1

DARÍO BETANCOURT

Dolazim ozdravljati:

USTANI I HODI

2

Rijeka, 2007. Knjižnica: DON BOSKO

"Daj mi duše"

Knjiga 3

Naslov izvornika:

Darío Betancourt - VENGO A SANAR

Copyright:

Publicaciones Kerygma - México

Apartado 113-106

03300 México, D. F. MÉXICO

Na hrvatski preveo sa španjolskog

don Marin Mandić, SDB, prof.

Lektorirao

dr. Anto Ćosić, književnik

Hrvatski prijevod i tisak uz suglasnost autora,

Meksičkog izdavača i crkvenih vlasti

Uređuje, tiska i odgovara:

don Marin Mandić, SDB

Vukovarska 62

3

HR 51000 RIJEKA - tel.: (051/675-804)

DARÍO BETANCOURT

Dolazim ozdravljati:

USTANI I HODI

Služba ozdravljanja

Dodatak

don Marin Mandić

ZDRAVLJE U RUTINU KLASJU

4

Prvo hrvatsko izdanje u nakladi

"DUH I VODA" Jelsa - 1994.

Četvrto hrvatsko izdanje u nakladi

"DON BOSKO" - Rijeka - 2007.

Likovna oprema

MATO ANDRIĆ, akad. kipar i slikar

Crteži

Ivan Lacković Croata

Slog

PREFIKS d.o.o.

Naklada 500

Tisak

Tiskara i grafika Žagar

5

PREGOVOR

Evo nam knjige koja nas zorno i jasno uvodi u

tajnu "službe ozdravljanja". Isus je naime na

rastanku od svojih… svečano, "oporučno"

zapovjedio svim učenicima: "Pođite po svem svijetu,

propovijedajte evanđelje svemu stvorenju… liječite

bolesne…"! (Mk 16,15).

Svi smo krštenici, Isusovi učenici. Svima nama

povjerena je ova zadaća: Isusovo Evanđelje spasenja

naviještati svakom stvorenju, sebe i druge liječiti.

Dok sam razmatrao ovu Isusovu zapovijed,

uvijek me pomalo grizlo u duši: "Zašto ti ne znaš

liječiti braću ljude, samo im propovijedaš"? A kad

mi je teško bolesnom dopala u ruke ova dragocjena

knjiga don Darija Betancourta, počeo sam je "gutati".

Ubrzo sam iskusio kako me "ona" izliječila i naučila

kako mogu i ja, kao i svi kršćani, ispuniti svoju

kršćansku, apostolsku službu - liječiti bolesne!

Ova knjiga sustavni je priručnik najtežeg i

najvažnijeg umijeća: iscjeljivanje duša i tjelesa

pomoću Isusovog nauka, njegove i naše ljubavi te

srdačne zauzetosti i neumorne skrbi kako čovjeka,

brata svoga, dovesti do savršenstva; kako pomoći

bolesnom čovjeku, izranjenom, unesrećenom

izvornim i osobnim grijesima.

Neoboriva je istina - Isus ozdravlja! On će po

ovom "receptu" liječiti, smirivati, usrećivati dušu i

6

tijelo čovjekovo, jer on nije stvoren za bol i patnju,

nego za sreću, kako nam to jamči Biblija na mnogim

mjestima (usp. Post 2).

Naime, Isus želi pomagati ljudima, po nama,

svojim živim udovima, svojom braćom i sestrama!

Sjetimo se kako je rekao apostolima:

"Propovijedajte evanđelje… bolesne liječite, mrtve

uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite"! (Mt 10,

7, 8).

I učenicima je svojim zapovjedio isto: "Kad

uđete pa vas prime, blagujte što vam se ponudi i

liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im:

Približilo vam se kraljevstvo Božje"! (Lk 10, 8, 9).

Budući da je i mene ova knjiga izliječila,

prevedoh je i pružam svome narodu u želji neka

mnogima pomogne potpunom ozdravljenju te

nesebičnom predanju ovaj službi liječenja.

don Marin Mandić

7

Svetoj uspomeni mojih roditelja Eduarda i Carlotte, po kojima mi je Bog darovao život. Moje svećeništvo je cvijet koji raste iz njihovih grobova i hrani se njihovim svetim prahom. Gospodin im prenio moje zahvalno sjećanje!

"Pokoj vječni daruj im, Gospodine,

i svjetlost vječna svijetlila njima."

8

9

U V O D

Živimo u povlaštenom vremenu Duha Svetoga, u

kojemu se ponavljaju čudesa prvih Duhova.

Gospodin je ispružio svoju snažnu ruku te čini

znamenja i čudesa. Mi smo očevici toga i ovim

stranicama želimo pokazati kako se njegova moć nije

iscrpila niti se njegova moćna desnica povukla.

Isus je došao liječiti bolesne i sada to nastavlja,

jer je On isti jučer, danas i uvijek.

Svim ovdje navedenim događajima dajemo

naziv "blagoslovi". Nećemo se služiti riječju

"ozdravljenja" kako ne bismo nepotrebno

polemizirali s liječnicima, koji nas ponekad nazivaju

"iscjeliteljima", zato što posvuda vidimo

ozdravljenja. Još manje se želimo služiti riječju

"čudesa" kako ne bismo izazvali kritiku svećenika i

biskupa koji nas ponekad smatraju naivnima, jer nam

kažu kako i najjednostavniju pojavu nazivamo

čudom. Smatramo kako izraz "blagoslovi" zgodno

označuje jedan i drugi pojam.

Ovakvi Božji blagoslovi postojali su već u

početku Crkve, a tijekom povijesti Crkve obilnije se

pojavljuju na nekim mjestima, kao npr. u Lurdu,

Fatimi, u Guadalupskom svetištu u Meksiku itd. Ova

služba, koja se smatrala vezanom uz neka mjesta i

svetišta, danas se obilno širi u cijeloj Crkvi i na svim

stranama svijeta.

10

Papa Pavao VI. 16. listopada 1974. naglašava

ulogu karizmi u evangelizaciji: "Rekao bih

radoznalost, koja je vrlo lijepa i opravdana,

usredotočuje se na drugi vid. Kada dođe Duh Sveti,

On dijeli darove. Već poznajemo sedam darova Duha

Svetoga. Ali On dijeli i druge darove, koji se zovu i

uvijek su se zvali karizme. Što je karizma? To je -

dar, milost! To su posebne milosti koje se daju

jednima kako bi oni drugima učinili neko dobro.

Jedan primi dar mudrosti da bi postao učiteljem, a

drugi primi dar čudesa da bi ostvario čudesna djela

koja zovu k vjeri itd.

Ovaj oblik karizmatskih darova, koji nisu

zasluženi, proistječu iz preobilja Božje providnosti,

kako bi Crkva bila bogatija, životnija i sposobnija

ljubiti, braniti se i dokazivati Božju Istinu. To je

'izljev karizmi'. I danas se mnogo govori o tome.

Uzevši u obzir složenost i osjetljivost predmeta,

možemo samo zaželjeti neka dođu ovi darovi i to,

nadamo se, u obilju. Neka uz milost bude karizmi,

koje i danas Božja Crkva može imati i zadobiti.

Gospodin nam je poslao ovu kišu darova, recimo

tako, kako bi ohrabrio Crkvu u rastu, kako bi se

učvrstila i uzdržala. Zatim, raspodjela ovih darova

bijaše, rekao bih, skromnija, ekonomičnija. U Crkvi

je uvijek bilo, i uvijek će biti izvanrednih ljudi,

svetaca koji čine čudesa.

11

Umnožio Gospodin kišu karizmi koje će učiniti

Crkvu plodnijom, ljepšom i sposobnijom istaknuti se i

privući udivljenje svijeta koji se posvjetovnjačio."

Ova Papina želja, kako vidimo, ispunja se na sve

strane.

Otkako sam bio zaređen za svećenika, ustanovio

sam kako Bog ozdravlja na raznim područjima

ljudskog života. Kad sam upoznao karizmatsku

obnovu, nije mi bilo teško prihvatiti misao - Bog

ozdravlja, jer sam to iskusio od prvih godina svoga

svećeništva.

Doktor William Parker u svojoj knjizi "Molitva u

psihoterapiji" ovako nam piše:

"Neki slavni liječnik, profesor socijalne etike na

Medicinskoj školi u Harvardu tvrdi kako bi 75 %

liječničkog posla mogao ostvariti i svećenik. Mnogi

liječnici 'internisti' smatraju da od 50 % do 75 %

pacijenata, koji traže liječničku pomoć, nisu tjelesni

bolesnici. U tim slučajevima medicinsko liječenje

olakšava samo simptome. Trajno i kvalitetno

liječenje na području psihosomatske medicine

uključuje liječenje cijeloga čovjeka: tijela, uma i

duha."

U ovoj knjizi po svojim svjedočanstvima želim

govoriti o Božjoj moći i dati neke savjete kako bi

čitatelj naučio uspješnije moliti za unutarnje i fizičko

ozdravljenje osoba koje trpe od neke bolesti.

Svjedočim o onome što sam vidio, čuo i ticao.

Vjerojatno mnogi događaji, koje navodim, mogu

12

imati i drugo tumačenje, ali ja to činim prosvijetljen

vjerom, što čitatelj može i sam uočiti.

Dugujem duboku zahvalnost osobama koje su

me ohrabrile i potaknule napisati ovu knjigu

pomažući mi svojim iskustvom: svjetovnoj

misionarki Blanki Ruiz, koja mi je velikom

karizmom nutarnjeg ozdravljanja sugerirala mnoge

misli za ovu knjigu; mojoj braći svećenicima

Salvadoru Carillu i Diegu Jaramillu, koji su mi

pomogli u teološkom dijelu. Osobitu zahvalnost

upućujem Pepi Medina i Ceciliji Munoz za brojne

sate koje su utrošile u prepisivanju rukopisa. Hvala

Joséu H. Prado Flores za pomoć u konačnoj

redakciji. Nadasve pak zahvaljujem Bogu što mi je

pomogao vidjeti kako na svjetlo dana izlazi ovo djelo

na slavu njegova imena.

U nekim primjerima izmijenio sam imena osoba

radi opravdane diskrecije i ljubavi. S druge strane,

odijelio sam teme, koje govore o Mariji i

sakramentima, izvorima zdravlja, o kojima pišem u

drugoj knjizi s naslovom "Vrela zdravlja".

Sve što je napisano u ovoj knjizi podlažem sudu

Crkve. New York, 6. kolovoza 1985.

Blagdan Preobraženja Gospodnjeg

13

POGLAVLJE I.

BOG HOĆE DA BUDEMO ZDRAVI

Ima mnogo kršćana u svijetu koji su potpuno

uvjereni kako Bog hoće da budu bolesni i žalosni.

Oni zamjenjuju volju Božju s onim što On koristi za

svoju slavu. Bolest nije po njegovoj volji. Može se

jasno ustvrditi kako Isus nikada i nigdje nije poticao

ljude na bolest, niti je zagovarao trpljenje kako bi se

ispunila Božja volja.

Volja je Božja da svi budemo zdravi u duhu,

tijelu i duši. Dakle, tražiti ozdravljenje ne znači

moliti protiv Božje volje. Kad bi bilo tako, zašto

bismo se obraćali liječniku i uzimali lijekove?

Ako je volja Božja da bolest svlada neku osobu,

onda nemaju smisla lijekovi i liječnici, a njihov rad

bio bi besmislen - protiv Božjega plana.

U punini vremena Otac šalje Sina na svijet da

spasi sve ljude. "Nadjeni mu ime Isus, jer će on

spasiti narod svoj od grijeha njegovih" (Mt 1,21).

Isus znači "Spasitelj", "spasenje". On je poslan

oslobađati i ozdravljati. Anđeli su navijestili: "Danas

vam se rodio Spasitelj" (Lk 2,11).

Isus, svjestan svoga spasiteljskog poslanja,

došao je u Nazaret, ušao u sinagogu, ustao, i počeo

čitati Pismo. Dadoše mu knjigu proroka Izaije i, kad

ju je otvorio, našao je mjesto gdje je bilo zapisano:

"Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza!

14

- On me posla blagovjesnikom biti siromasima;

- proglasiti sužnjima oslobođenje,

- vratiti vid slijepima,

- na slobodu pustiti potlačene" (Lk 4,16-19).

U ovom odlomku Isus izlaže svoj program

"Glasonoše radosti", kao što političar iznosi svoj

plan koji želi ostvarivati tijekom svog mandata. U

njegovu planu pojavljuju se četiri cilja koja želi

ostvariti:

- oslobađati i ozdravljati od grijeha: "Pomazao

me biti blagovjesnikom i osloboditeljem potlačenih";

- oslobađati i ozdravljati od duševnih bolesti:

straha, mržnje, grižnje savjesti i kompleksa:

"ozdraviti žalosna srca";

- oslobađati i ozdravljati od fizičkih boli: "vratiti

vid slijepima";

- ozdravljati i oslobađati od sotonskih zamki i

utjecaja: "osloboditi potlačene".

1. Stari zavjet

Ako Isus, Očev Sin, izlaže i proglašava potpuno

ozdravljenje čovjeka, to znači kako je već u Starom

zavjetu Bog ozdravljao svoj narod. To se može

pročitati i u slijedećim tekstovima gdje se pojavljuju

četiri načina ozdravljenja.

"Ja sam Gospodin, onaj koji te ozdravlja" (Izl 15,26).

Kao što je Bog rekao Mojsiju: "Ja sam onaj koji

jesam", ovdje tvrdi: "Ja sam onaj koji ozdravlja",

15

Božja je bit u ozdravljanju, jer ozdravljati je sinonim

za spasiti.

"On ozdravlja srca slomljena i povija rane

njihove" (Ps 147,3).

"A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se

uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.

Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše

njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našega

mira, njegove nas rane iscijeliše" (Iz 53,4-6).

"Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih

srca ljubiti" (Hoš 14,5).

Drugi tekstovi, veoma bogati, koje bi bilo dobro

pročitati, jesu: (Izl 23,25; Pnz 7,15; Br 21,9; Job

5,18; Ps 107,6-20; Jr 30,17; 33,6; Hoš 6,1; 7,1).

Navlatito 38. poglavlje Sirahove knjige veoma je

bogato praktičnim poukama.

Zaključak

Iz općenitog pregleda tekstova Starog zavjeta

možemo zaključiti bez ikakve sumnje, Bog želi naše

zdravlje, i u tim tekstovima uočljiva su četiri načina

ozdravljanja.

2. Novi zavjet

Kao što ima mnogo mjesta gdje Isus liječi

pojedince, ima i mnoštvo drugih gdje se jasno vidi

njegova želja ozdraviti svakog čovjeka i sve ljude.

16

Isus je upotrijebio mnogo vremena u liječenju

tijela i duše.

A. Isus liječi od grijeha

"Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji

otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: "Tebi

zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!" (Lk

5,24).

Isus često otkriva svoje božanstvo ponajprije

opraštanjem, a to je isto kao i izliječiti od grijeha:

"A ženi reče: 'Oprošteni su ti grijesi'" (Lk 7,48).

Javna je grešnica mnogo ljubila, pa joj se mnogo

i oprostilo. Inicijativa ne polazi od čovjeka nego od

Boga koji iskazuje milosrđe. Sveti Augustin to

potvrđuje kad veli, farizeju se nije moglo mnogo

oprostiti, jer se smatrao pravednim. Za razliku od

grešnice mislio je kako malo duguje i zato, jasno,

nije uspio mnogo ljubiti.

B. Isus ozdravlja iznutra

- Ozdravlja od straha. Divno mjesto za to nalazimo u

stišavanju oluje. Isus učenike najprije oslobađa od

straha a zatim smiruje oluju (Mt 8,23-27).

Promislimo o ozdravljenju koje je učinio na

apostolima, koji su od straha pred Židovima držali

zatvorena vrata (Iv 20,19). Kad je ozdravljen, Petar

ima snage braniti Isusa pred Židovima kojima u lice

predbacuje da su ga oni ubili (Dj 2,23). Divno je

17

vidjeti Petra kako sada odvažno, junački svjedoči,

dok je prije bio slab i nemoćan to učiniti pred jednom

ženom, i triput ga je zatajio (Iv 18,17).

Nikodem se bojao ostalih. Njegov javni položaj

nije mu dopuštao otvoreno se izjasniti za Isusa; zato

ga je posjećivao noću (Iv 3,2). Ali je bio ozdravljen

od straha i ohrabren te je čak branio Isusa pred

vjerskim starješinama (Iv 7,50-51). Kasnije se čak

usuđuje tražiti od Pilata mrtvo tijelo Raspetog

prijatelja - kako bi ga dostojno pokopao (Iv 19,39-

40).

- Ozdravlja od mržnje. Između Židova i

Samaritanaca vladala je rasna mržnja do te mjere da

nisu ni razgovarali. Isus dođe na Jakovljev zdenac i

susretne Samaritanku. Kad ona dozna da je Isus

Židov, prigovori mu kako se usuđuje s njom

razgovarati. Ali Isus i dalje s njom blago razgovara i

ozdravi je do te mjere da mu se divi (Iv 4).

- Ozdravlja od grižnje savjesti. Kad je Petar

zanijekao Isusa, mučila ga je grižnja savjesti tako da

je gorko zaplakao (Lk 22,62). Isus ga je ozdravio od

svakog pojedinog zatajivanja potičući ga na trostruku

izjavu ljubavi (Iv 21,15-19).

- Ozdravlja od privrženosti prema novcu. Zakej

bijaše bogat čovjek i poglavica carinika (što se

smatralo biti javnim grešnikom). Isus ga je ozdravio

od pohlepe za novcem te poslije toga dijeli polovicu

svoga imanja siromasima i vraća četverostruko

onima koje je prevario. Nakon Zakejevog

18

ozdravljenja Isus je izjavio: "Danas je došlo spasenje

ovoj kući... Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti što

bijaše izgubljeno" (Lk 19,1-10).

C. Isus ozdravlja tjelesne boli

Židovi, u Isusovo vrijeme, nisu dijelili čovjeka

na duh i tijelo, nego su ljudsko biće promatrali kao

nedjeljivu cjelinu. Stoga, kada u Svetom pismu

nailazimo na riječ "spasiti", možemo je shvatiti kao

"ozdraviti". Isus ozdravlja i spašava dušu i tijelo.

Osim već navedenog mjesta kod (Lk 4,18), koje

govori o razlozima njegova dolaska, postoje i drugi

odgovarajući tekstovi: "A sila ga Gospodnja nukala

liječiti" (Lk 5,17), kao i slijedeći:

"I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući

po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje

o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u

narodu" (Mt 4,23).

Gospodin Isus prošao je ovom našom zemljom

propovijedajući i ozdravljajući. Nije propovijedao

bez ozdravljanja, niti je ozdravljao bez

propovijedanja. Ove dvije službe vršio je tako da se

uzajamno nadopunjuju.

"A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On

izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi. To se

dogodilo da se ispuni ono što je navijestio prorok

Izaija: 'On je uzeo naše slabosti i ponio naše boli'"

(Iz 53,5) i (Mt 8,16-17).

19

"Dođite k meni svi vi koji ste izmoreni i

opterećeni, i ja ću vas odmoriti" (Mt 11,28).

"I silan svijet grnuo je k njemu da ga sluša i da

ozdravi od svojih bolesti" (Lk 5,15).

"I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne

sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet

spasiti" (Iv 12,47).

"Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu,

nego da se svijet spasi po njemu" (Iv 3,17).

U ovim odlomcima vidimo koji je smisao

Učiteljeva dolaska - ozdravljati i spašavati.

Ostali tekstovi, važni za Isusovu službu

ozdravljanja i evangelizacije, jesu: (Mt 9,10-13;

12,15; 14,14; 15,30-31; Mk 1,32-34; 6,55-56).

D. Isus ozdravlja od sotonskih utjecaja

O ovoj temi opširnije ćemo raspravljati u 10.

poglavlju.

E. Isus je podijelio svoju službu ozdravljanja sa

svojim apostolima.

"Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad

svim zlodusima i da liječe bolesti" (Lk 9,1).

"Putem propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo

nebesko!' Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave

čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste,

besplatno dajte!'" (Mt 10,7-8).

20

Ova dva odlomka jasno govore kako je

Gospodin predao ovu moć dvanaestorici apostola i,

dosljedno, onima koji su dionici ovog poslanja, to

jest biskupima i svećenicima. Stoga svi službenici

Crkve, po službi svećeničkog reda, primaju

spasiteljsku moć Isusa Krista u svim oblicima i

vidovima.

Dr. William Parker, u svojoj knjizi "Molitva u

psihoterapiji", znanstveno dokazuje moć molitve,

nadasve molitve koju moli svećenik ili službenik

Crkve. I zaključuje kako nitko nije tako vrijedno

oruđe za ovu službu kao svećenik ili vjerski

službenik.

Sveti Augustin, koji je neko vrijeme nijekao

postojanje ove službe, kad je imenovan biskupom u

Hiponu, primijetio je kako se događaju mnoga

ozdravljenja po njegovoj službi, i tada je ispravio

svoje mišljenje i ustvrdio da služba ozdravljanja u

Crkvi još živi.

Usprkos svemu teško je uvjeriti svećenike kako

njihova služba uključuje Isusovu moć ozdravljanja.

Prema mjeri vjere oni će vidjeti slavu Božju.

F. Isus je podijelio svoju službu ozdravljanja i sa

širim krugom svojih učenika

"Nakon toga odredi Gospodin drugih

sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred

sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio

21

doći. Govorio im je: '...Kad u koji grad uđete, pa vas

prime, blagujte što vam se ponudi i liječite bolesnike

koji su u njemu. I kazujte im: Približilo vam se

kraljevstvo Božje!'" (Lk 10,1.8-9).

Isusovi učenici su ljudi koji ga slijede, koji su uz

njega, ali nisu pripadali dvanaestorici. U tim su

učenicima predstavljeni svi koji vjeruju u Isusa

Krista, to jest svi krštenici.

Svi smo na jedan ili drugi način pozvani vršiti

karizmu ozdravljanja. Možemo izreći barem jednu

molitvu za ozdravljenje svoje braće, iako su za

djelotvornije vršenje ove službe pozvani samo neki

kao što čitamo u prvoj Korinćanima:

"Jednomu se daje vjera u tom istom Duhu,

drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu... I neke

postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za

proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari

liječenja, zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici...

Zar svi imaju dare liječenja?" (1 Kor 12,9.28-30).

G. Apostoli i učenici služili su se darom liječenja

"Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili

mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike pomazivali

uljem i oni su ozdravljali" (Mk 6,12-13).

"Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni

govoreći: 'Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju

na tvoje ime" (Lk 10,17).

22

"Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a

Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim

znakovima" (Mk 16,20).

Crkva prvih vremena bila je uvjerena kako je

primila "moć i vlast" ozdravljanja, stoga su kršćani

molili i tražili s većom ustrajnošću ovu karizmu.

"I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje

njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću

navješćivati riječ tvoju! Pruži ruku svoju da bude

ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga

Sluge tvoga Isusa" (Dj 4,29-30).

Isplati se polako pročitati knjigu Djela

apostolskih, koja bi se radije morala zvati "Djela

Duha Svetoga", kako bismo se osvjedočili što je On

sve učinio po Apostolima i učenicima.

"Boluje li tko među vama? Neka dozove

starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga

uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti

nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je

sagriješio, oprostit će mu se. Ispovijedajte dakle

jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da

ozdravite!" (Jak 5,14-16).

Zaključak

Kao što iz tekstova Starog zavjeta zaključujemo

kako nas Bog želi zdrave, isto tako iz tekstova Novog

zavjeta možemo zaključiti - volja Božja je čovjekovo

zdravlje.

23

3. Liječnici

U karizmatskoj obnovi susrećemo mnoge osobe

koje Bog obdaruje službom liječenja. Te su osobe

primile dar ozdravljanja, i kad se otkrije ta

sposobnost i primijeni u život, eto službe

ozdravljanja.

Dar ozdravljanja krštenici primjenjuju na

različite načine i u različitom stupnju. Slave ga

oženjeni kada zajedno mole, očevi sa sinovima itd.,

ali na poseban način pozvani su u službu ozdravljanja

liječnici, jer oni sudjeluju u ovoj karizmi po svetom

krštenju, po stečenom znanju na sveučilištu i po

posebnom Božjem pozivu da liječe ljudsku bol.

Kada liječnik odgovorno vrši liječničku službu i

u praksi primjenjuje svoje medicinsko znanje i daru

ozdravljanja dodaje dar vjere, preobražava se u

čudesno oruđe u Božjim rukama. Poznam mnoge

stručnjake koji žive ovu novu dimenziju svojega

poziva i Bog ih obilno blagoslivlja. Primjer za to su

članovi "Društva kršćanskih liječnika".

Saborski dekret "O svećeničkom redu"

("Presbiterorum ordinis", PO) kaže:

"Svećenici duhom vjere:

- neka otkriju mnogovrsne karizme laika,

- neka ih radosno priznaju,

- neka ih marljivo pospješuju" (PO 9).

24

U ovim saborskim uputama mi svećenici

moramo uočiti poziv da otkrijemo karizme, naročito

dar ozdravljanja, koji posjeduju osobe što se

posvećuju službi bolesnika.

25

POGLAVLJE II.

TRPLJENJE I SMRT

1. Vizija Ivana Pavla II.

Ako Bog hoće da budemo zdravi, kako onda

možemo opravdati opstojnost tolikog trpljenja, boli,

bolesti i smrti? Papa Ivan Pavao II. u svojem

apostolskom pismu "O spasonosnom trpljenju"

("Salvifici doloris"), o kršćanskom smislu trpljenja u

svijetu, suočava se s ovim problemom i donosi neka

objašnjenja. Možemo reći Papa, polazeći od Jobove

knjige, dolazi do tri zaključka:

A. Trpljenje je kazna za grijeh

Bog je pravedan sudac koji dobro nagrađuje a

zlo kažnjava. Uvjerenje onih koji smatraju trpljenje

je kazna za grijeh, ima svoj oslonac na terenu pravde

i odgovara izjavi jednog Jobovog prijatelja: "Iz

iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju

će i požeti" (Job 4,8 - usp. Spasonosno trpljenje 10).

B. Trpljenje ima značaj kušnje

Na kraju Jobove knjige sam Bog prekorava

Jobove prijatelje zbog njihovih optužbi i priznaje,

Job nije kriv. Tu se radi o nedužnom trpljenju koje

26

treba prihvatiti kao otajstvo koje čovjek ne može do

kraja shvatiti svojim umom. Ako je istina kako

trpljenje ima svoj smisao kao kazna, kada je

sjedinjeno s krivnjom, ipak nije istina da je svako

trpljenje posljedica grijeha, te kako ima karakter

kazne. Objava potpuno jasno izlaže problem trpljenja

nedužnog čovjeka.

Job nije bio kažnjen, jer nije bilo razloga za

kaznu, nego je bio podvrgnut teškoj kušnji. U uvodu

u Knjigu razvidno je, Bog dopušta ovu kušnju na

izazov Sotone, koji je stavio u sumnju Jobovu

čestitost: "Zar se Job uzalud Boga boji? Blagoslovio

si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila na

zemlji. Ali pruži jednom ruku i dirni mu dobra: u lice

će te prokleti" (Job 1,9-11). Ako Gospodin pristaje

iskušati Joba trpljenjem, to čini radi toga da iskuša

njegovu pravednost. Trpljenje ima značaj kušnje (Spasonosno trpljenje 11).

C. Trpljenje je poziv na obraćenje

Jobova knjiga pronicljivo postavlja svoj "zašto"

trpljenju.

Ona također kazuje kako trpe i nedužna bića, ali ne

rješava problem.

Već u Starom zavjetu nalazimo mjesta koja

odbacuju misao kako je trpljenje samo kazna za

grijeh.

27

U tužaljkama Izabranog naroda nazočan je poziv

na obraćenje: "One kojima će ova knjiga dopasti u

ruke molim neka zbog ovih nevolja ne klonu duhom;

neka znaju progonstva su bila ne na propast, nego na

popravak našeg naroda" (2 Mak 6,12).

Tako se potvrđuje dimenzija kazne. Kazna ima

smisao ne zato što na zlo odgovara drugim zlom,

nego prije svega jer rađa novom mogućnošću

obnoviti dobro u onom koji trpi. Ovo je veoma važan

vid trpljenja u Objavi Starog i poglavito Novog

zavjeta. Trpljenje vodi k obraćenju, to jest k obnovi

dobra u osobi koja upoznaje Božje milosrđe u tom

pozivu na pokoru. Svrha pokore je pobijediti zlo koje

u raznim oblicima stoji sakriveno u čovjeku, i

učvrstiti ga u dobru, kako pojedinca samoga u sebi

tako i u odnosu s drugima, nadasve s Bogom (Spasonosno trpljenje 12).

"Dok sam boravio u Argentini na jednom susretu

liječnika, liječnik me upitao: 'Moja četverogodišnja

kćerka ima kroničnu bronhijalnu astmu. Kako to da

joj ja, specijalista za dišne organe, ne mogu pomoći,

a mnogima sam pomogao?' Kad sam povjerljivo

upitao liječnika: 'Je li ta djevojčica začeta s

ljubavlju?' Odgovorio mi je: 'Da!' Ali supruga

odmah doda: 'Ne! Sjećam se nismo je htjeli, čak smo

pomišljali na abortus!'

Razgovarajući s djevojčicom zapitali smo je:

- Vole li te mama i tata više od svega?

28

- Ne! Oni me ne vole!

U tom trenutku njezini roditelji upoznaše kako je

dijete svjesno da je odbačeno. Savjetovao sam im

'terapiju ljubavi' (ljubazno postupanje) kao

ozdravljajući lijek.

Nekoliko mjeseci kasnije primio sam pismo od

ovih liječnika u kojem mi javljaju da im je kćer

ozdravila."

2. Liječenje ljubavlju (terapija ljubavlju)

Ovaj iscjeliteljski čin sastoji se u tome što drugoj

osobi pomažemo osjetiti koliko je ljubimo. To znači:

služiti se znakovima i gestama kojima prenosimo

ljubav. Na primjer: zagrljajem, poljupcem, stiskom

ruke itd. koji su prožeti osjećajnošću, koja je moguća

potresti i ganuti osobu.

"Pozdravite jedni druge cjelovom ljubavi!" (1 Pt

5,14). To nije tek hladni izraz praznih riječi, nego

upotreba znakova koji pomažu, oduševljavaju i

hrabre osobu. O tome govori i sveti Pavao

Efežanima: "Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz

vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi

saziđuje i milost iskaže slušateljima" (Ef 4,29).

"Terapija ljubavlju" ostvaruje se na tri razine.

A. Ljubav koju mi daju

Među ukućanima češće čujemo riječi koje, ako

baš ne štete obiteljskim odnosima, mogu rastužiti

29

osobu kojoj su upućene. Najopćenitiji je primjer kada

majka kaže kćeri: "Kako si debela, kako si ružna,

kako loše izgledaš, nemaš ukusa, ne znaš se obući"

itd. Ako umjesto ovih riječi upotrijebite druge koje

ohrabruju, izgrađuju i sokole, izbjeći će se sukob i

napetosti, a izgradit će se ozračje mira i ljubavi.

Kada nas netko ohrabri, nasmiješi nam se,

iskreno nas zagrli, stavi nam ruku na rame ili čak kad

nas bratski opomene, osjećamo se prihvaćeni i

voljeni. To nas liječi od nesigurnosti i od mnogih

kompleksa.

B. Ljubav koju sebi iskazujemo

Nitko ne može ljubiti ni iskazati ljubav ako prije

sebe ne ljubi.

Prva zapovijed govori o dužnosti darivanja

ljubavi samima sebi: "Ljubi Gospodina Boga svojega

iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom

snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga

bližnjega kao sebe samoga!" (Lk 10,27). Volim se

onakvim kakav jesam, a ne kakav bih želio da jesam,

i sebe vrednujem po tome što jesam. U protivnom

upadam u osobni negativizam. Da uzmognemo vršiti

Isusovu zapovijed, moramo biti dobri sa samima

sobom, kako želimo biti i s drugima. To nije lekcija

grubosti već tumačenje kako ni Isus nije smatrao

poniznošću razornu samoosudu. On je često liječio

bolesnike i opraštao grešnicima oslobađajući ih od

30

grešnog tereta i osude: "Sinko! Otpuštaju ti se

grijesi" (Mk 2,5). A zatim bi ih ozdravio. Ljubeći

sami sebe zahvalimo Bogu za ljubav koju primamo

od svojih roditelja, prijatelja i znanaca, jer što više

ljubavi primamo ili dajemo, to brže iscjeljujemo i

ozdravljamo.

Veoma je dobra - i praktična - metoda u

iskazivanju ljubavi prema vlastitoj osobi ako se

gledamo u ogledalo i počnemo zahvaljivati Bogu za

dar što nas je stvorio na svoju sliku i priliku.

Zahvaljujmo mu za ljepotu svojih očiju kojima

možemo gledati; za okus kojim uživamo u hrani; za

zube kojima grizemo i žvačemo hranu; za usta i usne

kojima govorimo; za glas kojim razgovaramo s

drugima; za sluh kojim slušamo itd. Kad tako

postupamo, ispunjamo se ljubavlju i mirom.

Sve što vam se ne sviđa automatski se pretvara u

vašeg neprijatelja. Ako vam se ne sviđa vaše lice,

ono je vaš neprijatelj. Ako vam se ne sviđa boja

kože, ona je vaš neprijatelj. Ako vam se ne sviđa vaš

stas, on je vaš neprijatelj itd.

(Ps 139,13-16), može vam pomoći nadahnuti se

Božjom hvalom i ispuniti ljubavlju:

"Ti si stvorio cijelo moje tijelo,

satkao me u krilu majčinu.

Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,

što su djela tvoja predivna.

Dušu moju do dna si poznavao,

31

kosti moje ne bjehu ti sakrite

dok nastajah u tajnosti,

otkan u dubini zemlje.

Tvoje su oči gledale moje tijelo kako se oblikuje.

Sve je bilo zapisano u knjizi tvojoj."

C. Ljubav koju dajem drugima

Osoba puna ljubavi, bilo da je ljubljena ili ljubi,

dragocjeno je oruđe ozdravljenja. Ljubazan i nježan

liječnik koji dobrostivo i blago postupa sa svojim

pacijentima postaje vrelom neizrecive ozdraviteljske

moći za sve.

Svećenik, pun dobrote i ljubavi prema svojim

vjernicima, kanal je kojim ozdravlja Isus Krist.

Veoma prikladno sredstvo u davanju ljubavi

drugima je osmijeh.

Kardinal Richard Cushing je napisao:

"I samo mali osmijeh na tvojim usnama veseli

srce. Smiješi se samome sebi... sve dok ne primijetiš

da je nestala tvoja uobičajena ozbiljnost.

Smiješi se samome sebi... sve dok ne zagriješ

svoje srce sjajem svog blistavog lica.

Onda...

Idi obasjavati svojim osmijehom.

Tvoj osmijeh ima zadaću izvršiti divno djelo

za Gospodina.

Smiješi se zapuštenim licima.

Smiješi se žalosnim licima.

32

Smiješi se bolesnim licima.

Smiješi se svježim i mladim licima.

Smiješi se starim i naboranim licima.

Smiješi se svojoj obitelji i prijateljima.

Broji osmijehe koje je potaknuo tvoj osmijeh u

drugima tijekom jednog dana. Taj broj će ti reći

koliko puta si probudio radost, zadovoljstvo, duh,

hrabrost, povjerenje u srcima drugih.

Tvoj osmijeh može dati novi život, nadu i

ohrabrenje umornim, opterećenim, očajnim srcima.

Tvoj osmijeh može pomoći u dozrijevanju jednog

zvanja, ako si svećenik.

Brate i sestro!

Tvoj osmijeh...može biti početak obraćenja vjeri.

Tvoj osmijeh... može pripraviti put povratka

jednog grešnika k Bogu.

Smiješi se i Bogu...

Smiješi se ljubaznim prihvaćanjem onoga što On

odredi s tvojim životom, i zaslužit ćeš uživati u

gledanju Kristova sjajnog i nasmijanog lica,

koje će ti se smiješiti izvanrednom ljubavlju kroz svu

vječnost."

Sveto pismo preporuča radost kao izvrstan

lijek:

"Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši

kosti" (Izr 17,22).

33

"Kad je čovjek bolestan, radost ga podiže, ali

skršeni duh tko će poduprijeti?" (Izr 18,14).

Meksikanska pjesnikinja Anamaria Rabatté

divnim stihovima izriče ono što bi trebao biti životni

program svake osobe u odnosu prema bližnjemu:

34

ZA ŽIVOTA, BRATE, ZA ŽIVOTA

Želiš li usrećiti nekoga

kome želiš mnogo dobra...

učini to danas

za života, brate, za života...

Želiš li darovati cvijet?

Daruj ga danas, s ljubavlju...

za života, brate, za života...

Želiš li reći "Volim te"

svojim ukućanima,

prijatelju bliskom ili dalekom?

reci to za života, brate, za života...

Ne čekaj dok ljudi umru

da im očituješ dobrotu

i da osjete tvoju ljubav:

za života, brate, za života

to učini.

Bit ćeš veoma sretan

naučiš li dijelit sreću

svima koje poznaš

za života, brate, za života...

Umjesto da posjećuješ groblja,

umjesto da puniš grobove cvijećem,

ispuni srca ljubavlju

za života, brate, za života... Anamaria Rabatté

35

3. Radost u trpljenju

Bog dopušta trpljenje i bol, ali ih ne želi; slično

kao što dopušta grijeh, a ne želi ga. Može se dogoditi

da Bog stvarno pošalje neku bolest ili trpljenje nekoj

osobi, ali u tom slučaju te boli imaju tri značajke:

- nadahnjuju mir i radost,

- mir i radost se šire na bliske osobe,

- to trpljenje donosi veliku ljubav prema Gospodinu,

velikodušnu i sebedarnu. Ova značajka je važnija od

prijašnjih.

U svojoj službi, koju već nekoliko godina s

radošću vršim, susreo sam dvije osobe bolesne od

raka s tim značajkama. One nisu htjele da se za njih

molimo iz straha da ne bi izgubile mir i ljubav koje

im je bolest donijela.

Jedna od njih - mlada majka u Dominkanskoj

Republici - rekla mi je ovo: "Samo jedno želim: neka

ova ljubav koju osjećam prema Bogu otkako sam

bolesna, sve više raste i napreduje."

Druga osoba bio je čovjek od kojih četrdeset i

pet godina, u gradu Monterreyu u Meksiku. Živio je

u bijednoj kućici od kartona, siromašan, paraliziran, a

cijelo mu je tijelo, puno prljavštine, zaudaralo. On mi

reče: "Brate, dopusti mi nazvati te svojim bratom.

Ako Vam se ne sviđa što Vas tako zovem, Vi ste u

gorem položaju od mene. Ja sam sretan čovjek

otkada je Isus ušao u moje srce. Više ne osjećam boli

36

i od sada želim živjeti novim životom koji mi je Bog

darovao."

Mislim kako su se u ovim osobama ispunile

riječi svetog Pavla Kološanima: "Radujem se sada

dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što

nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za

Crkvu" (Kol 1,24). Sveti Pavao našao je radost u

trpljenju kada je otkrio vrijednost trpljenja (Spasonosno trpljenje 1).

4. Tri svrhe trpljenja

Trpljenje služi slavi Božjoj, osobnoj koristi ili

koristi neke druge osobe.

A. Na slavu Božju

U Ivanovu evanđelju nalazimo dva teksta u

kojima se jasno vidi kako Gospodin dopušta bolesti i

patnje na svoju slavu:

"Odgovori Isus: 'Niti sagriješi on niti njegovi

roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela

Božja" (Iv 9,3).

"Čuvši to, Isus reče: 'Ta bolest nije na smrt,

nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin

Božji'" (Iv 11,4).

Ljudi ne žele biti bolesni. Dokaz je za to što žure

liječnicima tražeći zdravlje. Svoje trpljenje možemo

prikazati Bogu pretvarajući ga u vrelo zasluga. Svako

trpljenje koje se dariva Bogu, sjedinjeno s Kristovim

37

trpljenjem na križu, otkupljuje i slavi Boga. Ipak,

nitko ne želi biti bolestan.

Bog želi naše dobro i svoju slavu. Što mu daje

veću slavu: bol i trpljenje koje mu daruje jedna

jedina osoba ili cijeli narod koji slavi i kliče Božjoj

moći i ljubavi koju je izlio na tu osobu po

ozdravljenju?

Boga slavimo na razne načine. Trebamo reći,

Boga ne slavimo više trpljenjem nego li zdravljem.

Vrijednost nečega se ne mjeri mukom i trudom nego

ljubavlju kojom djelujemo u danim prigodama.

Ovako to tumači sveti Toma:

"Ne računa se zasluga po trudu i muci koje

osjećamo kada trebamo ljubiti neprijatelja, nego po

mjeri savršenstva ljubavi koja se pri tome očituje.

Kada bi ljubav bila tako savršena i potpuno uklonila

muku, bila bi (još) zaslužnija" (Quaest. Disp. O ljubavi

8, ad 17).

Mogu osobno posvjedočiti kako Bog dopušta

trpljenje na slavu svoga imena.

"Moja sestra Luz Elena, gđica Blanca Ruiz, gđa

Virginia Chang de Dias i ja, doživjeli smo

automobilsku nesreću u gradu Panami, u kojoj smo

skoro izgubili život. Naročito moja sestra - zbog

težine rana. Dok smo se oporavljali u bolnici, često

sam pitao Gospodina: 'Što mi po svemu ovome želiš

reći? Što hoćeš, Gospodine?' Ali nisam ništa shvatio.

38

No, kada sam napustio bolnicu spremajući se za

povratak našoj kući u New York, zapazio sam kako je

Gospodin tom prigodom učinio mnoga ozdravljenja i

obraćenja. Vidio sam kako su se neki liječnici i

bolničarke oslobodili praznovjerja i amajlija koje su

nosili o vratu, a i mnoga duševna i fizička

ozdravljenja koja je Gospodin ostvario po našoj

nazočnosti u bolnici.

Svrha našeg putovanja u Panamu bila je

propovijedanje u Santiagu de Veraguas, ali

Gospodin je dopustio tu nezgodu kako bi nas odveo

na drugo mjesto, u bolnicu, u kojoj te osobe nisu

nikada čule govoriti o Njemu. Mogli smo zahvaliti

Gospodinu što nam je dopustio tu 'nesreću'.

Uvijek, kada nas pozovu naviještati Evanđelje,

plate nam putne troškove, ali tom prigodom mi sami

smo 'platili' trpljenjem kako bismo u bolnici

navijestili Isusa Krista."

Možda ova automobilska nesreća nalikuje

doživljaju svetog Pavla kada je zbog neke svoje

bolesti morao ostati kod Galaćana i tako im je

navijestio ime Isusa Krista (Gal 4,13).

B. Za naše dobro

Karizmatska obnova, slijedeći katoličku

tradiciju, uvijek je naučavala: Bog može dopustiti

trpljenje za naše dobro, za očišćenje ili posvećenje.

39

Sveti Pavao govori o svojoj boli: "Dan mi je trn

u tijelu, anđeo Sotonin da me udara te se ne

uzoholim. Za to sam triput molio Gospodina neka

odstupi od mene. A on mi reče: 'Dosta ti je moja

milost'" (2 Kor 12,7-9). Sveti je Pavao molio Boga

neka mu oduzme ovu bol, ali mu nije uslišao prošnju

radi njegovog duhovnog dobra.

"Kada mi se dogodila nesreća u Panami, Bog me

je obasuo blagoslovima dajući mi shvatiti kratkoću

ljudskog života i potrebu živjeti u svetosti i

pravednosti kroz sve dane svojega života. Od tada

način mog mišljenja i gledanja jest svakidašnje

događaje projiciram u vječnost. Danas se osjećam

potpuno ozdravljen od navezanosti na život.

Jedan liječnik koji je liječio mene i moju sestru

češće nam je dolazio u posjet i govorio:

- Kako ste vi čudnovati bolesnici. Razlikujete se

od drugih. Imate nešto posebno a ne mogu shvatiti

što je to.

- Doktore, zapitao sam ga jednog dana, u čemu

smo različiti od drugih?

- Bolesnici obično plaču, tuže se na bolove, rane,

lica su im žalosna i potišteni su. A vi ste veseli, uvijek

sa smiješkom na usnama i često pjevate "Hvalit ću,

hvalit ću Gospodina..." ili "Ja imam radost u srcu..."

i uvijek govorite o Bogu. To ne mogu shvatiti.

Ostao sam dugo u bolnici. Svaki dan sam

propovijedao s Biblijom u ruci nastojeći uvjeriti sve

kako je potrebno obratiti se Bogu. Kada je došao čas

40

povratka kući u New York, spomenuti liječnik mi

reče:

- Ne znam što u sebi nosite, ali ono što vi imate

želio bih imati i ja (i s plačnim očima pokleknuo je

preda me). Položio sam na njega ruke i rekao:

- Nemam zlata ni srebra, ali ono što imam to ti

dajem. U ime Isusa Krista Nazarećanina primi mir,

ljubav, praštanje, radost.

Nakon godine dana vratili smo se u Panamu i

susreli tog liječnika, koji nam je ispripovjedio kako je

od tada temeljito promijenio život i kako su riješeni

svi njegovi problemi.

C. Za dobro drugih

Najveći primjer patnje za dobro drugih je patnja

koju je Isus trpio za spas svijeta. Kao drugi primjer

možda bismo mogli navesti bolest koja je zahvatila

svetog Pavla i omogućila mu propovijedati Evanđelje

Galaćanima (Gal 4,13).

Nauk Katoličke karizmatske obnove stoji u

potpunom skladu s naukom koji je sv. Otac Papa

Ivan Pavao II. izložio u svojoj apostolskoj poslanici

"Spasonosno trpljenje" u kojoj govori o ljudskom

trpljenju.

Istog dana naše nesreće u Panami, 24. rujna

1976., dok smo još bili na hitnoj pomoći, dogodio se

veoma zanimljiv slučaj kojega nisam bio svjestan i

41

kojega se ništa ne sjećam. Donosim ga onako kako

mi ga je ispripovjedila zainteresirana osoba.

Gospodin Ernesto Gomez već se neko vrijeme

nalazio u bolnici zbog tumora na mokraćnom

mjehuru i na plećima, te nije mogao mokriti niti

uspravno hodati.

Kada se gospodin Gomez približio mojoj nosiljci

pozdravit me, upitao sam ga:

- Od čega bolujete?

- Operirat će me slijedećeg ponedjeljka jer imam

tumor, odgovorio mi je.

Bolesnik pripovijeda kako sam tada položio na

njega ruke i molio nad njim. Kada se vratio u svoju

sobu, zapazio je kako može hodati uspravno bez

teškoće i bez bolova i ujedno je osjetio potrebu za

mokrenjem, što je i učinio a što mu do tada nije bilo

moguće.

Pošto su ga nekoliko dana liječnici promatrali i

ispitivali a nisu na njemu nalazili više tragova

bolesti, pustili su ga iz bolnice. Bog ga je ozdravio.

Gospodin Ernesto Gomez bio je revni sljedbenik

budističke religije. Vidjevši što je Isus na njemu

učinio, vratio se u zajedništvo Katoličke Crkve koju

je prije mnogo godina napustio. Čak je u košaricu za

otpad, uz moj krevet, bacio religiozni predmet koji

budisti nazivaju 'bogonzo' i koji je običavao

upotrebljavati za vrijeme molitve.

Ernesto Gomez nadalje je primio dar mudrosti u

tako obilnoj mjeri da je samo u jedan dan, nakon što

42

je pročitao četiri Evanđelja, bio sposoban ponoviti

paralelne odlomke iz sinoptičkih Evanđelja i s

divnom jednostavnošću tumačiti razlike među njima.

Taj čovjek, koji je susreo Isusa Krista i u Njega

se zaljubio, sada propovijeda i evangelizira svoju

braću čitavim srcem, čitavom dušom i svim silama.

Bog dakle može pripustiti patnju nekima kako bi

drugi imali duhovnu korist. Ernesto Gomez je

spoznao Isusa Krista zahvaljujući našoj nesreći."

5. Zar Bog želi naše trpljenje?

Neki misle kako Bog šalje i hoće naše trpljenje.

Ovo krivo mišljenje došlo je k nama navlastito preko

dva kanala:

A. Stoicizam

Služba ozdravljanja oslabila je u prvom redu

zbog utjecaja stoičkog učenja kojega nalazimo čak i

kod crkvenih Otaca i općenito kod mislilaca i

teologa. Zbog tih utjecaja ljudsko tijelo se smatralo

zatvorom koji je zarobljavao duh i sprečavao

duhovni rast. Došlo je tako do strogog asketizma čiji

je ideal savršenstva bio u preziranju ljudskog tijela i

u njegovu mučenju mrtvljenjem i pokorama. Živjelo

se u očekivanju budućnosti u kojoj će se duša

osloboditi od "zatvora" tijela. Tijelo se nije

vrednovalo ni kao Božji dar ni kao hram Duha

Svetoga.

43

Međutim, sve što je uzrokovalo trpljenje ili žrtvu

bilo je precjenjivano, jer se time tijelo podvrgavalo

vlasti razuma. Zadobiti zdravlje značilo je izgubiti

priliku za trpljenje koje su stoici cijenili.

Vrednovanje razuma bilo je praćeno prezirom

tijela, koje je sjedište nerazumnih strasti i svega

smrtnoga. Čak se pozdravljala smrt kao

osloboditeljica duše od tjelesnih spona.

B. Krivo tumačenje Blaženstava

Drugi razlog zašto se raširilo mišljenje kako Bog

želi naše trpljenje bilo je u pogrešnom tumačenju

Blaženstava.

"Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo

je kraljevstvo nebesko!" (Mt 5,10)

Mislilo se, kršćansko savršenstvo sastoji se

isključivo u plaču, gladovanju, progonstvima i u

svakom vidu trpljenja, a ne u nasljedovanju Isusa

Krista koji je po križu i umiranju došao uskrsnuću.

Isus nam govori o progonstvima i napadima

zbog njegova Imena, ali to se ne odnosi na padavicu,

čireve ili paralizu. Naime, izvanjsko trpljenje može

nas snaći kao posljedica naše vjernosti Evanđelju, a

Isus je došao križem uništiti naše nutarnje bolesti

koje utječu na tijelo.

Služba ozdravljanja ne oslobađa nas od svih

patnji, nego objašnjava u čemu je bit kršćanske

patnje: trpjeti kao što je Isus Krist trpio. "Ta na to ste

44

pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam

primjer da idete stopama njegovim" (1 Pt 2,21).

"Uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da

se i život Isusov u tijelu našem očituje" (2 Kor 4,10).

"Zato uživam u slabostima, uvredama,

poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi

Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak" (2 Kor

12,10).

6. Smrt

Tko je osobno upoznao Isusa Krista ne boji se

smrti. Taj vjeruje, smrt nije kraj već početak pravog

života na koji je pozvan. "Tko u mene vjeruje, ako i

umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće

umrijeti nikada!" (Iv 11,25-26).

Smrt je potpuno ozdravljenje jer nas oslobađa od

svih zala.

Strah što ga mnogi ljudi osjećaju pred smrću

jasan je znak - Bog ne želi naše umiranje - On hoće

da s Njim živimo. Nije nas stvorio za smrt nego za

život. Bog nam u svome milosrđu dolazi u pomoć i

ozdravlja nas od straha pred smrću.

Gospodin Isus sudjelovao je u našoj ljudskoj

naravi, imao je ljudsko tijelo i krv, kako bi po svojoj

smrti uništi gospodara smrti, đavla, i tako "oslobodi

one koji - od straha pred smrću - kroza sav život

bijahu podložni ropstvu" (Heb 2,15).

Drugi Vatikanski sabor naučava o ozdravljenju

što ga proizvodi vjera pred tajnom smrti. U

45

konstituciji "Radost i nada", u broju 18, izražava se

ovako:

"Zagonetka ljudskog položaja dostiže vrhunac

pred licem smrti. Ne muči čovjeka samo bol i sve veći

rasap tijela nego ga također, još više muči strah od

ugasnuća za vječnost. I po prirodnom nagnuću svog

srca ispravno sudi kad sa strahom odbija

posvemašnje razorenje i nepovratno uništenje svoje

osobe. Klica vječnosti što je u sebi nosi, ne svediva je

na samu materiju, buni se protiv smrti.

Svi pokušaji tehnike, ma kako bili korisni, ne

mogu smiriti tjeskobu čovjeka: naime, produženje

biološkog trajanja ne može mu utažiti one želje za

daljnjim životom koja je neodoljivo ukorijenjena u

njegovu srcu.

Dok je pred smrću nemoćno svako maštanje,

Crkva, poučena božanskom objavom, tvrdi: Bog je

stvorio čovjeka za blaženi cilj s onu stranu zemaljske

prolaznosti. Štoviše, kršćanska vjera uči kako će i

tjelesna smrt, od koje bi čovjek bio pošteđen da nije

sagriješio, biti jednom pobijeđena kada svemogući i

milosrdni Spasitelj vrati čovjeku spasenje što ga je

svojom krivnjom izgubio. Bog je naime pozvao i

poziva čovjeka neka cijelim svojim bićem prione uza

nj u vječnom zajedništvu nepropadljivog božanskog

života. Tu je pobjedu Krist izvojevao uskrsnuvši na

život, pošto je svojom smrću oslobodio čovjeka od

smrti. Svakome čovjeku koji razmišlja vjera,

predočena solidnim argumentima, pruža odgovor na

46

tjeskobna pitanja o njegovoj budućoj određenosti;

ujedno mu omogućuje u Kristu biti u zajedništvu sa

svojom predragom, već preminulom braćom,

ulijevajući mu nadu kako su i oni već postigli pravi

život kod Boga."

Ove riječi, još u starini, prije II. Vatikanskog

Sabora, divno je ugradio u molitvu sveti Augustin:

"Ne plačite ako me ljubite. O kada biste znali

dar Boga koji je na nebu! Kad biste mogli slušati

pjev anđela i vidjeti me među njima! Kad biste

svojim očima mogli vidjeti horizonte, beskrajne

poljane i nove staze kojima hodam! Kad biste mogli

na tren promatrati, kao ja, ljepotu pred kojom sve

ostale ljepote nestaju!

Vjerujte mi, kada smrt dođe raskinuti vaše okove

kao što je raskinula one koji su mene vezivali, i kada

jednog dana, koji je Bog odredio i koji On pozna,

vaša duša uziđe u ovo nebo u koje je već ušla moja

duša, tog dana ćete ugledati onoga koji vas je ljubio i

koji vas uvijek ljubi i susrest ćete njegovo srce

prepuno njegove nježnosti.

Ponovno ćete me vidjeti, ali preobraženog i

sretnog, ne kao onog koji čeka smrt nego kao onog

koji s vama koraca novim stazama svjetla i života,

pijući do opojnosti, pred Božjim podnožjem, nektar

od kojega se nitko nikada neće zasititi.

Obrišite svoje suze i ne plačite, ako me ljubite."

47

Gledao sam mnoge ljude kako prihvaćaju ovu

tajnu i vidio kako umiru u neizrecivom miru.

Kada kršćanin, odgojen u vjeri, shvati svoju

konačnu određenost, smrt mu je preobražena nadom.

Sveta Terezija Velika napisa:

"Dođi, smrti, posve skriveno

da ne osjetim tvog dolaska,

jer užitak umiranja

neće dopustiti da se u život vratim."

Za nju smrt bijaše radost. A sveti Pavao piše

Filipljanima: "Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti

dobitak!" (Fil 1,21).

Čovjek vjere radosno pjeva: "Gdje je, smrti,

pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?" (1 Kor

15,55).

Otac Ignacije Larrañaga tvrdi: najveći poklon

koji možemo pokloniti Bogu pred tajnom smrti jest

taj - ostati u šutnji. Uvjeren u to predlaže nam

slijedeću molitvu:

"Šutnja i mir.

Odveden je u zemlju života.

Čemu postavljate pitanja?

Njegov boravak od tada je Počinak,

njegova je odjeća Svjetlost. Zauvijek.

Šutnja i mir. Što mi znademo?

48

Bože moj,

Gospodaru povijesti,

Gospodaru jučerašnjeg i sutrašnjeg dana,

u tvojim su rukama ključevi života i smrti.

I ne pitajući nas

odveo si ga sa sobom u svoje Boravište

a mi zatvaramo svoje oči, spuštamo čelo

i jednostavno ti govorimo: dobro je. Tako budi.

Šutnja i mir.

Završena je borba.

Za njega više neće biti

ni suza, ni plača, ni tjeskobe. Na njegovu čelu

sjat će sunce zauvijek i nedohvatljivi mir

konačno će osigurati njegove granice.

Gospodaru života i naših sudbina,

u tvoje ruke u šutnji spuštamo

ovu dragu osobu koja je otišla od nas.

Dok ovdje dolje zemlji povjeravamo

prolazne njegove ostatke,

njegova besmrtna duša

neka zauvijek počiva u vječnom miru, u tvojem krilu

neistraživom i punom ljubavi, Oče milosrđa".

Šutnja i mir."

Bog je u svojoj neizmjernoj mudrosti i vlasti

udijelio mojoj sestri Luz Eleni, poslije strašne

prometne nesreće u Panami, još deset godina života, i

na kraju ju je konačno uzeo k Sebi u nebo. Povodom

njezine smrti primio sam više pisama u kojima se

49

mogu vidjeti osjećaji što ih gaji osoba koja je

upoznala Gospodina pred tajnom smrti: to nije

svršetak svega, nego preobrazba.

Medellin, 30. srpnja 1986.

Dragi oče Dario,

toplim bratskim zagrljajem želim te pozdraviti i

biti uz tebe u duhovnoj boli i radosti za Pashu Luz

Elene. Ona već uživa u gledanju Boga, puna

prisutnosti Duha.

Vijest sam dobio od Blanke Ruiz. Pratim te

svojim bratskim suosjećanjem i svojim prijateljstvom

u Uskrslom Gospodinu; molim Duha Svetoga neka te

ispuni snagom i nadomjesti odsutnost tvoje sestre

preobilnim izljevom Božje ljubavi.

Tvoj brat u Kristu sveć. Salvatore Carillo

Medellin, 31. srpnja 1986.

Dragi Dario,

mir i dobro. U miru Gospodnjem želim se ovoga

časa tvojeg života sjediniti s tobom. Doznao sam za

smrt tvoje sestre. Doista želim biti uz tebe i preko

ovog pisma. Znam da je utješno društvo prijatelja,

pogotovo ako je to drugovanje u Gospodinu. Ne

želim ti izraziti svoju sućut nego moje čestitke, jer je

tvoja sestra došla u Božju prisutnost, kojemu je

služila i za kojega je darovala svoj život te ovaj

50

konačni susret nužno mora biti susret trajnog veselja

i radosti.

Doista, smrt je čas sreće jer nas lišava svih

zapreka koje čine nesigurnim naš boravak na ovoj

zemlji. Uništena je nesigurnost i tvoja se sestra sada

nalazi pred velikom Stvarnošću, pred Gospodinom.

Preporučimo se njoj. Ako je kod Gospodina,

treba biti naša i posebno tvoja Sveta Zaštitnica...!

Čestitam ti!

Primi moje prijateljstvo po riječima pismu i

računaj na moje molitve i na sjećanje na tvoju sestru

u Euharistiji.

Uz tebe sam i moja te molitva prati. Ne zaboravi

me u svojim molitvama. Uz srdačan zagrljaj i

sigurnost da sam s tobom.

Tvoj brat u Kristu i Žalosnoj Gospi

P. Jaime Forero R. New York, 19. kolovoza 1986.

Dragi Dario,

izgledat će ti čudnim da ti tek sada pišem.

Upravo sam čuo od Roberta Torres za smrt tvoje

sestre. Sigurno su ti već toliki rekli da budeš odvažan

i da će sve proći. Teško je u prigodama kao što je

ova samo riječima olakšati bol. O smrti su napisane

knjige, pa i pjesme, nastojeći otkriti smisao tako

bolnog događaja. Indijski filozof i pisac Tagore

napisao je nešto posve jednostavno što daje smisao

smrti u Božjem planu. On kaže: "Kao što je život

51

lijep poput proljetnog cvijeća, tako je smrt lijepa kao

suho lišće jeseni."

Sve je volja Božja, makar bilo bolno i nama

katkada neshvatljivo. U svojoj vječnoj mudrosti On

ostvaruje što je pravedno. Znam da si izvanredno

ljudsko biće i da si bez sumnje bio veliki brat. To je

najbolja utjeha, znati kako si bio...

dobar s onima koje ljubimo. Sjećat ću se tebe u

svojim molitvama

Oscar Hernàndez de Diego

Santo Domingo, 21. kolovoza 1986.

Dragi Dario,

doznao sam za "konačnu pashu" Luz Elene, što

je bez sumnje mješavina boli i radosti u Gospodinu, i

žurim se s ovim pismom da budem uz tebe u ovim

časovima u kojima molim Gospodina da ti udijeli

snagu i dade ti osjetiti na poseban način svoju

prisutnost kroz snagu djelotvorne "velikodušne

molitve" i vjere!

Jučer smo ovdje u "La Asuncion" prinijeli

Euharistiju za tebe i za Luz Elenu s čitavim narodom,

koji redovito dolazi i obično je brojan. Zahvalili smo

Gospodinu na njegovoj dobroti, na tajni njegovih

putova i njegovih časova; što je Luz Eleni produžio

život gotovo deset godina, poslije prometne nesreće u

Panami, kao znak svoje ljubavi i kao svjedočanstvo

brojnim ljudima. To svjedočanstvo je proizvelo

52

brojne plodove, što ti znadeš bolje od mene, i dalje će

ih proizvoditi. Neka te On učvrsti sve više i utješi

obilno nježnošću svoje ljubavi, koja je ljubav oca i

majke i braće i sestara i koja je iznad svega i svih...

Ne znam da li ti je poznata jedna od onih riječi

koje nisu zapisane a pripisuju se Isusu, kao što je ona

za koju znamo po sv. Pavlu: "Blaženije je davati

nego primati" (Dj 20,35). Našao sam je pred tri

godine u dragocjenoj knjižici od André Louf "Duh

moli u nama" (str. 126-127). Louf kaže: "Kako god

bio osamljen i skriven, čovjek koji moli nikada nije

sam", i u ovom kontekstu navodi jedan izričaj što ga

je izgleda rekao sam Isus a sačuvao nam ga je sv.

Efrem, koji je živio između 300. i 375: "Tamo gdje je

jedan čovjek posve sam, tamo sam i Ja." Ova Isusova

riječ meni je osobno veoma mnogo koristila, kao i

mnogim drugima s kojima sam je podijelio, a ima

mnogo lijepih primjena. Izgleda kao nadopuna

veoma poznatim riječima kod Mateja: "Gdje su

dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja

među njima" (Mt 18,20).

Doista, u apsolutnoj osami ili u bratskom susretu

vjere On je uvijek s nama sve do konca svijeta.

Dario, neka te Gospodin ojači nastaviti

naviještati njegovu prisutnost, njegovu riječ, njegovu

ljubav u snazi i ljubavi njegova Duha.

Dobro, dragi Dario, već znaš kako sam ti bliz,

posebno ovih dana. Primi moje molitve i moje

pozdrave zajedno sa svom zajednicom Asunciona i

53

svim ljudima koji poznaju tebe i Luz Elenu. Gle,

Gospodin oblikuje u nebu "molitvenu zajednicu" koja

hvali i posreduje za nas: tvoja majka, moja majka,

tolike osobe koje smo ti i ja poznavali i s kojima smo

ovdje na zemlji dijelili njegove blagoslove, i sada Luz

Elena... "U nebu svi pjevaju aleluja, i ja želim

pjevati"... "Rođen sam ponovno, rođen sam u

Bogu...". Ako nađeš malo vremena, piši mi.

Odani ti Jorge Bravo S.J. Jorge Bravo S. J.

54

POGLAVLJE III.

ČETIRI KORAKA DO OZDRAVLJENJA

Poglavlje 38. knjige Sirahove veoma je bogato

poukama o ozdravljanju. Ono govori o četiri koraka

koja bolesna osoba treba učiniti da bi ozdravila.

1. Uteći se Bogu

Slijedeći tekst trebao bi se nalaziti prikladno

oglašen u svim našim bolnicama:

"Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu

moli, jer On zdravlje daje" (Sir 38,9).

Doktor Fritz Lechman, profesor židovskog

Sveučilišta u Jeruzalemu, kaže da Izrael u prvim

vremenima nije poznavao liječnika i da po prvi put

susrećemo naziv liječnik, "refe", kada se govori o

balzamiranju (Post 50,2).

Bolest su smatrali vjesnikom smrti. Kralj Asa,

kojemu se priznaju razne zasluge i junački podvizi,

doživio je smrt zato što se je pokolebao u pouzdanju

u Boga. Više se naime pouzdavao u ljudsku znanost

nego u Božju dobrotu (2 Ljet 16,11-12).

Mjera Božjeg milosrđa koje nam Gospodin

iskazuje razmjerna je ufanju koje u Nj polažemo.

Zato je Isus stalno ponavljao kada je činio čudesa:

"Neka ti bude kako si vjerovao!" "Tvoja te vjera

spasila!" Stoga je Bog Presvetoj Djevici Mariji

55

učinio velike stvari: ona je naime vjerovala više od

svih.

Mnogi ljudi se tek na kraju obraćaju Bogu,

nakon što su tražili razna rješenja, čak i đavolskog

porijekla. Zato i ne rješavaju svojih problema.

Treba se prije svega uteći Bogu, pa i prije nego li

liječniku. Liječnik i medicina ograničeni su u svojim

mogućnostima, zbog čega im katkada uspije

ozdraviti bolest (Sir 38,13), a katkada ne (Mk 5,26;

Tob 2,10).

Drugi razlog je u tome što su neke bolesti

katkada plod grijeha, kao na primjer venerične

bolesti.

2. Pokajanje

"Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih

grijeha očisti srce" (Sir 38,10).

Bog traži da se okanimo grijeha i očistimo svoje

srce od nepravdi jer je prvi poremećaj u tjelesnom

zdravlju moralni nered što ga donosi grijeh. U knjizi

Postanka (3,16-19) otkrivaju nam se pogubne

posljedice koje je donio grijeh našim praroditeljima i

čitavom čovječanstvu.

"Ispovijedajte, dakle, jedni drugima grijehe i

molite jedni za druge da ozdravite!" (Jak 5,16).

U ovom Jakovljevom tekstu susrećemo

tumačenje drugog koraka k ozdravljenju. Iskrena

ispovijed grijeha obilno je vrelo mira. Ispovijed je

56

sama po sebi liječenje koje vodi k potpunom

ozdravljenju.

Jedan liječnik-psihijatar rekao mi je kako traži

od svojih pacijenata da se svaki u svojoj vjeri pokaje

za svoje grijehe. On bijaše uvjeren da taj čin donosi

divne plodove.

Pričao mi je liječnik psihijatar Giorgio

Schiaparelli da je jednom imao mladog pacijenta koji

je često upadao u veoma teške krize nervozne

depresije. Uz pomoć medicine i terapije izišao je iz

patološkog stanja, ali je malo kasnije opet u nj upao.

S vremenom je psihijatrijsko liječenje otkrilo

gdje je uzrok svega zla. Bio je to teški kompleks

krivnje s osjećajem osude koji je proizlazio iz

njegovih moralnih nereda, posebno otkako je obolio

od jedne venerične bolesti.

Tom mladiću je bila potrebnija moralna pomoć

duhovnog vođe, strpljivog i punog razumijevanja,

nego li pomoć psihijatra.

Doktor Schiaparelli je uputio mladića jednom

svećeniku, svojem prijatelju, koji ga je vodio na

prikladan način tako da više nije upao u nervoznu

depresiju.

3. Prinijeti žrtve

"Prinesi žrtvu blago mirisnu i spomen-žrtvu, i

pretio dar prema imanju svojem" (Sir 38,11).

"Prinijeti žrtve" - izgleda da je najnejasniji i

najčudniji korak među četvorim koracima, ali je u

57

isto vrijeme veoma povezan s našom obvezom -

Bogu dati čast i poklon. U Levitskom zakoniku (2,2)

čitamo: "spomen-žrtve Bogu su na ugodan miris" kad

mu prinosimo svoje prošnje.

Ovaj treći korak "prinijeti žrtve", može se

konkretno izvesti na slijedeće načine:

A. Euharistija

- Naručiti Svetu misu Bogu na slavu i za naše

zdravlje.

B. Darovi

- Obdariti crkvu ili dobrotvorne ustanove prema

svojim mogućnostima. Trebamo dijeliti materijalna

dobra, ne na silu nego iz ljubavi, da bi obilje jednih

pomagalo potrebama drugih (Puebla 1150). Smatram

da pri dijeljenju svojih dobara treba voditi računa o

prednostima potreba, a prva među njima je

evangelizacija. "Najbolje služenje bratu je

evangelizacija koja mu dopušta da se ostvari kao

dijete Božje, oslobađa ga od nepravda i pomaže mu

cjelovitom razvoju" (Puebla 1145). Prikazujući svoje

darove trebamo dakle na poseban način voditi računa

o važnosti evangelizacije.

58

C. Desetina

- Platiti Crkvi desetinu. Preko (Mal 3,7-12) Bog

govori o blagoslovima i prokletstvima za one koji ih

daju ili propuštaju. "Od vremena svojih otaca

odstupate od mojih uredaba i ne čuvate ih. Vratite se

meni, i ja ću se vratiti vama - govori Gospodin nad

Vojskama. Pitate: 'Kako se vratiti?' Smije li čovjek

prikraćivati Boga? A vi mene prikraćujete. I pitate:

'U čemu te prikratismo?' U desetini i u prinosu.

Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav

narod! Donesite čitavu desetinu u riznicu, neka u

mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte - govori

Gospodin nad Vojskama - neću li vam otvoriti ustave

nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom

blagoslov, neću li zbog vas zaprijetit skakavcu neka

vam više ne kvari usjeva i neka vam ne bude nerodna

loza u polju - govori Gospodin nad Vojskama. Svi će

nas narodi tad držati sretnima, jer ćete biti zemlja

blaženstva - govori Gospodin nad Vojskama" (Mal

3,7-12).

Mlada bolničarka imenom Blanca Bonaterra,

pošto je više puta čula da na nedjeljnoj misi govorim

o blagoslovima kojima Bog obasiplje one koji daju

Gospodinu desetinu, odlučila je da će i ona to učiniti

i počela je svake nedjelje davati sve više milostinje

dok iznos nije došao točno do desetine njezine plaće.

Jednog ponedjeljka kada je došla u ordinaciju

liječnika kod kojega je radila, on joj reče:

59

"Blanca, uvijek ste bili vrijedna bolničarka,

privržena dužnosti i vjerna meni, te sam odlučio da

Vam povećam plaću za 10 %, počevši 10 mjeseci

unatrag."

Blanca je započela davati desetinu svoje plaće

upravo pred 10 mjeseci. Bog ispunja svoju Riječ:

"Tada me iskušajte... neću li izliti na vas punom

mjerom blagoslov" (Mal 3,10).

D. Život

- Prikazati svoj vlastiti život Bogu. Najveća žrtva

Isusa Krista je darivanje vlastitog života za nas.

"Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" (Lk 23,46).

"Veće ljubavi nema nitko od ove: da tko život svoj

položi za svoje prijatelje" (Iv 15,13).

Predati svoj život ugodan je dar Bogu. To bi bilo

kao da kažemo: "Bože moj, ako me ovom bolešću

želiš uzeti s ovoga svijeta, evo me, neka bude volja

tvoja!"

4. Obratiti se liječniku

"Ali i liječniku mjesta daj, i njega je Gospod

stvorio: nek nije daleko od tebe, jer je i on potreban"

(Sir 38,12).

Napominjemo: iako je u knjizi Siraha liječnik

stavljen na posljednje mjesto, ipak se preporuča kao

sredstvo po kojem nam dolazi zdravlje. Bog želi

zauzeti svoje prvo mjesto. A većina nas, koji se

60

rađamo, isprevrćemo red stvari: na prvo mjesto

stavljamo ono što spada na zadnje: tražimo najprije

liječnika, a tek onda se utječemo Bogu za pomoć.

Ne smijemo prezreti liječničko služenje. Sam

Bog nam zapovijeda da mu se obratimo. Bog nas

mnogo puta liječi lijekovima i liječničkim savjetima.

Sirah to dalje tumači kad govori o liječničkoj

ulozi: "Jer se i oni Bogu utječu da im poda milost

izlječenja i lijek za spas života" (Sir 38,14), tj. da ti

pomogne i da te ozdravi. Liječnik, ljekarnik i

bolničar moraju znati da ne ovisi samo o njima

bolesnikovo liječenje. Stoga moraju moliti Boga

neka im pomogne u njihovoj dijagnozi i liječenju. I

bolesnik i liječnik trebaju tražiti Božju pomoć.

Sirah kaže: "Tko griješi pred Stvoriteljem svojim,

nek padne u ruke liječničke" (Sir 38,15). Tko ne ide

liječniku i protivi se odredbama medicine, protivi se

sredstvima koja mu je Bog stavio na raspolaganje.

Jasno se vidi kako nam Bog zapovijeda, nakon

tri spomenuta koraka, tražimo liječnika. Biblija nam

s čuđenjem govori kako kralj Asa, bolujući od

strašne bolesti u nogama, nije u njoj tražio pomoć

Božju, nego liječničku (2 Ljet 16,12) te tako

izmijenio Božji plan.

Jednoga dana dođe k meni u kuću neki čovjek sa

svojom ženom. Izgledao je hodajući mrtvac. Njegova

žućkasta boja kože, upale oči, kosti jedva povezane

mišićima, a živci posve klonuli, govorili su da je blizu

61

groba. Pričao mi je da je prema liječnikovim

riječima već pri kraju: da mu ostaju oko dva mjeseca

života jer mu je rak načeo jetru, gušteraču, želudac i

čitavo tijelo. Došao je sve srediti sa svećenikom za

svoj ukop i zapitao me koliko stoji pogrebna misa.

Dok mi je govorio, primijetio sam da bi se na

njemu mogla pokazati Božja moć. I pozvao sam ga

da dođe iste večeri kako bismo se u molitvenoj

skupini molili za njegovo ozdravljenje.

Tako je i bilo. Svi smo molili s puno pouzdanja u

Gospodina. Kad se vratio kući, osjetio je apetit koji

je bio izgubio zbog bolesti. Uzimao je malo hrane jer

je bio jako oslabio. Slijedećih dana apetit mu je sve

više i više rastao. Tada je pozvao liječnika i rekao

mu što se s njim dogodilo. Liječnik mu odgovori: "Vi

ste pred smrti. Jedite što Vam drago!"

Što je čovjek više jeo, bolje se osjećao, dobio je

na težini, a njegovi obrazi su se zarumenili kao u

zdrava čovjeka. Nakon nekog vremena je počeo

raditi.

U ovom slučaju najviše me je iznenadilo kada mi

je bolesnik otkrio kako je jednog dana usred bolesti

rekao sam sebi: "Ako želim ozdraviti od tjelesnog

raka, najprije trebam da ozdravim od duševnog raka

- grijeha!" I nakon što je sedamnaest godina bio

daleko od Boga, potražio ga je i susreo: ispovjedio se

je i s velikom pobožnošću primio sv. pričest. Rekao

mi je također da je nekoliko puta naručio Svetu misu

u slavnom svetištu svoga kraja i da je ovako rekao

62

Gospodinu: "A sada, Bože, radi sa mnom što te volja,

kako te volja i kada te volja, i blagoslovi mojega

liječnika."

U ovom slučaju mogu se jasno uočiti četiri

koraka o kojima smo govorili:

- obratiti se Bogu: to je on učinio nakon 17 godina,

- pokajanje: ispovjedio se,

- prinos: dao je slaviti Svetu misu,

- uteći se liječniku: tražio je pomoć od liječnika i

molio je za njega.

63

POGLAVLJE IV.

OPRAŠTANJE OZDRAVLJA

Kada nas netko rani u srce, ne možemo ljubiti.

Između te osobe i nas stavljamo zid, koji nas donekle

odvaja i od ostalih ljudi.

Kada nekoga ranimo ili učinimo nešto čega se

stidimo, zatvaramo se u svoju krivnju nesposobni da

bismo rekli: "Žao mi je!" i osjećamo se paralizirani

zbog odvratnosti koju osjećamo prema sebi te se

stoga ne možemo otvoriti drugima.

Opraštanje nas osposobljuje za ljubav i rast.

Osposobljuje onoga koji ga daje i onoga koji ga

prima. Opraštanje nas izmiruje s drugima, liječi duh,

a često i tijelo.

Jednoga dana došla mi je neka gospođa i

zamolila me za "molitvu ozdravljenja" jer je bolovala

od upale zglobova. Služila se štakama. Nakon

razgovora s njom otkrio sam da mrzi svoju nevjestu

koja se vjenčala s njezinim sinom jedincem, a unuka

je međutim veoma voljela.

Nakon molitve za unutarnje ozdravljenje i pošto

zahvalismo Bogu za tog divnog unuka, gospođa je

uvidjela da ona zapravo zahvaljujući nevjesti ima

tako lijepog unučića. Nakon nekoliko sati molitve,

gospođa ode kući smirena i noseći svoje štake u

rukama. Oprostila je i - ozdravila.

64

1. Što je opraštanje?

A. Opraštanje je jedna odluka

Opraštanje nije stvar osjećaja. Odlučujem

oprostiti iako to ne osjećam.

Katherine Marshall u svojoj knjizi "Nešto više"

pripovijeda kako su njezin muž i ona imali teškoća u

molitvi. Odlučiše uzeti doslovce Isusove riječi:

"Kada moliš, zaboravi sve ono što imaš protiv

drugih" (usp. Mt 5,23). Svakog su dana stavljali na

papir pritužbe protiv nekoga. To su pročitali naglas i

zatim razderali papir.

B. Oprostiti znači ljubiti

To je ono što Bog čini sa svakim od nas i njegov

primjer mora nas potaknuti da to isto i mi činimo.

Mi odlučujemo oprostiti i prihvatiti oproštenje.

To čineći ljubimo sebe i druge.

C. Oprostiti znači ljubiti osobu onakvu kakva jest

To znači oprostiti glupost djetetu, zakašnjenje

prijatelju.

Kada prihvaćamo druge onakvima kakvi jesu, tada

učvršćujemo međusobne veze.

65

D. Oprostiti znači ljubiti osobu onakvu kakva jest i

to zauvijek. To je životni stil

To znači: biti spreman oprostiti. Oprostiti

drugome i samome sebi. Tako ćemo nadvladati

nepravde i uvrede i zablude bližnjega.

E. Oprostiti znači prihvatiti ispriku

To znači posve uljudno prihvatiti napor

pomirenja koje nudi osoba koja je teže ili lakše

povrijedila nekoga.

F. Oprostiti znači iskazati milosrđe

Opraštanje je veliko kada postoji razlog da ga

udijelimo, ali je još divnije kada nema razloga za to.

Baš u tim slučajevima opraštanje je potrebnije. Isus

nije zanijekao grijeh žene koju su, zbog preljuba,

htjeli kamenovati. On joj je iskazao milosrđe i rekao

joj: "Idi, i ne griješi više!" (Iv 8,11).

2. Što nije opraštanje

A. Opraštanje nije osjećaj

Ne opraštamo zbog vlastitog osjećaja. Nije to

čuvstveni čin koji proizlazi iz osjećaja. U opraštanju

ne sudjeluje toliko srce koliko volja i razum.

66

B. Opraštanje se ne uvjetuje

Nije opraštanje ono što se često čuje: "Ja

opraštam, ali ne zaboravljam!" Ili: "Oprostit ću ti

ako me zamoliš za oproštenje!"

Isus je ispripovjedio prispodobu o rasipnom sinu

koji je otišao od kuće i spiskao svoju baštinu živeći

razbludno. Kada se vratio, dobro se pripremio kako

će razgovarati sa svojim ocem: ponudit će mu se za

slugu. Ali otac ga nije pustio ni da usta otvori.

Požurio mu je u susret, poljubio ga, naredio neka mu

donesu bogato odijelo i neka još priprave gozbu. Nije

bilo vremena za izricanje oproštenja.

To je povijest o našem Ocu koji nas ljubi i

oprašta nam sve ne postavljajući nam uvjete.

Prihvaća nas onakve kakvi jesmo i tako nas potiče na

promjenu. Taj postupak traži da i mi opraštamo jedni

drugima.

3. Tri oproštenja

Kome trebamo oprostiti?

Kada je neki učitelj Zakona zapitao Isusa što

treba činiti da zadobije život vječni, On mu je

odgovorio: "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem

svojim, svom snagom svojom i svim umom svojim... i

svoga bližnjega kao sebe samoga!" (Lk 10,25-27).

Budući da nam je zapovjeđeno ljubiti Boga, bližnjega

i same sebe, isto tako moramo i opraštati u ta tri

usmjerenja.

67

A. Oprostiti Bogu

Ponekad se ljutimo na Boga zbog nekih razloga,

kao što su: smrt ljubljene osobe, neuslišana molitva,

bolest ili nezgode koje nam se čine da ih je On

poslao, nesreće koje smo mogli izbjeći itd. Za sve te

nezgode koje mogu proizvesti ogorčenje moramo

oprostiti Bogu da nam ne bi spriječile ozdravljenje.

Bogu opraštamo ne zato što bi On učinio nešto

zlo ili pogrešno protiv nas, nego zbog naše ljudske

psihologije po kojoj, kada imamo nešto protiv

nekoga, prijateljstvo uspostavljamo praštajući. Tako

trebamo postupiti i prema Bogu. Kada netko ima

nešto protiv Boga, prikladno je reći: "Bože moj,

opraštam ti!"

Job priznaje kako je bio nerazuman smatrajući

Boga krivim i moli za oproštenje:

"Govorio sam nerazborito o stvarima koje nisam

poznavao, o divnim stvarima koje me nadmašuju. Ja

sam te poznavao samo po čuvenju, ali sada su te

vidjele moje oči. Zato povlačim svoje riječi i činim

pokoru" (Job 42,3-5).

B. Oprostiti bližnjemu

Sveto pismo je puno takvih misli. "Ako čovjek

mrzi čovjeka, kako može očekivati Božje

ozdravljenje?" (Sir 28,3).

Mržnja nije samo najveća zapreka ozdravljenju,

nego je često uzrok bolesti. Kako možemo očekivati

68

ozdravljenje, ako ne iščupamo korijen bolesti? Sveto

pismo nas opominje: "Nemoj govoriti: 'Osvetit ću se

za zlo'; čekaj Gospodina i on će te spasiti" (Izr

20,22). To znači: nemoj se sam osvećivati. Povjeri

svoju stvar Bogu i pobijedit ćeš zlo čineći dobro

(usp. Rim 12,19-21).

"Što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste

postigli i bit će vam. I kad ustanete na molitvu,

otpustite ako što imate protiv koga..." (Mk 11,24-25).

"I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo

dužnicima svojim" (Mt 6,12), tj. onima koji nas

vrijeđaju.

U ovim tekstovima jasno vidimo potrebu

praštanja kako bismo bili ozdravljeni, saslušani i

sigurno će nam biti oprošteno. Dostatno bi bilo s

iskrenom vjerom izmoliti jedan "Oče naš" kako bi se

okončali sukobi, razmirice i zaživjela civilizacija

ljubavi.

"Ako doneseš dar svoj na žrtvenik i tu se sjetiš

da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar tu pred

žrtvenikom, hajde i najprije se izmiri s bratom" (Mt

5,23-24).

Sveti Ivan Krizostom kaže: toliko je Očevo

milosrđe, više drži do našega dobra nego do svoje

časti. Prema njemu Bog traži da prvi treba moliti za

oproštenje onaj koji se je prvi sjetio problema, a ne

onaj koji je prvi uvrijedio.

Ako se u gornjim tekstovima naglašava

odgovornost i dužnost oprostiti onome koji nas je

69

uvrijedio, u ovom odlomku jasno nam se kazuje kako

moramo moliti oproštenje od onoga koga smo

uvrijedili. Koliko puta?

"Reče mu Petar: 'Gospodine, ako brat moj

pogriješi protiv mene, koliko puta da mu oprostim?

Do sedam puta?' Isus mu odgovori: 'Ne kažem ti do

sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam" (Mt

18,21-22).

Oprostiti sedamdeset puta sedam, znači stalno

opraštati.

Parabola o sluzi koji nije htio oprostiti svome

bližnjemu iznosi strašne posljedice nepraštanja (usp.

Mt 18,23-25).

"Oprostite i bit će vam oprošteno!" (Lk 6,37).

Gornji izraz "oprostiti" neki prevode s

"odriješiti", što znači oprostiti u širem značenju. To

bi značilo opravdati sve tuđe nedostatke. Dapače: ne

zamijetiti ih.

"Ako netko tvrdi: 'Ljubim Boga', a mrzi svoga

brata, lažac je; jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi,

ne može ljubiti Boga koga ne vidi" (1 Iv 4,20). "To

znači biti sin sotonin, koji je otac laži i lažljivac od

početka" (Iv 8,44).

Može se pogledati i druge tekstove, kao što su

(Sirah 10,6) i (Izreke 19,11).

70

C. Oprostiti i sebi

Kao što je teško ljubiti druge ako ne ljubimo

sebe, isto tako je teško oprostiti drugome ako najprije

ne oprostimo sebi.

Slijedeće svjedočanstvo pokazuje kako je važno

oprostiti sebi.

"Jednom zgodom bio sam loše volje te sam

grubo odgovorio svojoj majci koja je bila u kolicima.

Majka je zaplakala. U tom trenutku nisam imao

snage moliti je oproštenje, ispričati se, nego sam to

rekao dragom Bogu u ispovijedi. Kada je ona bila na

umoru, molio sam je za oproštenje, a ona mi je

odgovorila stiskom ruke.

Unatoč svemu, duboki osjećaj krivnje stalno me

pratio. Jedna osoba mi je savjetovala: 'Ti si molio za

oproštenje Boga u sakramentu i On ti ga je udijelio.

Pitao si za oproštenje svoju majku i ona ti je također

oprostila. Ali, ti nisi oprostio samome sebi. Učini to i

osjetit ćeš se bolje!' I doista, kad sam sebi tako

oprostio, osjetio sam ljubav prema sebi i nestao je

kompleks krivnje."

4. Praktične upute za opraštanje

A. Svakoga smatrati nevinim

Mnogi ljudi žele oprostiti, ali ne mogu. Čudno,

jer unatoč dobroj volji, ne uspijevaju. Međutim,

raspeti Isus nam je dao ključ po kojem ćemo uspjeti.

71

Isus je na križu povikao: "Oče, oprosti im jer ne

znaju što čine!" (Lk 23,43). Vjerujem, Isus nam je

time otkrio tajnu kako možemo lako oprostiti

govoreći: "...jer ne znaju što čine". Većina ljudi koji

vrijeđaju druge nisu svjesni što rade.

Zli duh nas napastuje govoreći kako oni, koji nas

vrijeđaju, dobro znaju što čine. Ali mi promatrajući

ih u svjetlu vjere smatramo kako doista ne znaju što

čine, te ih stoga opravdavamo.

Kad bismo bili zapitali vojnike koji su

razapinjali Isusa: "Zašto to radite?" Vjerojatno bi

nam bili odgovorili: "Zar ne vidite? Pribijamo na

križ osuđenika." To znači, ljudi su ipak svjesni svojih

zlih čina, iako u potpunosti i nisu. Vojnici nisu bili

svjesni zloće onoga što su činili. "A satnik i oni koji

su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva,

silno se prestrašiše i rekoše: 'Uistinu, Sin Božji

bijaše ovaj'" (Mt 27,54).

Sveti Pavao u svojoj prvoj poslanici

Korinćanima to ovako tumači: "Mi vam

navješćujemo Mudrost Božju, tajanstvenu i

sakrivenu, onu koju nije upoznao nijedan od knezova

ovoga svijeta. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina

slave razapeli" (1 Kor 2,8).

Smatrati nedužnima one koji su nas uvrijedili jer

ne znaju što čine, ne znači da oni nisu stvarno učinili

ništa loše, nego ih, iz kršćanske ljubavi, subjektivno,

u nama samima, smatramo nevinima.

72

B. Vjerovati da nemamo protivnika

Brat Roger, osnivač ekumenske zajednice u

Taizé-u, kaže da je uvjet za pomirenje odbacivanje

uvjerenja kako uvijek imamo nekog protivnika ili

nekoga koji se ne slaže s nama, bilo s razlogom ili

bez razloga.

Ne gubimo vrijeme i snagu ispitujući tko ima

pravo a tko krivo. Ne gubimo vrijeme u sukobima i

raspravama koje ne donose nikakva ploda. Približimo

se osobama koje su nam slične, pa čak i onima koje

ne misle i ne osjećaju kao mi.

C. Prihvatiti da nismo prihvaćeni

Ono što nas ranjava i što je uzrokom velikih

mržnji jest odbačenost ili nehaj. Svi smo, više ili

manje, ponekad bili povrijeđeni zbog neprihvaćanja.

Ima jedno veoma mudro načelo koje će nam, ako

ga se držimo u životu, pomoći da ozdravimo od

odbačenosti ili neprihvaćanja, a ono glasi: "Pomiriti

se s činjenicom kako ne možemo biti prihvaćeni od

svih ljudi." Kada se s tim pomirimo, uživat ćemo

veliki nutarnji mir.

Otac Ignacije Larrañaga naglašava to pravilo i

kaže: Isus Krist je u svojim noćnim molitvama molio

za svoje suvremenike neka ozdrave od neprihvaćanja

i odbijanja, jer se suprotstavljahu njegovim

propovijedima. Da Isus toga nije činio, nastupao bi

veoma agresivno.

73

Jedna mi je osoba rekla: "Kad sam se pomirio s

činjenicom da me svi ne prihvaćaju, ponovno sam

stekao mir koji sam bio izgubio."

5. Koraci prema opraštanju

Svi imamo teškoća s opraštanjem, bilo da se radi

o opraštanju ili o traženju oproštenja, bilo o

prihvaćanju oproštenja kada nam ga nude, ili kad

opraštamo sami sebi. Evo nekoliko korisnih savjeta:

A. Priznati pogrešku

To je učinio kralj David: "Sagriješio sam pred

tobom!" (Ps 51,6). Osjećaj krivnje, ako ne molimo za

oproštenje, bit će sve dublji i sve teži.

B. Htjeti oprostiti

Odlučiti oprostiti, još ne znači da opraštamo, ali

smo već na putu da oprostimo. Učini nešto! Poduzmi

nešto i to čim prije: napiši pismo, reci riječ, učini

ljubaznu gestu, zagrljaj, izreci molitvu itd.

C. Misliti na drugu osobu

Katkada nas netko povrijedi i nehotice. Misli na

tu mogućnost i zapitaj se: "Što ga (ju) je potaklo da

me uvrijedi?" Ili: "Što bih ja učinio u tim

okolnostima?"

74

D. Oproštenje

Oproštenje mora biti potpuno ili nije oproštenje.

To je rizik, a rizik je uvijek težak. Nadvladati strah

da ćemo biti povrijeđeni, cijena je ljubavi.

E. Unutarnje ozdravljenje koje liječi rane

Misli na to što bi za tebe značilo kada bi ti

oprostili veliku nepravdu koju si počinio. I ti možeš

darivati oproštenje.

F. Što, ako osoba ne želi oproštenje ni pomirenje ?

Oproštenje se može dati tiho - srcem. Pouzdajući

se u tajnu Božje svemoći molitvom se treba sjediniti

s njegovim oproštenjem i vidjet ćete da je učinak

veći nego što se može zamisliti.

6. Oprostiti da bismo ozdravili

Većina ljudskog roda živi u prošlosti. Trpi zbog

onoga čega više nema, sjećajući se rana koje su drugi

već zaboravili. Na primjer, propali brak: jedan bračni

drug može trpjeti, pun mržnje i boli, dok drugi ostaje

indiferentan, zaboravljajući posve na prošlost, sretan

u sadašnjosti. Treba se osloboditi prošlosti i odbaciti

je iz ruke kao žeravicu, inače će nas opeći.

Ovdje donosim pismo od 28. svibnja 1984.

Pisala ga je jedna djevojka iz Formoze (Argentina):

75

"Velečasni Oče!

Ja sam Formožanka; imam petnaest godina. Vaš

nas je posjet razveselio. Ne samo mene, nego i cijelu

moju obitelj. Sada ću Vam navesti razlog zbog

kojega Vam pišem:

Moj je otac grub čovjek koji puši i pije, nikada

ne ide na misu i govori ružno o svećenicima. Uvijek s

nama loše postupa, naročito s majkom. Veoma sam

žalosna jer je majka zbog takvih odnosa u bolnici u

Buenos Airesu (molim Vas, molite za nju!).

Imam brojnu braću i svi zajedno trpimo jer

imamo oca koji nam ne iskazuje svoju ljubav.

Naprotiv, postupa s nama veoma loše i kad mu

želimo nešto reći, okrene nam leđa da nas ne bi

slušao. U subotu je bio na jednom karizmatskom

susretu na stadionu. Kad se vratio, vidjela sam kako

se promijenio. Sve nas je pozvao da nam ispriča ono

što je vidio i čuo. Potom nas je molio za oproštenje i

čak je zaplakao. Bila sam osupnuta. Nikada nisam

vidjela svoga oca kako plače. To bijaše prvi put u

mojih petnaest godina.

Spoznala sam tada da moj otac ima doista veliko

srce (kao što je znala reći moja mama). Otkrila sam

da nas otac voli. Kad sam to otkrila, zaželjela sam to

i Vama napisati.

U nedjelju sam bila na stadionu i vidjela sam da

je Bog zaista divan! Bog je promijenio mnoge osobe.

Čak se i ja osjećam izmijenjenom. Hvala, oče!

Mnogo Vam hvala!" Jedna sestra u Kristu.

76

U ovom pismu vidimo kako je ova djevojka

ozdravila praštajući ocu uvrede prošlosti. Bog traži

da oprostimo da ne bismo trpjeli, ni drugima zadavali

bol.

Najveća je zapreka ozdravljenju ljutnja i mržnja

koje često mogu prouzročiti duševne i tjelesne

bolesti. O tome govori slijedeće svjedočanstvo:

"U crkvi u Chinandegi, u Nikaragvi, došao je

vojnik na štakama zbog neke bolesti nogu i zatražio

molitvu za ozdravljenje. Dok smo molili za njega,

otkrili smo da on jako mrzi bivšeg diktatora

Nikaragve, generala Somozu. Sugerirao sam mu

neka prije svega oprosti Somozi i tako se otvori

djelotvornoj molitvi. Vojnik je odbio. Nakon kraćeg

razgovora mladić reče: 'Oprostit ću jer vidim da sam

krivo sudio o Somozinoj nepravdi!'

U tom trenutku mladi je vojnik osjetio toplinu u

nogama - i boli su nestale. Osjetio je da može hodati

bez teškoće i izišao je iz crkve noseći u rukama svoje

štake."

7. Imamo li zaista neprijatelja?

U evanđelju po sv. Luki (6,27-28) nalazimo

Isusove upute kako se u životu odnositi prema svojim

neprijateljima:

- ljubite svoje neprijatelje!

- činite dobro onima koji vas mrze!

- blagoslivljajte one koji vas proklinju!

- molite za one koji vas zlostavljaju!

77

Tako treba postupati, jer u protivnom nećemo se

razlikovati od nekršćana. Zato nam u retku 32.

objašnjava: "Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu

nagradu zaslužujete? Ta i grešnici ljube one koji ih

ljube."

Najbolji je način sprijateljiti se s neprijateljem -

razgovor. Imajmo na umu kako smo pozvani učiniti

prvi korak: potražiti osobu. Nemoj čekati slučajni

susret, niti da te on traži, iako se i to može dogoditi.

Ti preuzmi inicijativu.

Ako tako postupimo, nećemo imati neprijatelja,

ne zato što smo ih uklonili, nego zato što smo ih

učinili prijateljima.

8. Molitva za oproštenje

Otac Roberto De Grandis sastavio je slijedeću

molitvu za oproštenje:

Gospodine Isuse Kriste, danas te molim za

milost da mogu oprostiti svima koji su me uvrijedili.

Znam da ćeš mi dati snagu da oprostim. Zahvaljujem

ti što me ljubiš i želiš mi sreću više nego što je ja sam

sebi želim.

Gospodine, opraštam Ti za sve slučajeve kada

sam mislio da šalješ smrt u moju obitelj i svijet je

govorio da je to "volja Božja". Opraštam ti,

Gospodine, i svoja podsvjesna ogorčenja. Opraštam

ti teškoće i materijalne probleme, kazne, jer sam

mislio da ih ti šalješ meni i mojim ukućanima.

78

Gospodine, moguće je da sam od djetinjstva nosio ta

ogorčenja, ali sada ti opraštam!

Gospodine, opraštam i samome sebi svoje

grijehe, svoje nedostatke i padove. Sva svoja zla

opraštam samome sebi. Opraštam sebi što sam

sudjelovao u spiritizmu, gatanjima, horoskopima,

savjetovanjima s vračarima o svojoj sudbini.

Opraštam sebi što sam tvoje ime izgovarao uzalud i

što ti se nisam klanjao onako kako zaslužuješ. Što

sam vrijeđao svoje roditelje, opijao se, drogirao,

griješio protiv čistoće, činio preljube, savjetovao

abortuse, krao, lagao... Sve to sebi praštam. Hvala,

Gospodine, za tvoju milost!

Iskreno opraštam svojoj majci. Opraštam joj

kada me je uvrijedila, zadala mi bol, kada se ljutila

na mene; opraštam joj kada je više voljela moju

braću nego mene. Opraštam joj kada mi je rekla:

budalo, grubijane, kako si ružan, luđače, gori si od

svih mojih sinova, i zato što mi je rekla da sam je

stajao mnogo novaca. Opraštam joj što mi je kazala

kako me nisu željeli, na svijet sam došao slučajno.

Opraštam joj od sveg srca.

Opraštam svome ocu. Opraštam mu sve trenutke

u kojima mi nije pomagao ljubavlju i pažnjom.

Opraštam mu što nije imao vremena za mene.

Opraštam mu njegovu naviku da se opija, njegove

prepirke i svađe s majkom i braćom. Opraštam mu

što nas je kažnjavao i što nas je zanemarivao i

napuštao bježeći od kuće; opraštam mu što se razveo

79

od majke i za sve što je izbivao iz kuće. Sve mu to

opraštam.

Gospodine, želio bih neka moje praštanje stigne

do moje braće i sestara. Opraštam svima koji su me

odbacili, lagali o meni, mrzili me i ljutili se na mene;

i onima koji su me povrijedili na tijelu ili na duši.

Opraštam onima koji mi bijahu prestrogi, koji su me

kažnjavali i mučili. Opraštam im.

Gospodine, opraštam svojoj ženi (ili mužu):

nedostatnost u ljubavi, pažnji, potpori, razgovoru;

opraštam manjkavosti, padove, slaboće, djela i riječi

koje su me ranile i utukle. Sve joj (mu) opraštam.

Isuse, opraštam svojim sinovima nedostatke u

poštovanju, poslušnosti, ljubavi, pažnji, osloncu,

osjećajima, shvaćanju i razumijevanju, loše navike,

što nisu htjeli ići na misu i sve njihove ispade.

Bože moj, opraštam svome zetu i nevjesti i

ostalim rođacima i svima koji su povezani s mojim

brakom i svima koji su bez ljubavi postupali s mojom

djecom. Sve njihove riječi, misli, djela i propuste,

koji su mi zadali bol - Opraštam im, Gospodine!

Gospodine, pomozi mi oprostiti svojim

šogorima, svojim djedovima i bakama, svima koji su

utjecali na moj obiteljski život i štetili našim

obiteljskim odnosima. Ja im opraštam.

Isuse, pomozi mi oprostiti svojim kolegama na

poslu, koji su mi dosadni i odbojni i muče me; onima

koji me opterećuju poslovima, koji me kritiziraju, koji

80

ne surađuju sa mnom, i onima koji se trude izbaciti

me s posla. Opraštam im.

Također opraštam svome biskupu, svome

župniku, svojoj Crkvi, svojoj zajednici što me ne

podupiru, što su jadni i kukavni, što ne nude

prijateljstvo, što ne znaju hrabriti kako bi trebalo, što

ne potiču, što me ne stavljaju na mjesta za koja sam

osposobljen. Sve im praštam.

Gospodine, opraštam svim službenicima koji su

me bilo kako uvrijedili: liječnicima, bolničarima,

bolničarkama, odvjetnicima, policajcima,

službenicima u bolnicama i drugim ustanovama. Za

sve što su mi nanijeli, opraštam im.

Gospodine, opraštam svome poslodavcu, šefu

što me nije platio, što nije cijenio moj posao, što nije

prema meni bio dobrohotan i pravedan, što je imao

loš karakter, što je bio neljubazan, što mi nije dao

bolje mjesto, i što mi nije olakšao posao.

Gospodine, opraštam svojim bivšim i sadašnjim

profesorima i instruktorima, onima koji su me

kažnjavali, ponižavali, bili nepravedni prema meni,

rugali mi se, govorili mi kako sam potpuno lud.

Opraštam im.

Gospodine, opraštam svojim prijateljima koji su

me ogovarali, koji su prekinuli svaku vezu sa mnom,

koji me nisu podupirali, koji mi nisu bili pri ruci u

potrebi, onima kojima sam posudio novac a nisu mi

ga vratili. Opraštam im.

81

Gospodine Isuse, molim te za milost da mogu

oprostiti osobi koja me je najviše uvrijedila. Molim

te za snagu da mogu oprostiti najvećem neprijatelju,

kojemu je najteže oprostiti, kojemu nikada ne bih

oprostio!

Hvala, Gospodine, što me oslobađaš od zla i

pomažeš mi oprostiti. Hvala ti za ljubav i mir! Neka

tvoj Sveti Duh prosvijetli svaki kutak moga bića!

Amen!

OPROŠTENJE

Stalo mi je do oproštenja...

Duša posve raspoložena

kao da je gluha na uvredu i laskanje

te... ni zlo koje primam ni dobro koje činim

ne zaslužuju da prigovaram ili se uznosim.

Zla volja me ne uznemiruje

niti me vrijeđa nepravedni gnjev,

kada sam izdan, kada sam ometan,

oproštenje je trajni moj odgovor.

Sretan sam... jer zlo koje primih

s dubokim prezirom bacih

u nedohvatni ponor zaborava. Pedro Elizalde Descalzo

82

POGLAVLJE V.

KUPELJ SVJETLOSTI

1. Što je ona

Kupelj svjetlosti nije ništa drugo nego s pomoću

Božjom traženje i nalaženje:

- odgovora na nešto što nas tišti ili nam zadaje

bol;

- razloga koji nas sprečava da budemo sretni i ne

dopušta nam da duhovno napredujemo;

- uzroka neke smetnje ili traume;

- svjetlosti koja će rastjerati tamu što nas

paralizira u duhovnom životu.

Primjer: neka osoba živi u agresivnom

raspoloženju, slabe je volje, sve je ljuti i ništa joj se

ne sviđa itd. To stanje ima svoj uzrok, ali u mnogo

slučajeva ne zna se koji. Tada treba moliti Gospodina

da otkrije uzrok, da prosvijetli osobu i da, upoznavši

uzrok, obavi molitvu za nutarnje ozdravljenje.

Da bismo bolje objasnili što je "kupelj

svjetlosti", iznijet ćemo slučaj redovnice koja je

živjela u samostanu 32 godine i koja pripovijeda:

"Prvih dvadeset godina živjela sam veoma

sretno. Tijekom posljednjih dvanaest godina trpjela

sam pravi pakao. Nikoga nisam voljela i nitko me

nije volio. Tražila sam pomoć da bih se oslobodila od

svojega zla i preporučili su mi "kupelj svjetlosti".

83

Noću, dok sam u kapeli molila, rekla sam

Gospodinu:

- Gospodine Isuse, rasvijetli me i reci mi koji je

uzrok mojem pustom i dosadnom životu u

samostanu?

Tada sam vidjela Isusa kako izlazi iz

Svetohraništa i prilazi mi bliže ljubazan i nasmijan.

Gledala sam ga dok mi se približavao. Upitala sam

ga:

- Gospodine, zašto je moj redovnički život tako

prazan? Zašto više nisam radosna kao nekada?

Gospodin mi je odgovorio:

- Kakve veze imaju sa Mnom časopisi i novine

koje redovito čitaš? Zašto gubiš vrijeme u

beskorisnom čitanju i listanju časopisa?

Odgovorila sam:

- Gospodine, ti časopisi nisu nepristojni.

Gospodin mi reče:

- Upravo zato jer nisu nepristojni ti ih čitaš i oni

te ispunjaju svjetskim ispraznostima i taštinama koje

te udaljuju od Mene. Tako si me izbacila iz svoga

srca. Ti više ne osjećaš ništa prema Meni. Nisi

zaljubljena u mene, ne privlačim te. To je razlog tvog

dosadnog redovničkog života."

Ta je redovnica, doista, dvanaest godina čitala

neke časopise koji su je sve više i više udaljavali od

ljubavi prema Gospodinu i tako uništile njezin

molitveni život. "Kupelj" svjetlosti pokazala joj je

izvor njezinog problema.

84

Za vrijeme duhovnih vježbi u Guatemali jedna je

osoba učinila "kupelj svjetlosti" i zatim ispričala

slijedeće iskustvo:

"Kada sam osjetila Isusovu nazočnost, počela

sam mu govoriti i plačući vikati, nikada me nije

ljubio! Gospodin mi je odgovorio:

- Uvijek sam te ljubio.

Odgovorih mu:

- Ne vjerujem da me voliš, jer da si me ljubio, ne

bi mi uzeo majku kada sam imala osam godina.

U tom trenu osjetih kako me je Gospodin

privinuo na svoje grudi te me s mnogo ljubavi i

nježnosti milovao i brisao mi suze.

Gledajući u me rekao mi je:

- Misliš li da te ne volim zato što sam ti uzeo

majku? Došao sam po nju jer je ispunila zadaću koju

sam joj povjerio, a ta je bila da ti daruje život. Ja

sam zadovoljan s njom te sam je odveo da je

nagradim kako sam joj obećao. Zar misliš da bi bila

sretnija da je ostala s tobom provodeći godine uzeta i

bolesna?

Osjetih tada kako me Isus stavlja u ruke Presvete

Djevice govoreći mi:

- Gledaj, kćerko! Kao što vidiš, uvijek si imala

majku. Nikada nisi bila sama. Moja Majka, koja je i

tvoja majka, bila je s tobom i svuda te pratila.

Osjetila sam tada kako me Gospa grli, miluje i

pokriva svojim plaštem govoreći mi:

85

- Kćeri! Uvijek sam bila s tobom i voljela sam te

jer si moja!

Tada sam osjetila kako se moj život ispunja

radošću. Zatim me je Isus pogledao i rekao mi:

- Zašto mi ne predaš i ne izručiš svoju majku?

Mogu li je povesti sa sobom?

Po prvi put predadoh majku u ruke Gospodinu i

osjetih duboki mir.

Tada mi Isus reče:

- Pokazat ću ti koliko te uistinu volim i kako te

nikada nisam zaboravio jer sam uvijek bio s tobom.

Želiš li vidjeti koliko te volim? Zar ne vidiš, darovao

sam ti muža i djecu koji te vole i brinu se za tebe?

Zar nisi sretna u svom domu? Kćeri, ja svoje ljubim

dajući im sve što im je potrebno.

Osjetih kako me grli i privija na svoje grudi

govoreći mi:

- Ja sam tvoj Otac. Moja Majka i Ja volimo te i

uvijek smo s tobom.

Tada sam proplakala, ali od sreće i smirenosti.

Nikada nisam osjetila toliku ljubav u svojem životu.

Po prvi put sam Gospodinu oprostila ogorčenje koje

je dugo tinjalo u mojem srcu i sprečavalo me da

cijenim ljubav, nježnost, razumijevanje i dobrotu

svoga muža i sinova."

86

2. Razlika između kupelji svjetla i nutarnjeg

ozdravljenja

Pomoću "kupelji svjetla" možemo izmoliti od

Gospodina da nas prosvijetli kako bismo upoznali

korijen nekog zla. Kada upoznamo podrijetlo zla,

onda molimo za ozdravljenje.

Kod nutarnjeg ozdravljenja molimo Gospodina

Isusa neka ozdravi konkretnu bol. Kupelj svjetla nam

ukazuje na ranu i njezinu pojavu.

Kod nutarnjeg ozdravljenja tražimo pomoć i

rasudbu osobe koja moli za nas. "Kupelj svjetla" čini

sama osoba koja treba pomoć. U tom je najveća

razlika među njima.

U slijedećem svjedočanstvu susrećemo osobu

kojoj je bilo potrebno svjetlo da uoči svoj odnos

prema drugima.

Za vrijeme "kupelji svjetla" pitala je Gospodina:

- Isuse, zašto mi je tako teško učiniti prvi korak

prema pomirenju, uvijek čekam neka taj korak učini

druga osoba?

- Zato, odgovori joj Isus, što gledaš sebe a ne

Mene. Smatraš se dobrom i misliš kako nemaš krivice

i zaboravljaš kako sam i Ja prvi oprostio grešnicima.

Kad bi i ti u tim trenucima, umjesto što ukazuješ na

krivce i osuđuješ ih, pogledala na Mene i zapitala me

što bih Ja učinio u toj prigodi, našla bi odgovor.

87

4. Biblijski tekstovi

Neki biblijski tekstovi objašnjavaju nam što je to

"kupelj svjetlosti".

Isus, svjetlo svijeta (Iv 12,46) rasvjetljuje svakog

čovjeka (Iv 1,9) da ne ostane u tami (Iv 12,46), nego

da ima svjetlo života (Iv 8,12). Tko odbija svjetlo

zatvara se besplatnom ozdravljenju koje mu Bog

nudi (Iv 3,19-21).

Bog je najprije stvorio svjetlo: na isti način je

nas učinio novim stvorenjem (2 Kor 5,17) učinivši da

njegovo svjetlo sja u našim srcima. U Kristu smo

preobraženi u svjetlo za druge, tj. u čimbenike

zdravlja i spasenja (2 Kor 4,6).

Ništa ne može ostati skriveno Božjem svjetlu i

nema tajne koja se neće razotkriti (Mk 4,22). Ako s

vjerom i nadasve s iskrenošću molimo Gospodina

Isusa prosvjetljenje i ozdravljenje od naših zala,

nema ničega što On ne bi htio i mogao učiniti.

"Sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje

sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. Zato veli:

'Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i

zasvijetlit će ti Krist'" (Ef 5,13-14).

Onaj koji se približi svjetlosti obasjan je kao što

se i ugrije onaj koji se približi izvoru topline ili kao

što se ohladi onaj koji se približi ledu.

"Darom premilosrdnog srca Boga našega, po

kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine, da

88

obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi

noge naše na put mira" (Lk1,78-79).

Ovaj tekst jasno objašnjava što je "kupelj

svjetla". Ona osvjetljuje tamu, problem, teškoću i

dosljedno tome osobu vodi, donosi joj i daje mir.

Drugi veoma bogati tekstovi na temu svjetla

Božjega koje obasjava da bi nas ozdravilo su

slijedeći: (Iv 1,4-5; Dj 9,3; Rim 13,11-14; 2 Kor 4,3-

6; Ef 5,8-9; Kol 1,10-14; 1 Sol 5,2-9; Jak 1,17; 1 Iv

1,5-7; Otk 21,23-24). Posebno je divan prvi redak (Ps

27): "Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se

bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da

strepim?"

Jednoga dana, za vrijeme duhovne obnove, neka

osoba mi ostavi poruku na oltaru. Toliko me je

ganula da sam je sačuvao kako bih molio za nju.

Glasila je ovako: "Već mnogo godina teško sam

bolesna zbog toga što me je jedan liječnik

upropastio. Nakon ovog nemilog slučaja zapala sam

u nesanicu i u takvu nervozu koja me još uvijek muči.

Zbog toga sam dobila visoki tlak. Da bi me izliječili,

odredili su mi dijetu koja mi je naškodila. Nadalje, iz

potrebe sam morala prati u zamazanom prostoru,

punom vune i praha. Zadobila sam tako bronhitis

koji se zadnje godine tako pogoršao da jedne noći

gotovo nisam mogla disati.

Pošto u bolnici nisam dobila odgovarajuće

liječenje, dobila sam infarkt. Stara sam, ali nikada

nisam osjećala starost kao sada: bolesna srca,

89

kronični bronhitis i strašni bolovi u grudima i na

leđima, a noću astma. Sada doista izgledam kao

starica.

Osjećam se beskorisnom i čini mi se kako sam

svima na teret. Umirem od straha; uvijek sam se

plašila i sramila. Ako mi ne pomognete, umrijet ću."

Kratko vrijeme nakon te duhovne obnove stiglo

mi je ovo lijepo pismo:

"Oče, ja sam ona osoba koja Vam je pisala i

ostavila poruku na oltaru iznoseći Vam kako me je

jedan liječnik upropastio. Dok sam slavila 'kupelj

svjetla', pitala sam Gospodina zašto živim tako

bolesna u duši i na tijelu. Tada sam ga čula kako mi

govori:

'Draga kćeri! Istina, uzrok tvojim nevoljama

počinje s opakošću onog liječnika, ali također moraš

znati, moj zakon je ljubav i praštanje, čak i

neprijateljima. Takav sam Ja. Ako ljubite jedni

druge, svijet će upoznati da ste moji učenici. To je

jedini znak po kojem će vas prepoznati da ste moji!

Budi svjesna istine da moraš ljubiti i opraštati

neprijateljima. Tako sam i Ja postupio ljubeći vas

premda bijaste zli - grešnici.

Premda si već ispovjedila ono što ti se je

dogodilo s onim liječnikom, ipak ga nesvjesno i dalje

mrziš. Oprosti mu! Kamo sreće kad bi smogla snage i

osobno mu to kazati. Reci mu također koliko ga volim

unatoč njegovim slabostima i grijesima. Neka dođe k

90

Meni i Ja ću ga ozdraviti. Volim te i čuvam u svom

srcu.'

Oče Dario, to sam učinila i neizrecivo sam

sretna. Nikada do sada nisam osjetila toliki mir. Sve

se izmijenilo. Snažno ljubim, tako sve mi se čini

divnim; sve mi se sviđa. Najvažnije je što sam

ozdravila od svih tjelesnih i duševnih slabosti. Čak su

mi i bore s lica nestale.

Hvala Isusu! Zahvalna Vam u Isusu!"

Neposredan odgovor

Primljena svjedočanstva nam potvrđuju kako

Bog neposredno odgovara kada ga molimo neka nas

okupa svojom svjetlošću.

Ako svjetlost prolazi 300.000 km u sekundi,

božanska svjetlost je još brža i donosi obilje života.

Jedna gospođa koja je trpjela zbog trajnih

nevjera svoga muža, zapitala je Gospodina:

- Gospodine, što da radim s nevjernim mužem?

- Oproštenje!

- Ali, već sam se umorila od praštanja i ništa se

ne popravlja.

- Oproštenje!

- Ali on to zlorabi...

- Nisam rekao da mu oprostiš, nego moli ga za

oproštenje što i ti nisi onakva kakvu on traži. Moli ga

za oproštenje što mu ne posvećuješ dostatno pažnje.

91

Moli ga za oproštenje što ga osuđuješ i što nisi

nježna i brižna prema njemu kao prema drugima!

4. Kako se to radi

Kao što je to učinio Isus u Maslinskom vrtu u

Getsemaniju:

A. Tiho mjesto

Najprije je potrebno tiho mjesto za molitvu. U

(Mk 5,37-40) vidimo kako je Isus ostao sam u sobi s

roditeljima djevojčice i s nekolicinom svojih učenika.

To znači: pronašao je mjesto za sabranu molitvu.

Veoma je važno smiriti duh kako bi se sabrano

pristupilo molitvi.

B. Zamisliti Isusa na ljudski način

Moramo predočiti Isusa na veoma ljudski način,

kao kada se ukazao učenicima poslije uskrsnuća,

nasmijana i s ranama na rukama i nogama kao da nas

poziva da u njih stavimo svoj prst, kao što je pozvao

apostola Tomu.

Barbara Shlemon, u svojoj knjizi "Molite da

ozdravite", piše: "Upotreba naše mašte u molitvi

može nam pomoći da 'vjerujemo da smo to već

postigli'."

92

U časopisu New York Times (kolovoz 1973)

doktor Walter Chase, direktor Odjela za istraživanje

vida u Kaliforniji, tvrdi:

"Ono što se vidi razumom toliko je stvarno kao i

ono što se vidi kroz prozor. Nema velike fiziološke

razlike između znakova koje nam šalje razum i onoga

što nam pruža oko."1

Dakle, moć mašte nije pasivna komponenta

našega bića, nego može postati veoma aktivni dio

naše molitve.

C. Dijalog

Molitva je razgovor nasamo između dvije osobe:

Isusa i tebe. Nitko drugi ne smije se u to miješati.

Samo vas dvojica.

D. Dijalog ljubavi

To je ljubavni razgovor s Gospodinom. Najbolji

je primjer razgovora s Isusom u "kupelji svjetlosti"

onaj što nam ga pripovijeda Ivan (Iv 4,1-26) kada je

Isus razgovarao sa Samarijankom. Dok je On s njom

razgovarao, istovremeno ju je ozdravljao od rasne

mržnje. Kupelj svjetlosti je u tome da oživimo istinu

kako je Krist u nama kao nada slave koju očekujemo.

1 Usp. Barbara L. Shlemon, Molite da ozdravite, Duh i voda, Jelsa

1986, str. 27.

93

E. Šutnja

Da bismo mogli slušati Gospodina, potrebno je

šutjeti. Često ne čujemo Gospodina jer mu ni na tren

ne dopuštamo govoriti. Molitvu pretvaramo u

monolog, umjesto da tražimo sugovornika.

5. Pisati umjesto govoriti

Ima osoba kojima je teško razgovarati s

Gospodinom, ali se pišući mogu mnogo lakše

izraziti. Zato je dobro pisati Gospodinu iznoseći mu

svoje probleme i tražeći odgovor. Dok Gospodin

odgovara, treba moliti i šutjeti. Dobro je pribilježiti

Božji odgovor. Donosimo tri primjera.

- U duhovnoj obnovi u Uruguayu neka majka je

pisala Gospodinu: "Gospodine Isuse, imam teških

problema sa svojom kćeri. Ona te ne voli kako bih ja

željela. Što da radim? S ljubavlju očekujem tvoj

odgovor jer moja me kćerka ne shvaća. Vjerujem da

ćeš mi pomoći! Petrona."

Nakon nekoliko minuta ona nam je povjerila

Isusov odgovor: "Petrona, strpi se. Vjeruj. Govori joj

o Meni. Kako možeš tražiti od nje da vjeruje u Mene,

ako joj nikada nisi o Meni govorila?"

- Za vrijeme jedne duhovne obnove u Argentini

neki mladić je pisao Isusu: "Gospodine Isuse, udijeli

mi strpljivost da ne budem naprasit i da ne

odgovaram prostim riječima, kao danas! Zašto sam

94

galamio kada to nisam želio? Gospodine, odgovori

mi! Pomozi mi! Oscar."

Čuo je tada kako mu Isus odgovara:

"Ti se moraš promijeniti. Dopuštaš da te ponesu

nagoni kao nekad. Savjetuj se sa Mnom. Nauči me

slušati, ne samo kada si u nevolji, nego u svim

trenucima života, svaki dan. Sve mi prikaži. Ljubi

više. Služi se riječima ljubavi kao što postupaš sa

svojom zaručnicom. Vrednuj sve dobro i lijepo što u

sebi nosiš i što mi se sviđa.!"

- Za vrijeme duhovne obnove u gradu Obregonu,

u Meksiku, neka gospođa je napisala: "Gospodine

Isuse, reci mi što ću učiniti sa svojim problematičnim

mužem? Ljubljeni Isuse, kako ću postupiti? Tebe ne

mogu prevariti jer znaš dobro, već sedam godina

muči me ova poteškoća koju ne mogu riješiti. Uvijek

sam vjerovala u Tebe, a nisam čula tvog odgovora.

Tek tvoju šutnju. Osjećam se napuštenom u svojim

bolima. Optužuju me i strogo osuđuju, a ja se, Isuse

Kriste, osjećam nevinom. Što da radim? Ne bih te

željela vidjeti okrvavljena i razapeta zbog grijeha

svoga muža. Danas želim od Tebe rješenje i znam da

ćeš mi ga dati. Margarita."

Gospodin joj je u šutnji dao shvatiti:

"Kćeri moja, dođi k Meni. Sada rješavam tvoj

problem. Jedino što trebaš učiniti jest, izjavi kako je

tvoj suprug nevin pred Bogom. One dvije osobe koje

su te toliko povrijedile prikaži mojem Ocu na

nebesima i proglasi ih nevinima, pa ćeš vidjeti kako

95

se ostvaruje Božje djelo u obitelji koju On obnavlja i

čisti."

6. Koliko puta

Onoliko puta koliko je potrebno da se dobije

odgovor od Gospodina, dok On ne otkrije uzrok zla.

To se može učiniti za svako životno razdoblje, za

konkretnu prigodu ili za ozdravljenje rana koje svaki

dan primamo.

Nema određenog vremena i trajanja. Postupak se

mijenja i prilagođuje prilikama.

7. Učinci

Kad otkrijemo uzrok svojih nevolja i zala,

trebamo provesti u djelo što nam Gospodin kaže i u

nama će se dogoditi vidljiva promjena - preobrazba.

Ako ozbiljno želimo upoznati uzroke svojih nevolja,

Bog će nam ih otkriti, i tada:

- ćemo biti poput ogledala koje odražava slavu

Gospodnju i sve više ćemo se preobražavati u Krista,

jer ćemo imati sve više njegove slave (2 Kor 3,18). I

slava koju ćemo isijavati bit će slava Kristova lica,

koji je slava Boga Oca;

- blistat ćemo svjetlošću zvijezda usred ovog

tamnog svijeta (Fil 2,15) jer smo svjetlo svijeta (Mt

5,14);

- zračit ćemo mirom, i sebi i drugima.

96

POGLAVLJE VI.

VELIKODUŠNA MOLITVA

U svojoj službi ozdravljanja zapazio sam kako

samo ozdravljenje zavisi o načinu kako molimo Boga

i kako često, unatoč najboljoj nakani, sprečavamo

ozdravljenje. Također sam mogao ustanoviti kako se

ostvaruju mnoga ozdravljenja po velikodušnoj

molitvi. Često čujemo kako mnoge osobe kažu: "Ako

mi Gospodin udijeli ovo i ono, ostavit ću se pušenja,

učinit ću ovo i ono." To je klasičan primjer sebične

molitve, koja nema ništa s velikodušnošću i zato nije

moćna postići ono što se moli.

Ozdravljenje se ne kupuje. Ne možemo njime

trgovati ugovorima ili dobrim djelima. Ono je plod

ljubavi milosrdnog Boga i zato je naša temeljna

dužnost - zahvalnost i velikodušnost.

1. Što je velikodušna molitva

To je molitva u kojoj molimo Boga neka učini

onako kako On misli da je najbolje njemu na slavu.

Ništa ga konkretno ne molimo, neka bude kako On

hoće.

U toj molitvi ne molimo ništa za sebe već

molimo neka učini ono što će ga proslaviti. Molimo

neka bude bolje upoznat, neka bude blagoslovljen i

slavljen. U toj molitvi ne molim za dobro koje će mi

97

dati, nego neka učini što On želi. Spreman sam i na

samu smrt, ako je On tako odlučio i to će ga

proslaviti. Molimo ga za život i zdravlje ukoliko će

time biti On proslavljen.

A. Molitva u nesreći koja nas je zadesila u Panami

U spomenutoj nesreći u Panami mislim kako

sam izmolio pravu velikodušnu molitvu kada sam se

ovako obratio Gospodinu:

"Pred mnogo vremena darovao sam ti svoje

roditelje ne tužeći se zbog toga što si mi ih uzeo.

Molim te u ime moći tvojih Svetih Rana i tvoje

Predragocjene Krvi oslobodi moju sestru od smrti,

ne zbog koristi koju imam od nje nego radi slave koju

će ti dati njezino ozdravljenje. Pokaži da si Bog živ i

prisutan. Učini neka oni koji vide moju sestru kažu:

'Kako je velikodušan bio Gospodin s njima! Kako je

velik naš Bog!'

Ako si u svojoj Providnosti već odlučio uzeti je k

Sebi, uzmi je, ali neka to bude u nekoj drugoj zgodi

koja nema nikakve veze s ovom nesrećom i njezinim

posljedicama. Pokaži, Gospodine, da si Silan,

Veličanstveni, Veliki Bog!"

B. Molitva oca Karla de Foucauld-a

Mislim da je jedna od najljepših molitava

molitva predanja oca Karla Foucauld-a. Smatram je

pravom velikodušnom molitvom:

98

"Oče,

stavljam se u tvoje ruke.

Učini sa mnom što hoćeš.

Zahvaljujem ti

za sve što ćeš učiniti sa mnom.

Spreman sam na sve. Prihvaćam sve.

Neka se ispuni tvoja volja u meni

i u svim stvorovima.

Ne želim ništa drugo, moj Bože!

U tvoje ruke stavljam svoju dušu,

tebi je dajem, moj Bože,

svim žarom svoga srca

jer te ljubim

i jer osjećam potrebu ljubavi

da se darujem, da se predam

s neograničenim povjerenjem

u tvoje sveobuhvatne ruke

jer si moj Otac. Amen."

C. Molitva mojega oca

Dok sam bio dijete, slušao sam svojega oca kako

moli molitvu koja me uvijek privlačila. To doista

bijaše velikodušna molitva:

"Isuse moj, uvjeren sam kako bdiješ nad svima

koji se u te ufaju i kako ništa neće nedostajati onima

koji od Tebe sve očekuju. Zato sam odlučio živjeti bez

bojazni, prepuštajući Tebi sve svoje brige.

99

Ako mi ljudi oduzmu sva dobra i dobar glas; ako

me bolesti liše sve snage u tvojoj službi, pa čak ako

grijehom izgubim milost, neću zbog toga izgubiti

pouzdanja. Naprotiv, sačuvat ću ga sve do zadnjeg

trenutka svojeg života, jer nikada nije previše što od

Tebe očekujem i nikada neću postići manje nego što

sam se nadao.

Isuse moj, učini sa mnom što hoćeš jer znam da

me voliš!"

D. Drugu velikodušnu molitvu izmolio sam

na dan rastanka od svojih Španjolaca u New Yorku

da bih se posve posvetio Karizmatičkoj obnovi.

"Isuse blaga i ponizna srca, usliši me!

Oslobodi me od želje da budem cijenjen,

od želje da budem ljubljen,

od želje da me uzdižu,

od želje da me časte,

od želje da me slave,

od želje da me pitaju za savjet,

od želje da me cijene,

od želje da budem miljenik.

Oslobodi me od straha da budem ponižen,

od straha da budem odbačen,

od straha da budem oklevetan,

od straha da budem zaboravljen,

od straha da budem izrugan,

od straha da budem kritiziran,

100

od straha da sumnjaju u mene i ne uzdaju se u mene.

Isuse, udijeli mi milost,

da druge ljube više nego mene,

da druge cijene više nego mene,

da druge izabiru, a mene zapostave,

da druge hvale, a ja da ostanem nepoznat,

da drugi imaju prednost u svemu,

da se u očima svijeta drugi uzvise, a ja da se snizim,

da drugi postanu svetiji od mene, a ja da budem

toliko svet koliko trebam biti."

E. Molitva svete Terezije

Sveta Terezija u jednoj svojoj pjesmi divno

izražava velikodušnost darivanja i predanja u Božje

ruke:

"Daj mi smrt, život mi daj.

Daj mi bolest ili zdravlje.

Daj sramotu ili slavlje.

Daj mi rat il' puni mir.

Slabost ili snage znamen,

i da svemu kažem Amen!

Vaša sam, za Vas se rodih!

Što kažete, neka plodi!"

2. Biblijski temelji

U Božjoj Riječi nalazimo divne pouke i uzore za

ovu molitvu potpunog predanja.

101

Isus nas je učio da molimo govoreći: "Budi volja

tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!" (Mt 6,10). On

sam je molio u Maslinskom vrtu: "Oče, ali ne moja

volja, nego tvoja neka bude!" (Lk 22,42) i predao se

Ocu bez uvjeta govoreći na križu: "Oče, u ruke tvoje

predajem duh svoj!" (Lk 23,46).

Sveti Pavao nas poziva na nadu jer "znamo kako

Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga

ljube" (Rim 8,28).

Sveti Jakov je posve jasan kad otkriva zašto ne

dobivamo ono što molimo:

"Nemate jer ne ištete. Molite, a ne primate jer

rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite" (Jak

4,2-3).

A sveti Ivan nadodaje:

"Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u njega:

ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas!" (1 Iv

5,14).

Ne možemo u molitvi tražiti ništa bolje nego

neka se u nama i po nama vrši volja Božja. Isus nas

je naučio tako moliti u Očenašu, jer je volja Božja

čista ljubav. On svima i svakome od nas želi najveće

dobro, mnogo veće nego ga mi uopće možemo

poželjeti. Stoga njegova ljubav ne dopušta uslišanje u

onom što nam nije od koristi. (Ps 37) izražava

posvemašnju sigurnost pred Bogom kada kaže: "Sva

radost tvoja neka bude Gospodin; On će ispuniti

želje tvoga srca" (Ps 37,4).

102

Sveti Toma Akvinski ovako objašnjava zašto

katkad ne dobivamo ono što molimo:

"Bog uslišava naše molitve ako je ono za što

molimo dobro. Katkada se događa da ono za što

molimo nije pravo nego prividno dobro, možda čak

loša stvar ili zlo. Stoga takva molitva ne može biti

uslišana."

3. Svjedočanstva

U Bibliji nalazimo primjere velikodušnih

molitava na koje je Bog divno odgovorio.

A. Molitva posredovanja koju je Stjepan prinio

za svoje progonitelje, među kojima se nalazio

"mladić Savao" (Dj 7,58-59).

Sveti Augustin kaže: "Da nije Stjepan molio,

Crkva ne bi imala svetog Pavla." Znajući što je

kasnije postao Pavao ne možemo se ne diviti Božjem

djelu koje ga je tako čudesno preobrazilo. To nas uči

kako nikada ne smijemo očajavati nad nekom dušom,

jer ne možemo dokučiti Božjih namisli.

B. Bog je oprostio svim Jobovim prijateljima jer

je Job za njih molio: "Zato uzmite sada sedam junaca

i sedam ovnova i pođite k mome sluzi Jobu, pa

prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit će

za vas. Imat ću obzira prema njemu, i neću vam

učiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo

govorili kao moj sluga Job" (Job 42,8). U ovom se

103

odlomku vidi neizmjerno more Božje ljubavi. Isus

nam stavlja kao primjer savršenosti ljubazno

milosrđe Nebeskog Oca: "Budite savršeni kao što je

savršen Otac vaš nebeski!", što znači: "Budite

milosrdni kao što je otac vaš milosrdan!" (Mt 5,48;

Lk 6,36).

C. Drugi primjer velikodušne molitve na koju je

Bog odgovorio je obraćenje svetog Augustina, koje

su omogućile molitve njegove majke svete Monike.

D. Ovdje donosim jedno pismo iz Santiaga

(Čile) u kojem se vide plodovi velikodušne molitve.

Santiago, 18. listopada 1978.

Časni Oče

Dario Betancourt!

Ne želim duljiti više s vremenom a da vam ne

javim kako stoji moja kćerka Laura Ines, za koju ste

Vi i otac Diego Jaramillo molili u bolnici Barros

Luco.

Poslije toga proveo sam nekoliko dana u

razmatranju prije nego li sam odlučio moliti Boga za

zdravlje koje je On već počeo udjeljivati. Nije mi bilo

lako jer, osim godina u zavodu, nikada nisam molio.

Nisam više ni volio Gospodina, makar sam u Njega

vjerovao. Uzdao sam se, glupan, u samoga sebe!

Iz dubine svojega bića vuklo me moje očinsko

srce te nisam mogao izbjeći želji za žuđenim

104

zdravljem. Ne znam koliko mi je znakova morao

Gospodin dati kako bih spoznao u čemu moja molitva

nije prava. Tražio sam, ni više ni manje, neka

Gospodin bude oruđe moje volje. Nastavljao sam

pouzdajući se u sebe, a ne u Njega.

Kada sam to shvatio, iskreno sam se pokajao i

konačno mi je uspjelo moliti: "Oče, neka bude tvoja

volja: Laura Ines je tvoje oruđe; cijelo čovječanstvo

je tvoje oruđe; ja sam tvoje oruđe." Tada sam

zapazio kako oko mene, u mojoj obitelji i izvan nje,

Gospodin ozdravlja mnoge duše. Bolest je Lauri Ines

donosila mnoge plodove, preobrazila ju je i na kraju

joj je Gospodin udijelio zdravlje, kako sam želio.

U petak, 29. rujna, za vrijeme liječničkog

pregleda nije pokazivala nikakve reakcije, niti na

razini sluha, te su zaključili kako više nema nikakve

nade. Prema liječnikovim riječima "pala je u duboku

komu".

Slijedećeg ponedjeljka obavijestili su nas kako

su se pokazali lagani pozitivni znaci.

U četvrtak, 5. listopada, ušao sam u njezinu sobu

u koju ste i Vi ušli i molili. Ona se okrenula prema

meni i rekla mi: "Tata" i njezine oči su oživjele, a

ona se sva sretna nasmiješila. Od toga časa ide joj

nabolje uz čuđenje i radost liječnika. Novi nalazi

govore jasno da nema posljedica. Moram

posvjedočiti, Laura je za jednog napada zubima

presjekla cijev koja ju je štitila od gušenja. Zubi joj

popustiše a njezina dva gornja sjekutića proviriše iz

105

usta. Kad me u četvrtak prepoznala, nisam ni

obraćao pažnju na njezina usta, ali znam da je istoga

dana pojela čitavu ploču čokolade s lješnjacima, što

naravno traži čvrste zube. Slijedećeg dana mogli smo

provjeriti kako su njezini zubi u savršenom redu.

Blagoslovljen Otac, blagoslovljen Sin,

blagoslovljen Duh Sveti!

Na kraju, Oče, želim Vam reći kako je ona na

svoju inicijativu tražila svećenika i sada "mnogo

moli", kako mi sama kaže. A već tri godine nije

molila. To znači Bog je izliječio i njezinu dušu.

Cijelo ovo vrijeme mnoge su osobe, poznate i

nepoznate, molile za moju kćerku. Svima se

beskrajno zahvaljujem, posebno ocu Diegu i Vama, a

naročito Vječnom Ocu!

Neka mir Božji bude s Vama!

Mario Alviña W.

Ovo svjedočanstvo je predivni primjer veličine

Božje ljubavi kao odgovor na velikodušnu molitvu,

kada molimo ne postavljajući uvjete.

106

107

POGLAVLJE VII.

"TERAPIJA" MOLITVOM

Po osobnom iskustvu svi znamo što su tuga, bol i

tjeskoba koji nas ispunjaju kada ne uspijevamo

poboljšati zdravlje, makar se obraćamo liječnicima i

lijekovima koje imamo na raspolaganju. Najviše

trpimo kada je bolesnik sinčić ili kćerkica.

Kada obolimo, prvo što činimo jest da se

obratimo liječniku. On nam ustanovljuje dijagnozu,

propisuje određene lijekove i određuje da se kroz

neko određeno vrijeme držimo terapije i da se nakon

izvjesnog vremena vratimo k njemu da vidi

postignute rezultate. To nazivamo "liječničkim

postupkom".

Nešto slično se događa kada jedna osoba dođe

tražiti molitvu za ozdravljenje. Postupak je isti kao

kad se ide k liječniku.

Liječnički postupak

- Pacijent govori liječniku najprije o tome što ga

boli, iznosi simptome i uzroke (ako ih poznaje).

- Liječnik postavlja dijagnozu.

- Liječnik iznosi prva naslućivanja.

- Liječnik određuje njegu koju pacijent treba

tijekom nekog vremena vršiti.

108

Terapija molitvom

- Bolesnik iznosi od kada je bolestan, kako se

osjeća itd.

- Otkriva se uzrok bolesti i zatim vrsta molitve

koju treba moliti: molitva za nutarnje ozdravljenje,

za oslobađanje ili za tjelesno ozdravljenje.

- Moli se prva molitva s osobom koja traži

ozdravljenje.

- Traži se od bolesnika da nastavi sam moliti kod

kuće, neka oprosti svima, neka se pomiri s Bogom

itd.

1. Sposobnost slušanja

U terapiji molitve veoma je važno znati slušati.

Francis McNut, veoma poznat na području

molitve ozdravljanja, kaže kako radije više vremena

upotrijebi u slušanju osobe nego li u molitvi za nju,

jer mu slušanje omogućava moliti molitvu koja je

najprikladnija za odgovarajući slučaj. Osobna pažnja

već je dio ove terapije budući da se liječi lijekom

ljubavi. Zato Isus nije slučajno rekao: "Uistinu vam

kažem, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno

zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na

nebesima" (Mt 18,19).

Barbara Shlemon, u svojoj knjizi "Molite da

ozdravite", kaže: "Da bi naša molitva bila što

djelotvornija, potrebno je neko vrijeme osluškivati

nadahnuća Duha Svetoga. Počnimo molitvom:

109

'Gospodine, što bi ti učinio u ovom slučaju?' Zatim

molimo onako kako nam On nadahne. Praksom se

razvija 'sposobnost slušanja'; što se njom više

služimo, više ćemo se moći osloniti na nju. Trebali

bismo moliti za 'dar slušanja' kao što molimo za dar

jezika."2

Dr. Monton Kelsey, iz Odjela za viši studij na

Sveučilištu Notre Dame i autor knjige "Liječenje i

kršćanstvo", izjavljuje: "Pedeset posto svih

psihijatrijskih pregleda sastoji se u tome da u ljubavi

osluškujemo tuđe nevolje i da ne osuđujemo."

Barbara Shlemon nadodaje: "Najbolji dar koji

možemo drugome darovati je naša potpuna pažnja i

zanimanje za ono što govori. Slušanje nam pomaže

da u sebi razvijemo žive osjećaje sućuti i

razumijevanja. Riječ sućut znači 'trpjeti s drugim',

uživjeti se u bol druge osobe. Tek kada se uživimo u

njegov položaj, počinjemo shvaćati težinu njegova

trpljenja. Tada se, poput sv. Pavla, možemo 'radovati

s radosnima i plakati sa zaplakanima' (Rim 12,15)."

Da bismo naučili slušati a ne osuđivati druge,

moramo se vježbati, kako ne bismo sumnjali u druge

koji ne misle kao mi. Znak je zrelosti prihvaćanje

osobe onakve kakva jest. Pri tom shvaćamo mudrost

sv. Pavla koji kaže: "Vi ste tijelo Kristovo i,

pojedinačno, udovi" (1 Kor 12,27).

2 Usp. B. L. Shlemon, nav. dj. str. 21.

110

2. Isusov primjer

Isus je pri svojim ozdravljenjima običavao tako

postupati.

A. Jedan primjer nam predstavlja slijepac iz

Jerihona kojemu On postavlja pitanje koje može

izgledati suvišnim: "Što hoćeš da ti učinim?" (Mk

10,51). Isus je već unaprijed znao odgovor, ali je

želio da mu to slijepac kaže.

B. Sa slijepcem iz Betsaide to je još jasnije:

- uzima ga na stranu,

- hvata ga za ruku,

- stavlja na nj ruke,

- pita ga i slijepac odgovara,

- stavlja ruke na njegove oči,

- šalje ga kući (Mk 8,22-26).

C. U slučaju Samaritanke Isus postupa

neuobičajeno: razgovor traje nekoliko sati; s

Nikodemom raspravlja čitave noći, a sa

Samaritancima ostaje nekoliko dana i s njima

razgovara kako bi ih izliječio od rasne mržnje (Iv 4;

3).

Kako vidimo, Isus nije molio i djelovao samo

jedanput nego susljedno, kroz duže vrijeme, i tako

nam dao primjer kako možemo i mi nastaviti njegovo

djelo.

D. Isus nam pruža osobni primjer slavlja molitve

oslobođenja: On postavlja pitanja i naređuje (Mk

1,23-26; 5,1-20; 9,14-19).

111

3. Svjedočanstva

A. U jednom malom mjestu Kolumbije dogodilo

se veoma čudno ozdravljenje. Jedna djevojčica je

bolovala od osteomielitisa u nozi (= upala koštane

srži). Nakon višesatne molitve u nekoliko navrata

noga se ispravila, učvrstila i djevojčica je prohodala.

Za vrijeme molitve ona je plakala. Kad su je zapitali

zašto plače, rekla je kako se zavjetovala dragom

Bogu da će ostati bolesna sve dok joj se brat ne

obrati. Stoga joj se činilo da je prekršila svoj zavjet,

kad je vidjela kako ozdravlja. Trebalo je, dakle,

moliti za njezino nutarnje ozdravljenje. Gospodin ju

je tada potpuno ozdravio.

B. U gradu Matagalpa, u Nikaragui, dogodilo se

nešto slično. Jedna djevojčica je imala deformirane

noge. Molili smo za nju više puta, sve dok nije

uspjela ustati bez štaka. I ona je u tom trenutku

plakala. Kad su je zapitali zašto plače, rekla je da je

mrzila svoga oca zato što je pio i zadavao im mnoge

jade. Potom smo molili i poticali je neka oprosti

svome ocu, neka ga zavoli i zahvali mu što joj je

darovao život. Zatim smo opet molili za tjelesno

ozdravljenje koje se nastavilo ostvarivati.

Možemo zapaziti u obadva slučaja kako se

proces fizičkog ozdravljenja, koji je započeo,

zaustavio na neko vrijeme i nastavio tek kada se

izmijenio način molitve. Tako je došlo do potpunog

ozdravljenja.

112

C. Moja je sestra trpjela zbog desnog oka koje je

povrijedila u automobilskoj nesreći u Panami.

Liječnici su joj već kazali da neće više moći vidjeti.

Kad je jednog dana skinula zavoj s oka, počela je

plakati jer je sve vidjela udvostručeno. Tada smo

započeli moliti neka Bog dovrši svoje djelo. Što smo

više molili, slike su joj postajale sve jasnije. Nakon

višesatne molitve, vidjela je posve jasno.

Zaključak

Izrazom "terapija molitvom" želimo reći kako

Bog ne liječi odmah nego postupno.

Razlog je taj što mnogi bolesnici žele osjetiti

kako su u središtu pažnje, žele biti prihvaćeni, voljeni

i da se za njihove boli zanimaju i drugi. I kad ih ljudi

prihvate s ljubavlju, počnu im zacjeljivati rane, a

također i uzrok njihove bolesti.

Tko ne posvećuje sve svoje vrijeme molitvi za

bolesnike, neće mnogo uspjeti svojom molitvom.

Apostol Pavao nas ohrabruje i preporuča nam: "Bez

prestanka molite!" (1 Sol 5,17).

Za vrijeme jednog međunarodnog leta u

zrakoplovu je sjedio pokraj mene neki mladić

imenom Oktavio. Počeo mi je pričati o svojim

nemirima. Prije nego što sam mu se predstavio kao

svećenik, ispričao mi je sve o sebi i o svom

neurednom životu. U danom trenutku počeo sam ga

uvoditi u evanđeosku istinu. Rekao sam mu kako će

113

samo u Isusu Kristu naći ono što traži. Na visini od

oko devet kilometara Oktavio je u suzama prihvatio

Isusa kao svog Spasitelja i Gospodina.

Stjuardesa, iznenađena, zapita što se dogodilo.

- Upravo molimo - odgovorio sam - hoćete li

nam se i Vi pridružiti?

Budući da je na to pristala, ustao sam i ustupio

joj svoje mjesto. Oktavio i ja počeli smo glasno

moliti ne stideći se svoje vjere. Onda je došao

zapovjednik ekipe vidjeti što se događa i rekao nam:

- U zrakoplovu se ne moli.

- Jasno da se moli - rekoh mu - molit ćemo i za

Vas.

Budući da nije htio sjesti, stjuardesa, Oktavio i ja

molili smo pred svima koji su nas iznenađeni

promatrali.

Na rastanku sam Oktaviju dao posjetnicu. On ju

je glasno pročitao: "Velečasni Dario Betancourt".

Zatim mi je rekao:

- Ah! S pravom Vi molite tako lijepo... Vi ste

protestantski propovjednik.

- Ne! - odgovorih odmah. Da bismo lijepo molili

nije nužno biti protestant, već zaljubljen u Isusa

Krista. Ja sam katolički svećenik!

On mi nije vjerovao dok mu nisam pokazao

svećeničku iskaznicu. Nakon nekoliko mjeseci

primio sam slijedeće pismo u kojem mi Oktavio

govori o svojem ozdravljenju i kako je Isusu dao

prvo mjesto u svom životu.

114

Buenos Aires, 6. prosinca 1980.

Dragi Dario!

Jučer sam primio Tvoje krasno pismo. Hvala Ti!

Osjećam se veoma počašćen, pošto je teže dobiti

Tvoje pismo nego pismo predsjednika. Pričali su mi

kako si veoma zaposlen i zato mi je jasno da ne

možeš odgovoriti na sva pisma. Još jednom: hvala!

Jučer sam se, gledajući televiziju, smijao kao

lud, jer svi američki programi na španjolskom jeziku

imaju istog glasnogovornika. Čuo sam glas koji je

isti kao Tvoj, a čuje se u svim programima:

ponedjeljkom si policajac na motoru, utorkom te

progone po cijelom Teksasu jer si krao stoku;

srijedom si smioni, ćelavi detektiv, a u četvrtak tek si

obični liječnik koji se, kada se naljuti, pretvara u

zelenog diva.

Vjerujem kako smo u tome nešto slični. Nekad

sam "dobar dečko" koji pruža ruku spasa

nepoznatom utopljeniku, a slijedećeg sam dana lopov

i razbojnik koji se ruga cijelom svijetu.

Imam i ja zelenog diva koji me opsjeda kada

stvari ne idu kako treba. On sve ruši dok ne dobije

ono što hoće. Koliko osoba u jednom tijelu! Različiti

tipovi i likovi borave u meni oduvijek, čekajući iza

zavjese da bi izišli na pozornicu. Koliko glumaca u

meni - Oktaviju?!

- Dobrih, lažnih, ljubaznih, iskrenih Oktavija!

Koji mi je od njih najbliži ili kojemu sam sličan? Svi

115

su oni dio mene! Mogu li živjeti ako jedan od njih

umre ili mogu li živjeti bez ijednog od njih?

U klupi, čekajući svoj red, ima jedan drugi

glumac bez kojega ne mogu živjeti jer se uvukao već

davno u moje malo kazalište i kaže kako neće otići

dok mu ne povjerim glavnu ulogu! Ne mogu ga

odbaciti jer sam ga zavolio i bolji je od svih.

Kada moj kolerički "ja" stupi na pozornicu i

poslije nastupa vrati se na odmor, taj glumac se

pripremi odigrati svoju ulogu, ali drugi "ja" ga

zgrabe snažno za ruku i kažu mu:

- Isuse, kada ćeš prestati s tim postupkom? Ima

nas mnogo i Ti sam ne možeš preuzeti čitavo

kazalište, pomiri se s tim da s nama dijeliš mjesto

koje imamo. Prihvati da stupiš na pozornicu svake

nedjelje od 7 do 8 sati i dosta. Ima nas mnogo i svi

moramo ostvariti svoje umjetničke ambicije. Nemoj

nas više gnjaviti. Uostalom, za tvoje predstave

ljubavi, mira i drugih vrlina ne prodaje se mnogo

ulaznica.

Isus se tada povlači u svoju klupu i strpljivo

čeka.

Osvaja me taj tip. Razmišljao sam često kako bih

mu povjeriti glavnu ulogu, ali sam se pobojao kako

bi drugi glumci mogli pobjesniti. Razbludnik bi

uporno kucao na vrata moje sobe svake noći,

sebičnjak bi ga pratio, zatim bi došao lažljivac,

zavidnik, lijenčina sa svojim prijateljima i moja bi se

sobica ispunila ljudima, svađalicama te više ne bih

116

imao mira. Nadalje, tu su i gledatelji koji me gledaju.

Iz dana u dan bi govorili:

- Kako ovo kazalište ima samo jednog glumca?

Ne sviđa mi se ono što govori. Ne sviđa mi se ovo

kazalište.

Ljudi bi otišli, a ja ne mogu ostati bez

gledatelja. Da je Isus ranije otišao, ne bi bilo

problema. Ali sada ga ne mogu izbaciti napolje.

Najprije jer to ne želim, a zatim jer On sam ne bi htio

otići. Zaista želi ostvariti ono što je nakanio.

Svaki put kada dignem zavjesu pozornice svoga

života, oči mu zaiskre jer misli kako ću ga zovnuti.

Ali, ima mnogo glumaca i ne mogu mu dati čitavo

kazalište. Radim što mogu, makar drugi traže da ga

zauvijek izbacim.

Taj Isus traži mnogo. Ne samo što nije

zadovoljan da mu povjerim cijelo kazalište, koje

jedino imam, nego hoće da ga pustim neka radi na

svoj način i da bude direktor svih izvedbi. Ako tako

nastavi, jednog dana će me izbaciti iz postelje i

spavat ću na tlu.

Želiš li da Ti rečem istinu? Već davno bih ga bio

izbacio da nije bilo jedne djevojčice koja bijaše sama

nježnost, koja mi je svakog dana dolazila u kazalište i

pitala me u koje vrijeme predstavlja Isus iz Nazareta.

Bijaše tako divna, slatka! Imala je tri ili četiri godine

i lice s velikim očima koje bi se raznježile do dna

duše. Draga, kažem joj, ne znam hoće li se danas

117

Isus pojaviti, ali u nedjelju, između sedam i osam,

sigurno!

- Nije važno! Ja ću čekati - kaže mi - dok se

šćućurila iza sjedala poput bijelog goluba. To je

najljepša od svih djevojčica što sam ih ikada u životu

vidio. Podsjeća me na pahuljicu snijega... a njezin

slatki osmijeh izgleda kao med!

Ona pozorno prati sve predstave.

Čin za činom gleda široko otvorenim očima i očekuje

da navjestitelj kaže preko zvučnika:

- A sada ste Vi na redu, Isuse iz Nazareta!

Ali ništa od toga! Prolaze sati a Isus se ne

pojavljuje. Prati zavjesu koja se spušta, pokušava

pronaći Isusovo lice iza zastora, ali njezine velike oči

ništa ne mogu otkriti. Na kraju kaže: "Dobro, možda

sutra...!"

I odlazi pognute glave i sa suzom u oku. Prije

nego što ode, zapita me: "Vjerojatno sutra, zar ne?"

- Ne mogu ti obećati, draga, možda bude sutra!

Nježno me poljubi i udalji se šapćući: "Molim te,

Oktavio, ako vidiš Isusa, reci mu bila je mala Marija

(iz Nazareta)!"

Ovom fantastičnom pričicom pokušavam Te

upoznati s nekim događajima iz mojega života. Dragi

Dario, grli Te Tvoj prijatelj i želi: lijepo proslavi

blagdane!

Svakodnevno molim Gospodina neka nastavi

liječiti moje duhovne bolesti.

Tvoj prijatelj Oktavio

118

Ovo pismo nam svjedoči kako može biti

djelotvorna "terapija molitvom" kada želimo biti

preobraženi u Krista.

"A svi mi, koji otkrivenim licem odražavamo

slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem

preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu" (2 Kor

3,18).

119

POGLAVLJE VIII.

RIJEČ SPOZNANJA

Sve češće čujemo kako se u molitvenim

skupinama i na kongresima govori o "riječi saznanja

ili spoznanja". A još češći je slučaj da je doživimo

kada se moli za ozdravljenje bolesnika. Dogodi se da

čujemo navještaj: "Gospodin Isus ozdravlja jednu

osobu koja osjeća toplinu u određenom dijelu tijela.

To je Božja moć ozdravljanja. Bog koji je život,

upravo liječi tu osobu".

Neki su time iznenađeni, drugi se pitaju što se to

događa i zašto se govori na taj način, a ima i

skeptika.

Pokušat ćemo objasniti ovaj dar, koliko je

moguće, ovaj dar koji služi za učvršćenje vjere u

zajednici.

1. Što je riječ spoznanja

To je nadnaravna spoznaja koja se prima po

milosti. Po njoj ljudska inteligencija prima

rasvjetljenje djelovanjem Duha Svetoga po kojem se

spoznaje i vidi korijen nekog problema ili ono što

Bog radi ili će uraditi sa svojim stvorovima s

nadnaravnim ciljem.

120

Nadnaravna spoznaja milosti

Radi se o nadnaravnoj spoznaji koja se ne

postiže umovanjem ili zaključivanjem, nego

posebnom svjetlosti Duha Svetoga koja se daje

postupno. Sigurnost se ne postiže ljudskim znanjem i

razmišljanjem, nego je to posebna milost Božja.

Po njoj se ljudski razum prosvjetljuje

Riječ spoznanja dolazi u ljudski um koji je

prethodno pripravljen po vjeri kako bi mogao primiti

ovu nadnaravnu spoznaju. To je dodatni dar koji

pomaže rastu i jačanju vjere.

Po djelovanju Duha Svetoga

Duh Sveti je djelatnik koji pokreće riječ

spoznanja. Svjetlo Duha Svetoga omogućuje

spoznaju i viđenje. Nije to neko umovanje, nego neki

viši pokretač potiče na djelovanje.

Za spoznaju i gledanje

Riječju spoznanja upoznajemo ono što je Bog

uradio, što čini ili što će učiniti sa svojim stvorovima.

Često se navještaj riječi spoznanja podudara s

Božjim djelovanjem.

U drugim zgodama izgleda da je riječ spoznanja

sredstvo Duha Svetoga, uspješna riječ koja ostvaruje

121

ono što naviješta. Kad je Bog rekao "Neka bude

svjetlo", svjetlo je nastalo. Na sličan način kada se

navijesti neko ozdravljenje, ono se i ostvaruje. (usp.

Iv 15,3; Ps 16,12).

U stvorovima s nadnaravnim ciljem

Riječ spoznanja upotrebljava se prvenstveno za

očitovanje božanskih stvarnosti u stvorovima koje

otkrivaju Božju slavu. Jednostavnije bismo mogli reći

da je ona svjetlo Duha Svetoga po kojem

prepoznajemo Božja djela.

2. Drugo ime ovog dara

Katkada ga nazivaju "riječ znanja". A može se

također nazvati: spoznaja, znanje i razumijevanje. Ja

rado upotrebljavam izraz spoznanje jer on potpunije

izražava smisao karizme: dar kojim se spoznaju

Božja djela. Nadalje, više mi se sviđa riječ spoznanja

jer neki teolozi vide razliku između spoznanja i

znanja. Prema njima prva riječ označuje spoznaju

Božjih djela, bez objašnjavanja. Druga bi riječ bila

razmišljanje, raspravljanje, produbljivanje i poniranje

u Boga, kako bismo i druge mogli poučiti o Bogu.

Mislim kako riječ spoznanja najbolje izražava

njezinu bit. Drugom se teže objašnjava ono što je ova

karizma Duha Svetoga.

Nije to neki "psihički fenomen" ili "izvansjetilna

spoznaja". Nije ni "telepatija" niti "vidovitost". Nije

122

ni "prenošenje misli" kao kada dvije osobe

istovremeno primaju istu poruku.

3. Kako se zamijeti ovaj dar

Na različite načine.

To je unutarnja sigurnost kako je ono što je

došlo u razum doista Božje djelo i duh se ne smiruje

dok to ne objavi.

To je kao kad jedna riječ bljesne na

televizijskom ekranu. Na primjer riječ "srce". Kad se

izgovori, pojavljuju se pojedinosti: osoba bolesna

srca, određene dobi, s ovom ili onom teškoćom.

Može također biti kao mala bol u nekom dijelu

tijela ili kao da netko vrhom prsta dira jedan dio

tijela. Kada se navijesti da Bog ozdravlja neku osobu,

osjećaj boli nestaje.

Primjer: zamislimo, nalazimo se u potpuno

tamnoj sobi. Najednom se upali svjetlo i u jednom

kutu zapazite glasovir crne boje, zaključan, starinski.

Iznenada se ugasi svjetlo i opet ste u tami. U trenutku

dok je svjetlo bilo upaljeno nismo imali vremena

razmišljati o vrijednosti glasovira, koliko je star, je li

biser starine itd. Ponovno se upali svjetlo i na drugoj

strani prostorije ugledamo ormar pun knjiga, raznih

boja i oblika, različitog sadržaja i u raznim

položajima... Svjetlo se ugasi i najednom se vrati

tama, a nismo imali vremena za druga razmišljanja.

123

Otac Émilien Tardif u svojoj knjizi "Isus me je

učinio svjedokom" tumači: "Radi se o jednoj jasnoj

ideji koju imamo u duhu. Postupno, kako je bolje

spoznajemo, javljaju se pojedinosti. Ovo iskustvo bih

usporedio s pismenim porukama na papirnatim

ubrusima. Na prvom ubrusu nalaze se riječi koje su

povezane s tekstom koji je na drugom ubrusu. Treći

se ne može čitati ni razumjeti ako nismo pročitali dva

prethodna teksta. Na isti se način počne objavljivati

poruka riječi spoznanja koja se nadopunjuje

postupno kako se prenosi."3

4. Kada se njom služiti

Ima ih koji nastoje zanijekati ovaj dar zbog

raznih zloupotreba. Ja mislim: budući da je to dar

koji nam pomaže rasti i jačati u vjeri, iako ga neki

smatraju čudnovatim i odbacuju, nas ne bi smjele

smetati zloupotrebe tog dara, već bi nas to trebalo

poučiti o njegovoj pravilnoj upotrebi. Nigdje nije bilo

toliko zloupotreba koliko u sakramentu pomirenja, pa

ipak ga Crkva nije ukinula. Nešto slično može se reći

i za ovaj dar.

Neki misle da se ovaj dar ne bi smio

upotrebljavati u javnosti budući da se uglavnom radi

o otkrivanju tajni srdaca; nešto slično kao što je Isus

3 Usp. P. Émilien Tardif - José H. Prado Flores, Isus me je učinio

svjedokom, "Duh i voda", Jelsa 1988, str. 42 sl.

124

postupio sa Samaritankom kada joj je otkrio njezin

život i njezine muževe. Mislim da je to tek dio tog

dara, a nije jedini ni glavni cilj.

U karizmatskoj obnovi on se često upotrebljava

da se navijesti ozdravljenje koje Bog ostvaruje u

svom narodu, što pruža radost Gospodinu i pomaže

rastu vjere. Podrazumijeva se samo po sebi da se

riječ spoznanja ne smije upotrebljavati u javnosti

kada otkriva grijehe neke osobe, jer bi to donijelo

pomutnju a ne blagoslov.

Zbog toga neki biskupi i svećenici ne dopuštaju

javno častiti ovaj dar, iako ga prihvaćaju. Stoga bi

bilo prikladno, prije nego li se služi ovim darom,

tražiti biskupovo mišljenje o tom daru. Kako bi se

izbjegli nesporazumi, treba vjernike poučiti o samom

daru prije njegova slavlja. Mnogi nesporazumi su

plod neznanja. Kada se sve objasni, dar se rado

prihvaća.

5. Kako prepoznati vjerodostojnost dara

Evanđelje nam savjetuje metodu kako raspoznati

autentičnost dara spoznanja: "Po njihovim ćete ih

plodovima prepoznati" (Mt 7,16). Plodovi, učinci,

jedini su način kako upoznati je li ovaj dar istinit ili

nije. Važna su svjedočanstva. Inače bi moglo

izgledati kako netko manipulira ili se igra

psihologijom zajednice. Svjedočanstvima je svrha

slava Božja i izgradnja zajednice. Stoga, kada se

125

upotrebljava ovaj dar, trebaju ga pratiti svjedočanstva

koja će ga potvrditi. Veoma je značajno što je Isus

Krist odgovorio učenicima, koje mu je poslao Ivan

Krstitelj neka ga pitaju je li On Mesija ili drugoga

treba čekati, upućujući ih na svoja djela: "Pođite i

javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju,

hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju,

siromasima se navješćuje evanđelje" (Mt 11,4-5).

Ovaj Isusov odgovor dokazuje vrijednost

svjedočanstava i jasno pokazuje Isus je Mesija koji

čini čudesna djela. Na isti način svjedočanstva

potvrđuju istinitost "riječi spoznanja".

6. Biblijski temelj

Isus se često služio ovim darom: znao je ono što

misle pismoznanci (Lk 5,22), narod (Lk 11,17),

učitelji Zakona (Mt 9,4). Natanaelu otkriva tajne

stvari (Iv 1,47-48) i Samaritanki njezinu prošlost (Iv

4,16-18).

Sveti Pavao izričito spominje ovaj dar u (1 Kor

12,8): "Jednome se po Duhu daje riječ mudrosti,

drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu."

U Starom zavjetu također susrećemo primjere za

to: Daniel otkriva lažnu optužbu protiv Suzane (Dn

13), a Josipu je Bog po snovima otkrivao stvarnost

(Post 37,40-41).

126

7. Dar mudrosti

Riječ spoznanja i dar mudrosti dvije su različite

karizme, iako veoma slične.

Dar mudrosti nije ništa drugo nego ostvarivanje

riječi spoznanja.

Slično se događa i uraru koji u praksi

primjenjuje svoje znanje i tako se pokazuje

kompetentnim u svemu što se odnosi na njegovo

"umijeće".

Mudrost se sastoji u tom da znamo što trebamo

činiti s primljenom riječi spoznanja. Tako je Josip

Egipatski zahvaljujući mudrosti postao prvi Faraonov

ministar (Post 41,37-57), a Daniel je raskrinkao

prave krivce koji su nepravedno optužili Suzanu (Dn

13,50.60).

Neki teolozi tumače ovu karizmu kao

nadnaravnu krepost po kojoj prosvjetljenjem Duha

Svetoga sudimo o Bogu i o Božjim stvarima.

8. Svjedočanstva

Smatram da snaga svjedočanstva najbolje tumači

i uvjerava ljude u ovaj dar.

A. Prigodom automobilske nesreće koju sam

imao u Panami ostali su mi zgnječeni drugi i treći

kralježnjak u slabini, koji su mi zadavali velike boli

te sam se morao ponovno vratiti u bolnicu.

127

U studenom 1983. održan je u Santu Domingu u

Dominikanskoj Republici Latinoamerički kongres

karizmatske obnove. Premda sam osjećao jake

bolove u kralježnici, ipak sam odlučio sudjelovati. Za

vrijeme molitvenog susreta otac E'milien Tardif je

molio molitvu za ozdravljenje svih sudionika. Kada

je započeo molitvu, osjetio sam toplinu u plećima i

ispod pojasa. U sebi sam rekao: "Ozdravljam, jer

osjećam toplinu."

Međutim, i nadalje sam osjećao boli.

Završavajući molitvu otac Tardif je rekao: "Među

sudionicima ima nekoliko osoba koje posjeduju riječ

spoznaje. Upotrijebite je na slavu Božju i dobro

braće."

U određenom trenutku netko reče: "Ovdje je

čovjek koji je nastradao u prometnoj nesreći i osjeća

bolove u leđima. U ovom času osjeća toplinu jer ga

Gospodin ozdravlja."

U tom istom trenutku, brže od djelovanja

injekcije morfija ili nekog drugog lijeka, bol je

nestala. Zahvaljujem Bogu što me je blagoslovio

ovim olakšanjem i potvrdio mi stvarnost riječi

spoznanja, jer sam do tada bio samo njezino

sredstvo.

B. U gradu Monterreyu, u Meksiku, Gerardo

Gonzales i Paty Olais nisu mogli imati djece, a već

su više godina bili u braku. Liječnici im više nisu

davali nade. U prosincu 1982. Gospodin je dao

128

slijedeću riječ spoznaje: "Ovdje je nazočan bračni

par kojemu će Gospodin udijeliti sina. Supruga će

začeti tijekom pet mjeseci." U jednoj ranijoj zgodi po

riječi spoznanja bilo im je nagoviješteno kako će

dobiti sina 1984. godine.

Koncem mjeseca travnja gospođa je počela

kupovati oprave koje su potrebne za blagoslovljeno

stanje i rođenje djeteta. Osobe koje su znale za

Gospodnji navještaj i vidjele je kako se ponaša, ipak

su sumnjale.

Prvog svibnja, na blagdan svetog Josipa radnika,

reče ona svome mužu: "Budući da je danas sve

zatvoreno i klinike ne rade, sutra ću otići k liječniku

da dobijem potvrdu da sam trudna!"

Slijedećeg dana je otišla na pregled i analize su

pokazale da je već mjesec dana u blagoslovljenom

stanju. Točno se ispunilo ono što joj je rekao

Gospodin: "Tijekom pet mjeseci začet ćeš dijete!"

Toliko željeno, iščekivano i najavljeno dijete rodilo

se prvog siječnja 1984. Točno nakon devet mjeseci.

Nakon nekoliko dana dopala me sreća da krstim

ovo dijete u župi Gospe Fatimske u Monterreyu, u

radosti i zahvalnosti Bogu koji je navijestio to

rođenje.

C. U gradu Pompano Beach, Florida, u

Sjedinjenim Američkim Državama, bijaše neki

mladić koji nije bio siguran želi li nastavi studij na

129

sveučilištu ili ući u sjemenište i prihvatiti

svećeništvo, koje ga je privlačilo.

Za vrijeme Svete mise na završetku kongresa u

tom gradu mladić je rekao Gospodinu: "Ako želiš da

budem svećenik, učini da po tvom daru ova braća

kažu nešto o mladiću koji sumnja u svoj poziv."

Nakon završetka molitve, svjedoči on sam, čuo

je ove riječi: "Ovdje je jedan mladić koji je u sumnji

glede svog poziva u svećeništvo. Ne boj se! Odvažno!

Ja sam s tobom i volim te! Želim da mi pomogneš i

da me slaviš na mojim oltarima!"

Mladić kaže kako ne može izraziti ono što je

tada doživio: srce mu je udaralo, ruke su mu postale

hladne a topli znoj oblio je njegovo tijelo. Donio je

odluku i sada se nalazi u sjemeništu.

D. U Buenos Airesu (Argentina) po riječi

spoznaje jedan bračni par je primio nagovještaj o

rođenju njihova sina kroz deset mjeseci. Donosim

svjedočanstvo koje su oni sami napisali.

"Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i veličajte,

hvalite ga pred svim živima zbog onoga što je za vas

učinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo,

bogobojazno razglašavati djela njegova. Lijepo je

čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivati djela

Božja. Činite dobro, i neće vas zlo snaći" (Tob 12,6-7).

Želimo se javno zahvaliti Bogu i ukratko iznijeti

ono što nam je učinio Gospodin.

130

U prve četiri godine našega braka nismo mogli

imati djece, pa smo se obratili liječnicima. Pri tome

nismo prestali moliti Boga tražeći milost da

postanemo roditelji. Mnogi su također molili za nas u

misama, krunicama i devetnicama, u Argentini i u

inozemstvu.

Prve nedjelje rujna 1978., prema običaju župe

Presvetog Trojstva, služila se mjesečna Sveta misa

Karizmatske obnove. Nakon svete pričesti, u kojoj

smo primili Kruh života, jaku hranu spasenja i

milosti Božje, pravo Tijelo i pravu Krv Uskrslog

Isusa, svećenik, koji je predvodio slavlje, molio je za

bolesnike. U toj molitvi misnik je rekao kako je u

svom srcu osjetio da će Bog darovati sina bračnom

paru koji već dugo moli za tu milost. Za deset mjeseci

će ga donijeti u crkvu da bi ga svi mogli vidjeti.

Kad je završila Sveta misa, mnogi su nam došli

čestitati; ali odnosi li se to baš na nas? Nešto mi je

govorilo potvrdno. Neki su nas čudno gledali i

smiješili se govoreći: "Vidjet ćemo!"

Nekoliko dana poslije te mise moja supruga je

podvrgnuta struganju na maternici nakon jedne

terapije protiv sterilnosti. Odnijeli smo nalaze našem

liječniku i pokazali mu krivulju temperature i rekli

mu u kakvom je stanju moja supruga, a on je rekao:

"Vaša supruga je trudna, ali treba poći na daljnje

pretrage kako bi se to potvrdilo. U mojih dvadeset

godina liječničke prakse po drugi put susrećem

ovakav slučaj."

131

I doista, dijete se začelo nakon četiri godine

čekanja i nadanja u vjeri i nije izgubljeno usprkos

struganju maternice.

Dijete se rodilo potpuno prirodno u nedjelju 27.

svibnja, na dan Uzašašća našega Gospodina Isusa

Krista. Težilo je tri kilograma, i bilo dugo pedeset

centimetara.

Trebamo zahvaliti Bogu za mnoge divote koje

nam je iskazao u našem životu, od kojih je ova

jedinstvena. Dobili smo i druge darove koji su

omogućili ovo rođenje.

Bog je zaštitio naše živote od straha, tjeskobe,

razočaranja, osamljenosti, nedostatka razumijevanja

u braku, loših odnosa s našim roditeljima, nedostatka

prihvaćanja nas samih, nedostatka zanimanja za

bližnjega. Nismo, doista, stigli do konačnog cilja.

Trudimo se više nego ikada kako ne bismo izgubili

konačnu nagradu.

Božji putovi nisu naši putovi. On ima plan za

svakoga od nas, on nam ga ne nameće nego nas zove

da mu se predamo. Na nama je, odgovoriti mu. Ako

se opiremo Božjem planu, ne možemo računati na

Božju milost.

Samo Krist uči čovjeka kako biti čovjekom, kako

živjeti kao čovjek i koji je posljednji smisao svih

stvari. Sretan je čovjek koji živi u Kristu.

Jorge Hernán i Kako Meroño

132

U prvu nedjelju srpnja 1979. za vrijeme

mjesečnog Euharistijskog slavlja karizmatske obnove

u župi Presvetog Trojstva u gradu Buenos Airesu

(Argentina), kršteno je dijete obitelji Merono, točno

nakon deset mjeseci nakon što je Bog rekao da će ga

donijeti kako bismo ga vidjeli.

E. U jednoj crkvi u Argentini, za vrijeme

molitve ozdravljenja, Gospodin je rekao preko riječi

spoznaje: "Na lijevoj strani crkve, uz prvi stup, stoji

liječnik koji nije Argentinac i tu je sa svojom djecom.

Sve promatra kritički i prezirno. Gospodin želi da se

ove iste večeri pokaje za svoje grijehe i prizna Isusa

Krista kao Gospodina svojega života i svoje obitelji.

Isus ga želi spasiti i po njemu njegovu suprugu i

djecu."

Nakon Euharistije taj čovjek je pristupio oltaru i

predstavio se: "Ja sam liječnik Kolumbijac o kojem

ste govorili. Gotovo ne mogu vjerovati u sve ovo što

se je dogodilo. Duboko sam potresen. Još večeras ću

učiniti ono što je rekao Gospodin."

Nekoliko dana kasnije primio sam od njega

slijedeće pismo:

San Bernardo, 12. prosinca 1981.

Cijenjeni oče Dario!

Ja sam liječnik Kolumbijac koji Vas je

bojažljivo, nepovjerljivo i radoznalo slušao u crkvi

133

svašta nagađajući o čudu, ozdravljenju i o Bogu.

Pitao sam se u sebi: je li to parapsihologija, terapija

skupine, sugestija ili je to zaista nešto nadnaravno,

što pripada nebeskom Ocu? Kad imaš vjeru, čini ti se

da dotičeš nebo svojim rukama i gledaš divna Božja

djela.

Nisam Vam htio pisati prije nego li sredim,

nakon mnogo godina, račune sa svojim Bogom.

Nakon zrelog razmišljanja, pričestio sam se 8.

prosinca. Bio je to isti dan moje Prve svete pričesti,

primljene u Kolumbiji godine 1936.

Budući da se bliže božićni blagdani, ja ću se

pričestiti zajedno sa svojom suprugom i svojom

odraslom djecom. Trojica sinova su liječnici, od

kojih se dvojica pripremaju za Prvu pričest u

Velikom tjednu. Četvrto dijete je kćerka, inženjer, i

ona se već pričestila.

Čitava obitelj Salazar moli Boga da bi plodovi

oca Darija svaki put bili sve obilniji.

S ljubavlju Vas grle i čestitaju Vam Sretan

Božić! J. D. S. C.

134

POGLAVLJE IX.

KAKO BOG OZDRAVLJA

Posve je prirodno da svako biće, koje je svjedok

čudesnih Božjih djela, postavi pitanje: "Kako se to

dogodilo? Kako je Bog to učinio?"

Kada se objasne Božja djela, onda ljudi lakše

povjeruju u Boga. Sv. Petar kaže mudro: "Budite

uvijek spremni na odgovor svakomu tko od vas

zatraži obrazloženje nade koja je u vama! Ali blago i

s poštovanjem!" (1 Pt 3,15-16)

Ima mnogo tajnovitih pojava čije tumačenje

daleko nadilazi naše poimanje. I mi ih prihvaćamo.

Ali ima i drugih slučajeva koje možemo objasniti i to

pojašnjenje pomaže vjeri. Primjer za to imamo u

ozdravljenju "slijepca od rođenja": onima koji su ga

pitali kako se dogodilo čudo, on je jednostavno i

jasno iznosio događaj (Iv 9).

Božja djela, iako nam se čine teška i tajanstvena,

katkada se mogu iskazati posve jednostavno. Mnogi

ih ne prihvaćaju i ne vjeruju u njih, kao i farizeji koji

su ispitivali slijepca.

Na jednom kongresu liječnika i karizmatika u

gradu Santiago (Argentina), neki liječnici, pošto su

bili svjedoci čudesa Božjih tijekom molitve za

ozdravljenje, začuđeni i zadivljeni pitali su: "Na koji

način Bog čini ta čudesna djela?" Primljeni odgovori

ne samo da ih nisu zadovoljavali, nego su neki od

135

njih pokušali liječničkom znanošću tumačiti te

činjenice.

Analizirajmo sada tri načina na koja nas Bog

ozdravlja.

1. Služi se sredstvima koja nalazi u nama

Katkada Bog upotrebljava za naše ozdravljenje

autosugestiju.

Jedno filozofsko načelo glasi: "Bog ne umnaža

bića bez potrebe", što znači On ne djeluje izravno

ako to može učiniti nečim što već u nama postoji.

U ozračju vjere i molitve Bog može umnožiti

našu "sugestiju" do te mjere da nas po njoj ozdravi.

To se može dogoditi bilo po uvjerljivoj riječi

propovjednika, svjedočanstvom, po vjerničkoj

zajednici itd. U mnogim molitvama za ozdravljenje

ima osoba koje su tako izliječene. Treba biti jasno ne

ozdravlja nas sugestija, nego Gospodin služeći se

njom kao sredstvom. Ne smijemo miješati vjeru i

sugestiju. To su dva različita područja.

Mnogo naime osoba oboli po autosugestiji, zašto

nas onda Bog ne bi mogao i po autosugestiji

ozdraviti? Ipak trebamo reći, kao što autosugestija

nije glavni uzročnik bolesti, ne može uvijek ni

pomoći pri ozdravljenju.

Ako je po srijedi i sugestija, Bog ne gubi na

svom dostojanstvu, ako se ozdravljenje događa.

Konačno, zar je presudno kojim se sredstvima Bog

136

služi pri ozdravljenju bolesnika? (Za pojedina čudesa

Isus je upotrijebio i blato kako bi ozdravio slijepca).

Znanost postepeno otkriva nove sposobnosti i

energije koje je Bog pri stvaranju usadio u naše

tijelo. Parapsihologija neumorno traži tumačenje tih

fenomena i u nekim slučajevima ozdravljenja

pokušava ih protumačiti. Za vjernika nije to

presudno. Parapsihološki se ne mogu objasniti sve

pojave, a najmanje Božja djela.

Treba upotrebljavati dar vjere, koji je iznad

razuma, i uočiti u danom času Božje djelovanje koje

se može služiti različitim sredstvima.

U župi Marije Pomoćnice u gradu Cuenca,

Equador, dogodio se slijedeći slučaj.

Jedna gospođa je stanovala u brdima, daleko od

grada, i preko radija je čula da se u crkvi Marije

Pomoćnice održavaju misije. Žena je bila uzeta već

dugo vremena i nije mogla hodati, tako je zamolila

da je netko odnese na nosiljci da bi osobno

sudjelovala u misijama.

Ulazeći u crkvu vidjevši mnoštvo naroda koje je

pjevalo i slavilo Gospodina i žar na licima svih tih

osoba, osjetila je veliku uzbuđenost i odmah je

osjetila kako toplina zahvaća čitavo njezino tijelo. U

isto vrijeme počeli su se micati svi njezini udovi, a

bol je malo po malo nestajala. Poslije podne, nakon

sakramentalne ispovijedi i pošto je primila

bolesničko pomazanje, žena je potpuno ozdravila.

137

2. Bog se služi sredstvima izvan nas

Bog se služi također onim što je izvan nas:

liječnicima i lijekovima. Tko ne može posvjedočiti

da je više puta izliječen redovitom liječničkom

terapijom?

Sveto pismo na više mjesta govori kako Bog

ozdravlja pomoću tih sredstava.

A. Preko liječnika

"Časti liječnika čašću koja mu pripada zbog

njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio" (Sir

38,1).

Bog naređuje da se potraži i poštuje liječnik

kako bismo mu se povjerili. Razlog je tome "jer ti je

potreban". Kao da kaže: Ja te liječim preko liječnika.

"Liječenje od Svevišnjega dolazi, kao što se dar

od kralja dobiva" (Sir 38,2-3)

Bog je liječniku udijelio dar ozdravljanja kao što

je civilnim vlastima povjerio dar upravljanja.

"Liječnici se Bogu utječu neka im podari milost

izlječenja i lijek za spas života" (Sir 38,14).

Ove nam posljednje riječi jasno govore kako

Bog ozdravlja preko liječnika.

Na kongresu liječnika u gradu Santiago u

Argentini molili su za ozdravljenje doktorice Ane

Solorzano. Ona je o tome napisala slijedeće

svjedočanstvo:

138

"Imam 40 godina. Liječnica sam. Od listopada

1978. bolujem od išijasa. Već u studenom dobila sam

laganu upalu zglobova. Od siječnja 1979. do lipnja

iste godine bolest je zahvatila sve zglobove u

rukama, koljenima i nogama. Trpjela sam velike

bolove u mišićima. Skoro sam postala invalid.

Posjećivala sam domaće i strane specijaliste, ali bez

uspjeha. Liječili su me aspirinima na koje sam

alergična. Liječili su me protiv upale i bolova, ali

bezuspješno. Tek su se bolovi nešto smanjili.

Liječenje betametadonom je izazvalo Cuchingovu

bolest koja je još više otežala moje i onako teško

stanje. Bolovala sam, dakle, od reumatske upale

zglobova. Upala me iskrivila i učinila teškim

invalidom. Bol i nepokretnost koji zadese čovjeka u

punini životne snage bacaju ga u depresiju i trajnu

bol, koja ne prestaje ni uz jake lijekove, što može

dovesti do samoubojstva.

Ja sam kršćanka katolkinja. Usprkos svojim

jadima i jakim mukama nisam se odrekla vjere i

smatram da me je ona održala u životu.

Sudjelovala sam na seminarima karizmatske

obnove tražeći više duhovnu nego fizičku pomoć, jer

mi je duhovna pomoć bila potrebnija. U subotu 7.

svibnja sudjelovala sam na sastanku zajedno s

liječnicima. Tom prigodom se molilo za moje

ozdravljenje i od tog časa moji bolovi su prestali,

zglobovi lakata i ruku su pokretniji, vodeni otoci

znatno su smanjeni kao i skvrčenost zglobova,

139

karakteristična za ovu bolest. S vremena na vrijeme

uzmem i sada koji analgetik, spavam dobro, bez

bolova, što nisam mogla gotovo pet godina. Još

nisam ozdravila od bolova koje osjećam pri hodanju

(te bolove ne osjećam kada počivam) u obadvama

koljenima, posebno u lijevom.

Kao liječnik priznajem da se sve ovo što mi se

dogodilo ne može znanstveno protumačiti. Nimalo ne

sumnjam kako je molitva izmoljena nada mnom

postignula ovo ozdravljenje koje sam bezuspješno

tražila tijekom godina." Ana Solorzano"

B. Lijekovima

"Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih

čovjek ne odbacuje" (Sir 38,4).

Neke stvorene stvari, kao lijekovi, biljke, imaju

ljekovita svojstva koja su dobile od Boga. Veliki

učinci skromnih i neznatnih lijekova koji se

upotrebljavaju u medicini u skladu su s biblijskim

učenjem.

"Bog je ljudima dao znanost da uzmognu slaviti

snagu djela njegovih. Njima se liječi i bol ublažuje,

od njih ljekarnik lijekove priprema. Tako nema kraja

njegovim divnim djelima" (Sir 38,6-7).

Zahvaljujući lijekovima mnogima se vraća

zdravlje. Slijedeći tekst jasno govori kako Bog

ozdravlja i lijekovima:

140

"Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek" (Ez

47,12).

Prorok Ezekiel govori u viđenju, promatra

elemente svakidašnjeg života u kojemu se kao lijek

upotrebljavaju biljke pojedinog kraja i vremena.

C. Balzam

"Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje

liječnika? Ta, zašto ne dolazi ozdravljenje kćeri

naroda mojega?" (Jr 8,22).

"Uzmite balzam za njegovu ranu, možda

ozdravi!" (Jr 51,3).

D. Ulje

"Poli mu rane uljem i vinom i povi ih" (Lk

10,34).

"Mnoge su bolesnike mazali uljem i ozdravljali

ih" (Mk 6,13).

"Neka se pomole nad njim i pomažu ga uljem u

ime Gospodnje" (Jak 5,1).

Davni je običaj da se ljudi služe uljem da zagriju

i učvrste mišiće.

E. Vino

"Uzimaj i malo vina zbog svog želuca i svojih

čestih bolesti" (1 Tim 5,23).

"Poli mu rane uljem i vinom i povi ih" (Lk

10,34).

141

U biblijsko vrijeme vino se često upotrebljavalo

kao dezinfekcijsko sredstvo, najvjerojatnije zbog

alkohola u njemu.

Blagoslov lijekova

U Rimskom obredniku ima lijepa molitva kojom

se moli Božji blagoslov za lijekove. Mnogi liječnici

svjedoče kako su, nakon molitve nad lijekovima,

nestali popratni učinci i kako se njihova terapeutska

djelotvornost pokazala uspješnijom. Evo tog

blagoslova:

- Pomoć je naša u imenu Gospodina.

- Koji stvori nebo i zemlju.

- Gospodin s vama.

- I s duhom tvojim.

Pomolimo se: Bože naš, koji si tako divno

stvorio čovjeka i još divnije obnovio, udostoj se

priskočiti u pomoć ljudskoj i zemaljskoj nevolji svoje

djece koja su izložena raznim bolestima. Čuj naše

molitve i blagoslovi ove liječničke instrumente i

lijekove, da bi oni, koji ih uzimaju, upoznali u

svojem tijelu i u svojoj duši istinitost tvoje

providnosti. Ti si po svome Sinu Isusu Kristu

izliječio tolike bolesti i kraljuješ s njime i s Duhom

Svetim u vijeke vjekova. Amen.

(Poškropi se blagoslovljenom vodom)

142

Ili slijedeća molitva:

Pomolimo se: Bože, ti si čovjeka čudesno

stvorio i čudesnije obnovio, ti si se dostojao

mnogovrsnim lijekom pomagati različitim nemoćima

što snalaze smrtne ljude: budi milostiv na naša

prizivanja i izlij s neba sveti svoj blagoslov na ovaj

lijek, neka onaj, koji ga uzme (oni, koji ga uzmu),

zasluži (zasluže) dobiti duševno i tjelesno zdravlje.

Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

(I neka se poškropi blagoslovljenom vodom)

/Rimski obrednik Pija XI., Zagreb 1929./

U Tijuani (čitaj: Tihuani), u Meksiku, Carmelita

de Valero morala je uzimati jedan lijek koji ju je

bacao u pospanost te nije mogla izvršavati svoje

obveze supruge i majke. Tada smo, njen suprug Jose

Valero, liječnik, Carmelita i ja molili nad lijekovima.

Slijedećeg dana žena više nije imala onaj osjećaj

pospanosti i bila je sretna što nas može posluživati s

ljubavlju i pažnjom.

Društvo kršćanskih liječnika

Kršćanski liječnici u Sjedinjenim Američkim

Državama otkrivaju moć molitve na medicinskom

području. Oni se obvezuju da će molitvu za

ozdravljenje spojiti sa stručnom medicinskom

pomoći kako bi postigli tjelesno, duševno i duhovno

ozdravljenje.

Ovo Društvo okuplja stručnjake medicine.

143

Stoga ovdje donosim adresu glavnog ureda Društva

da se liječnici, koji žele, mogu na njega obratiti:

Association of Christians Therapist

3700 East Avenue

Rochester, New York 14618 - U. S. A.

Sretni smo što se u sadašnjem času u raznim

krajevima svijeta susreću i sastaju stručnjaci kako bi

izmolili od Boga svjetlo za svoj liječnički rad.

3. Bog ozdravlja i neposredno, bez upotrebe

sredstava

Bog nas ozdravlja i izravno, bez ikakvih

sredstava. Ovaj treći način je diskretniji, manje

poznat, ali se Bog i njime služi. U ovom trećem

postupku otkrivamo čudo u pravom smislu riječi. To

čudo ima moć razbuditi osobnu vjeru.

U Rimu sam upoznao redovnicu Družbe

Marijine koja je čudesno ozdravila od vanjskog raka

na glavi zagovorom Utemeljiteljice Reda. Časna

sestra mi je ispričala kako je u snu vidjela kako s

neba silazi na oblacima blažena Juana Del Stonac

koja ju je dodirnula po glavi i rekla joj: "Kćerko,

Bog te je ozdravio." Kada se probudila, utvrdila je

da je savršeno zdrava i da su rane posve zacijelile.

Ovo čudo je potvrđeno od Kongregacije za

proglašenje blaženima. Juanua Del Stonac

kanonizirao je papa Pio XII. godine 1950.

144

145

POGLAVLJE X.

MOŽE LI SOTONA OZDRAVLJATI ?

Ne želim ovdje razvijati teološku studiju o ovom

"živom biću, duhovnom, pokvarenom zavodniku.

Užasna stvarnost, tajanstvena i strašna", kako ga je

nazvao Pavao VI. u svojoj katehezi od 15. studenog

1972. Ili kako ga je opisao Isus: "Đavao je

čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer

nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega

govori jer je lažac i otac laži" (Iv 8,44).

Želim iznijeti neke misli iz svojeg pastoralnog

iskustva.

Osam dana prije naše nesreće u Panami

propovijedao sam u jednoj župi u gradu New Yorku o

sotonskim zamkama, kao što su horoskopi, zodijački

znakovi, amuleti, talismani, amajlije, predmeti koji

"nose sreću", proricanje, joga, gatanje, čaranje itd.,

općenito o zaprekama koje nas sprečavaju iskusiti

ljubav Božju.

Govorio sam kako Sotona nastoji imitirati

otkupiteljsku i spasiteljsku moć Isusa Krista, varajući

tako posebno one koji nisu Božji i koji ga ne poznaju.

Iste večeri našao sam na stolu s kojega sam

propovijedao krasan poklon, ukusno zamotan i s

lijepom omotnicom. Pažljivo sam otvorio paketić i

našao kipić svetog Lazara s razbijenim rukama,

nogama i glavom i s opaskom: "Neka te Babalù kazni

146

za sve ono što si protiv njega izrekao" (Imenom

Babalù vračari iz SAD nazivaju svetog Lazara).

Među nazočnima nalazio se dakle neki gorljivi

poklonik đavla koji me je htio tako prestrašiti da više

ne govorim o toj temi.

Osam dana nakon toga doživio sam prometnu

nesreću u Panami, o kojoj sam već govorio u kojoj

smo ja i četiri osobe zadobili brojne rane i lomove.

Ispričao sam ovaj događaj raznim osobama i

svaka je od njih izrazila različito mišljenje. S moje

strane ne sumnjam o tome da je Bog dopustio tu

nesreću da bi pokazao svoju veliku moć. Ako je

Sotona jak, Bog je jamačno mnogo jači od njega.

"Moćniji je Onaj koji je u vama, nego onaj koji je u

svijetu" (1 Iv 4,4).

1. Opstojnost i moć Sotone

Jednom su me u New Yorku pozvali u jednu

kuću moliti jer se u njoj događaju čudnovate stvari.

Dok smo molili u dnevnom boravku, čuli smo kako u

kuhinji tanjuri padaju na pod, stroj za punjenje

sokova radi velikom brzinom, a unutar zidova pada

kamenje (većina naime kuća u SAD-u građena je sa

šupljim zidovima). Nakon molitve buka je prestala.

Kako bismo se uvjerili u sotonsku moć,

dostatno se sjetiti nekih biblijskih tekstova:

"Faraon zovne mudrace i vračare. I zaista

egipatski vračari svojim vračanjem učine isto" (Izl

7,11-12).

147

"Ustat će, doista, lažni "kristi" i lažni "proroci" i

iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće,

zavedu i izabrane" (Mt 24,24).

"Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka

ropkinja koja je imala duha vračarskoga i gatajući

donosila veliku dobit svojim gospodarima" (Dj

16,16; pročitati i dalje sve do r. 25).

"Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i veliku

vlast... i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast

Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: 'Tko je kao

Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?'... Imala je

vlast... činiti znamenja velika: i oganj spušta s neba

na zemlju naočigled ljudi. Tako zavodi pozemljare

znamenjima koje joj je dano činiti" (Otk 13,2-

4,13.14).

Sotona ima silnu moć. Ne zaboravimo, on je

osuđeni duh koji je sačuvao anđeosku narav i stoga

nas nadvisuje, ali je podložan Bogu kao svako

stvorenje.

U jednom gradu u Venezueli susreli smo

djevojku koja je trpjela od tjeskobe i straha.

Ispripovjedila nam je: imala je mali tumor na vratu

koji ju je veoma bolio. Radi želje za ozdravljenjem

sudjelovala je u spiritističkoj seansi na kojoj se

zazivao sluga Božji José Hernandez (Venezuelanski

liječnik čije ime se upotrebljava na spiritističkim

seansama kako bi se postiglo ozdravljenje). Na toj

seansi tumor je nestao i ostala je mala brazgotina.

148

Ona je istovremeno izgubila mir i radost. Sotona je

tako naplatio njezino ozdravljenje.

Zašto tražiti pomoć od mrtvih kako bismo

pomogli živima? Zašto ne tražimo od Boga potrebnu

pomoć? Sotona spiritizmom zavodi ljude neka traže

od mrtvih pomoć umjesto da se obrate Bogu i živima

(usp. Iz 8,19).

2. Čarobnjaci i gataoci ne govore istinu

"I naredih neka mi pozovu sve mudrace

babilonske da mi kažu što sanja znači. Dođoše

gataoci, čarobnjaci, zvjezdari i tumači znakova: ja

im rekoh svoju sanju, a oni mi nisu znali protumačiti

njezino značenje" (Dn 4,3-4).

"Čavao ne stajaše u istini, jer nema istine u

njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac

i otac laži" (Iv 8,44).

Dostatno se prisjetiti laži koju je rekao Evi u raju

zemaljskom kako bismo upoznali kakvu moć

uvjeravanja ima kada laže.

"Jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet" (1 Iv

4,1).

"Sve provjeravajte, dobro zadržite!" (1 Sol 5,21).

3. Bog nas predusreće

Đavao daje nadnaravne moći svojim

sljedbenicima i pri tome oponaša način na koji Duh

149

Sveti daje karizme vjernicima. Stoga je važno biti na

oprezu.

"I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u

anđela svjetla. Ništa osobito, dakle, ako se i

službenici njegovi prerušuju u službenike

pravednosti" (2 Kor 11,14-15).

"Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se

Čovjek bezakonja, Sin propasti... njega koji

djelovanjem Sotone dolazi sa svom silom, lažnim

znamenjima i čudesima" (2 Sol 2,3.9).

"Duh izričito govori da će u posljednja vremena

neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim

duhovima i zloduhovskim naucima" (1 Tim 4,1).

"Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego

provjeravajte jesu li od Boga; jer su mnogi lažni

proroci izišli u svijet. Po ovom prepoznajete Duha

Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist

došao u tijelu, od Boga je. A nijedan duh koji ne

ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je

Antikristov" (1 Iv 4,1-3).

Uočite kako sveti Ivan ne kaže "koji vjeruje da je

Isus Krist došao u tijelu", nego "koji ispovijeda da je

Isus Krist došao u tijelu". Nije isto vjerovati i

ispovjediti (= priznati). Mnogi vjeruju u Isusa Krista,

ali ga ne priznaju svojim Gospodinom i Spasiteljem.

Velika je to razlika!

Na jednoj spiritističkoj seansi zapitali su duha

vjeruje li u Isusa Krista i on je na to potvrdno

odgovorio i ispripovjedio čitav Isusov život od

150

rođenja do smrti. Ali, kada su ga zapitali priznaje li

Isusa pravim čovjekom, ljutito se povukao i na to nije

ništa odgovorio.

Bog nas poučava s obzirom na mrtve, čaranja,

gatanja, astrologiju, proricanja itd.

"Ne čarajte! Ne gatajte! Ne obraćajte se na

zazivače duhova i vračare; ne pitajte ih za savjet!

Oni bi vas opoganili!" (Lev 19,26.31).

"Nemoj se priučavati na odvratne čine onih

naroda... da bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju

kćer... Nemojte se baviti gatanjem, čaranjem,

vračanjem i čarobnjaštvom; nitko da bi bajao,

zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na

pokojnike. Tebi to Gospodin, Bog tvoj, ne dopušta"

(Pnz 18,9-12.14).

"Doći ću k vama na sud i bit ću spreman svjedok

protiv vračeva i preljubnika" (Mal 3,5).

Veze s duhovima su veoma opasne jer se može

dogoditi da zli duhovi zaposjednu osobe koje se

njima obraćaju. Onaj koji traži savjet od umrlih krši

Božje zapovijedi i svrstava se na stranu neprijatelja.

Otkako je Sotona izgovorio prvu laž u Edenu i

uspio uvjeriti Adama i Evu kako neće umrijeti, ako

učine što im predlaže, otada nije prestao iskorištavati

ljudski strah od smrti uvjeravajući ljude kako

pokojnici nisu mrtvi i kako ljudi ne umiru.

Idolopoklonstvo, poganstvo, spiritizam, okultizam i

tome slično imaju veze sa smrću.

151

Sve ovo nam služi kao opomena da se držimo

dalje od svega toga. Iako su obećanja Sotone laskava

i zamamna, uvijek donose depresiju, muku i

razočaranje, jer nas udaljuju od Boga, utapajući nas u

nevjeru i grijeh. Obećavaju život niječući smrt i

opravdavaju, prividno, laž koju je Sotona izrekao u

raju zemaljskom: "Nećete umrijeti!" (Post 3,4).

Spiritizam osjenjuje one koji su slabi u vjeri i one

koji ne znaju kako bi riješili svoje probleme.

Zamislimo da smo izgubili voljeno biće. Tada

nam naša kuća i čitav svijet izgledaju u tami.

Budućnost nam izgleda maglovita, mutna! Kad

bismo mogli pomoću vojske vratiti voljenu osobu, to

bismo i učinili. Spiritizam dolazi upravo u tom času

kad smo iscrpljeni od suza, plača i besanice, kada

smo duševno i tjelesno oslabljeni te nam nudi

odgovor koji će nam više škoditi nego koristiti.

4. Kazna za vračare i spiritiste

Vjerujem, najveća je kazna koju Bog može dati

jednoj osobi kad je napusti i ostavi činiti ono što ne

bi smjela. "Kako nisu smatrali vrijednim držati se

spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te

čine što ne dolikuje" (Rim 1,28). Kao da se Bog

umorio nudeći svoju ljubav koja nije primljena i

povlači svoj dar.

"Ako se tko obrati na zazivače duhova... ja ću se

okrenuti protiv njega i istrijebit ću ga iz njegova

naroda" (Lev 20,6).

152

"Razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje... neće

baštiniti kraljevstva Božjega" (Gal 5,20).

"Kukavicama pak... vračarima... udio je u jezeru

što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt" (Otk

21,8).

Odlomci, koje bi svakako, povezano s ovim, bilo

dobro pročitati jesu: (Izl 222,17; 1 Ljet 10,13; Iz

47,9; 2 Kr 21,6; 2 Kr 23,26).

5. Molitva za pokojne

Bitna je razlika između pobožnosti prema

pokojnima i spiritističke prakse. Spiritisti prizivaju

pokojnika oponašajući neke njegove detalje, kao

glas, značaj ili lik. Pobožnost prema pokojnima u

Katoličkoj Crkvi ne stoji u pozivu neka se vrate,

nego se njih sjećamo u svojim molitvama i molimo

njihov zagovor.

"Svakako, sveta i pobožna je misao moliti za

pokojne da im se oproste grijesi" (2 Mak 12,45. 38-45).

Ovaj odlomak aludira na čistilište, gdje se nalaze

duše pokojnika koje su umrle u milosti Božjoj ali još

nisu potpuno čiste kako bi ušle u slavu neba; aludira

na uspješnost molitava i žrtava koje za njih

prinosimo. Tu vjeru susrećemo i kod mnogih

urođeničkih plemena i drugih religija i rasa koje,

makar nisu kršćanske, ipak časte svoje pokojne i

mole se za njih.

153

6. Oslobođenje i ozdravljenje

Ne želim ovdje govoriti o tome kako moliti

egzorcizam, tko ga može moliti i na koga se može

primijeniti. O tome je već napisano mnogo knjiga.

Slažem se s mišljenjem oca Richarda McAlliera koji

tvrdi: služba oslobađanja dio je službe ozdravljanja i

stoga ih ne treba dijeliti.

U svojim molitvama za nutarnje ozdravljenje

često sam doživio kako su nevolje, koje su izgledale

đavolskog porijekla, potpuno nestale a nisam molio

egzorcizam. To potvrđuje kako treba uvijek biti

pozoran i razborit prema osobama kad im pomažemo

u njihovim nevoljama. Nije razborito sve bolesti

pripisivati Sotoni.

7. Ime Isusovo

"Neka se na ime Isusovo prigne svako koljeno

nebesnika, zemnika i podzemnika" (Fil 2,10).

"U moje će ime izgoniti zloduhe" (Mk 16,17).

Slijede izuzetno važni odlomci o moći Imena

Božjega koje je dobro pročitati: (Post 4,26; Izl 3,13-

15; Izl 20,7; Lev 24,10-16; Pnz 6,13; 1 Kr 18,7-40;

Ez 36,20-23; Dn 3,26; Dn 3,43; Dn 3,51-90; Jl 3,5;

Mt 6,9; Mt 7,21-23; Mt 12,21; Mt 28,16-20; Mk

9,38-40; Lk 11,2; Dj 2,21; Rim 10,13; Kol 3,16-17).

Posljednjih godina svoje službe koristio sam se

moću Imena Isusova i mogu svjedočiti da je brza i

154

uspješna pobjeda koja se njime postiže. Sotona ne

može podnijeti zaziv Imena Spasitelja Isusa. Potičem

stoga svakoga neka zaziva sveto Ime Isusovo kako bi

se oslobodio od sotonskih utjecaja. Prikladno je, uz

dužno poštovanje, Ime Isusovo izgovarati naglas.

Jedan mladić pošto je imao živo iskustvo

Gospodina, ostavio je sve da bi ga slijedio. Nakon

jednog mjeseca ponovno je osjetio tjelesne želje

kojima se nije mogao suprotstaviti te je otišao tražiti

jednu prostitutku. Putem je izrekao slijedeću molitvu:

"Gospodine, ti znaš da sam sve ostavio da bih

slijedio Tebe, ali ovome se ne mogu oprijeti. Molim

te prati me. Možda uz Tebe neću sagriješiti."

Dok je tako govorio, čuo je ženski glas koji mu je

govorio: "Zazovi ime mojega Sina", a mladić

odgovori: "Pa zovem ga." Glas je inzistirao: "Ne,

zazovi njegovo Ime. Ono Ime koje mi je anđeo rekao

na dan Navještenja."

Tog časa mladić je uočio da je on govorio

"Gospodine" a ne "Isuse". Tada je počeo moliti:

"Isuse Nazarećanine, Sine Marije Djevice, pomozi

mi."

Tako je molio više puta dok se, na neobjašnjiv

način, nije našao pred svojom kućom. On sam nije

znao protumačiti kako se to dogodilo. Mladić je tu

noć proveo u molitvi, zahvaljujući Gospodinu Isusu

na pomoći koju mu je pružio.

Oni koji se posvećuju ovoj delikatnoj molitvi

oslobađanja moći će je uspješno moliti:

155

A. - ako su pripremljeni za ovu tešku službu;

B. - ako su poslušni biskupu;

C. - ako žive i rade u kršćanskoj zajednici, a

ne sami;

D. - ako svoju službu obavljaju evangelizirajući;

E. - ako su osobe dubokog molitvenog života,

ako su ponizne i ne traže pohvale i priznanja.

8. Sveta Kongregacija za nauk vjere

Sveta kongregacija za nauk vjere odobrila je 29.

rujna 1985. dokument u kojemu objašnjava položaj

laika obzirom na molitve za oslobađanje od zlih

duhova. Među važnijim uputama dokument

upozorava:

l. (Kanon 1172) Kodeksa Crkvenog prava

Katoličke crkve izjavljuje: nitko ne može zakonito

izricati egzorcizme nad "opsjednutima" bez

posebnog i izričitog dopuštenja mjesnog biskupa (&

1); nadalje određuje: neka mjesni ordinarij dodijeli

dopuštenje samo svećeniku koji se odlikuje

pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću

života (& 2). Dosljedno, biskupi su srdačno pozvani

obdržavati ove odredbe.

2. Iz ovih odredbi proizlazi kako vjernicima nije

dopušteno upotrebljavati ni formulu egzorcizma

protiv Sotone i anđela odmetnika izdvojenu iz one

koja je objelodanjena po naredbi Vrhovnog

Svećenika Lava XIII; a još manje smiju

156

upotrebljavati potpuni tekst tog egzorcizma. Biskupi

će voditi brigu o tom da opomenu vjernike, gdje bude

potrebno.

3. Napokon, zbog istih razloga, zahtijeva se od

biskupa neka bdiju nad tim kako se ne bi ni u onim

slučajevima, u kojima je isključeno pravo đavolsko

opsjednuće a izgleda kako bi mogao biti neki

đavolski utjecaj, osobe koje nemaju potrebno

ovlaštenje uzdržavale od vođenja molitvenih susreta

u kojima se moli za oslobođenje izravno

oslovljavajući đavle i utvrđujući njihov identitet.

Preporuka ovih propisa ne smije voditi k tome da

se vjernici uzdrže od molitve Bogu da nas oslobodi

od zla, kako nas je Krist naučio (Mt 6,13). Važno je

neka Pastiri iskoriste ove okolnosti i iznesu

vjernicima ono što predaja Crkve uči o ulozi koja u

duhovnoj borbi protiv zlih duhova pripada

sakramentima i zagovoru Blažene Djevice Marije,

anđela i svetih. Joseph kardinal Ratzinger - prefekt

Nadbiskup Los Angelesa, Monsignor Rogelio

Mahony, i biskup Stocktona, Monsignor Donald W.

Montrose, izdali su slijedeće norme kojih se treba

držati u slučajevima kada je potrebna molitva za

oslobođenje od zlih duhova, da bi tako u praksu

primijenili gornje odredbe Svete Kongregacije:

157

1. Odstraniti stanje grijeha ako se u njemu

nalazi osoba ili obitelj pogođena zlom. Sakrament

Pomirenja je moćno sredstvo u tu svrhu.

2. I Euharistija je veoma snažno sredstvo. Ako

se osoba nalazi u potrebnim raspoloženjima treba

svaki dan sudjelovati u Svetoj misi i primati svetu

pričest. Druga je mogućnost, preporučiti osobi neka

svaki dan ostane u crkvi pred Presvetim Oltarskim

Sakramentom barem jedan sat, dok se ne postigne

ozdravljenje.

3. Česti post u korist dotične osobe.

4. Moliti često za dotičnu osobu svetu krunicu i

druge molitve u čast Gospe. Također prošnja

Očenaša "izbavi nas od zla" veoma je moćna. I

molitve svetim anđelima, poglavito svetom arkanđelu

Mihovilu, veoma su djelotvorne.

5. Upotrebljavati blagoslovljenu vodu.

U težim slučajevima sva ova sredstva treba

upotrebljavati zajedno. Bog uslišava naše prošnje

prikazane s ustrajnošću. U slučajevima u kojima je

stvarno prisutan đavolski utjecaj potrebne su veoma

brojne molitve i pokore. Moramo osjetiti želju učiniti

taj napor iz ljubavi prema bližnjemu.

158

Bilo bi korisno obavijestiti župnika obzirom na

osobu za koju se čini kako ima ovaj problem.

Rogelio Mahony nadbiskup Los Angelesa

Donald Montrose biskup Stocktona

Preporučam molitvu svetom arkanđelu Mihovilu

o kojoj govore biskupi u (br. 4), ona koja se ranije,

prije obnovljene liturgije mise, molila na završetku

mise:

"Sveti arkanđele Mihovile, brani nas u boju:

protiv pakosti i zasjedama đavlovim budi nam

zaklon! Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo: i

ti, predvodniče vojske nebeske, sotonu i druge

duhove zlobne, koji svijetom obilaze na propast duša,

božanskom krepošću u pakao protjeraj! Amen."

Kada se u (br. 5) govori o blagoslovljenoj vodi,

smatram kako se pod tim može podrazumijevati

upotreba svih drugih blagoslovina koje su primile

moć po blagoslovu Crkve.

9. Stvari koje donose sreću

Iznenađen sam činjenicom kako su ljudi

opsesivno privučeni stvarima koje navodno "donose

sreću". Često možemo vidjeti na vratima kuća i

prodavaonica predmete kao što su luk, konjska

159

potkova, kukuruz itd. Ljudi nose o vratu privjeske od

slonove kosti, koralja, crnog jantara (?), kljova, crnih

ručica, znakove zodijaka itd., a ne uočava se kako se

iza tih predmeta krije đavao.

Bog obećava da će nam dati sreću. U Jošuinoj

knjizi čitamo: "Samo budi odvažan i hrabar da sve

učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao

Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno ni

lijevo, da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš. Neka

knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o

njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u

njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u

pothvatima" (Još 1,7-8).

"Ako činiš po istini, uspijevat ćeš u djelima

svojim, kao svi oni koji čine pravdu" (Tob 4,6).

"Slušaj naredbe Gospodina, Boga svoga, idi

njegovim stazama, drži se njegovih zakona,

zapovijedi... da bi uspio u svemu što poduzmeš i

svagdje kamo se okreneš" (1 Kr 2,3).

"Sine moj,... tvoje srce neka čuva moje

zapovijedi, jer će ti produljiti dane i životne godine i

podariti spokojstvo" (Izr 3,1-2).

Moć uvjeravanja koju Sotona posjeduje veća je

nego što možemo zamisliti:

Jedanput sam posjetio prodavaonicu u kojoj su

se prodavali nabožni predmeti. Nakon ulaska,

najprije sam zapazio sliku Djevice Marije ukrašenu

fluorescentnim svjetlima. Čestitao sam gospodaru

160

dućana na posebnoj pobožnosti prema Mariji jer mi

je bio rekao kako je zazivlje moleći njezinu zaštitu.

Izlazeći iz dućana na vratima sam zapazio

svežanj luka s konjskom potkovom. Zapitao sam

gospodara:

- A što ovo znači?

- To su predmeti koji "donose sreću", odgo-

vorio je čovjek.

Gledajući Marijinu sliku, rekao sam mu:

- Zašto je držiš ovdje?

- Da pojačam i postignem veću "sreću".

Bezbroj je ovakvih pojava. Sotona želi zavesti

narod Božji i zavarava ga kako ne bi svoje pouzdanje

stavio u Boga, nego u stvorenja.

161

POGLAVLJE XI.

KAKO MOLITI ZA OZDRAVLJENJE

Doktor William Parker u svojoj knjizi "Molitva u

psihoterapiji" znanstveno je dokazao vrijednost

molitve. On je zaključio: mnoge su naše molitve loše

izmoljene. Apostol Jakov kaže: "Ištete, a ne primate

jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite"

(Jak 4,3). A sv. Augustin dodaje: "Molimo za zle

stvari, a ako molimo za dobre, molimo ih na zao

način" (on je to latinski sažeto izrazio: "mali, male,

mala", što znači: zli, na zao način, zle stvari).

Kako se dobro moliti ako nam je molitva loša?

Odgovora ima mnogo. Ima ih toliko koliko ima

molitvenih metoda. Vjerujem da je prvi korak prema

dobroj molitvi moliti polako. Brzopleta molitva već

je sama po sebi loša.

Dr. William Parker kaže: uspješnije su one

molitve koje se mole na prikladan način, to jest, koje

odgovaraju pojedinim prilikama. Kada se molimo

"općenito", čini se kako je odgovor Božji manje

uočljiv. Na primjer, ako molimo "za ozdravljenje

bolesnika u bolnicama" nećemo zapaziti plod te

molitve na jasan način, makar je naša molitva dobra i

Bog je sluša. Osoba koja tako moli i nada se

neposrednom plodu, riskira ne rasti u vjeri jer joj se

čini kako Bog "ne odgovara" na njezinu molitvu.

162

1. Molitva za nutarnje ozdravljenje

Ne želim sada raspravljati o nutarnjem

ozdravljenju. O tome ima dosta vrlo dobrih knjiga,

kao npr. knjiga "Nutarnje ozdravljenje" od biskupa

Alfonsa Uribe Jaramillo i "Liječenje od uspomena"

od Matewa i Dennisa Lynn. Iznijet ću o tome samo

neke misli.

Dr. Williamu Parker opisuje mnoge psihičke

bolesti i sve ih svodi na četiri: strah, mržnja, grižnja

savjesti i osjećaj manje vrijednosti. (Po njegovu

mišljenju ne postoji kompleks superiornosti).

Kako se moli molitva za nutarnje ozdravljenje

Ovdje navodimo neke točke koje nam izgledaju

važnima kako bi molitva za ozdravljenje mogla

donijeti plodove kojima se nadamo.

A. Bolesnik je svakako treba željeti

Osoba koja traži ovu molitvu treba se njoj i

otvoriti, svakako u njoj sudjelovati s osobom koja za

nju moli. Zbog toga se ova molitva ne može moliti za

nenazočne osobe.

B. Upotrijebiti maštu

Ova molitva treba biti bogata slikama u mašti i

ujedno veoma pozitivna. Sveta Terezija od Isusa

163

preporuča: zamislimo pokraj sebe Isusa u ljudskom

liku. Savjetuje promatrati uskrsnulog Krista s

ranama, kako se pun radosti ukazao apostolima na

dan uskrsnuća.

C. Vratiti se u prošlost

Treba moliti Isusa neka se s nama vrati u ono

vrijeme kada nam je zadana rana od koje trpimo.

Tako će On svojom nazočnošću ozdraviti sve naše

rane, jednu po jednu.

Duševne rane su kao rupice za koje se Sotona

(slikovito promatran kao pauk s mnogo krakova)

hvata i ne da se istjerati. Stoga treba liječiti svaku

ranu napose kako bismo onemogućili đavlu da se ima

za išta uhvatiti. I u prisutnosti Isusa, kada ga primimo

u svetoj pričesti, konačno otjerajmo đavla.

D. Otkriti uzrok rane

Veoma je važno otkriti uzrok duševne rane kako

bi ga Isus mogao ozdraviti i kako bi tako nestala rana

kao njegov učinak. U tome nam svakako mogu

pomoći pitanja: "Otkada si bolestan? Što se tada

dogodilo?"

E. Neke bolesti

Neke bolesti kao što su: alergija, astma, gastritis,

čirevi, upala zglobova, artroza, kožna oboljenja,

164

nesanica... mogu biti posljedica duševnih bolesti.

Stoga se takve bolesti najuspješnije liječe molitvom

za nutarnje ozdravljenje.

U većini slučajeva kod bolesnih osoba ima

mnogo mržnje, ogorčenosti, te stoga treba moliti za

oproštenje.

Neka redovnica imala je ekcem na uhu i jednom

je došla na molitvu za ozdravljenje. Rekla nam je da

već četiri godine trpi od te bolesti i spomenula je da

se je prvi put pojavila prigodom žestoke rasprave s

poglavaricom koja joj je nepravedno uskratila neku

dozvolu. Od tog trenutka pojavili su se ekcemi, a

mržnja se nastanila u njezinom srcu. Tijekom molitve

za ozdravljenje shvatila je kako treba oprostiti

poglavarici. Ponizno je oprostila i ekcem je iščeznuo.

Primjer molitve za nutarnje ozdravljenje

Gospođa Barbara Shlemon sastavila je slijedeću

molitvu za nutarnje ozdravljenje:

"Gospodine, vrati se sa mnom u davne dane

moga djetinjstva do samog trenutka mojega začeća.

Pomozi mi, Gospodine, očisti me i oslobodi svega što

mi je moglo prouzrokovati teškoće u času moga

začeća. Ti si bio nazočan pri mojem oblikovanju u

utrobi majke: oslobodi me i ozdravi od svih okova i

spona koje sam naslijedila od majke ili po

165

okolnostima života mojih roditelja. Zahvaljujem Ti za

to!

Zahvaljujem Ti također, Isuse, što me ozdravljaš

od traume rađanja (mnoge su naime naše majke

imale teške, bolne i duge porode, čije posljedice

osjećaju djeca). Molim Te, Gospodine, da me

ozdraviš od bolova rađanja i patnji trudnoće.

Zahvaljujem Ti, Gospodine, što si bio ondje da me

prihvatiš u svoje ruke u času rađanja. Posveti me u

istom času službi Božjoj. Hvala Ti, Isuse, jer si to

učinio!

Gospodine Isuse, hvala Ti što si u prvim

mjesecima mojega života bio uza me. (Ima mnogo

osoba koje su trebale više ljubavi nego li su primile

od svojih majki, jer su od njih bile odijeljene zbog

nesavladivih okolnosti, te nisu primile onu ljubav

koja bi im pomogla steći snagu i sigurnost). Bilo je

trenutaka kad sam osjetio potrebu da me majka primi

u krilo i da me ljulja, da me privine na grudi, da mi

priča dječje priče kao što samo majke znaju činiti.

Gospodine, daj da osjetim snažnu majčinsku ljubav u

dubini svoga bića i da me nitko od nje ne otrgne.

Zahvaljujem Ti, Gospodine, i blagoslivljam Te, što

me i sada ozdravljaš!

(Ima osoba koje su u svom životu trebale više

očinske ljubavi). Gospodine, bez obzira na razloge

zbog kojih sam se osjećala zapuštenom i odbačenom,

ispuni me dubokom očinskom ljubavlju koju jedino

otac može dati. Iako nisam svjesna da sam imala

166

potrebu zagrljaja jednog "tatice" koji bi me ljubio i

pružio mi sigurnost i oslonac, udijeli mi to sada!

Hvala Ti, Gospodine, jer to sada činiš!

(Mnogi od nas su rasli u obiteljima u kojima

nismo prihvaćeni kao osobe). Nikada se nisam

osjetila doista ljubljenom. Danas Te molim, odstrani

moja bolna sjećanja na to. Gospodine, daj mi

spoznam kako sam tvoje dijete, važna osoba u tvojoj

obitelji, jedinstvena osoba koju ljubiš na poseban

način.

Izliječi me, Gospodine, od svih rana koje su

prouzročili odnosi s mojom obitelji, bratom, sestrom,

koji me nisu shvatili ili me nisu dostatno ljubili. Daj

mi snage oprostiti bratu ili sestri. Godinama ih

nisam mogla prihvatiti jer ni oni mene nisu

prihvatili. Pomozi mi zavoljeti ih i neka u velikoj

ljubavi prema njima sve staro iščezne. Zahvaljujem

Ti, Gospodine, što me obnavljaš!

(Mnogi od nas su možda doživjeli prvu traumu

kada su počeli ići u školu. Bilo je to prvi put kada

smo se odijelili od obitelji i od svega što je ona za

nas predstavljala. Za neke od nas koji smo bili veoma

osjetljivi, plašljivi i nesigurni, taj čas je bio veoma

težak: naći se s nepoznatom učiteljicom, s novim

kolegama, u nepoznatom prostoru).

Gospodine, nikada se nisam oporavila od tog

iskustva, jer su mnogo toga od mene očekivali i

mnogo toga me je ranjavalo: nepristupačne učiteljice

i djeca, koji mi nisu pokazivali ljubav ni

167

razumijevanje. Molim Te, Gospodine, izliječi sve te

bolne uspomene iz mojih školskih godina. Tom

prilikom dobila sam kompleks i otada se plašim

govoriti pred skupom ljudi, sjetim se onih zgoda kada

sam bila ponižena i ismijana od svojih kolega.

Povukla sam se u sebe i zašutjela jer mi je sve to bilo

pre bolno. Gospodine, molim Te, otvori vrata mojega

srca i daj da se prema društvu odnosim otvoreno i

slobodno, a ne kao do sada. Poslije ovog

ozdravljenja imat ću pouzdanja i odvažnosti izvršiti

sve ono što od mene zatražiš u svakoj prigodi. Hvala,

Gospodine, vjerujem Ti kako me već sada ozdravljaš.

Gospodine, ulazeći u mladenačku dob iskusila

sam mnogo toga što me plaši, postiđuje i uzrokuje mi

bol. Nikada nisam potpuno uspjela nadvladati loša

iskustva iz vremena kada sam počela upoznavati

samu sebe, kada sam razvijala svoju osobnost.

Molim Te, Gospodine Isuse, ozdravi me od svih tih

mladenačkih iskustava, uđi u moje srce i izbriši sva

iskustva koja mi prouzrokuju bol i stid. Ne molim Te,

Isuse, da ta iskustva izbrišeš iz mojeg sjećanja,

preobrazi ih tako kako ih se više ne bi stidjela. Hvala

Ti. Pomozi mi shvatiti, prema iskustvu današnje

mladeži, svoje nekadašnje vrijeme traženja i sukoba;

postupno me ozdravljaj. Daj mi snage drugima

pomagati naći put ozdravljenja.

Gospodine, izlazeći iz te životne dobi i ulazeći u

zvanje koje si mi povjerio, imala sam poteškoća (neki

su pozvani sklopiti brak, drugi na celibat, drugi su

168

izabrali samoću ili su postali udovci ili su civilno

rastavljeni: bilo je bolova i muka; nema na zemlji

stvorenja koji nije osjetio muku prilagođivanja i

rješavanja problema u osobnom životu). Molim Te,

Isuse, izliječi sve te boli u mojem zvanju u kojemu se

sada nalazim.

(Supruzi nose neke probleme iz prošlosti: rane i

muke zajedničkog intimnog života). Gospodine,

oslobodi me tih muka. Obnovi moj brak i neka bude

po tvojoj volji! Uzmi u svoje ruke rane prošlosti,

kako bi mi brak postao čist, preporođen i zdrav!

Hvala, Oče, što po ovom ozdravljenju postajemo

takav muž i takva žena kakve nas Ti želiš!

(Svećenici, redovnici i redovnice pretrpjeli su

rane koje su ih udaljile od Isusa). Gospodine, daj mi

osjetiti toliku snagu i toplinu tvoje ljubavi da nikada

ne posumnjam kako si me Ti pozvao. Daj mi

odvažnosti i pouzdanja u djelu koje si mi povjerio.

Vodi me dalje s novim odlukama i ciljevima.

Hvala, Oče, jer znam da to činiš!"

Učinci ozdravljenja

Učinak molitve za nutarnje ozdravljenje ne

sastoji se u tom da zaboravimo događaje ili probleme

koji su nas mučili, nego u tom kako nismo više

ovisni o njima: ono što nam je ranije nanosilo patnju,

sada nas više ne boli, u nama nema više mržnje ni

žalosti i ne mislimo na osvetu zbog primljenih rana, a

169

kad na njih mislimo, osjećamo veliki mir. To je znak

autentičnog nutarnjeg ozdravljenja.

Ozdravljena osoba druge ozdravlja. Stoga:

- sije mir, a ne razdor;

- gasi požar;

- sluša i šuti;

- na uvredu odgovara molitvom;

- na klevetu odgovara blagoslovom;

- ako je progonjena, ne napada.

Ozdravljena osoba živi onako kako nam Isus

kaže: "Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite

mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju,

molite za one koji vas zlostavljaju" (Lk 6,27-28).

2. Molitva za tjelesno ozdravljenje

A. Četiri metode

Ima više načina kako se može izvršiti molitva za

tjelesno ozdravljenje. Smatram prikladnim iznijeti

ovdje neke metode koje slijede osobe koje imaju

iskustva u ovoj službi.

a. Agnes Sanford, osoba koja se snažno založila

u službi ozdravljenja, kaže: treba zamisliti svaki

bolesni dio tijela i gledati kako Isusova božanska

svjetlost prodire u svaki njegov atom i ozdravlja ga.

Primjer: zamisliti kako svakoj stanici jetre ili želuca,

bolesnih od raka, dolazi Isusovo svjetlo i razara

stanice raka te ih ozdravlja.

170

b. Sveti Dominik de Guzman je običavao moliti

za bolesnike dodirujući svaki dio bolesnikova tijela i

molio bi za njega dok ne bi ozdravio.

c. Francis MacNutt utječe se Kristu Patniku.

Kada npr. moli za bolesti glave, moli Isusa neka po

zaslugama svoje trnove krune ozdravi taj dio tijela. U

slučaju da osoba ima bolest u krvi, moli Isusa neka tu

bolest izliječi zaslugama svoje Predragocjene Krvi

prolivene za naše spasenje.

d. Usredotočiti se na osobu Isusa Krista. Smatram kako je lijepi uzor molitve za tjelesno

ozdravljenje primjer slijepca iz Jerihona koji je vapio

Isusu: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" (Lk

18,38).

U svojoj službi, kada molim za bolesnike,

usredotočujem misao na osobu našega Spasitelja. Ne

ulazeći u pojedinosti molim ga neka ozdravi bolesni

dio, a posebno neka ukloni uzrok bolesti koji samo

On poznaje.

B. Kako se moli molitva za tjelesno ozdravljenje

Kada molimo za tjelesno ozdravljenje, ne bismo

smjeli izostaviti slijedeći čimbenike:

a. Gledati Boga

U Sirahovoj knjizi (38,9) čitamo: "Sine moj, u

bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli jer on

zdravlje daje" (Sir 38,9). To je prvi važan čimbenik u

171

molitvi: upraviti pogled Gospodinu. I bolesnik i oni

koji mole za njega neka se ponizno prostru pred

Bogom i priznaju ga svojim Gospodinom. U

evanđeljima čitamo kako su mnogi dolazili k Isusu,

padali ničice pred njim i bili izliječeni.

b. Moliti za oproštenje

U knjizi Sirahovoj čitamo također: "Od svih

grijeha očisti srce!" (Sir 38,10). Nije lako dobiti

nešto od onoga s kojim smo posvađeni. Jasno je,

najprije se moramo sprijateljiti, kako bismo ga mogli

nešto zamoliti. Svi trebaju moliti za oproštenje. Ne

samo bolesnik, nego i oni koji mole s njim i za njega.

c. Zazivati Oca ili Isusa Krista

"Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i

postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da

ostane te vam Otac dadne što ga god zamolite u moje

ime" (Iv 15,16). Molitva je upravljena nebeskom Ocu

po Isusu Kristu snagom Duha Svetoga.

d. Rane i Krv Isusa Krista

"Njegovom se modricom (ranama) izliječiste" (1

Pt 2,24).

Treba zazivati snagu Rana i Krvi Isusove, neka

nas izliječi po zaslugama koje je zaslužio bolovima

svojih rana. Nema boli koju nije osjetio za nas i koju

nije ponio na križ.

172

e. Blagoslovljeno ulje i polaganje ruku

Uz molitvu može se koristiti i blagoslovljeno

ulje kao sakramental (usp. "Izvori ozdravljenja") i

polaganje ruku kao vanjski znak ljubavi i suosjećanja

s bolesnim bratom. Gospodin Isus je rekao: "Na

nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro" (Mk

16,18). (Ako polaganje ruku donosi više smutnje

nego li koristi, može se izostaviti).

f. Zahvaliti

Kada vidimo da je osoba zadobila ozdravljenje

za koje je molila, zahvalimo na tome Gospodinu! To

treba naglasiti. Često molimo Gospodina, a rijetko

mu zahvaljujemo. Naše su molitve uglavnom

prošnje, a rijetko zahvale. Zahvaljujmo po zagovoru

Presvete Djevice Marije i svetaca.

Primjer molitve za tjelesno ozdravljenje

"Oče sveti, dolazimo Ti s tvojim ljubljenim

Sinom Isusom Kristom, našim Otkupiteljem i

Gospodinom. Oprosti nam naše slabosti i

nezahvalnosti. Snagom Predragocjene Krvi Isusove

očisti nas i oslobodi od svih grijeha i daj da njegove

svete Rane izliječe uzrok naše bolesti.

Dragi Isuse, položi svoje svete ruke na ovog

našeg brata. Znamo da ga ljubiš i da ga pohađaš.

173

Zahvaljujemo Ti po zagovoru Presvete Djevice

Marije, tvoje i naše Majke i svih svetih."

Ova molitva je navedena kao primjer, i ne znači

kako je treba doslovce ponavljati. Najbolja je

spontana molitva koja uvažava sve gore navedene

čimbenike.

C. Molitva za osobe s kojima je teško živjeti

Ovu molitvu možemo moliti za nenazočne i nije

za nju potrebno njihovo dopuštenje. Najprikladnije je

moliti za njih dok spavaju. Naime, za vrijeme

spavanja naša molitva lako dopire do podsvijesti,

koju svjesni dio ne sprečava budući da nije aktivan. I

ta molitva utječe na podsvijest.

Ovaj način molitve posebno je djelotvoran i za

osobe koje su ovisne o alkoholu i drogi.

U gradu Culiacanu, u Meksiku, jedna je obitelj

imala velike teškoće s trinaestogodišnjim sinom.

Noću smo molili za nj iz susjedne sobe. Slijedećeg

dana, dok smo doručkovali, došao je sin i počeo

iskazivati naročitu ljubaznost svojim roditeljima (što

odavna nije činio) i rekao je: "Noćas sam imao divan

san. Sanjao sam da ste mi došli s ocem Darijem i

pozvali me na šetnju na kojoj smo vidjeli mnoge

stvari i divno se proveli." Od tog dana odnos između

roditelja i mladića je postao potpuno normalan i

prestale su sve teškoće.

174

D. Molitva za novorođenčad

Prikladno je neka roditelji mole i tada kada

odluče surađivati s Bogom u stvaranju novog života.

Takva molitva ima divne učinke u duhu i životu

novog bića na području njegove sigurnosti, radosti i

čuvstvenosti.

Bilo bi nadalje potrebno moliti za onu djecu čije

su majke, kada su spoznale za trudnoću, pomislile na

abortus ili su bile u strahu kako će izgubiti dijete ili

kako će umrijeti za vrijeme porođaja. Tada treba

moliti neka spasiteljska Božja ljubav prožme duh

djeteta i neka ga ozdravi od tog majčinskog

odbacivanja i od nepovjerenja prema životu dok je

bio u majčinu krilu.

I u ovom slučaju se može moliti dok dijete spava

ili jednostavno iz druge sobe.

Jedan član naše zajednice, koji je upoznao

Gospodina poslije rođenja njegovog prvog djeteta,

ispripovjedio nam je da je to dijete veoma osjetljive

naravi i da se brzo razboli, dok su druga djeca,

rođena kasnije i za koje je molio prije njihova

rođenja, veoma zdrava i rijetko obole.

E. Molitva za djecu s posebnim potrebama

Kada roditelji mole za djecu koja su rođena s

nekim nedostatkom, fizičkim ili duševnim, ne samo

da osjete veću ljubav jednoga prema drugome, nego

175

također ozdrave od kompleksa da je defektno dijete

kazna Božja. Molitva ozdravlja dijete na različitim

razinama, poglavito ako je primijenjena kao "terapija

molitvom" (usp. pogl. VII).

Jednom je u našu molitvenu zajednicu došao

bračni par tražeći pomoć za svoga sina koji je

mentalno zaostao, veoma teško ga se moglo

kontrolirati, grizao je osobe koje bi ih došle posjetiti

kući. Zbog toga se bračni par morao odijeliti od svih

rođaka i prijatelja, snažno je trpio od te izolacije.

Suprug je bio musliman iz Irana a supruga

Kolumbijka katolkinja.

Otac dječaka mi reče:

- Ako moj sin ozdravi, postat ću kršćanin.

Odgovorio sam:

- Ne znam hoće li Vaš sin ozdraviti ili ne, ali

molit ćemo Isusa neka učini ono što smatra

najboljim.

Mnogo vremena ništa nisam čuo o ovoj obitelji.

Nekoliko godina kasnije susreo sam ih na vlaku u

New Yorku i žena, sjećajući se našeg susreta, reče:

- Učinili smo ono što ste nam rekli da učinimo:

svake noći smo molili kroz nekoliko minuta nad

našim sinom i uočili smo veliku promjenu. Sada

nikoga ne grize, možemo kući primati rodbinu i

prijatelje, možemo s njim izići na ulicu.

I rukom mi pokaza sina, mladića od 18 godina,

koji je posve mirno sjedio.

176

F. Molitva za posvojenu djecu

Roditelji posvojenog djeteta mogu moliti za sva

razdoblja života posvojenog djeteta: začeće,

trudnoća, rođenje, prve godine života i tražiti

ozdravljenje od eventualnih baštinjenih bolesti.

Za usvojeno dijete posebno je važna "terapija

ljubavlju" (pogl. II, 2) kako bi ozdravile one rane

koje su plod njihova odbacivanja i napuštanja.

Smisao liječenja sastoji se u tome što roditelji

posvojenog djeteta trebaju ustrajno moliti za njegove

biološke roditelje.

177

POGLAVLJE XII.

KAKO POSJEĆIVATI BOLESNIKA

Pastoral bolesnika ne završava sakramentom

Bolesničkog pomazanja. Teren apostolata bolesnika

veoma je velik. Ide od prijateljskog susreta s

bolesnicima do razgovora s onim najudaljenijima u

istoj zajednici.

Pitanja koja sebi postavlja osoba kada je u

bolesti, stvaraju u psihologiji bolesnika pogodan čas

za susret s Bogom. Osobe koje posjećuju bolesnika

trebaju u razgovoru biti veoma pažljive da ne

preplaše ili oneraspolože bolesnika.

Najčešće ne znamo o čemu bismo razgovarali. U

razgovoru je najvažnije bolesniku dati do znanja

koliko ga Bog ljubi i kako bolest ima svoju svrhu

koju mi, možda, u potpunosti ne shvaćamo, ali koju

ćemo, kada dođe vrijeme, shvatiti. Uputno je s

bolesnikom razmotriti tri moguća razloga trpljenja i

boli, o kojima govori papa Ivan Pavao II. u svojoj

pobudnici "Spasonosno trpljenje" (usp. II. pogl.),

stavljajući naglasak na pojmu trpljenja kao kušnji

vjere koja nas vodi obraćenju i potpunom predanju

Gospodinu, radije nego li o trpljenju kao kazni za

grijeh. Veoma je važno biti osjetljivi prema ovom

posljednjem vidu jer bismo traumi bolesti mogli

dodati i traumu grešnosti.

178

Posebne skupine osoba koje se formiraju i uče

kako moliti i posjećivati bolesnike trebaju biti

pozorni na rad i kontakte koje treba uspostaviti:

- s osobljem bolnice: s liječnicima i bolničarima,

s osobljem uprave i s onima nižeg položaja, kao što

su vratari, čuvari, čistačice;

- s bolesnikovom rodbinom kojoj treba posvetiti

posebnu pozornost;

- sa samim bolesnikom kojemu najprije treba

pomoći.

Analizirajmo svaku točku posebno.

1. Služba u bolnici

Prije svega treba imati veliko poštovanje prema

vjerničkom uvjerenju bilo bolesnika bilo bolničkog

osoblja. Surađujući s njima treba uvijek dogovoriti

"programe o ljudskoj i religioznoj promociji".

S obzirom na ljudsku promociju treba pomoći

bolesniku suočiti se s budućnošću koja je pred njim s

osobnim, obiteljskim i socijalnim problemima.

S obzirom na religioznu promociju treba

navijestiti Ime Isusa Krista preko euharistijskih

slavlja, devetnica, mjesnih blagdana itd. u

spavaonicama, salonima i bolničkim zgradama.

Bolesnici će prvi rado surađivati i sudjelovati u svim

slavljima, kao i njihovi rođaci i oni koji im u bolnici

pomažu.

179

Posebno treba programirati i vrsnom katehezom

pripraviti dan i mjesto slavlja sakramenta

Bolesničkog pomazanja, naglasivši kako je to

sakrament ozdravljanja. Ova zajednička slavlja ne

samo što pomažu bolesnicima ozdraviti od svoje

osame od koje, u većini slučajeva, trpe, nego koriste i

osobama koje im dolaze u posjet i koje tako

doživljavaju Božju prisutnost u ozračju bratstva i

ljubavi.

2. Služba s rodbinom bolesnika

Smatram kako rodbini bolesnika treba reći

otvoreno o kojoj se bolesti radi ili o mogućoj blizini

smrti.

To je prikladan trenutak rodbinu potaknuti neka

izmole velikodušnu molitvu. Možda bi bila u tom

smislu potrebna kateheza o potrebi molitve (usp. VI.

pogl. o "Velikodušnoj molitvi").

Molitva koju rodbina izmoli potpunim

predanjem za svoga dragog bolesnika često je izvor

velikog ozdravljenja. Stoga ih treba poučiti neka

svaki dan prakticiraju velikodušnu molitvu. Nadalje

je važno neka se otvore karizmi molitve u kojoj

molimo jedni za druge. Dobra molitvena zajednica ne

samo što će moliti s njima, nego će ih također naučiti

kako će nastaviti s molitvom. Slično kao što liječnik

pruža bolesniku prvu pomoć i nauči ga neka sam

bolesnik nastavi s terapijom.

180

Najvažnija zadaća ove službe jest potaknuti

rodbinu neka se pomiri s bolesnikom. Češće se naime

događa, članovi obitelji se ne slažu jer su uvrijedili

jedni druge. Bolest je zgodna prigoda međusobno se

pomiriti. Članove obitelji koji su oprostili jedni

drugima trebalo bi pratiti kako bi došli do potpunog

nutarnjeg ozdravljenja.

3. Služba s bolesnikom

Tijekom posjeta bolesniku neka te uvijek vode

sljedeća načela:

A. Organiziraj molitveno ozračje

Sjetimo se kako je Isus postupio pri uskrsnuću

Jairove kćeri:

"Ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i

Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću

nadstojnikovu. Isus opazi kako u buci plaču i nariču

u sav glas. Uđe i kaže im: 'Što bučite i plačete?

Dijete nije umrlo, nego spava.' A oni mu se

podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom

djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo

gdje bijaše dijete" (Mk 5,37-40).

Isus je izabrao samo neke osobe a ne sve

prisutne da se mole za djevojčicu, a ostale je poslao

van kada je vidio kako buče i stvaraju metež. Drugim

181

riječima, Isus je organizirao ozračje molitve,

sabranosti i šutnje.

Kada posjećujemo bolesnika, trebamo upriličiti

ozračje pogodno za molitvu obazrivo pozivajući

ukućane neka ugase televizor, radio i neka ostave

svaki drugi posao koji nije primjeren sabranosti.

Istovremeno treba pozvati rođake neka sudjeluju u

molitvi, počevši od najbližih, kao što su žena (muž),

djeca, prijatelji i kolege s posla; neka sudjeluju i

sitna djeca. Sve se treba odvijati u ozračju vjere i

sabranosti.

B. Kateheza o trpljenju

Katehezu o trpljenju treba održati bolesniku i

rodbini, ali odijeljeno. Kao što je i prirodno nijedna

se osoba neće usuditi moliti za smrt dragog bića. Svi

žele ozdraviti. Ova kateheza želi dovesti sudionike

do molitve - neka se na bolesniku izvrši Božja volja:

bilo život, po čudesnom ozdravljenju, bilo smrt,

ostavljajući u svima veliki mir.

Kada se osobe koje posjećuju bolesnike

ograničuju samo na molitvu za tjelesno ili duševno

ozdravljenje a ne vode računa i o mogućnosti da

bolesnik, zbog težine bolesti, može umrijeti, ne čine

dobru uslugu ni bolesniku ni njegovoj rodbini, jer

time jednostrano gaje lažnu nadu kako će bolesnik

ozdraviti. Ako se to ne dogodi, ispunit će se

182

razočaranjem i možda ogorčenjem prema Bogu koji,

po njihovu mišljenju, nije uslišao njihovu molitvu.

Jednom smo posjetili u bolnici redovnicu koja je

bolovala od raka. Budući da se radilo o redovnici,

lako smo je nagovorili neka izmoli velikodušnu

molitvu. Molila je Boga neka joj udijeli ono što on

želi.

Kada je došao trenutak u kojem treba reći:

"Gospodine, ako me hoćeš uzeti k sebi, daj mi smrt, a

ako želiš da i dalje živim, daj mi zdravlje", ona je

molila:

- "Oče, ne želim život, spremna sam doći k Tebi.

Želim umrijeti!" Tada sam joj rekao:

- "Sestro, mi ne znamo što Bog ovoga trenutka

za vas hoće. Molite ga za život, jer možda Bog hoće

proslaviti svoje Ime ostvarujući sada nešto čudesno."

- Tada je ona nadodala: "Neka bude volja

Božja!"

Ona je ozdravila od raka. Prošlo je već mnogo

godina od te velikodušne molitve a redovnica je

potpuno zdrava.

C. Iznijeti osobna iskustva

U susretu s bolesnikom važno je iznijeti

svjedočanstvo o nekom ozdravljenju koje je

Gospodin učinio u našem životu, bilo na duševnom

bilo na tjelesnom području, kako bismo ga ohrabrili i

ojačali mu vjeru u Isusa Krista.

183

Svjedočanstva koja iznosimo trebaju biti naša a

ne tuđa, jer govoreći o njima prenijet ćemo s većom

sigurnošću i povjerenjem ljubav koju nam je

Gospodin iskazao. To ja činim kada govorim o

prometnoj nesreći u Panami.

D. Čitati Riječ Božju

Čitanje biblijskih odlomaka u kojima je razvidno

kako Bog želi naše zdravlje i onih odlomaka gdje se

iznosi kako Isus ozdravlja tjelesno i duševno sve one

koji mu pristupaju. Božja riječ sigurno pomaže

jačanju bolesnikove vjere.

Navodimo neke odlomke koji su doista prikladni

za čitanje pri posjetu bolesnika:

(Izl 15,23-26) (Izl 23,20.25) (Br 21,4-10)

(Pnz 7,12-15) (Ps 103,3) (Ps 107,17-21)

(Iz 53,4-5) (Jr 17,14) (Mt 4,23)

(Mt 8,16-17) (Mt 10,7-8) (Mt 12,15)

(Mt 15,29-31) (Mk 6,55-56) (Mk 16,15-20)

(Lk 4,16-21) (Lk 10,5-17) (Iv 10,10-11)

(Iv 14,12-14) (Dj 3,1-10) (Dj 10,38)

(Jak 5,14-16)

E. Pokajati se za grijehe

Riječ Božja uporno traži očišćeno srce od

svakoga grijeha (Sir 38,10). Apostol Jakov također

184

podsjeća: "Ispovijedajte, dakle, jedni drugima grijehe

i molite jedni za druge da ozdravite" (Jak 5,16).

Za oproštenje treba moliti ne samo bolesnik

nego i svi koji mole za njega i s njime. Apostol

Pavao jasno ističe: potrebno je biti čist u nutrini kako

bi nas Bog mogao upotrijebiti kao svoje oruđe:

"Očisti li se, dakle, tko od zloće, bit će posuda časna,

posvećena, korisna Gospodaru, za svako dobro djelo

prikladna" (2 Tim 2,21).

Ako je među prisutnima svećenik, treba obazrivo

savjetovati bolesniku neka se ispovjedi. Ako to nije

moguće, neka učini čin savršenog kajanja s nakanom

kako će se ispovjediti što prije bude mogao. U tu

svrhu može se upotrijebiti bilo koja molitva koja

sadrži iskreno i savršeno kajanje.

Također se treba konkretno i poimence odreći

svih sotonskih zamki: vračanja, spiritizma i

praznovjerja. Trebamo ih se odreći i više puta, ako

smo ih više puta činili. Najbolji primjer za to

pokazao nam je sam Isus kada je Petru, nakon

trostruke zataje, pružio priliku neka mu tri puta

očituje svoju vjeru i ljubav (Iv 21,15-19).

F. Tjelesno ozdravljenje

Posjet bolesniku završava molitvom za tjelesno

ozdravljenje. U tom smislu korisno je ponovno

pročitati 7. i 11. poglavlje ove knjige.

185

POGLAVLJE XIII.

NEKA ISUSOVA OBEĆANJA

Tijekom svih godina, dok sam vršio službu

ozdravljanja, imao sam mogućnost shvatiti sve dublje

smisao obećanja što ih je Isus dao svima koji u njega

vjeruju: "Molite i dat će vam se!"

Ima mnogo osoba koje, unatoč dobroj volji, ne

shvaćaju i ne primjenjuju na pravi način Isusova

obećanja. One su obeshrabrene kad ne prime željeni

odgovor. Njihova vjera hlapi, osjećaju se

prevarenima, jer su sve svoje pouzdanje stavile u

Gospodina a ipak nisu postigle što su molile.

Problem je pak u tom što nisu shvatile Božji plan

i smisao njegovih obećanja.

1. Pouzdanje u njegovu vjernost

Prvo što Isus od nas traži jest bez pridržajno se

pouzdati u Njega:

"Povjeri Gospodinu svu svoju brigu i on će te

pokrijepiti" (Ps 55,23).

"Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine

za vas" (1 Pt 5,7).

"Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se

u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas,

malovjerni? Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što

ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se

186

obući?' Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski

da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije

Kraljevstvo i pravdu njegovu, a sve će vam se ostalo

dodati. Ne budite, dakle, zabrinuti za sutra. Sutra će

se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla

njegova" (Mt 6,30-34).

U ovom posljednjem odlomku Isus nas naziva

"malovjernima" jer nemamo potpunog pouzdanja u

Njega. Vjera je nezasluženi milosni Božji dar i raste

prema mjeri kojom mi napredujemo u poznavanju

njegovih riječi. Vjera je naime naše potpuno

prihvaćanje i pristajanje uz objavljenu Božju Riječ.

Jednog mi dana reče neki svećenik: "Počeo sam

vjerovati da je istinito ono što mi Bog govori u

Svetom pismu, da me ljubi kao svoje dijete i daje mi

ista obećanja kao i svom Sinu Isusu."

Ostao sam iznenađen tim riječima kako on tek

sada počinje vjerovati. Onda je nastavio:

"Kad bih ja doista vjerovao Riječi Gospodnjoj

samo toliko koliko vjerujem u ljudska obećanja, umro

bih od sreće. Želiš li još dokaza za to kako naša vjera

nije ni kao zrno gorušice? Ipak, ovo je jedini grijeh

za koji se ne optužujemo pred Bogom, nego smo

odvažni reći: 'Ja imam jaku vjeru!' Veoma nas veseli

kada nas ljudi vole, posebno važne osobe. A Isus nam

kaže kako nas njegov Otac ljubi kao Njega samoga a

i On nas ljubi kao što ljubi svoga Oca. Mi sve to

čujemo i nastavljamo svoj mlitavi život. Iznenađuje li

187

te onda što ti kažem kako tek sada počinjem

vjerovati?"

2. Pouzdanje u njegovo milosrđe

"Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad

nama, kao što se u tebe uzdamo!" (Ps 33,22).

Posljednji redak ovog psalma sadrži divnu

pouku: kao što nam Bog oprašta prema mjeri kojom

mi opraštamo, tako nam On iskazuje milosrđe prema

mjeri našeg pouzdanja. To je također smisao Isusovih

riječi: "Neka vam bude po vašoj vjeri!" (Mt 9,29).

Odatle proizlazi važnost vjere u Božje milosrđe

koje je plod ljubavi kojom nas ljubi. Teško je

vjerovati u ovu divnu ljubav ako ne poznamo svetog

Evanđelja. Zato sveti Ivan tvrdi: "I mi smo upoznali

ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj" (1

Iv 4,16).

Ne uspijeva se vjerovati u Božju ljubav ako prije

nismo osjetili, iskusili i upoznali tu milosrdnu ljubav.

Jedna poznata izreka kaže: "Ljubav je u djelima, a ne

u lijepim riječima."

Ako neka osoba nikada ne primi dokaze ljubavi

od nekoga koji tvrdi kako je ljubi, nikada neće

vjerovati u tu ljubav ispraznih riječi. A Bog nam je

dao mnoštvo dokaza svoje ljubavi:

"Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako:

dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije" (Rim

5,8).

188

Sveci i mistici Crkve ostavili su nam iskustvo

Božje ljubavi i milosrđa. Sveta Terezija od Djeteta

Isusa, moja omiljela svetica, ostavila nam je slijedeću

divnu pjesmu:

NIŠTA neka te ne uznemiruje,

NIŠTA neka te ne plaši,

SVE prolazi,

BOG se ne mijenja.

STRPLJIVOŠĆU se sve postiže:

Tko ima Boga

NIŠTA mu ne manjka;

SAMO Bog dostaje.

Sestra Josipa Menendez, španjolska redovnica

umrla na glasu svetosti, svjedoči nam u svojoj knjizi

kojoj je naslov "Zov ljubavi", kako joj se 29.

kolovoza 1923. ukazalo Presveto Srce Isusovo i reklo

joj:

"Josipa, ne ranjava me najviše grijeh, već nehaj

i bezbrižnost u kojoj žive grešnici nakon grijeha,

umjesto da se uteknu mojem milosrđu."

Samo onaj koji je iskusio i osjetio Božju ljubav

utičući se njegovom milosrđu usuđuje se uskliknuti

sa psalmistom: "Proslavi na meni dobrotu svoju, ti

koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici

tvojoj.

Čuvaj me ko zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila

svojih" (Ps 17,7-8).

189

Samo onaj koji osjeća kako ga Bog ljubi,

usuđuje se moliti neka ga "Bog čuva kao zjenicu

svoga oka, pod sjenom krila svojih".

U već spomenutom sudaru u Panami, nakon prve

pomoći u bolnici mjesta Chorrera, prebacili su nas u

bolnicu Svetog Tome u grad Panamu, gdje su nam

pružili potrebnu liječničku pomoć. Tijekom vožnje

mučile su me mnoge sumnje glede mogućnosti hoće li

mi sestra Luz Helena ostati na životu.

Tada mi se učinilo kako čujem jedan daleki glas

koji mi govori: "Tvoja je sestra veoma teško bolesna,

ne može preživjeti, umrijet će." Ali tada sam čuo i

drugi glas koji mi govori: "Uzmi ozbiljno Isusova

obećanja. Tebe se tiču. Primi ih sada."

Dok me s jedne strane mučila sumnja, s druge

sam se sjetio riječi apostola Jakova: "Ali neka ište s

vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je

sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. Neka

takav ne misli da će primiti što od Gospodina -

čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima

svojim" (Jak 1,6-7).

Tada sam jakim glasom naredio duhu sumnje,

prekorio ga i zapovjedio mu neka se povuče pred

snagom Krvi, Rana i svetog Imena Isusova. S nama

su u bolničkim kolima putovali neki liječnici,

bolničarke i nekoliko policajaca. Kad sam otvorio

oči, vidio sam kako me svi prestrašeno i začuđeno

promatraju, jer su mislili kako, zbog potresa mozga,

buncam.

190

3. Ozbiljno uzeti njegova obećanja

Treba ozbiljno prihvatiti Božja obećanja. Što

Bog obećava, to i ispunja. Jedino što trebamo učiniti

kako bi On mogao djelovati, jest - ljubazno na to

pristanimo, ne stavljajući granice ni zapreke

njegovim planovima.

Mnogo nam može pomoći slijedeće pravilo:

pouzdano vjerujmo u ispunjenje Božjih obećanja

koja će se sigurno ostvariti kada Bog to htjedne, a ne

mi. Trebamo naučiti hodati u korak s Gospodinom.

Sveto pismo je puno primjera muževa i žena koji

su vjerovali u nadi.

A. Abraham

Bilo bi dostatno spomenuti oca naše vjere,

Abrahama, kojemu je Bog obećao sina, ali ga je

pustio čekati veoma dugo vremena prije nego što mu

ga je doista i dao. A zatim je tražio od njega neka ga

žrtvuje i Abraham je poslušao, jer je znao sigurnošću

vjere, kako ga Bog može i uskrisiti. Znamo kako je

Bog postupio prema njemu: zbog tog čina vjere

Abraham je bio blagoslovljen.

B. Tri mladića u ognjenoj peći

Knjiga proroka Daniela pripovijeda nam u 3.

poglavlju o divnom junaštvu trojice mladića koji se

nisu bojali naredbi kralja Nabukodonozora da se

poklone zlatnom kipu što ga je napravio. Na prijetnju

191

kako će ih baciti u užarenu peć, oni su odgovorili:

"Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene

peći i od tvoje ruke, kralju; on će nas i izbaviti" (Dn

3,17).

C. Marija

Savršeni primjer kako treba ozbiljno uzimati

Božja obećanja pokazuje nam Marija, Isusova Majka.

Ona je povjerovala anđelu. Vjerovala je u nemoguće:

postat će majkom, a da se ne sastane s čovjekom, i

njezin sin biti će Sin Svevišnjega. Ona je blažena

osobito zbog toga što je vjerovala (Lk 1,43), njezina

vjera dosegla je vrhunac kada je njezin Sin raspet na

Kalvariji.

D. Primjeri iz poslanice Hebrejima

Poslanica Hebrejima u 11. poglavlju spominje

brojne osobe iz Starog zavjeta koje su se nadale

vjerujući u Božja obećanja. Njihova vjera i nada u

božja obećanja bila je takva da su umirali sigurni

kako su uslišani, makar nisu to doživjeli. Bijahu

ispunjeni radošću gledajući sve to izdaleka.

"U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili

obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili

priznavši kako su stranci i pridošlice na zemlji" (Heb

11,13).

Bog nikada i nikome ne dopušta pobjedu u

velikodušnosti. Ako mu se predamo u vjeri, On će

192

nam uzvratiti po snazi naše vjere i daleko nadići naša

iščekivanja.

4. Obećanja i ozdravljenje

Cijelo Sveto pismo knjiga je obećanja za one

koji vjeruju. Ipak, zanimljivo je uočiti kako nam je

Isus rekao u vezi ozdravljenja - u svakom su

obećanju sadržana dva čimbenika:

- prvi koji je odmah uočljiv je vjera u Isusa

Krista: "Onaj koji vjeruje";

- zatim: plod te vjere koji se odnosi na budu-

ćnost: "imat će", "polagat će ruke", "posjedovat će",

"ozdravit će" (usp. Mk 16,17-18).

Isus ne obećaje nikome kako će zbog vjere

postići odmah nešto neposredno, On obećaje kako

"će dobiti" (u futuru). Zapažanje ove pojedinosti je

od posebne važnosti kako bismo izbjegli

pretjerivanja, fanatizam i urušavanje same vjere.

"Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim;

i veća će od njih činiti" (Iv 14,12).

To je jedno od najdivnijih obećanja koje Isus

obećava onome koji ima živu vjeru. Tu su vidljiva

dva čimbenika: vjera u Isusa Krista i učinak koji će

se ostvariti u budućnosti.

"Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću" (Iv

14,14).

Gospodin Isus nam obećaje kako će čuti i učiniti

sve ono za što ga zamolimo u njegovo ime. I ovdje

nalazimo dva čimbenika koja smo ranije spomenuli.

193

"Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u

Oca, dat će vam u moje ime" (Iv 16,23).

U ovom obećanju Isus nam jamči, Otac će

učiniti (futur) što god ga zamolimo (prezent) u

Isusovo ime.

Sveti Augustin tumači kako naša molitva neće

biti djelotvorna dok ne shvatimo Očevu neizmjernu

ljubav prema svome Sinu Jedincu, koja je moguća

sve ostvariti. Mi naime molimo u ime izobličenog

Isusa, koji nije pravi Sin Božji.

"Molitva vjere spasit će nemoćnika! Gospodin će

ga podići" (Jak 5,15).

Gospodin će spasiti i podići bolesnika kao

odgovor na molitvu vjere.

"Ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u

moje će ime izgoniti zloduhe... i popiju li što

smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će

ruke polagati, i bit će im dobro" (Mk 16,17-18).

Darovi koje Bog dariva onima što vjeruju dolaze

nakon ispovijesti vjere u Isusa Krista (usp. Rim

10,17). I ovdje su dva zajednička čimbenika: a) vjera

u Isusa Krista i b) učinak u budućnosti:

"Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste

postigli i bit će vam" (Mk 11,24).

Živa vjera, koja se ne koleba u srcu, uspješna je i

učinkovita. Marko nam pripovijeda kako je Gospodin

oštro ukorio učenike zbog nevjere (Mk 9,19). On je

potpuno jasan s obzirom na molitvu, jer zahtijeva

neka se sada vjeruje i pod tim uvjetom "dat će vam

194

se!" Od nas traži čin vjere po kojem smo uvjereni

kako smo primili ono što smo molili, i tako će biti.

Kada i kako, to će On odlučiti. Sam nam tumači to

obećanje:

"I znamo li da nas uslišava u svemu što ištemo,

znamo da već imamo što smo od njega iskali" (1 Iv

5,15).

A (Ps 37) kaže: "Sva radost tvoja neka bude

Gospodin i on će ispuniti želje tvoga srca!" (Ps 37,4).

Kao i u svim prijašnjim obećanjima ovdje se

pojavljuju dva zajednička čimbenika: vjera u Isusa

Krista i učinak u budućnosti.

5. Vjera-karizma i vjera-krepost

Jednom sam prisustvovao molitvi za bolesnike.

Osoba koja je predvodila molitvu približila se

bolesnoj osobi u kolicima i rekla joj: "U ime Isusa

Krista, aleluja! Ustani, aleluja! Baš sada, aleluja!"

To je ponovila svaki put jačim glasom. U

međuvremenu narod je vikao, plakao i primoravao

bolesnika neka ustane i prohoda. Histerija je bila

kolektivna. Tada je voditelj molitve, gledajući

uzetoga, zapitao bolesnika:

- "Zašto ne hodaš?"

Bolesnik je odgovorio:

- "Ne znam. Želio bih, a ne mogu!"

195

Vjerujem, katkada dolazi do pretjerivanja na

slične načine, jer ima osoba koje vjeruju kako mogu

učiniti isto što Ivan i Petar koji su, jednostavnom

naredbom, ozdravili uzetoga na "Krasnim vratima"

(Dj 3).

Mnoge osobe zamjenjuju karizmu vjere i krepost

vjere. Karizma vjere je Božja milost koju Bog daje u

određenom trenutku za određeni čin.

Karizma vjere dolazi, djeluje i prolazi. To je

sigurnost i jasnoća koju osjećamo kada treba

djelovati u ime Isusovo u određenom trenutku i u

određenoj prilici. Ovu milost Bog daje na diskretan i

neobičan način. Htjeti se njom služiti, a da je nismo

primili od Boga, može prouzročiti veliku štetu.

Karizma vjere poznatija je pod nazivom aktualna

vjera.

Krepost vjere, habitualna vjera, je kao što nam

sama riječ kaže, vjera koja djeluje u osobi, a

primljena je na krštenju i raste cijeloga života po

dobrim djelima i vjerničkim činima. To je krepost

vjere. Smatram kako je Isus govorio o kreposti vjere

kada je od ljudi tražio neka vjeruju u Njega.

Jednom su apostoli pitali Isusa što trebaju činiti

kako bi izvršili djela Božja. On im je odgovorio:

"Djelo je Božje vjerovati u onoga kojega je On

poslao" (Iv 6,29).

Ono što Otac želi da uradimo jest djelo u

najistaknutijem smislu riječi: vjera u njegova Sina,

Isusa Krista.

196

Zaključak

Pozvani smo na svetost i neokaljanost u njegovoj

nazočnosti i ljubavi. U tome je savršeno ozdravljenje,

i najljepše je kada možemo biti sredstvo kako bi ga i

drugi zadobili.

Isus Krist je došao ozdravljati. To On radi dvije

tisuće godina i nastavlja ozdravljati posvuda diljem

svijeta. Ja sam jedan od svjedok kako On ozdravlja

bolesnike i danas.

SLAVA NJEGOVU IMENU!

***************

Tko god čitajući ovu knjigu primi neki blagoslov

od Gospodina, može to proslijediti autoru na

slijedeću adresu:

Vlč. Dario Betancourt

86-29 55th Avenue

Elmhurst, N.Y. 11373

U. S. A.

197

D O D A T A K

hrvatskom izdanju

don Marin Mandić

ZDRAVLJE

U RUTINOM KLASJU

198

MALI UVOD

Svi se narodi svijeta, koliko mi je poznato,

pozdravljaju riječima koje izražavaju želju kako bi se

ostvarilo najveće zemaljsko dobro: zdravlje:

"Zdravo!", "Pozdravljen!", "Zdravstvuj!", "Salve!",

"Heil!", "Hail!", "Salud!", "Ave!" itd.

Isus je pozdravljao sa "Zdravo!". Na ovaj svijet

je došao ozdravljati ljudski rod, to jest spasiti ga.

Zato je stalno i neumorno ozdravljao bolesnike koji

su dolazili s pouzdanjem i vjerom. Bog, dakle, želi

čovjeku dobro zdravlje i sreću. Stoga je i nebeski

izaslanik, anđeo Gabriel, pozdravio Blaženu Djevicu

Mariju pozdravom: "Zdravo, Marijo!", te najavio

dolazak Iscjelitelja - Spasitelja.

Kada čujemo istočnjački pozdrav "Šalom!",

"Selam!", što znači u našem prijevodu mir, znajte

kako on izražava želju - želim vam mir i zdravlje.

O zdravlju se kao o najvećem blagu raspravlja s

velikim zanimanjem na svim učilištima i u svim

domovima svijeta.

Jedna je svjetska zdravstvena organizacija

opisala zdravlje ovako: "Zdravlje je stanje potpunog

fizičkog, duševnog i socijalnog blagostanja."

Mi kršćani kažemo: "Zdravlje je nakon života

najveći Božji dar."

Stari su Latini rekli: "Mens sana in corpore sano

- Zdrav duh u zdravom tijelu." Zato treba posvetiti

veliku pozornost i tjelesnom i duševnom zdravlju.

199

Ali, na prvom je mjestu duša kao vrelo iz kojeg

izvire zdravlje i blagostanje cijele osobe. Stoga

razmotrimo nekoliko važnih tema o zdravlju:

"nutarnje ozdravljenje", "ozdravlja li vjera", "istina

ozdravlja", te "Isus je najbolji liječnik".

200

I. NUTARNJE OZDRAVLJENJE

Svi mi pomalo bolujemo u tijelu i duši. To se ne

da odijeliti. Fizičko i duševno zdravlje se isprepliću i

nadopunjuju.

Čovjek je ranjivo biće. Duboku nam ranu

ostaviše naši praroditelji. Izranjenost nosimo kao

baštinu svojih roditelja i predaka poradi iskonskog i

susljednih grijeha svih pokoljenja. Živimo u svijetu

grijeha, smutnji, uvreda, u svijetu u kojem se znamo

međusobno mučiti, vrijeđati i ranjavati. Nakon toga

ostaju nam brazgotine svake vrste. Život nam je krcat

brojnim uspomenama, razočaranjima, neispunjenim

željama, nepravdama i grubostima. Sve se to

nataložilo na dnu našeg bića, u korijenu naše duše te

nam uzburkava površinu. Ponekad je u nama nazočna

bol zbog toga što nas ne žele ili zbog nedostatka

ljubavi. Zato se osjećamo bolesni, zapušteni i

frustrirani. To nas tišti. Možda smo i mi sami

povrijedili nečiji ponos, razočarali nečije opravdano

očekivanje zahvalnosti, ljubavi i pažnje...

Sjetimo se nekih "sitnica", tj. riječi koje često

bole kao rane. O njima lijepo piše Ivo Andrić: "Kad

bi riječi bile kratka vijeka kao što je zvuk koji ih je

izgovorio! Ali one često žive godinama, kao sramne

rane bole i žegu i truju život..." ("Znakovi pored puta").

Eto! Možda smo nekoga i teže povrijedili, ranili

i ucvilili, zagorčili mu život! Možda nekoga i

sablaznili. Zbog toga smo često, a možda i stalno,

201

sjetni i neraspoloženi, poput male djece koja ne

mogu sakriti svoje male prijestupe.

Željeli bismo se vratiti u prvotno stanje iskonske

nevinosti, kristalno čiste ljubavi i vedrog veselja. To

su tihe muke i jadi srca, nemiri duše koji se ne mogu

izreći...

Evo lijeka! Molitva za ozdravljenje svih

skrivenih rana prošlosti koje iz dubine mute našu

mirnu površinu. Zato treba zastati - možda jedan sat i

duže - u "jakim vremenima" duhovne obnove i

sabrati se tiho i ozbiljno te zaroniti u osobne dubine,

u ponor svoga bića...

Zastanimo malo kod izraza "jaka vremena".

Ovako ih duhovni pisci opisuju: Jedini su način kako

mogu oživjeti biseri naše duše - Božji milosni darovi.

Kad se u srcu nastani Bog, život naš se ispunja

zanosom. Srce može pravo oživjeti tek u "jakim

vremenima".

Ono je vrijeme "jako" koje smo rezervirali kako

bismo bili sami s Gospodinom. Zato uzimamo neke

"komadiće vremena" u svom radnom planu, npr.

trideset minuta dnevno, nekoliko sati svakih petnaest

dana itd. "Jaka su vremena" ne samo za molitvu

prikladna nego i za ponovno stjecanje osjećajne

ravnoteže, unutarnjeg jedinstva, vedrine i mira.

Inače, ljudi se trgaju u tom ludom životnom vrtlogu.

Oni koji hoće ozbiljno živjeti s Bogom, tj.

skladno i sretno, nužno moraju uključiti sustav "jakih

vremena" u okvir svojih djelatnosti i briga. Ako

202

dakle ti spasavaš "jaka vremena", ona će spasiti tvoje

živce, mir srca... tebe! Od čega? Od životne praznine

i od svih vrsta razočaranja.

Ljudi se rado tuže kako nemaju vremena.

Odgovorit ću njemačkom poslovicom: "Die Liebe

hat die Zeit - Ljubav ima vremena!" Vrijeme je

pitanje srca. Što voliš to prisvajaš, tome se

posvećuješ. Vrednovanje ovisi o onome što ti je u

srcu. Dakle, imamo vremena za ono što nam je

drago: studij, film, pčelarstvo, šport, molitvu,

zabavu...

"Jaka vremena" s pravom se nazivaju minute,

sati i dani koje posvećujemo Bogu u šutnji, samoći i

dubokoj sabranosti uz uspješnu pomoć duhovnog

oruđa, kao što je Sveto pismo (Psalmi...) koje će te

pripraviti i pomoći uroniti u dubinu duha te stupiti u

srdačni, osobni razgovor s Bogom. Tu ćeš se suočiti

u punom Božjem svjetlu sa životom i njegovim

problemima, teškoćama, ranama...

Evo pravog mjesta i trenutka! Tada ćemo moliti

dragog Oca milosrđa neka nam iscijeli te rane - jednu

po jednu... To je molitva za nutarnje ozdravljenje.

Ovu molitvu treba upraviti milosrdnom Srcu

najboljeg prijatelja i liječnika - Isusa Krista. On je

uvijek ozdravljao sve one koji su ga tražili u vjeri i

nadi. Isus i danas uspješno ozdravlja i potiče na

radost spasenja u svojoj ljubavi, koja uvijek prašta,

kao što je ozdravljao u slavnoj prošlosti na

prašnjavim palestinskim putovima i trgovima... On je

203

i danas živo nazočan među nama u susretima vjere i

nade. On je uvijek dobar i beskrajno milosrdan. Isus

uvijek ozdravlja jer želi dobro svome bratu čovjeku.

Isus je jedini moćan popraviti nemoguće, izliječiti

neizlječivo, spasiti izgubljeno, čak i ono što nitko ne

može spasiti. "Ta Bogu je sve moguće!" - reče Mariji

anđeo Gabriel.

Isus je Božji Jaganjac koji oslobađa od krivnje,

briše ljage, uklanja umor, liječi rane, skida jad i teret,

breme naših savjesti, naših bolnih uspomena i

duševnih tjeskoba, kako nam bjelodano svjedoče

bezbrojni sretnici koji su mu se povjerili i tako našli

željeni mir. Zar nije On jednom povikao: "Dođite k

Meni svi vi umorni i opterećeni i Ja ću vas odmoriti!"

(Mt 11,29)?

Bogato stoljetno iskustvo i iskustvo današnjice

svjedoče nam kako Isus uspješno liječi i ozdravlja u

sakramentima Ispovijedi i Bolesničkog pomazanju!

On liječi i u duhovnom vodstvu koje traže čak i

mudri biskupi i pape! Tim vrelima zdravlja

okoristimo se i mi!

Molimo usrdno, svojski i postojano za nutarnje

ozdravljenje i bit ćemo oslobođeni od "iskonskih

kočnica", intimnih rana, te skrivenih muka i tjeskoba,

pa će i radost poteći iz nutrine srca "kao izvor žive

vode" (Iv 7,37), i uživat ćemo istinsku sreću i mir, a

nespokojno lice zasjat će nam ponovno nebeskom

radošću!

204

II. OZDRAVLJA LI VJERA

Kako doći do zdravlja kad smo svi bolesni?

Jedna poslovica kaže: "Zdravlje je najveće

blago!"

Narod također kaže: "Bože, daj nam zdravlja,

sve će drugo biti lako!"

Ljudi traže lijeka svojim bolestima i jadima: u

liječnika, vračara, psihijatara, svećenika, travara itd.

1. Potražimo činjenice

Posjetio sam svetište Gospe od Zdravlja u Splitu.

Bilo je to nakon blagdana Gospe od Zdravlja, 21.

studenog 1991. U razgovoru mi prijatelj otac Stanko

Radić reče: "Na sam blagdan Gospe od Zdravlja kroz

naše je svetište prošlo preko pedeset tisuća

hodočasnika. Svi traže lijeka od Majke Nebeske, koju

svi, ne bez razloga, zazivamo: Zdravlje bolesnih!"

I još neki pitaju: "Ozdravlja li čovjek i vjerom?"

Odgovor nalazimo u svetištima diljem svijeta i u

Svetom pismu. Isus je rekao svojim učenicima,

nakon što je izliječio nepregledno mnoštvo bolesnika

tijekom apostolskog naviještanja Evanđelja u

Palestini: "Idite... bolesne liječite!" (Mt 10,7-8).

Učenici pođoše svijetom naviještajući Radosnu

vijest i liječeći bolesne...

U naše vrijeme naći ćemo mnoštvo dokaza o

čudesnom ozdravljenju mnogih koji su u vjeri tražili

205

pomoć od ljudi jake vjere. Vjera, doista, ozdravlja! I

danas! To nije pusta priča nego iskustvo. Vjera

ozdravlja kad čovjek čvrsto vjeruje kako mu ljubav

Božja može pomoći. Susreli smo brojne primjere

čudesnih ozdravljenja.

Jedne je večeri gospođa Marija dovela svećeniku

nekrštenu susjedu i prijateljicu Lucu govoreći kako je

opsjednuta, netko je progoni, uništava joj živce,

zdravlje i baca je u očaj.

Nakon razgovora, nakon molitava i poniranja u

Sveto pismo Luca se dobro pripravila na sakrament

svetog Krštenja... Danas je mirna i sretna kršćanka.

Mnogi ljudi, i među kršćanima, ne doživljavaju

svoju vjeru osloboditeljskom. Takva vjera čovjeka

više plaši nego što mu pomaže. Pokatkad čujemo

kako odrasli kršćani kažu: "Mora biti neka Sila gore

u svemiru!"; "Znamo, Netko je iznad nas!"; "Netko

mora postojati tamo gore!" - i slično. Neki roditelji

žele opravdati pohađanje vjeronauka svojeg djeteta

riječima: "Neka samo ide moje dijete na vjeronauk,

naučit će me poštivati i slušati... tamo neće ništa loše

naučiti!" Tko tako govori, pokazuje kako je njegova

vjera zapravo "šuplja", neosobna, skoro mrtva,

pomiješana s nevjerom. Zato je takva vjera i

plašljiva, neuspješna, sebična i ne izgrađuje zrele

osobnosti. To, zapravo, nije vjera nego neka prirodna

religioznost koju više potiče strah i nesigurnost nego

hrabrost i nada. Obično je svojstvena narodima

primitivne kulture i u vjeri neprosvijetljenim ljudima.

206

Nije jednostavno izgraditi osobnu i zrelu vjeru!

Svaki čovjek mora dozrijevati u osobnoj i živoj

vjeri, to jest u osobnom, srdačnom odnosu prema

Bogu, u nadi, odanosti, predanju i ljubavi. Takav će

ga odnos doista iscijeliti.

Mi kršćani ispovijedamo osobnu vjeru. Mi ne

vjerujemo u nešto maglovito, već u osobnoga Boga

kojeg nam je u potpunosti objavio Isus Krist.

Evanđelje nam objavljuje Isusa Krista, Spasitelja;

koji je Sin Božji; čije je Srce zaljubljeno u Oca i u

brata čovjeka! Taj osobni Bog vrelo je života:

beskrajne istine, ljepote i dobrote. Naše vjerovanje ne

počinje riječima: "Vjerujem, Bog postoji", ili

"Vjerujem Bog je svemoguć", nego "Vjerujem u Boga

Oca!" Svoje ufanje povjeriti nekome znači vjerovati

u njegovu riječ. Vjerovati u Boga Oca, koji je Ljubav

sama, znači pouzdati se u Njega, na Nj se osloniti te

pokazati koliko je vrijedan povjerenja i vjernosti.

Svima nam je potrebno cjelovito ozdravljenje:

ozdravljenje tijela, srca i duše. A to je zapravo

smisao Isusove Radosne vijesti: cjelovito

otkupljenje. Riječ "otkupljenje" znači ozdravljenje i

otpuštanje grijeha, dakle zdravlje cjelovitog čovjeka.

To otkupljenje prodire u sve naše pore, u naše odnose

i u cijelu društvenu zajednicu. Otkupljenje čovjek

doživljava duboko u vjeri: vjera mu donosi ili vraća

otkupljenje. Vjera, doista, ozdravlja čovjeka u

njegovoj biti koja je bolesno načeta.

207

Isplati se doživjeti cjelovito ozdravljenje i onda

drugima posvjedočiti razloge svoje nade i radosti.

Apostol Petar lijepo kaže u poslanici: "Tko će

vam naudi ako revnujete za dobro? Nego, ako trpite

zbog svoje pravednosti, blago vama! No, ne bojte se

njihova zastrašivanja i ne plašite se! Naprotiv,

Gospodin Isus neka vam bude svet, u srcima vašim,

te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od

vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama!" (1 Pt

3,13-15).

Pisac Lav Tolstoj htio je svoje osobno iskustvo

približiti drugima kad je zapisao: "Vjera je kao zlato:

što ga više imaš, to više blista. Vjera je kao nebeski

svod: što je jasniji, to se više zvijezda vidi na njemu."

Tako je i s našim zdravljem. Što više vjere u Boga

Oca, to više cjelovitog zdravlja. Zar nije Isus u

Evanđelju znao reći: "Vjera te tvoja ozdravila!"?

2. Ozdravljenje od straha pred smrću

Isus Krist nam je zajamčio: "Ištite i dat će vam

se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!"

(Mt 7,7). Isus nam, dakle, obećava sve i ne šali se. To

su iskusili bezbrojni molitelji. To potvrđuje, vjerujem

- i tvoje iskustvo!

Evo jednog primjera:

208

Jedan svećenik iznosi događaj iz naših krajeva4:

U mostarskoj je biskupiji prije drugog svjetskog

rata živio i djelovao na jednoj župi svećenik -

karizmatik, zovimo ga don Ivan. Bio je nadaleko

poznat po svojoj pobožnosti, osobito po uslišanim

molitvama. U raznim nevoljama i tjeskobama

dolazili su mu ljudi iz obližnjih i udaljenih mjesta,

različitih uvjerenja i narodnosti, kako bi ih svojim

molitvama izbavio od njihovih nevolja i jada. Nije

nikoga odbio, niti je išta uzimao od ljudi. Po više je

dana postio i molio na njihove nakane za pomoć u

nevolji. Gospodin Bog je uslišao njegove molitve i

ljudi su dolazili zahvaljivati Bogu i njemu na

udijeljenim darovima.

Po završetku drugog svjetskog rata, zbog raznih

optužbi, bio je osuđen na smrt. U sudnici je nakon

izricanja presude rekao: "Vi ste me nevinog osudili,

ali ćemo se ponovno naći pred jedinim pravednim

sudom Božjim kako bi svaki primio svoju plaću!"

Nije molio za sebe neka ga Bog spasi i održi u

životu. Otišao je u ćeliju gdje je s ostalim

osuđenicima na smrt čekao izvršenje smrtne kazne.

Uzeo je svoj časoslov (molitvenik) i molio. Po iskazu

nazočnih, nakon molitve mirno je zaspao. Spavao je

dubokim snom i čitavu je ćeliju ispunio svojim

hrkanjem. Slijedećeg je dana bio pogubljen. Kao

4 Usp. Frank C. Laubach, Najveća snaga svijeta. Molitva, Župni

ured Oborovo, 1989, str. 43.

209

dojenče na rukama majke usnuo je u Gospodinu kako

bi se probudio iz životnog sna u zagrljaju vječne

Ljubavi.

Može li se posumnjati u uspješnost molitve

takvog molitelja?

Nije strašna bolest nego strah pred bolešću! Nije

ni smrt strašna, nego strah pred smrću! A evo

primjera kako molitva iscjeljuje i najveće zlo: strah

pred konačnim "uništenjem" ovozemnog života!

I to je primjer uspješne molitve. Pisac knjige

"Oprosti mi, Nataša" - Sergej Kourdakov, ruski

mladić, kapetan, komunistički vođa, duboko se

razočarao nad svojim idealima i poželio pobjeći iz

"komunističkog raja". U blizini kanadske obale, kraj

Vancouvera skočio je u ledeno more s matičnog

broda i usred oluje doplivao do obale. U smrtnoj je

borbi prethodno prvi put u životu uzdahnuo: "Bože,

ako postojiš, pomozi mi!" Na grebenu je nađen u

besvijesti. Prebačen je potom u bolnicu i nakon

ispitivanja medicinskih stručnjaka i aparata utvrđeno

je kako su njegove fizičke sile bile nedostatne kako

bi učinio takav nadljudski pothvat, tj. preplivati tako

daleko u studenom, ledenom moru. Kod ispitivanja je

izjavio kako se tada prvi put u životu molio.

Tako je članovima ispitivačkog tima bilo jasno

kako je odlučujući čimbenik u njegovu spasu bila

njegova srdačna molitva.

Jedne večeri ušao je u crkvu i ostao u njoj cijelu

noć... Doživio je obraćenje i postao novi čovjek u

210

Kristu. U radijskim i televizijskim emisijama

svjedočio je ljudima o vjerskim prilikama u svojoj

zemlji. On, koji je pijeskom punio usta molitelja

kako bi ih ušutkao i ranjavao ih do besvijesti, bio je

shrvan "nemirom savjesti", te i sam priznaje kako

nije mogao shvatiti odakle snaga tim ljudima da mole

čak i za svoje progonitelje, strpljivo podnoseći

strašne tjelesne boli koje su im ovi nanosili. Na

preporuku kanadskih vlasti neka se taktički povuče te

ne svjedoči više javno istinu o položaju vjernika u

svojoj domovini, jer mu je prijetila životna opasnost,

rekao je: "Ja ne mogu šutjeti dok milijuni moje braće

i sestara trpe zbog svoje vjere i savjesti." Nekoć

strasni progonitelj vjernika postaje po Kristu novi

stvor koji i život polaže za braću u Kristu; život mu

je dokončao plaćeni ubojica. Za kratko vrijeme sazrio

je u dobroti i svetosti za palmu mučeništva.5

Eto ponovno primjera kako vjera ozdravlja!

3. Blagoslovom do zdravlja

Zdravlje je, doista, blagoslov Božji! Ali, katkada

je bolest i nevolja, pa čak i tragedija, nekome veliki

blagoslov Božji i bolji od zdravlja! Te "nesreće"

često su prave nebeske povlastice milosne sreće, koje

su mnoge dovele do vrhunca istinske duševne

zrelosti i velike svetosti.

5 Usp. Sergej Kourdakov, Oprtosti mi, Nataša, Kateh. salez. centar,

Zagreb 1989.

211

Ali, mi ovdje tražimo lijeka našim bolima. Zato

je dobro čuti jednog našeg suvremenog animatora

koji nas uči kako i mi možemo liječiti sebe i druge

pomoću blagoslivljanja.

U vrijednoj knjižici "Za bolji svijet" dr.

Tomislav Ivančić piše:

"Čudesna je snaga blagoslivljanja koje se vrši

polaganjem ruku. To može biti jedva primjetljivo

polaganje. Može biti i tako da očima i željama

"prenesemo" nekako svoje ruke na onoga ili ono što

želimo blagoslivljati, i božanska će snaga poteći u

ljude i u svijet. Takvim polaganjem ruku događaju

se, doista, čudesna ozdravljenja - fizička (tjelesna) i

psihička (duševna), velika obraćenja i unutarnji

izljevi Božjih darova, a sve to po Duhu Svetom koji

prebiva u nama"!

Bilo bi poželjno kad bi takvo blagoslivljanje

postalo uobičajeno u svim kršćanskim domovima.

Bezbroj teških i bezizlaznih situacija riješilo bi se

Božjom nazočnošću po blagoslovu. Mnoge svađe,

napetosti, otrovne riječi, olovni pogledi i lutanja

mogli bi se izbjeći. Poželjno je supruzima na kraju

zajedničke molitve ili prilikom nekog rastanka ili

važnih odluka, položiti ruke jedan na drugoga uz

blagoslov. Osobito je to potrebno činiti djeci. Kako

bi se dijete u utrobi majke sačuvalo od stresova, te

rodilo zdravo, dobro je da svaka majka češće položi

ruku na svoju utrobu i moli blagoslov, izražavajući

tako nježnost i ljubav prema djetetu.

212

Poznato je kako dijete u krilu majke okreće

glavicu tamo, gdje majka stavi ruku. Ono spontano

traži blagoslov i nježnost. Kao i svaki čovjek, tako je

i dijete žedno ljubavi. Ono čezne za nježnošću i

simpatijom. Svi smo mi, naime, ugroženi u svijetu,

osuđeni na smrt, svjesni kako smo ovdje samo na

prolazu. Zato nam je potrebna sigurnost. A sigurnost

nam ne mogu dati ni stvari ni osobe koje su i same

ugrožene. Potpunu sigurnost daje nam samo Bog.

Tko je s njim u prijateljstvu, taj živi sretno unatoč

prolaznosti svijeta. Zato i dijete traži najprije majčinu

ljubav kako bi bilo sigurno kako ga ona neće

odbaciti. Nije li to poput čežnje čovjeka da bude

Bogu drag, te da ga Bog ne odbaci? Svaki znak

simpatije i nježnosti, koji majka pruža djetetu, znak

mu je nade i života, te jamstvo kako će se dijete

zdravo i svestrano razviti u krilu majke. Djetetu je

potrebna pažnja, kako ne bi sve majčine bolesti,

srdžbe, neraspoloženja... doživjelo kao stres.

No, ni sama majka ne može djetetu pružiti

sigurnost kao što ni anđeli ili sveci ne mogu ljudima

dati život. Oni su samo stvorenja. Zato molitva za

dijete, s polaganjem ruku na utrobu, daje djetetu

neograničenu sigurnost, snagu i Božju ljubav. Sve to

djetetov duh može nesmetano primati. Na taj se način

dijete, od trenutka začeća, osjeća dionikom ne samo

zemaljskog zajedništva s ljudima, nego i nebeskog

zajedništva s Bogom. Dokazano je kako se mnoge

negativne dijagnoze novorođenčeta i mnoga, gotovo

213

sigurna, negativna predviđanja otklanjaju baš takvom

molitvom.

Mladoj majci R.T. liječnici su kazali u sedmom

mjesecu trudnoće kako ni njoj ni djetetu nema spasa,

ali oni će ipak pokušati barem nju spasiti. Ona im je

odgovorila kako Bog ima zadnju riječ, neka svakako

pokušaju spasiti dijete. Liječnici su odgovorili kako

je to nemoguće. Dvadesetak ljudi iz njezine

molitvene skupine molilo je za nju. Dogodilo se

čudo. Dijete je rođeno zdravo, već ide u školu, a i

majka je ostala živa. Liječnici su joj savjetovali, iz

medicinskih razloga, kako više ne smije rađati djecu,

jer inače neće ostati na životu. Naglasili su joj:

Čudesa i slučajnosti u medicini se ne događaju svaki

dan. Ona je, međutim, začela i drugo dijete i rodila

ga bez osobitih teškoća. Čak i treće. Ali, prijatelji su

stalno molili. Bog, naime, preuzima vodstvo takvih

situacija čim se u njega pouzdamo. Nemoguće

postaje moguće. Bog, čini se, voli činiti ljudima

nemoguće stvari, kako bi ga lakše prepoznali na djelu

i u brizi za njih.6

4. Kako je dragocjen majčin blagoslov!

Sve su dobre majke veliki blagoslov svome

djetetu! Ali nije svaki majčin blagoslov jednako

snažan. Sve ovisi o sadržaju srca i duše, o snazi čiste,

6 Usp. Tomislav Ivančić, Za bolji svijet, KS, Zagreb 1991, str. 95.

214

plemenite majčine ljubavi. Moramo reći, kucaj srca

dobre majke, u stvari je Božji blagoslov. To ne

moraju usne izgovoriti... Djetetu je već njena pojava

veliki blagoslov. A poglavito kad majka izričito

blagoslivlje svoje dijete!

Navest ću primjer uspješnog blagoslova jedne

plemenite majke, koja je odgojila velikog sveca, a to

je Margareta, čiji sin bijaše don Ivan Bosko.

Don Bosko piše kako je kao mladi bogoslov

teško obolio tako da nije mogao ni jesti. Pošto je

saznala, sirota majka, za bolest svoga sina, pohitjela

mu je u posjet u daleki joj grad Torino. Donijela mu

proseni kruh i domaćeg vina, onog jakog

pijemontskog koji nazivaju "vino barbera". Tužna

majka nudi sinu ono što ima: komad kruha i bocu

vina i srdačni blagoslov!

Ivan je u neprilici. Nije želio ražalostiti majku

odbijajući njezine darove. Uzeo je zalogaj kruha i

gutljaj starog vina. I... gotovo neprimjetno - nastavio

je jesti zalogaj po zalogaj, i piti gutljaj po gutljaj... i

tako je pojeo kruh i popio vino. Na kraju je pao u

dubok san, koji je trajao jednu noć i dva dana.

Kad se probudio, osjetio se zdravim.7

Eto majčina blagoslova kao najboljeg lijeka sinu

koji bijaše na rubu života!

7 Usp. Teresio Bosco, Ukrali ste mi srce. Novi životopis sv. Ivana

Boska, Kateh. salez. centar, Zagreb 1988, str. 86.

215

Mnogi su ljudi mogli psihički ozdraviti tek uz

pomoć blagoslova. Lijekovi dobivaju veću

djelotvornost kad se čovjekov duh i savjest otvore

Bogu. Svaka bolest pogađa čitavog čovjeka: tijelo,

dušu i duh. On je istovremeno dionik prirode,

ljudskog društva i Božjeg zajedništva. Čim nešto od

toga ne funkcionira, cijeli čovjek trpi. Stoga liječenje

tijela i psihe mora ići usporedno s liječenjem duha i

savjesti. Konačno, u Bogu je naš život i izvor naših

dana.

Velika je sreća ako smo voljni blagoslivljati.

Kršćanske blagoslovne geste govor su čovjeka Bogu.

Kao što se gestama rukovanja, mahanja, zagrljaja,

poljupca, naklona i sličnim gestama govori živom

čovjeku, tako se blagoslovima polaganja ruku ili

križanja ne aktivira neka neosobna sila, nego čovjek

osobno govori osobnom Bogu - Ocu, Sinu i Duhu

Svetomu. To je srce koje se izražava pokretom.

Nema li tog osobnog odnosa, koji se uspostavlja

čistim i svjesnim srcem, nema ni blagoslova.

Bog je nježnost i Ljubav. On želi zajedništvo s

čovjekom. Bog dolazi u blagoslovu k nama kao

osoba te u nama stanuje i djeluje obnavljajući

rasklimane strukture svijeta. Bog uvijek gradi, liječi,

njeguje, nježno prašta i ljubi... i zato uspješno

iscjeljuje svoju dragu djecu!

To se osobito događa u Euharistiji. Ona hrani i

preobražava, čisti i liječi svaku osobu koja joj

pristupa s vjerom i ljubavlju. Iz Euharistije izviru svi

216

blagoslovi Crkve, jer je u njoj Isus - živi Bog! Ako je

On mogao u trenutku ozdraviti jednu bolesnu ženu,

koja se dotakla samo skuta njegova plašta, koliko će

više ozdraviti ono biće koje ga s ljubavlju blaguje u

svetoj Pričesti!

Biblija je puna raznovrsnih blagoslova, a

poglavito su lijepi roditeljski blagoslovi! Tobijin je

doista ganutljiv!

Sirah kaže: "Blagoslov očev učvršćuje kuću

djece" (Sir 3,9);

"Tko časti majku svoju, sabire blago!"

(=blagoslov) (Sir 3,4);

"Tko časti oca svoga, dugo živi, tko čini radost

majci svojoj, sluša Gospoda!" (Sir 3,6).

U Izrekama čitamo: "Blagoslovom pravednika

grad se diže!" (Izr 10,11), itd.

Stoga, drage majke, uvijek blagoslivljajte svoju

djecu, ta Bog dragi hoće neka cijela vaša pojava,

svaki vaš pokret i riječ budu djetetu velik Božji

blagoslov! Blagoslivljajte, a nemojte proklinjati, jer

su teške i svete vaše riječi! One će uvijek ozdravljati

i usrećivati vašu djecu!

Evo jedan dragocjen blagoslov obitelji:

Bože, naš Oče! Blagoslovi ovu obitelj, njezin

stan i svu imovinu! Učvrsti vjeru njezinih članova;

zbližuj ih iz dana u dan sve većom ljubavlju, daj im

217

zdravlje duše i tijela, i neka se ovdje i u vječnosti

raduju u Tebi. Po Kristu Gospodinu našem. Amen!

218

III. ISTINA OZDRAVLJA

Razmotrimo ljekovitost Istine.

"Toma! Dođi, vidjeti kako magarac leti!" -

poviknuo mu je redovnički brat u samostanu. Kad je

istrčao i naletio na podrugljivi "bratski" smijeh i

porugu: "Kako možeš biti tako naivan te vjerovati

kako magarac leti?!" , Toma će bratu: "Prije bih

povjerovao kako magarac može letjeti, nego da mi

moj brat može lagati!" (Iz života svetog Tome

Akvinskog).

Prvog travnja, običaj je u našem narodu, ljudi se

našale malim šalama i podvalama. Tako se ljudi malo

nasmiju. Ako je to samo tada, kad se ljudi raznim

smicalicama, prijevarama i podvalama malo našale,

onda je to divno! No, ne čine li ljudi podvale,

smicalice i ne lažu li na veliko i u druge dane?

Laž se danas osilila i nanosi nam velike štete i

zadaje duboke rane na tijelu i u duši pojedinaca i

naroda. "Prvi aprila" je dan sitnih podvala, a drugi

dani su rezervirani za mnogo ozbiljnije podvale!

Laž je proizvod "oca laži", tj. Sotone!

Sveto pismo svjedoči kako laž ubija dušu.

Stoga je potrebno smoći snage ozdraviti, kako

bismo se Istinom oslobodili svih zarobljenosti.

Isus nam reče: "Istina će vas osloboditi!" (Iv

8,32). A gdje je istina? Isus je jednom rekao: "Ja sam

Put, Istina i Život!" (Iv 14,6). Kad čovjek nađe pravi

put, kad otkrije pravu istinu, kad se osigura za život,

219

tada je doista sretan i radostan. On je, kako narod

kaže - zdrav.

Nađimo prostora za radost, rasterećenje i smijeh,

oni su nam potrebniji nego kruh svagdanji. Oni nas

oslobađaju od životnih nevolja... Oni su odmor,

opuštanje, zdravlje i sreća. Nepomućena je sreća u

istinskoj ljubavi i bez laži!

Tražimo zdravlje sebi i drugima u istinskoj,

čvrstoj vjeri! Vjera nas vodi izvoru zdravlja - Bogu -

po molitvi. A molitva čini čudesa.

Želim navesti nekoliko primjera u kojima se

očito vidi kako su ljudi doživljavali divna iskustva s

vrelom Istine - Duhom Istine - s Duhom Svetim. On

je božanska ljubav i vrelo zdravlja.

A. Svjedočanstvo jednog župnika:

"Na seminaru sam učinio opću ispovijed. Sve što

sam spoznao posljednjih mjeseci moralo je napolje.

Čudno, kako mi je sve jasno prelazilo preko usana.

Bilo je to veliko oslobođenje... Obnovio sam svoje

krsno obećanje, molio za obnovu ređenja i puninu

Duha Svetoga, za dar vođenja i razlikovanja

duhova... Otvorih se potpuno Bogu te sam molio za

puninu koju On htjede dati. Svjesno se odrekoh

osobnih predodžbi. Moja je nutrina bila ispunjena do

tada nepoznatom ljubavi, radošću... Znao sam samo

jedno: 'To je Gospodin!' Počeo sam Boga hvaliti i

zahvaljivati mu kao nikada u svom životu. Bila je tu

220

jedna ljubav koja je otklonila sve terete života, sve

krivice odnijela, koja mi je pokazala kako sam često

zaboravljao Boga. Satima su mi tekle suze. Vjerujem,

bio je to zagrljaj Krista Otkupitelja. Od tada svaki

dan ustajem sat ranije, tj. u pet sati. To činim s

radošću i čežnjom, klanjam se Bogu, osluškujem Ga i

iznova se Njemu darujem... Dnevni je život sada

označen velikom budnošću i intenzivnim radom.

Radim lakše. Ne osjećam se više opterećen. Nije više

sve tako mučno kao ranije. Usprkos nekim

zdravstvenim problemima prije odmora nisam bio

tako umoran kao posljednjih godina.

Također osjećam vedrinu u odnosu prema

ljudima i prema sebi. Ispitivanje savjesti iznosi mi

mnogo toga na što prije nisam svraćao pozornost.

Primjećujem također da dobar dio mog 'JA' mora biti

razapet. I kritika ljudi mnogo mi pomaže.

Postao sam mirniji, radosniji i strpljiviji. Mogu

lakše saslušati ljude i imati više obzira prema njima.

Sad mi je lakše imati vremena za njih. Propovijedi su

jednostavnije, dublje i manje učene; postale su

propovijedi radosne vijesti. Mnoge stvari kojih se

nisam htio odreći, sada su postale nevažne. Zahvalno

priznajem, Bogu pripada cijelo moje srce i moji

osjećaji. Sada imam blagdan u sebi. To su doista dani

milosti. Došao mi je poticaj da u Uskrsnoj noći

priznam svojoj župi kako sam susreo živoga Boga...

221

Onda je uslijedio početak obnove župe."8

B. Nastavnik (43 god. života) svjedoči: "Vjernik

sam od djetinjstva... Ali, malo pomalo sam vjerski

umirao... postao sam opozicija, kritizer svega...

Otuđivao se od Crkve... od Ispovijedi (godinama), od

Mise... Prestao sam moliti. Moja supruga, zbog toga

veoma nesretna, molila me i zaklinjala: 'Pođi... već

jednom sa mnom u crkvu!' Ponekad joj je uspjelo

nagovoriti me. Ali takva crkva me nije više zanimala.

Ja nisam više mogao gledati 'vježbe' svećenika na

oltaru, niti slušati njegov tvrdi glas. Njegov osorni

ton učinio je od mene njegova protivnika. U sebi sam

izrugivao njegove propovijedi i uživao u njegovim

slabostima. Glazba orgulja bila mi je još samo

grmljavina, buka. Ljudi u crkvi bili su mi odvratni:

svi tipovi, licemjeri i beskičmenjaci, vikači i pijanice,

brbljavci i umišljeni, prostaci i oni zavađeni koji se

nisu izmirili, a ipak su išli na pričest... Jednostavno

nisam ih više mogao gledati i nisam htio ići u

'milosni silos'. Tako sam proživio više godina. Postao

sam sve siromašniji, plašljiviji i osjetljiviji. Bio sam

duhovno mrtav. To sam znao i bio sam nesretan.

Moja majka bijaše pobožna žena. Prije smrti

upitala me: 'Sine, zašto si postao tako bezbožan?' To

me potreslo. Počeo sam razmišljati. Ugledao sam

8 Heribert Mühlen, Iskustva s Duhom Svetim. Svjedočanstva i

izvještaji, "Duh i voda", Jelsa 1985, str. 11-17 sll.

222

veliku crnu prazninu i osjetio kako nešto nježno i

tiho raste u meni: čežnja za Bogom.

Bog zahvaća u moj život.

Čežnja za Bogom postajala je sve jača. Nisam

znao kako je ona već bila dar Duha Svetoga. Bog me

zahvatio trima velikim događajima: Prvo, film o

karizmatskoj obnovi zajednice... na televiziji. Snažno

me se dojmio. Vidio sam i čuo radost u Bogu,

povjerenje i predanje Bogu.

Drugo, pozvan sam sudjelovati na seminaru

obnove zajednice. Bilo je to vrijeme najvećih otkrića.

Osjetio sam milost u Bogu.

Treće, uskoro su me pozvali sudjelovati i u

molitvenoj zajednici. Poslušao sam i dopustio neka

me Bog vodi. Dok sam sjedio između molitelja,

slušao i doživljavao njihov povjerljiv razgovor s

Bogom, počelo me stiskati oko srca... Morao sam

ispričati svoju povijest (svoju istinu!)... Nisam

mogao drukčije. Priznao sam svoju bijedu - kako

nisam mogao više moliti, kako više ne idem u crkvu;

ispričao sam o svojoj žalosti i čežnji, o sukobu s

roditeljima. Na to me prisiljavala neka velika sila.

Kad sam bio gotov s izlaganjem, bio sam na kraju

snaga, u suzama i potpuno prazan. Onda je započela

molitva puna povjerenja i ljubavi - za mene! Molitve

odnesoše sve moje smetnje... boli! Oslobođen i

ozdravljen sretno sam disao i blaženo uzdisao. Kao

topla kišica padala je milost na mene i oprala me!

223

Postadoh novo stvorenje! Osjećao sam se

nevjerojatno ugodno!

U nedjelju nakon toga nije me supruga više

trebala moljakati. Unutarnjim poticajem uzeh

pjesmaricu i pođoh radosno u crkvu. To je bilo

najnormalnije što može biti. I ovaj put su prolazili

pored mene ljudi čiji bi me izgled još prije dva dana

ljutio, a sad sam ih gledao drukčije. Mogao sam ih

srdačno pozdraviti i zahvaliti im na pozdravu.

Odvratni nisu više bili odvratni. Štoviše, oni su bili

izmučeni ljudi kakav sam i sam bio. Razumio sam

njihovu nevolju... Bilo mi ih je žao. Svećenik na

oltaru još uvijek bijaše isti. Ništa se na njemu nije

promijenilo, ali ništa me više nije smetalo na njemu i

mogao sam ga prihvatiti. Isto tako nisam imao više

ništa protiv orguljaša i njegove glazbe. Ponovno sam

mogao pjevati tijekom bogoslužja. I to sam činio sa

zahvalnošću. Započelo je jedno novo životno

razdoblje za mene. Duhovni život je procvjetao.

Redovito sam sudjelovao na molitvenim susretima.

Nakon izvjesnog vremena izrijekom sam molio Boga

za obnavljanje milosti krštenja i krizme. Predao sam

mu svoj život i smrt.

Od tada se krećem od ozdravljanja do

ozdravljanja...

Eto, tako Istina ozdravlja!"9

9 Usp. H. Mühlen, Iskustva..., nav. dj. str. 35-40.

224

Ovim razmatranjem ne želimo umanjiti

vrijednost liječničkog znanja. Medicina, doista, često

čini čudesa liječeći bolesne. Ipak ne smijemo

umanjiti djelovanje drugih koji ozdravljaju bolesne

ljude. Riječ dobrog prijatelja također može ozdraviti

unesrećenog čovjeka, patnika uputiti putem

ozdravljenja.

C. Evo primjera iz prvog čitanja današnjeg

Euharistijskog slavlja 28. nedjelja kroz godinu /C/,

listopada 1992, (2 Kr 5,15-17). Radi se o gubavom

sirijskom vojskovođi Naamanu. Čudo se doista

dogodilo... Vojskovođa je potpuno iscijeljen po riječi

proroka Elizeja. Razlog njegova putovanja u tuđu

Izraelsku zemlju je njegova robinjica. Ona je

nesretnom gubavcu rekla: "Ah, kad bi se samo moj

gospodar obratio proroku u Samariji; on bi ga

zacijelo oslobodio od gube!" (r.3). Naaman je krenuo

na put i doista doživio čudo ozdravljenja. Istina Bog

ga je iscijelio po proročkoj riječi, ali ta nepoznata

robinjica uputila ga je na put ozdravljenja, tj. spasila

ga od gube! Djevojka je poznavala istinu kako samo

Bog može čudesno ozdraviti njezina gospodara od

tako strašne bolesti, te ga uputila Božjem čovjeku,

koji je tjelesno i duševno ozdravio bolesnika. Nakon

ozdravljenja upoznao je istinu: o jedinom pravom

Bogu u Izraelu, koji čini divna čudesa, i odlučio je od

tada samo se njemu klanjati. Zato reče proroku

Elizeju: "Evo, sad znam, nema Boga na svoj zemlji,

225

osim u Izraelu... Sluga tvoj neće više prinositi

pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo

Gospodinu!"

Evo što učini spasonosna riječ mlade ropkinje!

Često se među ljudima čuje kako jedna riječ

može ispraviti nečiji životni put i donijeti mu

zdravlje i sreću! O tome svjedoče brojni obraćenici,

koji su čuli ili negdje pročitali riječi Isusova

Evanđelja ili iz Psalama ili iz Proroka! Isus je s

pravom rekao: "Moje su riječi život!"

D. Marie Cecil ima 20 godina. Ona svjedoči ovo:

"Prije četiri godine susrela sam Spasitelja.

Susrela sam se s Bogom. Već dvije godine nisam

vjerovala u Boga koji me nije uopće zanimao. Nisam

se smijala skoro nikada. Prema drugima bila sam

indiferentna. Jedina stvar kojom sam se strastveno

bavila bijaše natjecanje u konjskim trkama. Na

povratku s dugog jahanja, osjećala sam se sretnom,

ali u isto vrijeme znala sam sebi reći kako mi ipak u

životu nešto nedostaje. Jednog poslijepodneva išla

sam slušati jedan zbor i tamo čula različita

svjedočanstva mlađih i odraslijih osoba, kako su se

susreli s Bogom... Bila sam frapirana, potresena,

slušajući sve ove mlade i odraslije osobe, kako su

uvjerene kako je živ Onaj koga nazivaju Bogom.

Poslijepodne prođe, večer dođe. Jedan je

svećenik predložio kako možemo primiti sakrament

Pomirenja. Za mene taj sakrament nije imao nikakva

226

značenja, nije mi imao što reći, i govorila sam u sebi

kako je nemoguće da mi Bog oprosti moje grijehe...

Bilo nas je do dvije tisuće u gimnaziji. Zbog

vrućine udaljila sam se prošetati govoreći u sebi:

'Bože, ima mnogo onih koji vjeruju u Te, ali meni to

nije moguće!' I odjednom, nešto me silno povuče i

odoh k jednom svećeniku i počeh mu govoriti sve što

imam protiv Boga. Rekoh mu, Bog za mene nije

ništa! Taj svećenik me mirno slušao, a vidjelo se

kako je molio za mene dok sam to govorila, i to me

smetalo. Mislila sam: 'Zašto on moli svoga Boga za

mene, kad sam uvjerena kako Bog nije ništa?' U tom

trenutku nešto se veoma potresno dogodilo u meni.

Osjetila sam kako me Bog, unatoč provedenim

dvjema godinama bez Njega, nije zaboravljao i da

me je ljubio kao što samo Bog može ljubiti, bijaše

On nazočan, i u jednom trenutku osjetih njegovu

ljubav. U pet ili deset minuta cijeli se moj život

promijenio. Molila sam Boga za oproštenje svega

onoga što sam protiv Njega izgovorila, kao i za sve

ono što sam izgovorila protiv svojih roditelja, jer sam

u to vrijeme imala mnogo problema s njima i nisam

ih mogla razumjeti. Kleknula sam pred svećenika

potreseno i skrušeno, rekla sam iskreno sve što mi

bijaše u nemirnoj duši. U kajanju i odluci bit ću

mudrija i Bogu zahvalnija, svećenik mi podijeli

odrješenje i pomirenje s Bogom.

Udaljivši se dva ili tri metra od ispovjedaonice,

osjećala sam Božju nazočnost. Osjećala sam

227

neizmjernu ljubav Kristovu; takvu ljubav, koju nikad

nisam mogla zamisliti, pojmiti. Ja, koja nikad nisam

plakala, zaplakah gorko i u isto vrijeme osjetih u sebi

izvanrednu radost. To se dogodilo početkom travnja

u 20 sati i 30 minuta, a bijah hulja do toga časa.

Bijaše nedjelja, Dan Gospodnji.

U ponedjeljak dođoh u školu i bijah iznenađena

jer su mi svi govorili: 'Što se to s tobom dogodilo? Ti

si se potpuno promijenila. Nisi ista kao prije...'

Došavši sa svojom bilježnicom pred profesora,

donesoh mu svoju zadaću. On mi također reče: 'Niste

ista, Vi ste se promijenili...' Poslijepodne ponavlja se

ista stvar. Osobe koje sam susretala, govorile su mi:

'Ti si se potpuno promijenila, nisi ista od prošlog

tjedna!' I sjetih se susreta što sam ga doživjela s

Bogom. Taj susret me promijenio, sve je izmijenio u

mojem životu. Čak i moj izgled. To se opažalo i na

mojem licu, na mom pogledu.

Slijedećeg tjedna ostala sam neprestano s Bogom

u razgovoru. Imala sam neku puninu radosti, bijah

preplavljena radošću i govorila sam svima: 'Bog je

zaista živ. To sada tvrdo vjerujem i znam, On je

prisutan. Nije daleko ni od jednoga od nas.'

Bog me promijenio i u odnosu prema Crkvi. Bog

mi je dao tu milost susreta u sakramentu Pomirenja,

gdje On bijaše nazočan. Bog me poticao, uvjeravao

me kako želi da idem na Pričest, neka se ojača moj

duh Presvetom Euharistijom, kako bih doživjela još

snažniji susret s Njim, s Bogom, s Kristom. Kako je

228

Isus ustanovio Euharistiju uoči svoje smrti, ona mi je

izgledala tako žalosno. Ali, jednoga dana, shvatila

sam riječi Evanđelja kako je Isus Uskrsnuće i Život.

Krist mi otkri kako bijaše mrtav i kako je uskrsnuo za

me i za sve ljude, za cijelu Crkvu. Razjasnio mi je

kako On ljubi svoju Crkvu onakvu kakva jest, sa

svim njezinim slabostima, sa svim nedostacima.

Malo pomalo Isus mi je pomogao shvatiti kako je

njegova Crkva lijepa i naučio me Njegovu Crkvu

ljubiti sve više i više.

Sad molim za sve mlade neka spoznaju tu radost,

taj mir, što ga Krist daje. Željela bih svakome neka

susretne njegov mir i Njegovu radost koje nisu

prolazne, one su trajne."10

Marie Cecil, 20 godina

Promisli kako Vjera i Istina ozdravljaju. Isus

iscjeljuje one koji mu otkrivaju svoju "istinu" =

bijedu, a On - Ljubav - milosrdno liječi!

D. Prije nekoliko godina teško se i sâm razboljeh i

bijah preplašen, te sam usrdno molio želeći se

podvrći Božjoj volji. Kad pročitah u Psalmu ove

riječi: "Izbavit ću ga jer me ljubi! Zazvat će me, a ja

ću ga uslišati!" (Ps 91,14.15), osjetio sam u duši

10 Michel Dangoisse, Svjedočanstva o pomirenju s Bogom, izd.

Biskupski ordinarijat, Đakovo 1988, str. 19-22.

229

neizreciv mir i uvjerenje kako me Bog uslišao i

ozdravio. Ta sigurnost me i danas hrani!

Što koristi čovjeku dobro tjelesno zdravlje, ako

duhom luta stranputicama i boluje?! Isus u Evanđelju

naglašava kako je njegova riječ kruh i život! Njegov

nauk liječi!

Svijet uvjerljivo laže kad tvrdi kako je sreća u

bogatstvu, u nasladama i apsolutnoj slobodi, bez

odgovornosti. Međutim, Isusove riječi nam kažu,

samo bogatstvo nije sreća, grešno uživanje razara

sreću, zdravlje i mir u vremenu i vječnosti, križevi

su, zapravo, nebeski darovi (majka Terezija ih zove

Isusovim poljupcima); prava je sloboda u poslušnosti

volji Božjoj, Bog hoće da jedni drugima služimo iz

ljubavi i tako stvaramo već ovdje na zemlji ozračje

raja koji su naši praroditelji izgubili svojim

neposluhom. Taj su raj stekli bezbrojni

nasljedovatelji Isusovih evanđeoskih savjeta:

pustinjaci, monasi, redovnici i redovnice i svi oni

koji su povjerovali logici Evanđelja. Isus, naime,

naučava: svoj će život spasiti samo onaj koji ga

izgubi radi Krista, čistoća je najveća ljubav,

dragovoljno siromaštvo najveće je bogatstvo,

služenje iz ljubavi najljepše je kraljevanje, djetinje,

nevine oči su uzor svima koji žele doći u nebo,

blaženi su oni koji su predmet rugla i podsmijeha, jer

ne slijede svjetovna načela, poniženi, prognani,

uplakani i gladni pravi su baštinici kraljevstva

230

nebeskoga, tj. vječne, neizrecive sreće koju im nitko

neće moći oduzeti!

Isusove Evanđeoske istine lijekovi su koji liječe

milijune ljudi!

Razapeta Istina - Isus - liječi svakoga tko

pogleda na njegov Križ! Zato su s pravom križevi

uvijek ondje (kamo sreće kad bi tako bilo!) gdje

netko pati i boluje i krvari!

Jedna je starija redovnica posvjedočila kako već

dvadeset godina svako jutro razmatra Isusovu muku i

kako joj ona ulijeva novu snagu, svjetlo i radost

života!

Istina ozdravlja! Zato ću i posljednju košulju

dati za dobru knjigu u kojoj mogu naći istine koje me

rasvjetljuju, tješe, hrane i uče mudrije i plemenitije

živjeti i drugima pomoći na njihovu putu prema

pravoj slobodi i spasenju!

Istina je divan lijek! Istina ozdravlja!

231

IV. ISUS JE NAJBOLJI LIJEČNIK

Isus je često liječio brojne bolesnike jer je došao

spasiti brata čovjeka.

Tako je jednoga dana susreo kod ribnjaka

Bethzatha u Jeruzalemu čovjeka koji je već trideset i

osam godina bolovao, a nitko mu nije pomogao u

njegovoj nevolji.

Isus ga upita:

- Želiš li ozdraviti?

- Nikoga nemam tko bi me uronio u vodu...

(usp. Iv 5,6-7).

Nema čovjeka! Strašna istina! U mnoštvu naroda

koji se nagura oko tih nesretnika, što leže danima,

mjesecima i godinama - već trideset i osam godina za

ovog jadnika - nema čovjeka plemenita srca, "puna

čovječnosti", koji bi mu pomogao! Svi su zauzeti

svojim problemima!

I danas je na svijetu mnogo ljudi - više od pet

milijardi, pa ipak se može dogoditi i događa se da

mnogi nevoljnici godinama trpe - jer "nema

čovjeka!" - to jest nema djelotvorne ljubavi!

Ima ljudi koji ne žele ozdraviti! To čudno zvuči,

zar ne? Ali, istinita je ova tvrdnja, jer ovi ljudi, iako

nesretni, to jest bolesni u duši, nisu svjesni svoje

bolesti i ne traže iscjeljenje!

Mnogi su zdravi tek tada kada su bolesni! I to

zvuči čudno, paradoksalno, ali, iskustvo nam

svjedoči kako je bolest mnoge duše ozdravila, a onda

232

je i tijelo zablistalo zdravljem, svetošću života i

nepomućenom srećom.

"Nema čovjeka!" - odgovori bolesnik.

"Ja sam uz tebe - i za tebe!" - odgovara Isus.

"Ustani i hodi, ali više ne griješi, kako te što gore ne

bi snašlo!" (Iv 5,14).

Evo uzroka mnogih bolesti svijeta - grijeh. Da

grijeha nije bilo, kad grijeha ne bi bilo, ni bolesti ne

bi postojale; ili, kako reče ugledni pravoslavni

liječnik na kongresu u Zagrebu (žao mi je što mu ime

zaboravih - mislim kako se zvao dr. Vl. Jerotić) prije

nekoliko godina: "Gospodo! Uklonite grijeh sa

svijeta i gripe će čak nestati, a kamoli težih bolesti!"

(Tu je požeo buran pljesak odobravanja oduševljene

publike).

Budimo "taj čovjek" koji treba bolesnicima, a

bolesnih je pun svijet! Izliječit ćemo i sebe kad

budemo imali srca za siromašne bolesnike, jer Biblija

kaže: "Milosrđe iskaži jadniku i procvast će tvoje

zdravlje!" (Sirah).

Nekada će biti dostatan tek osmijeh, ljubazna

riječ, mala pažnja, sućut, ljubav, i eto zdravlja

bolesniku kojeg si posjetio! To si već sigurno iskusio

i ti! Bogu hvala!

Negdašnji ovisnik droge reče mi: "Moji su

kolege već svi pod ledinom! Tako bih i ja završio da

mi Isus nije poslao oca Valentina! On mi reče

bratsku riječ (trajala je, istina, duge večernje sate)!

Sada sam spašen!"

233

Da je Bog liječnik priznat će svatko tko je

iskusio kako ga liječi ljubav supruge, majke, sestre,

prijatelja... "Bog je ljubav!", reče nam sveti Ivan

evanđelist. A sveta liturgija pjeva: "Gdje je ljubav,

prijateljstvo, ondje je i Bog!" Gdje je nazočan Duh

Sveti, tu su i njegovi plodovi, koji su divni,

blagotvorni i smirujući. Zato nam piše sveti Pavao u

poslanicama, budite nasljedovatelji Božji i Kristovi,

obucite se u njegovu dobrotu i milosrđe, te po dobroti

postanite pravi Kristov miomiris, koji usrećuje

ucviljenu braću a proslavlja Oca nebeskoga! (usp.

Kol 3).

Iako svi ne možemo postati odjednom junaci

ljubavi, ipak možemo i moramo sijati zrnca dobrote

kojom ćemo usrećivati i liječiti brata čovjeka. Svi će

tako spoznati kako ljubav nije sitnica. Naš pogled,

osmijeh, mali poklon, ljubazna riječ, kratki posjet,

naše pisamce, telefonski pozdrav... eto "čarobnih

štapića" koji znaju raznježiti i usrećiti srce bližnjega.

Zar nije Krist u Evanđelju obećao kako ćemo za čašu

hladne vode, koju smo dali žednome, biti stostruko

nagrađeni u nebesima?!

Male geste ljubavi mogu proizvesti čudesne

učinke.

U vrijednoj knjižici "Blagoslov i prokletstvo" fra

Mario Jurišić navodi sjajan primjer:

U Engleskoj je godine 1974. preminula neka

bogatašica. U oporuci je sve svoje imanje ostavila

mljekaru, koji joj je tijekom dvadeset godina svako

234

jutro donosio mlijeko. U oporuci se nalazi

objašnjenje: "Svako jutro bio je raspoložen i

nasmijan. Taj mi je smiješak svaki dan donosio

radost." Mala stvar? Ali, koji divan učinak!11

Biblija nas uči kako Bog voli putem malih

sredstava dovesti do velikih učinaka.

"Grozdić iscijelio specijalistu!" Tako su sigurno

uskliknuli anđeli kad su vidjeli što je učinio jedan

grozdić u vlaku između Pescare i Rima. Na putu u

Rim susreo sam dr. F. B. kojemu sam ponudio

grozdić: "Ovo je iz vinograda moje majke. Vidjet ćete

kako je izvrstan!" Uzeo je - začuđen - i odmah je

počeo otvarati svoju dušu: "Padre... Velečasni! Već

trideset godina uporno opravdavam svoj grijeh...!" I

konačno je našao put do Spasitelja!

Krist nam je ostavio u oporuci - male stvari

činite s velikom ljubavlju: "Što god učiniste jednome

od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" (Mt

25,40). Za naše male darove, dobit ćemo nebeske

stanove!

Isus nas je učio djelima ljubavi: tjelesna i

duhovna djela milosrđa - na sedam načina!

Isus liječi čovječanstvo od njegovih pohlepa

svojim proglasom osam blaženstava... Isus ozdravlja

ljudski rod sa sedam sakramenata, sedam darovima i

devet plodova Duha Svetoga...

11 Mario Jurišić, Blagoslov i prokletstvo..., str. 17.

235

Isus jedini liječi od "neizlječive" smrti -

uskrsnućem i vječnim životom sve one koji vjeruju u

njegovu ljubav!

Evo primjera:

Kralj Herod je dao zatvoriti Petra, kojega su

okovana čuvali za skoro smaknuće... Nedavno je

Herod usmrtio i Jakova apostola. Petar to zna, a ipak

u tamnici, u teškim verigama, uoči smaknuća - čvrsto

spava. Anđeo ga je morao dobro protresti kako bi ga

probudio. Isus, naime, šalje svoga anđela neka spasi

Petra, koji mora nastaviti još plodniji apostolat, koji

će završiti smrću na križu, u Rimu!

Zašto je nekoć slabašnog Petra uplašila riječ

jedne sluškinje, a sada se ne boji sigurne smrti? Sada

mu, naime, u duši blista Isusova istina o slavnom

uskrsnuću svih njegovih prijatelja, koja mu daje

snagu, radost i mir!

"U tjedan dana izliječio bolnicu"

Svećenicima, njih oko šest tisuća iz cijeloga

svijeta, Majka Terezija je tijekom duhovnih vježbi, u

velikoj dvorani za audijencije, dvorani Pavla VI. u

Vatikanu godine 1990. iznijela slijedeće svoje

iskustvo:

"Primili su nas u Rusiju, u jednu veliku bolnicu.

Doktor nije bio vjernik, ali nas je rado primio u

kliniku patnika i bogalja. Rekosmo mu: 'Mi se želimo

posvetiti radu oko bolesnika s ljubavlju i majčinskom

236

nježnošću!' On nam je odgovorio: 'Dobro, vi radite

sve s ljubavlju i majčinskom nježnošću, a za sve

ostalo ćemo se mi brinuti!'

Dao nam je na raspolaganje nekoliko slobodnih

soba, te smo jednu sobu upotrijebile za malu

kapelicu. Uvečer je došao svećenik i postavio

svetohranište i dnevno nam služio Svetu misu. On

nam je donio Isusa. Započele smo skromni apostolski

rad. Malo pomalo počelo se mijenjati i ponašanje

sviju u bolnici.

Nakon jednog tjedna dođe k meni doktor i upita

me:

- Majko Terezijo! Što se to događa u mojoj

bolnici?

- Što se događa, gospodine doktore? - i ja upitah

njega.

- Ne znam što je to! Ipak se nešto ovdje događa:

vidim: liječnici, bolničari i sve osoblje - nisu više isti

kao prije! Sada su mnogo ljubazniji, strpljiviji i

pažljiviji u susretu s bolesnicima i s drugima na

poslu. To ja vidim, to dobro osjećam! Sada više

nema one vriske i galame. Ima više radosti i smijeha!

Što se to događa? Što ste učinili?

Pogledala sam ga i rekla:

- Gospodine doktore! Znate li što se dogodilo?

'Jesus is in this house now! - Isus je sada u ovoj

kući!' U ovoj maloj kapelici! On ovdje živi, radi,

djeluje... On nas ovdje zove i dariva nam od svoje

radosti, od svoga mira, od svoje ljubavi!

237

Doktor je kimnuo glavom i rekao: 'Thank You -

Hvala lijepa!'

Pa to je divno! Nakon sedamdeset godina došao

je Isus u ovu bolnicu!

Sedamdeset godina nedostajala je Isusova

nazočnost. Hvala Isusu koji nam je poslao svećenike,

koji nam donose Isusa! To je čudesno! Osjećati

Isusovu nazočnost, koja nam omogućuje siromašnim

bolesnicima darivati nježnu ljubav i skrb majčinske

dobrote!"12

U Poitiersu u Francuskoj nalazi se znamenita

ustanova za gluhonijeme i slijepe. U toj je ustanovi

mnoštvo mladih patnika. Pomislite što znači biti

mlad i oglušiti, zanijemiti, oslijepiti - doživotno!

Nema teže nevolje! Ustanovu za muške vode

redovnici, koje je osnovao sveti Grignon de Monfort.

Jedne je godine doznala pariška TV za čudesne

uspjehe redovnika, pa je snimila emisiju o nekoliko

životnih drama gluhonijemih.

TV-reporteri nađoše dvadesetogodišnjeg Franju,

virtuoza na gitari, odličnog šahistu, koji se vješto

kliže na koturaljkama i, onako slijep, čini vratolomije

na gredi. Zamislite, 22 godine, pa slijep zauvijek!

Pričao je TV-reporterima kako je išao u Lurd i

12 Usp. također Fr. Tom Forrest, (ed.), Fishers of men. The second

Worldwide Retreat for Priests /14-18. IX. 1990/, Greenlawn

Press, South Bend, IN, str. 55 sl.

238

lurdskom vodom polijevao slijepe oči, križao se i

govorio: "Ja sam živi križ!" Nije čudesno progledao,

ali Netko je skinuo s njegove duše veliki dio patnji.

On svjedoči: "Bog je neizmjerno dobar! Ja sam

gluhonijem i slijep. Veoma sam sretan! Bog mi pruža

sreću!"

Očarali su ga redovnici koji dvore bolesnike i

odgajaju ih pa je i sam zaželio postati redovnik. To

nije bilo moguće, jer ne bi mogao vršiti njihove

dužnosti. No, Franjo se smirio govoreći: "Ja sam

stalno u Božjoj misiji!" Njegova majka ga je hrabrila:

"Franjo, ti pokazuješ Boga, ti si slika Božja!" Upravo

tih dana Franjo je pisao svome bratu Tomi: "Ja sam

Božje svjetlo, jer se uvijek smijem."

Danomice i mi zdravi slušamo od zdravih:

uzdahe, vapaje, tjeskobna pitanja zbog straha ovog

nemirnog vremena. Govori se stalno o lomovima,

suzama.. očaju! Crne prognoze često se redaju i

mnogi su od toga već oboljeli! Jesmo li zaboravili,

čudotvorac iz Nazareta još uvijek živi i djeluje!

Pročitajmo i promislimo svakoga dana nekoliko

riječi iz svetog Evanđelja i vidjet ćemo kako je Isus

znao i mogao podizati skršene, slomljene... i

pretvoriti ruševine u krasne hramove svetosti i sreće!

A to su: Zakej, Levi, Marija Magdalena, Pavao,

Augustin i toliki drugi! Isus ih je potpuno ozdravio.

Njegovom milošću postali su nove osobe s novom,

zadivljujućom moći i darovima, velika svjetla

istinske sreće!

239

Čudesno! Lom i krš i ruševine, u životu ovih

junaka - služili su njima na spas! Zašto? Jer su ih

položili u Isusove ruke!

Eto kako Isus najuspješnije liječi! Zato Ga s

pravom nazivamo: najbolji liječnik - Isus !!!

Molitva za liječnika

Isus je milosrdni i premudri Bog, ali je i naš brat,

supatnik! Zato nam je i darovao liječnike obdarene

mudrošću "odozgor"... Stoga ću zahvalno i srdačno

moliti za svoga liječnika ovako:

Gospodine, molim te za svog liječnika;

zahvaljujem ti, jer ga smatram

svećenikom svoga tijela,

kao što u svećeniku gledam

liječnika svoje duše.

Prosvijetli mu um,

kad bude otkrivao moju bolest

i kad me bude liječio;

vodi njegovu ruku u radu,

učini ga svojim suradnikom.

Udijeli mi pouzdanje u njega,

a njemu u mene; obojica moramo

vjerovati u lijekove i čudo.

Neka moj liječnik bude vedar i siguran;

240

nek uvijek bude uljudan

i vrijedan poštovanja;

sa svakim nek je plemenit i ljubazan.

Nek ne prodaje svoje umijeće

niti svoju savjest.

Nek uvijek traži i spasava samo život;

ali mora biti kadar

i smrti gledati u oči.

Nek liječi tijelo, a duše poštuje,

milosrđe nek mu je zvanje.

Neka gleda u bolesniku Božje dijete

i svoga brata.

Liječnik mi liječi tijelo;

a ti spasi dušu njegovu!

I mene i njega - spasi. Amen!

241

SJAJ U OČIMA

Zašto ovo pišem? Prije nekoliko godina na

zagrebačkom aerodromu Pleso upoznala sam se s

dragim čovjekom čija je životna misija pomagati

najsiromašnijim pripadnicima jednog dalekog

naroda. Na putu do Frankfurta doznala sam mnogo

toga o Indosima, jednostavnom siromašnom

seljačkom narodu kojem je don Marin Mandić,

porijeklom Poljičanin kao i moj otac, podijelio dio

sebe i svoje vjere. Nikad mi let do nekog odredišta u

Europi nije trajao tako kratko. Davno se nisam

osjetila duhovno tako ispunjenom. Iz njega je zračilo,

i on je svoj optimizam i dobrotu izlijevao na druge

ljude. U Frankfurtu su nam se putevi razilazili, ja

sam presjedala za Saarbrücken, a on je nastavljao put

u daleki Meksiko. U Meksiko, gdje su ga nestrpljivo

čekali njegovi dragi župljani koji su ga tako trebali.

Nakon više mjeseci stiglo mi je malo bijelo pismo iz

Meksika na koje nikad nisam odgovorila. Stajalo je

na mojem pisaćem stolu i čekalo odgovor. Stalno

sam mislila da moram napisati nešto veliko, a i

nekoliko riječi bilo bi mu dovoljno. Nedavni

telefonski poziv iznenadio me je i razveselio. I na

moje uporno odbijanje kako ja nemam što pisati za

njegovu knjigu, evo ipak pišem.

Liječnik koji liječi bolesnike s tumorskim

bolestima svakodnevno se susreće s ljudskom

nesrećom. Suočava se sa zabrinutošću bolesnika, ali i

242

nesrećom cijele obitelji zabrinutom nad zdravljem i

budućnošću svojeg dragog supruga, supruge, djeteta,

majke ili oca. Svaki se liječnik u jednom trenutku

radnog vijeka susretne s bolesnikom koji ima

neizlječivu bolest. Što mu kazati, kako ga liječiti,

kako mu pristupiti? Kako liječiti naučili smo za

vrijeme specijalizacije i tijekom dodatnih oblika

izobrazbe, te osobnim nadograđivanjem svojeg

znanja iz iskustva drugih kolega koji se bave istim

problemom. Kako razgovarati s bolesnikom, kako

razgovarati s njegovom obitelji, što im reći kada se

bolest pogoršava, kada se naša očekivanja i nade

izjalove - to nismo nigdje učili.

Nedavno me stariji kolega, dugogodišnji

poznanik kod kojega sam učila prve profesionalne

korake u medicini, zamolio neka pregledam i dadem

svoje mišljenje o dosadašnjem liječenju bolesnika s

bolešću kojom se ja bavim. Obavezna zbog molbe

kolege i u neku ruku svog učitelja, pristala sam. Na

ugovoreni termin, krasni mladi čovjek, brižni i

zabrinuti sin doveo mi je na pregled svog oca,

liječenog prije toga u drugom gradu zbog dugotrajne

i neizlječive bolesti koja je manje opasna sama po

sebi, ali izaziva poremećaje obrambenih snaga

organizma i dovodi do infekcija. Prethodne kontrole i

liječenje tijekom nekoliko godina te osjećaj i njegov

utisak kako je njegov hematolog nezainteresiran za

njega i njegovu bolest, doveli su ga na rub očaja, kad

se gubi nada, kada se ne vidi izlaz iz tunela.

243

Neizmjerna ljubav sina prema ocu i zabrinutost za

njegovo zdravlje natjerali su me postupiti protiv

izričitih naputaka ministarstva - neka se svaki

bolesnik liječi u najbližoj zdravstvenoj ustanovi. Iako

nismo morali upotrijebiti nikakve herojske mjere,

iako nismo morali „potrošiti“ mnogo na njegovo

liječenje, naša zainteresiranost za njegovu bolest,

naša briga oko njegovih tegoba i mala poboljšanja u

njegovom zdravstvenom stanju bila su dostatna da se

kod sljedećeg dolaska u bolnicu radi nastavka

liječenja vidi napredak. Dobio je nekoliko kilograma,

nije više imao temperature, a niti bolova. Ali najveće

poboljšanje vidjelo se u njegovim očima. Vratio se

sjaj očima. Vratila mu se nada.

Je li naša misija vraćati nadu i sjaj u očima? Nije.

Naša misija je liječiti bolesnika, upotrijebiti sve ono

što znamo i možemo kako bismo zaustavili bolest

kako se ona ne bi više vratila. Ali ništa nećemo

učiniti, svi će naši napori ostat bez rezultata ako

bolesnik ne vjeruje u ono što činimo. On će nam

vjerovati samo ako osjeti našu iskrenost, našu

zainteresiranost, kako nije „objekt“ zanimljiv samo

radi nekog raritetnog nalaza ili zbog toga jer nam se

„uklapa“ u našu seriju bolesnika o kojoj ćemo

objaviti članak u stručnom časopisu.

I kad smo opterećeni svakodnevnim poslom,

velikim brojem bolesnika koji od nas očekuju pomoć,

premalim novčanim sredstvima za ono najbolje što

bismo im trebali pružiti, tada se trebamo sjetiti kako

244

naša misija ipak nije samo liječiti nego i pružati nadu

i dostojanstvo u teškoj bolesti.

Već davno je francuski filozof Blaise Pascal

rekao: naša sredina jedini je dio svemira koji

možemo promijeniti. Vratit ću se na don Mandića

koji vraća nadu onim siromašnim seljacima u

dalekom Meksiku. To bi nas trebalo potaknuti kako

bismo i mi u svom malom okruženju isto tako činili

svima onima kojima to treba.

"Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od

ove moje najmanje braće, meni učiniste" (Mt 25,40).

Doc. dr. Ana Planinc-Peraica

Internist, hematolog

245

P O G O V O R

Ova razmatranja o zdravlju služit će boljem

razumijevanju knjige "Ustani i hodi". Prihvatite ih

kao dar prijatelja koji je po naravi slab i nemoćan, a

po milosti "skoro zdrav". On i vama želi dobro

zdravlje u stalnoj, iskrenoj želji da vjerno ispunimo

svoju zadaću liječenja, ozdravljanja... koju nam je

povjerio liječnik - Isus.

Na ovim stranicama našli ste snažnih poticaja za

osobno usavršavanje, tj. cjelovito ozdravljenje duše i

tijela. Jasna su evanđeoska načela, osobito poznata

Isusova zapovijed učenicima na rastanku: "Idite...

naučavajte... Liječite!" (Mt 10,8).

Naslov "Zdravlje u Rutinom klasju" želim

protumačiti riječima našeg velikog učitelja, oca

Bonaventure Dude, koji negdje zapisa: "...

paljetkovao sam po stranicama mnogih Božjih

umnika i pobožnika. Veselio sam se darovima Duha

gdje god sam ih zamijetio!"

Sad se bacimo hrabro na ovaj plemeniti posao:

ozdravljanja i usrećivanja braće ljudi! Nagrada je

neizrecivo lijepa - ne tek u nebu, već i ovdje, kako

dokazuju svi plemeniti usrećitelji čovječanstva, jer su

stalno, i u najtežim patnjama zračili nebeskom

radošću i veseljem, kao otac Ante Gabrić i majka

Terezija.

Jutros (28. rujna 1992.) o. Mirko Nikolić iznosio

je svoje osobno iskustvo: "Išao sam u posjet teško

246

ranjenoj mladoj liječnici. Geleri granate ozlijedili su

joj obje noge... dok je hrabro spašavala ranjene...

Tužnim srcem razmišljam koje ću joj riječi utjehe

reći kad uđem u sobu boli i tuge.

Ušao sam... ali ne čuh uzdahe niti ugledah suza!

Vesela i radosna samo se smiješka... I od njezina

osmijeha soba je puna života!"

Eto, kako živi i "pati" onaj koji se sav posvetio

spašavanju drugih te svoj mladi život poklonio

bližnjima!

I završava otprilike ovako: "Hrabro koračajmo

stazama života trošeći se za dobro ljudi! To donosi

radost, zadovoljstvo i sreću !"

Tu sreću želim vama i sebi! Amen!

don Marin

247

S A D R Ž A J Predgovor ……………………………………... 5 Uvod …………................................................. 9 I. Bog hoće da budemo zdravi …………... 13 1. Stari zavjet ………………………………. 14 2. Novi zavjet ………………………………. 15 3. Liječnici ………………………………….. 22 II. Trpljenje i smrt …………………………… 24 1. Vizija Ivana Pavla II. ……………………. 24 2. Liječenje ljubavlju (terapija ljubavlju) …. 27 3. Radost u trpljenju ……………………….. 32 4. Tri svrhe trpljenja ……………………….. 33 5. Zar Bog želi naše trpljenje ……………. 38 6. Smrt ………………………………………. 40 III. Četiri koraka do ozdravljenja ………….. 49 1. Uteći se Bogu ………………………….... 49 2. Pokajanje ………………………………… 50 3. Prinijeti žrtve …………………………….. 51 4. Obratiti se liječniku ……………………... 54 IV. Opraštanje ozdravlja …..………………... 57 1. Što je opraštanje ………………………... 58 2. Što nije opraštanje ……………………… 59 3. Tri opraštanja ……………………………. 60 4. Praktične smjernice za opraštanje ……. 64 5. Koraci prema opraštanju ………………. 66 6. Oprostiti da bismo ozdravili ……………. 67 7. Imamo li zaista neprijatelja …………….. 69 Molitva za oproštenje ……………………… 70

248

V. Kupelj svjetlosti ………………………….. 74 1. Što je ona ……………………………….. 74 2. Različno od nutarnjeg ozdravljenja …... 77 3. Biblijski tekstovi ………………………… 78 4. Kako se to radi …………………………. 82 5. Pisati umjesto govoriti …………………. 83 6. Koliko puta ……………………………… 85 7. Učinci ……………………………………. 85 VI. Velikodušna molitva ……………………. 89 1. Što je velikodušna molitva ……………. 89 2. Biblijski temelji …………………………. 93 3. Svjedočanstva …………………………. 94 VII. Terapija molitvom ………………………. 98 1. Sposobnost slušanja ………………….. 99 2. Isusov primjer ………………………….. 100 3. Svjedočanstva …………………………. 101 VIII. Riječ spoznanja …………………………. 108 1. Što je to riječ spoznanja ………………. 108 2. Drugo ime ovog dara ………………….. 110 3. Kako se zamijeti ovaj dar .…………….. 111 4. Kako se njom služiti ……………………. 112 5. Kako prepoznati vjerodostojnost dara .. 113 6. Biblijski temelj …………………………... 114 7. Dar mudrosti ……………………………. 114 8. Svjedočanstva ………………………….. 115 IX. Kako Bog ozdravlja ……………………… 121 1. Služi se sredstvima koja nalazi u nama 122 2. Služi se sredstvima koja su izvan nas .. 123 3. Ozdravlja neposredno …………………. 129 X. Može li Sotona ozdravljati? ……………. 131 1. Opstojnost i moć Sotone ……………… 132 2. Čarobnjaci i gataoci ne govore istinu …. 134

249

3. Bog nas predusreće ……………………. 134 4. Kazna za vračare i spiritiste …………… 137 5. Molitva za pokojne ……………………... 138 6. Oslobođenje i ozdravljenje …………….. 138 7. Ime Isusovo ……………………………… 139 8. Sveta Kongregacija za nauk vjere ……. 140 9. Stvari koje donose sreću ………………. 143 XI. Kako moliti za ozdravljenje ……………… 145 1. Molitva za ozdravljenje …………………. 146 2. Molitva za tjelesno ozdravljenje ……….. 152 XII. Kako posjećivati bolesnika ……………... 159 1. Služba u bolnici …………………………. 160 2. Služba s rodbinom bolesnika ………….. 161 3. Služba s bolesnikom ……………………. 161 XIII. Neka Isusova obećanja …………………. 166 1. Pouzdanje u njegovu vjernost …………. 166 2. Pouzdanje u njegovo milosrđe ………… 168 3. Ozbiljno uzeti obećanja ………………… 170 4. Obećanja i ozdravljenje ………………… 172 5. Vjera-karizma i vjera-krepost ………….. 175

D o d a t a k Marin Mandić:

ZDRAVLJE U RUTINOM KLASJU

Mali uvod …………………………………… 179

I. Nutarnje ozdravljenje …………………….. 180

II. Ozdravlja li vjera? ………………………... 181

III. Istina ozdravlja ………………………….... 185

IV.Isus je najbolji liječnik …………………… 208

Pogovor ……………………………………. 217