dobra žena

Dok je Diana Morrison postavljala stol za šestero u svom elegantnom njujorškom

apartmanu u Central Parku, nije mogla ni sanjati što ih očekuje. Za tri para bliskih prijatelja zajednički doček Nove godine bio je običaj koji su godinama njegovali. Diana i Eric Morrison, Pascal i John Donnally i Anne i Robert Smith, ispijali su šampanjac i kovali planove o ljetnom odmoru u unajmljenoj vili na jugu Francuske. No život je imao svoje planove…Nakon samo dva tjedna, njihove živote potresla je tragedija. Robertov strašan,

nenadani gubitak ispunio je njihova srca boli i tugom. Diana, Eric, Pascal i John, sjedinjeni u ljubavi i odanosti prema svom prijatelju, pokušavaju ga nagovoriti da im se u kolovozu pridruži na Rivijeri. No staro i trošno zdanje koje su tamo zatekli, daleko je od raskošne vile koju su zamišljali. Usto, Robert ih sve iznenađuje pozivajući na ljetovanje svoju puno mlađu prijateljicu, prekrasnu filmsku glumicu dugih nogu i blistavog osmijeha.Diana i Pascal na prvi su je pogled zamrzile, ali muškarci su bili očarani. Ali usred trošne vile, pod toplim zrakama sunca St. Tropeza skrivaju se mnoga iznenađenja. Stare rane bivaju izliječene, nove ljubavi otkrivene, a čuda se ipak događaju… pod veličanstvenim zalaskom sunca St. Tropeza.

Dobr

a zen

aDosad objavljeno u ovoj biblioteci

1. Julijana Matanović: Bilješka o piscu 2. Julijana Matanović: Zašto sam vam lagala 3. Johannes Mario Simmel: Čovjek koji

je slikao bademova drvca 4. Minette Walters: Bačva baruta 5. Minette Walters: Val 6. Sidney Sheldon: Jutro, podne, večer 7. Eva Heller: Muškarac koji je toga vrijedan 8. Eva Heller: Ljubavna osveta 9. Miro Gavran: Judita10. Miro Gavran: Poncije Pilat11. Miro Gavran: Krstitelj12. Miro Gavran: Kako smo lomili noge13. Miro Gavran: Zaboravljeni sin14. Miro Gavran: Mali neobični ljudi15. Miro Gavran: Klara16. Goran Tribuson: Trava i korov17. Goran Tribuson: Potonulo groblje18. Goran Tribuson: Klasici na ekranu19. Goran Tribuson: Ne dao Bog većeg zla20. Laura C. Schlessinger: 10 gluposti kojima si

žena može upropastiti život21. Laura C. Schlessinger: 10 gluposti kojima si muškarac

može upropastiti život22. Juliene Eden Bušić: Ljubavnici i luđaci23. Phillipe Djian: Betty Blue, 37,2° ujutro24. Veselko Tenžera: Zašto volim Zagreb25. Pavao Pavličić: Dobri duh Zagreba26. Pavao Pavličić: Tužni bogataš 27. Pavao Pavličić: Dunav28. Slavica Tomčić: Brdo od marmelade29. Colin Turner: Rođeni za uspjeh30. Ann B. Ross: Miss Julia31. Ann B. Ross: Miss Julia uzima stvar u svoje ruke32. Ann B. Ross: Miss Julia organizira vjenčanje33. Ann B. Ross: Miss Julia kreće na put

34. Sue Monk Kidd: Tajnovit život pčela 35. Daniel Wallace: Krupna riba36. Ruth Rendell: Strah od naslikanog vraga37. Ruth Rendell: Taština teško umire38. Mary Higgins Clark: Anastazijin sindrom39. Mary Higgins Clark: Dobitnica na lutriji40. Mary Higgins Clark: Zločin iz strasti41. Mary Higgins Clark: Zvat ću te svojom ljubavi42. Mary Higgins Clark: Mjesečina donosi spas43. Mary Higgins Clark: Volim glazbu, volim ples44. Mary Higgins Clark: Sjeti se45. Fannie Flagg: Pohane zelene rajčice46. Fannie Flagg: Daisy Fay i čudotvorac47. Sandra Cisneros: Kuća u ulici Mango48. Barbara Cleverly: Posljednja kašmirska ruža49. Barbara Cleverly: Ubojstva u Simli50. Barbara Cleverly: Pozlaćena oštrica51. E. Lynn Harris: Ne prođe niti dan52. Ken Kesey: Let preko kukavičjeg gnijezda53. Robert Harris: Pompeji54. Robert Harris: Staljinov anđeo55. Robert Wilson: Ušutkani i ukleti 56. Maggie O`Farrell: Daljina između nas57. Adriana Trigiani: Jesenji oblaci58. F. M. Dostojevski: Zločin i kazna59. John Shors: Pod mramornim nebom60. Tess Gerritsen: Dvojnica61. Tess Gerritsen: Samo prividna smrt62. Tess Gerritsen: Klub Mefi sto63. Susan Elizabeth Phillips: Ti si dobro znao tko sam ja64. Maeve Binchy: Ljubičasti autobus65. Maeve Binchy: Srebrni pir66. Danielle Steel: Tajnovita neznanka67. Danielle Steel: Zalazak sunca u St. Tropezu68. Lorna Landvik: Opake kućanice uživaju u slatkišima69. Roberto Ampuero: Ljubavnici iz Stockholma70. Kate Kerrigan: Recepti za savršen brak71. Sophie Hannah: Lice djeteta72. Gloria Goldreich: Večera s Anom Karenjinom IS

BN

978

-953

-14-

0xxx

-x

cijena: xx,00 kn Dobra zena

DOBRA ZENA - velika biblioteka.indd 4 13.9.2010 13:27:51

Danielle Steel

DOBRA ŽENA


MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKAknjiga devedesetosma

Naslov izvornika

A good Woman

Copyright ∂ 2008 by Danielle Steel

Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Mozaik knjiga, 2010.

UrednikZoran Maljković

Nakladnik Mozaik knjiga

Za nakladnika Bojan Vidmar

Grafički urednik Marko Katičić

Fotografija na naslovnici Shutterstock

Korektorica Ivana Ivanišić

Tisak Znanje d.d., Zagreb, rujan 2010.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim foto-kopiranjem, snima njem ili dru ga čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

ISBN 978-953-14-0801-1CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 741459.


Danielle Steel

Dobra žena

S engleskoga prevela Silvija Čolić


Djelo je plod autoričine mašte. Svaka sličnost sa stvarnim ljudima, mjestima i događajima je slučajna.

Dobrim ženama ∑ sjajnim ženama!Najboljim ženama koje znam:Beatrix, Sam, Victoriji, Vanessi i Zari.Svaka od vas osobita je i jedinstvena,hrabra, mudra, dovitljiva,kreativna, ustrajna, poštena, cjelovita,stabilna, ljupka i ispunjena ljubavlju.Vi ste moje junakinje, nadahnuće mojih djela,moje najveće blago i radost.Hvala vam za sve što ste me naučilei za svu bezgraničnu ljubav koju ste mi pružile.

S ljubavlju, D. S.


7

1. poGlavlje

Ujutro, 14. travnja 1912., Annabelle Worthington sjedila je u knjižnici kuće svojih roditelja, otmjenoj prostoriji s po-

gledom na veliki vrt ograđen visokim zidom. Prvi znaci proljeća već su bili tu, vrtlari su posadili cvijeće i sve je bilo spremno za povratak njezinih roditelja. Za nekoliko dana bit će ponovo kod kuće. Dom koji je dijelila s njima i svojim bratom Robertom bio je golemo impresivno zdanje na sjevernoj strani njujorške Pe-te avenije. Worthingtoni i Sinclairi bili su u bliskom srodstvu s Vanderbiltima i Astorima. Usto, također su bili u srodstvu, ia-ko daljem, s pripadnicima većine najutjecajnijih njujorških obi-telji. Arthur, njezin otac, posjedovao je najveću gradsku banku. Njegova obitelj bila je poznata po naraštajima uspješnih bankara, jednako kao i majčina, u Bostonu. Robert, njezin brat, u svojoj dvadeset četvrtoj godini već je tri godine radio za oca. Nakon što se otac jednoga dana povuče u mirovinu, naslijedit će nje-gov položaj. Njihova budućnost, kao i obiteljska povijest, bila je jednako predvidljiva koliko i sigurna. Za Annabellu se doista moglo reći da je stasala u udobnu ozračju, zaštićena od pogub-na utjecaja vanjskoga svijeta.

Djetinjstvo joj je bilo sretno, njezini roditelji voljeli su jedno drugo, a s Robertom je oduvijek bila bliska. Odrasli su mirno, bez ikakvih nevolja, a manje probleme koji bi se usput pojavi-li u pravilu bi brzo raspravili i riješili. Okružena ljubavlju i pa-žnjom osoba koje su je voljele jednako koliko i ona njih, Anna-belle je živjela kao u raju. Posljednjih nekoliko mjeseci život joj je bio prepun uzbuđenja i jedino što je kvarilo tu lijepu sliku bi-lo je malo razočaranje. U prosincu, netom prije Božića, njezini roditelji priredili su veličanstven debitantski bal u ime njezina ulaska u društvo. Po riječima mnogih, bio je to najotmjeniji i


Danielle Steel

8

najekstravagantniji bal ikada viđen u New Yorku. Njezina maj-ka obožavala je priređivati zabave. Vrt je bio natkriven i grijan, a plesna dvorana unutar kuće izgledala je sjajno. Orkestar koji je svirao bio je najtraženiji u gradu. Balu je nazočilo više od če-tiristo uzvanika, a Annabelle je nosila haljinu u kojoj je izgle-dala poput princeze.

Bila je vitka, nježna i plaha, malih ruku i stopala, sitnija čak i od svoje majke. Mala slatka plavuša, svilenkaste duge kose i velikih plavih očiju. Sve u svemu, prava krasotica. Tijekom dje-tinjstva, njezin otac često je govorio da izgleda poput porcu-lanske lutke. U osamnaestoj godini njezino tijelo poprimilo je ženstvene obline, a otmjeno i graciozno držanje nije ostavljalo mjesta dvojbi o njezinu aristokratskom podrijetlu.

Poslije bala proveli su lijep obiteljski Božić, a nakon toga Annabelle je nastavila učestalo izlaziti s bratom i roditeljima. Tanke večernje haljine bile su slaba zaštita od ljute zime i po-četkom siječnja razboljela se od gripe. Njezini roditelji prilično su se zabrinuli kada se bolest naglo pretvorila u bronhitis, pri-jeteći upalom pluća. Srećom, mladost i njezino općenito dobro zdravlje pomogli su oporavku. Unatoč tomu, borila se s bole-šću zamalo cijeli mjesec i stoga, na svoje razočaranje, nije mo-gla s Robertom i roditeljima poći u posjet njihovim prijateljima u Europi. Mjesecima su planirali to putovanje, ali obiteljski li-ječnik rekao je da takvo što ne bi bilo mudro dok potpuno ne ozdravi. Majka je predložila da ostane s njom, ali kada se vrije-me njihova odlaska približilo, Annabelle ju je uvjerila kako se osjeća dovoljno dobro da može ostati sama kod kuće. Iako je u međuvremenu već prilično ojačala, bila je svjesna da se ne osjeća dovoljno dobro za dvomjesečno putovanje u inozemstvo. Bu-dući da nije željela majku lišiti putovanja kojemu se tako dugo veselila, ustrajala je u nagovaranju da pođe, kazavši kako je po-sve sposobna brinuti se o sebi i voditi domaćinstvo. Ipak, kada su se članovi njezine obitelji sredinom veljače ukrcali na Maure-taniju, brod kojim je i sama često putovala, bila je prilično tužna što im se ne može pridružiti. Ništa manje od njih, jer iako su


Dobra žena

9

majka i otac imali potpuno povjerenje u nju, bilo im je žao što i ona ne može poći.

Annabelle doista nije bila djevojka za koju bi se moglo očeki-vati da će odsustvo roditelja iskoristiti za nepoćudno ponašanje. Što se toga tiče, otac i majka bili su posve mirni. Ipak, nerado su je ostavljali samu, a ni Annabelli nije bilo lako rastati se od njih. U pristaništu, tijekom ispraćaja, držala se posve dobro, ali po povratku u prazan dom, bila je pomalo snuždena. Odlučivši da se neće prepustiti potištenosti, dane njihova odsustva provo-dila je baveći se stvarima koje bi usrećile bilo koju majku pa ta-ko i njezinu. Voljela je vesti i sate je provodila vezući prekrasne jastučnice i stolnjake. Nije se osjećala dovoljno dobro da bi izla-zila u društvo, ali Hortense, njezina najbolja prijateljica, često ju je posjećivala. Djevojke su se zbližile još u ranom djetinjstvu, a Hortense, koja je godinu prije nje obavila svoj debitantski bal, već je imala ozbiljnog udvarača. Annabelle se kladila s njom da će je James službeno zaprositi prije Uskrsa. Ispostavilo se da je bila u pravu, jer su tjedan prije objavili zaruke. Annabelle nije mogla dočekati da to kaže majci. Uskoro će je vidjeti, budući da su se njezin brat i roditelji prije četiri dana u Southamptonu ukrcali na novi otmjeni brod kojim su se najkasnije do petnae-stoga travnja trebali vratiti kući.

Nakon duga dva mjeseca izbivanja, doista su joj nedostajali. Tijekom toga razdoblja Annabelle se uspjela potpuno oporavi-ti. Puno je čitala i kad bi završila s brojnim svakodnevnim duž-nostima vezanim uz vođenje domaćinstva, popodneva i veče-ri provodila bi u očevoj knjižnici. Najradije je čitala životopise znamenitih ljudi i knjige iz prirodnih znanosti. Ljubavni romani koje je njezina majka rado čitala nikada je nisu osobito zanima-li, a nekoliko takvih koje joj je Hortense posudila preporučivši joj da ih obvezno pročita, proglasila je slinavima. Annabelle je bila inteligentna mlada žena koja je znanje upijala poput spužve i takva literatura nije ju mogla zadovoljiti. Njezini obzori bi-li su toliko široki da je bez teškoća mogla s bratom razgovarati o najrazličitijim temama. Čak i on, iako to javno ne bi nikada priznao, često se u odnosu na količinu njezina znanja osjećao


Danielle Steel

10

posramljenim. Robert je doista bio iznimno sposoban u po-slu koji je obavljao i ništa manje odgovoran, ali vrijeme je vo-lio kratiti izlascima i druženjem, za razliku od Annabelle koja je, doduše, voljela izlaziti, ali to je nije moglo u potpunosti za-dovoljiti. U dubini njezine duše skrivala se strastvena žudnja za znanjem i učenjem. Najdraža prostorija u kući njezinih rodite-lja bila je upravo knjižnica i stoga je u njoj provodila velik dio svojega slobodnog vremena.

Noću, 14. travnja, do sitnih sati čitala je u postelji i kada se probudila, prijepodne je već bilo prilično odmaklo. Shvativši koliko je sati, hitro je ustala, oprala zube i počešljala se pa navu-kavši prvu haljinu koja joj se našla pri ruci, uputila se u prizemlje na kasni doručak. Silazeći, pomislila je kako je kuća neobično tiha. Nigdje nije bilo nijednog sluge ili služavke. Napokon ih je pronašla u kuhinji, zagledane u novine. Ugledavši je, brzo su ih presavili i maknuli u stranu. Jedan jedini pogled Annabelli je bio dovoljan da vidi kako je Blanche, njihova odana domaćica, uplakana. Ali Blanche je bila žena meka srca i nerijetko bi se ra-splakala nad bilo čijom nevoljom, bez obzira radilo se o djetetu ili životinji pa je njezino ponašanje nije iznenadilo. Zaključiv-ši kako je zacijelo upravo pročitala jednu od tih priča, blago se nasmiješila i poželjela im dobro jutro. Istoga trenutka William, glavni sluga, rasplakao se i izišao iz kuhinje.

∑ Nebesa, što se dogodilo? ∑ zaprepašteno je upitala Annabel-le, zagledavši se u Blanche i dvije sobarice koje su stajale uz nju. Nije joj trebalo dugo da shvati kako su zapravo sve tri uplakane. Srce joj je se odjednom stisnulo od straha. ∑ Što se dogodilo? ∑ ponovila je i nagonski pružila ruku prema novinama. Dugi trenutak Blanche je oklijevala predati joj ih, a onda je napokon popustila. Rasklopivši ih, Annabelle je na prvoj stranici ugleda-la veliki naslov. Titanic, otmjeni putnički brod, noćas je nakon sudara s ledenim brijegom potonuo u Atlantskom oceanu. Bio je to brod koji je njezinog brata i roditelje trebao dovesti kući iz Engleske. Sa svakim pročitanim redom, oči su joj se sve vi-še širile od nevjerice. Vijest je ipak bila prilično oskudna. Osim da je Titanic unatoč svojoj veličini i najmodernijoj tehnologiji


Dobra žena

11

na sveopće čuđenje potonuo u roku nekoliko sati i da se kom-panija White Star Line zasad suzdržava od izjave o nesreći, nije se imalo bogzna što pročitati. Nije bilo ni riječi o eventualnim žrtvama. Carpathia, brod u vlasništvu Cunard Linea, požurio je na mjesto nesreće, a budući da je brod velik poput Titanica, bio opremljen dovoljnim brojem čamaca za spašavanje, pretpostav-ljalo se da su ga putnici na vrijeme napustili. Ipak, bilo je doista teško povjerovati da se takvo što moglo dogoditi.

Annabelle je istoga trenutka stupila u akciju i rekla Blanche da pozove očeva vozača i kaže mu neka izveze očev automobil pred kuću. Žurno se uspinjući stubama prema svojoj sobi, pre-ko ramena je dobacila da mora poći u sjedište kompanije White Star, raspitati se o bratu i roditeljima. Ni u jednom trenutku nije joj palo na pamet da će stotine drugih doći na istu zamisao.

Kao u groznici, navukla je jednostavnu sivu vunenu halji-nu i na brzinu nazuvši cipele zgrabila kaput i torbicu pa pono-vo pojurila niza stube. Nije se čak potrudila ni staviti ukosnice. Jureći širokim predvorjem, kose koja joj je lepršala oko rame-na, izgledala je poput djevojčice. Trenutak potom, vrata su se iza nje treskom zalupila. Slugama je preostalo jedino ukočeno zuriti za njom. Nitko od njih još uvijek se nije uspio pribrati od jutrošnjih vijesti.

Tijekom vožnje do sjedišta kompanije na Broadwayu, Anna-belle je zapala u tešku, mučnu šutnju. Kada je na jednom od uglova ugledala kolportera i začula kako viče da su stigle naj-novije vijesti, brzo je naredila Thomasu da stane i pođe kupiti novine.

Vijesti su bile poražavajuće. Pisalo je da je s Carpathije dojavlje-no kako je zasad nepoznat broj ljudi izgubio život u brodolomu. Annabelline oči naglo su se ispunile suzama. Kako se to moglo dogoditi? Napokon, Titanic je bio najveći i najsigurniji brod koji je ikada plovio. Kako je mogao potonuti? Nebesa, ljudi su izgu-bili život! Što je s njezinim bratom i roditeljima?

Stigavši pred sjedište kompanije, ugledala je masu ljudi koji su se gurali pred ulazom. U nevjerici ih je promatrala, pitajući se kako će se ikada uspjeti probiti kroz tu gužvu. Srećom, Thomas


Danielle Steel

12

je bio prilično krupan i uspio joj je pomoći da uđe, ali unatoč tomu trebao joj je cio sat da se pojavi pred stolom jednoga od nervoznih službenika, mahnitih od gužve i pritiska da istodob-no odgovore na stotinu pitanja. Zapisavši imena njezina brata i roditelja, kao i podatak da su bili putnici prvoga razreda, mla-dić joj je uručio nekoliko papira kazavši joj da ih potraži među preživjelima i hitro se posvetio sljedećoj osobi u redu. Bio je to popis osoba koje je Charpatia izvukla iz mora. Operater s Tita-nica uspio se spasiti i pomoći pri dojavi njihovih imena telegraf-skim putem. Na vrhu svakog papira bilo je istaknuto da popis nije konačan, što je pružilo podosta nade svima koji na njima nisu našli one koje su tražili.

Drhteći od straha, Annabelle je suznim očima grozničavo pretraživala popis. Napokon je pri dnu posljednje liste ugledala majčino ime. Consuelo Worthington, putnica prvoga razreda. Ne našavši bratovo i očevo ime, pokušala se umiriti, podsjetiv-ši se da popis nije konačan. Napokon, imena preživjelih bilo je zaprepašćujuće malo. Bila je uvjerena da tako puno ljudi nije moglo nastradati. Zacijelo ima još puno preživjelih.

∑ Kada ćete dobiti nove podatke? ∑ upitala je, vrativši popis sluđenome mladiću.

∑ U roku nekoliko sati, tako se barem nadamo ∑ kratko je odvratio, pokušavajući nadglasati ljude koji su iza njezinih leđa zahtijevali da požuri. Buka je doista bila neizdržljiva. Plač i jecaji onih koji su bili unutra miješali su se s uzbuđenim, svadljivim glasovima ljudi koji još nisu uspjeli ući. Cijelo ozračje odisalo je neopisivim strahom i očajem.

∑ Spašavaju li još uvijek ljude iz čamaca? ∑ upitala je Anna-belle, ne želeći si dopustiti da izgubi nadu. Napokon, barem je doznala da je njezina majka među preživjelima. Doduše, tko zna u kakvom je stanju. Ipak, mora biti još preživjelih.

∑ Posljednji čamac izvukli su iz mora u pola devet ujutro ∑ sumornim glasom odvratio je službenik. Već je čuo priče o ti-jelima koja plutaju u vodi i mnogima koji su prije nego što su se utopili vapili da ih puste u čamce, ali nije bilo na njemu da ih širi dalje. Usto, nije imao hrabrosti svim tim ljudima koji su


Dobra žena

13

očajnički čekali vijesti o svojima najmilijima reći da žrtava ima na stotine, ako ne i više. Lista preživjelih zasad je sadržavala ot-prilike šeststo imena. S Carpathije su javili da su iz mora spasili malo više od sedamsto putnika, dakle, na popisu će se naći još preživjelih, ali ako je to doista bilo sve, više od tisuću putnika izgubilo je život, uključujući i članove posade. Mladi službenik također nije želio vjerovati u to. ∑ Za nekoliko sati dobit ćemo imena ostalih preživjelih ∑ sućutno je rekao i pružio popis muš-karcu koji mu je zaprijetio šakom ako ne požuri. Ljudi su do-ista bili na rubu živaca. Mahniti od straha i neizvjesnosti, nisu mogli dočekati da se dokopaju popisa i provjere jesu li njihovi najmiliji na njemu. Atmosfera je bila prepuna napetosti i svako-ga trenutka mogao je nastati kaos. Službenici su se doista trudili biti što je moguće brži i učinkovitiji, ali po mišljenju okupljene gomile još uvijek su bili prespori. Budući da joj nije preostalo ništa drugo nego čekati sljedeće vijesti, Annabelle se zajedno s Thomasom uputila natrag prema automobilu. Vozač je ponu-dio da je odveze kući, ali odlučila je ostati. Ionako nije postojalo mjesto gdje bi se mogla smiriti.

Bez riječi je sjedila u automobilu, povremeno zatvorenih oči-ju, razmišljajući o bratu i roditeljima. Više od svega na svijetu željela je čuti da su svi živi i zdravi. Ipak, bila je zahvalna ne-besima što je barem majčino ime pronašla na popisu. Cijeli dan nije ništa pojela ni popila, a svaki sat izlazila bi provjeriti ima li novih vijesti. U pet popodne napokon su rekli da je lista preži-vjelih potpuna, s iznimkom nekolicine male djece koja su bila previše mala da bi znala reći svoje ime. Ali svi ostali koje je po-sada Carpathije izvukla iz mora bili su na popisu.

∑ Postoji li mogućnost da ima preživjelih na nekom drugom brodu? ∑ upitao je netko iz okupljene gomile. Službenik je šutke odmahnuo glavom. Brodovima koji su došli na mjesto nesre-će preostalo je jedino skupljati tijela utopljenika iz mora. Posa-da Carpathije bila je jedina koja je pokupila preživjele, pretežno one koje su bili u čamcima za spašavanje, a samo nekolicinu iz vode. Gotovo svi koji su se našli u ledenom Atlantiku umrli su od hladnoće prije nego što se Carpathia pojavila. Iako su spasitelji


Danielle Steel

14

došli samo dva sata nakon potonuća Titanica, bilo je prekasno. U tako hladnom oceanu bilo je nemoguće preživjeti.

Annabelle je još jednom pozorno provjerila listu. Bilo je 706 preživjelih. Ponovno je vidjela majčino ime, ali nijedan drugi Worthington nije bio na popisu, ni Arthur ni Robert. Preostalo joj je jedino nadati se da je riječ o pogrešci. Možda o propustu ili su bili u nesvijesti i nisu mogli reći svoja imena onima koji su zapisivali. Kako bilo da bilo, ništa se više nije moglo doznati. Rekli su još jedino da će Carpathia stići u NewYork osamnae-stoga, za tri dana. Do tada će se jednostavno morati potruditi sačuvati vjeru i biti zahvalna što je majka preživjela. Odbila je svaku pomisao da bi brat i otac mogli biti mrtvi. To jednostav-no nije mogla biti istina.

Te noći, po povratku kući, nije ni oka sklopila. Nije mogla ni jesti. Hortense je došla k njoj i ostala prespavati. Jedva su proz-borile riječ. Većinu vremena provele su u suzama, držeći se za ruke. Hortie se trudila utješiti je govoreći kako će zacijelo sve biti u redu. Njezina majka također je nakratko svratila pružiti potporu Annabelli. Ipak, nije bilo riječi kojima bi se mogla uma-njiti strahota tog događaja. Cijeli svijet bio je šokiran viješću o potonuću Titanica. Bila je to tragedija epskih razmjera.

∑ Hvala Bogu što se nisi dovoljno oporavila da pođeš s njima ∑ prošaptala je Hortie. Nakon što je njezina majka otišla, djevoj-ke su zajedno legle u postelju. Ona je bila ta koja je kćeri pred-ložila da prenoći kod Annabelle, dodavši kako bi, u stvari, bilo najbolje da ostane s njom sve do majčina povratka. Pomisao da djevojka u takvim okolnostima bude sama u kući, nije joj se svi-djela. Začuvši Hortiene riječi, Annabelle je šutke slegnula rame-nima. Osjećaj krivice što nije bila uz njih posve ju je preplavio. Nije se mogla prestati pitati bi li se tada što promijenilo. Možda je mogla spasiti oca ili brata. Ili nekoga drugog.

Sljedeća tri dana djevojke su lutale kućom poput duhova. Hortie je bila jedina osoba koju je Annabelle mogla podnije-ti uz sebe. Jad i tuga bili su preveliki da bi imala snage i s kim drugim razgovarati. Sve vrijeme jedva da je išta stavila u usta, unatoč tomu što ju je domaćica preklinjala da jede. Svi na koje


Dobra žena

15

je nailazila u kući neprestano su brisali suze i djevojke su napo-kon odlučile barem nakratko izići na svjež zrak. James, Horten-sin zaručnik, tom prigodom im se pridružio. Bio je vrlo drag i pažljiv prema Annabelli ni najmanje nametljiv. Jednostavno joj je stisnuo ruku kazavši kako je to što se dogodilo doista strašno i da iskreno suosjeća s njom.

Cijeli New York, kao i ostatak svijeta, još uvijek nisu mogli doći k sebi od nevjerice. S Carpathije nije bilo osobitih vijesti, osim potvrde da je Titanic potonuo brže nego što se očekivalo i da je popis preživjelih potpun. Svi preživjeli, osim beba i ma-le djece, bili su na njemu. Što se njih tiče, nije preostalo drugo nego pričekati da se pronađu njihovi rođaci, ukoliko ih imaju u Americi. U suprotnome, bit će vraćena u Cherbourg i Saut-hampton, rođacima svojih roditelja. Šestero njih nije pripadalo nikome od preživjelih. Putnici su se pobrinuli za njih, ali zasad nije bilo načina da se dozna tko su. Ali svi ostali, uključujući bolesne i ozlijeđene, bili su na popisu. Annabelle je i dalje od-bijala vjerovati u to. Uvečer, 18. travnja, dok ju je Thomas vo-zio prema pristaništu, još uvijek se nadala da će ugledati majku kako silazi s Carpathije u pratnji oca i brata. Hortie nije željela poći s njom, jer trenutak susreta članova obitelji bio je previše intimna stvar da bi ih u tome ometala. Vozač je ostao čekati u automobilu, a Annabelle se sama uputila na dok uz koji je brod trebao pristati.

Gomila ljudi promatrala je kako se Carpathia polako približa-va luci i ulazi u nju, nekoliko minuta iza devet navečer. Anna-bellino srce lupalo je kao da će iskočiti iz grudi, a kad je brod skrenuo prema doku uz koji pristaju brodovi kompanije Whi-te Star, gomilom se pronio zaprepašteni žamor. Približivši mu se, spustili su čamce za spašavanje u more. Bilo je to sve što je ostalo od Titanica i jedino što je Carpathia mogla vratiti White Staru prije nego što i sama pristane. Cijela f lota čamaca i malih brodova bila je na moru, nakrcanih fotoreporterima koji su bez prestanka škljocali aparatima, trudeći se snimiti što je moguće bolje fotografije čamaca za spašavanje i preživjelih putnika s Ti-tanica koji su mirno stajali uz ogradu Carpathije. Ugođaj je bio


Danielle Steel

16

djelomice kao na sprovodu, a djelomice kao u cirkusu. Članovi obitelji u teškoj, mučnoj tišini čekali su vidjeti tko će od njiho-vih najdražih sići s broda, za razliku od fotoreportera koji su se glasno prepirali, gurali i natezali, boreći se zauzeti što je mogu-će bolji položaj za snimanje.

Iskrcavši čamce za spašavanje, Carpathia se polako uputila pre-ma svom doku. Zaposlenici Cunard Linea brzo su prihvatili užad i privezali je. Malo potom, most za iskrcaj putnika bio je spušten. U mrtvoj tišini, prešutno, putnici s Carpathije stali su u stranu, prepuštajući preživjelima s Titanica da siđu s broda pri-je njih. Mnogi od njih prije rastanka su ih zagrlili i čvrsto im stisnuli ruke. Nitko nije puno govorio, ali nije bilo muškarca, žene ili djeteta čije se oči nisu ispunile suzama dok su proma-trali kako preživjeli s Titanica napuštaju brod. Svi su bili blijedi, pojedini još uvijek u šoku od onoga što su vidjeli i doživjeli te jezive noći. Nitko od njih neće tako skoro zaboraviti molbe i preklinjanja onih koji su se našli u ledenome moru da ih puste u čamce za spašavanje. Ljudi su umirali posvuda oko njih, a oni su se oglušili na njihove očajničke pozive u pomoć, strahuju-ći da će se svi utopiti ako čamci potonu od prevelikog tereta. I na kraju, čekajući brod koji će ih spasiti iz mora, sve u što im je preostalo gledati, bio je stravičan prizor tijela utopljenika koja su plutala posvuda oko njih.

S Carpathije su silazile uglavnom žene, mnoge od njih s dje-com. Pojedine su još uvijek bile u večernjim haljinama, s pokri-vačima prebačenim preko leđa. Ali sve su bile vidno potresene. Posljednja tri dana većinom su provele skutrene u brodskoj bla-govaonici ili u jednom od salona. Putnici i posada s Carpathije činili su sve što su mogli da im se u tim teškim trenutcima nađu pri ruci, ali bez osobita uspjeha. Dah smrti lebdio je oko njih ne-prestano ih podsjećajući na brojne utopljenike, među kojima je bilo i članova njihovih obitelji, prijatelja i poznanika. Nisu po-stojale riječi ni djela kojima bi itko mogao ublažiti tu strahotu.

Do trenutka kada je ugledala svoju majku kako silazi niz most, Annabelle se jedva usudila disati. Consuelo je bila u tu-đoj odjeći, a po grču na njezinu licu i načinu na koji je hodala,


Dobra žena

17

dostojanstveno uzdignute brade, vidjelo se da je prilično potre-sena. Otac i brat nisu bili uz nju. Annabelle je pogledom panič-no pretraživala skupinu ljudi iza majčinih leđa, no nije ih mo-gla vidjeti. Consuelo je koračala posve sama, okružena morem nepoznatih osoba, većinom žena. Nekoliko muškaraca koji su sišli s broda zajedno sa svojim ženama izgledali su kao da bi naj-radije propali u zemlju od srama. Reporteri su se umiješali u gomilu, luđački bljeskajući fotoaparatima, u silnome trudu da načine što je više moguće snimaka. Odjednom, majka se našla pokraj nje. Jedna drugoj bez riječi su pale u zagrljaj. Consuelo se nije trudila prigušiti jecaje, a Annabelle to ionako ne bi mo-gla čak i da je htjela. Nekoliko dugih minuta ostale su čvrsto zagrljene, ne obazirući se na putnike i članove njihovih obitelji koji su se gurali oko njih, pokušavajući se probiti prema izlazu iz pristaništa. Napokon, Annabelle se uspjela pribrati dovoljno da položi ruku na majčinu rame i polako je povede prema au-tomobilu. Kišilo je, ali nijedna od njih nije marila za to. Con-suelo je bila u gruboj vunenoj haljini koja joj nije pristajala, ali na nogama je imala otmjene cipele visokih potpetica koje je no-sila u noći kada se dogodila katastrofa. Oko vrata je imala dija-mantnu ogrlicu, a na ušima iste takve naušnice. Budući da nije imala kaput, Thomas je iz automobila donio deku i prebacio je preko njezinih ramena.

Duboko udahnuvši, Annabelle je napokon smogla hrabro-sti majci postaviti pitanje čiji je odgovor, u dubini duše, i sama znala. Ali morala je pitati.

∑ Robert i otac? ∑ prošaptala je, napeto je promatrajući. Con-suelo je polako odmahnula glavom i ponovno glasno zajecala. Bila je posve slomljena, a gledajući kako joj Thomas pomaže ući u automobil, Annabelle je odjednom shvatila da izgleda poput nemoćne starice. U dobi od četrdeset tri godine postala je udovi-ca i ta tužna činjenica, kao i preživljeni strah, bili su dovoljni da se preko noći postara. Udobno je smjestivši u automobil, Tho-mas joj je preko nogu nježno prebacio još jedan pokrivač. Oči-ma punim suza zagledala se u njega i tiho mu zahvalila. Cijelim


Danielle Steel

18

putem do kuće, majka i kći šutke su se držale za ruke. Tuga u njihovim srcima bila je toliko golema, da nisu mogle govoriti.

Sluge su ih dočekale ispred kuće i čim su vidjeli kako Consu-elo izlazi iz automobila bez sina i supruga, očiju punih suza br-zo su joj prišli i izrazili joj sućut. Za manje od sata, crni žalobni vijenac bio je na ulaznim vratima, jedan od mnogih kojima su Njujorčani označili gubitak voljenih osoba koje se nisu vratile u svoje domove niti će se ikada vratiti.

Annabelle je, zajedno s Blanche koja se ustrčala da im u sve-mu bude pri ruci, pomogla majci okupati se i obući spavaćicu. Stara žena brinula se za Consuelu još od vremena kada je bila djevojka, a bila je uz u nju i dok je rađala Roberta i Annabellu. Bila je uz nju u svim važnim trenutcima pa tako i sada. Otpra-tivši je postelju, namjestila je jastuk pod njezinu glavu i pokrila je, bez prestanka je tješeći i brišući joj suze s obraza. Annabelle se za to vrijeme nakratko povukla u kuhinju iz koje se vratila s poslužavnikom na kojem je bio vrč čaja, tost, varivo od mesa i povrća, zdjelica zobenih pahuljica, košarica s kruhom i Consu-elini najdraži kolačići. Budući da nije znala što bi njezina majka najradije pojela, uzela je od svega pomalo. Ali Consuelo nije ni pogledala hranu. Suznih očiju zurila je u staru domaćicu i svoju kćer, ne progovorivši ni riječi.

Annabelle je tu noć provela s majkom u postelji. U mraku, u kasni noćni sat, Consuelo joj je drhtavim glasom ispripovjedila što se dogodilo. Bila je u čamcu za spašavanje zajedno s Made-leine Astor, svojom rođakinjom, čiji muž također nije preživio brodolom. Rekla je da je čamac bio samo napola pun, ali Robert i Arthur odbili su ući u njega, ne želeći oduzeti mjesto ženama i djeci. Ostali su na palubi pomažući drugima da uđu. Tužna činjenica bila je da je u njezinu čamcu, kada je spušten u vodu, bilo dovoljno mjesta. ∑ Da su barem ušli ∑ kroz jecaje je izgo-vorila. Njezini dobri znanci, Widener i Trayer, bili su također u čamcu, kao i Luccille Carter. Ali Robert i Arthur tvrdoglavo su ustrajali da ostanu na brodu i pomognu drugima da se spase. Prepustivši im svoja mjesta u čamcu, darovali su im život, isto-dobno izgubivši vlastiti. Također je kazivala o čovjeku imena


Dobra žena

19

Thomas Andrews, koji se te stravične noći ponašao poput he-roja. Završila je pripovijedanje kazavši Annabelli kako je to što su njezin otac i brat bili vrlo hrabri ne može utješiti u boli zbog njihova gubitka.

Satima su tiho razgovarale u mraku. Annabelle je čvrsto za-grlila majku i slušajući njezinu priču o posljednjim trenutcima na brodu, tiho plakala. Napokon, kada se blijedo svjetlo zore pojavilo na prozoru, Consuelo je uzdahnula i zaspala.


20

2. poGlavlje

Tog tjedna u New Yorku i drugim mjestima održano je na stotine sprovoda. Novine su diljem svijeta bile krcate

bombastičnim pričama s mnoštvom šokantnih detalja. Usko-ro je svima postalo savršeno jasno kako su čamci za spašavanje većinom spušteni s broda samo napola puni. Svijet je bio u ne-vjerici. Svi su se pitali kako se to moglo dogoditi. O kapetanu Titanica svi su govorili kao o heroju. Kada je brod počeo tonuti, nije oklijevao stupiti na scenu i mnogima je pomogao da se spa-se. Što se pak same nesreće tiče, razlozi tako brza potonuća još uvijek su bili nepoznati. Činilo se da nakon udara u ledeni brijeg nisu uspjeli spriječiti najgore. Usto, puno se naklapalo o tome zašto se nastavilo ploviti istim smjerom i brzinom unatoč tome što su na vrijeme bili upozoreni da oceanom plove sante leda. Srećom, s Carpathije se čuli njihove očajničke pozive u pomoć i odazvali im se, u protivnom, vjerojatno ne bi bilo preživjelih.

Obiteljski liječnik posjetio je Consuelu i zaključio da je, barem što se fizičkoga djela tiče, začuđujuće dobra zdravlja. Ali njezino psihičko stanje bilo je i više nego obeshrabrujuće. Još uvijek je bila u šoku, posve izgubljena i bezvoljna. Annabelle je preuze-la na sebe sve detalje oko organizacije bratova i očeva pogreba. Budući da je Arthur najradije odlazio u Trinity Church, zaključila je kako će biti najbolje tamo prirediti ispraćaj.

Ugođaj tijekom mise bio je sumoran, ali uzvišen. Stotine lju-di došlo je oprostiti se s pokojnicima, iako su njihovi mrtvački sanduci bili prazni, budući da Robertovo i Arthurovo tijelo ni-je pronađeno i, nažalost, ni neće. Od 1517 umrlih pronađeno je samo pedeset jedno tijelo. Ostali su pronašli svoje vječno poči-valište u morskim dubinama.

Nekoliko stotina ljudi nakon ispraćaja došlo je k Worthin-gtonovima na karmine. Bilo je posluženo mnogo hrane i pića,


Dobra žena

21

ali nikome nije bilo do jela. Mnogi su se prisjetili prigoda kada su u istoj kući uživali u druženju, ali ovo zacijelo nije bila jed-na od njih. Robertu su bile tek dvadeset četiri godine, a njego-vu ocu četrdeset šest. Obojica su bili u naponu snage, a umrli su na tako tragičan način. Annabelle i Consuelo bile su shrvane od tuge, obje u crnini. Kći, s lijepim crnim šeširićem na glavi, bila je prilično blijeda, ali pribrana. Consuelino lice sve je vri-jeme bilo zakriveno udovičkim velom pa se nije moglo zaklju-čiti kako se nosi s gubitkom. Ali te noći, nakon što su svi otišli, Consuelo se potpuno slomila. Vidjevši mahnit pogled u njezi-nim očima, Annabelle nije mogla ne upitati se koliko je od nje-zina uma ostalo netaknuto. Činilo se da je sav njezin duh umro s dvojicom muškaraca. Ozbiljno se zabrinuvši, bila je u velikoj dvojbi hoće li majka ikada doći k sebi.

Dva tjedna nakon ispraćaja, kada je Consuelo za doručkom izja-vila kako bi željela poći u bolnicu u kojoj je često volontirala, Annabelle je napokon odahnula. Začuvši je kako izražava svoje mišljenje da bi joj to moglo pomoći, morala se složiti da bi joj takvo što doista koristilo.

∑ Jesi li sigurna da ćeš moći? ∑ tiho je upitala, zabrinuto se zagledavši u nju. Nije željela da se majka nakon svega još i raz-boli, iako je bio rani svibanj i prilično je zatoplilo.

∑ Naravno. Ne brini, dobro sam ∑ tužno je odvratila, iako to baš nije bila potpuna istina. Bilo joj je bolje nego prije, ali nipo-što dobro. Ipak, tog popodneva obje su preko svojih crnih haljina svezale bijele bolničke pregače i pošle u St. Vincent, bolnicu u kojoj je Consuelo godinama volontirala, zajedno s Annabellom koja joj se pridružila kad je navršila petnaest. Uglavnom su se bavile starima i nemoćnima ili onima koji su se liječili od razli-čitih ozljeda, a samo rijetko oboljelima od infektivnih bolesti. Annabelle je od prvoga dana bila oduševljena poslom u bolni-ci. Bila je prirodno nadarena za rad s bolesnim ljudima, što je jednim dijelom zacijelo naslijedila od majke koja je imala ple-menitu narav i meko srce. Ipak, više od svega Annabellu je za-nimala medicina i svaki slobodan trenutak koristila je za čitanje


Danielle Steel

22

medicinske literature. Često je u knjigama tražila opise i objaš-njenja bolesti na koje je nailazila tijekom rada u bolnici. Od po-gleda na krv nikada joj nije pozlilo, za razliku od Hortie koja je problijedjela i zamalo se onesvijestila kada je prvi i, kako se is-postavilo, posljednji put pošla s njom u bolnicu. U stvari, što je slučaj nekog pacijenta bio teži i zamršeniji, to je Annabelle bila znatiželjnija. Njezina je majka radije pomagala u kuhinji, sla-žući hranu na poslužavnike, ali Annabelli je bilo draže kad bi joj medicinske sestre dopustile da im pomogne pri presvlačenju bolesnika ili čišćenju rana. Pacijenti su uvijek govorili kako je pažljiva i divili se njezinoj laganoj ruci.

Nakon dugog napornog popodneva, obje su se vratile ku-ći posve iscrpljene, a krajem tjedna ponovo su pošle volontira-ti. Ako već ništa drugo, rad u bolnici pomogao im je da manje razmišljaju o svom strašnom gubitku. Igrom okrutne sudbine, proljeće, koje je Annabelli, otkad je počela učestalo izlaziti, tre-balo donijeti pregršt radosti i uzbuđenja, pretvorilo se u raz-doblje žalovanja. Trebalo je pričekati godinu dana da djevojka skine crninu i vrati se društvenom životu, što je njezinu maj-ku prilično zabrinjavalo. Strahovala je da se tragedija koja ih je zatekla u konačnici ne odrazi na budućnost njezine kćeri na najgori mogući način, ali tu se doista nije moglo ništa učiniti. Annabelle, po svemu sudeći, nije imala osjećaj da nešto propu-šta. U stvari, bila je znatno više pogođena gubitkom oca i brata nego nedostatkom društvenog života ili razmišljanjem o svojoj propaloj budućnosti.

Hortie ih je često posjećivala, a sredinom svibnja tiho su pro-slavili Annabellin devetnaesti rođendan. Tijekom ručka Consue-lo je, prilično uznemirena, komentirala kako je ona u osamnae-stoj godini već bila u braku, a s devetnaest je već rodila Roberta. Prisjetivši se toga, rasplakala se. Ne želeći rastužiti djevojke, brzo se povukla u svoju sobu, ostavivši ih same u vrtu.

∑ Jadnica ∑ sućutno je rekla Hortie. ∑ Zbilja je žalim. A i te-be ∑ dodala je, pogledavši svoju prijateljicu. ∑ O, Belle, kad bi samo znala koliko! Strašno je to što ti se dogodilo.


Dobra žena

23

Hortie je toliko mučilo grizodušje što je sretna dok je njezi-na prijateljica tužna, da su trebala proći dva puna sata prije nego što joj je rekla da je s Jamesom dogovorila vjenčanje u studeno-me. Pripreme za veličanstven prijam s mnoštvom uzvanika već su bile u tijeku. Annabelle joj je odvratila da se raduje zbog nje, i doista je to mislila.

∑ Je li moguće da doista ni najmanje ne mariš za to što ne možeš izlaziti u društvo? ∑ upitala je Hortie, pomislivši kako bi mrzila cijelu godinu biti zatočena između četiri zida, da se takvo što njoj dogodilo. Ali, Annabelle je djelovala kao da o tome nije čak ni razmišljala. Bilo joj je samo devetnaest, a biti primoran lišiti se zabave na godinu dana, doista se činilo beskrajno dugim za tako mladu osobu. Ipak, Annabelle je u kratkih mjesec dana koliko je prošlo od smrti njezina oca i brata naglo odrasla.

∑ Ne smeta mi ∑ tiho je odvratila. ∑ Veselim se što majka ima volje raditi u bolnici jer tada mogu poći s njom i zabaviti se nečim.

∑ Uh, ne pričaj mi o tome ∑ rekla je Hortie, preokrenuvši očima. ∑ Zlo mi je od same pomisli ∑ dodala je. Ipak, znajući koliko Annabelle uživa u radu s bolesnima, mogla je razumjeti zašto je odlasci s majkom u bolnicu vesele. ∑ Hoćete li ove go-dine ipak poći u Newport? ∑ upitala je, naglo promijenivši te-mu. Worthingtonovi su u Newportu, na Rhode Islandu, imali prekrasnu kuću za odmor, tik do kuće Astorovih.

∑ Majka kaže da hoćemo. Ove godine vjerojatno nećemo če-kati srpanj. Poći ćemo u lipnju, prije nego što počne sezona. Mi-slim da će to biti dobro za nju ∑ odvratila je Annabelle. Briga za majku bila je u središtu njezine pozornosti, za razliku od Hortie, koja se usredotočila na planiranje vjenčanja, milijun zabava ko-jima će nazočiti i na zaručnika u kojega je bila ludo zaljubljena. Njezin život bio je onakav kakav bi bio i Annabellin da se nije dogodila ta strašna tragedija koja ga je zauvijek promijenila.

∑ Drago mi je što ćemo se tamo vidjeti ∑ veselo je rekla Hor-tie. Obje su voljele plivati i često su nagovarale svoje majke da ih puste na plažu. Nastavile su razgovarati o planovima za vjen-čanje i nakon toga, Hortie je otišla. Annabellina tiha rođendan-ska proslava je završila.


Danielle Steel

24

U tjednima nakon očeva i Robertova ispraćaja, kao što se i očekivalo, puno različitih ljudi došlo je u posjet Consueli i nje-zinoj kćeri. Robertovi prijatelji svratili su osobno izraziti sućut, nekoliko starijih udovica došlo je ponuditi utjehu Consueli pa dvojica muškaraca iz očeve banke koje su obje dobro poznavale i napokon treći, kojeg je Annabellina majka srela samo neko-liko puta, ali joj je bio vrlo simpatičan. Josiah Millbank bio je tridesetosmogodišnjak, a u Arthurovoj banci zauzimao je važan položaj. Bio je tih, gotovo povučen, ali vrlo pažljiv i uljudan. Ispričao je Consueli nekoliko Arthurovih zgoda koje dotad ni-je čula i koje su je nasmijale. Doista je uživala u njegovu druš-tvu, što ju je prilično iznenadilo. Annabelle je, prije nego što se Millbank pojavio, izišla prošetati s Hortie, a kada se nakon više od jednoga sata vratila, još uvijek je bio u kući. Vidjevši ga, dje-vojka se prisjetila da ga je jednom zgodom upoznala, ali nije ga dobro poznavala. Čovjek je, napokon, više pripadao očevoj ne-go njezinoj generaciji. Bio je četrnaest godina stariji od njezina brata i unatoč tomu što su se nekoliko puta susreli na zabavama, nisu imali ništa zajedničko. Ali, kao i njezina majka, Annabelle je bila impresionirana njegovom ljubaznošću i lijepim manira-ma i morala je priznati da je simpatičan.

Spomenuo je da će u srpnju, kao i uvijek, poći u Newport, gdje je imao jednostavno uređenu, ali udobnu kuću za odmor. Josiah je bio iz Bostona, podrijetlom iz obitelji jednako ugledne kao što je bila i njihova, ali imućnije. Unatoč tome, vodio je mi-ran život i nije se razmetao novcem. Obećao je da će im u New-portu ponovo doći u posjet, na što je Consuelo odvratila da će je to veseliti. Nakon što je otišao, Annabelle je opazila da je do-nio velik buket bijelih jorgovana koji su već bili stavljeni u vazu.

∑ Doista je vrlo ugodan ∑ tiho je rekla Consuelo, zagledavši se u cvijeće. ∑ Tvoj otac uvelike ga je cijenio, a sada mi je jasno zašto. Pitam se zašto se nikada nije oženio.

∑ Neki ljudi jednostavno se ne žene, majko ∑ nehajno je od-vratila Annabelle. ∑ Nisu svi za brak ∑ dodala je s osmijehom. Iskreno rečeno, počela se pitati je li i ona od tih. Nakon sve-ga, nije mogla zamisliti da ostavi majku i ode živjeti s nekim


Dobra žena

25

muškarcem. Ne bi je mogla ostaviti samu. Uostalom, što ako se i ne uda? To joj se nije činilo ni najmanje tragičnim. Hortie bi to sigurno bio smak svijeta, ali ne i njoj. Nakon očeve i bratove smrti, s majkom koja je bila toliko potresena, imala je pametnija posla nego misliti na brak i nije se zbog toga ni trenutak sažali-jevala. Briga za majku dala je svrhu njezinu životu.

∑ Pokušavaš li reći da se ne želiš udati, možeš na to istoga tre-nutka zaboraviti ∑ rekla je Consuelo, koja je, kao što je to često bio slučaj, uspjela pročitati misli svoje kćeri. ∑ Pričekat ćemo godinu dana, kako i priliči, a tada ćemo ti pronaći muža. To je ono što bi i tvoj otac želio da je živ.

Annabelle se zagledala u nju, dugim ozbiljnim pogledom. ∑ Sigurna sam da ne bi želio da te ostavim ∑ odvratila je čvrstim glasom, kao da se obraća djetetu, a ne majci.

Consuelo je polako odmahnula glavom. ∑ Govoriš gluposti. Sposobna sam brinuti se o sebi ∑ rekla je. Ali oči su joj se pono-vo ispunile suzama pa njezina izjava Annabelli nije zvučala ni najmanje uvjerljivo.

∑ Vidjet ćemo ∑ odlučno je odvratila i uputila se u kuhinju re-ći služavkama da pripreme čaj i odnesu ga u majčinu sobu. Vra-tivši se, nježno ju je obgrlila oko ramena i povela ravno u postelju koju je godinama dijelila s voljenim suprugom. Spoznaja da se nikada više neće u nju vratiti, slomila je Consuelino srce.

∑ Predobra si prema meni ∑ prošaptala je Consuelo, srameći se svoje slabosti.

∑ Nipošto ∑ odvratila je Annabelle, znajući da majci, osim nje, u životu nije preostalo druge radosti. Bila je njezina jedina zraka sunca u toj velikoj praznoj kući. Sada su imale samo jed-na drugu. Prebacivši svilenu maramu preko majčinih ramena, izišla je iz sobe. Spustivši se u prizemlje, uzela je knjigu namje-ravajući malo čitati, nadajući se da će se Consuelo sutra osjećati dovoljno dobro da zajedno pođu u bolnicu. Bilo je to jedino što joj je doista pričinjavalo radost u sumornom životu. Osjećaj da čini nešto što koristi i njoj i drugima, bio joj je važan.

Barem dok ne pođu u Newport. Iskreno, jedva je čekala.


Dok je Diana Morrison postavljala stol za šestero u svom elegantnom njujorškom

apartmanu u Central Parku, nije mogla ni sanjati što ih očekuje. Za tri para bliskih prijatelja zajednički doček Nove godine bio je običaj koji su godinama njegovali. Diana i Eric Morrison, Pascal i John Donnally i Anne i Robert Smith, ispijali su šampanjac i kovali planove o ljetnom odmoru u unajmljenoj vili na jugu Francuske. No život je imao svoje planove…Nakon samo dva tjedna, njihove živote potresla je tragedija. Robertov strašan,

nenadani gubitak ispunio je njihova srca boli i tugom. Diana, Eric, Pascal i John, sjedinjeni u ljubavi i odanosti prema svom prijatelju, pokušavaju ga nagovoriti da im se u kolovozu pridruži na Rivijeri. No staro i trošno zdanje koje su tamo zatekli, daleko je od raskošne vile koju su zamišljali. Usto, Robert ih sve iznenađuje pozivajući na ljetovanje svoju puno mlađu prijateljicu, prekrasnu filmsku glumicu dugih nogu i blistavog osmijeha.Diana i Pascal na prvi su je pogled zamrzile, ali muškarci su bili očarani. Ali usred trošne vile, pod toplim zrakama sunca St. Tropeza skrivaju se mnoga iznenađenja. Stare rane bivaju izliječene, nove ljubavi otkrivene, a čuda se ipak događaju… pod veličanstvenim zalaskom sunca St. Tropeza.

Dobr

a zen

a

Dosad objavljeno u ovoj biblioteci

1. Julijana Matanović: Bilješka o piscu 2. Julijana Matanović: Zašto sam vam lagala 3. Johannes Mario Simmel: Čovjek koji

je slikao bademova drvca 4. Minette Walters: Bačva baruta 5. Minette Walters: Val 6. Sidney Sheldon: Jutro, podne, večer 7. Eva Heller: Muškarac koji je toga vrijedan 8. Eva Heller: Ljubavna osveta 9. Miro Gavran: Judita10. Miro Gavran: Poncije Pilat11. Miro Gavran: Krstitelj12. Miro Gavran: Kako smo lomili noge13. Miro Gavran: Zaboravljeni sin14. Miro Gavran: Mali neobični ljudi15. Miro Gavran: Klara16. Goran Tribuson: Trava i korov17. Goran Tribuson: Potonulo groblje18. Goran Tribuson: Klasici na ekranu19. Goran Tribuson: Ne dao Bog većeg zla20. Laura C. Schlessinger: 10 gluposti kojima si

žena može upropastiti život21. Laura C. Schlessinger: 10 gluposti kojima si muškarac

može upropastiti život22. Juliene Eden Bušić: Ljubavnici i luđaci23. Phillipe Djian: Betty Blue, 37,2° ujutro24. Veselko Tenžera: Zašto volim Zagreb25. Pavao Pavličić: Dobri duh Zagreba26. Pavao Pavličić: Tužni bogataš 27. Pavao Pavličić: Dunav28. Slavica Tomčić: Brdo od marmelade29. Colin Turner: Rođeni za uspjeh30. Ann B. Ross: Miss Julia31. Ann B. Ross: Miss Julia uzima stvar u svoje ruke32. Ann B. Ross: Miss Julia organizira vjenčanje33. Ann B. Ross: Miss Julia kreće na put

34. Sue Monk Kidd: Tajnovit život pčela 35. Daniel Wallace: Krupna riba36. Ruth Rendell: Strah od naslikanog vraga37. Ruth Rendell: Taština teško umire38. Mary Higgins Clark: Anastazijin sindrom39. Mary Higgins Clark: Dobitnica na lutriji40. Mary Higgins Clark: Zločin iz strasti41. Mary Higgins Clark: Zvat ću te svojom ljubavi42. Mary Higgins Clark: Mjesečina donosi spas43. Mary Higgins Clark: Volim glazbu, volim ples44. Mary Higgins Clark: Sjeti se45. Fannie Flagg: Pohane zelene rajčice46. Fannie Flagg: Daisy Fay i čudotvorac47. Sandra Cisneros: Kuća u ulici Mango48. Barbara Cleverly: Posljednja kašmirska ruža49. Barbara Cleverly: Ubojstva u Simli50. Barbara Cleverly: Pozlaćena oštrica51. E. Lynn Harris: Ne prođe niti dan52. Ken Kesey: Let preko kukavičjeg gnijezda53. Robert Harris: Pompeji54. Robert Harris: Staljinov anđeo55. Robert Wilson: Ušutkani i ukleti 56. Maggie O`Farrell: Daljina između nas57. Adriana Trigiani: Jesenji oblaci58. F. M. Dostojevski: Zločin i kazna59. John Shors: Pod mramornim nebom60. Tess Gerritsen: Dvojnica61. Tess Gerritsen: Samo prividna smrt62. Tess Gerritsen: Klub Mefi sto63. Susan Elizabeth Phillips: Ti si dobro znao tko sam ja64. Maeve Binchy: Ljubičasti autobus65. Maeve Binchy: Srebrni pir66. Danielle Steel: Tajnovita neznanka67. Danielle Steel: Zalazak sunca u St. Tropezu68. Lorna Landvik: Opake kućanice uživaju u slatkišima69. Roberto Ampuero: Ljubavnici iz Stockholma70. Kate Kerrigan: Recepti za savršen brak71. Sophie Hannah: Lice djeteta72. Gloria Goldreich: Večera s Anom Karenjinom IS

BN

978

-953

-14-

0xxx

-x

cijena: xx,00 kn Dobra zena

dobra žena

Documents