kako bi se korisniku u svako doba moglo reÊi ukojoj je fazi pretraæivanje. Osim toga, korisnik moæe navratiti u kojedrugo vrijeme u knjiænicu, kada na tom mjestu radi druga osoba teje veÊ i zbog toga potrebno da sve bude zabiljeæeno. Kod iscrpnijihpretraæivanja valja zapisivati πto je veÊ pretraæeno, koga se dodatnokonzultiralo, do kojih se rezultata doπlo i sliËno.

5. Kod upita koji zahtijevaju iscrpnija pretraæivanja preporuËljivo jekorisnika povremeno obavjeπtavati o postignutim rezultatima. Takveobavijesti imaju dvojaku namjenu. Prvo, pokazuju korisniku daknjiæniËar doista radi na rjeπavanju njegova zahtjeva. Drugo, takavrazgovor omoguÊuje da se razjasne dodatne pojedinosti, odnosnoda se provjeri je li knjiæniËar na pravome putu.

6. Ako nije niπta pronaeno, treba korisnika uputiti u drugu knjiænicuili koju drugu informacijsku ustanovu.

U rjeπavanju sloæenih upita koji zahtijevaju opseæna i dugotrajnapretraæivanja posebno je vaæno da knjiæniËar utvrdi kada Êe trebati zatraæitipomoÊ svojih kolega. O sloæenijim upitima valja svakako porazgovarati skolegama. Neke knjiænice organiziraju redovite struËne sastanke knjiæni-Ëara∑informatora na kojima se izmjenjuju iskustva u vezi s rjeπavanjemsloæenih korisniËkih upita.

U izravnom radu s korisnikom vrijeme zauzima vrlo vaænu ulogu.Pritom valja imati u vidu kako vrijeme kojim raspolaæe knjiæniËno osobljetako i korisnikovo vrijeme. Ako korisnik mora dugo Ëekati na popis litera-ture ili na primarnu grau, to ga moæe odvratiti od koriπtenja knjiæniËnihusluga. KnjiæniËar mora o tome voditi raËuna. Ako se pak radi o pitanjuna koje je teπko pronaÊi odgovor, knjiæniËar treba procijeniti kolikovremena moæe posvetiti traæenju te odluËiti je li djelotvornije uputitikorisnika u veÊu ili bolje opremljenu knjiænicu, odnosno koju druguinformacijsku ustanovu.

3.7.2. Pretraæivanje raËunalnih kataloga i baza podataka

RaËunalno pretraæivanje danas ukljuËuje:• pretraæivanje OPAC-a vlastite knjiænice, a internetom i kataloga

drugih knjiænica• pretraæivanje elektroniËkih baza podataka na CD-ROM-u• pretraæivanje elektroniËkih izvora na mreæi• online pretraæivanje komercijalnih (profesionalnih) baza podataka.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM57

58

KnjiæniËni raËunalni katalozi veÊ su toliko usavrπeni da se opÊenitosmatra da danas raspolaæemo s treÊom generacijom OPAC-a, koja pruæarazraen pristup za djelotvorno koriπtenje i manje upuÊenim korisnicima,koji ne poznaju knjiæniËarske postupke, najËeπÊe putem mreæe.96 Sobzirom na koriπtenje mreæne tehnologije, sve ih se ËeπÊe naziva WebPAC-ima, a u njihovu sklopu u pravilu su dostupne i osnovne upute zakoriπtenje. Mreæne kataloge danas doista koristi πiroka publika i njihovomje pojavom otvorena nova stranica u korisniËkim sluæbama.

Pretraæivanje pak komercijalnih online baza podataka traæi od knjiæni-Ëara ili krajnjeg korisnika posebna znanja i vjeπtine, od Ëega Êemo ovdjeposebno istaknuti poznavanje metajezika za komunikaciju s informacij-skim servisom. Kada se prilazi njihovu pretraæivanju obiËno se prvoodreuju kljuËne rijeËi po kojima Êe se traæiti. Osoba koja pretraæuje moæe:

• proπiriti pretraæivanje dodavanjem kljuËnih rijeËi• suziti pretraæivanje• odabrati viπe ili manje specijalizirane kljuËne rijeËi• naÊi pojmove koji bolje odgovaraju od drugih.

U tom se procesu informacijski struËnjak treba dogovarati s korisnikom.RaspravljajuÊi o koriπtenju online baza podataka, M. JokiÊ istiËe da za

njihovo pretraæivanje korisnici, bilo da su to knjiæniËari u ulozi posrednikaili krajnji korisnici, trebaju imati dvije vrste znanja:

• znanja o mehaniËkom aspektu pretraæivanja koja ukljuËuju pozna-vanje sintakse i semantike pojmova u pretraæivanju, osposobljenostza strukturiranje pretraæivanja i njegovu prilagodbu sustavu elektro-niËkog izvora i

• znanja o konceptualnom aspektu pretraæivanja, tj. zaπto se pretra-æuje, kako proπiriti ili suziti rezultate te pronaÊi druge moguÊeputove pretraæivanja, kako razlikovati rezultate dobivene pogreπkomili pretraæivanje bez rezultata, πto im je uzrok i sl.

Uvjet za dobivanje bilo kakvog rezultata poznavanje je mehaniËkogaspekta pretraæivanja.97 S obzirom na to da pretraæivanje online bazapodataka traæi specijalistiËka znanja, za taj je posao potrebno kontinuiranoπkolovanje i informacijskih struËnjaka i krajnjih korisnika. To se uHrvatskoj obavlja u okviru Centra za online baze podataka u organizacijiInstituta Ruer BoπkoviÊ. Taj centar omoguÊuje pretraæivanje bazapodataka tvrtke Ovid Technologies, Current Contents, Medline, INSPEC udr., a usto povremeno organizira i seminare za korisnike tih usluga.98

96 O razvoju raËunalnih kataloga (OPAC-a) vidi u: BarbariÊ, Ana: Povijesni pregled razvoja OPAC-a: // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 46, 3∑4(2003), str. 48∑58.

97 Usp. Pregled baza podataka na CR-ROM-u u Republici Hrvatskoj / ur. Maja JokiÊ. Zagreb:Nacionalna i sveuËiliπna biblioteka, 1994.

98 Sve informacije o Centru dostupne su na adresi http://nippur.irb.hr/ovid (2005∑05∑04).

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM58

59

Premda je tijek daljnjeg razvoja nepredvidiv, smatra se da je raËunalnatehnika knjiæniËarskoj struci do sada donijela najveÊu korist upravo timeπto ju je natjerala da paæljivije razmotri mehanizme pohrane i pronalaæenjainformacija. O tome smo veÊ govorili kada smo kratko prikazali razvojinformacijske znanosti.99 »injenica je da knjiæniËari u javnim znanstvenimknjiænicama, zaokupljeni opseænim poslovima oko knjiæniËne grae(obrade, pohrane, zaπtite, posudbe, Ëitaonica), u 60-im godinama proπlogastoljeÊa nisu odmah spremno doËekali novi izazov. Zbog toga su se tekneπto kasnije ukljuËili u krug korisnika online sluæba, ali zbog promjena uokruæenju i sve veÊih iskazanih potreba korisnika, knjiænice su veÊ u 80-im godinama postale ravnopravni partneri specijaliziranim dokumenta-cijskim i informacijskim centrima koji su se prvi poËeli baviti tim poslom.

Pretraæivanje raËunalnih baza podataka vjeπtina je koja poËiva na istimprincipima na kojima se temelji i svako pretraæivanje kataloga i biblio-grafija jer i ruËno i raËunalno pretraæivanje slijedi opÊu logiku rjeπavanjaproblema. Pritom se ponajprije jasno odreuje sam problem, zatim seodabire najbræi naËin njegova rjeπavanja, πto se postiæe deduktivnimzakljuËivanjem. Pretraæivanje online baza podataka traæi u veÊoj mjerinego πto je to bio sluËaj s pretraæivanjem stvarnih knjiæniËnih kataloga irastavljanje upita na sastavne dijelove. To je nuæno jer tek temeljitijaanaliza predmeta omoguÊuje odreivanje prikladne baze podataka (npr.kibernetiËki pojmovi pojavljuju se i u elektrotehnici, matematici, ekono-miji, πto moæe traæiti pretraæivanje baza podataka s podruËja prirodnih,tehniËkih ili druπtvenih znanosti i sliËno.). Ako se informacija potraæi uneodgovarajuÊoj bazi podataka, upitno je hoÊe li se pronaÊi relevantneinformacije, pa je odabir pravog izvora prvi preduvjet uspjeπnog pretra-æivanja. Ako, dakle, knjiæniËar znade pravilno objasniti pitanje, utvrditinaËin koji Êe ga najvjerojatnije dovesti do relevantnih odgovora tedjelotvorno koristiti i kombinirati kljuËne rijeËi da bi pronaπao ispravanodgovor, on zasigurno moæe nauËiti obavljati i uspjeπna raËunalnapretraæivanja.

Sve veÊi broj baza podataka omoguÊuje knjiæniËaru da doe doinformacija koje se mogu vrlo brzo pronaÊi (primjerice, poslovneinformacije, biografski podaci, adrese ljudi ili ustanova), a omoguÊuje ispecifiËna pretraæivanja literature. Meutim, premda tehnike raËunalnihpretraæivanja na mreæi postaju svakim danom sve jednostavnije, tako damnoge izvore danas mogu kvalitetno pretraæivati i krajnji korisnici, uknjiænicama koje imaju na raspolaganju veÊi broj komercijalnih bazapodataka i koje primaju sve sloæenije korisniËke zahtjeve, sâm postupakpretraæivanja postaje sve sloæeniji. Naime, izmeu stotina baza podatakasve je teæe odabrati onu pravu za rjeπavanje konkretnog problema, a osimtoga, svaka baza podataka ima svoju strukturu, razliËitu od drugih. Tako

99 Usp. odjeljak 1.3.2. ove knjige.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM59

60

knjiæniËar mora poznavati sve veÊi broj baza podataka i naËine njihovapretraæivanja. Dodatni problem Ëine raËunalne naredbe, koje takoer nisunormirane te ih treba pojedinaËno upoznavati, a svakako valja naglasiti dasu sve naredbe koje se kod nas upotrebljavaju, kao i svi raËunalniprogrami za komuniciranje s korisnikom i izbornici, na engleskom jeziku.To znaËi da zasad baze podataka, i online i na CD-ROM-u, mogupretraæivati samo osobe s dovoljnim poznavanjem engleskog jezika.

Glavnina bibliografskih pretraæivanja, kako je istaknuto, obavlja se spomoÊu kljuËnih rijeËi, a samo se katkad traæe svi radovi nekog autora,radovi objavljeni u nekoj zemlji i sl. S obzirom na to da neke bazepodataka ne omoguÊuju koriπtenje deskriptora, u njima se pretraæujeprema rijeËima iz naslova ili saæetaka. Za ograniËavanje ili proπirivanjeteme u online bazama podataka Ëesto se upotrebljava Booleova logika soperatorima OR (ili), AND (i) i NOT (ne).

Operator OR (ili) povezuje radove oznaËene jednim deskriptorom sradovima kojima je pridruæen drugi deskriptor, πto znaËi da se traæi veÊibroj radova. To bi se inaËe u prirodnom jeziku izrazilo veznikom "i"(primjerice æelimo li dobiti uvid u sve jedinice u kojima se govori osveuËiliπnim i visokoπkolskim knjiænicama, s pomoÊu tipkovnice unosimosljedeÊe: sveuËiliπne knjiænice OR (ili) visokoπkolske knjiænice).

Operator AND (i) ograniËava odabir traæenih radova na uæu skupinuonih kojima je pridruæen i jedan i drugi deskriptor (npr. traæimo svuliteraturu o sveuËiliπnim knjiænicama u Hrvatskoj pa Êemo unijeti: HrvatskaAND (i) sveuËiliπne knjiænice).

Operatorom NOT (ne) koristimo se kako bismo naznaËili da radovikoje traæimo ne smiju sadræavati odreeni pojam (npr. ako traæimoliteraturu o hrvatskim sveuËiliπnim knjiænicama izvan Zagreba, unijetÊemo: Hrvatska AND (i) sveuËiliπne knjiænice NOT (ne) Zagreb.

Mnoge baze podataka ne omoguÊuju koriπtenje Booleove logike pa seu njima pojmovi ne mogu kombinirati na taj naËin, nego se morapretraæivati po pojedinaËnim predmetima.

Pretraæivanje CD-ROM-a se, pojednostavljeno reËeno, obavlja tako dase nakon odabira baze podataka:

• tipkovnicom unesu odabrane kljuËne rijeËi• kontrolira broj jedinica koje je raËunalo pronaπlo u bazi podataka na

osnovi unesenih kljuËnih rijeËi• na predoËnik pozove jedna ili nekoliko pronaenih jedinica kako bi

se mogla ocijeniti njihova relevantnost.

Ako pronaene jedinice odgovaraju potrebi, pozovu se cjeloviti zapisi,a u protivnom se pretraæivanje modificira kako bi se dobilo manje ili viπejedinica ili jedinice koje bolje odgovaraju na postavljeno pitanje. Ako se ninakon toga ne dobije zadovoljavajuÊi rezultat, Ëitav se postupak moæeponoviti u drugoj raspoloæivoj bazi podataka.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM60

61

Online pretraæivanja obavljaju se tako da se prvo telekomunikacijskiuspostavi veza s udaljenim raËunalom, zatim se putem terminala unesevlastita identifikacijska oznaka. Kad raËunalo potvrdi da je osobi zaterminalom dopuπteno pretraæivanje raspoloæivih baza podataka, pre-doËuje se broj ili ime baze podataka te se prilazi samome pretraæivanju.Naredbe koje pritom valja upotrebljavati razlikuju se od jedne do drugebaze podataka, a objaπnjene su u priruËnicima koje struËni raËunalni iprogramski servisi daju na raspolaganje svojim pretplatnicima.

Strojno pretraæivanje ima brojne prednosti pred ruËnim pretraæivanjem:• s obzirom na to da raËunalo omoguÊuje temeljitiju formalnu i

dubinsku sadræajnu obradu grae, i pretraæivati se moæe po mnogoviπe parametara

• raËunalo moæe koordinirati viπe pojmova odjednom, a u pretra-æivanju omoguÊuje i koriπtenje Booleovih operatora (multidimen-zionalno pretraæivanje)

• u pravilu se pretraæuje po rijeËima prirodnog jezika (kljuËnimrijeËima, naslovima, rijeËima iz naslova i sl.)

• rezultate pretraæivanja raËunalo moæe tiskati na papiru, a moæe ihpohraniti na disketu ili CD-ROM ili drugi elektroniËki medij (korisniksam ne treba niπta pisati, a raËunalnim se medijem moæe koristiti zadaljnju obradu na vlastitom raËunalu).

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM61

62

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM62

63

IZVORI INFORMACIJA U KNJIÆNICI

4.1. Izvori informacija opÊenito

Da bismo sagledali koji su to izvori informacija πto su na raspolaganjuknjiæniËaru u njegovu radu s korisnicima, valja se ponajprije prisjetiti daopÊenito razlikujemo primarne, sekundarne i tercijalne izvore infor-macija.100

Primarni su izvori objavljeni ili neobjavljeni izvorni autorski radovi,tj. pisana duhovna ostvarenja, te usmena izlaganja autora (predavanja,govori, referati na skupovima i drugo).

Sekundarni su izvori oni koji donose informacije o sadræaju primar-nih izvora, odnosno korisnika upuÊuju na sâme primarne izvore. Infor-macije su uobiËajeno modificirane, tj. odabrane i ureene za potrebeodreene kategorije korisnika. U skupinu sekundarnih informacijskihizvora spadaju bibliografije, kazala, Ëasopisi saæetaka, katalozi i sliËno.

Razlikovanje primarnih i sekundarnih izvora u doslovnom je smisluËesto oteæano. Tako, primjerice, osoba na nekom znanstvenom kongresumoæe, uz vlastite, iznositi ili prenositi veÊim ili manjim dijelom i stavove ilispoznaje drugih autora. Isto moæe vrijediti i za Ëlanak u znanstvenomËasopisu koji sadræi citate drugih autora i samo je malim dijelomoriginalan. Za knjiænice, kao ustanove koje se primarno bave publika-cijama, najvaæniji su sekundarni izvori knjiæniËni katalozi, bibliografije ibibliografske baze podataka. Ali i sami knjiæniËari, sa πirokim poznavanjemprimarnih izvora, nezaobilazni su sekundarni izvori.

100 Definicije primarnih, sekundarnih i tercijarnih dokumenata, koje, npr., nalazimo u RjeËnikuodabranih pojmova u navedenoj knjizi M. Tumana Obavijest i znanje (1990.) ∑ usp. bilj. 15, razlikujuse od definicija u ovoj knjizi jer su oblikovane viπe formalno, s dokumentalistiËkog aspekta, a nemajuzadaÊu da poglavito osiguraju distinkciju izmeu pojedinih vrsta izvora informacija. Enciklopedije ilibiografske rjeËnike u ovom kontekstu ne smatramo sekundarnim publikacijama jer uzimamo u obzirkriterij prema kojemu sekundarne publikacije trebaju i formalno sadræavati informacije o primarnimpublikacijama, πto u enciklopedijama i rjeËnicima ËeπÊe nije sluËaj. Stoga ih i W. Katz svrstava utercijarne izvore. Naravno, enciklopediju koja uz natuknice sadræi i bibliografske podatke o koriπtenojliteraturi moæemo svrstati i u sekundarne izvore.

4

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM63

64

Tercijarni izvori sadræe informacije koje su nastale koriπtenjem iliobradom primarnih i sekundarnih izvora. U tu skupinu svrstavaju sebibliografije bibliografijâ, enciklopedije, biografski i drugi priruËnici. Zarazliku od sekundarnih izvora, Ëija je glavna znaËajka da upuÊuju naprimarne izvore, veÊina tercijarnih izvora ne donosi bibliografske podatkekoriπtenih primarnih i sekundarnih izvora. Zbog toga se ne moguupotrebljavati za dobivanje bibliografskih informacija.

Razlikovanje tih triju vrsta izvora informacija korisno je izmeu ostalogai poradi ukazivanja na:

• relativnu aktualnost podataka (primarni izvori sadræe najaktualnijeinformacije)

• relativnu toËnost, odnosno preciznost podataka (primarni su izvoriprecizniji od sekundarnih, a tercijarni, proizvedeni na temelju jednihi drugih, prenose i eventualne pogreπke tih izvora).

Druga je moguÊa podjela izvora informacija u knjiænicama na konven-cionalne i nekonvencionalne izvore. Ta podjela moæe izazvati nespora-zume jer Êe Ëitatelj u starijoj struËnoj literaturi pod pojmom nekonvencio-nalna publikacija pronaÊi publikacije izdane na svim medijima, osim tiskana papiru (mikrofilm, magnetska vrpca, disketa, CD i sliËno).101 Meutim,neki su od spomenutih medija u meuvremenu toliko proπireni da sedanas mogu smatrati konvencionalnim (uobiËajenim) izvorima. Zbog togaje logika koju slijedi ta podjela danas potpuno razliËita, pa se ukonvencionalne izvore naËelno ubrajaju sva referentna pomagala kojapronalazimo u knjiænici. Njih dijelimo u dvije kategorije:

• bibliografski izvori ili izvori za pronalaæenje dokumenata (katalozi,bibliografije, Ëasopisi saæetaka, kazala itd.)

• faktografski izvori koji nude gotove Ëinjenice (rjeËnici, atlasi,enciklopedije i sl.).

U nekonvencionalne se pak izvore ubrajaju svi ostali izvori, kao πto su:

• individualni struËnjaci (knjiæniËari i struËnjaci drugih profesija)• javni mediji, razni izvori na internetu i sl.102

101Bratoljub KlaiÊ u svojemu RjeËniku stranih rijeËi prevodi rijeË konvencionalan izmeu ostalogas obiËan, svakidaπnji, uobiËajen, πto znaËi da je svrstavanje nekog izvora meu konvencionalne ilinekonvencionalne podloæno promjenama. Kao kriterij za svrstavanje u konvencionalne ili nekon-vencionalne publikacije M. Tuman uzima koriπtenje prirodnog jezika i uvjet da se mogu Ëitati beztehniËkog pomagala ili umjetnog jezika (kodova pogodnih za strojnu uporabu), kada za Ëitanje trebaposebna oprema. Njegovo se stajaliπte iz 1990. znatno razlikuje od suvremenoga knjiæniËarskogpoimanja i tumaËenja tih pojmova.

102 VeÊ u 3. izdanju svoje knjige (1978.) W. Katz povezuje nekonvencionalne izvore s pojmominformation and referral services (I&R) i sa zadaÊom knjiænice da djeluje kao komunalno informacij-sko srediπte lokalne zajednice. U skupinu nekonvencionalnih izvora Katz ubraja i struËnjake svihprofesija, od kojih graanin moæe dobiti savjet ili informaciju, zatim komunalne ustanove i sl. D. Grogani neki drugi autori nekonvencionalne izvore postavljaju πire, Ëemu smo se i mi priklonili; usp. Grogan,Denis. Practical reference work. 2. izd. London : Library Association Publishing, 1992. Str. 124.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM64

65

U novije je vrijeme sve viπe izvora informacija dostupno s pomoÊuistoga raËunala (primjerice, OPAC knjiænice, baze podataka na CD-ROM-ute online baze podataka), a osim terminala i tiskanih priruËnika, u svakojsu knjiænici korisniku na raspolaganju i πkolovani knjiæniËari koji sutakoer veoma vaæni izvori informacija. D. Grogan primjeÊuje, a mi bismose s time sloæili, da se u struËnoj literaturi upravo toj Ëinjenici posveÊujepremalo paænje.103 S obzirom na to da korisniku postaje uglavnomsvejedno iz kojega je izvora dobio informacija, ako se, naravno, radi ovjerodostojnom i pouzdanom izvoru, smatramo da je podjela na konven-cionalne i nekonvencionalne izvore u knjiænicama danas uglavnomnepotrebna.

Bez obzira na sve razvijenije elektroniËko izdavaπtvo, tradicionalnitiskani izvori informacija u knjiænicama i danas u tolikoj mjeri prevla-davaju, a svakim ih je danom i sve viπe, da njima treba, bar ovdje i sada,posvetiti najviπe pozornosti. Treba znati kako ih u knjiænici organizirati nanajbolji moguÊi naËin, kako njihovo koriπtenje, u skladu s opremljenoπÊuknjiænice, djelotvorno kombinirati s koriπtenjem digitalnih medija. Sobzirom na to da upravo informacijska sluæba ima zadaÊu ustanovljivanjai odræavanja zbirke tiskanih referentnih djela za potrebe svoje knjiænice injezinih korisnika, taj Êemo problem opπirnije obraditi u ovom dijeluknjige. Pritom se ne smije izgubiti iz vida da referentna zbirka danas sveviπe obuhvaÊa i nepapirne i digitalne medije (CD-ROM-ove, audiovizualnugrau, online baze podataka). Meutim, za razliku od tiskane grae,koriπtenje tih medija zahtijeva i uporabu posebnih ureaja pa se smatra daÊe se upravo zbog toga πto za Ëitanje tiskane grae nisu potrebni nikakviureaji, mnogi priruËnici i nadalje izdavati u tiskanom obliku. RaËunalnebaze podataka Êemo, zbog njihovih posebnih znaËajki koje treba potanjeobjasniti, obraditi u posebnom poglavlju.

4.2. Tiskani priruËnici, odabir i nabava

PriruËnici su publikacije koje sluæe za brzo pronalaæenje informacija oodreenim pojmovima ili predmetima. Uvijek su ustrojeni prema odree-noj shemi i unaprijed utvrenom poretku, kao πto je, primjerice, abecednoili struËno redanje za enciklopedije, tabliËni oblik za statistike ili krono-loπki red za povijesne preglede. Takve publikacije daju u pravilu samonajvaænije informacije o predmetu, a korisnik koji treba dublji uvid upredmet, koristit Êe se potom primarnim izvorima. Zbog toga su npr.enciklopedije, koje uz pojedine natuknice (referate) sadræe i bibliografskepodatke, posebno vrijedne jer korisnik u njima nalazi i bibliografske

103 Grogan Ëak piπe da u mnogim knjiænicama vrijedi nepisano pravilo da knjiæniËar daje negativanodgovor korisniku tek nakon πto je konzultirao sve kolege koji bi mogli znati odgovor.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM65

66

jedinice koje ga upuÊuju na originalne izvore s potpunijim informacijamao traæenom predmetu.

U razvijenim zemljama postoji viπe vodiËa u kojima su popisana glavnareferentna djela za pojedine tipove knjiænica. Ti vodiËi uvelike pomaæu uizgradnji priruËnih zbirka. Kod nas ima takvih pomagala vrlo malo, aovdje Êemo navesti glavne naslove.

Do danas su hrvatske bibliografije na jednom mjestu najobuhvatnijeprikazali M. RojniÊ u prilogu pod natuknicom Bibliografija, narodnebibliografije, Hrvatska u Hrvatskoj enciklopediji (1941.)104 te B. Hanæ uprvom izdanju Enciklopedije Jugoslavije (1955.) pod natuknicom Biblio-grafija u Hrvatskoj.105 U drugom izdanju Enciklopedije Jugoslavije (1980.)iziπao je pod natuknicom Bibliografija, Hrvatska, SR posuvremenjeni,ali znatno skraÊeni popis M. RojniÊa.106 Tada je, ujedno, spomenuto danitko nije izradio potpuni pregled bibliografskih izdanja u Hrvatskoj, πtose, naæalost, ni do danas nije izmijenilo.

Nakon Drugoga svjetskog rata (do 1960. godine) radilo se na razinibivπe Jugoslavije, na tekuÊem popisivanju bibliografija. U poËetku je tajrad organiziran u okviru Saveza druπtava bibliotekara FNRJ, koji je 1958.godine izdao djelo Bibliografija jugoslovenskih bibliografija: 1945∑1955.,a 1975. godine Jugoslovenski je bibliografski institut izdao nastavak podnaslovom Bibliografija jugoslovenskih bibliografija: 1956∑1960. U te suknjige ukljuËene i sve hrvatske bibliografije jer su podaci o njima tadaprikupljani i obraivani u Nacionalnoj i sveuËiliπnoj biblioteci u Zagrebu.Potom je ta djelatnost u knjiænici zamrla, pa bi je tek trebalo oæivjeti.

PoËetkom sedamdesetih godina proπloga stoljeÊa iziπla je napokon prvai do sada jedina opseænija bibliografija juænoslavenskih bibliografijâ iostalih priruËnika, u kojoj su popisani i stariji priruËnici. Taj je popissastavni dio udæbenika iz bibliografije slovenskog autora Janeza Logara,objavljenog u Sarajevu 1973. pod naslovom Uvod u bibliografiju.107 U tojsu knjizi popisani u sklopu izvora svih juænoslavenskih naroda i najviπekoriπteni hrvatski bibliografski izvori, zatim enciklopedije, biografskirjeËnici i drugi priruËnici. Nakon te knjige nije viπe iziπao nijedan priruËniku kojemu bi bila toliko opseæno popisana hrvatska referentna djela.

Meutim, u hrvatskim se znanstvenim knjiænicama mnogo traæi i stranaliteratura pa Êemo u daljnjem izlaganju nabrojiti nekoliko za nas najza-nimljivijih i najznaËajnijih stranih popisa referentne literature koji u

104 Usp. Hrvatska enciklopedija. Zagreb : Hrvatski izdavalaËki bibliografski zavod, 1941. Sv. 2. Str.505∑514.

105 Usp. Enciklopedija Jugoslavije. Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod, 1955. Sv. 1. Str.509∑515

106 Usp. Enciklopedija Jugoslavije. [2. izd.]. Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod, 1980.Sv.1. Str. 636∑640.

107 Sarajevsko je izdanje prijevod knjige koja je po prvi put tiskana 1970. u izdanju Narodne inuniverzitetne knjiænice u Ljubljani, pod naslovom Uvod v bibliografijo.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM66

67

najveÊoj mjeri teæe univerzalnosti (ali naæalost ukljuËuju vrlo malohrvatskih izvora). To su:

• Balay, Robert: Guide to Reference Books. Chicago: American LibraryAssociation. Posljednje 11. izdanje iziπlo je 1996.

• Walford's Guide to Reference Material. Vol. 1: Science & Techno-logy.; Vol. 2: Social and Historical Sciences, Philosophy and Reli-gion.; Vol. 3: Generalia, Language nad Literature, the Arts. London :The Library Association Publishing. Posljednje 8. izdanje iziπlo je1999∑2000.

• Totok-Weitzel. Handbuch der bibliographischen Nachschlagewerke.Bd. 1: Allgemeinbibliographien und allgemeine Nachschlagewerke;Bd. 2: Fachbibliographien und Fachbezogene Nachschlagewerke.Frankfurt am Main : Vittorio Klostermann. Posljednje, 6. izdanjeiziπlo je 1984∑85. Od 90-ih se godina 20. stoljeÊa u NjemaËkojodustalo od izrade tiskanog priruËnika usporedivog s Totok-Weitzelovim ili Walfordovim te se od tada izdaje serijska publikacijakoja donosi recenzije novih vaænih referentnih djela: Informations-mittel für Bibliotheken (IFB). Stuttgart : Bibliotheksservice-ZentrumBaden-Württemberg ∑ BSZ.108

• dva francuska priruËnika: 1. Ouvrages de référence pour les biblio-thèques : répertoire bibliographique. Paris : Ed. du Cercle de laLibrairie. Najnovije 4. izdanje izaπlo je 1995. i 2. Manuel debibliographie générale. Paris : Editions du Cercle de la Librairie.Najnovije 2. izdanje izaπlo je 1996.

U Velikoj se Britaniji uz Walforda mnogo koristi i priruËnik u jednomsvesku: The reference sources handbook. / edited by Peter W. Lea andAlan Day. London : Library Association Publishing (4. izdanje 1996.). To jedjelo nastalo suradnjom viπe autora i obuhvaÊa glavne izvore informacijana svim medijima koji su naπli πiroku primjenu u knjiænicama. PriruËnikviπe govori o znaËajkama i opÊoj namjeni pojedinih vrsta izvora informa-cija, a manje daje sustavan prikaz tih izvora. Taj priruËnik posebnonavodimo jer su naslovima pojedinih poglavlja na prikladan naËinobuhvaÊene glavne vrste izvora koje bi trebala sadræavati priruËna zbirkau suvremenoj opÊeznanstvenoj, odnosno velikoj gradskoj knjiænici. To susljedeÊe vrste publikacija:

1. rjeËnici2. opÊe enciklopedije3. specijalne enciklopedije4. biografski priruËnici5. izvori poslovnih informacija6. izvori koji donose novosti o tekuÊim dogaajima

108 Dostupno na adresi: http://www.bsz-bw.de/SWBplus/ifb/ifb.shtml (2005∑05∑05).

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM67

68

7. tiskani katalozi i popisi serijskih publikacija8. popisi znanstvenih izvjeπtaja, disertacija, konferencija i simpozija,

norma i patenata9. zemljopisne karte i atlasi

10. zaviËajne publikacije11. tekuÊe i retrospektivne opÊe bibliografije12. specijalne bibliografije13. komunalne informacije14. Ëasopisi saæetaka, citata i kazala15. sluæbene publikacije16. statistiËki priruËnici17. publikacije meunarodnih organizacija.

Usto su autori u prvom poglavlju ove knjige dali pregled razvoja upodruËju izdavaπtva referentne literature od konca 19. stoljeÊa do pojaveinterneta, naglasivπi da su unatoË promjeni medija sadræaji ostali isti, a dase i mnogi rijetki stari priruËnici izdaju danas na CD-ROM-u ili se stavljajuna mreæu, πto znaËi da se joπ uvijek mnogo traæe. Naglasili su i da postojiopasnost da bi nakladnici novih elektroniËkih izvora mogli ubuduÊepoklanjati veÊu pozornost kvaliteti oblika odnosno lagodnosti koriπtenjanego kvaliteti sadræaja. Upozorili su i na veliki problem s kojim je suoËenabibliografska kontrola elektroniËkih izvora te na odreeni nered uizdavaπtvu do kojega je dovelo stolno izdavaπtvo koje omoguÊuje autorimai urednicima da svoje knjige sami objavljuju, bez struËne recenzije iprofesionalnih izdavaËa.

U mnogim se zemljama sustavno izrauju i prikazi najnovijih pri-ruËnika/baza podataka u struËnim knjiæniËarskim Ëasopisima. To jenadasve vaæno jer takvi prikazi donose i recenzije pojedinih djela kojeizrauju najbolji knjiæniËarski struËnjaci.

S obzirom na veliku vaænost koji imaju referentna djela, mnogirenomirani izdavaËi specijalizirali su se iskljuËivo za izdavanje te vrsteliterature. To je kod nas u prvom redu Leksikografski zavod "MiroslavKrleæa", u Americi kuÊe Bowker i Gale, u Francuskoj Larousse, u NjemaË-koj Brockhaus, Duden, Saur itd. U izdanja takvih nakladnika knjiæniËar, upravilu, moæe imati potpuno povjerenje.

Meutim, podaci iz nakladniËkih kataloga ili recenzije iz novina iliËasopisa uglavnom nisu dovoljne za donoπenje odluke o kupnji, negoknjiæniËar treba, ako je to ikako moguÊe, prije naruËivanja i sam pregledatidjelo. Od dobavljaËa moæe traæiti ogledni primjerak ili pogledati publi-kaciju u najbliæoj knjiæari ili na sajmu knjiga. Ako to nije moguÊe,knjiæniËar Êe se obratiti za savjet drugoj knjiænici koja veÊ ima traæeniizvor. Pritom Êe, prije donoπenja odluke, ponajprije prouËiti predgovor jerse u njemu obiËno nalaze upute za koriπtenje, zatim Êe pregledati sadræaji kontrolirati kakva kazala ima djelo. Dobro izraena kazala su, naime,jedan od glavnih kriterija za vrednovanje referentne publikacije jer je

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM68

69

vaæno da knjiæniËar i korisnik u priruËniku mogu pronaÊi brze odgovorena svoja pitanja. Osim πto sadræi dobra kazala, kvalitetno referentno djeloima i lako prepoznatljiv, konzistentan raspored, πto znaËi da tekst svakeusporedive jedinice ima istu strukturu, da su jedinice podjednako opπirneitd. (primjerice, biografski leksikon suvremenika trebao bi za svakupredstavljenu osobu sadræavati istovrsne podatke iz æivotopisa: datum imjesto roenja, zvanje i poloæaj, popis radova i sliËno).

Pregledavπi ponueni bibliografski ili faktografski izvor, knjiæniËar trebatraæiti odgovor na bar pet osnovnih pitanja:

• ©to je svrha nabave upravo tog priruËnika/baze podataka?• Kakav ugled uæiva izdavaË, odnosno nakladnik, kakva je struËnost

autora ...?• ©to sadræi taj priruËnik/baza podataka (a drugi eventualno ne

sadræe)?• Upotrebljava li se odreeni priruËnik sam ili u kombinaciji s kojim

drugim djelom?• Koji mediji stoje na raspolaganju za odabir i kakva je oprema

potrebna za njihovu uporabu?

Kako su referentna djela u pravilu skuplja od drugih publikacija (akose radi o knjigama, one su u pravilu ËvrπÊe i kvalitetnije uvezane),navedena i sliËna pitanja valja paæljivo razmotriti. Ako se, pak, neki tiskaniizvor informacija odabere za ukljuËivanje u referentnu zbirku, a on nemadobar uvez, morat Êe ga se prije uporabe uvezati jer Êe se inaËe brzooπtetiti.

Kada se pojavi novo izdanje nekog djela, koje se ËeπÊe upotrebljava,treba paæljivo provjeriti πto je izmijenjeno, koji su podaci novi. Dobarpokazatelj aktualnosti ili zastarjelosti ukljuËenih podataka jesu, npr.bibliografske referencije koriπtene literature. Neiskusni bi knjiæniËari moglipomisliti da uvijek treba nabaviti svako novo izdanje pojedinog naslova,πto ne odgovara uvijek stvarnoj potrebi. To je neizbjeæno za ona djelakoja brzo zastarijevaju, poput godiπnjaka, adresara, leksikona i drugihpriruËnika iz podruËja prirodnih i primijenjenih znanosti, ali u sluËajumnogih opÊih, skupih priruËnika, npr. viπesveπËanih enciklopedija, valjasvakako uzeti u obzir sve gornje kriterije i objektivna ograniËenja imoguÊnosti, ali i poslovne prioritete knjiænice.

4.3. PriruËna (referentna) zbirka

Svaka knjiænica organizira svoju referentnu zbirku prema struËnomrasporedu, najprikladnijem za njezine potrebe. PriruËna se zbirka obiËnosmjeπta tako da bude maksimalno dostupna i korisnicima i knjiæniËarima--informatorima. PriruËnici se u pravilu posebno signiraju i obiljeæavaju inisu namijenjeni iznoπenju iz knjiæniËnih prostora. KnjiæniËari∑informatori

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM69

70

trebaju dobro poznavati izvore koje imaju na raspolaganju u priruËnojzbirci, kako bi, s jedne strane mogli πto bræe pronaÊi podatke potrebnekorisniku, a s druge strane, kako bi sâmog korisnika mogli uputiti namjesto gdje ih moæe potraæiti. Usto, knjiæniËari trebaju biti upuÊeni i uizvore koje imaju druge knjiænice u bliæoj okolini, a nuæno je da poznaju inovu referentnu literaturu dostupnu na træiπtu.

U odræavanju referentne zbirke valja se takoer pridræavati jasnozacrtane politike. Kako su dva kljuËna razloga zbog kojih se odreenipriruËnik ukljuËuje u priruËnu zbirku njegova recentnost i uporablji-vost, vaæno je da se priruËna zbirka redovito pregledava i posuvre-menjuje.109 Istraæivanja provedena na ameriËkim sveuËiliπtima pokazala suda, primjerice, uËestalost zamjene starijih izdanja enciklopedija novijimavarira od knjiænice do knjiænice, ali da ih veÊina knjiænica zamjenjujesvakih pet godina. Nadalje, ista su istraæivanja ukazala na to da ni veÊinaameriËkih visokoπkolskih knjiænica, uglavnom iz financijskih razloga, nezamjenjuje godiπnjake svake, nego to Ëini najËeπÊe svake druge godine.OpÊenito se knjiæniËari u tim knjiænicama oslanjaju na opÊe pravilo dapriruËnik koji zauzima mjesto na polici mora biti koriπten najmanje dvaputa u pet godina. Ako se za odreeni naslov ustanovi rjea koriπtenost,izluËuje ga se iz aktivnog fonda jer je mjesto u priruËnoj zbirci rezerviranosamo za aktualnu i traæenu grau. Istraæivanjima je takoer ustanovljenoda knjiænice proËiπÊavaju svoje priruËne zbirke najËeπÊe svake drugegodine, pri Ëemu izluËuju oπteÊene, neodgovarajuÊe i zastarjele priruËnikete ih zamjenjuju novima.

Korisnike koji od knjiæniËara oËekuju gotovu i potpunu informaciju(npr. u specijalnim knjiænicama) najËeπÊe ne zanimaju metode traæenjainformacija i izvori koje knjiæniËar konzultira da bi ih pronaπao. S drugese pak strane mnogi korisnici opÊeznanstvenih i narodnih knjiænica æele isami koristiti pojedinim priruËnicima, pa oËekuju od knjiæniËara da ih utome dobro upute. Zbog toga priruËna zbirka u knjiænicama dostupnimπiroj javnosti treba biti pregledno rasporeena kako bi se i manjeobrazovani korisnici mogli u njoj πto lakπe snaÊi. OsvrÊuÊi se na ta pitanja,W. Katz upozorava da bi svaka veÊa knjiænica trebala imati i vlastita pisanapravila za odræavanje referentne zbirke. U tom se kontekstu preporuËujeda se, nakon πto se u zbirku uvrste najnovija izdanja priruËnika, pomoguÊnosti u fondu i nadalje zadræe poneka starija izdanja vrijednihpriruËnika, poput enciklopedija, biografskih ili drugih rjeËnika i leksikona.To je potrebno zato πto se sadræaji novog i starog izdanja u mnogimsluËajevima dopunjuju, posebno u sluËajevima kada se od urednika traæida pri dodavanju novih podataka izbaci neke starije podatke koji,meutim, mogu i nadalje imati odreenu vaænost. Takav je postupak

109 Usp. Turina, Olga: Joπ poneπto o referentnoj zbirci. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 33,1∑4(1990), 176∑179.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM70

71

najËeπÊe posljedica træiπnih zahtjeva, preciznije reËeno od urednika se traæida se kreÊe u okviru zadanog opsega odnosno zadanog broja svezaka.

4.4. Vrste priruËnika prema sadræaju

Referentne publikacije mogu prema sadræaju biti opÊe, tj. obuhvaÊati svapodruËja znanja, ili specijalne, tj. posveÊene nekim disciplinama. Onemogu biti omeene ili serijske publikacije.

OpÊenito o enciklopedijama, rjeËnicima, leksikonima i drugim pri-ruËnicima ovdje neÊemo govoriti jer bi to zahtijevalo previπe prostora, aza opÊe razumijevanje njihova razvoja i uloge moæe se naÊi dovoljnopodataka u naπim enciklopedijama.110 Na ovome Êemo se mjestu osvrnutisamo na kvalitetne aktualne naslove opÊih enciklopedija na glavnimsvjetskim jezicima kojima se mnogo koristimo i u Hrvatskoj. DjeËje smopriruËnike, kojih je u Hrvatskoj dosta iziπlo, takoer izostavili jer su onipredmet posebne struËne literature posveÊene radu s djecom. U daljnjemÊemo tekstu predoËiti i izbor specijalnih enciklopedija i leksikona,svrstanih prema strukama, ali samo priruËnika na hrvatskom jeziku. Upotpunosti Êemo izostaviti strane i domaÊe opÊe rjeËnike (koji svakakospadaju u priruËnu zbirku u svakoj knjiænici), kojih je i u Hrvatskoj povelikbroj. Od rjeËnika navodimo samo one naslove koji sadræe terminologijumatiËne struke i na taj naËin sluæe i za davanje faktografskih informacija.Uz odabrane faktografske izvore kratko Êemo prikazati i neke biblio-grafske izvore. Od bibliografija osvrnut Êemo se samo na domaÊe izvoreopÊe vaænosti, u kojima se mogu traæiti podaci o hrvatskim knjigama,serijskim publikacijama ili Ëlancima.

Sekundarne serijske publikacije joπ uvijek rijetko nalaze mjesto upriruËnim zbirkama hrvatskih knjiænica. Razlog je tome, ponajprije, slaborazvijena bibliografska i dokumentacijska djelatnost kod nas, tako dadomaÊe literature ima vrlo malo. Zbog toga u knjiænicama raspolaæemo saznatno viπe stranih izvora takve vrste. S obzirom na to da su oni danas upravilu dostupni i u obliku online baza podataka, posvetili smo viπeprostora tom novom mediju.

4.4.1. OpÊe enciklopedije i leksikoni

U svijetu je zacijelo najpoznatija opÊa enciklopedija The New Encyclopae-dia Britannica (Chicago : Encyclopaedia Britannica Inc.), koja od 1974.godine objedinjuje i leksikon i enciklopediju. Njezino najnovije, petnaestoizdanje sastoji se od 32 sveska, a podijeljeno je u Ëetiri dijela: 1. Index

110 O enciklopedijama vidjeti u: Hrvatska enciklopedija. Sv. 3. Zagreb : Leksikografski zavodMiroslav Krleæa, 2001. Str. 452∑455.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM71

72

(kazalo u 2 sveska), 2. Micropaedia (leksikon: sv. 1∑12), 3. Macropaedia(glavni dio, ustvari nekadaπnja enciklopedija: sv. 13∑29) i Propaedia(pregled opÊeg ljudskog znanja u jednom svesku). Ta je enciklopedijadostupna i online i na CD-ROM-u.

Na francuskom se govornom podruËju upotrebljavaju posebno dvijevelike enciklopedije: La grande encyclopédie (Paris : Librarie Larousse) u20 svezaka, koju izdaje kuÊa Larousse, i Encyclopaedia Universalis, kojase, po uzoru na Britannicu, dijeli takoer u tri dijela, a najnovije izdanje iz1996. godine ima ukupno 28 svezaka: Corpus (sv. 1∑23), Thesaurus (4sv.) i Chiffres du monde 1996. (1 sv.).

Na njemaËkom govornom podruËju ima viπe velikih enciklopedija, odkojih Êemo spomenuti samo dva najpoznatija naslova. Prvi je BrockhausEnzyklopaedie (Mannheim : F. A. Brockhaus) u 24 sveska, Ëije je najnovijedevetnaesto izdanje iziπlo 1995. godine, druga je velika njemaËkaenciklopedija Meyers enzyklopaedisches Universallexikon (Mannheim ;Wien ; Zürich : Bibliographisches Institut). Njezino najnovije, devetoizdanje ima 25 svezaka i nadalje dobiva dopunske sveske.

Suvremena izdanja spomenutih velikih svjetskih enciklopedija dostupnasu danas i na CD-ROM-u i online, a njihovi se nakladnici sve viπe upuπtajui u multimedijske projekte, obogaÊujuÊi pojedine dijelove enciklopedijskihdjela sa zvukom i slikom. Taj je razvoj tako brz da Ëitatelja upuÊujemo dase putem mreæe obavijesti o najnovijim moguÊnostima koriπtenja svebrojnijih elektroniËkih priruËnika.

NajznaËajnija je i vrlo kvalitetna talijanska enciklopedija Enciclopediaitaliana di scienze, lettere et arti, koja je poËela izlaziti prije Drugogsvjetskog rata i od tada sve do danas dobiva dopunske sveske. Ona je dodanas bila i ostala najbolja talijanska enciklopedija koja se u svimknjiænicama koje je posjeduju mnogo koristi. U Italiji je inaËe iziπlo i viπenovijih naslova, od kojih navodimo samo joπ Grande dizionario enciclo-pedico UTET u 20 svezaka.

Najkoriπtena je ruska enciklopedija Bol'πaja sovetskaja enciklopedija (3.izdanje 1970∑1980), koja je kasnije prevedena i izdana pod naslovom TheGreat Soviet Encyclopedia u 32 sveska u Americi. Nakon pada SovjetskogSaveza objavljeno je u Rusiji viπe enciklopedija i leksikona manjeg opsega,a od 2004. je u tijeku izdavanje nove velike enciklopedije pod naslovomBol'πaja rossiskaja enciklopedija u 30 sv. te manjega djela Novaja ros-siskaja enciklopedija u 12. sv.

©panjolska, Portugal, GrËka, »eπka, Poljska, Maarska, Ukrajina imnoge druge zemlje takoer su izdale vaæne enciklopedije, od kojih sumnoge dostupne i u Nacionalnoj i sveuËiliπnoj knjiænici u Zagrebu i udrugim velikim hrvatskim knjiænicama.

Hrvatska se takoer moæe podiËiti svojom enciklopedistikom. Naj-vaænije i vrlo kvalitetne moderne enciklopedije na hrvatskom jeziku izdaoje i izdaje Leksikografski zavod "Miroslav Krleæa" u Zagrebu. Zavod je

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM72

73

izdao tri izdanja OpÊe enciklopedije, od kojih je najnovije 3. izdanje izlazilood 1977. do 1988. godine, a ima 8 sv. i jedan dopunski svezak. Od 1999.Leksikografski zavod zapoËeo je s izdavanjem Hrvatske enciklopedije, kojaje takoer po svojemu karakteru opÊa enciklopedija, ali ima i nekeznaËajke nacionalne enciklopedije. Do 2005. objavljeno je 6 od pred-vienih 11 svezaka.

Leksikografski je zavod visokostruËna leksikografska ustanova s dugomtradicijom jer je izdavanje modernih enciklopedija u Hrvatskoj zapoËelojoπ davno, uoËi Drugoga svjetskog rata. Od tada se na njima kontinuiranoradi, pa i u buduÊnosti moæemo od istoga nakladnika oËekivati mnogakvalitetna djela. Meutim, najstariju opÊu enciklopediju na hrvatskomjeziku, Hrvatsku enciklopediju : priruËni rjeËnik sveopÊega znanja (Osijek: Tiskom Dragutina Laubnera, 1887.∑1890.), izradili su koncem 19. stoljeÊaIvan Zoch i Josip Mencin. Taj priruËnik nije naæalost dovrπen ∑ do 1890.iziπla su dva sveska koja obuhvaÊaju jedinice od A do GZEL. Ali onjegovoj trajnoj vaænosti svjedoËi Ëinjenica da je godine 1996. ponovnoobjavljen u izdanju Gradske tiskare u Osijeku kao pretisak pod naslovomPrva hrvatska enciklopedija.

Prva velika opÊa enciklopedija, koja je prethodila spomenutoj OpÊojenciklopediji Leksikografskog zavoda, bila je Hrvatska enciklopedija(Zagreb : Naklada konzorcija hrvatske enciklopedije), πto ju je pokrenuo iureivao Mate UjeviÊ, a izlazila je od 1941. do 1945. godine. Ta vrlovrijedna enciklopedija izdana je, naæalost, samo do 5. sveska (Dil∑Elektri),jer je svrπetkom rata prestala izlaziti. Meutim, kao rezultat UjeviÊeveπiroko zasnovane leksikografske djelatnosti u Zagrebu su ostale saËuvanebrojne pomoÊne kartoteke i izvori, koji su nakon 1945. u Leksikografskomzavodu omoguÊili nastavak rada i izdavanje novih enciklopedija. UjeviÊevaHrvatska enciklopedija ostala je i do danas vaæan izvor mnogih informa-cija, πto joj osigurava vrlo zapaæeno mjesto u hrvatskim opÊeznanstvenimknjiænicama.

Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenaËka u Ëetiri sveska, kojuje uredio Stanoje StanojeviÊ, starija je od Hrvatske enciklopedije, ali poznaËajkama nije opÊa nego nacionalna enciklopedija za podruËje cijeletadaπnje dræave. Ona je za vrijeme prve Jugoslavije takoer iziπla uZagrebu. Po ocjeni J. Logara ona je "djelo koje nije uravnoteæeno, jerdonosi pored odliËnih, nekad predugih priloga i ukratko i povrπnoobraene odrednice".111 Ta je enciklopedija izlazila od 1925. do 1929.godine. Posebno je spominjemo jer je ona danas vaæan izvor informacija oljudima i dogaajima u tadaπnjoj Jugoslaviji nakon Prvoga svjetskog rata.Drugu nacionalnu enciklopediju za podruËje cijele bivπe Jugoslavije izdaoje nakon Drugoga svjetskog rata Leksikografski zavod u Zagrebu pod

111 Usp. Logar (1973), nav. dj., str. 187.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM73

74

naslovom Enciklopedija Jugoslavije. Ta je enciklopedija doæivjela dvaizdanja: prvo, potpuno izdanje, iziπlo je u 8 svezaka (1955.∑1971.), a drugoje poËelo izlaziti 1980. godine, ali je do raspada Jugoslavije stiglo tek do 6.sveska (JAP∑KAT) i ostalo, dakako, nepotpuno. Zbog toga, a i zbog velikihrazlika redakcijske naravi, u hrvatskim se knjiænicama najbolje paralelnokoristiti i prvim i drugim izdanjem te enciklopedije.

S obzirom na to da je prikaz hrvatske povijesti i kulture u EnciklopedijiJugoslavije bio donekle prikraÊen, izdala je ©kolska knjiga u Zagrebu 1980.godine zasebnu kratku Enciklopediju hrvatske povijesti i kulture u jednomsvesku, koju je uredio Igor Karaman.

Uz opÊe enciklopedije raspolaæemo i s opÊim leksikonima, kojiponegdje u svijetu imaju i do deset svezaka, dok su to kod nas u pravilukraÊi priruËnici u jednom ili dva sveska. Na ovome Êemo mjestu navestisamo najvaænije opÊe leksikone na hrvatskom jeziku. To je LeksikonMinerva (1936.), PriruËni leksikon Milana SelakoviÊa i Ive VranËiÊa (3.izd. 1967.) i Hrvatski opÊi leksikon : A ∑ Æ. Zagreb : Leksikografski zavodMiroslav Krleæa, 1996. Sva su tri priruËnika iziπla u jednom svesku. Inapokon 1996.∑1997. izaπao je u Hrvatskoj i prvi opseæniji i vrlo kvalitetninacionalni Hrvatski leksikon. Uredio ga je Antun VujiÊ, a djelo sadræi 2sveska.

4.4.2. Godiπnjaci, almanasi, adresari

Drugu skupinu vaænih opÊih priruËnika Ëine godiπnjaci, odnosno almanasi,koji donose posuvremenjene podatke o pojedinim dræavama s pregledomdræavnog ustroja, adresama ustanova i organizacija i sl. Spomenut Êemosamo dva najpoznatija meunarodna godiπnjaka takve vrste: The EuropaYearbook : a world survey (London : Europa Publications Ltd.) u dvasveska, i Statesman's Year-Book : statistical and historical annual of statesof the world (London : Macmillan Press Ltd.). U oba se mogu pronaÊinajvaæniji podaci o svim dræavama na svijetu. Uz te i druge svjetskevodiËe, svaka razvijena dræava izdaje i svoje vlastite godiπnjake u kojimase mnogo detaljnije opisuje cjelokupni javni æivot te dræave.

U Hrvatskoj je do 1918. godine izlazilo viπe godiπnjaka koji susadræavali sve πematizme, popise ustanova i sl., a uglavnom su izlazili podnazivom kalendar. U dugom smo razdoblju, od 1919. do 1992., ostaliuglavnom bez vlastitih informacijskih izvora te vrste. Svi su, naime,sluæbeni godiπnjaci i adresari izlazili u Beogradu, a donosili su uglavnomnedovoljne i uopÊene podatke o Hrvatskoj. Meutim, od 1992. godineHrvatska izvjeπtajna novinska agencija (HINA) poËela je izdavati godiπnjakpod naslovom PriruËnik Hrvatska = Handbook Croatia, koji donosi opÊepodatke i adrese organa vlasti, diplomatskih i drugih predstavniπtava,udruæenja, ustanova i sl., u svim æupanijama Hrvatske. Do 2005. objavljenoje 14 izdanja toga priruËnika na hrvatskom i engleskom jeziku.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM74

75

Osim spomenutih opÊih popisa ili adresara, u svijetu postoje joπ ispecijalni popisi i adresari koji popisuju organizacije, znanstvene ustanove,sveuËiliπta i sl. Od njih je danas najpoznatiji The World of Learning (Lon-don : Europa Publications Ltd.), koji od 1947. izlazi u Londonu, a sadræipodatke i o hrvatskim sveuËiliπtima, arhivima, knjiænicama, muzejima,znanstvenim udruæenjima i ustanovama. Prije spomenute britanskepublikacije priruËnik iste namjene izlazio je pod naslovom Minerva:Jahrbuch der gelehrten Welt (od 1891., prvo u tada njemaËkom Strass-burgu). Godiπnjak Minerva do Drugoga je svjetskog rata bio glavni svjetskivodiË po sveuËiliπtima, knjiænicama, arhivima, muzejima itd. Do 1914.godine izlazio je svake godine, a poslije do 1979. izlazio je samopovremeno u Berlinu u nakladi kuÊe de Gruyter. Taj je priruËnik vaæanizvor za starije podatke, posebno o europskim, pa i hrvatskim sveuËiliπnimi drugim znanstvenim ustanovama, a dostupan je i u Nacionalnoj isveuËiliπnoj knjiænici.

Samo meunarodnim organizacijama posveÊen je specijalni godiπnjakYearbook of international organizations (München; New York; Paris : K.G. Saur).

Za knjiænice je posebno vaæan adresar World guide to libraries(München; New York; Paris : K. G. Saur), koji donosi podatke o svimvaænijim knjiænicama u svijetu.

U bivπoj Jugoslaviji takve priruËnike nisu izdavali komercijalni izdavaËi,nego u pravilu struËna udruæenja. Od priruËnika, koji se odnose naHrvatsku, treba posebno spomenuti vrlo kvalitetan vodiË po arhivskimfondovima pod naslovom Arhivski fondovi i zbirke u arhivima i arhivskimodjelima u SFRJ: SR Hrvatska, koji je u izdanju Saveza arhivskih radnikaJugoslavije iziπao 1984. godine. Danas se opÊi podaci o hrvatskim arhivimamogu naÊi na mreænom mjestu Hrvatskoga dræavnog arhiva pod naslovomArhivi u Hrvatskoj i svijetu.112

Popis knjiænica prireen je pod okriljem Saveza druπtava bibliotekaraJugoslavije pod naslovom Biblioteke u Jugoslaviji. Taj popis iziπao je 1954.i 1962. godine. Hrvatsko bibliotekarsko druπtvo izdalo je 1968. godineprvi i do sada jedini sveobuhvatni adresar pod naslovom Biblioteke uHrvatskoj. Od tada su se jedino u pojedinim regijama izdavali lokalniadresari. Poslije je rad na adresarima u bivπoj Jugoslaviji podijeljen potadaπnjim republikama te je Zajednica jugoslavenskih nacionalnih biblio-teka 1979. godine izdala VodiË kroz narodne biblioteke Jugoslavije, aKomisija za sistem nauËnih informacija Saveza republiËkih i pokrajinskihsamoupravnih interesnih zajednica za nauËne djelatnosti u SFRJ objavila je1983. godine VodiË kroz informacijsko-dokumentacijsko-komunikacijskesluæbe i specijalne biblioteke u SFRJ. U taj su adresar, premda se to iz

112 Dostupno na adresi http://www.arhiv.hr/hr/drugi-arhivi/index.html (2005∑03∑03)

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM75

76

naslova ne bi moglo zakljuËiti, ukljuËene i veÊe narodne, visokoπkolskeknjiænice i nacionalne knjiænice. Spomenuti noviji adresari nisu sadræavalini izdaleka toliko podataka o hrvatskim knjiænicama kao adresar Hrvat-skoga bibliotekarskog druπtva iz 1968. Danas se podaci o hrvatskimknjiænicama mogu naÊi na njihovim mreænim stranicama, koje su zajednopod naslovom Hrvatske knjiænice na webu dostupne na mreænom mjestuKnjiænice Instituta Ruer BoπkoviÊ113 , dok su podaci o tim i drugimhrvatskim knjiænicama, koje joπ nisu prisutne na mreæi, dostupni naportalu Ministarstva kulture Republike Hrvatske culturenet.hr.114

I Savez muzejskih druπtava Jugoslavije izdao je 1962. godine jugo-slavenski vodiË po muzejima pod naslovom Muzeji Jugoslavije. Godine1981. Muzejski dokumentacijski centar iz Zagreba izdao je publikacijuMuzeji, galerije i zbirke u Hrvatskoj, a Ministarstvo prosvjete i kulture1992. godine izdalo je i novi vodiË pod naslovom Muzeji i galerijeHrvatske. Danas su opÊi podaci o hrvatskom muzejima dostupni podnaslovom Hrvatski muzeji na internetu na mreænom mjestu Muzejskogadokumentacijskog centra.115

4.4.3. Biografski leksikoni

Biografski su leksikoni posebna skupina priruËnika koji se mnogoupotrebljavaju u knjiænicama. Mnoge se zemlje trude da uz enciklopedijeizdaju i opπirne viπesveπËane priruËnike, u kojima donose znatno bogatijebiografske podatke veÊeg broja vaænih osoba svoje zemlje ili naroda. Sobzirom na to da bi nas nabrajanje brojnih stranih izvora te vrstepredaleko odvelo, ograniËit Êemo se na biografske priruËnike vaæne zaHrvatsku. To je, ponajprije, Hrvatski biografski leksikon (Zagreb : Leksiko-grafski zavod "Miroslav Krleæa"), koji je poËeo izlaziti 1983. godine. Dosadje iziπlo πest od planiranih dvanaest svezaka toga leksikona. S obzirom nato da je taj priruËnik iziπao tek do slova K, u knjiænicama je joπ mnogo uuporabi i stariji, naπ prvi opÊi biografski leksikon koji je 1925. godineizdan pod naslovom Znameniti i zasluæni Hrvati te pomena vrijedna licau hrvatskoj povijesti 925∑1925 (Zagreb, 1925.), a uredio ga je EmilijLaszowski. To je djelo izdavaËka kuÊa August Cesarec ponovno objavila uobliku pretiska 1990. godine. U knjiænicama se dosta upotrebljava i drugipriruËnik, posebno pretisak djela Milana GrloviÊa Album zasluænih HrvataXIX stoljeÊa (Zagreb : MatiÊev litografski zavod, 1898.∑1900.), koji je 1992.godine objavila Tiskara Rijeka.

Starije se pak biografije, koje se odnose na Hrvatsku, mogu pronaÊi i ustarijim stranim i domaÊim priruËnicima, od kojih navodimo najvaænije:

113 Dostupno na adresi http://nippur.irb.hr/hrv/crolibs.html (2005∑05∑05).114 Adresa: http://www.culturenet.hr (2005∑05∑05).115 Dostupno na adresi http://www.mdc.hr (2005∑05∑05).

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM76

77

• BaπagiÊ, Salvet beg: Znameniti Hrvati, Boπnjaci i Hercegovci uturskoj carevini. Zagreb : Matica hrvatska, 1931.

• LjubiÊ, ©ime: Dizionario biografico degli uomini illustri dellaDalmazia (Vienna; Zara, 1856.)

• Stancovich, Pietro: Biografia degli uomini distinti dell' Istria. 2a ed.con saggio di annotazioni. Capodistria : Carlo Priora TipografoEditore, 1888.

• Szinnyei, József: Magyar írók élete és munkái u 14 svezaka (Buda-pest : Horuyanszky, 1891.∑1914.)

• Wurzbach, Constantin: Biographisches Lexikon des KaiserthumsÖsterreich u 60 svezaka (Wien : Hof- und Staatsdruckerei, 1856-1923)

Suvremenike popisuju u pravilu priruËnici tipa Tko je tko (Who is who),koji se takoer redovito izdaju u mnogim zemljama. Na svjetskoj raziniizlazi u Londonu svake godine The international who's who (EuropaPublications Ltd.), a u Chicagu, SAD, svake druge godine Who's who inthe world (New Providence, N. J.: Marquis Who's who. A Reed ReferencePublishing Co.). Zanimljivo je da oba priruËnika samo u manjoj mjerisadræe podatke o istim osobama, premda imaju naËelno istu zadaÊu. Tojasno svjedoËi o tome koliko su "univerzalni" priruËnici ipak vezani zazemlju u kojoj izlaze. A svi svjetski izvori, zbog ograniËenog opsega, iinaËe mogu sadræavati samo najnuænije podatke o najvaænijim suvreme-nicima. Jasno je da danas sve viπe biografskih podataka znamenitih osoba,uz pomoÊ opÊih pretraæivaËa, moæemo naÊi na mreæi.

Osim spomenutih svjetskih priruËnika, mnoge razvijene zemlje izdajusvoje opÊe biografske priruËnike, a pojedina meunarodna i nacionalnastruËna udruæenja, ustanove i dr., izdaju povremeno biografske priruËnikeunutar odreene struke, podruËja znanosti, tehnike ili umjetnosti.

©to se tiËe biografskih podataka vaænih suvremenika iz Hrvatskedonedavno smo bili u velikoj mjeri prikraÊeni. Naime, za vrijemeJugoslavije priruËnici Ko je ko u Jugoslaviji donosili su najviπe podataka oosobama iz Srbije, a posebno iz Beograda, kao glavnog grada saveznedræave. Za razliku od prije spomenutih svjetskih izvora koji redovito izlaze,jugoslavenski su priruËnici pod tim naslovom iziπli tijekom obje Jugoslavijesvega triput: 1928. (Beograd; Zagreb : Jugoslovenski godiπnjak; NovaEuropa), 1957. (Beograd : Sedma sila) i 1970. godine (Beograd : Hrono-metar).

Prvi opÊi hrvatski priruËnik s biografijama suvremenika objavljen jeubrzo nakon uspostave samostalne dræave, 1993. godine pod naslovomTko je tko u Hrvatskoj = Who is Who in Croatia (Zagreb : Golden market-ing). Od posebnih priruËnika koji su objavljeni u novije vrijeme spominje-mo:

• Tko je tko u Hrvatskoj medicini. Zagreb : Golden marketing, 1994.

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM77

78

• Tko je tko u hrvatskom gospodarstvu. Zagreb : Golden marketing,1996.

• Tko je tko u hrvatskoj arhitekturi: 1997.∑1998. Zagreb : Udruæenjehrvatskih arhitekata, 1997.

• Tko je tko u hrvatskim medijima i marketingu. Zagreb : Lexis, 2003.• Tko je tko u hrvatskom javnom zdravstvu. Zagreb : Zavod za javno

zdravstvo, 2003.• Tko je tko u hrvatskom novinarstvu. Zagreb : Hrvatska gospodarska

komora, 2004.

Drugi Êe zacijelo joπ slijediti jer se i u Hrvatskoj izgrauje sve viπefaktografskih baza s podacima potrebnim javnosti.

Ovdje valja joπ spomenuti da se biografski podaci hrvatskih suvre-menika mogu sve ËeπÊe pronaÊi na mreæi, s obzirom na to da sve viπehrvatskih uglednika i drugih osoba ima svoje osobne internetske stranice.Tako se npr. biografije mnogih Ëlanova Hrvatske akademije znanosti iumjetnosti stalno aæuriraju na Akademijinu mreænom mjestu http://www.hazu.hr te ih se tamo moæe konzultirati.

4.4.4. StruËne enciklopedije, leksikoni i rjeËnici

U ovoj Êemo se skupini naslova, kako smo veÊ prije spomenuli, upotpunosti ograniËiti na najvaænije faktografske priruËnike na hrvatskomjeziku koje smo razvrstali prema strukama. Pritom nismo uzeli u obzirusko specijalizirane naslove, a popis koji slijedi obuhvaÊa, zbog opsega inamjene ove knjige, samo odabrana djela.

Filozofija

Filozofijski rjeËnik. / ur. Vladimir FilipoviÊ. 3. dopunjeno izd. Zagreb :Nakladni zavod Matice hrvatske, 1989.

GrliÊ, Danko: Leksikon filozofa. 3. izd. Zagreb : Naprijed, 1983.

Halder, Alois: Filozofijski rjeËnik. Zagreb : Naklada JurËiÊ, 2002. (Prije-vod djela: Philosophisches Wörterbuch).

Kunzmann, Peter i dr.: Atlas filozofije. Zagreb : Golden marketing,2001. (Prijevod djela: DTV-Atlas der Philosophie).

MiπiÊ, Anto: RjeËnik filozofskih pojmova. Split : Verbum, 2000.

Psihologija

Furlan, Ivan i dr: Psihologijski rjeËnik. / ur. Boris Petz. Zagreb :Prosvjeta, 1992.

Laplanche, Jean; Jean-Baptiste Pontalis: RjeËnik psihoanalize. Zagreb :

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM78

79

August Cesarec ; Naprijed, 1992. (Prijevod djela: Vocabulaire de la psy-choanalyse).

RjeËnik sociologije i socijalne psihologije / ur. Milan Bosanac, OlegMandiÊ i Stanko PetroviÊ. Zagreb : Informator, 1977.

Okultizam, astrologija, simboli

Becker, Udo: Leksikon astrologije. Zagreb : AGM, 1996. (Prijevod djela:Lexikon der Astrologie).

Chevalier, Jean; Alain Gheerbrandt: RjeËnik simbola. 4. proπireno izd.Zagreb : Nakladni zavod Matice hrvatske, 1994. (Prijevod djela:Dictionnaire des symboles).

Colin, Didier: RjeËnik simbola, mitova i legendi. Zagreb : Naklada Lje-vak, 2004. (Prijevod djela: Dictionnaire des symboles, des mythes et deslégendes).

Hall, James: RjeËnik tema i simbola u umjetnosti. Zagreb : ©kolskaknjiga, 1998. (Prijevod djela: Dictionary of subjects and symbols in art).

Hiller, Helmut: Sve o praznovjerju. Zagreb : GrafiËki zavod Hrvatske,1989. (Prijevod djela: Lexikon des Aberglaubens).

Riffard, Pierre A.: RjeËnik ezoterizama. Zagreb : August Cesarec, 1989.(Prijevod djela: Dictionnaire de l'esoterisme).

Religija, teologija, mitologija

Berger, Rupert: Mali liturgijski leksikon. Zagreb: KrπÊanska sadaπnjost,1993. (Prijevod djela: Kleines liturgisches Lexikon).

Biblijski atlas the Times. Ljubljana : Cankarjeva zaloæba, 1990. (Prijevoddjela: The Times atlas of the Bible).

Biblijski leksikon. Zagreb : KrπÊanska sadaπnjost, 1996. (Prijevod djela:Kleines Stuttgarter Bibel-Lexikon).

Davy, Marie-Madeleine: Enciklopedija mistika. 2 sveska. Zagreb :Naprijed, 1990. (Prijevod djela: Encyclopédie des mystiques).

Enciklopedija Biblije. Zagreb : Duhovna stvarnost, 2000. (Prijevod djela:The Lion encyclopedia of the Bible).

Leksikon ikonografije, liturgije i simbolike zapadnog krπÊanstva / ur.Anelko Badurina. Zagreb KrπÊanska sadaπnjost, 1985.

MandiÊ, Oleg: Leksikon judaizma i krπÊanstva. Zagreb : Matica hrvatska,1969.

Mitologija : ilustrirana enciklopedija. 4 izd. Ljubljana; Zagreb :Mladinska knjiga, 1990. (Prijevod djela: Mythology : an illustrated ency-clopedia).

Dora-15 6/23/06, 4:51 PM79

80

OpÊi religijski leksikon : A - Æ / glavni ur. Adalbert RebiÊ. Zagreb :Leksikografski zavod "Miroslav Krleæa", 2002.

PraktiËni biblijski leksikon. Zagreb : KrπÊanska sadaπnjost, 1997.(Prijevod djela: Praktisches Bibellexikon).

Rahner, Karl; Herbert Forglimner: Teoloπki rjeËnik. 2. izd. –akovo :Forum bogoslova, 2004. (Prijevod djela: Kleines theologisches Wörter-buch).

RebiÊ, Adalbert: Mali religijski rjeËnik. Zagreb : KrπÊanska sadaπnjost,1997.

Rhymer, Joseph: Biblijski atlas. Rijeka : DuπeviÊ i Krπovnik, 1999.(Prijevod djela: The New illustrated Bible atlas).

RjeËnik biblijske kulture. Zagreb : AGM, 1999. (Prijevod djela: Diction-naire culturel de la Bible).

RjeËnik biblijske teologije. 4. izd. Zagreb : KrπÊanska sadaπnjost, 1993.(Prijevod djela: Vocabulaire de théologie biblique).

SmailagiÊ, Nerkez: Leksikon Islama. Sarajevo : Svjetlost, 1990.

Suvremena katoliËka enciklopedija. Split : Laus, 1998. (Prijevod djela:The modern catholic encyclopedia).

Svijet Biblije : Stari zavjet. Zagreb : Mladinska knjiga, 1991. (Prijevoddjela: Le livre de la Bible : l'Ancien Testament).

Svijet Biblije : Novi zavjet. Zagreb : Mladinska knjiga, 1991. (Prijevoddjela: Le livre de la Bible : le Nouveau Testament).

Zamarovsk˘, Vojt˜ch: Junaci antiËkih mitova: leksikon grËke i rimskemitologije. Rijeka : DuπeviÊ & Krπovnik, [2004.] (Prijevod djela: Bohovéa hrdinové antick˘ch bájí).

Sociologija

RjeËnik sociologije i socijalne psihologije / ur. Milan Bosanac, OlegMandiÊ i Stanko PetkoviÊ. Zagreb : Informator, 1977.

Politika

Leksikon temeljnih pojmova politike: abeceda demokracije. Zagreb :©kolska knjiga, 1990.

Politoloπki rjeËnik : dræava i politika. Osijek; Zagreb; Split : Pan Liber,2001. (Prijevod djela: Wörterbuch Staat und Politik).

Ekonomija, trgovina, turizam

BrandiÊ, Damjan: NjemaËko-hrvatski gospodarski i pravni rjeËnik.Zagreb : Informator, 1996.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM80

81

»ulina, Katarina. Glosar hrvatsko-njemaËki ekonomskopravnoga naziv-lja. Zagreb : Glosema, 1996.

»ulina, Katarina. Glossar deutsch-kroatish : Wirtschaft∑Recht. Zagreb :Glosema, 1996.

»ulina, Katarina. Glosar hrvatsko-engleski ekonomskopravnoga naziv-lja. Zagreb : Glosema, 1998.

DragiËeviÊ, Adolf. Ekonomski leksikon. Zagreb : Informator 1991.

Ekonomski leksikon. / glavni ur. Zvonimir BaletiÊ. Zagreb : Leksiko-grafski zavod Miroslav Krleæa : Masmedia, 1995.

Ivir, Vladimir i dr. Hrvatsko-engleski poslovno-upravni rjeËnik. 4.preraeno i dopunjeno izd. Zagreb : ©kolska knjiga, 1998.

LonËareviÊ, Branka. NjemaËko-hrvatski ekonomski rjeËnik. Zagreb :Faber & ZgombiÊ Plus, 2002.

Luppi, Aldo. Talijansko-hrvatski poslovni rjeËnik. Zagreb : ©kolskaknjiga, 2000.

PaæiÊ, Milan. RjeËnik nazivlja u turizmu : hrvatski, engleski, njemaËki,francuski. Zagreb : Informator, 1998.

Poslovni rjeËnik. / ur. Pero JurkoviÊ i dr. 3. izd.. Zagreb : Masmedia,1995.

RjeËnik marketinga. / glavni ur. Fedor Rocco. Zagreb : Masmedia, 1993.

TrgovaËki rjeËnik. / ur. Mirjana PetroviÊ. Zagreb : Masmedia, 1992.

ZgombiÊ, Hrvoje. Business dictionary: English-Croatian: englesko-hrvatski. 2. dopunjeno izdanje. Zagreb : Faber & ZgombiÊ Plus, 2004.

Pomorstvo i promet

Hrvatsko-engleski rjeËnik pomorskog nazivlja. / sastavili MarijanUrbany i dr. 2. izd. Zagreb : ©kolska knjiga, 1991.

MaariÊ, Juraj i dr.: Leksikon kratica iz prometa, trgovine i osiguranja.3. dopunjeno izd. Zagreb : Fakultet prometnih znanosti, 1994.

Pomorska enciklopedija. / glavni ur. Vladislav BrajkoviÊ. 2. izd. 8svezaka. Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod, 1972∑1989.

Pomorski leksikon. / glavni ur. Anton I. SimoviÊ. Zagreb : Leksiko-grafski zavod "Miroslav Krleæa", 1990.

PredojeviÊ, Ljubomir. Englesko-hrvatski ili srpski pomorski poslovnirjeËnik. Opatija : Otokar Kerπovani, 1988.

Standardni pomorsko-navigacijski rjeËnik. / ur. Elizabeta Curl. 4. izd.Zagreb : ©kolska knjiga, 2001.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM81

82

StipetiÊ, Antun i dr.: RjeËnik æeljezniËkoga nazivlja. Zagreb : Institutprometa i veza, 1994.

VidoviÊ, Radovan: Pomorski rjeËnik. Split : Logos, 1984.

Financije

JelËiÊ, Boæidar: RjeËnik javnih financija i financijskog prava. Zagreb :Informator, 1981.

RjeËnik bankarstva. / ur. Vlado Leko. Zagreb : Masmedia, 1998.

RjeËnik bankarstva i financija. / ur. Vlado Leko i Neven Mates. Zagreb :Masmedia, 1993.

Pravo

Grabovac, Ivo: Enciklopedija pojmova pomorskog prava. Split :Knjiæevni krug, 1991.

Horvat, Marijan i dr.: RjeËnik historije dræave i prava. Zagreb :Informator, 1968.

Ibler, Vladimir: RjeËnik meunarodnog javnog prava. 2. izmijenjeno idopunjeno izd. Zagreb : Informator, 1987.

MaæuraniÊ, Vladimir: Prinosi za hrvatski pravno-povijestni rjeËnik. 2sveska. Zagreb : Informator, 1975. (Reprint izdanja JAZU iz 1908∑1923.).

Obuljen, Sandra: Law dictionary: English-Croatian, Croatian-English.Zagreb : Faber & ZgombiÊ Plus, 2003.

RjeËnik trgovaËkog prava. / ur. Vilim Gorenc. Zagreb : Masmedia, 1997.

Romac, Ante: RjeËnik rimskog prava. 3. dopunjeno izd. Zagreb :Informator, 1989.

Romac. Ante: RjeËnik latinskih pravnih izraza. 2. dopunjeno i preraenoizd. Zagreb : Informator, 1992.

Rudolf, Davorin: Enciklopedijski rjeËnik meunarodnog prava mora.Split : Knjiæevni krug, 1989.

Triva, Siniπa: RjeËnik graanskog procesnog prava. Zagreb : Informator,1968.

Odgoj i obrazovanje

Enciklopedijski rjeËnik pedagogije. / ur. Dragutin FrankoviÊ i dr. Zagreb: Matica hrvatska, 1963.

MijatoviÊ, Antun: Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova. Zagreb :Edip, 2000.

Pedagoπka enciklopedija. / ur. Nikola Potkornjak. 2 sveska. Zagreb :©kolska knjiga, 1989.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM82

83

Pedagogijski leksikon: priruËnik za teoriju i praksu uzgoja. Zagreb :Minerva nakladna knjiæara, 1939.

Matematika, prirodne znanosti

Boæac, Romano: Gljive: morfologija, sistematika, toksikologija. 4. izd.Zagreb : ©kolska knjiga, 1995.

Burne, David: Ilustrirani leksikon prirode: botanika, zoologija, anato-mija, biokemija. Zagreb : Mozaik knjiga, 1998.

Domac, Radovan: Flora Hrvatske : priruËnik za odreivanje bilja. 2. izd.Zagreb : ©kolska knjiga, 2002.

Garms, Harry; Leo Borm: Fauna Evrope: priruËnik za raspoznavanjeæivotinjskih vrsta. Ljubljana : Mladinska knjiga, 1991. (Prijevod djela:Fauna Europas : Bestimmungslexikon).

GrliÊ, Ljubiπa: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja. 2. izdanje.Zagreb : August Cesarec, 1990.

GrliÊ, Ljubiπa: Mali kemijski leksikon. 2. izd. Zagreb : Naprijed, 1992.

GusiÊ, Ivica: MatematiËki rjeËnik. Zagreb : Element, 1995.

Habdija, Ivan: Bioloπki leksikon. Zagreb : Profil International, 1999.

Hirtz, Miroslav: RjeËnik narodnih zoologiËkih naziva. 3 sveska. Zagreb :JAZU, 1928-1956.

Jardas, Ivan: Jadranska ihtiofauna. Zagreb : ©kolska knjiga, 1996.

Oxlade, Chris i dr.: Usborneov ilustrirani rjeËnik fizike. Sarajevo :Svjetlost, 1990. (Prijevod djela: The Usborne illustrated dictionary odphysics).

Spalatin, Leonardo: Englesko-hrvatskosrpski i hrvatskosrpsko-engleskiprirodoslovni rjeËnik s rjeËnikom izgovora. Zagreb : Liber, 1980.

Stockley, Corinne: Usborneov ilustrirani rjeËnik biologije. Sarajevo :Svjetlost, 1991. (Prijevod djela: The Usborne illustrated dictionary ofbiology).

©ugar, Ivan: Latinsko-hrvatski botaniËki rjeËnik. Zagreb : JAZU, Razredza filologiju, 1990.

©ulek, Bogoslav: Hrvatsko-njemaËko-talijanski rjeËnik znanstvenognazivlja. 2 sveska. Zagreb : Globus, 1990. (Reprint izdanja iz 1874-1875).

Wertheim, Jane i dr.: Usborneov ilustrirani rjeËnik kemije. Sarajevo :Svjetlost, 1991. (Prijevod djela: The Usborne illustrated dictionary ofchemistry).

Æivotinje: velika ilustrirana enciklopedija. / gl. urednik David Burnie.Zagreb : Mozaik knjiga, 2003.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM83

84

Metrologija

JakoboviÊ, Zvonimir: Leksikon mjernih jedinica. 3. izdanje. Zagreb :©kolska knjiga, 1991.

Medicina, farmacija, veterina

Ballarin, Giuliano. Mala seksoloπka enciklopedija. Zagreb : Epoha ;Prosvjeta, 1968. (Prijevod djela: Piccola enciclopedia sessuale).

Hudolin, Vladimir. RjeËnik psihijatrijskog nazivlja. 4. dopunjeno izdanje.Zagreb : ©kolska knjiga, 1991.

KoπiËek, Marijan. Seksoloπki leksikon. Zagreb : Privreda, 1962.

Medicinska enciklopedija. / ur. Ante ©ercer, Mirko Draæen Grmek. 2.izd. 6 svezaka i 2 dopunska sveska. Zagreb : Jugoslavenski leksiko-grafski zavod, 1967-1986.

Medicinska enciklopedija: abeceda. 3 izd. 3 sveska. Sarajevo : Svjetlost,1989. (Prijevod djela: Larousse de la médecine).

Medicinski leksikon: A∑Æ. / ur. Ivo Padovan. Zagreb : Leksikografskizavod Miroslav Krleæa, 1992.

Stomatoloπki leksikon. / glavni ur. Vladimir Lapter. Zagreb : Globus,1990.

Tanay, Vlasta. Hrvatsko-engleski rjeËnik medicinskog nazivlja i engles-ko-hrvatski rjeËnik medicinskog nazivlja s izgovorom. 2. izd. Zagreb :Medicinska naklada, 2003.

Tehnika

BartoliÊ, Ljerka. Strojarski rjeËnik energetskog strojarstva i osnovastrojarstva: englesko-hrvatski i hrvatsko-engleski. 3. izd. Zagreb :©kolska knjiga, 2001.

BartoliÊ, Ljerka. TehniËki rjeËnik brodogradnje, strojarstva i nuklearnetehnike: englesko-hrvatski i hrvatsko-engleski. 5. izd. Zagreb : ©kolskaknjiga, 1996.

Cebalo, Roko. RjeËnik strojarskih tehnologija: hrvatsko-englesko-njemaËki: englesko-hrvatsko-njemaËki: njemaËko-hrvatsko-engleski.Zagreb, 1998.

Dabac, Vlatko. TehniËki rjeËnik: njemaËko-hrvatski i hrvatsko-njemaËki.Zagreb : TehniËka knjiga, 1969.

Leksikon graevinarstva. / gl. ur. Veselin SimoviÊ. Zagreb : Masmedia,2002.

Mesaroπ, Franjo. GrafiËka enciklopedija. Zagreb : TehniËka knjiga, 1970.

Moser, Josip. PeterojeziËni elektroenergetski rjeËnik. Zagreb : Kigen,2004.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM84

85

MuljeviÊ, Vladimir. ElektrotehniËki rjeËnik: njemaËko-hrvatski. Zagreb :©kolska knjiga, 1996.

MuljeviÊ, Vladimir; HorvatiÊ, Æeljko. ElektrotehniËki rjeËnik hrvatsko-njemaËki. Zagreb : ©kolska knjiga, 2000.

RazumoviÊ, Ferdo. Enciklopedija strojeva. 7. promijenjeno izd. Zagreb :©kolska knjiga, 1977.

©tambuk, Anuπka i dr. RjeËnik elektronike. Split : Logos 1991.

TehniËka enciklopedija. / [gl. ur. Duπko ©tefanoviÊ]. 13 svezaka. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1963-1997.

VelimiroviÊ, Mihailo. Ilustrirani leksikon tehniËkih znanja: hrvatski-njemaËki-engleski-francuski-πpanjolski-ruski. 3. izdanje. Zagreb : Pano-rama, 1967.

Poljoprivreda, prehrambena industrija i πumarstvo

Beljo, Jure; Nikola VuletiÊ. Duhanski terminologijski rjeËnik. Mostar ;Zagreb : IstraæivaËki razvojni institut : Duhanski institut, 1990.

Enciklopedija vrtnog bilja. / pripremila Linda Fox. Zagreb : Globus,1982. (Prijevod djela: The encyclopedia of garden plants).

Haramina, Edbin. Leksikon lova i ribolova. 2. izd. Zagreb : Panorama,1965.

Kulier, Ignac. Ilustrirani hrvatsko-engleski prehrambeni rjeËnik: uskla-en s propisima EEZ. Zagreb : Hrvatski farmer, 1994.

Matas, –ura. »etverojeziËni rjeËnik: hrvatsko-njemaËko-englesko-latinski: oko 60.000 leksiËkih jedinica iz poljoprivrede, πumarstva,veterine, primijenjene biologije. Zagreb : Profil International, 1999.

MiroπeviÊ, Nikola; TurkoviÊ, Zdenko. Ampelografski atlas. Zagreb :Golden marketing : TehniËka knjiga, 2003.

Mrπa, Ranka. RjeËnik tekstilno tehnoloπkih rijeËi i izraza: njemaËko-hrvatski i hrvatsko-njemaËki. Zagreb : Tekstilno tehnoloπki fakultetSveuËiliπta, 1994.

Poljoprivredna enciklopedija. / glavni ur. Mladen JosifoviÊ. 3 sveska.Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod, 1967-1973.

Ritz, Josip. Hrvatsko-engleski i englesko-hrvatski agronomski rjeËnik slatinsko-hrvatskim indeksom. Zagreb : ©kolska knjiga, 1996.

SokoliÊ, Ivan. Prvi hrvatski vinogradarsko-vinarski leksikon. 3. izd.Rijeka : Vitagraf, 1998.

©umarska enciklopedija. / glavni ur. Zvonimir PotoËiÊ. 2. izdanje. 3sveska. Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod, 1980∑1987.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM85

86

RaËunalstvo

Grundler, Darko. Mali leksikon osobnih raËunala. Zagreb : KAP, 1991.

Kiπ, Miroslav: Englesko-hrvatski, hrvatsko-engleski πkolski informatiËkirjeËnik. Zagreb : Naklada Ljevak, 2003.

MaÊeπiÊ, Nedjeljko: Leksikon raËunarskih pojmova. Zagreb : Vjesnikovapress agencija, 1986.

Rittgasser, Stefan; Rittgasser, Jutta: Hrvatsko-njemaËki raËunalni rjeËnik.Zagreb : ©kolska knjiga, 1997.

Umjetnost i arhitektura

Caleca, Antonio i dr. Najljepπa djela svjetskih muzeja. Zagreb : Mozaikknjiga, 1995. (Prijevod djela: Masterpieces of the world's great muse-ums).

Enciklopedija hrvatske umjetnosti. / glavni ur. Æarko Domljan. 2 sveska.Zagreb : Leksikografski zavod "Miroslav Krleæa", 1995.∑1996.

Enciklopedija likovnih umjetnosti. / glavni ur. Andre MohoroviËiÊ. 4sveska. Zagreb : Leksikografski zavod FNRJ, 1959-1966.

Likovna enciklopedija Jugoslavije. / glavni ur. Æarko Domljan. Zagreb :Jugoslavenski leksikografski zavod 1984.∑1987. (izaπla 2 sveska do slova R).

Müller, Werner; Vogel, Gunther. Atlas arhitekture. 2 sveska. Zagreb :Golden marketing : Institut graevinarstva Hrvatske, 1999.∑2000.(Prijevod djela: dtv-Atlas Baukunst).

Semenzato, Camillo. Svijet umjetnosti. Ljubljana : Mladinska knjiga,1979. (Prijevod djela: Il mondo dell'arte).

Velike arhitekture svijeta. Zagreb : Mladost, 1981. (Prijevod djela: Greatarchitecture of the world).

Glazba

Case, Brian; Britt, Stan: Ilustrirana jazz enciklopedija. Zagreb : Mladost,1980. (Prijevod djela: The illustrated encyclopedia of jazz).Gligo, Nikπa. Pojmovni vodiË kroz glazbu 20. stoljeÊa. Zagreb : MuziËkiinformativni centar KDZ, 1996.KovaËeviÊ, Kreπimir. Glasbenici. Ljubljana : Cankarjeva zaloæba ; Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1990.

KovaËeviÊ, Kreπimir. Hrvatski kompozitori i njihova djela. Zagreb :Naprijed, 1960.

Leksikon jugoslavenske muzike. / ur. Kreπimir KovaËeviÊ. 2 sveska.Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod, 1984.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM86

87

Logan, Nick; Woffinden, Bob: Ilustrirana rock enciklopedija. Zagreb :Mladost, 1978. (Prijevod djela: The illustrated new musical express en-cyclopedia of rock).MuziËka enciklopedija. / glavni ur. Kreπimir KovaËeviÊ. 2. izd. 3 sveska.Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod, 1972.∑1977.

Spiller, Felix. PeterojeziËni muziËki rjeËnik: hrvatski, engleski, francuski,njemaËki, talijanski. Zagreb: vlastita naklada, 1996.

Kazaliπte i film

Filmska enciklopedija. / glavni ur. Ante PeterliÊ. 2 sveska. Zagreb :Jugoslavenski leksikografski zavod, 1986.

Filmski leksikon: A∑Æ. / ur. Bruno KragiÊ, Nikica GiliÊ. Zagreb :Leksikografski zavod Miroslav Krleæa, 2003.

Hribar-OæegoviÊ, Maja. Kazaliπni glosarij: rjeËnik kazaliπnih naziva.Zagreb : Globus, 1984.

Hrvatsko narodno kazaliπte u Zagrebu: 1840∑1860∑1992. / ur. NikolaBatuπiÊ. 2. preraeno i proπireno izd. Zagreb : Hrvatsko narodnokazaliπte : ©kolska knjiga, 1992.

Turkalj, Nenad. 125 opera. 4. dopunjeno izd. Zagreb : ©kolska knjiga,1997.

Zabava, razonoda, sport

Barrett, Norman. Sport. Zagreb : Mozaik knjiga, 1997.

Brittain, Juddy. Enciklopedija ruËnih radova. 2. izd. Zagreb : Mladost,1985. (Prijevod djela: Step by step encyclopedia of needlecraft).

Enciklopedija fiziËke kulture. / glavni ur. Marijan Flander. 2 sveska.Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod, 1975∑1977.

Golombek, Harry. ©ahovska enciklopedija. Zagreb : Prosvjeta, 1980.(Prijevod djela: Encyclopedia of chess).

Horvat, Stjepan. Enigmatski rjeËnik 2 (dvoslovni). Bjelovar : Enigmatskoudruæenje, 1973.

Horvat, Stjepan. Enigmatski rjeËnik 3 (troslovni). Bjelovar : Enigmatskoudruæenje »vor, 1977.

Horvat, Stjepan. Enigmatski rjeËnik 6 (πestoslovni). 12. sv. Bjelovar :ZagonetaËko druπtvo »vor, 1984-1991.

Horvat, Stjepan. Enigmatski rjeËnik 7 (sedmoslovni). Bjelovar : Zago-netaËko druπtvo »vor, 1991∑ . (do sada je izaπao samo 1 sv.)

PoliÊ, Branko. Enigmatski rjeËnik 5 (petoslovni). 5. sv. Bjelovar :Enigmatsko udruæenje »vor, 1980∑1982.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM87

88

PuπonjiÊ, Radoπ. Enigmatski rjeËnik 4 (Ëetvoroslovni). Bjelovar :Enigmatsko udruæenje »vor, 1976.

Sportski leksikon. / glavni ur. Marijan Flander. Zagreb : Jugoslavenskileksikografski zavod, 1984.

Lingvistika, hrvatski jezik

AniÊ, Vladimir. RjeËnik hrvatskoga jezika. 3. proπireno izd. Zagreb :Novi Liber, 1998.

AniÊ, Vladimir; Goldstein, Ivo. RjeËnik stranih rijeËi. 2. izd. Zagreb :Novi Liber, 2004.

BeneπiÊ, Julije. RjeËnik hrvatskoga knjiæevnog jezika od preporoda doI. G. KovaËiÊa. Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti,1985∑ (do sada izaπlo 12 svezaka do slova R; izlazi i dalje).

Brodnjak, Vladimir. RjeËnik razlika izmeu hrvatskoga i srpskog jezika.Zagreb : ©kolske novine, 1992.

Gluhak, Alemko. Hrvatski etimoloπki rjeËnik. Zagreb August Cesarec,1993.

KlaiÊ, Bratoljub. RjeËnik stranih rijeËi: tuice i posuenice. Zagreb :Nakladni zavod Matice hrvatske, 2001.

Ladan, Tomislav. RijeËi: znaËenje, uporaba, porijeklo. Zagreb : ABCnaklada, 2000.

MateπiÊ, Josip. Frazeoloπki rjeËnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Zagreb: ©kolska knjiga, 1982.

RjeËnik hrvatskoga jezika. / [glavni urednik Jure ©onje]. Zagreb :Leksikografski zavod Miroslav Krleæa : ©kolska knjiga, 2000.

RjeËnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. 23 sveska. Zagreb : Jugo-slavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1880-1976.

Sabljak, Tomislav. RjeËnik hrvatskoga æargona. Zagreb : VBZ, 2001.

Simeon, Rikard. Enciklopedijski rjeËnik lingvistiËkih naziva na 8 jezika:hrvatsko-srpski, latinski, ruski, njemaËki, engleski, francuski, talijanski,πpanjolski. 2 sveska. Zagreb : Matica hrvatska, 1969.

Skok, Petar. Etimologijski rjeËnik hrvatskoga ili srpskog jezika. 4 sveskaZagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1971-1974.

Spalatin, Krsto. PeterojeziËni rjeËnik europeizama: kako se prevodehrvatske neprave srodnice na engleski, francuski, njemaËki, talijanski idruge jeziËne poteπkoÊe. Zagreb : Nakladni zavod Matice hrvatske,1990.

©imundiÊ, Mate. RjeËnik suviπnjih tuica u hrvatskom jeziku. Zagreb :Barka, 1994.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM88

89

Leksikologija

Leksik prezimena SocijalistiËke Republike Hrvatske. Zagreb : Institut zajezik, 1976.

©imundiÊ, Mate. RjeËnik osobnih imena. Zagreb : Nakladni zavodMatice hrvatske, 1988.

©imunoviÊ, Petar. Hrvatska prezimena: podrijetlo, znaËenje, raspro-stranjenost. Zagreb : Golden marketing, 1995.

Knjiæevnost

Adresar pisaca Jugoslavije. Novi Sad : Savez knjiæevnika Jugoslavije,1986.

Biti, Vladimir. Pojmovnik suvremene knjiæevne teorije. Zagreb : Maticahrvatska, 1997.

BlaæanoviÊ, Stjepan. RjeËnik hrvatskog knjiæevnog nazivlja. Zagreb :RaËki, 1997.

BratuliÊ, Josip. Leksikon hrvatske glagoljice. Zagreb : Minerva, 1995.

»ubeliÊ, Tvrtko. Knjiæevno-teorijski pojmovi i knjiæevni leksikon: uosvjetljenju folkloristike kao fundamentalne znanosti o ukupnostiusmenog narodnog stvaralaπtva. 4. izd. Zagreb : Ante i Danica Pelivan,1994.

Druπtvo hrvatskih knjiæevnika: leksikon. Zagreb 1991. (Most = TheBridge; posebno izdanje).

Krleæijana. / glavni ur. Velimir ViskoviÊ. 3 sveska. Zagreb : Leksiko-grafski zavod "Miroslav Krleæa", 1993-1999.

Leksikon Ëlanova Druπtva hrvatskih knjiæevnika: ususret stogodiπnjiciDruπtva 1900.∑2000. / priredio Miroslav S. Maer. Vinkovci : RijeË, 1999.

Leksikon hrvatske knjiæevnosti. / ur. Vlaho BogiπiÊ. Zagreb : Naprijed,1998.

Leksikon hrvatskih pisaca. / ur. Dunja Faliπevac, Kreπimir Nemec,Darko NovakoviÊ. Zagreb : ©kolska knjiga, 2000.

Leksikon stranih pisaca. / glavna ur. Dunja Detoni-DujmiÊ. Zagreb :©kolska knjiga, 2001.

Leksikon svjetske knjiæevnosti: djela. / glavna ur. Dunja Detoni. Zagreb: ©kolska knjiga, 2004.

Suvremeni pisci Jugoslavije. Zagreb : Stvarnost, 1966.

©kiljan, Dubravko. Leksikon antiËkih autora. Zagreb : Latina & Graeca: Matica hrvatska, 1996.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM89

90

Zemljopis i povijest

AdamËek, Josip i dr. Ilustrirana povijest Hrvata. Zagreb : Stvarnost,1990.

Atlas Europe. / glavni ur. Mladen KlemenËiÊ. Zagreb : Leksikografskizavod Miroslav Krleæa, 1997.

Atlas svijeta. / prir. Zdenko MarkoviÊ. Zagreb : Naklada Zadro, 1998.

Atlas svijeta za 21. stoljeÊe. / ur. Jose Armando Fernandez y Fernan-dez. Zagreb : Naklada Fran, 2003. (Prijevod djela: The 21st centuryworld atlas).

Atlas svjetske povijesti. Ljubljana : Cankarjeva zaloæba, 1987. (Prijevoddjela: The Times atlas of world history).

Bleicken, Jochen i dr. Povijest svijeta. 3 sveska. Split : Marjan tisak,2005. (Prijevod djela: Die Weltgeschichte).

Cramfors, Bo; Siv Eklund; Mats Halling. Povijesni atlas svijeta. Zagreb :Mozaik knjiga, 1994. (Prijevod djela: Earth history).

Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture. Zagreb : ©kolska knjiga, 1980.

Feldbauer, Boæidar i dr. Leksikon naselja. 2 sveska. Zagreb : Mozaikknjiga, 2004.

Francis, Jo. Atlas svijeta: [satelitske snimke, detaljni prikaz najnovijihsvjetskih geografskih i politiËkih promjena]. Rijeka : Extrade, 1998.(Prijevod djela: Satellite atlas of the world).

Goldstein, Ivo. Hrvatska povijest. Zagreb : Novi Liber, 2003.

KorenËiÊ, Mirko. Naselja i stanovniπtvo SR Hrvatske 1857-1971. Zagreb: JAZU, 1979. (Djela JAZU; 54).

Kronika XX. stoljeÊa: dogaaji i liËnosti. Zagreb : Mladinska knjiga,1994. (Prijevod djela: The Hamlyn pictorial history of the 20th century).

Kronologija: Hrvatska, Europa, svijet: politiËka i vojna povijest, religija,knjiæevnost, likovne umjetnosti, znanost i tehniËki razvoj, glazba, film,sport. / ur. Ivo Goldstein. Zagreb : Novi Liber, 1996.

Macan, Trpimir. Hrvatska povijest: pregled. Zagreb : Matica hrvatska,1995.

Natek, Karel; Natek, Marjeta. Dræave svijeta. Zagreb : Mozaik knjiga,2003.

Nazor, Ante; LadiÊ, Zoran. Povijest Hrvata: ilustrirana kronologija = His-tory of Croatians: illustrated chronology. Zagreb : Multigraf, 2003.

PeriÊ, Ivo. Povijest Hrvata. Zagreb : Centar za transfer tehnologije, 1997.

Povijesni atlas. Zagreb : Kartografija∑UËila, 1990.

Povijest svijeta. / ur. Geoffrey Barraclough. Zagreb : Hena com, 2002.(Prijevod djela: The Times history of the world).

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM90

91

Povijest svijeta: od poËetka do danas. 2. izd. Zagreb : Naprijed, 1990.

The Times atlas svijeta: za πkolu i dom. Zagreb : Cankarjeva zaloæba,1991.

Zemljopisni atlas Republike Hrvatske. 2. izdanje. Zagreb : ©kolskaknjiga, 1993.

4.4.5. Bibliografije

Sve razvijene, a i mnoge druge zemlje, objavljuju nacionalne i mnoπtvospecijalnih bibliografija. S obzirom na to da pregled tih vaænih izvora nijemoguÊe dati u tekstu ovoga opsega, za njihovo se pronalaæenje valjakoristiti velikim svjetskim priruËnicima koje smo naveli u odjeljku 4.2.Ovdje Êemo se osvrnuti samo na novije opÊe bibliografije u kojima supopisane hrvatske knjige.

Premda hrvatska bibliografija ima dulju povijest, treba pripomenuti daje sustavni rad na suvremenoj tekuÊoj bibliografiji zapoËeo, uz pokretanjemoderne enciklopedistike, tek uoËi Drugoga svjetskog rata. Prva suvre-mena tekuÊa Hrvatska bibliografija poËela je izlaziti 1941. godine i izlazilaje do 1945. godine. Nastavila je s izlaæenjem (u dva niza kao Bibliografijaknjiga tiskanih u Narodnoj Republici Hrvatskoj i Bibliografija rasprava,Ëlanaka i knjiæevnih radova u Ëasopisima Narodne Republike Hrvatske)do poËetka pedesetih godina kada je u Beogradu poËela izlaziti Biblio-grafija Jugoslavije (koja je ukljuËivala i hrvatske knjige, ali nepotpuno).Izdavanje tekuÊih bibliografija u Hrvatskoj nakon toga nije se nastavilo, paje doπlo do viπegodiπnjih prekida u izlaæenju.

Godine 1979., nakon gotovo 30 godina, ponovno je doπlo do pokuπajaoæivljavanja hrvatske bibliografije knjiga i Ëlanaka, ali sada s pomoÊuraËunalne tehnologije. Tada su izaπla samo tri godiπta tekuÊe Hrvatskebibliografije, pa je ponovno doπlo do prekida, sve do 1990. godine. Odtada se tekuÊa hrvatska bibliografija objavljuje bez prekida, a danas jedostupna i na mreænom mjestu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice.

Pogledajmo kratak pregled glavnih izvora u kojima se mogu naÊipodaci o hrvatskim publikacijama (ne ukljuËujuÊi ovdje popise inkunabulai ostalih knjiga prije 1835.):

4.4.5.1. Bibliografije knjiga

1835.∑1940. Graa za hrvatsku retrospektivnu bibliografiju knjiga:1835∑1940. 25 sv. Zagreb : Nacionalna i sveuËiliπna biblioteka, 1982∑1999.

1941.∑1945. Hrvatska bibliografija. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarskodruπtvo, 1941∑1945.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM91

92

1945.∑1950. Bibliografija knjiga tiskanih u Narodnoj Republici Hrvat-skoj. Zagreb : JAZU, 1948∑1956.

1950.∑1991. Bibliografija Jugoslavije: knjige, broπure i muzikalije.Beograd : Bibliografski institut FNRJ (Jugoslovenski bibliografski institut),1950∑1991.

1979.∑1981. Bibliografija knjiga tiskanih u SR Hrvatskoj. Zagreb :Nacionalna i sveuËiliπna biblioteka, 1979∑1983.

1990.∑ Hrvatska bibliografija: niz A: knjige. Zagreb : Nacionalna isveuËiliπna biblioteka, 1990∑ ; od 2002. godine dostupno i online naadresi: http://www.nsk.hr/bibliografije/niza.html.

Od 1964. do 1991. godine podaci o hrvatskim knjigama mogu se naÊi iu Katalogu knjiga jugoslovenskih izdavaËa, koji je svake godine izlaziouoËi Meunarodnog sajma knjiga u Beogradu, a knjige koje su izlazileprije Drugog svjetskog rata mogu se naÊi i u specijalnim bibliografijamakoje se odnose na neko struËno podruËje, jednu ustanovu (npr., Maticuhrvatsku, JAZU) ili nakladnika (npr. ©kolska knjiga).

4.4.5.2. Bibliografije rasprava, Ëlanaka i knjiæevnih radova u Ëasopisima

1945.∑1952. Bibliografija rasprava, Ëlanaka i knjiæevnih radova uËasopisima Narodne Republike Hrvatske. Zagreb : JAZU, 1948∑1956.

1952.∑1991. Bibliografija Jugoslavije: Ëlanci i knjiæevni prilozi uËasopisima, novinama i zbirnim delima. Beograd : Bibliografski institutFNRJ (Jugoslovenski bibliografski institut, 1956∑1991. (Serija A: Druπtvenenauke; Serija B: Prirodne i primenjene nauke; Serija C: Umetnost, sport,filologija, knjiæevnost. muzikalije).

1979.∑1981. Bibliografija rasprava, Ëlanaka i knjiæevnih radova uËasopisima SR Hrvatske. Zagreb : Nacionalna i sveuËiliπna biblioteka,1980∑1983.

1990.∑ Hrvatska bibliografija: niz B: prilozi u Ëasopisima i zbornicima.Zagreb : Nacionalna i sveuËiliπna biblioteka, 1990- ; od 2002. godinedostupno i online na adresi: http://www.nsk.hr/bibliografije/nizb.html.

Priloge objavljene u serijskim publikacijama prije 1945. godine moæemopronaÊi u struËnim retrospektivnim bibliografijama, od kojih svakako trebaposebno spomenuti niz koji se obrauje u Leksikografskom zavodu"Miroslav Krleæa" pod skupnim naslovom Bibliografija rasprava, Ëlanakai knjiæevnih radova. Do sada su izaπli sljedeÊi svesci: I. Nauka oknjiæevnosti (sv. 1∑4.); II. Jugoslavenska knjiæevnost (sv. 4∑7.); III. Stranaknjiæevnost (sv. 7.); IV. Historija (sv. 8∑11.); V. Likovne umjetnosti (sv. 12);

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM92

93

VI. Muzika (sv. 13∑14); VII. Kazaliπte u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini1826∑1945. (sv. 16∑17).

Drugi su izvori podataka o Ëlancima retrospektivne bibliografije, ukojima su popisani prilozi objavljeni u jednom Ëasopisu, poput ËasopisaPriroda, Ëije je uredniπtvo 1975. godine objavilo bibliografiju svih prilogaod 1911. do 1971. godine ili prilozi pripadnika jedne ustanove ili jednestruke, npr., ©umarska bibliografija: 1846∑1946 A. Kaudersa. Tih biblio-grafija ima u Hrvatskoj mnogo pa ih sve ne navodimo. Neke od njihnavodi Logar u svojoj knjizi, neke se mogu pronaÊi u veÊ spomenutimpopisima u Hrvatskoj enciklopediji i Enciklopediji Jugoslavije,116 a svenovije u WebPAC-u Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice.

Radovi hrvatskih znanstvenika, objavljeni 1971. godine i poslije,popisivani su i u Bibliografiji radova znanstvenih radnika SR Hrvatske,koju su zajedno izdavali Nacionalna i sveuËiliπna biblioteka i Referalnicentar SveuËiliπta u Zagrebu. Objavljen je samo jedan svezak te biblio-grafije koji obuhvaÊa razdoblje od 1971. do 1978. Godine 1997. Mini-starstvo znanosti, obrazovanja i πporta Republike Hrvatske pokrenulo jeprojekt pod nazivom Hrvatska znanstvena bibliografija. Ta tekuÊabibliografija danas sadræi podatke o znanstvenim i struËnim radovimahrvatskih znanstvenika, a dostupna je na mreænom mjestu Instituta RuerBoπkoviÊ.117

Radove s podruËja medicine popisivala je od 1966. godine prva domaÊatekuÊa struËna bibliografija koja se u Zagrebu izraivala za podruËjetadaπnje Jugoslavije pod naslovom Bibliografija medicinske periodike SFRJ.Ona od 1986. nosi naziv Biomedicina Croatica, a danas sadræi podatke oradovima hrvatskih autora s podruËja medicine, objavljenim u domovini iinozemstvu, u bilo kojem obliku (knjige, poglavlja u knjigama, radovi uËasopisima, kongresni zbornici, magistarski i doktorski radovi) i dostupnaje na adresi http://smk.mef.hr/php/biomed.

4.4.5.3. Bibliografije serijskih publikacija

1789.∑1911. Lakatoπ, Joso: Hrvatska πtampa. // Jugoslovenska πtampa.Beograd 1911.

∑ 1945. Gradja za bibliografiju jugoslavenske periodike. Zagreb :Leksikografskih zavod FNRJ, 1955. (Anali Leksikografskog zavoda FNRJ;sv. 2); ta je knjiga do sada ujedno i jedini centralni katalog starijeperiodike kod nas.

1945.∑1973. ©tokoviÊ, Æ. K.: ©tampa naroda i narodnosti u SFRJ:1945∑1973. Beograd : Jugoslovenski institut za novinarstvo, 1975.;popisane su samo novine.

116 Usp. Logar (1973), nav. dj., str. 187.117 Dostupno na adresi http://bib.irb.hr.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM93

94

1950. Bibliografija jugoslovenskih listova i Ëasopisa. Beograd : Jugoslo-venska knjiga, 1950.

1956.∑1958. Spisak Ëasopisa i novina πtampanih na teritoriji FNRJ.Beograd : Bibliografski institut FNRJ, 1956∑1958.

1959.∑1974. Bibliografija jugoslovenske periodike. Beograd : Jugo-slovenski bibliografski institut, 1959∑1974.

1975.∑1991. Bibliografija Jugoslavije: serijske publikacije. Beograd :Jugoslovenski bibliografski institut, 1976∑1991.

1991.∑ Hrvatska bibliografija: niz C: serijske publikacije. Zagreb :Nacionalna i sveuËiliπna biblioteka, 1992- ; od 2002. godine dostupno ionline na adresi: http://www.nsk.hr/bibliografije/nizc.html.

4.4.5.4. Bibliografije prijevoda

U svjetskim razmjerima prijevode od 1979. popisuje baza podataka kojuprireuje Unesko pod naslovom Index translationum, a podaci o starijimprijevodima dostupni su u tiskanim bibliografijama koje je Uneskoobjavljivao pod istim imenom. TekuÊa baza podataka Index translationummoæe se pretraæivati na adresi http://databases.unesco.org/xtrans/xtra-form.html.

Prvu jugoslavensku bibliografiju prijevoda objavio je u Beogradu Savezknjiæevnih prevodilaca Jugoslavije pod naslovom Bibliografija prevodaobjavljenih u Jugoslaviji: 1944∑1959. Potom je od 1969. godine Jugoslo-venski bibliografski institut izdavao tekuÊu bibliografiju prijevoda podnaslovom Bibliografija prevoda u Jugoslaviji.

Druπtvo hrvatskih knjiæevnih prevodilaca izdalo je 1988. godine vrloznaËajnu bibliografiju, koju su izradili Nataπa DragojeviÊ i Fikret Cacan,pod naslovom Svjetska knjiæevnost u hrvatskim prijevodima 1945.∑1985:bibliografija.

4.4.5.5. Bibliografije disertacija

Podaci o disertacijama dostupni su danas u brojnim bazama podataka, odkojih je najpoznatija tekuÊa baza podataka Digital dissertations, u kojoj supopisane sve disertacije obranjene u SAD-u od 1861. do danas. Potpuni setekst moæe, uz naplatu, naruËiti u digitalnom obliku118 . Najpotpunijepodatke o disertacijama objavljenim u zemljama Europske unije sadræitekuÊa baza podataka SIGLE (System for Information on Grey Literature inEurope), koja uz to sadræi i tekuÊe bibliografske podatke o tzv. "sivoj

118 IzdavaËi su te publikacije: University Microfilms International i ProQuest, Ann Arbor, Mich.Viπe o tome na adresi http://wwwlib.umi.com/dissertations/about_pqdd. Pretraæivanje nije besplatno.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM94

95

literaturi" (istraæivaËkim i tehniËkim izvjeπtajima, prikazima træiπta, pret-hodnim priopÊenjima itd.).119 Za oËekivati je da Êe tu biti u buduÊnostiukljuËeni i podaci o hrvatskim disertacijama.

U Hrvatskoj je rad na popisivanju disertacija zapoËet vrlo kasno, takoda je tek 1971. godine poËela izlaziti Bibliografija doktorskih disertacijaSveuËiliπta u Zagrebu i drugih visokoπkolskih ustanova u Zagrebu. Izaπloje 8 svezaka, u kojima su popisane disertacije do 1989. godine, a tu jebibliografiju izdavao Referalni centar SveuËiliπta u Zagrebu (od osmogsveska Institut informacijskih znanosti). Podaci o disertacijama nakon1990. dostupni su u online katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice idrugih hrvatskih sveuËiliπnih knjiænica.

4.4.5.6. Vaænije hrvatske regionalne i lokalne bibliografije

Osim opÊih bibliografija koje se odnose na podruËje Ëitave Hrvatske,tiskan je i veÊi broj regionalnih i lokalnih bibliografija. Navodimo sljedeÊe:

BeziÊ-BoæaniÊ, Nevenka. Graa za bibliografiju Trogira. Trogir : Muzejgrada Trogira, 1978.

BlaæanoviÊ, Stjepan. Novine Brodskog Posavlja 1894-1994 : stoljeÊebrodskog novinstva. Slavonski Brod : Posavska Hrvatska, 1994.

BlaæekoviÊ, Tatjana. Fluminensia Croatica: bibliografija knjiga, Ëasopisai novina izdanih na hrvatskom ili srpskom jeziku na Rijeci. Zagreb :JAZU, 1953.

BuniÊ, Kreπimir (pseudonim Ivana KujundæiÊa). Izvori za povijestbunjevaËko-πokaËkih Hrvata. Zagreb : Matica hrvatska, 1968.

Despot, Miroslava. Pokuπaj bibliografije primorskih novina i Ëasopisa1843-1945. Poseban otisak iz zbornika Rijeka. Zagreb 1954.

Dorn, Antun. Prilozi bibliografiji knjiga, novina i Ëasopisa πtampanih uVukovaru, 1867-1941. Vukovar : GrafiËko poduzeÊe Proleter, 1967.

JuriÊ, ©ime; Soldo, Josip Ante. Bibliografske zabiljeπke o Sinju iCetinskoj krajini. 2 sveska. Sinj : Matica hrvatska ; Split : Muzejhrvatskih arheoloπkih spomenika, 1999-2002.

JutroniÊ, Andre. Bibliografija otoka BraËa. Supetar, 1971. (BraËkizbornik br. 9)

KeËkemet, Duπko. Bibliografija o Splitu. 2 sveska. Split : Muzej gradaSplita, 1955-1956.

119 Baza podataka dostupna je na adresi STN International u Karlsruheu http://stnweb.fiz-karlsruhe.de/html/english. Pretraæivanje nije besplatno.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM95

96

KegleviÊ, Zlatko. Bibliografija: rasprave i Ëlanci o Istri, Hrvatskomprimorju i Gorskom kotaru u Ëasopisima i zbornicima SRH 1945-1970.Rijeka : IzdavaËki centar Rijeka, 1979.

KegleviÊ, Zlatko. Graa za noviju bibliografiju otoka Krka (1945-1980).Rijeka : IzdavaËki centar Rijeka; NauËna biblioteka Rijeka, 1985.

Malbaπa, Marija. OsjeËka bibliografija: tiskarsko-izdavaËka djelatnost uOsijeku od 1742. do 1978. godine. Osijek : JAZU, Centar za znanstvenirad u Osijeku, 1981.

Marguπ, Drago. Bibliografija radova o rijeci Krki. ©ibenik : Gradskaknjiænica Juraj ©iægoriÊ : Uprava nacionalnog parka Krka, 1994.

MaπtroviÊ, Vjekoslav. Jadertina Croatica: bibliografija knjiga, Ëasopisa inovina izdanih na hrvatskom ili srpskom jeziku u Zadru. 2 sveska.Zagreb : JAZU, 1949-1954.

MilosavljeviÊ, Rade. Bibliografija radova o kriæevaËkom kraju. Kriæevci :Gradska knjiænica : Povijesno druπtvo Kriæevci, 1989.

MoroviÊ, Hrvoje. Graa za bibliografiju splitske periodike. 2 sveska.Split : NauËna biblioteka, 1968-1970.

PeriÊ, Ivo. DubrovaËka periodika, 1848-1918. Dubrovnik : JAZU,IstraæivaËki centar u Dubrovniku, 1980.

Samani, Salvatore. Bibliografia storica di Fiume. Roma : Societa di studifiumani, 1969.

Zorko, –ura. Bibliografija o Sisku. 2. proπireno izd. Sisak : Narodnaknjiænica i Ëitaonica Sisak, 2000.

4.4.6. Popisi kratica, pseudonima i akronima

Za koriπtenje brojnim bibliografijama i katalozima knjiæniËaru su Ëestopotrebna posebna pomagala. Posebno su tu vaæni popisi kratica, akronimai inicijala, od kojih je najopseæniji svjetski izvor Acronyms, Initialisms &Abbreviations Dictionary, koji izdaje izdavaËka kuÊa Gale u Americi. U16. izdanju toga priruËnika (1992.) navedeno je da sadræi preko 520.000akronima, inicijala, kratica i abecednih simbola, a 2005. je objavljenonjegovo 35. izdanje.

Od hrvatskih priruËnika do sada imamo na raspolaganju samo dva:

VidaËiÊ, Marcel. Pseudonimi, πifre i znakovi pisaca iz hrvatske knjiæevnosti.Zagreb : JAZU, 1951. (Graa za povijest knjiæevnosti Hrvatske, knj. 21).

OreπkoviÊ, Marko. Anonimi, pseudonimi, inicijali i πifre hrvatskih knjiæev-nika i drugih kulturnih radnika u knjigama i periodiËkim publikacijama.Zagreb : JAZU, 1978. (Graa za povijest knjiæevnosti Hrvatske, knj. 32, str.217∑294).

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM96

97

4.4.7. Katalozi velikih knjiænica i skupni katalozi knjiga

Uz nacionalne i druge bibliografije vaæni su izvori bibliografskih informa-cija i objavljeni katalozi velikih stranih knjiænica i centralni katalozi, koji seËesto mogu koristiti kao svjetske bibliografije. Ovdje Êemo spomenuti trivelika tiskana kataloga koji su desetljeÊima, do pojave online kataloga,bili nezaobilazni izvori bibliografskih informacija. To su:

• Catalogue général des livres imprimés de la Bibliothèque nationale :Auteurs, koji je poËeo izlaziti u Parizu 1897., a dovrπen je 231.sveskom 1981. godine

• Catalogue of printed books in the Library of the British Museum, kojije u 393 sveska izlazio od 1881. do 1905. godine, da bi kasnijedobio brojne dopune; od 1983. do 1987. u izdanju kuÊe Saurponovno je objavljeno njegovo kumulativno izdanje pod naslovomGeneral catalogue of printed books to 1975 / The British Library; toizdanje ima 393 sveska.

• National Union Catalog ∑ pre-1956 imprints, skupni katalog SAD-a iKanade. Katalog ima 754 svezaka s viπe od 11 milijuna jedinica, asadræi podatke koje je Kongresna knjiænica prikupljala od 1901.; tajje katalog od 1968. do 1981. godine ponovno objavljen tiskom uLondonu u izdanju kuÊe Mansell i sluæi knjiænicama koje gaposjeduju kao jedan od vaænih izvora za pronalaæenje i provjerustarijih naslova knjiga i serijskih publikacija

U najnovije vrijeme veliki dio podataka koje sadræe ti katalozi veÊ jekonvertiran u elektroniËki oblik i dostupan online u katalozima koje semoæe slobodno koristiti na mreæi.

Podaci o novijim i najnovijim publikacijama dostupni su danas ubrojnim elektroniËkim katalozima kojih na webu ima toliko da bi ih bilobespredmetno pojedinaËno navoditi. Ovdje Êemo spomenuti samovirtualni katalog SveuËiliπne knjiænice u Karlsruheu,120 koji omoguÊujeistodobno pretraæivanje brojnih svjetskih kataloga, meu kojima i veÊspomenutih najveÊih nacionalnih knjiænica (Kongresne knjiænice, Britanskeknjiænice i Nacionalne knjiænice Francuske) te skupnih kataloga diljemsvijeta. Svi spomenuti katalozi omoguÊuju interaktivno pretraæivanje poautoru, naslovu, predmetu, ISBN-u, ISSN-u itd. i nadomjeπtaju Ëitav niznacionalnih i drugih svjetskih bibliografija, koje su donedavno bile nuæneza pronalaæenje informacija o knjigama i drugoj grai.

Za hrvatske knjiæniËare sigurno je najvaæniji izvor bibliografskihinformacija online katalog Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebukoji se moæe pretraæivati na mreænom mjestu Knjiænice na adresi http://www.nsk.hr i koji sadræi naroËito bibliografske podatke o hrvatskoj grai,

120 Dostupan na adresi http://www.ubka.uni-karlsruhe.de/hylib/en/kvk.html

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM97

98

uglavnom o novijim knjigama, serijskim publikacijama te neknjiænoj grai.Od najnovijeg vremena na istom se mreænom mjestu mogu pretraæivati idigitalizirani stari abecedni katalozi Knjiænice, tako da su sada na mreæidostupni podaci o ukupnom fondu Knjiænice.

Dinamika razvoja virtualnih kataloga nije predvidljiva, ali je veÊsadaπnje stanje takvo da upuÊuje na nuænost uporabe interneta udnevnom poslu informacijske sluæbe u svim vrstama knjiænica. Usto sedanas i sve viπe drugih informacija i tako moæe pronaÊi samo u tzv.virtualnom svijetu. To znaËi da danas, uz valjanu zbirku knjiæniËne grae ikvalitetne kataloge te struËno osoblje koje Êe korisniku omoguÊiti pristupinformacijama sadræanim u pohranjenoj grai, svaka knjiænica trebaraspolagati i s informacijskom i komunikacijskom opremom te pristupominternetu jer bi bez toga uskoro postala korisnicima neuporabiva inepotrebna. U umreæenom druπtvu, koje se sve viπe globalizira, omogu-Êuje se tako vrlo πirokom krugu korisnika pristup informacijama, koje sudonedavno bile na raspolaganju samo korisnicima velikih knjiænica.

4.4.8. Svjetski popisi i skupni katalozi serijskih publikacija

Uz nacionalne i regionalne bibliografije, knjiæniËaru su za pronalaæenjepodataka o serijskim publikacijama na raspolaganju posebni priruËnici, odkojih je na svjetskoj razini najpoznatiji Ulrich's international periodicalsdirectory πto ga izdaje izdavaËka kuÊa Bowker. Graa je u tom priruËnikurasporeena prema predmetima, s abecednim kazalom naslova. Uz tusvjetsku bibliografiju serijskih publikacija (danas, uz naplatu, dostupnu ina CD-ROM-u i online), knjiæniËari su veÊ odavno raspolagali s brojnimskupnim katalozima Ëasopisa, koji su ponajprije omoguÊavali pristupserijskim publikacijama u pojedinim zemljama. Ti su katalozi u europskimrazvijenim zemljama danas, bez naplate, dostupni na mreæi, a mnogi odnjih zajedno pretraæivi putem veÊ spomenutog virtualnog katalogaSveuËiliπne knjiænice u Karlsruheu.121

Podaci o fondovima hrvatskih periodiËkih publikacija objavljenim do1945. mogu se pronaÊi u veÊ spomenutoj publikaciji Graa za biblio-grafiju jugoslavenske periodike. (Anali Leksikografskog zavoda FNRJ; sv 2),a o fondovima stranih Ëasopisa, objavljenima nakon 1919. godine, uKatalogu strane periodike u bibliotekama Jugoslavije, koji je do raspadaJugoslavije izdavao Jugoslovenski bibliografski institut u Beogradu.

Podaci o stranoj periodici u hrvatskim knjiænicama do 1976. godine bili

121 Ovdje bismo samo spomenuli neke od njih, posebno bogate i hrvatskom graom: njemaËkiskupni katalog serijskih publikacija ∑ ZDB (dostupan na adresi http://pacifix.ddb.de:7000/DB),austrijski skupni katalog (http://www.bibvb.ac.at/verbund-opac), britanski skupni katalog ∑ COPAC(http://www.copac.ac.uk), francuski skupni katalog (http://www.sudoc.abes.fr), te talijanski skupnikatalog (http://opac.sbn.it) (2005∑05∑06).

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM98

99

su dostupni u katalogu na listiÊima, pohranjenom u Nacionalnoj sve-uËiliπnoj knjiænici, dok je za godiπta od 1977. do 1991. godine izdantiskom Katalog periodiËkih publikacija u bibliotekama SR Hrvatske, koji suzajedno izdavali Referalni centar SveuËiliπta u Zagrebu, Nacionalna isveuËiliπna knjiænica i SveuËiliπni raËunski centar. Do 1991. godine iziπlasu tri sveska toga kataloga. Usto je u Hrvatskoj izdano joπ nekolikospecijalnih skupnih kataloga za pojedina struËna podruËja, primjerice,medicinu, kemiju itd., meutim, oni su izlazili samo povremeno. Danas suspecijalizirani skupni katalozi domaÊih i stranih Ëasopisa koje primajuhrvatske znanstvene i specijalne knjiænice okupljene u podsustavimaprirodoslovlja, biomedicine i humanistike Sustava znanstvenih informacijaRepublike Hrvatske, javno dostupni na mreæi.122

4.4.9. »asopisi kazala i Ëasopisi saæetaka

Za pronalaæenje podataka o Ëlancima u serijskim publikacijama najviπe serabe kazala (indeksi) i Ëasopisi saæetaka koji se danas u pravilu koriste uobliku raËunalnih bibliografskih baza podataka. Kazala (indeksi) suproizvodi analitiËke (dokumentacijske) obrade Ëasopisa, novina, knjiga(naroËito onih naslova koji obrauju viπe tema i djelo su viπe autora) itd.Oni upuÊuju na mjesta u publikacijama na kojima se moæe pronaÊi djeloneke osobe ili informacija o nekom predmetu. Premda ih ima vrlo mnogo,W. Katz kaæe da se u Americi, koja proizvodi najviπe kazala na svijetu, uknjiænicama obiËno upotrebljava oko 12 standardnih opÊih indeksa i joπpribliæno toliko specijalnih. Jedan je od najznamenitijih Ëasopisa kazala spodruËja prirodnih znanosti Science Citation Index (SCI) koji izdaje Institutza znanstvene informacije u Philadelphiji, dok se ameriËke narodne idruge javne knjiænice koriste kazalima sadræaja najveÊih svjetskih novina,poput The New York Times Indexa. S pomoÊu takvih novinskih kazalakorisnik moæe brzo pronaÊi podatke o Ëlancima u novinama posveÊenimodreenoj temi. Ali, ako æeli saznati neπto o stvarnom sadræaju Ëlanaka,on mora posegnuti za samom novinskom graom. U najnovije vrijememnoge novinske kuÊe daju na mreæi uz naplatu na raspolaganje i punetekstove svojih starijih izdanja, tako da je za oËekivati da Êe te bazepodataka s punim tekstom prevladati u buduÊnosti.

Ovdje Êemo spomenuti samo najvaænije sekundarna izvore, u kojimase mogu, uz plaÊanje odgovarajuÊe pretplate, pronaÊi podaci o Ëlancima userijskim publikacijama, posebno s podruËja druπtvenih i humanistiËkihznanosti. To su:

122 Adrese podsustava: Prirodoslovlje ∑ http://prirodo.irb.hr, Biomedicina ∑ http://smk.mef.hr/biomed.htm, Humanistika (koja povezuje za sada samo knjiænice Filozofskog fakulteta u Zagrebu) ∑http://szi-humanistika.ffzg.hr (2005∑05∑06).

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM99

100

• Internationale Bibliographie der Zeitschriftenliteratur aus allenGebieten des Wissens ∑ IBZ Online. Osnabrück : Biblio-Verlag, 1994∑To je elektroniËka verzija kazala koje izlazi pod tim naslovom od1896. Ona u mreænoj verziji sadræi samo od 1983. godine podatke izviπe od 10.000 naslova serijskih publikacija. Radi se o opÊemtekuÊem bibliografskom kazalu Ëlanaka, koje se posuvremenjuje dvaputa godiπnje.124

• PASCAL, tekuÊe kazalo koje izrauje Institut de l'InformationScientifique et Technique (INIST) u Nancyju, a pokriva podruËjeprirodnih znanosti, tehnike i medicine i posuvremenjuje se kvartalnoi FRANCIS, proizvod istoga francuskog nakladnika, koji pokrivapodruËje humanistiËkih, druπtvenih i ekonomskih znanosti, aposuvremenjuje se jednom godiπnje.125 Ta su se kazala poËelaizraivati u obliku sekundarnih Ëasopisa, specijaliziranih po sek-cijama, nakon Drugoga svjetskog rata pod naslovom Bulletinsignalétique te tako takoer veÊ imaju dugu tradiciju.

• Periodicals contents index on CD-ROM - PCI. Alexandria, Va. ; Cam-bridge : Chadwyck-Healey, 1994∑ . Ta je baza podataka dostupnadanas i online, ali uz naplatu123 , i sadræi podatke o oko osammilijuna Ëlanaka s podruËja druπtvenih i humanistiËkih znanosti iz4.554 Ëasopisa koji su izlazili od poËetka 19. stoljeÊa do 1995.

U Hrvatskoj ima vrlo malo kazala. Od kazala novinskih sadræaja ovdjeÊemo posebno istaknuti djelomiËno kazalo novina Obzor koje su izradiliMatko RojniÊ i Nikola Æic, pod naslovom Popis glavnih ObzorovihËlanaka,126 a od kazala sadræaja pojedinih Ëasopisa spominjemo kazala zaNovu Evropu, Nastavni vjesnik, Naπe teme, Ekonomski pregled, Vjesnikbibliotekara Hrvatske i dr. Napominjemo da je Hrvatska akademijaznanosti i umjetnosti analitiËki obradila sva svoja serijska izdanja izbornike znanstvenih skupova te je tiskom objavila viπe popisa svojihizdanja koji su ujedno i kazala sadræaja tih izdanja. Sadræaji publikacijaHAZU, objavljenih nakon 1986., dostupni su u elektroniËkom kataloguKnjiænice na mreænoj adresi http://knjiznica.hazu.hr.

Najbolji Ëasopisi saæetaka (danas dostupni u obliku baza podataka namreæi i na CD-ROM-u), sadræe pune bibliografske podatke o primarnimdokumentima s informativnim saæecima tih dokumenata. Ti saæeci donosenajvaænije informacije iz sadræaja s ciljem da korisniku uπtede vrijemeËitanja cjelovitoga primarnog teksta. Na temelju tih saæetaka korisnik moæe

123 Dostupna na adresi: http://pci.chadwyck.com/public?XXrequest=/home.cgi (2005-05-05).124 Dostupna na adresi http://www.gbv.de/cgi-bin/wwwobn2psi?DB=2.4&LNG= (2005-05-05).125 Obje baze podataka nude svi glavni komercijalni online servisi ∑ adrese: http://www.inist.fr/

PRODUITS/pascal.php i http://www.inist.fr/PRODUITS/francis.php126 Otisnuto u publikaciji Obzor: spomen-knjiga 1860∑1935. Zagreb, 1936. Str. 271∑290.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM100

101

odabrati i Ëlanke koji su najrelevantniji za rjeπavanje njegova problema,koje Êe proËitati u cijelosti. Kvaliteta saæetaka vaæan je pokazatelj kakvoÊetakve sekundarne publikacije. Naime, neke publikacije/baze podatakadonose samo tzv. indikativne saæetke koji ukazuju na vrstu Ëlanka ilidokumenta i autorov pristup obradi teme, ali ne donose specifiËnepodatke iz sadræaja.

»asopisi sa saæecima obiËno su specijalizirani za uæe struËno podruËje.Na ovome Êemo mjestu spomenuti samo najviπe koriπteni sekundarniËasopis iz podruËja knjiæniËne znanosti Library and Information ScienceAbstracts (LISA), koji je dostupan na papiru, CD-ROM-u i online, dokÊemo se na druge struke kratko osvrnuti u poglavlju o raËunalnim bazamapodataka.

Pri donoπenju odluke o pretplati na takav sekundarni Ëasopis ili bazupodataka valja uzeti u obzir sljedeÊe pokazatelje:

• podatak o izdavaËu• koju primarnu literaturu izvor obrauje (popis obuhvaÊenih Ëaso-

pisa)• preklapanje s drugim izvorima i praznine (npr. obrauje li neka

podruËja koja ne obrauje nijedan drugi sekundarni izvor)• primijenjeni klasifikacijski sustav ili tezaurus• uËestalost izlaæenja/posuvremenjivanja• kakvoÊu saæetaka.Osim u stranim izvorima koji su uvijek donosili podatke o naj-

kvalitetnijim radovima naπih autora (poglavito ako su na stranom jeziku),saæetke djela hrvatskih znanstvenika objavljivao je od 1953. godine doraspada Jugoslavije i Ëasopis Bulletin scientifique, koji je u izdanjuJugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti do 1965. godine imao jedanniz i bio posveÊen samo prirodnim i primijenjenim znanostima, a potomje dobio 2 niza: A. Sciences naturelles, techniques et médicales i B. Sci-ences humaines.

Kasnije je u Beogradu osnovan Jugoslovenski centar za tehniËku inauËnu dokumentaciju koji je izdavao Bilten dokumentacije (iz domaÊe istrane literature) za razne struke s podruËja tehnike i industrije (npr.elektrotehnika, tekstilna industrija i industrija papira, prehrambenaindustrija). Ti su se bilteni u svoje vrijeme dosta upotrebljavali i uhrvatskim specijalnim knjiænicama, ali su danas uglavnom zastarjeli.Njihovu uporabu zamijenila je uporaba svjetskih raËunalnih baza po-dataka.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM101

102

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM102

103

RA»UNALNE BAZE PODATAKA I NJIHOVOPRETRAÆIVANJE

5.1. Razvoj i vrste baza podataka

Definicijâ baze podataka ima mnogo, a za potrebe knjiæniËne informa-cijske sluæbe posluæit Êemo se onom koju 1992. godine navodi J. Conveyu knjizi koju je izdalo britansko Bibliotekarsko druπtvo: "Baza podatakazbirka je srodnih informacija. U kontekstu mreænog pretraæivanja bazapodataka zbirka je zapisa u strojnoËitljivom obliku koji se daju naraspolaganje za interaktivno pretraæivanje s pomoÊu lokalnih ili udaljenihraËunalnih terminala".127

Baze podataka moæemo naËelno podijeliti na referentne i izvornebaze podataka.

U referentne baze podataka svrstavamo:• bibliografske• referalne baze podataka.

Bibliografske baze podataka (elektroniËko izdanje bibliografija,kazala, Ëasopisa saæetaka i sl.) donose glavne bibliografske podatke sasvrhom omoguÊavanja identifikacije Ëlanaka, knjiga, patenata i sl. Timosnovnim podacima dodaju se klasifikacijske oznake, kljuËne rijeËi teËesto i saæeci. Ti podaci o sadræaju serijskih i drugih publikacija pomaæukorisniku da dobije uvid u tekuÊu literaturu i odabere primarne doku-mente koje Êe Ëitati u punom tekstu.

Referalne baze podataka upuÊuju na imena ili adrese osoba iliorganizacija (npr. Yearbook of international organizations).

Izvorne, nebibliografske ili faktografske baze podataka mogu biti:• brojËane (npr. German economic outlook ∑ brojËani podaci o

kretanju njemaËkog gospodarstva ili Money market rates ∑ sadræidnevne i tjedne izvjeπtaje o kretanju valuta, akcija i sl.)

5

127 Usp. Convey, John: Online information retrieval: an introductory manual: principles and prac-tice. 4th ed. London : Library Association Publishing, 1992. Str. 16.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM103

104

• tekstualno-brojËane (npr. MineSearch, kanadska bibliografska ibrojËana baza podataka ∑ sadræi podatke o rudnicima diljem svijeta)

• opisi svojstava nekih pojava ili tvari (kemijski spojevi, bolesti,lijekovi i sl.) (npr. Chemical identification file — sadræi nomen-klaturu i strukture viπe od 200.000 kemijskih spojeva)

• baze podataka s punim tekstom ∑ mnogi elektroniËki Ëasopisi idruge publikacije, mnoge dostupne danas i na mreæi.

PrikazujuÊi 1997. godine stanje na podruËju elektroniËkih baza poda-taka, M. Williams istiËe da se baze podataka mogu klasificirati na viπenaËina, jedan meu njima je prema obliku u kojem se podaci pojavljuju.Na taj se naËin izdvajaju baze podataka usmjerene na: 1. rijeËi, 2. brojke,3. slike i 4. zvuk.128 To upuÊuje na sve veÊu proπirenost multimedijalnogpristupa, jer su baze podataka donedavno bile iskljuËivo tekstualne,brojËano-slovne ili brojËane i nisu obuhvaÊale izvore sa zvukom i slikom.

Od ukupnog broja registriranih baza podataka129 najveÊi ih broj pripadapodruËju poslovnih informacija, slijede prirodne znanosti, tehnika iinæenjerstvo, opÊe teme, zdravstvo i bioznanosti, pravo, druπtvene ihumanistiËke znanosti. Daleko se najviπe upotrebljava engleski jezik, anajviπe je baza podataka iz Sjeverne Amerike i zapadne Europe.130 Sobzirom na mali broj baza podataka s podruËja druπtvenih i humanistiËkihznanosti, jasno je da je u tome podruËju informacijska uloga tiskanihbibliografija i kataloga velikih znanstvenih knjiænica, danas sve ËeπÊe namreæi, posebno velika.

Povijest primjene raËunala u dokumentacijskim sluæbama stara je okopola stoljeÊa. PoËetkom 60-ih godina, toËnije 1961. godine, raËunalo jeprvi put primijenjeno u podruËju informacijskih djelatnosti za izraduabecednoga predmetnog kazala za publikaciju Chemical titles, u sklopusluæbe Chemical Abstracts Service. Gotovo istodobno pojavljuje se iMEDLARS baza podataka za medicinu (Medical Analysis and Retrieval Sys-tem) ∑ raËunalna verzija sekundarne serijske publikacije Index medicus.RaËunala su se u poËetku koristila za djelotvorniju pripremu kazala svebrojnijih i opseænijih tiskanih sekundarnih publikacija, ali je ubrzoprimijeÊeno da su vrlo podobna i za automatsku obradu i prireivanjecjelovitih publikacija te za pretraæivanje tako stvorenih baza podataka. ToznaËi da su raËunalne baze podataka, koje su danas toliko raπirene, bile u

128 Usp. Williams, Martha E.: The state of databases today: 1997. // Gale Directory of Databases.Vol. 1. Online Databases. January 1997. Detroit etc. : Gale, 1997. Str. XVII∑XXIX. Radi se o prikazustanja u 1997. i razvoja od 1975., kada je autorica zapoËela sustavno prikazivati razvoj baza podataka.

129 Koncem 1996. registrirano je ukupno 10.033 baza podataka, a u isto vrijeme 2002. 15.599 bazapodataka.

130 Opπirnije o bazama podataka vidjeti u: JokiÊ, Maja: Komercijalne baze podataka dostupnetradicionalnom online tehnikom, na CD-Rom mediju i web-verziji. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43,1-2(2000), str. 84∑107.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM104

105

poËetku zapravo usputni proizvodi pri izdavanju tiskanih referatnihËasopisa, kazala i sl. Neπto kasnije one su ponuene træiπtu kao samostalniinformacijski proizvodi, a danas su postale i osnovni predmet radamnogobrojnih proizvoaËa i distributera u okviru sve veÊe i unosneinformacijske industrije.

VeÊ 1964. godine, πto znaËi tek tri godine nakon prve primjene uobradi, obavljaju se neizravna (batch) pretraæivanja baza podataka nazahtjev korisnika. Ona su se po narudæbi obavljala u dokumentacijskomcentru, u Ëijem je raËunalu bila pohranjena baza podataka te su se takopoËeli razvijati informacijski servisi. KnjiæniËar ili koji drugi posrednik daobi informacijskom servisu kljuËne rijeËi i druge parametre (jezik, vremen-sko razdoblje i sl.) i dobivao od njega za nekoliko dana poπtom naruËeniraËunalni ispis literature. RaËunalne baze podataka tada joπ nisu bile javnodostupne za izravno, interaktivno pretraæivanje putem telekomunikacijskihveza. Neizravna (off-line) pretraæivanja za πiri krug korisnika preteæno suse obavljala sve do 1970. godine. Tada se moglo koristiti veÊ oko 50 bazapodataka. Premda je 1967. godine Lockheed osnovao svoju sluæbuDIALOG, ona je do 1971. godine ostala rezervirana za NASA-u i ostaleustanove u sklopu AmeriËke vojske.

Dok knjiæniËar u neizravnom postupku nije mogao upravljati pre-traæivanjem i tako utjecati na njegove rezultate jer ga nije mogao samobavljati, u interaktivnom, izravnom dijalogu s udaljenim raËunalom, kojeje uslijedilo u 70-im godinama, on je poËeo nadgledati tijek pretraæivanja.To mu je omoguÊilo da po potrebi usklauje ad hoc pretraæivanje istrategiju pretraæivanja. Tako je moguÊnost dobivanja relevantnih infor-macija znatno poveÊana. Osim toga, i osobna nazoËnost krajnjeg korisnikatijekom pretraæivanja pokazala se korisnom jer je on mogao odmahprovjeravati relevantnost pronaenih referencija.

Smatra se da je veÊ tijekom prvih deset godina zavrπena prva faza"raËunalne revolucije" jer je 1971. godine Nacionalna knjiænica za medicinuSAD-a dala na javnu uporabu svoju MEDLINE sluæbu (online verzijuMEDLARS-a). To je bila prva πiroko koriπtena online sluæba. Ubrzo zatim,veÊ 1972. godine, i Lockheed je ponudio svoj DIALOG kao komercijalnusluæbu πirokom krugu korisnika. Online je ubrzo preuzeo vodstvo, takoda su veÊ 1977. godine pokrenuti specijalizirani struËni Ëasopisi Online iOnline Review, a 1978. godine organiziran je i prvi meunarodni skup uLondonu posveÊen online sluæbama. U 80-im godinama dolazi doeksplozije baza podataka i online industrije. Dok je 1975. godine popisanooko 300 baza podataka, 1980. godine bilo ih je veÊ 600. U razdobljuizmeu 1980. i 1984. godine zabiljeæen je porast sa 600 na 2.400 bazapodataka, a 1994. godine ima veÊ 8.825 online baza podataka. Taj serazvoj nastavlja, pa struËnjaci koji obavljaju online pretraæivanja trebajukontinuirano pratiti razvoj na træiπtu baza podataka.

Popis i opis dostupnih baza podataka redovito se posuvremenjuje u

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM105

106

publikaciji Gale directory of online databases, koju izdaje kuÊa Gale uDetroitu u SAD-u. U toj su publikaciji baze podataka razvrstane premamediju u dva sveska. Prvi svezak posveÊen je mreænim bazama podataka,a drugi bazama podataka na CD-ROM-u, magnetnim vrpcama i sl., kojeknjiænice mogu kupiti i koristiti u vlastitim prostorima. Godine 2002.popisano je u tom katalogu 15.599 baza podataka, 2.600 proizvoaËabaza podataka i 1.875 online servisa.131 VodiË se posuvremenjuje svakihπest mjeseci, a dostupan je, osim u dva debela sveska na papiru, i namreæi i na CD-ROM-u.

5.2. Online sluæbe

Ukupna "online industrija" prema Conveyju132 ima danas pet glavnihpodruËja:

1. proizvoaËi baza podataka, npr., CAS (Chemical Abstracts Services)2. prodavaËi online usluga (the online service hosts or suppliers ∑ ven-

dors), npr. DIALOG, MEDLINE, DIMDI, QUESTEL3. korisnici sustava ∑ knjiænice, informacijski poduzetnici, informacijske

sluæbe, krajnji korisnici4. podruËje telekomunikacija ∑ osigurava i odræava telekomunikacijske

mreæe, npr. EURONET (European On-line Information Network),JANET (Joint Academic Network), CARNET (Croatian Academic andResearch Network)

5. ProizvoaËi i prodavaËi raËunalne opreme i podrπke.

Online sluæbe, koje su se prvo pojavile u dokumentacijskim i infor-macijskim centrima te specijalnim knjiænicama, ubrzo su se poËeleorganizirati i u javnim, posebno sveuËiliπnim knjiænicama. Tako, primje-rice, u zapadnoj Europi danas sve knjiænice sveuËiliπta i politehnika, a uVelikoj Britaniji i najmanje polovica narodnih knjiæniËnih sustava, nudeonline pretraæivanja svjetskih baza podataka. Razlog tako raπirene uporabebaza podataka u britanskim narodnim knjiænicama zasigurno je i to πtoameriËke baze podataka, koje su joπ uvijek dominantne na svjetskomtræiπtu, najbolje pokrivaju literaturu na engleskom jeziku. U drugimeuropskim zemljama te su usluge u pravilu javno dostupne korisnicimasamo u velikim znanstvenim, posebno u sveuËiliπnim knjiænicama,institutima i privatnim tvrtkama.

Online sluæbe najprije su se razvile u medicini, kemiji i tehnici, ali unovije im vrijeme naglo raste vaænost i u podruËju gospodarstva (poslovneinformacije), prava itd. Spomenut Êemo na ovome mjestu samo nekoliko

131 Podaci preuzeti iz: Online Newsletter, Nov, 2002. http://www.findarticles.com/p/articles/mi_m0BNO/is_2002_Nov/ai_93440432 (2005∑03∑10)

132 Usp. Convey (1992), nav. dj., str. 14.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM106

107

baza podataka, koje se mnogo koriste u cijelome svijetu, pa i u naπimknjiænicama:

• medicina: MEDLINE, (biomedicina, zdravstvo) TOXNET (toksikologijai zagaenja okoliπa) ∑ financirane od Vlade SAD-a

• poljoprivreda: AGRICOLA (financirana od Vlade SAD-a), AGRIS(meunarodni sustav u djelokrugu FAO-a ∑ UN)

• nuklearna energija, fizika: INIS (meunarodni sustav u djelokruguIAEA-a ∑ UN)

• fizika, elektrotehnika, raËunala: INSPEC (u djelokrugu britanskogInstituta elektrotehniËkih inæenjera)

• obrazovanje: ERIC (financirana od Vlade SAD-a).

S obzirom na to da su za online pretraæivanja komercijalnih bazapodataka, uz znanje, potrebne i odreene posebne vjeπtine i rutina, uknjiænicama ih najËeπÊe obavljaju posebno πkolovane osobe, a zbog vrlodinamiËnog razvoja i njihove velike vaænosti, posebno u podruËjuprirodnih i primijenjenih znanosti, u najnovije se vrijeme i u hrvatskomCentru za online baze podataka pri CARNetu, odræavaju redoviti teËajeviza osposobljavanje knjiæniËara i krajnjih korisnika (studenata, znanstvenikai struËnjaka) za samostalno koriπtenje bazama podataka. Kako bi boljeupoznao potencijalne korisnike s dostupnim bazama podataka, Centar je2003. godine objavio i posebni tiskani priruËnik pod naslovom Onlinebaze podataka: priruËnik za pretraæivanje.133

5.3. Baze podataka na CD-ROM-u ili DVD-u

©iroka primjena osobnog raËunala i kontinuirani razvoj novih medijadoveli su do nove revolucije na podruËju raËunalnog pretraæivanja bazapodataka. Tako su baze podataka Ëesto dostupne i na CD-ROM-u, koji jedonio velik napredak u diseminaciji informacija. Naime, za razliku odonline pretraæivanja, koriπtenje bazama podataka na CD-ROM-u znatno jepristupaËnije i krajnjem korisniku. Obljubljenost toga medija, posebno usveuËiliπnim knjiænicama, sigurno je uvjetovana i znatno manjim troπko-vima jer za razliku od online sluæba, pri pretraæivanju CD-ROM-ova uposjedu knjiænice ne treba plaÊati telekomunikacijske i druge dodatnetroπkove. Tako i studenti mogu sami pretraæivati komercijalne bazepodataka, a da za to najËeπÊe ne moraju niπta platiti.

Valja takoer istaknuti da je do 1989. samo manji broj baza podatakabio dostupan na tom mediju. Meutim, od 1989. godine do danas brojbaza podataka na CD-ROM-u i DVD-u raste, tako da su ti mediji u

133 Radi se o publikaciji Stojanovski, Jadranka: Online baze podataka: priruËnik za pretraæivanje:najvaænije svjetske baze podataka dostupne hrvatskoj akademskoj i istraæivaËkoj zajednici. Zagreb :CARNet, 2003. Sve novosti o aktivnostima Centra dostupne su na mreænoj adresi Knjiænice RuerBoπkoviÊ http://nippur.irb.hr/ovid. (2005∑05∑05).

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM107

108

meuvremenu postali vaæni Ëimbenici u diseminaciji svih vrsta tekuÊihinformacija u knjiænicama. Ipak, i u kontekstu pretraæivanja baza podatakana CD-ROM-u treba imati na umu da korisnik i za njihovo djelotvornokoriπtenje treba biti donekle uvjeæban, πto se postiæe redovitim koriπtenjemtoga medija. U suprotnom bi se trebao svaki put ponovo upuÊivati, πtodjeluje obeshrabrujuÊe, posebno na osobe koje su i inaËe nevjeπte uuporabi raznih ureaja i strojeva. Zbog toga stalna prisutnost i raspolo-æivost vjeπtih knjiæniËara koji po potrebi mogu i nadalje pretraæivatiumjesto korisnika, posebno u sveuËiliπnim knjiænicama, ne gubi navaænosti.

Kada su se pojavile prve baze podataka na CD-ROM-u, glavni je prob-lem u njihovu koriπtenju u knjiænicama bio taj πto je jedan CD-ROM moglaodjednom pretraæivati samo jedna osoba. To danas Ëesto nije viπe tako, jerse mnoge baze podataka putem lokalne mreæe mogu istodobno koristitina viπe mjesta u istoj knjiænici, na istom sveuËiliπtu ili u gradu.

I naposljetku, s glediπta knjiæniËne informacijske sluæbe treba upozoritina joπ jedan problem koji se pojavio s koriπtenjem raËunala, tog moÊnog,ali ne i svemoÊnog pomagala. Naime, rezultati istraæivanja u ameriËkimknjiænicama, u kojima postoji najduæi kontinuitet uporabe raËunala upretraæivanju literature, pokazali su da su nedovoljno πkolovani korisnicipodloæni i brojnim zabludama te da vjeruju da raËunalo moæe misliti kaoËovjek, da baze podataka sadræe najbolji odabir ukupno dostupne litera-ture (i nove i stare), da Êe im nakon pretraæivanja bibliografskih bazapodataka istodobno s popisom bibliografskih jedinica biti izruËen i punitekst primarnih publikacija te da su za svaku disciplinu dostupnespecijalizirane baze podataka. Ono πto najviπe zabrinjava struËnjake i πtoje najveÊa zabluda je to da je korisnik Ëesto a priori uvjeren da nakonobavljenoga raËunalnog pretraæivanja, kojim nije dobio potreban odgovor,ne treba dalje traæiti informacije. AmeriËki autori navode te Ëinjenice,imajuÊi u vidu da sve to treba uzeti u obzir pri izradi edukativnihprograma za pouËavanje korisnika, kako bi ih se ispravno osposobilo zaoptimalno koriπtenje πirokog izbora informacijskih izvora koji im danasstoje na raspolaganju. Usto, smatraju da je jedna od vaænijih ulogadanaπnjih knjiæniËara da omoguÊe korisnicima da prebrode zanesenosttehnologijom i da shvate da je, bez obzira na medij, vjeπtina pripronalaæenju, procjeni i sintetiziranju informacija kljuË za djelotvoranstruËni i znanstveni rad te za opÊu obavijeπtenost. Jasno je da sve tovrijedi i za naπu sredinu, u kojoj se danomice πiri uporaba raËunalnihizvora informacija.

5.4. Uporaba informacijskih baza podataka u knjiænici

RaËunalno pretraæivanje, prvo neizravno, a kasnije online, u poËetku nijebilo u punom smislu ugraeno u opÊu informacijsku sluæbu knjiænice. S

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM108

109

obzirom na to da se radilo o novim uslugama, s Ëijom organizacijomknjiæniËari joπ nisu imali iskustva, sluæba za online pretraæivanja bila jeobiËno smjeπtena u posebnom odjelu. Meutim, danas svi izvori informa-cija i informacijske sluæbe Ëine u veÊim knjiænicama jednu cjelinu.

Kako smo spomenuli, principi rada podjednaki su i u sluËaju ruËnog iraËunalnog pretraæivanja, a o metodici rada i prednostima pretraæivanjamodernih elektroniËkih medija veÊ je bilo govora u 3. poglavlju oveknjige. Ovdje Êemo joπ samo ponovno istaknuti da informacijski intervju usluËaju online pretraæivanja komercijalnih baza podataka, koje pruæavelike moguÊnosti za pronalaæenje kvalitetnih i relevantnih informacija, alimoæe biti i dosta skupo, ima veÊu vaænost nego u sluËaju pripreme ruËnogpretraæivanja. Ti su pripremni razgovori s korisnikom obiËno duæi, premdasamo pretraæivanje moæe trajati vrlo kratko.

OpÊenito se smatra da pri izradi plana rada online sluæbe treba raËunatis vremenom od 20 do 40 minuta po razgovoru s korisnikom za jednopretraæivanje. To danas vrijedi samo za opseænija pretraæivanja koja seunaprijed naruËuju, dok za mnoga kratka ad hoc pretraæivanja bazapodataka, koja rutinirani informacijski struËnjaci sve ËeπÊe obavljaju naCD-ROM-u, nije potrebna nikakva posebna priprema. Formalni, duæirazgovori obiËno se obavljaju u odvojenim prostorima gdje se ispunjava iposeban obrazac. S obzirom na to da raËunalno pretraæivanje traæipreciznije pridræavanje struËnog nazivlja, informacijski struËnjak se koristiprilikom da uz pomoÊ korisnika, koji u pravilu znatno bolje poznaje svojestruËno podruËje, izradi popis kljuËnih rijeËi, sinonima, akronima, kratica isl., po kojima Êe se pretraæivati. Takoer se dogovara o odgovarajuÊimautorima, jezicima, vremenskim parametrima i sliËnomu.

S obzirom na nagli razvoj usluga na mreæi, nije predvidivo kakav Êebiti daljnji razvoj pretraæivanja komercijalnih baza podataka u knjiænicama,s obzirom na to da se teæiπte pretraæivanja sve viπe usmjerava na krajnjegkorisnika, kojemu se æeli omoguÊiti samostalno pretraæivanje od kuÊe i sradnog mjesta. U tom smislu knjiæniËaru preostaje posebno vaæna ulogaedukatora, tj. struËnjaka koji Êe obrazovati krajnje korisnike u pretra-æivanju baza podataka.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM109

110

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM110

111

INTERNET

Premda se Ëesto naziva "informacijskom superprometnicom", smatra se daje internet danas zapravo tek prethodnica te buduÊe superprometnice kojaÊe u buduÊnosti, poput cestovne mreæe, u pravom smislu povezati svamjesta i sve kuÊe. Internet je mreæa koja povezuje sve viπe regionalnihËvoriπta, a preko njih pojedinaËne raËunalne posluæitelje. Joπ 1996. godinestatistika je zabiljeæila preko 13 milijuna pojedinaËnih posluæitelja u viπeod 100 zemalja πirom svijeta, kao i podatak da se tome broju svakogamjeseca tada pridruæivalo joπ preko 80.000 novih korisnika interneta. VeÊje tada treÊina ameriËkih kuÊanstava imala raËunalo, dok ga je u zapadnojEuropi tada imalo samo svako sedmo kuÊanstvo. Danas je to stanje znatnopromijenjeno te je i u Hrvatskoj koncem 2004. veÊ zabiljeæeno da je oko39% populacije iznad 15 godina imalo osiguran pristup internetu134 , πto jedaleko od zadovoljavajuÊeg, ali ipak znaËi da se danas i u naπoj zemljivelik broj pojedinaca i ustanova koristi internetom kao redovitim komuni-kacijskim sredstvom. On se upotrebljava za najrazliËitije potrebe, ali nasovdje zanima samo kako je doπlo do njegova koriπtenja u knjiæniËarstvu ina koji se naËin on upotrebljava u knjiænicama.

Povijest interneta razmjerno je kratka. Prva mreæa nastala je u Mini-starstvu obrane SAD-a godine 1969. i nosila je ime ARPANet. Stvorena je sciljem da rijeπi problem vojnoga zaπtitnog sustava Sjedinjenih AmeriËkihDræava pred moguÊim sovjetskim nuklearnim napadom. ARPANet je tadapovezivao Ëetiri velika raËunalna centra: u SveuËiliπtu Stanford, u dvakalifornijska sveuËiliπta (Los Angeles i Santa Barbara) te u SveuËiliπtu Utah.Ta je mreæa poslije rasla, a godine 1986. druga vladina agencija, Nacio-nalna fundacija za znanost, organizirala je uz tu prvu mreæu, rezerviranuza povjerljive podatke, svoju mreæu pod nazivom NSFNet, kojom jepovezala pet raËunalnih centara. Ta je mreæa bila bolje organizirana i

6

134 Rezultati ankete provedene u prosincu 2004. godine ( http://www.gfk.hr/press/internet5.htm)(2005∑03∑01).

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM111

112

naprednija te je poslije povezala i u potpunosti zamijenila ARPANet, kojije prestao s djelovanjem 1990. NSFNet je veÊ tijekom 80-ih godina proπlogstoljeÊa omoguÊio povezivanje dodatnih akademskih ustanova i lokalnihmreæa diljem SAD-a, tako da je s vremenom svako raËunalo moglokomunicirati s bilo kojim drugim umreæenim raËunalom. »itav je razvoj,naravno, bio omoguÊen opÊim razvojem raËunalne i komunikacijsketehnologije. Tako su znanstvene i visokoπkolske ustanove dobile naraspolaganje sve moÊnija i bræa raËunala, koja su prije toga imale samovladine agencije i vojna industrija. PoËetkom 80-ih godina razvijena je joπusporedo s NSFNetom i prva prava akademska mreæa BITNet, posveÊenapotrebama znanstvenog rada i komuniciranja. Ona je prva razvila nove,danas πiroko koriπtene usluge, poput elektroniËke poπte (e-mail), preno-πenja datoteka na udaljena raËunala (file transfer) ili organiziranjaelektroniËkih skupina za diskusiju (LISTSERV). Funkcije svih spomenutihmreæa, pa i BITNeta poslije je preuzeo, proπirio i unaprijedio internet,tako da je i BITNet tijekom 1997. takoer prestao s radom.

Veliku prekretnicu u dosadaπnjem razvoju interneta oznaËila je godina1991., kada je potpredsjednik Sjedinjenih AmeriËkih Dræava Al Goreodræao povijesni govor o veÊ spomenutoj "informacijskoj superprometnici"(information superhighway). Od tada internet postaje u Americi, ali i upreostalom svijetu, koji je takoer odmah prihvatio ameriËku inicijativu,opÊenarodno dobro. VeÊ razvijena "supermreæa", prvo rezervirana zarazvoj istraæivanja i tehnologije, poËinje se naglo proπirivati, sve ËeπÊepovezujuÊi veÊ postojeÊe nacionalne raËunalne mreæe u svjetsku informa-cijsku mreæu. Ubrzo, veÊ 1992. godine, Ministarstvo znanosti i tehnologijepokrenulo je i u Hrvatskoj razvoj CARNeta — Hrvatske akademske iistraæivaËke mreæe.135 I njegova uporaba ubrzo se toliko proπirila da jeznatno preπla okvire znanosti. Neπto kasnije usluge koriπtenja internetomponudio je u Hrvatskoj na komercijalnoj osnovi i HPT (danas T-Com) tese tako moguÊnost komuniciranja internetom i kod nas vrlo brzo proπirilau gotovo svim gospodarskim i druπtvenim djelatnostima. Daljnji je razvoj iukljuËivanje novih sudionika u tome poslu u tijeku.

Meutim, internet bi bio veliko bespuÊe i slabo uporabiv kada korisnicine bi imali na raspolaganju mreæna pomagala. Tijekom razvoja mreæeupotrebljavala su se razliËita pomagala, od kojih je do danas dalekonajveÊu popularnost stekao World Wide Web ∑ WWW ili kraÊe mreæa. Toje vrlo prilagodljivo pomagalo utemeljeno na hipertekstu, koje omoguÊujepovezivanje tekstova, grafika, zvuka videa, animacije itd.136 Mreæa

135 Viπe o poËetku djelovanja CARNeta vidjeti u Ëlanku Torbica, Duπka: Hrvatska akademska iistraæivaËka mreæa CARNet. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 37, 3∑4(1994), str. 186∑189.

136 Usp. Penava, Zdenka; Jadranka Stojanovski; Danijel Pajur: Hipertekst ∑ prikaz najcitiranijihradova prirodnih znanosti. // Meunarodno savjetovanje Knjiænice europskih gradova u 21. stoljeÊu,Varaædin, 4.∑7. XI. 1998. : zbornik radova. Varaædin : Gradska knjiænica i Ëitaonica "Metel OæegoviÊ",1998. (Godiπnjak Gradske knjiænice i Ëitaonice "Metel OæegoviÊ", Varaædin; 2). Str. 258∑267.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM112

113

omoguÊuje s pomoÊu tzv. pretraæivaËa vrlo jednostavnu komunikaciju sumreæenim posluæiteljima. Naime, kada uspostavi vezu s traæenominternetskom adresom korisnik moæe pritiskom miπa na bilo koji nazaslonu osvijetljeni tekst na otvorenoj stranici dobiti daljnju informaciju iliostvariti vezu s kojom drugom sluæbom dostupnom na mreæi. Za to nisuviπe potrebne nikakve naredbe ∑ sve veze uspostavlja raËunalo samo.

M. Williams smatra da je ekspanzija i popularnost mreæe "najveÊipojedinaËni fenomen" u razvoju informacijske industrije do sada.137 Njegovrazvoj utjecao je na sve stvaratelje, proizvoaËe i prodavaËe bazapodataka, na razvoj znanosti, ali i gospodarstva. Danas znamo da su iknjiæniËni sustavi doæivjeli veliki preokret od kada se web koristi zameuknjiæniËnu suradnju u obradi publikacija, u posudbi grae, zapretraæivanje kataloga, redovito komuniciranje s korisnicima, kolegamaitd. Raaju se dnevno nove internetske stranice brojnih knjiænica diljemsvijeta, WebPAC-ovi i sl., sve ËeπÊe i u Hrvatskoj. I mnogi nakladnicistavljaju sve viπe baza podataka na mreæu, sve ËeπÊe i multimedijalnih,trudeÊi se da pokaæu najnovije inovacijske dosege u tom podruËju. Danasje u svijetu prisutno na mreæi veÊ viπe milijuna posluæiteljima te se iz togamoæe zakljuËiti koliki znaËaj ima to komunikacijsko sredstvo i za knjiænice.

Za djelotvorno kretanje po mreæi potrebni su uz to i vodiËi (naviga-tori) od kojih se danas najviπe koriste Netscape i Microsoft Internet Ex-plorer. Njih dopunjuju dobre traæilice (browsers, search engines), od kojihse danas kod nas najviπe upotrebljavaju Google, Yahoo i Altavista. Tekotkada su oni razvijeni, pretraæivanje interneta ukljuËeno je u svakodnevnodavanje informacijskih usluga korisnicima u svim vrstama knjiænica.KnjiæniËaru su tako otvorene nove, πiroke moguÊnosti da korisnicima narazmjerno lak naËin pruæi vrlo raznolike usluge. Ali tako πiroka ponudatraæi od struËnjaka joπ bolji odabir. Valja naime procijeniti πto je od svegaraspoloæivog korisno i uporabljivo za korisnike. Pritom iskusni knjiæniËari-informatori upozoravaju da u tome poslu treba uzeti u obzir tri aspekta: 1.moguÊnost dostupa (npr. koliko dugo traje otvaranje traæene stranice namreæi ili pretraæivanje koriπtene baze podataka), 2. kakvoÊu baze podatakai 3. koliko se lako baza podataka pretraæuje. MoguÊnost dostupa stavlja sena prvo mjesto jer, ako treba utroπiti previπe vremena da bi se doπlo domalo podataka, sve postaje beskorisno i slabo uporabljivo. KakvoÊa samebaze podataka vaænija je pak od kakvoÊe korisniËkog suËelja ∑ svatko Êese rado malo pomuËiti ako nakon obavljenog posla bude nagraen spravim, kvalitetnim podacima koje drugdje nije mogao pronaÊi.

Internet je od poËetka 90-ih godina sve ËeπÊa tema brojnih knjiæniËar-skih skupova, poËevπi od godiπnjih zasjedanja IFLA-e, pa do mnogo-brojnih nacionalnih skupπtina i specijaliziranih sastanaka. Od 1996.

137 Usp. Williams (1997), nav. dj., str. XXVIII.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM113

114

pojavljuje se i kao tema referata hrvatskih knjiæniËarskih struËnjaka. Takosu na 30. skupπtini Hrvatskoga bibliotekarskog druπtva u Primoπtenu ouporabi interneta u svojoj knjiænici izvijestile M. ©egota-Novak i M.©upraha-PeriπiÊ iz Gradska biblioteke u Rijeci.138 One su tada iznijele dase u Rijeci primjenjuju tri praktiËna modela uporabe interneta i CD-ROM-a:

• korisnik slobodno i samostalno pretraæuje internet i CD-ROM, tiskaodabrani materijal ili ga kopira na disketu

• korisnik s povjerenjem upuÊuje zahtjev knjiæniËaru da za njega obaviusluge pretraæivanja interneta i (ili) CD-ROM-a, tiskanja i kopiranjana disketu (ta usluga nerijetko ukljuËuje i uslugu prevoenja)

• knjiæniËar pouËava korisnika u pretraæivanju interneta i CD-ROM-a,a korisnik potom obavlja svoje pretraæivanje sâm, uz povremenupomoÊ knjiæniËara.

Na temelju prvih iskustava u Rijeci ustanovljeno je da je dolaskomelektroniËkih usluga u Knjiænicu uπla i zahtjevnija i bolje obrazovanaskupina korisnika, koju su privukle upravo te nove usluge, ali autoriceizvjeπÊa odmah su ispravno zakljuËile da Êe takvi korisnici povratnodjelovati i na ukupno poslovanje Knjiænice, jer Êe je prisiljavati daunaprijedi i svoje druge usluge. I to je joπ jedan novi aspekt djelovanjainterneta. U Rijeci su nakon poËetnog uspjeha obavljena i prva ispitivanjakorisnika interneta, o Ëemu je veÊ 1998. na Meunarodnom savjetovanju"Knjiænice europskih gradova u 21. stoljeÊu" podnesen i prvi izvjeπtaj.139 Utom je radu veÊ opisano i viπe praktiËnih iskustava te je posebnoupozoreno na vaænost dobre organizacije uporabe interneta u javnojknjiænici, za πto svaka ustanova treba donijeti i objaviti Ëvrsta pravila. Tase pravila odnose na rukovanje tehniËkim ureajima i informacijskomtehnologijom (πto u pravilu obavlja zaposleno osoblje) te na pravilakoriπtenja radnih stanica (πto se uglavnom odnosi na dnevni raspored idopuπteno vrijeme koriπtenja po osobi). M. ©upraha-PeriπiÊ je, govoreÊi otim pitanjima, iznijela podatak da je Gradska biblioteka Rijeka tadaomoguÊavala svojim korisnicima dvosatni dnevni termin za koriπtenjeinternetom, svakodnevno u vremenu od 8 do 20 sati. To je mnogo, jer je,i prema njezinu iskazu, praksa u svijetu obiËno pola do jedan sat pokorisniku. Za takvu uslugu korisnici se u svakoj knjiænici moraju pred-biljeæiti odnosno rezervirati termin unaprijed jer radnih stanica uvijek imapremalo, a interes korisnika, posebno uËenika i studenata, vrlo je velik.

VeÊ nekoliko godina poslije, poËetkom 21. stoljeÊa, koriπtenje inter-

138 ©egota-Novak, Marija; ©upraha-PeriπiÊ, Milka: Nove tehnologije u narodnim knjiænicama: CD-ROM i Internet ∑ iskustva knjiæniËara Gradske biblioteke Rijeka: // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 39,1∑2(1996), 197∑203.

139 Usp. ©upraha-PeriπiÊ, Milka: Korisnici Interneta u narodnoj knjiænici : primjer Gradskebiblioteke Rijeka. // Meunarodno savjetovanje Knjiænice europskih gradova u 21. stoljeÊu, Varaædin,4.∑7. XI. 1998. : zbornik radova. Varaædin : Gradska knjiænica i Ëitaonica "Metel OæegoviÊ", 1998.(Godiπnjak Gradske knjiænice i Ëitaonice "Metel OæegoviÊ", Varaædin; 2). Str. 205∑210.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM114

115

netom u knjiænicama toliko se uvrijeæilo da je 2002. godine IFLA donijelaManifest o internetu (The IFLA Internet Manifesto),140 u kojemu, pozivajuÊise na OpÊu povelju o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda, traæi daknjiæniËne i informacijske sluæbe preuzmu svoju ulogu u osiguravanjuslobode dostupa internetu svim slojevima druπtva bez naknade te da,izmeu ostaloga, sudjeluju u obrazovanju puËanstva u koriπtenju mreæniminformacijskim uslugama. U jesen iste godine u organizaciji Knjiænicagrada Zagreba odræana je u Zagrebu 5. meunarodna konferencijanarodnih knjiænica zemalja u tranziciji pod naslovom "Narodne knjiænice unovoj Europi", na kojoj je bilo takoer mnogo govora o uporabi internetai o njegovoj ulozi u daljnjem razvoju usluga narodnih knjiænica.141 Natome skupu B. Lison, ravnateljica Gradske knjiænice u Bremenu, najavilaje poËetak rada nove virtualne informacijske sluæbe "NjemaËka internetska-knjiænica", koja je koncem 2002. zapoËela s radom na adresi http://www.internetbibliothek.de.142 Radi se o zajedniËkom projektu NjemaËkeknjiæniËarske udruge i Zaklade Bertelsmann, a "knjiæniËni portal znanja"pruæa poveznice na brojne stranice na mreæi, ali i vezu e-poπtom sknjiæniËarima od kojih korisnik moæe osobno traæiti potrebne informacije.SliËne usluge nude i knjiænice u drugim europskim zemljama, slijedeÊipraksu prvo pokrenutu u SAD-u. Tu bismo podsjetili na uslugu koju su ihrvatske knjiænice pokrenule 2004. na mreæi pod imenom nazivom "PitajteknjiæniËare", o kojoj je veÊ bilo rijeËi u poglavlju o informacijskoj uloziknjiænica.143 Sve su to nove usluge, s kojima europski knjiæniËari, osimonih u Velikoj Britaniji i Skandinaviji, imaju tek malo iskustva, dokstruËnjaci u Americi rade na razvoju digitalne informacijske sluæbe veÊpreko deset godina, tako da imaju u tome podruËju veÊ zavidne rezultate.U tom sklopu D. Lankes razlikuje danas u Americi dvije vrste digitalnihinformacijskih usluga: 1. knjiæniËne informacijske usluge i 2. usluge "pitajnekoga" (znanstvenika, knjiæniËara, pravnika i sl.) (AskA services).144 Prvavrsta usluge temelji se na knjiæniËarovu pretraæivanju literature i drugihizvora u knjiænici i njegovoj izravnoj komunikaciji s korisnikom, a drugana posredovanju knjiænice u izravnom povezivanju s relevantnim izvorominformacija (mreænim mjestom, znanstvenikom, struËnjakom).

Mnoge knjiænice razliËitih vrsta nude danas digitalne informacijske

140 Manifest je doneπen na 68. generalnoj konferenciji IFLA-e u Glasgowu i dostupan je na adresihttp://www.ifla.org/III/misc/im-e.htm (2005-05-05).

141 Izlaganja s toga skupa objavljena su u knjizi Narodne knjiænice u novoj Europi 5 : utjecajglobalizacije i informatizacije na narodne knjiænice u tranzicijskim zemljama: zbornik: Zagreb, 17. ∑18. listopada 2002. Zagreb : Knjiænice grada Zagreba, 2003.

142 Usp. Lison, Barbara: Internet usluge u njemaËkim narodnim knjiænicama ∑ izazovi umreæenogdruπtva. Narodne knjiænice u novoj Europi 5: utjecaj globalizacije i informatizacije na narodne knjiæniceu tranzicijskim zemljama: zbornik: Zagreb, 17. ∑ 18. listopada 2002. Zagreb : Knjiænice grada Zagreba,2003. Str. 50∑71.

143 Usp. poglavlje 2.3. ove knjige.144 Usp. Lankes, David: Current state of digital reference in primary and secondary education. //

D-Lib Magazine 8, 2(2003). http://www.dlib.org/dlib/february03/lankes/02lankes.html (2005-03-20)

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM115

116

usluge udaljenim korisnicima. Pritom u novom virtualnom okruæenjukorisnik postavlja pitanje digitalnoj informacijskoj sluæbi putem mreænogobrasca, elektroniËke poπte ili suËelja za razgovor (chat interface), astruËnjak (knjiæniËar) se koristi upitom s jedne strane za izradu odgovoraza korisnika, a s druge da bi izraeni odgovor ugradio u bazu znanja ilidigitalnu knjiæniËnu zbirku. Lankes istiËe da je brz razvoj digitalnihinformacijskih sluæbi u Americi omoguÊen izdaπnim financiranjem iistraæivanjem u tome podruËju i razvojem samih sluæba. ZainteresiraniËitatelj moæe naÊi mnogo literature o toj temi na mreæi, pa je ovdjeneÊemo dalje razraivati, a osim toga razvoj digitalnih sluæba podloæna jestalnim promjenama, tako da svaki knjiæniËar ima obvezu pratiti najnovijadogaanja s tim u svezi.

Uz koriπtenje izvorima informacija koje su na mreæi stavile drugeustanove (knjiænice), knjiæniËari u svim vrstama knjiænica danas se bave iizgradnjom vlastitih mreæih posluæitelja, putem kojih drugima daju naraspolaganje vlastite proizvode (kataloge, bibliografije, izloæbe i sl.). Onekim iskustvima u tom podruËju prva je u nas iznijela podatke 1998.godine J. Stojanovski iz Knjiænice Instituta Ruer BoπkoviÊ u Zagrebu.145

Tom je zgodom opisala osnovna polaziπta za organizaciju podataka namreæi te dizajn mreænih stranica na primjerima iz ameriËkih narodnihknjiænica, a pokazala je i rjeπenja koja su tada primijenjena na posluæiteljuknjiænice Instituta Ruer BoπkoviÊ. Neπto kasnije B. Badurina i Z. Svibendali su mnogo praktiËnih i vrlo korisnih savjeta za izradu mreænih stranicanarodnih knjiænica.146 Od tada je u Hrvatskoj uslijedio brz razvoj, Ëijerezultate moæemo danas vidjeti na sve bogatijim mreænim stranicama naπihknjiænica.

Kada govorimo o koriπtenju mreæe za osiguravanje informacija oknjiænici, dostupa u njezine kataloge i sl., valja napomenuti da taj posaomoæe raditi samo struËno osoblje osposobljeno za ureivanje mreænihstranica. Tako u suvremenim knjiænicama rade sada i knjiæniËari∑urednicimreænih stranica (webmasteri), koji skrbe i za redovito posuvremenjivanjemreænih stranica svoje ustanove.

Ne smatramo da smo ovime iscrpili temu interneta u knjiæniËnojinformacijskoj sluæbi nego æelimo upozoriti da je kratki osvrt na povijestinterneta i njegovu ulogu u knjiæniËarstvu uvrπten u ovu knjigu samokako bi se novi knjiæniËari, koji ne pamte vrijeme kada interneta nije bilo,upoznali s osnovnim Ëinjenicama iz proπlosti.

145 Usp. Stojanovski, Jadranka: Knjiænice i World Wide Web. // Meunarodno savjetovanjeKnjiænice europskih gradova u 21. stoljeÊu, Varaædin, 4.∑7. XI. 1998.: zbornik radova. Varaædin :Gradska knjiænica i Ëitaonica "Metel OæegoviÊ", 1998. (Godiπnjak Gradske knjiænice i Ëitaonice "MetelOæegoviÊ", Varaædin; 2). Str. 211∑225.

146 Badurina, Boris; Sviben, Zdenka: Mreæne stranice narodne knjiænice. // Arhivi, knjiænice, muzeji: moguÊnosti suradnje u okruæenju globalne informacijske infrastrukture : 6. seminar : zbornik radova.Zagreb : Hrvatsko knjiæniËarsko druπtvo, 2003. (Izdanja Hrvatskoga knjiæniËarskog druπtva ; knj. 32).Str. 262∑266.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM116

117

SURADNJA S JAVNO©∆U

7.1. OpÊi pojmovi

O odnosima knjiænice s javnoπÊu, koji su u najuæoj vezi s upravljanjem iposredno utjeËu i na ukupnu organizaciju rada, govorimo u kontekstuinformacijske sluæbe jer se u mnogim knjiænicama te djelatnosti povje-ravaju upravo tom odjelu knjiænice.

Odnosi s javnoπÊu (public relations) po definiciji su svjesno, plansko itrajno nastojanje da se izgradi meusobno razumijevanje i povjerenje ujavnosti. Radi se o

• suradnji s javnoπÊu• radu za javnost• radu u javnosti.Prema J. Sudaru i G. Kelleru osnovni je cilj odnosa s javnoπÊu sustavno

djelovanje na pojedine segmente uæe i πire javnosti u okruæenju ustanoveradi stvaranja æeljene slike, predodæbe, dojma o samoj ustanovi i njezinimaktivnostima.147 Akcije ukljuËuju rad iznutra prema van i izvana premaunutra. To je, znaËi, dvosmjerni proces, u kojemu sudjeluju i knjiænica ijavnost. Tako knjiænica treba nakon svake poduzete akcije provjeriti kakavjoj je bio odziv u javnosti, tj. prikupiti povratne informacije kojeomoguÊuju uvid u dojam koji knjiænica ostavlja u javnosti.

Javnost nije lako u cijelosti odrediti, ali u svakom sluËaju razlikujemouæu i πiru javnost. Uæa javnost su druge knjiænice i knjiæniËari, izdavaËi iknjiæari te stvarni korisnici, tj. sudionici u informacijskom lancu. ©ira supak javnost organi dræavne uprave, ustanove, strukovne organizacije,predstavnici masovnih medija i ostali graani, tj. predstavnici potencijalnihkorisnika.

Konkretno se radi o trima osnovnim ciljevima kojima se u uæoj iπiroj javnosti æeli postiÊi sljedeÊe:

7

147 Usp. Sudar, Josip; Goroslav Keller: Promocija. Zagreb : Informator, 1991. Str. 322.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM117

118

• predstavnike vlasti, dræavne ili lokalne uprave uvjeriti da su knjiænicepotrebne, kako bi se oni zauzeli za osiguravanje sredstava zanabavu grae, opremanje knjiænica i sliËno

• u πirokim slojevima druπtva stvoriti klimu sklonu knjiænicama• djelatnike knjiænica (i knjiæniËare i druge struËnjake) upoznati s

planovima i ciljevima knjiæniËne politike.

Cilj je svakoga rada s javnoπÊu utjecati na javno mnijenje, a glavni suoblici u kojima se ono oËituje stereotip, predrasuda i imidæ. Stereotipje druπtveno-psiholoπki pojam za predodæbu koju neka skupina (npr.knjiæniËari) ima o sebi ili druga skupina o toj skupini (npr. korisnici oknjiæniËarima). Tendencija je stereotipa poopÊenje ili znatno pojedno-stavljenje stvarnosti. Stereotipi su naizgled nepromjenjivi, ali se mogu imijenjati spoznajama o drugaËijoj stvarnosti. Oni se obiËno oËituju uverbalnim klasifikacijama, bez dubljeg razmiπljanja. Predrasuda je, na-protiv, nefleksibilna i vrlo teπko promjenjiva, dok je glavno podruËjeinteresa svakoga rada s javnoπÊu imidæ (dojam).

Imidæ je slika koja obuhvaÊa kompleks spoznaja, oËekivanja, pre-dodæaba i stavova. Ta je slika promjenjiva ∑ na nju se moæe djelovati.Imidæ se moæe odnositi na cijelu knjiænicu, ali i na njezine pojedine sluæbeili djelatnike. S obzirom na to da je imidæ knjiænice odvojen od onoga kojije pridruæen pojedinom knjiæniËaru ili struci u cjelini, treba se brinuti i zajedan i za drugi imidæ.148

Pojam odnosi s javnoπÊu u SAD-u se pojavio joπ koncem 19. stoljeÊa,ali je kao nastavni predmet uveden u redovito πkolovanje tek nakonDrugoga svjetskog rata. U naπim su se krajevima struËnjaci za odnose sjavnoπÊu pojavili tek posljednjih desetljeÊa.149 U knjiænicama srednje Eu-rope ta je djelatnost joπ i danas nedovoljno razvijena, ali se posljednjihgodina ipak na tome polju radi znatno viπe nego prije. Tako je i HrvatskoknjiæniËarsko druπtvo u najnovije vrijeme, 2003. godine, osnovalo svojuRadnu grupu za javno zagovaranje s ciljem "promocije knjiænica i jaËanjautjecaja knjiæniËarskih udruæenja u πiroj druπtvenoj zajednici".150 To struËnotijelo æeli, izmeu ostaloga, raditi pojaËano na izobrazbi knjiæniËara zauspjeπno zagovaranje strukovnih interesa. Organizirani teËajevi trebali bihrvatskim knjiæniËarima pruæiti "niz praktiËnih savjeta, primjerice kakouËiniti svoju knjiænicu ili udrugu vidljivom πiroj javnosti, kako osiguratidodatna sredstva za svoju djelatnost ili kako razviti dobre odnose s

148 Usp. Selbmann, Sybille: Öffentlichkeitsarbeit und Werbung in wissenschaftlichen Bibliotheken.// Zur Theorie und Praxis des modernen Bibliothekswesens. / Hrs. W. Kehr, K. W. Neubauer, J.Stolzenburg. München : Verlag Dokumentation, 1976. Bd. 1. Gesellschaftliche Aspekte. Str. 186∑187.Autorica piπe o suradnji s javnoπÊu u znanstvenim knjiænicama, ali pritom prikazuje i naËela togadjelovanja koja vrijede za sve vrste knjiænica.

149 Usp. Moæe, S. (1992), nav. dj. (bilj. 35), str. 63.150 Viπe o tome na mreænoj stranici Druπtva http://www.hkdrustvo.hr/hr/strucna_tijela/33/

(2005∑05∑06).

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM118

119

medijima".151 Zacrtani planovi poËeli su se ostvarivati, o Ëemu namsvjedoËe seminari pod naslovom "Javno zagovaranje i odnosi s javnoπÊu",koji se u najnovije vrijeme organiziraju u Centru za stalno struËnousavrπavanje knjiæniËara.

7.2. Sadræaj i metode rada sluæbe za suradnju s javnoπÊu

Program suradnje knjiænice s javnoπÊu moæe ukljuËiti marketing, propa-gandu, promociju, reklamu i sliËno. Navedeni su sadræaji, kako spominjeM. IvanoviÊ 2003., i kod nas veÊ dugo ugraeni u knjiæniËni menadæment,posebno u narodnim knjiænicama, bez obzira na to πto su navedeni podrazliËitim nazivima: propagandno-animatorske i edukativno-animatorskeakcije, promidæbeno-poticajno djelovanje, istraæivanje Ëitateljskih interesa inavika, informacijskih potreba, stajaliπta i miπljenja o knjiænici i knjigama,oglaπivanje pojedinih programa itd.152 U danaπnjem globaliziranom svijetutreba ih samo dalje razvijati, unaprijediti i osuvremeniti. Naime, kakoupozorava D. E. Weingand, marketing treba danas promatrati kao dioparadigme promjena, u kojoj je knjiænica, izmeu ostaloga, posebnoviena kao usluæna ustanova, usmjerena na zadovoljavanje korisniËkihpotreba, svjesna da potporu zajednice treba zaraditi dokazujuÊi da jekorisna toj zajednici.153

Sve aktivnosti u javnosti trebaju sluæiti interesima knjiænice i predstavitije u najboljem svjetlu. »etiri su glavne faze koje pritom treba zacrtati:

• istraæivanje poËetnog stanja (aktualnog imidæa knjiænice)• planiranje akcija u javnosti (s javnoπÊu ili za javnost)• provedbu akcija• ocjenu odziva tih akcija u javnosti.U prvoj fazi treba istraæiti uæu i πiru javnost i utvrditi kakav stav imaju

pojedini slojevi javnosti prema knjiænici. Tu djelatnost treba prvo zapoËetiunutar knjiænice ili knjiæniËne struke, kako bi se ustanovilo kakav dojamimaju sami djelatnici, razumiju li ciljeve knjiæniËne politike, svoju ulogu izadaÊe u ostvarivanju zacrtane politike te mogu li ponuditi prijedloge zaunapreenje knjiæniËnih sluæba i usluga. Izvan knjiænice valja istraæitistanje u uæoj i πiroj javnosti, tj. utvrditi stupanj zadovoljavanja informa-cijskih potreba korisnika, stanje u informacijskoj industriji.

151 Isto. Viπe o toj temi vidi u: BaËiÊ, Edita: Osnove strateπkog planiranja razvoja knjiæniËarskihudruga uz poseban osvrt na odnose s medijima. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 45, 3∑4(2003),117∑126.

152 Usp. IvanoviÊ, Marija: Prepoznavanje knjiæniËnog marketinga. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske45, 3∑4(2003), 106.

153 Usp. Weingand, Darlene E.: Managing outside the box : marketing and quality management askey to library effectiveness. // Education and research for marketing and quality management inlibraries : satellite meeting, Québec, August 14∑16 2001 / ed. by Réjean Savard. München : Saur, 2002.(IFLA publications ; 99). Str. 9.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM119

120

U drugoj fazi treba priÊi planiranju moguÊih akcija, πto je najuæepovezano s ekonomskim moguÊnostima knjiænice jer svaki rad u javnostiima i svoju cijenu. U pripremanju za provoenje akcija prvo se uspostav-ljaju veze s predstavnicima uæe i πire javnosti. U sluËaju javnih knjiænicaradi se posebno o kontinuiranom odræavanju veza s dostupnim masovnimmedijima te predstavnicima korisnika, dok Êe, primjerice, sveuËiliπnaknjiænica staviti u srediπte paænje suradnju s pojedinim fakultetima,studentskim organizacijama i sl. Unutar ustanove ili izvan nje sluæba zaodnose s javnoπÊu izvjeπtava o novostima i promjenama u radu knjiænice,unapreivanju njezinih sluæba i usluga, odnosno o vaænim dostignuÊimaknjiænice s pomoÊu oglasa i obavijesti (danas sve ËeπÊe na mreænimstranicama), na organiziranim raspravama ili otvorenim tribinama, napi-sima u novinama ili emisijama na radiju i televiziji.

Nakon provedene akcije, u posljednjoj fazi slijedi provjera njezineuspjeπnosti. Kontinuirano se prate mediji i paæljivo biljeæi sve πto jeobjavljeno o knjiænici, o profesiji, o pojedinim knjiæniËnim sluæbama ili omanifestacijama, prati se intenzitet posjeta, uspjeπnost pojedinih sluæba imanifestacija itd.

Kod rada s javnoπÊu uvijek se radi o dugoroËnom zadatku pa se zasvaku djelatnost treba paæljivo pripremiti. U velikoj knjiænici obiËno seodreuje osoba ili skupina struËnjaka zaduæenih za suradnju s tiskom ielektroniËkim medijima. Premda se za to moraju osigurati znatna finan-cijska sredstva, treba imati na umu da se ta ulaganja mogu poslijeviπestruko isplatiti.

S obzirom na glavne ciljeve, tri su velike skupine tema o kojima bisvaka knjiænica trebala trajno informirati javnost i provjeravati svoj imidæ ujavnosti:

• opÊa knjiæniËna politika, tj. globalni planovi razvoja i novi trendovi• planovi knjiænice i njezine raspoloæive usluge i sluæbe• znaËajke struke opÊenito i najnoviji razvoj u domovini i svijetu.Pri pripremi tekstova, kao i pri izradi svakoga pisanog ili drugoga

informacijskog materijala, treba se potruditi da se u njemu nau odgovorina pitanja: Tko?, Gdje?, Kada?, ©to? i Zaπto? (npr., tko je nositelj sluæbe ilimanifestacije, gdje se ona odræava, kada se odræava, πto je njezin sadræaj ikoja joj je svrha). Dræe li se knjiæniËari te sheme, ne mogu pogrijeπiti,odnosno obuhvatit Êe sigurno ono bitno. Pritom valja nastojati da se utekstovima za javnost πto manje koriste struËnim nazivljem.

7.3. Neki oblici rada

Postoje nacionalni programi za propagandu ili predstavljanje knjiænica teprogrami knjiæniËarskih udruæenja u koje se knjiænice mogu i pojedinaËnoukljuËiti. Jedna je od tradicionalnih manifestacija toga tipa kod nas Mjesechrvatske knjige, koji se odræava veÊ godinama i objedinjuje knjiæevnike,

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM120

121

nakladnike i knjiæniËare, preteæno iz narodnih knjiænica. Druge su,primjerice godiπnji sajmovi knjiga, Interliber na ZagrebaËkom velesajmu iSajam knjige u Istri (u Puli), koje su zanimljive svim vrstama knjiænica.

Uz takve programe koji okupljaju ustanove iz cijele Hrvatske na razinipojedinih gradova ili opÊina organiziraju se povremeno kulturne manifes-tacije u koje se mogu aktivno ukljuËiti i lokalne knjiænice.

Uz sudjelovanje na skupnim manifestacijama koje organizira koja drugaustanova, svaka knjiænica provodi, u skladu sa svojim moguÊnostima, ivlastite programe. Pritom su javne, posebno narodne knjiænice znatnozastupljenije u πiroj javnosti nego znanstvene knjiænice, koje svoje akcije upravilu usmjeravaju na uæu javnost.

U Hrvatskoj su se do sada najviπe i najuspjeπnije promidæbenomaktivnoπÊu bavile narodne knjiænice, ali tijekom priprema za gradnjuNacionalne i sveuËiliπne knjiænice i ta je knjiænica dala vrijedne priloge,tiskajuÊi kalendare, letke i druge publikacije te organizirajuÊi brojnapredavanja i sliËne manifestacije. Zanimljive primjere u podruËju odnosa sjavnoπÊu daju i neke druge hrvatske opÊeznanstvene knjiænice.

U pripremi spomenutih manifestacija, odnosno djelatnosti, i knjiænicese koriste opÊeprihvaÊenim metodama rada u druπtvenim djelatnostima.NajËeπÊi su oblici javnog djelovanja knjiænica:

• voenje skupina posjetitelja po knjiænici, upoznavanje s pojedinimsluæbama, izlaganje noviteta

• razgovori, diskusije, predavanja, tribine• prilozi na mreænim stranicama, Ëlanci u novinama, oglasi u gradu• pismeno obraÊanje pojedinim osobama (reklame, pozivi na uËla-

njivanje itd.)• broπure (godiπnji izvjeπtaji i sl.)• plakati, leci ili koji drugi reklamni materijal• radio, TV (reportaæe, intervjui, prikazi manifestacija)• izloæbe.

KnjiæniËne izloæbe posebno su raπiren oblik rada u javnosti. ObiËnoih se vezuje uz neki dogaaj, osobu i sl., a kadkad su povezane s kojimdrugim dogaajem u gradu ili vlastitoj ustanovi (ako se radi o knjiænici usastavu). Knjiænica moæe svoje prostore ustupiti i kojem drugom izlagaËu.I jedno i drugo dovodi u knjiæniËne prostore nove ljude (bilo na osobnipoziv, bilo oglaπavanjem), a to su potencijalni korisnici knjiænice. Izloæbeu knjiænici ne trebaju teæiti perfekcionizmu, premda ih treba organiziratiprofesionalno. KnjiæniËar Êe naÊi praktiËne upute za pripremu izloæbe ustruËnoj literaturi. U njima se posebno istiËe sljedeÊe:

• tema treba biti precizno utvrena te uoËljivo i optiËki jasno istaknuta• dizajn treba biti skladan• izloæba ne smije biti pretrpana (manje izloæaka moæe postiÊi veÊi

uËinak!)• uputno je da se uz knjige izloæe i neki drugi predmeti

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM121

122

• legende trebaju biti uoËljive i Ëitljive (ali ne preduge, npr. poputpotpunoga kataloænog opisa).

I izloæbe, kao i ostale javne manifestacije, mogu se organizirati redovito,po unaprijed utvrenom rasporedu (u Zagrebu Knjiæevni petak u Gradskojknjiænici) ili povremeno, kao popratna pojava neke priredbe u gradu,predstavljanje nekoga vaænijeg izdavaËkog poduhvata, prilog javnojdiskusiji o kojem opÊedruπtvenom pitanju. Njihovo prireivanje traæiznatni utroπak vremena i energije djelatnika te odreena, poËesto znatna,financijska sredstva. S obzirom na to da se radi o dodatnim aktivnostima,knjiænica treba dobro proraËunati πto je i u kojoj mjeri potrebno i korisnoza nju samu i za javnost.

Meutim, valja upozoriti da se u danaπnjem, sve viπe træiπno orijenti-ranom vremenu, i knjiæniËarska struka u svijetu pojaËano usmjeruje kprovoenju vlastitog predstavljanja u javnosti, a sve ËeπÊe i na marketing.Zbog toga Êe buduÊe generacije knjiæniËara zacijelo morati joπ boljesvladati sve tehnike toga rada. Zavrπili bismo ovo poglavlje s promiπlja-njem D. E. Weingand, koja smatra da nam u pokuπaju iznalaæenjaoptimalnog odnosa izmeu knjiænice i druπtvene zajednice moæe pomoÊitraæenje odgovora na sljedeÊa pitanja:

• πto knjiænica znaËi svom osoblju, a πto korisnicima?• πto od knjiænice oËekuje osoblje, a πto korisnici?• koje je mjesto knjiænice u druπtvenoj zajednici?• koje bi joj joπ mjesto æeljelo namijeniti osoblje i dijeli li javnost to

miπljenje?154

154 Usp. Weingand, D. E. (2002), nav. dj. str. 16.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM122

123

NORMIRANJE, PRA∆ENJE I OCJENA RADAINFORMACIJSKE SLUÆBE I ETI»KA PITANJA

8.1. PraÊenje uËinkovitosti rada

Unesco je veÊ 1978. godine u okviru svjetskoga znanstvenog informacij-skog programa UNISIST izdao opÊe Smjernice za evaluaciju infor-macijskih sustava i sluæbi.155 Nov pristup informacijskim ustanovama isluæbama, znatno razliËit od dotadaπnjih Unescovih pristupa, u najveÊojmjeri prosvjetiteljskih u podruËju kulture i opÊeg obrazovanja, predstavljenje i manje razvijenim zemljama. OpÊi su sluæbeni dokumenti programaUNISIST, s Unescovim preporukama, odmah prevedeni na hrvatski jezik.U tom je dokumentu tada jasno istaknuto da svaka informacija ima svojucijenu, a toga su u meuvremenu postali svjesni i knjiæniËari u svimvrstama knjiænica. Smjernice je pripremio F. W. Lancaster, struËnjak koji seintenzivno bavi tim pitanjima u SAD-u, u zemlji koja je prva razvila mnogekomercijalne informacijske sluæbe. Lancaster je tada naveo sljedeÊe glavnekriterije za ocjenu usluga komercijalne informacijske sluæbe:

• cijenu ∑ sastoji se od iznosa koji je korisnik platio za uslugu i trudakoji korisnik mora joπ uloæiti da bi u dobivenom popisu literaturepronaπao za njega doista relevantnu informaciju

• vrijeme ∑ koliko korisnik treba Ëekati na odgovor• kvalitetu ∑ ogleda se u potpunosti, relevantnosti, preciznosti,

novosti i toËnosti informacija• odnos cijene i kvalitete usluge.Lancaster je naroËito upozorio na to da sve komercijalne informacijske

sluæbe trebaju, ako æele ostati konkurentne i odræati se na træiπtu, redovitoprovjeravati svoju djelotvornost i uËinkovitost. Svoje je motriπte Lancasternesumnjivo zasnivao na podacima o informacijskoj industriji s razgranatim

8

155 Izvorni je naslov dokumenta: Unisist Guidelines for the evaluation of information systems andservices. Paris : Unesco, 1978. Usp. prikaz tog dokumenta u Ëasopisu Vjesnik bibliotekara Hrvatske 24,1∑4(1979∑1980), 371∑373.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM123

124

træiπtem u razvijenim zemljama Amerike i zapadne Europe, kakvo danaspostupno osvaja i hrvatsko træiπte i unutar kojega svoje mjesto nalaze iknjiænice.

S obzirom na to da javne knjiænice uglavnom ne naplaÊuju svojeusluge, koje su u pravilu dio opÊega druπtvenog ili prosvjetnog standardai koje izravno financira druπtvena zajednica, knjiænice se Ëak ni urazvijenim zemljama dugo nisu bavile tim pitanjima. Tek su tijekom 90-ihgodina proπloga stoljeÊa, zbog financijskih poteπkoÊa, pojaËani napori utom podruËju te je nakon opseænih priprema 1998. godine donesenameunarodna norma ISO 11620 pod naslovom "Pokazatelji uËinkaknjiænica" (Library performance indicators). Pritom je definirano da dobaruËinak postiæe poslovanje kojim se dostiæu zadani ciljevi uz najmanjucijenu. Joπ tijekom rada na toj normi izraeni su priruËnici za mjerenjeuËinka, jedan za narodne knjiænice, a drugi za visokoπkolske knjiænice.156

U podruËju korisniËkih sluæba popisani su pokazatelji za zadovoljenjekorisnika (opÊenito i po pojedinaËnim sluæbama) uzimajuÊi u obzirstatistiËke podatke o koriπtenju, utroπenom novcu po korisniku, brojuposjeta knjiænici, utroπenom novcu po posjetu knjiænici, zatim podatke odostupnosti sluæba (broj sjedala u Ëitaonicama, stopa zapremljenosti tihsjedala), opskrbljivanju dokumentima, pronalaæenju dokumenata (brzinapronalaæenja u zatvorenom spremiπtu, brzina pronalaæenja u otvorenomspremiπtu), dobavljanju dokumenata iz vanjskih izvora, stopi ispunjenjazahtjeva ispravnim odgovorom informatora i sl.

Zbog brzih promjena u okruæenju i opÊe globalizacije sve neprofitneorganizacije, pa i knjiænice, od poËetka su novoga milenija izloæene joπveÊim zahtjevima za vrsnoÊom sluæba i usluga. Za tu potrebu izrauju sedodatna nova pravila i norme, od kojih je zacijelo najpoznatija skupinaopÊih norma ISO 9000, koje su se posljednjih godina poËele primjenjivatii u knjiænicama. Te norme uvode osam opÊih naËela za upravljanjekakvoÊom, meu kojima prvo naËelo traæi da svaka organizacija stavikorisnika usluga u srediπte svojih nastojanja, pojaπnjavajuÊi dalje daorganizacije trebaju razumjeti korisniËke potrebe, da trebaju udovoljavatinjihovim zahtjevima te Ëak premaπiti njihova oËekivanja.157

Ovdje æelimo Ëitatelja upozoriti na publikacije Hrvatskoga knjiæniËar-skog druπtva koje na stranicama svojih glasila, na papiru i na mreænimstranicama redovito izvjeπtavaju sve zainteresirane o radu na podruËjunormizacije i izrade raznih preporuka u Europi i svijetu te preporuËitiËitateljima da redovito prate aktualna dogaanja na podruËju normizacijedjelatnosti.

156 Izvjeπtaj o tome vidi u Cerbone, Pierre: The Committee Draft of International Standard ISO CD11620 on Library performance indicators. // IFLA Journal 21, 4(1995), 274∑277. Dotatne podatke o tojnormi vidi u: MihaliÊ, Marina: Pokazatelji uspreπnosti za nacionalne knjiænice. // Vjesnik bibliotekaraHrvatske 43, 4(2000), str. 95∑96.

157 Viπe o tome vidi u ISO 9000 : Quality management principles. http://www.iso.ch/iso/en/iso9000-14000/iso9000/qmp.html (2005∑05∑08).

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM124

125

UËinkovitost knjiæniËne informacijske sluæbe u pravom je smislu teπkoprocijeniti jer za to nedostaje veÊ prvi parametar, a to je cijena usluge skojom bi se onda mogla usporediti ustanovljena korist. Pravi kvalitativnipokazatelj stupnja zadovoljenja potreba korisnika bio bi povratna informa-cija, do koje se moæe doÊi samo uz ulaganje popriliËnih napora, πtotakoer pretpostavlja novËane izdatke, posebno za uvijek preslabofinancirane narodne knjiænice. Dodatni je problem u procjeni djelo-tvornosti knjiæniËne informacijske sluæbe joπ i to πto korisnici traæe samousluge koje poznaju, a da istodobno osnivaË u pravilu zahtijeva daknjiænica za svoju zajednicu korisnika pripremi i mnoge druge usluge kojepojedinci i ne moraju izriËito traæiti ni oËekivati. Tako se neke, u poËetkunedovoljno poznate usluge, slabo koriste, premda bi mnogima mogledonijeti stvarnu korist.

S druge se pak strane od dobro organiziranih knjiænica, kao i od drugihusluænih ustanova, traæi da u odreenoj mjeri i predvide potrebe svojihkorisnika i nude stalno nove usluge. Dobro obrazovani i informiraniknjiæniËari mogu udovoljiti i takvim zahtjevima jer dobro poznaju stanje uinformacijskoj industriji i prate promjene u drugim zemljama i u svojemuokruæenju. To su razlozi zbog kojih organizacija informacijske sluæbe trebabiti elastiËna i koliko god je to moguÊe sposobna za prilagodbu stalnonovim zahtjevima.

Kako se vidi, problem procjenjivanja uspjeπnosti rada informacijskesluæbe u knjiænici i korisnosti njezinih usluga nije jednostavan. Meutim,zbog nuænosti osiguravanja opstanka u sve sloæenijem informacijskomokruæenju, knjiænice sve ËeπÊe primjenjuju i norme iz skupine ISO 9000,koje im pomaæu da osiguraju mehanizme za utvrivanje djelotvornostisvojih sluæba.

Pri ocjenjivanju djelotvornosti traæe se, primjerice, odgovori na sljedeÊapitanja:

• raspolaæe li knjiænica s pravim informacijama, tj. odgovara li fondiskazanim potrebama?

• koriste li se korisnici pojedinim uslugama koje su im namijenjene ilise njima koriste koji drugi korisnici?

• koje su praznine u fondu i kakva je kakvoÊa informacijskihpomagala?

• jesu li korisnici dovoljno upoznati s uslugama knjiænice?

To su samo neka od moguÊih pitanja, a navodimo ih kako bi se Ëitateljmogao upoznati s naËinom razmiπljanja struËnjaka koji se bave procje-njivanjem vrijednosti informacijskih usluga u knjiæniËarstvu.

Glavne su metode praÊenja rada informacijske sluæbe:

• voenje statistike• povremeno traæenje povratnih informacija od korisnika• istraæivanje potreba zajednice kojoj knjiænica sluæi.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM125

126

Voenje statistike stvara Ëesto u knjiænici problem jer osoba kojausluæuje korisnike istodobna treba biljeæiti obavljeno. To bi bilo jednostav-no kada bi sve knjiænice imale dovoljno osoblja, ali s obzirom na to daknjiæniËar u nedostatku vremena obiËno daje prednost korisniku, statistikaje Ëesto nepotpuna. Katz izvjeπtava o istraæivanjima u javnim ameriËkimknjiænicama, gdje se doπlo do spoznaja da i do 40% korisniËkih zahtjevaostaje nezabiljeæeno.

Minimum podataka koje knjiænica nastoji zabiljeæiti broj je korisnikakoji su se sluæili pojedinim uslugama. Pritom se jednostavni zahtjevi zausmjeravanjem obiËno ne biljeæe. Za puko brojanje korisnika mogu sekoristiti vrlo jednostavni obrasci, a ako se æeli dobiti neπto viπe podataka,obrasci ukljuËuju razvrstavanje korisnika u kategorije, razvrstavanje pitanjaprema struËnim ili znanstvenim podruËjima i sl., ali joπ uvijek bez pobliæegotkrivanja prirode upita (razine, sloæenosti, svrhe i sl.) ili uspjehapretraæivanja. Tu potrebu mogu najbolje zadovoljiti evidencije, u kojimase biljeæe pojedinaËni zahtjevi, posebno oni koji su zavrπili bez oËekivanogodgovora, a sa svrhom da ih se kasnije analizira. U struËnoj literaturiprikazani su i usporeeni evidencijski obrasci raznih knjiænica, pa za tusvrhu u stranoj struËnoj literaturi nije teπko naÊi uzore.158

Ako nije moguÊe redovito evidentiranje korisniËkih zahtjeva, a æeli seipak dobiti uvid u rad informacijske sluæbe, u nekim se knjiænicamadetaljnije biljeæenje korisniËkih zahtjeva provodi tijekom odreenihvremenskih razdoblja u godini, npr. kvartalno, tjedno itd. Te se evidencijeuzimaju kao reprezentativni uzorci koji omoguÊuju usporedbu rezultatadobivenih tijekom raznih godiπnjih doba, dana u tjednu te odreenihrazdoblja unutar pojedinih radnih dana. S obzirom na poteπkoÊe okoredovitog skupljanja podataka, to je najlakπa metoda koja omoguÊuje dase dobije dostatan uvid u stanje.

Meutim, moguÊnost iscrpnije analize osobitosti pojedinaËnih zahtjevai njihova rjeπavanja nudi samo obrazac na kojemu se evidentira svakizahtjev posebno, sa specifikacijom traæenja, korak po korak, i s prona-enim odgovorom. Takve se evidencije vode u velikim knjiænicama, ukojima se viπe ljudi smjenjuje na jednom radnom mjestu. U tom je, naime,sluËaju vaæno da svaki djelatnik moæe utvrditi πto je veÊ napravio njegovprethodnik. Za usmene zahtjeve, osobito one postavljene telefonski,posebno je vaæno da se sve toËno zabiljeæi kako bi se izbjegli kasnijinesporazumi i s kolegama i s korisnicima.

Svrha je ispunjavanja obrazaca mnogostruka. Prvo, takvo evidentiranjepomaæe u radu na rjeπavanju konkretnog zahtjeva. Osim samoga upita idrugih relevantnih podataka, na obrascu se Ëesto biljeæe, kao πto smo veÊ

158 Usp. npr. Call, Karin: Auskunftsinterview und Auskunftsprotokol. Berlin : DeutscherBibliotheksverband, 1974. Autorica u prilogu donosi i kopije evidencijskih obrazaca iz veÊeg brojaknjiænica.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM126

127

prije kazali, i podaci o korisniku, pa se s njim moæe tijekom radakontaktirati i zamoliti ga za dodatne informacije. Ako, pak, korisnik umeuvremenu doe u knjiænicu, na osnovi voene evidencije u svakommu se trenutku moæe priopÊiti u kojoj je fazi rad na pretraæivanju. Osimtoga, takve pojedinaËne obrasce moæemo kasnije klasificirati i odloæiti tese njima ubuduÊe koristiti za bræe pronalaæenje odgovora na ista ili sliËnapitanja, a odgovori u najnovije vrijeme umreæenog, digitalnog knjiæniËar-stva sluæe i za izgradnju zajedniËke baze znanja.

Uredno voene evidencije sluæe i za izradu izvjeπtaja o radu, raznihstatistika i sliËno. Ako se upotrebljavaju za analizu rada same informacijskesluæbe sa svrhom njezina unapreenja, posebno je vaæno da se redovitorazmatraju neudovoljeni zahtjevi. Tu se moæe raditi o nedostatku grae izodreenog predmeta ili o odreenom autoru, nezadovoljavajuÊem stanjukojeg dijela kataloga, ali i o nedostatnom znanju knjiæniËara, odnosno onedostacima u ukupnoj organizaciji knjiænice. Osim toga, analizompojedinaËnih zahtjeva moæe se dobiti uvid i u zbivanja i promjene uokruæenju, odnosno odgovori na pitanje o tome kamo su usmjerena teæiπtainteresa aktualne korisniËke populacije. I na koncu, naravno, i dobrovoena evidencija korisniËkih zahtjeva sluæi i za obuËavanje pripravnika uinformacijskoj sluæbi.

Povratne nam informacije trebaju kako bismo mogli ustanoviti jesu lii koliko su korisnici zadovoljni uslugom jer redovne evidencije ponajËeπÊedaju odgovore na pitanja koliko je bilo korisnika, koliko su oni postaviliupita, kada su ti upiti postavljani i o kojim se temama radilo. Kako bi namevidencije mogle pruæiti informaciju i o tome je li preporuËena knjiga ilidobiveni popis literature zaista i relevantan, podaci o pojedinaËnimzahtjevima, prikupljeni na standardiziranim evidencijskim obrascima,nastoje se upotpuniti. U knjiænicama u kojima knjiæniËari dobro poznajusvoje korisnike takva se dodatna istraæivanja obavljaju tako da nakonodreenog vremena knjiæniËar kontaktira s korisnikom telefonski ilipismeno (e-poπtom), pita ga je li bio zadovoljan odgovorom, jesu li muinformacije bile dostatne, treba li moæda joπ informacija o zadanoj temi isliËno. Dobiveni se podaci pridodaju veÊ postojeÊima u evidencijskiobrazac. Dobra je strana takve provjere da se korisnike potiËe da dadusvoj doprinos unapreenju informacijske sluæbe.

Jasno je da neke knjiænice imaju bolje uvjete za takve akcije, dok ihdruge, zbog velikog opsega posla i premalo osoblja, ne mogu provoditi.Meutim, i inaËe se intenzivno kontaktiranje s korisnicima provodiselektivno, tj. pita se samo odreene korisnike (za koje se zna da susuradljivi i komunikativni ili za koje knjiæniËna usluga ima veliku vaænost).Povratnu informaciju, osim od samoga korisnika, knjiæniËar moæe dobiti iod kolega koji rade u sliËnim sluæbama u drugim knjiænicama u gradu (ilina sveuËiliπtu). S obzirom na to da pojedinci Ëesto koriste viπe knjiænicaistodobno, moæe ih se zamoliti da komentiraju usluge koje su dobili upojedinim knjiænicama.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM127

128

Istraæivanje informacijskih potreba zajednice kojoj knjiænica sluæinuæno je ako se radi na pripremi veÊeg preustroja sluæbe. To je potrebnoi ako se uvodi koja nova sluæba ili ako treba opravdati traæenje dodatnihfinancijskih sredstava, osoblja ili opreme. Povremeno provjeravanje je iinaËe potrebno ako je u okruæenju knjiænice doπlo do veÊih promjena.Tako se ustanovljuje zadovoljava li informacijska sluæba i nadalje potrebesvojih korisnika. U tu se svrhu provodi anketiranje ili intervjuiranjeodabranog uzorka korisniËke populacije. Najbolje je da knjiæniËar una-prijed odredi taj uzorak i da paæljivo odaπilje anketne listove. Tako npr. zanarodne knjiænice nije uputno upitnike izloæiti na nekom javnom mjestu ugradu, nego je bolje uruËiti ih korisnicima koji su doπli u knjiænicu iliposlati poπtom na odreene adrese. Intervjuirati se moæe, naravno, itelefonom i elektroniËkom poπtom. I tu je vaæno da se prije ispitivanjatoËno utvrdi πto se sve æeli anketom ili intervjuom doznati.

Tijekom priprema reorganizacije provjerava se aktualno stanje usluæbama, a ujedno se istraæuju i najbolje raspoloæive moguÊnostikratkoroËnog ili dugoroËnog unapreenja ili racionalizacije sluæbi u skladus identificiranim potrebama korisnika. Osim veÊ spomenutih istraæivanja,uprava knjiænice moæe provesti i utvrivanje posrednih pokazatelja, poputprimjerice usporedbe podataka o personalnim i materijalnim troπkovima,usporedbe podataka o uËinkovitosti rada pojedinih djelatnika te izvorainformacija izvan knjiænice koji se stalno koriste. Kako je veÊ istaknuto, sobzirom na to da danaπnje vrijeme od knjiænica traæi sve viπe træiπnoponaπanje, unapreivanje djelotvornosti rada informacijske sluæbe dobivasve veÊu vaænost. Vrijedan je primjer uzorno obraenih rezultata istraæi-vanja izvjeπtaj o ispitivanju provedenom 1994. godine u Nacionalnoj isveuËiliπnoj knjiænici u Zagrebu pod vodstvom prof. T. SaraËeviÊa, izkojega se moæe mnogo nauËiti i koji je dostupan na mreæi.159

8.2. Problem normiranja sluæbe i etiËka pitanja

Djelatnosti informacijske sluæbe teπko je normirati, tj. odrediti za njihkvantitativne i kvalitativne norme. Zbog toga se ispitivanju djelotvornosti iinformacijske sluæbe moæe prilaziti, kako smo opisali, na razne naËine, alikriteriji koji se pri ocjenjivanju primjenjuju nisu jednoznaËno utvreni, kaoπto ni pokazatelji koji se uzimaju u obzir nisu egzaktni. Tako su svenorme za rad informacijske sluæbe viπe kvalitativne prirode, ali i to samou odreenoj mjeri, a podloæne su i brzim promjenama. VeÊ je 1976. godineJ. Bowen opisala stanje u narodnom knjiæniËarstvu Velike Britanije ovako:

159 Naslov izvjeπtaja: Studija korisnika i koriπtenja Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu /Tefko SaraËeviÊ i Radna grupa za istraæivanje potreba korisnika. Zagreb 1999. http://www.scils.rutgers.edu/~tefko/NSK_report_94.pdf (2005∑05∑10)

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM128

129

"(...) Jedna je moguÊnost pronalaæenja naËina kako doskoËiti promjenamau knjiæniËnoj politici opÊenito koriπtenje dinamiËnog modela za narodneknjiænice, tj. da uz traæenje potpore zajednice za nabavu knjiga ifinanciranje korisniËkih sluæbi, knjiænica postane operativna i da se usmjerina rjeπavanje odreenih zadaÊa, odnosno da knjiænica identificira potrebezajednice za informacijama te da nastoji na njih odgovoriti. (...) Narodnaknjiænica nije viπe dobro odabrana zbirka knjiga, veÊ je ona danas ulaznatoËka u ogromnu mreæu informacija koje ne moæe sadræavati nijedanpojedinaËni sustav. Uloga je knjiænice, stoga, ne samo da posjeduje grau,veÊ da ju iskoriπtava".160

OpÊenitim problemima normizacije informacijske sluæbe u knjiænicamabave se knjiæniËari u SAD-u veÊ duæe vrijeme, ali su npr. za razliku odnorma za obradu grae, opÊeprihvaÊeni dokumenti u podruËju rada skorisnicima ipak izraeni tek nedavno. Prve moderne smjernice koje sunaiπle na πirok odziv AmeriËko je knjiæniËarsko druπtvo donijelo 1979.godine pod naslovom Obveze za informacijske sluæbe: principi razvoja.161

VeÊ se iz naslova vidi odnos prireivaËa prema prirodi informacijskesluæbe. Kako je informacijska sluæba vrlo dinamiËna, nije se æeljelo niπtaËvrsto postaviti, nego se odmah stavilo teæiπte na razvoj. Taj je dokumentuglavnom naznaËio samo svrhu i podruËje knjiæniËne informacijske sluæbeu okruæenju mnogih usavrπenih komercijalnih informacijskih sluæba kojesu potekle iz visokorazvijenih dokumentacijskih i informacijskih sustava.Uvidjelo se, naime, da institucionalni sklop postaje sve manje vaæan, a dau srediπte pozornosti treba staviti ponudu usluga visoke kvalitete. Osimtoga, sve veÊa raznolikost korisniËke populacije zahtijeva promjenutradicionalnog naËina davanja informacija, a novi, automatizirani koopera-tivni programi, koji su u knjiæniËarstvu veÊ jako razvijeni, omoguÊuju dase i unutar vlastite knjiæniËne mreæe korisniku pruæi znatno viπe. Usto se,na temelju suradnje s drugim mreæama, mogu korisnicima staviti naraspolaganje i dodatni informacijski izvori.

Meutim, veÊ deset godina poslije ustanovljeno je da je i taj dokumentzastario, te su 1990. godine izraene nove smjernice pod naslovomInformacijske sluæbe za informacijske potroπaËe: smjernice za dobav-ljaËe.162 Tu se veÊ iz naslova vidi koliko se u druπtvu opÊenito izmijenilostanje u smislu træiπne orijentacije, koja je postala obvezna i za knjiænice.

160 Usp. Davinson, D. (1980), nav. dj., str. 144∑145. Autor navodi dobro argumentirani tekst JudithBowen iz knjige Public library policy: some effects of government involvement on a national and locallevel. (Leeds : Polytechnic School of Librarianship, 1976.), kojim ona ilustrira promjene u naËinurazmiπljanja engleskih knjiæniËara ∑ misli koje su prije tridesetak godina tamo bile novost, a umeuvremenu su prihvaÊene u Ëitavom svijetu.

161 Izvorni naslov: A Commitment to information services : development guidelines. Objavljeno uËasopisu RQ 18, 3(1979), 275∑278.

162 Izvorni naslov: Information services for information consumers: guidelines for providers.Objavljeno u Ëasopisu RQ 30, Winter (1990), 262∑265.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM129

130

Nazivlje poput potroπaË informacija umjesto uobiËajenog korisnika,dobavljaË informacija umjesto informacijske sluæbe veÊ u velikoj mjerina to upuÊuju.

Smjernice iz 1990. imale su 6 poglavlja: 1. Usluge; 2. Izvori informacija;3. Pristup informacijama; 4. Osoblje; 5. Ocjenjivanje informacijske sluæbe;6. Etika. Ista poglavlja koja ima i sada preureeni dokument koji je nasnazi, donesen 2000. pod naslovom Smjernice za informacijske sluæbe(Guidelines for information services),163 o kojemu smo veÊ govorili uodjeljku 3.1. ove knjige.164 Tim se dokumentom æeljelo ustanoviti ciljevesluæbe, a ne normirati praksu u nadi da Êe smjernice biti duæe vrijemekorisne i profesiji i onima kojima knjiænice sluæe te dati poticaj menadæe-rima i dobavljaËima informacija.

U uvodnom se tekstu istiËe da svaka knjiænica mora imati informacijskusluæbu koja podupire obrazovna, rekreacijska, osobna i gospodarskanastojanja Ëlanova zajednice kojoj sluæi. U poglavlju o uslugama utvrujese cilj sluæbe, a taj je da knjiænica ponudi krajnji proizvod ∑ informacijukoju korisnik traæi. Informacijska sluæba ne treba samo zadovoljavati, negoi predviati korisniËke potrebe. Ona treba poticati korisnikovu svijest opotencijalnim informacijskim izvorima koji mogu zadovoljiti individualneinformacijske potrebe. Knjiænica treba razviti usmjeravajuÊe, informacijskei istraæivaËke usluge, u skladu s ciljevima ustanove ili zajednice kojojsluæi. GovoreÊi o informacijskim izvorima istiËe se da knjiænica trebaskupljati i osigurati pristup izvorima koji su primjereni povjerenom jojzadatku i koji odraæavaju puni spektar interesa njezine korisniËkepopulacije. Ti bi izvori svojim sadræajem, uËestaloπÊu izlaæenja, medijemna kojem se pojavljuju, organizacijom zbirki i koliËinom izvora informacija,trebali zadovoljavati raznovrsne korisniËke potrebe. Zatim se u poglavljuo dostupnosti informacijskih izvora govori o organizaciji i razmjeπtaju samesluæbe, a u poglavljima o osoblju i ocjeni djelotvornosti govori se oljudskom faktoru te o potrebi da se redovito preispituje aktualnost zbirka,sluæba, organizacije i sl. Naposljetku se naglaπava da svaki knjiæniËar kojiradi u informacijskoj sluæbi neke ameriËke knjiænice treba poπtivatiodredbe EtiËkog kodeksa AmeriËkoga knjiæniËarskog druπtva.

GovoreÊi 1992. godine o smjernicama objavljenim 1990. Katz jeustanovio da su one iz 1979. godine morale biti preureene jer nisu udovoljnoj mjeri stavljale naglasak na informacijske usluge, nego su viπegovorile o sluæbama, zbirkama i upravljanju usluænim djelatnostima.165 Onje upozorio na to da su se u 80-im godinama u SAD-u razvile online

163 Smjernice su dostupne na adresi: http://www.ala.org/ala/rusa/rusaprotools/referenceguide/guidelinesinformation.htm (2005-05-10)

164 Usp. bilj. br. 85. u tom odjeljku.165 U tom kontekstu Katz je istaknuo da ni Smjernice iz 1979. tada nisu izgubile na valjanosti te je

preporuËio da se po potrebi uzmu u obzir i jedan i drugi dokument. Isto vrijedi i za najnoviju verzijuSmjernica.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM130

131

sluæbe, npr. DIALOG's Knowledge Index i druge, pa posredovanje knjiæ-nica, barem kada se radi o potraæivanju faktografskih informacija, veÊpoËetkom 90-ih godina 20. stoljeÊa u Americi nije viπe imalo prijaπnjuvaænost, naglaπavajuÊi, meutim, da knjiænice imaju i nadalje svojeosobitosti. Smatrao je da je posebno vaæno da su one jedina mjesta uzajednici (πkoli, sveuËiliπtu, gradu i sl.), gdje je koncentrirano mnoπtvoizvora informacija na svim medijima, od tiskane knjige do CD-ROM-a imreænih medija. Usto, Katz je upozoravao da ono πto prodavaËi onlinesluæba prodaju nije u tolikoj mjeri samo informacija, veÊ i udobnostpristupa do nje, ali da usporedno s novim pogodnostima u koriπtenjupotroπaË informacija stjeËe, naæalost, i laæno pouzdanje da su raËunalnesluæbe dostatne, premda tim kanalom dobiva o veÊini predmeta samomali dio dostupnih informacija. Katz je u novijem izdanju svojegaudæbenika 2002. godine joπ jednom naglasio taj problem, zbog Ëega nampostaje sve jasnija vaænost izobrazbe korisnika u suvremenoj hibridnojknjiænici.

Ako uzmemo u obzir trenutak u kojemu se nalaze hrvatski knjiæniËari,jasno nam je da joπ podosta zaostajemo za Sjedinjenim AmeriËkimDræavama koje su u knjiæniËarstvu joπ uvijek najrazvijenija zemlja svijeta.Meutim, kako bismo primjereno odredili zadaÊe informacijske sluæbe uhrvatskim knjiænicama, potrebno je uzeti u obzir i najviπe norme.

U odnosu na etiËka pitanja Hrvatsko bibliotekarsko druπtvo joπ 1992.godine donijelo je svoj prvi EtiËki kodeks, u kojemu su naznaËena opÊanaËela profesionalne etike.166 PrireivaËima tog teksta jedan od uzora bioje i ameriËki kodeks. Meutim, kako bi odredbe Kodeksa bile primjenjive,svi su raspoloæivi tekstovi koriπteni u skladu s naπim tadaπnjim prilikama imoguÊnostima. U odnosu na informacijsku sluæbu tim je kodeksompropisano da se knjiæniËni djelatnici trebaju zalagati za "(...) pruæanje svihvrsta potpunih, toËnih i brzih informacija o grai koju knjiænica posjedujesvim korisnicima koji to zatraæe, imajuÊi pri tome na umu ljudska pravasvih graana u pravnoj dræavi (...)", te za "(...) svestranu suradnju sa svimknjiæniËnim djelatnicima u svojoj knjiænici, na podruËju RepublikeHrvatske i u svijetu radi unapreenja bibliotekarstva u pruæanju usluga iinformacija korisnicima knjiænice". GovoreÊi o pravima i duænostimadjelatnika u informacijskoj sluæbi propisano je sljedeÊe:

• pravo je i duænost knjiæniËnog djelatnika da πtiti privatnost svakogkorisnika informacija i knjiæniËne grae pri postavljanju zahtjeva,kao i nakon obavljene usluge

• na svaki upit knjiæniËni djelatnik mora dati primjeren, nepristran iuljudan odgovor. KnjiæniËni djelatnik ne smije zbog osobnih

166 Usp. EtiËki kodeks Hrvatskoga bibliotekarskog druπtva objavljen u Vjesniku bibliotekaraHrvatske 35, 3∑4(1992), 250∑252.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM131

132

interesa, a na πtetu korisnika, kolega ili ustanove, ostvarivatifinancijsku i materijalnu dobit

• pravo je i duænost knjiæniËnog djelatnika da permanentno podiæerazinu svoga struËnog i opÊeg znanja, kako bi mogao profesionalnoobavljati sve vrste poslova u knjiænici

• u suradnji s kolegama na radnom mjestu, ostalim knjiæniËnimdjelatnicima, te relevantnim suradnicima drugih struka, knjiæniËnidjelatnik treba pruæati iscrpne, toËne i provjerene informacije, te

• duænost je knjiæniËnih djelatnika da se profesionalno ukljuËe uobrazovni, znanstveni i kulturni æivot svoje sredine.

EtiËki kodeks Hrvatskoga bibliotekarskog druπtva preureen je 2002.godine te po uzoru na Kodeks AmeriËkoga knjiæniËarskog druπtva znatnoskraÊen.167 S obzirom na to da je u meuvremenu u Druπtvu zapoËela sradom Komisija za slobodan pristup informacijama i slobodu izraæava-nja168 , osiguravanje jednakog pristupa informacijama za sve korisnike "bezobzira na njihova osobna obiljeæja, posebne potrebe, spol, nacionalnupripadnost, vjeru, politiËko opredjeljenje i druπtveni status" postala je prvazadaÊa, navedena u Kodeksu. Meutim, kako Kodeks iz 1992. sadræiopπirniji tekst o opÊim naËelima te pravima i duænostima knjiæniËnihdjelatnika s viπe korisnih obrazloæenja i kako njegove postavke nisuizgubile na aktualnosti, smatramo da bi bilo korisno da ga knjiæniËari popotrebi, zajedno s aktualnim Kodeksom, i nadalje koriste.

167 Kodeks je prvo objavljen u glasilu Druπtva HKD novosti 21(2002), str. 14, a sada je dostupan ina mreænim stranicama Druπtva: usp. http://www.hkdrustvo.hr/hr/eticki_kodeks.

168 O tome vidi opπirnije u odjeljku 2.3. ove knjige, bilj. 49 i 50.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM132

133

KRATAK PREGLED RAZVOJAINFORMACIJSKE SLUÆBE U KNJIÆNICI

9.1. Razvoj informacijske sluæbe u knjiænicama razvijenih zemalja

ZaËetke institucionalizacije informacijske sluæbe nalazimo u knjiænicamatek u drugoj polovici 19. stoljeÊa, ponajprije u Americi. Nakon viπe-stoljetnog razvoja knjiæniËne djelatnosti, koja se brzim πirenjem tiskaiscrpljivala u skupljanju i obradi sve brojnijih knjiga i ostale tiskane grae,pozornost knjiæniËara razmjerno se kasno poËela usmjeravati i premapotrebama korisnika. S obzirom na to da su zbog liberalizacije u podruËjuopÊeg πkolstva, knjiænice imale svakim danom sve viπe korisnika, a da jeu mnoπtvu tiskanog materijala knjiæniËar sve teæe pronalazio knjige zapojedinca koji bi mu se obratio, velike su knjiænice prvo priπle po-suvremenjavanju javnih abecednih i struËnih kataloga. Æeljelo se, naime,korisnicima dati πto bolji, neposredniji uvid u knjiæniËni fond i omoguÊitiim da sami traæe literaturu, a knjiæniËarima osigurati πto bolja pomagala zadavanje informacija o tiskanoj grai. Unaprijeena je katalogizacija iklasifikacija, izraeni su moderni pravilnici za katalogizaciju, stvorene sunove, pristupaËnije klasifikacijske sheme. UnatoË nastojanjima knjiæniËarada korisnicima osiguraju i neposrednu dostupnost podataka o literaturi,korisnici su se i u novim katalozima teπko snalazili. Zbog toga se ukazalapotreba da im se dodatno pomogne. Tako su u prvoj fazi razvitkainformacijske sluæbe knjiæniËari organizirali deæurstva u prostorima ukojima su postavljeni javni katalozi, kako bi korisniku stalno bio naraspolaganju struËnjak koji Êe mu pomoÊi da pronae potrebnu literaturu.U prvo vrijeme knjiæniËni su struËnjaci smatrali da je time njihovainformacijska uloga i iscrpljena.

Spoznaja o potrebi da se korisniku ponudi viπe tzv. gotovih obavijesti,odnosno da se za njega traæi i pripremi odgovarajuÊa literatura sazrela jetek kasnije. U povijesti informacijske sluæbe posebno je vaæna pojavaMelwila Deweyja, jednog od osnivaËa AmeriËkoga knjiæniËarskog druπtva,danas inaËe poznatijeg po decimalnom klasifikacijskom sustavu (Dewey

9

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM133

134

Decimal Classification ∑ DDC). Dewey je veÊ 1884. u knjiænici ColumbiaCollegea postavio dva knjiæniËara posebno za potrebe pruæanja informa-cija. Na istom je koledæu tih godina organizirao i prvi teËaj knjiæniËarstva(School of Library Economy). Na struËnim sastancima Dewey se zalagaoza usmjeravanje knjiænica na πto πiri krug korisnika, ukazujuÊi i na njihovuvaænu obrazovnu ulogu. Dewey je smatrao da je "knjiænica πkola, a da jeknjiæniËar u najviπem smislu uËitelj te da su posjetitelju knjiænice knjigeono πto je radniku alat".169 U svojoj je knjiænici Dewey veÊ u osamdesetimgodinama 19. stoljeÊa primjenjivao i u visokoπkolskom okruæenju provje-ravao sva pozitivna iskustva koja su u prethodnom razdoblju steËena uameriËkim narodnim knjiænicama. Naime, u knjiænici grada Bostona (Bos-ton Public Library) i u drugim velikim ameriËkim narodnim knjiænicama(Chicago, Baltimore, New York) veÊ su nekoliko godina djelovaleizdvojene informacijske sluæbe.

U devedesetim godinama 19. stoljeÊa, kada su u Americi djelovale veÊtri knjiæniËarske πkole, a Dewey je bio ravnatelj renomirane DræavneknjiæniËarske πkole u Albanyju (New York), korisniËke su se sluæbe poËelejoπ bræe razvijati. Godine 1891. prvi se puta pojam informacijska sluæbapojavljuje i kao posebna natuknica u Ëasopisu Library Journal, glasiluAmeriËkoga knjiæniËarskog druπtva. Dvije godine poslije, 1893. godine,odræan je u Chicagu svjetski knjiæniËarski kongres, koji je posebnupozornost posvetio upravo radu s korisnicima. O zrelosti tadaπnjeorganizacije ameriËkoga narodnog knjiæniËarstva svjedoËi i πesnaestakonferencija ameriËkih knjiæniËara (prva je sazvana u New Yorku joπdaleke 1853. godine, dvadeset tri godine prije osnutka Druπtva, koje jepoËelo s radom 1876. godine) odræana prigodom Ëikaπkog kongresa. Udevedesetim se godinama u ameriËkim knjiæniËarskim krugovima poËeosve viπe propagirati i slobodan pristup grai u narodnim knjiænicama. Kaonovost pojavili su se popisi najvaænijih knjiga o pojedinim temama sanotacijama koji su Ëitateljima bili vaæna pomagala (aids for readers).AmeriËki su knjiæniËari mnogo raspravljali i o struËnom rasporedu napolicama, o predmetnom katalogu ∑ ukratko, æeljelo se osigurati joπ πirekoriπtenje usluga narodnih knjiænica. Taj se novi pokret, koji je umnogomepromicalo upravo AmeriËko knjiæniËarsko druπtvo, gotovo istodobnoproπirio i na Veliku Britaniju

Koncem 19. stoljeÊa u veÊim se gradskim knjiænicama informacijskasluæba (reference service) pomalo osamostalila i prerasla u poseban odjel.Prvotno smjeπtena uz sluæbu posudbe u prostoru Ëitaonice, ona Êe se sveviπe organizirati i u odvojenim prostorima, za informacijskim pultom, blizujavnih kataloga i ulaza u knjiænicu. Usto Êe korisnik u narodnim

169 Ta Deweyeva misao, objavljena 1876., navedena je prema Fjallbrandt, N., Malley, I. (1984),nav. dj., str. 173.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM134

135

knjiænicama slobodno pristupati sve veÊim i bogatijim priruËnim zbirkamavrijedne literature. Po uzoru na Ameriku i Englesku, slobodan se pristupknjiæniËnoj grai i u ostalim dijelovima Europe prvo proπirio u narodnimknjiænicama. I informacijske sluæbe su se prvotno najviπe razvile unarodnim knjiænicama. S obzirom na to da je sve viπe ljudi pohaaloveËernje πkole i izvanredne teËajeve, narodne su knjiænice, kojima su seoni posebno intenzivno koristili u Engleskoj Ëak nazivane "sveuËiliπtesiromaha". U dvadesetom se stoljeÊu u velikim gradskim knjiænicamapostupno konstituiraju posebni informacijski odjeli, a knjiænice poËinjupruæati informacije i pismenim i telefonskim putem.

Informacijske sluæbe u anglo-ameriËkim narodnim knjiænicama doDrugoga svjetskog rata imale su Ëetiri zadaÊe: a) da pomognu uËenicima istudentima, b) da njeguju opÊeobrazovne funkcije knjiænice, c) da pomaæuËitateljima u pronalaæenju informacija i d) da oglaπavaju usluge knjiænice.Tijekom toga razdoblja narodne su knjiænice i u drugim zemljamarazvijene Europe, posebno u skandinavskim zemljama, postale nadasveaktivni sudionici u opÊeobrazovnom procesu πirokih slojeva puËanstva,pa je zadaÊa knjiæniËara∑informatora sve viπe postajala i upuÊivanjekorisnika u Ëitanje i savjetovanje pri odabiru knjiga.

Za znanstvenike se, naprotiv, u poËetku smatralo da ne trebaju pomoÊ,te da im u javnim znanstvenim knjiænicama knjiæniËari ne trebaju biti naraspolaganju. U sveuËiliπtima, Ëak i u SAD-u, do Prvoga svjetskog rataknjiæniËari uglavnom nisu imali odgovarajuÊi status. Na Ëelu mnogihsveuËiliπnih knjiænica bili su joπ i tada sveuËiliπni profesori, a teæiπte jenjihovih napora dugo bilo usmjereno najveÊim dijelom na izgradnjuknjiæniËnih fondova. Poslije Êe i profesori prihvatiti ideju o tome daπkolovani knjiæniËari i u sveuËiliπnim knjiænicama mogu traæiti informacijeza korisnika, ali su u poËetku smatrali da je ta pomoÊ prikladna samo zastudente. Zbog toga je informacijska sluæba mnogo teæe prodirala usveuËiliπne knjiænice, u kojima knjiæniËari nisu bili potpuno samostalni,nego su se morali ravnati prema uputama sveuËiliπne uprave.

Nasuprot tome, specijalne knjiænice, koje su se sve viπe bavile idokumentacijom, polako su prerastale u informacijske ustanove upravome smislu. One veÊ i poËetkom 20. stoljeÊa, prema moguÊnostima,osiguravaju sve vrste bibliografskih i faktografskih informacija, vrednuju ihi interpretiraju za svoje korisnike, i nastoje ih dati u πto pristupaËnijemobliku. Od specijalnih se knjiænica veÊ tada zahtijevalo, da struËnjaku,posebno u podruËju prirodnih i primijenjenih znanosti, omoguÊe najveÊumoguÊu uπtedu vremena u traæenju informacija. Godine 1909. u SAD-u jeveÊ osnovano i posebno udruæenje specijalnih knjiæniËara (Special Librar-ies Association). A u novije vrijeme, ulaskom raËunala i suvremenekomunikacijske tehnike, specijalne su knjiænice opet prve primijenile i tanova dostignuÊa.

U srednjoj se Europi informacijska sluæba u narodnim knjiænicama

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM135

136

poËela razvijati tek izmeu dvaju svjetskih ratova, a u Hrvatskoj seustanovljuje tek nakon Drugoga svjetskog rata. NjemaËki su knjiæniËnistruËnjaci poËetkom 20. stoljeÊa zastupali stajaliπte da je za davanjeusmenih i pismenih informacija korisnicima najprikladniji prostor ukojemu se nalaze katalozi u znanstvenim knjiænicama. Tako je ArminGräsel, jedan od najvaænijih njemaËkih knjiæniËnih struËnjaka prije Prvogasvjetskog rata, 1902. godine upozoravao da knjiæniËar nigdje drugdje uknjiænici ne moæe bolje i uspjeπnije pokazati svoju humanistiËku naobraz-bu i struËno iskustvo nego u traæenju literature za korisnika. Treba imatina umu da u ono doba mnoge srednjoeuropske sveuËiliπne knjiænice nisuimale kvalitetne javne kataloge, a posebno stvarne kataloge, tako da su sekorisnici u sluËaju potrebe morali obraÊati knjiæniËarima s molbom da impotraæe literaturu. Mnoge sveuËiliπne knjiænice imale su javno dostupnesamo kataloge priruËne literature u Ëitaonicama, od kojih su mnogi bili itiskani. Prvi zasebni, javno dostupni informacijski odjel u srednjoj Europiotvoren je tek 1905. godine u Kraljevskoj knjiænici (danas Dræavnaknjiænica u Berlinu Pruskoga kulturnog nasljea ∑ Staatsbibliothek zu Ber-lin, Preussischer Kulturbesitz). Jedna je od glavnih zadaÊa toga ureda biladavanje informacija na osnovi Pruskoga centralnog kataloga ∑ odnosnoobavijesti o lokaciji traæenih naslova ili literature u kojoj od pruskihknjiænica. Poslije je pri sjediπtima drugih centralnih kataloga u NjemaËkoj idrugdje ustanovljena sliËna sluæba. Sluæba je, za razliku od spomenutihameriËkih i britanskih, bila uglavnom usmjerena na informacije o znan-stvenoj literaturi. Berlinska sveuËiliπna knjiænica, tada moæda najmodernijasveuËiliπna knjiænica u NjemaËkoj, pribliæno u isto vrijeme takoer jeosnovala stalnu informacijsku sluæbu za svoje korisnike. Ta se sluæbanalazila u posebnoj sobi blizu abecednog kataloga, a korisnicima jeradnim danom od 12 do 14 sati davala odgovore na pitanja u vezi skoriπtenjem knjiænicom, knjiæniËnim katalogom, bibliografskim poma-galima i moguÊnoπÊu meuknjiæniËne posudbe.170

U nama susjednoj Austriji, Ëiju je tradiciju do 1918. slijedila i Hrvatska,srediπnja informacijska sluæba otvorena je javnosti pri Austrijskoj nacio-nalnoj knjiænici (Österreichische Nationalbibliothek) tek 1920. godine. Onaje davala informacije u prvom redu na osnovi kataloga dviju najveÊihknjiænica u BeËu (nacionalne knjiænice i knjiænice BeËkog sveuËiliπta), alije za korisnika traæila knjige i u drugim knjiænicama. U sluËaju neuspjehaprosljeivala bi upit spomenutom Informacijskom uredu u Berlin.

Kako je vidljivo, u srednjoj su se Europi informacije u poËetku davalegotovo iskljuËivo na osnovi kataloga pojedine knjiænice i centralnihkataloga, tako da prvim informacijskim sluæbama nisu bile ni odreenedruge zadaÊe. Razlog je tome bio πto su knjiæniËari, zbog nedostatka

170 Podatak preuzet iz Ëasopisa Zentralblatt für Bibliothekswesen 23(1906), 519.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM136

137

slobodnog pristupa knjigama, ËeπÊe nego u Americi i Britaniji, moralipomagati korisniku da dobije potrebnu literaturu iz knjiæniËnog spremiπta.Meutim, pod utjecajem Meunarodnoga bibliografskog instituta izBruxellesa europski su se znanstveni knjiæniËari ipak sve viπe poËeli bavitii informacijskim pitanjima. Na meunarodnim bibliografskim i knjiæniËar-skim kongresima 1897. i 1910. u Bruxellesu, kojima je bio pokretaË upravotaj institut, otvorena su mnoga pitanja modernoga znanstvenog knjiæni-Ëarstva, koja Êe se rjeπavati tijekom sljedeÊih desetljeÊa, poput pitanjavezanih uz nacionalne bibliografije, centralne kataloge, meuknjiæniËnuposudbu, primjenu mikrografije u knjiænicama, primjenu UDK kaozajedniËke klasifikacije te pitanje zajedniËkih bibliografsko-kataloænihpravila. Na konferenciji 1910. godine preporuËeno je da svaka zemljaorganizira u svojoj srediπnjoj knjiænici i informacijski ured, koji biolakπavao koriπtenje knjiæniËnih fondova unutar te zemlje. Mnogo segovorilo i o struËnom πkolovanju knjiæniËara u knjiæniËarskim πkolama,odnosno o programima za struËne ispite koje bi u svakoj zemlji trebaloizraditi nacionalno knjiæniËarsko udruæenje. S obzirom na to da je prispomenutom institutu djelovala i belgijska podruænica Meunarodnogkataloga prirodnih znanosti, da je Institut bio i sjediπte belgijskogacentralnog kataloga te da je suraivao i u izradbi belgijske nacionalnebibliografije, jasno je da je model djelovanja koji je on pruæao izvrπiobitan utjecaj na daljnji razvoj ukupnoga europskog znanstvenog knjiæni-Ëarstva, a posebno informacijskih i dokumentacijskih djelatnosti. Tako ÊeH. Uhlendahl, direktor NjemaËke knjiænice (Deutsche Bücherei) uLeipzigu, izvjeπÊujuÊi 1933. godine o pruæanju informacija u knjiænici,ispravno kazati da i informacijska i bibliografska djelatnost sluæe "oæivlja-vanju knjiæniËnih fondova, pa su stoga srodne". Uhlendahl je razlikovaoËetiri vrste obavijesti koje knjiænice pruæaju: a) bibliografske obavijesti opojedinom naslovu (upotpunjavanje ili ispravljenje podataka), b) loka-cijske obavijesti na osnovi skupnih kataloga, c) podatke o literaturi naodreenu temu i d) faktografske obavijesti. Za Ëetvrtu vrstu informacijanaveo je, da su "ponos i snaga ameriËkih narodnih knjiænica", ali da se tekpomalo probijaju i u europsku praksu.171

9.2. Razvoj informacijske sluæbe u knjiænicama u Hrvatskoj

Kod nas se samostalna informacijska sluæba, kao πto smo veÊ kazali,poËela razvijati za europske prilike i dosta kasno, tek nakon Drugogasvjetskog rata, premda njezine zametke nalazimo veÊ od 1914. godine utada novoj zgradi SveuËiliπne knjiænice u Zagrebu. S obzirom na to da su

171 Usp. Uhlendahl, Heinrich: Auskunftserteilung. // Handbuch der Bibliothekswissenschaft. / hrs.von Fritz Milkau. Bd. 2. Bibliotheksverwaltung. Leipzig : Otto Hrrassowitz, 1933. Str. 438.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM137

138

se hrvatski knjiæniËari tek uoËi Drugoga svjetskog rata uspjeli okupiti uHrvatskom bibliotekarskom druπtvu, a da su tek pet godina nakon ratauspjeli pokrenuti i svoj prvi struËni Ëasopis Vjesnik bibliotekara Hrvatske,jasno je da je tek tada mogao zapoËeti sustavniji razvoj hrvatskogknjiæniËarstva.

VeÊ u prvom Ëlanku prvoga godiπta Vjesnika bibliotekara HrvatskeMatko RojniÊ je 1950., piπuÊi o buduÊem centralnom katalogu u Nacional-noj i sveuËiliπnoj biblioteci u Zagrebu, ustvrdio da bi se uspostavomtakvoga kataloga "sam od sebe razvio i ured za davanje podataka iobavijesti o knjigama."172 S obzirom na to da se u tom Ëlanku RojniÊnajopπirnije osvrnuo na njemaËki centralni katalog u Berlinu, oËigledno jeda je njegova spomenuta ideja bila na tragu postignuÊa u prvom reduberlinskoga informacijskog ureda koji je u srednjoj Europi imao najduæutradiciju. Takva je sluæba kasnije doista i uspostavljena u Nacionalnoj isveuËiliπnoj biblioteci. Meutim, zbog nejasnih koncepata razvoja hrvat-skoga knjiæniËnog sustava sve do danas se ni drugim segmentima razvojaknjiæniËne informacijske sluæbe tijekom posljednjih desetljeÊa nije prilazilosustavno. Zanimljivo je da je upravo u πezdesetim godinama, kada je sobzirom na sve πiru primjenu raËunala i modernih telekomunikacija teeksploziju izdavaËke djelatnosti, informacija u svijetu uopÊe doπla usrediπte interesa, naπe znanstveno knjiæniËarstvo izgubilo smjernice. Sobzirom na to da se Nacionalna i sveuËiliπna biblioteka u novim prilikamasporo snalazila, osnovan je 1967. godine, kao nova srediπnja informacijskaustanova, Referalni centar SveuËiliπta u Zagrebu. Ta se ustanova bavila ibibliografskom i dokumentacijskom djelatnoπÊu, a u njoj se do 1991.godine izraivao i Centralni katalog periodike (CKP). Njezini su dometi,meutim, bili ipak vrlo ograniËeni. Kada su organizirana online pretra-æivanja stranih baza podataka, bavili su se tim poslom i Referalni centar iNacionalna i sveuËiliπna biblioteka.

Odreeno nesnalaæenje u krugovima hrvatskih znanstvenih knjiæniËarau proπlosti vidljivo je i u hrvatskoj struËnoj literaturi. Iz radova iz pedesetihgodina moguÊe je iπËitati da je u to vrijeme razvoj i unapreivanjeinformacijske djelatnosti na odreen naËin bio primjereniji specijalnim,osobito industrijskim knjiænicama nego npr. sveuËiliπnim i drugim javnimopÊeznanstvenim knjiænicama. Zbog toga su se kod nas u informacijskompogledu prve i razvile specijalne knjiænice. NajËeπÊe spominjani stranistruËnjak u naπoj literaturi u tom je kontekstu bio britanski knjiæniËarDouglas J. Foskett, koji je 1958. prvi put objavio svoju knjigu Informationservice in libraries. Tu je knjigu Foskett ustvari posvetio metodici rada uspecijaliziranim informacijskim sluæbama, odnosno informacijskoj sluæbispecijalne knjiænice. Premda su naπi knjiæniËari bili upoznati s relevantnom

172 Usp. RojniÊ, Matko: O centralnom katalogu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 1, 1∑3(1950), str.53.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM138

139

struËnom literaturom, u popisu propisane literature za struËni knjiæniËarskiispit iz 1962. godine u sklopu predmeta Organizacija i metode radabiblioteka koji je obuhvaÊao i pitanja s podruËja informacijske sluæbe, joπnije bilo ukljuËeno nijedno djelo o tome predmetu. 1975. je godineinformacijska sluæba ukljuËena u predmet Osnove bibliografsko-dokumen-tacijske sluæbe u knjiænicama te se veÊ iz samoga naziva tog predmetarazaznaje da hrvatskim knjiæniËarima u ono doba nisu bili jasni odnosiknjiæniËne i dokumentacijske sluæbe te uloga jedne i druge sluæbe.Propisana literatura za taj predmet sadræavala je, uz veÊ spomenutuFoskettovu knjigu, uglavnom naslove s podruËja dokumentacije i primjeneraËunala u knjiænicama. U toj se literature knjiæniËari hrvatskih opÊe-znanstvenih knjiænica nisu mogli obavijestiti o pravoj ulozi informacijskesluæbe u javnoj knjiænici. Dobivene smjernice mogle su koristiti samoknjiæniËarima u specijalnim knjiænicama, koje su tada u HrvatskojdjelomiËno preimenovane u INDOK centre, o Ëemu je veÊ bilo rijeËi.Zanimljivo je da postignuÊa narodnih knjiænica u podruËju informacijskesluæbe, koja su tada veÊ i u Hrvatskoj bila jasno prepoznatljiva, kao ninjihovi uzori u svijetu, nisu u tom kontekstu uopÊe uzimana u obzir.

Pojedine su se pak hrvatske specijalne knjiænice joπ od pedesetihgodina poËele aktivno baviti pruæanjem informacija korisnicima. Tako jenpr. knjiænica ©kole narodnog zdravlja Andrija ©tampar u Zagrebu veÊ od1958. godine poËela odaπiljati svoj mjeseËni bilten prinova suradnicimatoga zavoda kao i vanjskim interesentima. Ona je ubrzo ukljuËena i kaonastavna baza u studij za medicinske sestre, tj. prva se kod nas poËelaaktivno baviti i pouËavanjem korisnika.173 Tih su godina i neke drugespecijalne knjiænice, posebno u znanstvenim institutima (poput InstitutaRuer BoπkoviÊ) i u velikim industrijskim poduzeÊima (INA, Rade KonËari dr.) razvile moderne informacijske aktivnosti. Sve hrvatske specijalneknjiænice postale su, meutim, od 70-ih godina predmetom interesaMeurepubliËke komisije za nauËne informacije, pri Odboru za nauku itehnologiju SFRJ, kada je, prema preporukama Unesco-a u sklopuprograma UNISIST, pokrenut jugoslavenski projekt za izgradnju sustavaznanstvenih i tehnoloπkih informacija (SNTI). Taj je projekt trebaoomoguÊiti povezivanje knjiænica i izgradnju njihovih informacijsko-dokumentacijskih sluæbi prema znanstvenim/struËnim podruËjima, ali osimu medicini, koja je i bez toga i kod nas veÊ imala izgraenu najnaprednijuinformacijsku sluæbu, ta su nastojanja uglavnom ostala bez veÊih rezultata,pa je i zadaÊa vezana uz stvaranje srediπnjih knjiænica i informacijskihcentara za druga znanstvena podruËja ostvarena znatno kasnije.

Hrvatske su narodne knjiænice, za razliku od znanstvenih, do danas saznatno viπe uspjeha modernizirale svoju informacijsku sluæbu. U narod-

173 Usp. MarkiÊ-»uËukoviÊ, Ljerka: O naπoj najstarijoj biblioteci javnoga zdravstva. // Vjesnikbibliotekara Hrvatske 5(1958∑1959), 48∑49.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM139

140

nom knjiæniËarstvu doπlo je naime veÊ prvih godina nakon Drugogasvjetskog rata, zacijelo najveÊim dijelom iz politiËkih razloga, do njezineinstitucionalizacije. Tako, primjerice, iz prvoga godiπta Vjesnika biblio-tekara Hrvatske doznajemo da se odmah nakon rata u Gradskoj knjiæniciu Zagrebu priπlo reorganizaciji u cilju da se teæiπte "postavi na rad sËitaËima". U tu svrhu namjeπten je u toj knjiænici prvi "bibliotekar-pedagog"da bi "rukovodio kulturno-prosvjetnim radom i provodio agitaciju i zdravupropagandu".174 Ubrzo je osnovan i "pionirski" tj. prvi djeËji odjel uHrvatskoj. Poslije dolazi do novih organizacijskih oblika koji su pogo-dovali unapreivanju informacijske sluæbe u hrvatskih gradskim knjiæni-cama. KnjiæniËari koji preteæno rade s korisnicima poËinju se nazivati"informatori" te se veÊ iz samoga naziva razabire da su se knjiænice dotoga vremena veÊ u velikoj mjeri posvetile informacijskom radu. Godine1955. osnovan je u Zagrebu i Savez knjiænica i Ëitaonica NRH, koji Êedvije godine poslije pokrenuti i svoje glasilo pod nazivom Narodnaknjiænica, prvi struËni knjiæniËarski Ëasopis posveÊen pitanjima narodnogknjiæniËarstva. Tu nalazimo viπe kvalitetnih priloga o radu djeËjih odjela,upute za organizaciju slobodnog pristupa knjigama u narodnim knjiæni-cama, a izmeu ostaloga 1960. godine i kraÊi Ëlanak pod naslovomPriruËna djela u knjiænicama, u kojemu se ukratko prikazuje i radknjiæniËne informacijske sluæbe.175 Autor je u tom Ëlanku obavijesti kojeknjiænica daje korisnicima svrstao u tri skupine: stvarne obavijesti (oËinjeniËnim podacima), bibliografske obavijesti (upotpunjavanje ili pro-vjeravanje bibliografskih podataka, popisi literature o nekoj temi ili djelanekog autora) i biblioteËne obavijesti (upuÊivanje korisnika gdje Êe naÊikoju sluæbu u knjiænici, kako Êe doÊi do knjiga ili Ëasopisa i sl.). Bio je toprvi Ëlanak u kojemu su hrvatski knjiæniËari dobili struËne upute zaustanovljavanje priruËne zbirke i smjernice za rad informatora.

Od 1958. organizirani su u Knjiænici "MedveπËak" u Zagrebu redovititjedni sastanci zagrebaËkih bibliotekara-informatora pod nazivom "Infor-mativna srijeda."176 Svrha tih sastanaka bila je informiranje o novoiziπlimknjigama, ali su se informatori na tim skupovima formalno i neformalnosavjetovali i o brojnim drugim aktualnim pitanjima. Istu je funkciju imao i"Informativni djeËji utorak" koji je od πezdesetih godina okupljao narodnei πkolske knjiæniËare.177 Pozitivni poËetni rezultati u podruËju narodnogknjiæniËarstva, kao i donoπenje prvoga hrvatskog Zakona o bibliotekama1960. godine, omoguÊili su bræe napredovanje u cijeloj Hrvatskoj. O tome

174 Usp. OreπkoviÊ, Marko: Reorganizacija rada i problematika Gradske knjiænice u Zagrebu. //Vjesnik bibliotekara Hrvatske 1, 4(1950), str. 271.

175 Usp. Æ[ivkoviÊ], J[anko]: PriruËna djela u knjiænicama. Narodna knjiænica 4, 1∑2(1960), 46-48.176 Usp. ©tigliÊ, Dubravko: Informativna srijeda ∑ novi oblik u radu narodnih knjiænica. // Vjesnik

bibliotekara Hrvatske 6, 3∑4(1960), 64-65.177 Usp. BruËiÊ, Stanka: OpÊi problemi u djeËjim knjiænicama. // Bilten Saveza ustanova i

organizacija za πirenje knjige SRH 2, 5∑6(1963), 8.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM140

141

svjedoËe izvjeπtaji o radu Sekcije za narodne knjiænice pri Hrvatskombibliotekarskom druπtvu, koja je veÊ 1962. godine u Zagrebu organiziralaSavjetovanje bibliotekara i knjiæniËara u narodnim knjiænicama Hrvatske.Na tom je savjetovanju zakljuËeno da narodne knjiænice iz cijele Hrvatskojprijeu na struËni smjeπtaj knjiga prema UDK-u kako bi se omoguÊioslobodan pristup grai. Takav otvoreni pristup grai, rasporeenoj premaUDK-u, bio je tada veÊ proveden u gradskim knjiænicama u Zagrebu iRijeci, pa je spomenuti zakljuËak bio rezultat pozitivnih iskustava tihknjiænica, a osigurao je bræu ukupnu modernizaciju narodnog knjiæni-Ëarstva u Hrvatskoj. Spomenuti je skup posebno vaæan jer je na njemuprvi put kod nas odræan referat na temu Knjiænica kao centar zainformacije, u kojemu su pruæeni podaci i o stanju informacijske sluæbe uhrvatskim narodnim knjiænicama.178 Iz prikaza toga referata, koji je bio upotpunosti i pravilno usmjeren na buduÊnost, vidljivo je da je sustavaninformacijski rad u ono vrijeme bio razvijen samo u Zagrebu. Meutim,postupno organiziranje mreæe matiËnih knjiænica, potaknuto upravo timsavjetovanjem, osiguralo je bræi daljnji razvoj, πto je vidljivo iz kasnijihizvjeπtaja o radu vaænijih hrvatskih narodnih knjiænica. Uz dobro organizi-rane djeËje odjele, studijske Ëitaonice s priruËnim zbirkama, javne tribine,izloæbe i sliËno, mnoge su se hrvatske narodne knjiænice tijekomposljednjih triju desetljeÊa svrstale u vaæna kulturna, ali i opÊeobrazovna iinformacijska srediπta.

I na koncu, posebno je vaæno da je informacijska sluæba veÊ godinamaukljuËena u program dodiplomskog studija hrvatskih knjiæniËara kaozaseban predmet te da se i u naπoj struËnoj literaturi sve ËeπÊe pojavljujuradovi domaÊih struËnjaka s tog podruËja knjiæniËarstva. Ta Êe okolnost,uz sve bolje prostorne moguÊnosti i modernu opremu u naπim knjiæni-cama, a posebno u novoj zgradi Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice, koja jeveÊ omoguÊila unapreenje spomenute nastave, zasigurno omoguÊiti iznatne promjene i kontinuirani razvoj informacijske sluæbe hrvatskihknjiænica.

9.3. Razvoj teorije knjiæniËne informacijske sluæbe

Poimanje uloge informacijske sluæbe koja je, dakle, relativno mladaknjiæniËarska disciplina, doæivljava brzu evoluciju. Jedan od poznatihteoretiËara tog smjera knjiæniËarstva Samuel Rothstein 1953. godinenaroËito je sustavno prikazao razvoj koncepta informacijske sluæbe u SAD-u.179 Evo nekoliko karakteristiËnih definicija informacijske sluæbe starijihautora koje on citira:

178 Usp. prikaz referata u Savjetovanje bibliotekara i knjiæniËara narodnih knjiænica Hrvatske. //Vjesnik bibliotekara Hrvatske 8, 1∑2(1962), 75∑81.

179 Usp. Rothstein, Samuel: The development of the concept of reference service in Americanlibraries 1850∑1900. // Library Quarterly 23, 1(1953), 1∑15.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM141

142

• W. Child (1891.) smatrao je da informacijska sluæba treba pomagatikorisniku pri koriπtenju kataloga i odgovarati na njegova pitanja,odnosno da je zadaÊa knjiæniËara da korisniku olakπa dostupnost doknjiæniËnih fondova

• A. Kroeger (1902.) definirala je informacijsku sluæbu kao onu sluæbuknjiænice koji se bavi pomaganjem korisnicima pri koriπtenjuknjiæniËnih fondova

• J. Wyer (1930.) u svome je djelu Reference work definirao informa-cijsku sluæbu kao osobnu pomoÊ suosjeÊajnog i informiranogosoblja u interpretiranju knjiæniËnih zbirka za potrebe studija iznanstvenog istraæivanja

• M. Hutchings (1944) u svojoj je knjizi Introduction to reference workveÊ definirala informacijsku sluæbu kao izravnu, osobnu pomoÊ uknjiænici koja se pruæa korisnicima koji traæe informaciju za bilokoju svrhu i razliËite knjiæniËne aktivnosti, posebno one usmjerenena unapreivanje dostupnosti informacija. To je djelo dugo bilostandardni udæbenik, iz kojega su desetljeÊima uËile generacijeanglosaksonskih knjiæniËara.

U drugoj polovici 20. stoljeÊa i teorija informacijske sluæbe opÊenito seizgrauje na nov naËin. U tome je, uz ostale teoretiËare knjiæniËarstva,posebno zasluæan i indijski knjiæniËar S. R. Ranganathan, koji je 1940.objavio knjigu pod naslovom Reference service and bibliography.180 Teorijuinformacijske sluæbe, poput teorija drugih uæih disciplina knjiæniËarstva,Ranganathan izvodi iz svojih pet zakona knjiæniËarstva, objavljenih joπ1931. godine181 , koji su posebno nakon Drugoga svjetskog rata naiπli navelik odaziv u Ëitavom svijetu. Ranganathan je definirao informacijskusluæbu kao posebnu sluæbu koja svakom korisniku treba pomoÊi dapronae dokument u kojem je sadræan odgovor na njegov aktualni upit.Odgovor treba pronaÊi toËno, iscrpno i brzo. Korisniku je "njegova knjiga"upravo ona koju u danom trenutku treba. A da bi knjiæniËar razumio πtoje korisniku potrebno, meu njima treba biti uspostavljen odnos uzajam-nog povjerenja. Prema Ranganathanu, knjiga je proizvod izraen da bi sekoristio. Ako neka knjiga ne nae Ëitatelja, ona ostaje beskorisna i mrtva.Tako i velika spremiπta knjiga u knjiænicama sadræe puke tiskarskeproizvode ako ih korisniËke sluæbe ne pribliæe Ëitateljima. Taj se Ran-ganathanov stav poklapa sa stavom koji je zastupao i veÊ spomenutinjemaËki struËnjak Uhlendahl, kada je govorio o "oæivljavanju knjiæniËnihfondova". Ali Ranganathan je u svojemu razmatranju iπao znatno dalje i

180 Radi se o izdanju: Ranganathan, S. R.; Sundaran, C.: Reference service and bibliography.Madras: Library Association, 1940.

181 2. izdanje te knjige pod naslovom The five laws of library science objavljeno je kao pretisak1963. godine (Bombay : Asia Publishing House).

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM142

143

smatrao da problem knjiænica Ëesto nije u pomanjkanju materijalnihmoguÊnosti, nego u pomanjkanju ljudi koji bi trebali "svaku knjigu datinjenom Ëitatelju".

U isto vrijeme kada se studiralo Ranganathanovo nauËavanje, doπlo je,naroËito u angloameriËkim zemljama, do sve veÊe specijalizacije uinformacijskoj sluæbi. U velikim javnim knjiænicama otvarani su odjeliposveÊeni poslovnim informacijama, umjetnostima, prirodnim znanostimai tehnici itd., a u razvijenim se zemljama, ËeπÊe nego prije, ustanovljujusrediπnje knjiænice za pojedine znanosti, koje preuzimaju i kljuËnuinformacijsko-referalnu ulogu, u pravilu na nacionalnoj razini. U njima uinformacijskoj sluæbi tih knjiænica rade struËnjaci koji dobro poznaju ipredmet kojemu je knjiænica posveÊena i knjiæniËnu znanost i tehnikerada. Pojavom raËunala i telekomunikacijskih mreæa knjiænice se poËinjusve viπe umreæavati, πto razvoju informacijske sluæbe opet donosi noveizazove.

Godine 1969. William Katz prvi je put objavio svoje djelo u dva sveskaIntroduction to reference work, koje je do 2002. doæivjelo ukupno osamizdanja i smatra se jednim od standardnih udæbenika i priruËnika naosnovi kojega se πkoluju moderni knjiæniËari diljem svijeta. Informacijskasluæba u knjiænici postaje posljednjih desetljeÊa 20. stoljeÊa zasebanpredmet i u knjiæniËarskim πkolama. Katz je ureivao i Ëasopis ReferenceQuestions ∑ RQ, posebno posveÊen informacijskim sluæbama i pokrenuodrugu serijsku publikaciju The Reference Librarian, koja je tako ureena,da svaki broj iscrpno obrauje po jednu temu iz odreenog podruËja radainformacijske sluæbe. U njima se uz tradicionalne tiskane priruËnikerecenziraju i moderne baze podataka ∑ rezultati rada knjiænica i dokumen-tacijskih centara nastoje se povezati na optimalan naËin.

Velika Britanija i Skandinavske zemlje slijedile su sve inicijative,pokrenute u SAD-u te je u tim zemljama objavljeno viπe vrlo kvalitetnihdjela s podruËja informacijske sluæbe. Meutim, u kontinentalnoj Europijoπ uvijek ne nalazimo usporedivo djelo, koje bi bilo posveÊeno ovomepredmetu, premda se veÊ viπe teoretiËara bavilo i bavi pitanjima infor-macijske sluæbe. Mnogo toga je zapravo pokrenuto tek u najnovije dobaod kada su se poËele razvijati informacijske sluæbe na mreæi, pa se valjanadati da Êe one ubuduÊe i u Europi joπ mnogo toga pokrenuti. Nesmijemo naime zaboraviti da je i IFLA tek 1998. godine osnovala svojeprvo struËno tijelo za pitanja knjiæniËne informacijske sluæbe ∑ to znaËi dami u Hrvatskoj, u odnosu na ostale zemlje srednje Europe, u tomepodruËju gotovo niπta ne kasnimo.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM143

144

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM144

145

Literatura:

KNJIGE, STUDIJE, IZVJE©TAJI

Aparac-Gazivoda, Tatjana. Teorijske osnove knjiæniËne znanosti. Zagreb :Filozofski fakultet, Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijskeznanosti, 1993. (Radovi Zavoda za informacijske studije; knj. 7. Niz KnjiæniËarstvo;knj. 3).

American Library Association, Association of College and Research Libraries: In-formation literacy competency for higher education. Chicago, Ill., 2000. http://www.ala.org/ala/acrl/acrlstandards/standards.pdf

American Library Association, Presidential Committee on Information Literacy:Final report. Chicago, 1989.http:// www.ala.org/ala/acrl/acrlpubs/whitepapers/presidential.htm

Bowen, Judith. Public library policy: some effects of government involvement ona national and local level. Leeds : Leeds Polytechnic School of Librarianship,1976.

Brophy, Peter. The People's Network moving forward. London: MLA, 2004. http://www.mla.gov.uk/documents/id1414rep.pdf

Call, Karin. Auskunftsinterview und Auskunftsprotokoll. Berlin, DeutscherBibliotheksverband, Arbeitsstelle für das Bibliothekswesen, 1974.

Cappuro, Rafael. Einführung in die Informationswissenschaft. Teil 4. Derelektronische Informationsmarkt. [Stuttgart, 2000.] http://www.capurro.de/iwmodul4.html

Convey, John. Online information retrieval: an introductory manual: principlesand practice. 4rd ed. London: Library Association Publishing, 1992.

Davinson, Donald. Reference Service. London : Clive Bingley, 1980.

Fjallbrant, Nancy; Malley, Ian. User education in libraries. 2. ed. London : CliveBingley, 1984.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM145

146

Grogan, Denis. Practical reference work. 2. ed. London : Library AssociationPublishing, 1992.

IFLA Reference and Information Services Section. Mission : Strategic Plan 2004-2005., http://www.ifla.org/VII/s36

Informationsmittel für Bibliotheken (IFB). Stuttgart : Bibliotheksservice-ZentrumBaden-Württemberg ∑ BSZ. http://www.bsz-bw.de/SWBplus/ifb/ifb.shtml

Katz, William A. Introduction to reference work. 3. ed. New York : McGraw-HillBook Company, 1978. Vol. 1. Basic information sources; Vol. 2. Reference serv-ices and reference processes. (McGraw-Hill Series in Library Education).

Katz, William A. Introduction to reference work. 5. ed. New York : McGraw-HillBook Company, 1987. Vol. 1. Basic information sources; Vol. 2. Reference serv-ices and reference processes. (McGraw-Hill Series in Library Education).

Katz, William A. Introduction to reference work. 6. ed. Singapore : McGraw-Hill,Inc., 1992. Vol. 1. Basic information sources; Vol. 2. Reference services and refer-ence processes. (Library Science Series)

Katz, William A. Introduction to reference work. 7. ed. Vol. 1. Basic informationsources; Vol. 2. Reference services and reference processes. New York : McGraw-Hill Companies, Inc., 1997. (Library Science Series).

Katz, William A. Introduction to reference work. 8. ed. Vol. 1. Basic informationservices. Boston, etc. : McGraw Hill, 2002. (McGraw-Hill Higher Education).

Library and Information Commission: New Library ∑ the People's Network. Lon-don, 1997. http://www.ukoln.ac.uk/services/lic/newlibrary

KnjiæniËarska struka danas i u buduÊnosti : 30. skupπtina Hrvatskoga biblio-tekarskog druπtva, Primoπten, 26., 27. i 28. 9. 1996. / uredila Tatjana Aparac.Vjesnik bibliotekara Hrvatske 39, 1∑2(1996).

Line, Maurice; Vickers, Stephen. Univerzalna dostupnost publikacija (UAP). /Prevela Lelija SoËanac. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko druπtvo, 1989.

Logar, Janez. Uvod u bibliografiju: teorijski osnovi bibliografije, istorija biblio-grafije, pregled bibliografija, bibliografija u Jugoslaviji. Sarajevo: Svjetlost, 1973.

MacDonald, Linda Brew et al. Teaching technologies in libraries: a practical guide.Boston : G. K: Hall & Co., 1991.

Narodna knjiænica: IFLA-ine i UNESCO-ve smjernice za razvoj sluæbi i usluga. /priredila Radna skupina Sekcije za narodne knjiænice na Ëelu s Philipom Gillom.Zagreb : Hrvatsko knjiæniËarsko druπtvo, 2003.

Narodne knjiænice u novoj Europi 5: utjecaj globalizacije i informatizacije nanarodne knjiænice u tranzicijskim zemljama: zbornik. Zagreb, 17. ∑ 18. listopada2002. Zagreb : Knjiænice grada Zagreba, 2003.

Ohio Library Council. Marketing training on the web for public library staff. http://www.olc.org/marketing/index.html.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM146

147

Opportunities for reference services: the bright side of reference services in1990's. / ed. by Bill Katz. Binghampton, NY : The Hawoth Press Inc, 1991.

Pregled baza podataka na CD-ROM-u u Republici Hrvatskoj. / ur. Maja JokiÊ.Zagreb : Nacionalna i sveuËiliπna biblioteka, 1994.

Ranganathan, S. R.; Sundaran, C. Reference service and bibliography. Madras:Library Association, 1940.

Ranganathan, S. R. The five laws of library science. 2. ed. Bombay : Asia publish-ing house, 1963.

Reference and information services: an introduction. / ed. Richard E. Bopp; LindaC. Smith. Englewood, Colo. : Libraries Unlimited, 1991. (Library Science TextSeries)

Roberts, A. F.; Blandy, S. G. Library instruction for librarians. 2nd rev. ed. Littleton,Colo. : Libraries Unlimited, 1989.

Rothstein on Reference with some Help from Friends. / ed. by Bill Katz andCharles A. Bunge. // The Reference Librarian (1989), no. 25/26.

Slobodan pristup informacijama. / uredile Alemka Belan-SimiÊ i AleksandraHorvat. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43,3(2000).

Shera, Jesse Hauk. The compleat librarian and other essays. Cleveland, Ohio :The Press of Case Western Reserve University, 1971.

Shera, Jesse Hauk. Introduction to library science. Littleton, Col. : Libraries Unlim-ited, 1976.

Stojanovski, Jadranka. Online baze podataka : priruËnik za pretraæivanje :najvaænije svjetske baze podataka dostupne hrvatskoj akademskoj i istraæivaËkojzajednici. Zagreb : CARNet, 2003.

StruËni skup Narodne knjiænice i problemi druπtvene iskljuËenosti, Osijek, studeni2003. : zbornik radova. Osijek : Gradska i sveuËiliπna knjiænica, 2003.

Studija korisnika i koriπtenja Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu. / TefkoSaraËeviÊ i Radna grupa za istraæivanje potreba korisnika. Zagreb 1999. http://www.scils.rutgers.edu/~tefko/NSK_report_94.pdf

Sudar, Josip; Goroslav Keller. Promocija. Zagreb : Informator, 1991.

Tuman, Miroslav. Obavijest i znanje. S rjeËnikom osnovnih pojmova. Zagreb :Filozofski fakultet, Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijskeznanosti, 1990. (Radovi Zavoda za informacijske studije; knj. 2)

Verona, Eva. Pravilnik i priruËnik za izradbu abecednih kataloga. Dio 1.Odrednice i redalice. 2. izmijenjeno izd. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko druπtvo,1986.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM147

148

»LANCI I PRILOZI U »ASOPISIMA, ENCIKLOPEDIJAMA, ZBORNICIMA IKNJIGAMA

Aparac -JeluπiÊ, Tatjana. KnjiæniËna znanost u posljednjem desetljeÊu dvadesetogstoljeÊa. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 40, 1∑2(1997), str. 139∑152.

Aparac-JeluπiÊ, Tatjana. Obrazovanje na daljinu i podrπka knjiænica. // Edupoint :Ëasopis o primjeni informacijskih tehnologija u obrazovanju 4, 29(2004). http://www.carnet.hr/casopis/29/clanci/1

BaËiÊ, Edita. Osnove strateπkog planiranja razvoja knjiæniËarskih udruga uzposeban osvrt na odnose s medijima. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 45,3∑4(2003), 117∑126.

Badurina, Boris; Sviben, Zdenka. Mreæne stranice narodne knjiænica. // Arhivi,knjiænice, muzeji: moguÊnosti suradnje u okruæenju globalne informacijskeinfrastrukture: 6. seminar: zbornik radova. Zagreb : Hrvatsko knjiæniËarskodruπtvo, 2003. (Izdanja Hrvatskoga knjiæniËarskog druπtva ; knj. 32). Str. 262∑266.

BarbariÊ, Ana. Povijesni pregled razvoja OPAC-a. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske46, 3-4(2003), str. 48∑58.

Bekavac, Mladenka. Izobrazba studenata medicine za samostalno pronalaæenjemedicinskih informacija. // Edukacija korisnika i knjiæniËnog osoblja: 5. danispecijalnoga knjiæniËarstva Hrvatske Opatija 10. i 11. travnja 2003.: zbornikradova. Zagreb : Hrvatsko knjiæniËarsko druπtvo, 2004. Str. 199∑204.

Bibliografija, Hrvatska, SR. // Enciklopedija Jugoslavije. [2. izd.]. Zagreb :Jugoslavenski leksikografski zavod, 1980. Sv.1. Str. 636∑640.

BosanËiÊ, Boris. Put k povezivanju: usluga Pitajte knjiæniËara na mreænimstranicama narodnih knjiænica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 46, 3-4(2003),80∑92.

BruËiÊ, Stanka. OpÊi problemi u djeËjim knjiænicama. // Bilten Saveza ustanova iorganizacija za πirenje knjige SRH 2, 5∑6(1963), 8.

Cerbone, Pierre. The Committee Draft of International Standard ISO CD 11620 onLibrary performance indicators. // IFLA Journal 21, 4(1995), 274∑277.

»veljo, Katherine. An increasing diversity of information users creating increasingchallenges and opportunities for information professionals: a brief overview. //Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 41, 1∑4(1998), 95∑114.

DumanËiÊ, Irena. Istraæivanje pismenosti na Internetu: buduÊnost naπe djece:mijenjanje srediπta pozornosti pismenosti i opismenjavanja. // HrËak br. 15-16(prosinac 2002), str. 15∑17.

Finer, Ruth. Reference and enquiry work. // Handbook of Special Librarianshipand Information Work. / Ed. by L. J. Anthony. 5. ed. London : ASLIB, 1982. Str.307∑323

Hanæ, Branko. Bibliografija u Hrvatskoj. // Enciklopedija Jugoslavije. Zagreb :Leksikografski zavod FNRJ, 1955. Sv. 1. Str. 509∑515.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM148

149

Horvat, Aleksandra. Knjiænice u sluæbi ukljuËivanja u druπtvo. // StruËni skupNarodne knjiænice i problemi druπtvene iskljuËenosti, Osijek, studeni 2003.:zbornik radova. Osijek : Gradska i sveuËiliπna knjiænica, 2003. Str. 20∑27.

IvanoviÊ, Marija. Prepoznavanje knjiæniËnog marketinga. // Vjesnik bibliotekaraHrvatske 45, 3∑4(2003), 105∑115.

JokiÊ, Maja. Evaluacija elektroniËkih izvora informacija s korisniËkog stajaliπta. //Arhivi, knjiænice, muzeji: moguÊnosti suradnje u okruæenju globalne informacijskeinfrastrukture: zbornik radova. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko druπtvo, 1998.(Izdanja Hrvatskoga bibliotekarskog druπtva, knj. 26). Str. 69∑80.

JokiÊ, Maja. Komercijalne baze podataka dostupne tradicionalnom onlinetehnikom, na CD-Rom mediju i web-verziji. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43,1∑2(2000), str. 84∑107.

Katalenac, Drago. Narodna knjiænica kao people's network: uloga narodnihknjiænica u informacijskom druπtvu u 21. stoljeÊu. // Meunarodno savjetovanjeKnjiænice europskih gradova u 21. stoljeÊu, Varaædin, 4.∑7. XI. 1998.: zbornikradova. (Godiπnjak Gradske knjiænice i Ëitaonice "Metel OæegoviÊ", Varaædin; 2).Str. 14∑23.

Lancaster. F. W. Artificial intelligence and expert system tehnologies: prospects. // Libraries for the new millenium: implications for managers. London : LibraryAssociation Publishing, 1997. Str. 19∑37.

Lankes, David. Current state of digital reference in primary and secondary educa-tion. // D-Lib Magazine 8, 2(2003). http://www.dlib.org/dlib/february03/lankes/02lankes.html

LaziÊ-LasiÊ, Jadranka; SlaviÊ, Aida. Obrazovanje knjiæniËara za 21. stoljeÊe ∑zajedniËka briga onih koji obrazuju i onih koji zapoπljavaju. // Meunarodnosavjetovanje Knjiænice europskih gradova u 21. stoljeÊu, Varaædin, 4.∑7. XI. 1998.: zbornik radova. (Godiπnjak Gradske knjiænice i Ëitaonice "Metel OæegoviÊ",Varaædin; 2). Str. 122∑132.

Lison, Barbara. Internet usluge u njemaËkim narodnim knjiænicama ∑ izazoviumreæenog druπtva. Narodne knjiænice u novoj Europi 5: utjecaj globalizacije iinformatizacije na narodne knjiænice u tranzicijskim zemljama: zbornik: Zagreb,17. ∑ 18. listopada 2002. Zagreb : Knjiænice grada Zagreba, 2003. Str. 50∑71.

MarkiÊ-»uËukoviÊ, Ljerka. O naπoj najstarijoj biblioteci javnoga zdravstva. //Vjesnik bibliotekara Hrvatske 5(1958∑1959), 48∑49.

Mellon, Constance A. Library anxiety: a grounded theory and its development.//College and research libraries 47, 2(1986), 160∑165.

MihaliÊ, Marina. Pokazatelji uspjeπnosti za nacionalne knjiænice. // Vjesnikbibliotekara Hrvatske 43, 4(2000), str. 95∑96.

Moæe, Snjeæana. Strategija marketinga i marketinπki program narodnih knjiænica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 35, 3∑4(1992), 51∑70.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM149

150

Müller, Ute. Öffentlichkeitsarbeit und Werbung in öffentlichen Bibliotheken. //Zur Theorie und Praxis des modernen Bibliothekswesens / Herausg. WolfgangKehr, Karl Wilhelm Neubauer, Joachim Stoltzenburg. München : VerlagDokumentation, 1976. Bd. 1: Gesellschaftliche Aspekte. Str. 203∑229.

Nankivell, Clare. The facts of cross-use. // Library Association Record 100,10(1998), 525.

Neelameghan, A. User orientation. // Journal od Library and Information Science10(1985), 53∑65.

OreπkoviÊ, Marko. Reorganizacija rada i problematika Gradske knjiænice uZagrebu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 1, 4(1950), 270∑271.

Penava, Zdenka; Stojanovski, Jadranka; Pajur, Danijel. Hipertekst ∑ prikaznajcitiranijih radova prirodnih znanosti. // Meunarodno savjetovanje "Knjiæniceeuropskih gradova u 21. stoljeÊu", Varaædin, 4.∑7. XI. 1998.: zbornik radova.Varaædin: Gradska knjiænica i Ëitaonica "Metel OæegoviÊ", 1998. (GodiπnjakGradske knjiænice i Ëitaonice "Metel OæegoviÊ", Varaædin; 2). Str. 258∑267.

Petr, Kornelija; Vrana, Radovan; Aparac JeluπiÊ, Tatjana. Obrazovanje na daljinu:moguÊi model u podruËju knjiæniËne i informacijske znanosti Hrvatske. //Edupoint : Ëasopis o primjeni informacijskih tehnologija u obrazovanju 2, 2(2002).http://www.carnet.hr/casopis/broj-02/clanak-03/index.html

Petrak, Jelka. Obrazovanje studentske korisniËke populacije u visokoπkolskimmedicinskim bibliotekama. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 33(1990), str. 124∑126.

Plevnik, Danko. Prijeti li gledanje Ëitanju? // Informatologija 25, 1-2(1993), 35∑36.

Prijedlog zakljuËaka struËnog dijela 31. skupπtine. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske41(1998), 187.

Rada, Juan F. The information gap between North and South. // IFLA Journal 20,1(1994), 13∑15.

RojniÊ, Matko. Bibliografija. // Hrvatska enciklopedija. Zagreb: Naklada HrvatskogizdavalaËkog bibliografskog zavoda, 1941. Sv. 2. Str. 505∑514.

RojniÊ, Matko. O centralnom katalogu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 1, 1/3(1950), 5∑67.

Rothstein, Samuel. The development of the concept of reference service in Ameri-can libraries 1850-1900. // Library Quarterly 23, 1(1953), 1∑15.

Rothstein, Samuel. Reference service: the new dimension in librarianship. // Col-lege and Research Libraries 22, 1(1961), 11∑18.

Saracevic, Tefko et al. A Study of information seeking and retrieving. // Journal ofthe American Society for Information Science 39, 3(1988), 161∑216. http://www.scils.rutgers.edu/~tefko/JASIS1988part1.pdf

Savjetovanje bibliotekara i knjiæniËara narodnih knjiænica Hrvatske. // Vjesnikbibliotekara Hrvatske 8, 1∑2(1962), 75∑81.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM150

151

Selbmann, Sibylle. Öffentlichkeitsarbeit und Werbung in wissenschaftlichenBibliotheken. // Zur Theorie und Praxis des modernen Bibliothekswesens /herausg. Wolfgang Kehr, Karl Wilhelm Neubauer, Joachim Stoltzenburg. München:Verlag Dokumentation, 1976. Bd. 1: Gesellschaftliche Aspekte. Str. 184∑202.

Sharp, Kate. Internet librarianship: traditional roles in new environment. // IFLAjournal 27, 2(2001), str. 78∑81.

Sinikara, Kaisa. Edukacija korisnika u finskim sveuËiliπnim knjiænicama. //Edukacija korisnika i knjiæniËnog osoblja: 5. dani specijalnog knjiæniËarstvaHrvatske, Opatija, 10. i 11. travnja 2003. Zagreb : Hrvatsko knjiæniËarsko druπtvo,2004. Str. 11∑19.

StanËin-RoπiÊ, Dubravka. Narodne knjiænice i uËenje. // Meunarodno savjeto-vanje Narodne knjiænice izazov promjena, Lovran, 25. i 26. rujna 1997.: zbornikradova. Rijeka : Gradska biblioteka Rijeka ; Zagreb : Hrvatsko bibliotekarskodruπtvo, 1997. Str. 77∑82.

StanËin-RoπiÊ, Dubravka. Obrazovanje korisnika za 21. stoljeÊe. // Meunarodnosavjetovanje "Knjiænice europskih gradova u 21. stoljeÊu": Varaædin, 4.∑7. 11.1998.: zbornik radova Godiπnjak Gradske knjiænice i Ëitaonice Metel OæegoviÊVaraædin, br. 2(1998). Str. 133∑137.

Stojanovski, Jadranka; Sraga, Daniela. KnjiæniËarska struka u svjetlu novihinformacijskih tehnologija. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 39, 1∑2(1996),189∑196.

Stojanovski, Jadranka. Knjiænice i World Wide Web. // Meunarodno savjetovanje"Knjiænice europskih gradova u 21. stoljeÊu, Varaædin", 4.∑7. XI. 1998. : zbornikradova. Varaædin : Gradska knjiænica i Ëitaonica "Metel OæegoviÊ", 1998."Godiπnjak Gradske knjiænice i Ëitaonice "Metel OæegoviÊ", Varaædin; 2(1998). Str.211∑225.

Sviben, Zdenka. VodiËi za korisnike u narodnim knjiænicama ∑ moguÊnosti. //Meunarodno savjetovanje Narodne knjiænice izazov promjena, Lovran, 25. i 26.rujna 1997. : zbornik radova. Rijeka : Gradska biblioteka Rijeka ; Zagreb :Hrvatsko bibliotekarsko druπtvo, 1997. Str. 99∑105.

©egota-Novak, Marija, ©upraha-PeriπiÊ, Milka: Nove tehnologije u narodnimknjiænicama: CD-ROM i Internet ∑ iskustva knjiæniËara Gradske biblioteke Rijeka:// Vjesnik bibliotekara Hrvatske 39, 1/2(1996), 197∑203.

©piranec, Sonja: Edukacija korisnika u svjetlu novih informacijskih tehnologija :stanje u Hrvatskoj. // Edukacija korisnika i knjiæniËnog osoblja : 5. danispecijalnog knjiæniËarstva Hrvatske, Opatija, 10. i 11. travnja 2003. Zagreb:Hrvatsko knjiæniËarsko druπtvo, 2004. Str. 136∑144.

©tigliÊ, Dubravko: Informativna srijeda ∑ novi oblik u radu narodnih knjiænica. //Vjesnik bibliotekara Hrvatske 6, 3∑4(1960), 64∑65.

©upraha-PeriπiÊ, Milka: Korisnici Interneta u narodnoj knjiænici : primjer Gradskebiblioteke Rijeka. // Meunarodno savjetovanje "Knjiænice europskih gradova u21. stoljeÊu Varaædin, 4∑7. XI. 1998.: zbornik radova. Varaædin : Gradska knjiænicai Ëitaonica "Metel OæegoviÊ", 1998. Godiπnjak Gradske knjiænice i Ëitaonice "MetelOæegoviÊ", Varaædin; 2(1998). Str. 205∑210.

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM151

152

TurËin, Vesna. KnjiæniËarska zvanja i znanja u novom informacijskom okruæenju.// Meunarodno savjetovanje Narodne knjiænice izazov promjena, Lovran, 25. i26. rujna 1997.: zbornik radova. Rijeka : Gradska biblioteka Rijeka ; Zagreb :Hrvatsko bibliotekarsko druπtvo, 1997. Str. 61∑68.

Torbica, Duπka. Hrvatska akademska i istraæivaËka mreæa CARNet. // Vjesnikbibliotekara Hrvatske 37, 3∑4(1994), 186∑189.

Turina, Olga. Joπ poneπto o referentnoj zbirci. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 33(1990), str. 176∑179.

Uhlendahl, Heinrich. Auskunftserteilung. // Handbuch der Bibliotheks-wissenschaft. / hrs. von Fritz Milkau. Bd. 2. Bibliotheksverwaltung. Leipzig : OttoHarrassowitz, 1933. Str. 438∑463.

VukoviÊ, Viπnja. Gradska knjiænica u Zagrebu kao matiËna knjiænica grada. //Vjesnik bibliotekara Hrvatske 7, 1∑2(1961), 64.

Weingand, Darlene E. Managing outside the box: marketing and quality manage-ment as key to library effectiveness. // Education and research for marketing andquality management in libraries: satellite meeting, Québec, August 14∑16 2001 /ed. by Réjean Savard. München : Saur, 2002. (IFLA publications ; 99). Str. 8∑17.

Wersig, Gernot. Informationstätigkeit. // Laisiepen, Klaus, Lutterbeck, Ernst,Meyer-Uhlenried, Karl-Heinrich. Grundlagen der praktischen Information undDokumentation. 2. Ausg. München : Saur, 1980. Str. 161∑191.

Williams, Martha E. The state of databases today : 1997. // Gale Directory ofDatabases. Vol. 1. Online Databases. January 1997. Detroit etc. : Gale, 1997. Str.XVII∑XXIX.

ZakljuËci 25. skupπtine Hrvatskoga bibliotekarskog druπtva. // Vjesnik bibliotekaraHrvatske 28(1985), 165.

Æ(ivkoviÊ), J(anko). PriruËna djela u knjiænicama. Narodna knjiænica 4, 1∑2(1960),46∑48.

ÆivkoviÊ, Janko. Seminar o sluæenju literaturom. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske6, 1∑2(1960), 94∑95.

NORME, PREPORUKE, PROPISI

Hrvatsko knjiæniËarsko druπtvo. Izjava o slobodnom pristupu informacijama. //Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43,4(2000), 307∑308.

EtiËki kodeks Hrvatskoga bibliotekarskog druπtva. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske35, 3∑4(1992), 250∑252.

EtiËki kodeks Hrvatskoga bibliotekarskog druπtva. // HKD novosti (2002), 21, 14.http://www.hkdrustvo.hr/hr/eticki_kodeks.

Zakon o pravu na pristup informacijama. // Narodne novine 172, (2003), 29. 10.2003. http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/2491.htm

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM152

153

IFLA Digital Reference Guidelines. 2003. http://www.ifla.org/VII/s36/pubs/drg03.htm

The IFLA Internet Manifesto. 2002. http://www.ifla.org/III/misc/im-e.htm

Unescov Manifest za narodne knjiænice. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 37,3∑4(1994), 251∑254.

Unisist guidelines for the evaluation of information systems and services. / pre-pared by UNESCO under contract by F. W. Lancaster. Paris : Unesco, 1978.

European Commission, Committee on Culture, Youth, Education and the Media.Report on the Green Paper on the role of libraries in the modern world. (Rappor-teur: Mrs Mirja Ryynänen). http://www.cordis.lu/libraries/en/reportrole.html.

American Library Association. A Commitment to information services: develop-ment guidelines. // RQ 18, 3(1979), 275∑278.

American Library Association. Information services for information consumers:guidelines for providers. // RQ 30, 2(1990), 262∑265.

American Library Association, Reference and User Services Association. Guide-lines for information services. 2000. Revised: January 10, 2005. http://www.ala.org/ala/rusa/rusaprotools/referenceguide/guidelinesinformation.htm

American Library Association, Reference and User Services Association). Profes-sional competencies for reference and user services librarians. 2003. http://www.ala.org/ala/rusa/rusaprotools/referenceguide/professional.htm

ISO 5127:2001. Information and documentation. Vocabulary. Geneva 2001.

ISO 9000. Quality management principles. http://www.iso.ch/iso/en/iso9000-14000/iso9000/qmp.html

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM153

154

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM154

155

Aadresari 74∑76AGRICOLA 107AID 18aids to readers 134akademske mreæe

- CARNet 39, 106, 107, 112- BITNet 112- JANET 106

akronimi: popisi 96ALA

vidi: AmeriËko knjiæniËarsko druπtvoAlbany (New York)

- Dræavna knjiæniËarska πkola 134Aleksandrija: knjiænica 13almanasi 74∑76Altavista (traæilica) 113American Institute for Documentation

vidi: AmeriËki institut za dokumentacijuAmerican Library Association: ALA

vidi: AmeriËko knjiæniËarsko druπtvoAmeriËki institut za dokumentaciju (do1968.) 18AmeriËko knjiæniËarsko druπtvo (1876.∑)19, 45, 133

- EtiËki kodeks 130, 132- Informacijske sluæbe za informacijske

potroπaËe: smjernice za dobavljaËe/In-formation services for informationconsumers: guidelines for providers(1990.) 129

- Library Journal 134analitiËki izvjeπtaji 54anketiranje 128antiËke knjiænice 13arhivi 12Arhivi u Hrvatskoj i svijetu 75

Arhivi, knjiænice muzeji: moguÊnostisuradnje u okruæenju globalneinformacijske infrastrukture (seminar,1997∑) 20arhivistika 20arhivska funkcija knjiænica 14Arhivski fondovi i zbirke u arhivima iarhivskim odjelima u SFRJ: SR Hrvatska(1984.) 75ARPANet (1969.) 111, 112ASIS 18AskA services 115audiovizualni mediji 11Australija

- obrazovanje korisnika 36Austrija

- Austrijska nacionalna knjiænica: infor-macijska sluæba (1920∑) 136

BBadurina, B. 116batch pretraæivanje 105baza podataka: definicija 102baze podataka 14, 16, 22, 24, 58

- bibliografske 17- biomedicinske 93- medicinske 58, 104, 105, 106, 107- mreæne 18- na CD-ROM-u 65- na CD-ROM-u/DVD-u 107∑108- neizravno pretraæivanje 105- popisi 106- pretraæivanje 57∑61- vrste 103

BeË- Austrijska nacionalna knjiænica:

Kazalo imena i pojmova

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM155

156

informacijska sluæba 136- SveuËiliπte, Knjiænica: informacijska

sluæba 136Berlin

- Dræavna knjiænica- Informacijski odjel (1905∑) 136- Pruski centralni katalog 136

- njemaËki centralni katalog 138- SveuËiliπna knjiænica: informacijska

sluæba 136bibliografi 17bibliografija 16Bibliografija doktorskih disertacijaSveuËiliπta u Zagrebu i drugihvisokoπkolskih ustanova u Zagrebu (1971∑)95Bibliografija jugoslovenskih bibliografija:1945∑1955. (1958.) 66Bibliografija jugoslovenskih bibliografija:1956∑1960. (1975.) 66Bibliografija juænoslavenskih bibliografija66Bibliografija medicinske periodike SFRJ(1966-) 93Bibliografija radova znanstvenih radnikaSR Hrvatske (1971-) 93bibliografije 91-96

- disertacija: popis 94∑95- knjiga: popis 91∑92- medicinske 93- prijevoda: popis 94- rasprava, Ëlanaka i knjiæevnih radova

u Ëasopisima: popis 92∑93- serijskih publikacija: popis 93∑94

bibliografske baze podataka 17, 103bibliografske informacije 135bibliografski uredi 17bibliografsko pouËavanje 47Biblioteke u Hrvatskoj (adresar, 1968.) 75Biblioteke u Jugoslaviji (adresar, 1954.;1962.) 75bilteni prinova 53, 54biografski leksikoni 76∑78Biomedicina Croatica (1986∑) 93BITNet (akademska mreæa, 1980-ih- 1997.)112Blandy, S. G. 40Bol'πaja rossijskaja enciklopedija(2004∑) 72Bol'πaja sovetskaja enciklopedija (3. izd.,1970.∑1980.) 72

- engleski prijevod 72Booleova logika 60BosanËiÊ, B. 31Boston

- Boston Public Library 134

Bowen, J. 128Bowker (izdavaË) 68, 98Bremen

- Gradska knjiænica 115Brockhaus (izdavaË) 68Brockhaus Enzyklopaedie (19. izd., 1995.)72Bruxelles

- meunarodni bibliografski i knjiæni-Ëarski kongresi 1897.; 1910. 137

- Meunarodni bibliografski institut/In-stitut international de bibliographie:IIB (1895.∑1931.) 15, 137

- Meunarodni institut za dokumentaci-ju (1931.∑1937.) 15

- Meunarodno udruæenje za dokumen-taciju/Fedération internationale de do-cumentation: FID (1937.∑1987.) 16

- Meunarodno udruæenje za informac-ije i dokumentaciju/Fédération inter-nationale d'information et de docu-mentation (1987∑) 16

CCacan, F. 94CARNet: Croatian Academic and ResearchNetwork/Hrvatska akademska istraæivaËkamreæa (1992∑) 106, 112

- Centar za online baze podataka 107- Online baze podataka: priruËnik za

pretraæivanje (2003) 107- Edupoint (Ëasopis) 39- i e-uËenje 39

CAS: Chemical Abstracts Services (sluæba)104, 106CD-ROM: pretraæivanje 60centralni katalozi 138Chemisches Zentralblatt 17cjeloæivotno uËenje 23, 39Columbia College

- Knjiænica: informacijska sluæba (od1884.) 134

- School of Library Economy (1880-ih)134

culturenet.hr 76current awareness services 53∑55Current contents (baza podataka) 58

»Ëasopisi 17Ëasopisi kazala: popis 99∑101Ëasopisi saæetaka: popis 99∑101»eπka 72

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM156

157

»veljo, K. 21

DDani specijalnog knjiæniËarstva Hrvatske 5.Opatija, 2003. 39Davinson, D. 42, 56Dewey Decimal Classification: DDC 133,134Dewey, Melvil 133, 134DIALOG (1967∑) 105, 106, 131Digital dissertations (baza podataka) 94digitalizirani katalozi 98digitalna informacijska sluæba 15digitalna knjiænica 15digitalna podjela svijeta 32digitalne informacijske usluge 115, 116digitalni mediji 65digitalni oblik znanja 29disertacije: bibliografije 94∑95djeËje knjiænice 36djeËji knjiæniËari

- i pedagoπka uloga knjiænice 36djeËji odjeli narodnih knjiænica 51dobavljaË informacija 130dokument 11∑15

- definicija 11- dostupnost 12

dokumentacija 15∑18- definicija 15, 18- i informacijska tehnologija 16- zadaci 17

dokumentacijska jedinica 11dokumentacijske sluæbe: znanstvene/struËne (19. st.-) 14dokumentacijski centri 12

- Hrvatska 16- povijest (20. st.∑) 16

dokumentacijski rad 17dokumentalisti 17, 18DragojeviÊ, Nataπa; Fikret Cacan. Svjetskaknjiæevnost u hrvatskim prijevodima1945.∑1985. 94druπtvena komunikacija

- i informacija 10, 12druπtvo koje uËi/learning society 37Duden (izdavaË) 68

EEdukacija korisnika i knjiæniËnog osoblja(struËni skup, Opatija, 2003.) 39Edupoint (Ëasopis) 39eksplozija radova 14eksplozija znanstvenih informacija 13e-learning 39

elektroniËka poπta 112, 115elektroniËke informacijske sluæbe 24elektroniËke knjiænice 31elektroniËke skupine za diskusiju 112elektroniËki mediji 11, 27

- i distribucija informacija 14elektroniËki priruËnici 72elektroniËko izdavaπtvo 14, 40, 65elektroniËko uËenje/e-learning 39Enciclopedia italiana di scienze, lettere etarti 72Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture(1980.) 74Enciklopedija Jugoslavije (1. izd.1955.∑1971.; 2. izd. 1980∑) 66, 74, 93Encyclopaedia Universalis (1996.) 72englesko govorno podruËje

- enciklopedije 71, 72ERIC 107etiËka pitanja

- i informacijske sluæbe 123∑132etiËki kodeks

- AmeriËko knjiæniËarsko druπtvo 130,132

- Hrvatsko knjiæniËarsko druπtvo 131,132

EURONET: European On-line InformationNetwork 106Europa 13, 18, 29

- baze podataka 103- bibliografije disertacija 94- djela s podruËja informacijske sluæbe

143- dokumentacijski centri 16- knjiænice: odnosi s javnoπÊu (djelat-

nost) 118- komercijalne informacijske sluæbe 124- narodne knjiænice: informacijska sluæ-

ba (20. st.∑) 135, 136- normizacija informacijske djelatnosti- pristup internetu 32- sveuËiliπne knjiænice: informacijska

sluæba 136- teorija informacijske sluæbe 34, 35- VijeÊe Europe 31

Europe Yearbook: a world survey 74Europska unija 30, 32Europski parlament 30

- Resolution on the role of the librariesin modern society (1998.) 29

Ffaktografske informacije 135fakultetske knjiænice 32FID 16, 20

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM157

158

fiziËka knjiænica 15Fjallbrant, N. 40Foskett, Douglas J. Information services inlibraries (1958.) 138, 139Francuska

- izdavaËi bibliografskih izvora 68francusko govorno podruËje

- enciklopedije 72

GGale (izdavaË) 68Gale directory of online databases 106globalni informacijski programi 20godiπnjaci 74-76Google (traæilica) 113Gore, Al 112gradske knjiænice

- informacijska sluæba 134Grande Dizionario Enciclopedico UTET 72Gräsel, A. 136GrËka 72GrloviÊ, Milan. Album zasluænih HrvataXIX stoljeÊa (1898.∑1900.; pretisak 1992.)76Grogan, D. 65Gruyter (izdavaË) 75

H

Hanæ, B. Bibliografija u Hrvatskoj(natuknica, 1955.) 66HINA 74Hipertekst 112Horvat, A. 33Hrvatska

- bibliografije 91∑96- bibliografije disertacija 95- biblioteËno-informacijski centri 18- biblioteËno-informacijski sustavi 18- biografski leksikoni 76-78- dokumentacija: uporaba naziva 18- dokumentacijska djelatnost 16- dokumentacijski centri 16- enciklopedije i enciklopedistika 72, 73- godiπnjaci 74, 75- Hrvatska izvjeπtajna novinska agenci-

ja: HINA 74- Hrvatski dræavni arhiv

vidi: Zagreb- Hrvatski dræavni arhiv- Hrvatsko arhivistiËko druπtvo 20- Hrvatsko bibliotekarsko druπtvo

vidi: Hrvatsko knjiæniËarsko druπtvo- Hrvatsko Ëitateljsko druπtvo 28- Hrvatsko muzeoloπko druπtvo 20

- i Europska unija 32- i VijeÊe Europe 31- INDOK centri 139- industrijska poduzeÊa: knjiænice 139- informacijska pismenost 28, 36- informacijske sluæbe 32- izobrazba korisnika 38∑40- kazala 100- knjiænice

- i pristup internetu 33- informacijske sluæbe 45, 46, 137∑141- internetske stranice 113- mreæne stranice 116- knjiæniËni menadæment 119

- MeurepubliËka komisija za nauËneinformacije 139

- Ministarstvo kulture 76- Ministarstvo prosvjete i kulture 76- Ministarstvo znanosti i tehnologije 112- Ministarstvo znanosti, obrazovanja i

πporta 93- narodne knjiænice 31- informacijska sluæba (1945.∑) 136,

139, 140- permanentno obrazovanje knjiæniËara

23- Pitajte knjiæniËare (projekt, 2004.∑) 31- pristup internetu (istraæivanje, 2004.)

32, 33- regionalne i lokalne bibliografije: pop-

is 95∑96- Savez knjiænica i Ëitaonica NRH

(1955.-) 140- specijalne knjiænice 139- struËni knjiæniËarski ispiti 139- Sustav znanstvenih i tehnoloπkih in-

formacija: SNTI 139- Sustav znanstvenih informacija Re-

publike Hrvatske: SZI 99- Tko je tko priruËnici 77- Zakon o bibliotekama (1960.) 140- Zakon o pravu na pristup informaci-

jama (2003.) 32- znanstvene knjiænice 66- znanstveni instituti: knjiænice 139- znanstveno knjiæniËarstvo 138

Hrvatska bibliografija (1941∑) 91Hrvatska bibliografija, niz A 92Hrvatska bibliografija, niz B 92Hrvatska enciklopedija (1941.∑1945.) 66,73, 93Hrvatska enciklopedija (1999∑) 73Hrvatska znanstvena bibliografija (projekt,1997.) 93Hrvatske knjiænice na web-u 76hrvatski akademici: biografije 78

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM158

159

Hrvatski biografski leksikon (1983∑) 76hrvatski knjiæniËari

- dodiplomski studij 141- stalno struËno usavrπavanje 23, 24- struËni ispiti 139

Hrvatski leksikon (1996.∑1997.) 74Hrvatski muzeji na internetu 76Hrvatski opÊi leksikon : A ∑ Æ (1996.) 74Hrvatsko knjiæniËarsko druπtvo 20

-adresar (1968.) 76 -Biblioteke u Hrvatskoj (adresar, 1968.)

75- Edukacija korisnika i knjiæniËnog

osoblja (struËni skup, 2003.) 39- EtiËki kodeks (1992.; 2002.) 131, 132- i internet 114- i izborazba korisnika 38- i permanentno obrazovanje kn-

jiæniËara 23- Izjava o slobodnom pristupu informa-

cijama (2003.)- Komisija za slobodan pristup infor-

macijama i slobodu izraæavanja(1998∑) 32, 132

- mreæne stranice 124- publikacije 124- Radna grupa za javno zagovaranje

(2003.) 118- Sekcija za narodne knjiænice 141- skupπtina 25. Zadar, 1985. 38- skupπtina 30. Primoπten 1996. 23, 114- skupπtina 31. Zadar, 1998. 31, 38- skupπtina 32. Lovran, 2000. 32

IICA 20ICOM 20IFLA 11, 15, 20, 25, 38, 143

- FAIFE: Freedom of Access to Informa-tion and Freedom of Expression(1997∑) 32

- i informacijska sluæba 15- i internet 113, 114- Manifest o internetu/The IFLA Internet

Manifesto (2002.) 115- Manifest za narodne knjiænice (1994.)

34- Sekcija za referentne i informacijske

sluæbe/Reference and Information Ser-vices Section (2004-) 15

- Sekcija za referentnu djelatnost/Refer-ence Work Section (2001.∑2004.)

- Skupina za diskusiju o referentnimsluæbama/Reference Discussion

Group (1998.∑2001.) 15- Smjernice za digitalnu informacijsku

sluæbu/Digital Reference Guidelines(2002.) 15

- Smjernice za razvoj sluæbi i usluganarodnih knjiænica (2001.) 28

IIB 15, 137imidæ 118INDOK centri 16industrija znanja 10industrijska poduzeÊa: knjiænice 139informacija

- definicija 9- distribucija elektroniËkim putem 14- i druπtvena komunikacija 10- i ljudska prava 32- i tehnologija 19- nositelji 10- odreenje pojma 9∑11- posredovanje 9, 10, 11- raËunalno pretraæivanje 18- vrijednost 10

informacijska djelatnost 9∑24- normizacija 123∑132

informacijska eksplozija 10, 14informacijska industrija 10, 16

- segmenti 20informacijska pismenost 28, 36∑38

- definicija 37- Hrvatska 36

informacijska superprometnica/informa-tion superhighway 111, 112informacijska tehnologija 14, 21, 39

- i dokumentacija 16informacijska znanost 18∑24, 59

- definicija 19informacijske baze podataka: u knjiænici108∑109informacijske potrebe 36

- istraæivanje 128- anketiranje 128- intervjuiranje 128

informacijske sluæbe 12∑15, 30- definicije 45∑46- digitalne 15- evaluacija 123∑132- i etiËka pitanja 123∑132- i populacija 33∑36- informacijski upiti 48∑58- izravne djelatnosti 46∑47- javne 12- knjiænica- modeli 35, 36- neizravne djelatnosti 47∑48- online 131- organizacija i djelatnosti 45∑61

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM159

160

- pojam (od 1891.) 134- povijest 10- pregled razvoja 133∑143

- Hrvatska 137∑141- rjeπavanje informacijskog zahtjeva

55∑61- teorija 34, 141∑144- uËinkovitost 125- usluge tekuÊih upozorenja 53∑55- zadaÊe 45

Informacijske sluæbe za informacijskepotroπaËe: smjernice za dobavljaËe/Information services for informationconsumers: guidelines for providers (1990.)129, 130informacijske usluge: naËela 13informacijske ustanove 12informacijske znanosti 20

- dodiplomski studij 16- poslijediplomski studij 16

informacijski bilteni 54informacijski centri

- Hrvatska 16- specijalizirani 16

informacijski intervju 51informacijski kanali 26, 27informacijski mediji 30informacijski menadæeri 30informacijski poduzetnici 20, 21informacijski servisi 20informacijski struËnjaci 18, 45, 48informacijski sustavi 19informacijski upiti 48∑50

- vrste 48, 49informacijski vodiËi 42informacijski zahtjev

- rjeπavanje 55∑61- raËunalno pretraæivanje 57∑61- ruËno pretraæivanje 55, 56∑57

informacijsko doba 10informacijsko okruæenje 22information brokers 20, 21information superhighway 111, 112INSPEC (baza podataka) 58Interliber 121International encyclopedia of informationand library science (1997.) 18internet 24, 28, 32, 40, 111∑116

- i knjiæniËne usluge 31- nekonvencionalni izvor informacija 64- povijest 111

intervjuiranje 128ISO 11620:1998 124ISO 5127:2001 19ISO 9000: primjena u knjiænicama 124, 125

istraæivanje informacijskih potrebazajednice 128Italija

- enciklopedije 72IvanoviÊ, M. 119izdavaËi 20

- bibliografskih izvora 68izdavaËka djelanost 14

- elektroniËka 14Izjava o slobodnom pristupuinformacijama (2003.) 32izobrazba korisnika 36∑44

- sadræaj i oblici rada 40∑44- pouËavanje korisnika 43∑44- usmjeravanje korisnika 40, 41, 42

IzvjeπÊe o Zelenom dokumentu o uloziknjiænica u suvremenom druπtvu 29izvori informacija 63∑101

- definicije 63∑65- konvencionalni 64- nekonvencionalni 64- primarni 63- sekundarni 63- tercijarni 64

JJANET: Joint Academic Network 106javno zagovaranje 117∑122Javno zagovaranje i odnosi s javnoπÊu(seminari) 119javnost 117, 118

KKanada

- istraæivanje korisnika 51- obrazovanje korisnika 36

Karaman, I. 74Karlovac

- koriπtenje knjiænicama 28Karlsruhe

- SveuËiliπna knjiænica 98katalozi: pretraæivanje 56∑57Katz, W. 18, 20, 28, 47, 48, 49, 70, 99,130, 131, 143Katz, William. Introduction to referencework (1. izd. 1969.) 143Kauders, A. ©umarska bibliografija1846.∑1946. 93kazala 17, 100Keller, G. 117klasifikacijski sustavi 15, 133, 134, 137, 141

- i informacijska sluæba 133Knowledge Index (online sluæba) 131Knjiæevni petak 122

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM160

161

knjiæna graa 11Knjiænica kao centar za informacije(referat, 1962.) 141knjiænica

- arhivska funkcija 13, 14- i dokumenti 12- i obrazovanje 29, 30- i posredovanje informacija 12, 13- i pristup internetu 33- informacijska djelatnost 9∑24- informacijska sluæba

- upravljanje 21- pregled razvoja 133∑143

- informacijska uloga 12, 13, 27∑33- informacijske usluge

- naËela 13- naplaÊivanje 21

- izvori informacija 63∑101- tiskani priruËnici 65∑69

- medijateka 28- odnosi s javnoπÊu 117∑122- posredovanje informacije: povijesnipregled 13- posredovanje znanja 30- prosvjetiteljska uloga 13- referentna zbirka 69∑71 - sluæba za suradnju s javnoπÊu 117∑122

- metode rada 119∑120- oblici rada 120∑122

- uporaba informacijskih baza podataka108∑109

- virtualne usluge 15- zadaÊe 28

Knjiænice europskih gradova u 21. stoljeÊu(meunarodno savjetovanje, Varaædin,1998.) 39, 114knjiæniËar 14

- enciklopedist 14- i korisnik: komuniciranje 50-53- i posredovanje informacije 9, 10, 11, 13- informator 20, 24

- zadaÊe 49, 50- permanentno obrazovanje 23- profesionalna etika 123∑132- redovno obrazovanje 23- specijalist 47- specijalni 17- status 135- urednik mreænih stranica/webmaster

116knjiæniËarstvo

- i razvoj znanosti i tehnike 13knjiæniËna informacijska sluæba

- evaluacija 123∑132- normizacija 123∑132- teorija: razvoj 141∑144

- uËinkovitost 125knjiæniËna statistika 126∑127

- evidencija korisniËki zahtjeva 126- evidencija korisnika 126- obrasci 126

knjiæniËna znanost 18-24- definicija 19

knjiæniËne izloæbe 121knjiæniËni katalozi 46

- popis 97∑98knjiæniËni marketing 122knjiæniËni menadæment 119komunikacije 10komunikacijska tehnologija 14, 16, 21, 29, 39konvencionalni izvori informacija

- bibliografski izvori 64- faktografski izvori 64

konvencionalni mediji 11Korisnici u 21. stoljeÊu ∑ izazov zaknjiæniËarsku struku (meunarodnosavjetovanje, Zadar, 1998.) 31korisniËke sluæbe: posuvremenjivanje 23korisnik 11, 12, 14, 17, 24

- definicija 25, 26- i informacija 12- i knjiænica 25∑44

- Hrvatska 31- SAD 30- Velika Britanija 30

- izobrazba 36∑44- vrste 26

kratice: popisi 96

LLa grande encyclopédie 72Lafontaine, H. 15Lancaster, F. W. 40, 123Lankes, D. 115, 116Larousse (izdavaË) 68Laszowski, E. 76learning society 37Leipzig

- NjemaËka knjiænica/DeutscheBücherei 137

leksikologija 20Leksikon Minerva (1936.) 74Library and Information Science Abstracts:LISA 101Library Journal 134Lison, B. 115LISTSERV 112Lockheed 105LOEX (organizacija, 1972∑) 36Logar, J. 73, 93Logar, J. Uvod u bibliografiju (Sarajevo,1973.) 66

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM161

162

LJljudska prava 32, 115

MMaarska 72Malley, I. 40Manifest o internetu/The IFLA InternetManifesto (2002.) 115Manifest za narodne knjiænice (1994.) 34masovni mediji 12, 13, 27medijateke 28mediji 120

- za biljeæenje informacija- konvencionalni 11- nekonvencionalni 11

MEDLARS (baza podataka) 104MEDLINE (sluæba) 58, 105, 106, 107Meunarodna konferencija narodnihknjiænica 5. Zagreb, 2002. 115Meunarodni katalog prirodnih znanosti,belgijska podruænica 137Meunarodni savjet za arhive/InternationalCouncil for Archives: ICA 20Meunarodni skup o online sluæbama,London, 1978. 105Meunarodno udruæenje knjiæniËarskihdruπtava i ustanova

vidi: IFLAMeunarodno vijeÊe za muzeje/Interna-tional Council for Museums: ICOM 20Mencin, J. 73Meyers enzyklopaedisches Universallexikon(9. izd.) 72Michigan

- SveuËiliπte 36Microsoft Internet Explorer (navigator) 113mikrofilm 11Minerva Jahrbuch der gelehrten Welt(1891∑) 75Mjesec hrvatske knjige 120modeli informacijske sluæbe 35, 36mreæna pomagala 112mreæna tehnologija 14mreæne baze podataka 18mreæne publikacije 17mreæne stranice: urednici 24mreæni katalozi 58Muzeji i galerije Hrvatske (vodiË, 1992.) 76Muzeji Jugoslavije (vodiË, 1962.) 76Muzeji, galerije i zbirke u Hrvatskoj(1981.) 76muzeologija 20

Nnacionalne knjiænice 14, 30

- adresari 76- promidæbena aktivnost 121

narodna knjiænica: definicija 34Narodna knjiænica (Ëasopis) 140narodne knjiænice 13, 18, 33, 36, 40, 115,134

- adresari 76- Hrvatska 31- i izobrazba korisnika 38- i pristup internetu 32- informacijska sluæba (19. st.∑) 13, 139,

140- informacijski vodiËi 42- istraæivanje korisnika 29

- SAD 29- Velika Britanija 29- Kanada 51

- mreæe 30, 31- mreæne stranice 116- promidæbena aktivnost 121- Velika britanija 30, 31- zadaÊe 29

Narodne knjiænice i problemi druπtveneiskljuËenosti (struËni skup, Osijek, 2003.)33narodni knjiæniËari 140narodno knjiæniËarstvo

- informacijska sluæba: normiranje 128navigatori 113Neelameghan, A. 40neknjiæna graa 11nekonvencionalni izvori informacija

- individualni struËnjaci 64- javni mediji 64

nekonvencionalni mediji 11Netscape (navigator) 113New Encyclopaedia Britannica (1974∑) 71,72normizacija

- i informacijska sluæba 123∑132Nova knjiænica: mreæa za narod/NewLibrary: the People's Network (projekt,1997∑) 30, 37Novaja rossijskaja enciklopedija 72NSFNet (1986.) 111, 112

NJNjemaËka

- dokumentacijski centri 16- izdavaËi bibliografskih izvora 68- knjiænice: informacijske usluge 136- NjemaËka internetska knjiænica

(2002∑) 115

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM162

163

- NjemaËka knjiæniËarska udruga 115- njemaËki centralni katalog 138- Zaklada Bertelsman 115

njemaËko govorno podruËje- enciklopedije 72

OObveze za informacijske sluæbe: principirazvoja/A Committment to informationservices: development guidelines (1979.)129odnosi s javnoÊu: definicija 117odnosi s medijima 118off-line pretraæivanje 105Online (Ëasopis, 1977-) 105online baze podataka 65

- pretraæivanje 59online informatori 32online pretraæivanje 61Online Review (Ëasopis, 1977∑) 105online sluæbe 106∑107OPAC

- knjiænice 46, 65- pretraæivanje 57∑61

OpÊa enciklopedija (3. izd., 1977∑1988.) 73opÊeznanstvene knjiænice 33

- promidæbena aktivnost 121Organizacija i metode rada biblioteka(predmet, 1962.) 139Osijek

- Gradska i sveuËiliπna knjiænica 34- Narodne knjiænice i problemi druπtve-

ne iskljuËenosti (struËni skup, 2003.)33

Osnove bibliografsko-dokumentacijske sluæ-be u knjiænicama (predmet, 1975.) 139Otlet, P. 15Ovid Technologies (tvrtka, baze podataka)58

Pperiodika

- hrvatska: popisi 98- strana: popisi 98

Pharmazeutisches Zentralblatt (1830∑) 17Pitajte knjiæniËare (projekt, 2004∑) 31, 115Plenum o πkolovanju knjiæniËarskogosoblja, Zagreb, 1997. 23Plevnik, D. Prijeti li gledanje Ëitanju?(Ëlanak, 1992.) 28Pokazatelji uËinka knjiænica/Libraryperformance indicators (norma, 1998.)Poljska 72pomagala za Ëitatelje/aids to readers 134

Portugal 72posredovanje informacije

- knjiænice 9, 10, 11, 12- masovni mediji 12, 13

potroπaË informacija 130povratne informacije 127Priroda (Ëasopis)

- bibliografija Ëlanaka 1911.∑1971.(1975.) 93

PriruËna djela u knjiænicama (Ëlanak,1960.) 140PriruËnik Hrvatska = Handbook Croatia(1992∑) 74pristup znanju 14privatni informacijski poduzetnici 20, 21Proljetna πkola πkolskih knjiæniËara,Crikvenica

- i permanentno obrazovanje knjiæni-Ëara 23

Prva hrvatska enciklopedija (pretisak,1996.)pseudonimi: popisi 96public relations: PR 117publikacija

- definicija 11- odreenje pojma 11∑15

Pula- Sajam knjige u Istri 121

RraËunalna tehnika 16

- i informacija 10, 11raËunalne baze podataka: pretraæivanje 59,103∑109raËunalni katalozi: pretraæivanje 57∑61raËunalno pretraæivanje 57∑61, 103∑109Ranganathan, S. R. 13, 143

- pet zakona knjiæniËarstva (1931.) 142referalna informacija 47referalne baze podataka 103Reference Librarian (Ëasopis) 143Reference questions: RQ (Ëasopis) 143Reference sources handbook (4. izd.,1996.) 67referentna djela 69referentna literatura: razvoj 68referentna zbirka 69∑71

- recentnost i uporabljivost 70referentne publikacije 71∑101

- bibliografije 91∑96- biografski leksikoni 76∑78- Ëasopisi kazala 99∑101- Ëasopisi saæetaka 99∑101- godiπnjaci, almanasi, adresari 74∑76- katalozi velikih knjiænica 97∑98

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM163

164

- opÊe enciklopedije i leksikoni 71∑72- popisi kratica, pseudonima i akronima 96- skupni katalozi 97∑98- struËne enciklopedije, leksikoni i

rjeËnici 78∑91- svjetski popisi serijskih publikacija

98∑99Resolution on the role of the libraries inmodern society (1998.) 29Rijeka

- djeËji knjiæniËari 36- Gradska biblioteka 114- Tiskara Rijeka 76

Roberts, A. F. 40RojniÊ, M. 100, 138RojniÊ, M. Bibliografija, Hrvatska, SR(natuknica 1980.) 66RojniÊ, M. Bibliografija, narodnebibliografije, Hrvatska (natuknica, 1941.)66Rothstein, S. 35, 141Rusija

- enciklopedije 72

SSAD 13, 18

- akademska mreæa BITNet (1980-ih∑1997.) 112

- AmeriËki institut za dokumentaciju/American Institute for Documentation-AID (do 1968.) 18

- AmeriËko druπtvo za informacijskuznanost/American Society for for In-formation Science: ASIS (1968∑) 18

- AmeriËko knjiæniËarsko druπtvo: Ob-veze za informacijske sluæbe: principirazvoja/A Committment to informa-tion services: development guidelines(1979.) 129

- baze podataka 104- bibliografije disertacija (1861∑) 94- Columbia College

- Knjiænica: informacijska sluæba (od1884.) 134

- School of Library Economy (1880-ih) 134

- digitalne informacijske usluge 116- djela s podruËja informacijske sluæbe

143- informacijska pismenost 28- informacijska sluæba

- koncept razvoja 141- normiranje 129- pojam, od 1891.) 134

- povijest 133- teorija 34

- istraæivanja uloge knjiænica 29- izdavaËi bibliografskih izvora 68- knjiænice: informacijska uloga 115- knjiæniËari: status 135- knjiæniËarske πkole (od 19. st.) 134- komercijalne informacijske sluæbe 123- konferencija ameriËkih knjiæniËara 1.New York, 1853. 134- konferencija ameriËkih knjiæniËara 16.Chicago, 1893. 134- LOEX: Library Orientation Exchange 36- Ministarstvo obrane

- ARPANet (mreæa, 1969.) 111, 112- Nacionalna fundacija za znanost

- NCFNet (mreæa, 1986.) 111, 112- Nacionalna knjiænica za medicinu

- MEDLINE sluæba (1971∑) 105- Nacionalna komisija za knjiænice i in-formacijske sluæbe 25- narodne knjiænice

- informacijske sluæbe 134- predmetni katalog 134- slobodan pristup zbirkama 134- struËni raspored na policama 134

- NASA 105- odnosi s javnoπÊu (pojam, od 19. st.)

118- online informacijske sluæbe 131- proizvodnja kazala 99- savjetovanja o obrazovanju korisnika

(1971.∑) 36- sveuËiliπne knjiænice: istraæivanje ko-

risnika 41- svjetski knjiæniËarski kongres, Chica-

go, 1893. 134.- Udruæenje specijalnih knjiæniËara/Spe-

cial Libraries Association (1909∑) 135Sajam knjige u Istri 121SaraËeviÊ, T. 19, 128Sarajevo 66Saur (izdavaË) 68Savjetovanje bibliotekara i knjiæniËara unarodnim knjiænicama Hrvatske, Zagreb,1962. 141Science Citation Index: SCI 99SDI 54∑55sekundarni Ëasopisi 17sekundarni izvori informacija 17SelakoviÊ, Milan; Ivo VranËiÊ. PriruËnileksikon (3. izd., 1967.) 74selektivna diseminacija informacija/Selective Dissemination of Information:SDI 54∑55

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM164

165

serijske publikacije: popisi 98∑99Sharp, K. Internet librarianship (Ëlanak,2001.) 40Shera, J. H. 12, 13, 14, 17SIGLE: System for Information on GreyLiterature in Europe (baza podataka) 94Skandinavske zemlje

- djela s podruËja informacijske sluæbe143

- knjiænice: informacijska uloga 115- obrazovanje korisnika 58

skupni katalozi- popis 97∑98- serijske publikacije: popis 98∑99

slobodan pristup knjiæniËnim zbirkama 134sluæba za suradnju s javnoπÊu 117∑122Smjernice za digitalnu informacijskusluæbu/Digital Reference Guidelines (2002.)15Smjernice za evaluaciju informacijskihsustava i sluæbi/UNISIST Guidelines for theevaluation of information systems andservices (1978.) 123Smjernice za razvoj sluæbi i usluganarodnih knjiænica (2001.) 28SNTI (projekt, 1970-ih) 139specijalisti za multimediju 24specijalistiËka knjiæniËarska zvanja 24specijalne knjiænice 16, 33, 135, 139

- adresari 76specijalni knjiæniËari 17, 18specijalno knjiæniËarstvo 17, 18StanËin-RoπiÊ, D. 39StanojeviÊ, Stanoje. Narodna enciklopedijasrpsko-hrvatsko-slovenaËka (1925.∑1929.)73Statesman's Year-Book: statistical anhistorical annual of states of the world 74statistika: u knjiænicama 126∑127Stojanovski, J. 116struËne dokumentacijske sluæbe (19. st.∑)14struËne enciklopedije: popis po strukama78∑91struËni leksikoni: popis po strukama 78∑91struËni rjeËnici: popis po strukama 78∑91Sudar, J. 117sveuËiliπne knjiænice 33

- informacijska sluæba 136- promidæbena aktivnost 121- SAD: istraæivanje korisnika 41

Sviben, Z. 42, 116Svjetski knjiæniËarski kongres, Chicago,1893. 134.SZI 99

©

©egota-Novak, M. 114πkolske knjiænice 36, 40, 41πkolski knjiæniËari 23, 140©panjolska 72©upraha-PeriπiÊ, M. 114

TtekuÊa upozorenja 53∑55telekomunikacijska tehnika

- i informacija 10teorija informacijske sluæbe 34, 141∑144tercijarni izvori informacija 17tiskani izvori: pretraæivanje 56∑57tiskani mediji 11, 65tiskani priruËnici 65∑69Tko je tko priruËnici 77Tko je tko u Hrvatskoj = Who is who inCroatia (1993.) 77TOXNET 107traæilice 113

UUDK 15, 137, 141Uhlendahl, H. 137, 142Ujedinjeni narodi

- AGRIS 107- FAO 107- IAEA 107- INIS 107- OpÊa povelja o ljudskim pravima 115

UjeviÊ, M. 73Ukrajina 72Ulrich's International Periodicals Directory98umjetna inteligencija 19umreæeno druπtvo 98Unesco 11, 25, 38, 123

- Manifest za narodne knjiænice (1994.)29, 34

- Smjernice za evaluaciju informaci-jskih sustava i sluæbi/UNISIST Guide-lines for the evaluation of informationsystems and services (1978.) 123

- Smjernice za razvoj sluæbi i usluganarodnih knjiænica (2001.) 28

- UNISIST 123, 139UNISIST (program, 1978.) 123

VVelika Britanija

- Ask a librarian (projekt, 2003.) 31

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM165

166

- bibliografski izvori 67- djela s podruËja informacijske sluæbe

143- gradske knjiænice: informacijska sluæba

134- istraæivanje korisnika (1998.) 29- knjiænice

- informacijska uloga 115- slobodan pristup zbirkama 134

- narodne knjiænice- informacijska sluæba: normiranje 128- mreæa 30, 31- transformacija 30, 31- Nova knjiænica: mreæa za narod/

New Library: the People's Network(projekt Britanske vlade, 1997∑) 30,31, 33, 37

- obrazovanje korisnika 36- utjecaj ameriËkog narodnog knjiæniËar-

stva 134VijeÊe Europe 31virtualne knjiænice 31virtualne usluge: knjiænice 15virtualni katalozi 98virtualni korisnik 26visokoπkolske knjiænice 32, 40

- adresari 76- istraæivanje korisnika 29

Vjesnik bibliotekara Hrvatske 1, 1(1950)138, 140Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43, 3(2000)

- i slobodan pristup informacijama 32Vjesnik bibliotekara Hrvatske

- bibliografsko kazalo 100VodiË kroz informacijsko-dokumentacijsko-komunikacijske sluæbe i specijalnebiblioteke u SFRJ (1983.) 75VodiË kroz narodne biblioteke Jugoslavije(1979.) 75VranËiÊ, I. 74VujiÊ, A. 74

WWalford's Guide to Reference Material(1999∑2000) 67webmasteri 116WebPAC 58, 93, 113Weingand, D. E. 119, 122Williams, M. 104, 113World Guide to Libraries 75World of Learning (London, 1947∑) 75

- podaci o hrvatskim sveuËiliπtima 75World Wide Web: WWW 113

YYahoo (traæilica) 113Yearbook of international organizations75

ZZagreb

- fakultetske knjiænice 32- Gradska knjiænica 42

- DjeËji odjel 140- Knjiæevni petak 122

- Hrvatska akademija znanosti i umjet-nosti- bibliografije izdanja 92- Knjiænica: online katalog 100- mreæno mjesto 78- popisi izdanja 100

- INA 139- Institut Ruer BoπkoviÊ, Knjiænica 139

- Centar za online baze podataka 43, 58- seminari za korisnike 58

- mreæne stranice 116- pouËavanje korisnika 43, 44

- mreæno mjesto 76- Knjiænica "MedveπËak"

- Informativna srijeda (predavanja,1958-) 140

- Informativni utorak (1960-ih) 140- Leksikografski zavod "Miroslav Krleæa"

68, 72, 73, 74, 76, 92- Muzejski dokumentacijski centar

- mreæno mjesto 76- Muzeji, galerije i zbirke u Hrvatskoj 76- Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica 33,

141- Centar za stalno struËno usavrπava-

nje knjiæniËara 23- seminari o javnom zagovaranju 119

- centralni katalog: povijest 138- Hrvatska bibliografija 91, 92- hrvatske knjige i podaci o hrvatskim

bibliografijama 66- informacijska sluæba 137- istraæivanje uËinkovitosti (1994.) 128- mreæno mjesto 91, 92- online katalog 97- online katalog: podaci o disertacija-

ma 95- popis strane periodike 99- pouËavanje korisnika 44- referentna zbirka 72- virtualna uËionica 44

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM166

167

- Rade KonËar (tvrtka) 139- Savez knjiænica i Ëitaonica NRH

(1955-) 140- Srediπnja medicinska knjiænica 32, 43

- pouËavanje korisnika 43- SveuËiliπte 16

- Referalni centar (1967-) 95, 99, 138- Centralni katalog periodike: CKP (do 1991.) 138

- ©kola narodnog zdravlja "Andrija©tampar", Knjiænica- bilten prinova (1958-) 139

- ©kolska knjiga 74- ZagrebaËki velesajam, Interliber 121

Zaklada Bertelsman 115Znameniti i zasluæni Hrvati te pomenavrijedna lica u hrvatskoj povijesti925∑1925 (1925.; pretisak 1990.) 76znanstvena informacija 13znanstvena revolucija 10znanstvene dokumentacijske sluæbe (19.st.∑) 14znanstvene knjiænice 18, 30, 135

- informacijske sluæbe 14- strana literatura: bibliografski izvori 66

znanstvene publikacije 14znanstveni instituti: knjiænice 139znanstveni knjiæniËari

- i informacijska pitanja 137znanstveno knjiæniËarstvo

- Hrvatska 138znanje

- digitalni oblik 29- filteri 11- industrija 10- navigacija 11- pristup 14- strukturiranje 11

Zoch, Ivan; Josip Mencin. Hrvatskaenciklopedija: priruËni rjeËnik sveopÊegaznanja (Osijek, 1887∑1890.; pretisak,1996.)73

ÆÆic, Nikola 100

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM167

168

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM168

169

S a d r æ a j

Predgovor 2. dopunjenom i preraenom izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . 5Predgovor 1. izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

1.INFORMACIJSKA DJELATNOST U KNJIÆNICI OP∆ENITO . . . . . . . . . 91.1. Osnovni pojmovi: informacija, dokument, publikacija . . . . . . . 91.1.1.Informacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91.1.2.Dokument, publikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111.2. Informacijske sluæbe opÊenito i znaËajke informacijske sluæbe

u knjiænici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121.3. Dokumentacija i informacijska znanost i njihov odnos prema

knjiæniËnoj znanosti i knjiæniËarstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151.3.1.Dokumentacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151.3.2.Informacijska znanost i knjiæniËna znanost . . . . . . . . . . . . . . 181.4. Uloga knjiæniËara kao informatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

2. KORISNIK I KNJIÆNICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252.1. Definicije i kategorizacija korisnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252.2. Informacijski kanali korisnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 262.3. Informacijska uloga knjiænica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272.4. Informacijska sluæba u odnosu na populaciju i znaËajke

korisnika knjiænice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 332.5. Izobrazba korisnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 362.5.1.Informacijska pismenost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 362.5.2.Dosadaπnja hrvatska iskustva u izobrazbi korisnika . . . . . . . . 382.5.3.Sadræaj i oblici rada na izobrazbi korisnika . . . . . . . . . . . . . . 402.5.3.1. Usmjeravanje korisnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 422.5.3.2. PouËavanje korisnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM169

170

3. ORGANIZACIJA I DJELATNOSTI INFORMACIJSKE SLUÆBE U KNJIÆNICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 453.1. Osnovne definicije i polaziπta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 453.2. Izravne djelatnosti informacijske sluæbe . . . . . . . . . . . . . . . . . 463.3. Neizravne informacijske djelatnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 473.4. Informacijski upiti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 483.5. Komuniciranje knjiæniËara s korisnikom . . . . . . . . . . . . . . . . 503.6. Usluge tekuÊih upozorenja (current awareness services) . . . . 533.6.1.Bilteni prinova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 543.6.2.Selektivna diseminacija informacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 543.7. Rjeπavanje informacijskog zahtjeva pretraæivanje izvora

informacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 553.7.1.RuËno pretraæivanje kataloga i tiskanih izvora . . . . . . . . . . . . 563.7.2.Pretraæivanje raËunalnih kataloga i baza podataka . . . . . . . . . 57

4. IZVORI INFORMACIJA U KNJIÆNICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 634.1. Izvori informacija opÊenito . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 634.2. Tiskani priruËnici, odabir i nabava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 654.3. PriruËna (referentna) zbirka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 694.4. Vrste priruËnika prema sadræaju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 714.4.1. OpÊe enciklopedije i leksikoni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 714.4.2. Godiπnjaci, almanasi, adresari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 744.4.3. Biografski leksikoni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 764.4.4. StruËne enciklopedije, leksikoni i rjeËnici . . . . . . . . . . . . . . . 784.4.5. Bibliografije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 914.4.5.1. Bibliografije knjiga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 914.4.5.2. Bibliografije rasprava, Ëlanaka i knjiæevnih radova u

Ëasopisima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 924.4.5.3. Bibliografije serijskih publikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 934.4.5.4. Bibliografije prijevoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 944.4.5.5. Bibliografije disertacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 944.4.5.6. Vaænije hrvatske regionalne i lokalne bibliografije . . . . . . . 954.4.6. Popisi kratica, pseudonima i akronima . . . . . . . . . . . . . . . . 964.4.7. Katalozi velikih knjiænica i skupni katalozi knjiga . . . . . . . . 974.4.8. Svjetski popisi i skupni katalozi serijskih publikacija . . . . . . 984.4.9. »asopisi kazala i Ëasopisi saæetaka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99

5. RA»UNALNE BAZE PODATAKA I NJIHOVO PRETRAÆIVANJE . . . 1035.1. Razvoj i vrste baza podataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1035.2. Online sluæbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1065.3. Baze podataka na CD-ROM-u ili DVD-u . . . . . . . . . . . . . . . . 1075.4. Uporaba informacijskih baza podataka u knjiænici . . . . . . . . 108

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM170

171

6. INTERNET . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111

7. SURADNJA S JAVNO©∆U . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1177.1. OpÊi pojmovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1177.2. Sadræaj i metode rada sluæbe za suradnju s javnoπÊu . . . . . . 1197.3. Neki oblici rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120

8. NORMIRANJE, PRA∆ENJE I OCJENA RADA INFORMACIJSKE SLUÆBE8. I ETI»KA PITANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123

8.1. PraÊenje uËinkovitosti rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1238.2. Problem normiranja sluæbe i etiËka pitanja . . . . . . . . . . . . . . 128

9. KRATAK PREGLED RAZVOJA INFORMACIJSKE SLUÆBEU KNJIÆNICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1339.1. Razvoj informacijske sluæbe u knjiænicama razvijenih zemalja 1339.2. Razvoj informacijske sluæbe u knjiænicama u Hrvatskoj . . . . . 1379.3. Razvoj teorije knjiæniËne informacijske sluæbe . . . . . . . . . . . . 141

Literatura: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145

KNJIGE, STUDIJE, IZVJE©TAJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145

»LANCI I PRILOZI U »ASOPISIMA, ENCIKLOPEDIJAMA, ZBORNICIMA I KNJIGAMA . . . . 148

NORME, PREPORUKE, PROPISI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152

Kazalo imena i pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM171

172

Dora-15 6/23/06, 4:52 PM172