ukan SkakavacIdemo iz kole ja i neki moj drug, pa se pred gradom sretosmo s nekim ovjekom u novim haljinama, teakoga kroja, onako kako se nose primorski zagraani, a ne seljaci. ovjek je bio osrednjeg rasta, malene glave sa niskim elom i riim velikim brcima. Na gunju je imao medalju.- Zna li ko je to? - zapita moj drug takim glasom i izrazom lica da sam odmah pomislio da u uti neto neobino.- Ne znam, - rekoh.- Ne zna!? ... Pa to je ukan Skakavac to je sad doao iz vojske, to je u ratu ubio francuskog enerala! Ta ni o em se drugom ne govori nego o njemu! Eno vidi kako ga svijet gleda!Zbilja, dvije-tri enske obazrijee se za njim.Moj drug uze priati dogaaj koji je ukana obesmrtio. Znao je sve potankosti, kao da je oima gledao, a ja sam opet sve vjerovao, kao da oima gledam. Kad najposlije on predui od silnoga prianja, prenerazim ja njega ovijem rijeima:- A zna li ti da je ukan moj kum. ao mi je to nijesam znao da je on to, a ja bih ga ustavio i zdravio se s njim... Ali ja u to uiniti prvi put kad ga sretnem, i on e mi sam priati kako je bilo u ratu u Italiji!Na licu moga druga mogla se itati velika zavist, - i tako se rastanemo.Doista, moj pokojni otac bio je kum sa Skakavcima. Mnogobrojna i imuna zadruga to je nosila taj nadimak ivjela je u zaseoku, as hoda od nae varoi. Skakavci su bili na glasu kao vrijedni i poteni teaci, malo arumi i tvrdice. Govorilo se, dodue, da u toj kui uvijek ima poneki vidovit ovjek, a od njihovijeh odiva da su poneke vjetice, ali kanda su to najvie razglasili "Svatini"...Meni je glava bila tako puna junakih djela ukanovih da se zaudih kad u kui zatekoh tetku i njenog postarijeg roaka gdje razgovaraju o drugim stvarima, a ne o njemu. Ja sam nestrpljivo oekivao kad e se oni sjetiti glavnog predmeta, pa, videi da oni na to i ne pomiljaju, umijeah se u razgovor.- Je li, boga ti, striko, poznaje li ukana Skakavca?- to ti treba znati? - zapita tetka, po svome obiaju, oporo.- Pa kau, teto, da je taj ukan ubio u ratu francuskog enerala i da mu je za to car svojom rukom prikaio medalju!...- Prikaiu ja tebi medalju, ako smjesta ne uzme knjigu i ne gleda svoj posao!Ja se odmaknem, ali ne toliko da ne bih uo dalji razgovor. Ona nastavi:- Zbilja, Krsto, je li istina to to se pria za moga ukana? I ja sam to ula.- A jadi ga znali, sestro. On to pria, ali ko e mu vjerovati! Ti zna da svi nai lau kad iz soldata dou! Svaki je inio udesa, svaki je govorio s carem.- A je si li se ti sastajao s ukanom?- Jesam. Onomad smo pili zajedno. Bilo nas je desetak. ukan brblja, brblja, nikad kraja. Mi ga prekidamo i zadirkujemo. antavi Lovro Balmas poe priati kako je on u mladosti ubio pau travnikoga... Zarekao se, veli, da e ga pogubiti, i on samo sam otiao u Travnik i smakao ga. Moe zamisliti je li bilo smijeha! Drugi opet poee lagati kako je sa trojicom drugova doekao u klancu pedeset gornjakih kiridija pa ih oplijenio... Svaki je izmiljao po kakvu komendiju, samo da se ukan sjeti da se rugamo, ali se on gradi nevjet.- Ama najposlije zato bi mu dali medalju? - zapita tetka.- A avo bi ga znao! - odgovara Krsto smijui se... - Moe biti za to to ima jake zube... E, to ne lae, to sam vidio svojim oima. Turi krajcaru meu kutnjake, pa je nagrize s obje strane.- Tako ti boga! - ree tetka, oigledno mislei o neem drugom.- Tako mi boga, sestro! Nagrize krajcaru na obje strane, onako kao to bismo mi potvru koru hljeba!... E, jadan ti sam, da su mi njegovi zubi, a daba mu sva njegova slava i medalja!- A vele da je donio i novaca!- Pa jeste. Ti zna kakvi su Skakavci. Da stavi koga od njih navrh Velebita, on bi opet naao naina da iskami odnekud i nekako koju paru... Ali nije lijepo od ukana to hoe da se odijeli od zadruge. Otkad je doao, nije ni svraao kui. Ve je poveo parnicu radi dijela.- E, moj Krsto, - prihvati tetka, - zna li to 'no se kae: "Ako smo mi braa, nijesu nae kese sestre". ukan je punijeh dvanaest godina bio u vojsci, a oni mu ne poslae nijedne pare. Zar je to lijepo od njih?Po tome sam vidio da tetka zva o ukanu mnogo vie nego to sam mogao misliti.Krsto slegne ramenima i poe. Tetaka poe s njim. U dvoritu oni su zastajkivali u ivu razgovoru. Najzad Krsto otide ulicom, a tetka svrati u susjedstvo, k Marti udovici.Ta tetka bila je meni i mojoj brai i sestrama i otac i mati i kuevni stareina. Bila je otra i uporna, ali pravina i zauzeta za nae dobro... Toliko samo mogu da kaem, a toliko je i dosta za razumijevanje ove prie.Udovica Marta, koju pomenuh, bila je ena od trideset godina, visoka, jedra, crnomanjasta, bijele koe kao da je u kavezu rasla. Po mome ondanjem ukusu, to je bila najlepa ena u naem mjestu. Imala je samo jedno ensko dijete od etiri godine, suta materina prilika, kojoj mi dadosmo nadimak Fifina. Marta i naa tetka pazile su se kao dvije roene sestre.Kad prvi put poslije toga sretoh ukana, njegovo me oblije odbi. Sitne a mutne oi uvukle se duboko pod nisko elo kao dva razbojnika u zasjedi. Pogled mu je straniji izgledao zbog gustih obrva. Kako je brijao bradu, ostala mu je sjenka od brijotine, te su mu obrazi imali dvije boje. Preplanuli vrat bjee snop samijeh ila. Ruke sve do kraja prstiju bjehu mu rutave.Drugi put sretoh ga pijana. Nije posrtao, nego je iao raskoraen, jedva vukui noge, a u sebi je neto bobotao.Ja to ispriah u kui, a tetka me jako izgrdi.Trei put sukobim se s ukanom u naoj ulici. Bilo je u sutonu. Nijesam mogao vjerovati svojim oima, ali morao sam vjerovati. ukan je iziao iz Martina dvorita, i vidio sam nju kad je zatvorila vrata.Sav usplahiren dopadoh u kuu. Moji ba sjeli da veeraju. Ja zaboravih i da nazovem boga, nego zapoeh:- Znate ta sam sad vidio!... ukan Skakavac iziao je iz kue tetke Marte!- Evo ti potvrde za to! - ree moja prava tetka, udariv me to je bolje mogla dlanom po obrazu ... - To ti je u isto vrijeme i veera!... Odmah idi lezi!Morao sam se pokoriti. Dugo sam se okretao i prevrtao u krevetu, dokle sam se smirio i poeo razmiljati. Nijesam ba bio dijete, bilo mi je oko dvanaest godina, ali mi nikako nije ilo u glavu da bi se lijepa i bogata tetka Marta mogla zagledati u maljavog Skakavca, tijem vema to je odbila mnoge prosioce... A ta je opet navrlo tetki da ja gotovo ne smijem ni pomenuti ukana!... Sve je to bilo suvie zagonetno.Proe nekoliko nedjelja. Ja sam esto sretao ukana i po varoi i pred kuom udoviinom. Dva ili tri puta zatekoh ga i u naoj kui, u razgovoru sa tetkom, ali me on nikad ne pogleda.Razumije se da sam se dobro uvao da ga ne pominjem pred njom, ali u naknadu govorio sam mnogo o njemu sa djecom, a govorio sam tako da ga oni poee od srca mrzeti. To je kanda dolo i Marti do uiju, jer od nekoga vremena poe okretati glavu od mene i sklanjati Fifinu, iako je znala kako ja to dijete milujem.Najzad, jednoga veera u poetku jeseni, tetka mi ree, da emo ja i ona docnije veerati jer da ima sa mnom nekoga razgovora. Kruta ena rekla mi je to koliko je mogla ljubaznije, te sam vidio da e se sa mnom postupati kao s malim domainom, to je rijetko bivalo a uvijek mi laskalo.Sjeam se da je toga dana duvala silna bjelojuina.Poto naredi djecu, ona se ogrnu, naredi i meni da se ogrnem, pa poosmo. Tek poto izaosmo iz dvorita progovori ona:- Idemo k Marti... Ona se udaje za ukana. Sjutra e bita prvo oglaenje. Do tri nedjelje vjenae se... Ti e im biti kum.- Zar ja!?- Zar ti!? - okosi se tetka... - A to ne?! Vi ste odavna vezani kumstvom sa Skakavcima. On te je sam izabrao.- On? ... A tetka Marta?- Pa i ona, razumije se... Sad nemoj da ulazi nakostrijeen u tuu kuu, a tobo prvi put u pohode kumovima.- Ah, jadna Fifina! - rekoh nehotice.- ta jadna Fifina! - ciknu tetka. - to e faliti Fifini? Gledaj ti, molim te, pametna, zrela ovjeka, koji zna ta kome dolikuje, koji umije aliti tuu djecu!... Ovo je ba da se ovjek i preko jada nasmije... ta ti najposlije ima protiv toga ovjeka, a? Ja znam sve to ti djeci govori, ali kai ta ti ima protiv njega?... Nije ti mio, to je sve, a to je nita!Tetka uuta za nekoliko trenutaka zagledavi mi se dobro u oi pa nastavi:- Dobro! Recimo nije najbolji. A bi li ti elio da se Marta uda za kakvog... Latinina?- Boe sauvaj! - viknuh ja zaprepaen.- Eto vidi! A to bi bilo da nije ukana, jer meu enicima naega zakona osim njega nema za nju prilike. On se sad odijelio od svojih, on je bogat, mlad, bio u svijetu, pa ta e vie!... Marta je inokosna, i treba da se uda, a Latini navalili sa sviju strana da je prose... Razumije li sad zato se ja toliko zauzimam za njega?- Razumijem, teto! - odgovorih dirnut, jer sam dobro znao kakva je ona fanatina pravoslavka, te sad ve nijesam sumnjao da pametno radi.I tako mi veseli uosmo u Martinu kuu.Kua je bila na dva poda. Donji je sluio kao podrum. Iz njega su izvodile drvene strme stepenice. Vjetar je tako silno duvao da tek kad mi doosmo pred gornja vrata, Marta u korake i ree: "Evo ih", pa nam poe u susret. ukan je sjedjeo za postavljenim stolom, na kome je gorela "lukijerna" sa tri plamika, ali je slabo osvijetljavala veliki prostor, koji je bio samo pri kraju pregraen.Poto nazvasmo boga, rei e tetka sveano:- Evo vam kuma! Srean vam bio!- Da bog da! - prihvati Skakavac, pa ustade i zapui mi usta svojim otrim brinama. Sjeam se da sam pomiljao kako e to neprijatno bosti puna lijepa usta Martina. I ona se poljubi sa mnom.ukan zapoe:- Sjedi, ae, mudroslove, pa nam kai svoj vr!- Koga mu avola znai "vr", - rekoh u sebi i; glasno odgovorih:-Hou samo da vidim Fifinu. - I otidem ka krevetu, te poljubim dijete.- Zaspala je ve, - odgovori Marta, pa okrenuv se tetki nastavi: - On je sa njom komendijao cijelo vee... Boe, ta s njom radi! Uzme je, pa je digne uvis, vrh sebe, pa okree njom, pa ini da se premee.- Dakle, hoe k njemu? - pita moja tetka.- Jo kako! Zove ga aom. Sve pita: e je aa?Marta otide u pregradak, gdje je bila kujna, pa sa svojom najamnicom Tomkom iznese veeru.Posjedasmo svi otrnuti, jer je duvalo malo manje nego na ulici. Sva tri plamika vrtjela su se u kovitlac, te ih je svakoga trenutka trebalo zaklanjati rukom da se ne ugase.Skakavac se opet obrati meni:- Dakle, kume, ta ui?... Zna li ve latijanski i talijanski i srbljanski?... Zbilja, razumije li tudeki?- Pomalo, - rekoh.- Aja, ne valja tu pomalo, nego treba ba onako... vr!- Ama, ta ti je to vr? - rekoh. Udovica prsnu u smijeh i dodade:- I ja mu to ne razumijem!... To ba nije ni lijepo!... Svaki as "mr", "mr"!...Skakavac se malo namrti, pa, pruivi ruku, die pun veliki vr vina. Kanda nam je htio pokazati svoju snagu, jer zadra nekoliko trenutaka teki vr u pruenoj ruci, a drugom je gladio brke. I onda ree:- vr je sve, pa i to kad ovjek hoe da se napije i da nazdravi... Dakle, babo moja, vr! - I ukan, mrdnuvi obrvama na Martu, nagnu vrem.Tetka me gurnu nogom, jer vidje na mom licu izraz negodovanja to on pije iz velikoga suda. I on kao da to opazi, te pruajui Marti vino i poto donjom usnom oe brk, rei e:- Na, babo! Mi emo ovako po starinsku, a ova finija eljad, ako e, mogu i aom, - eto ih pred njima... I to je vr!I tetka se napi iz zajednikog suda, pa sam morao i ja.Odmah zatijem, ukan zapodjenu razgovor o domaoj privrjedi. Kae da e prije svega kupiti dobru mazgu. Zatijem, veli, prodae sve svoje zemlje u zaseoku i pokupovae druge u blizini Martinog imanja, da ga zaokrugli. Marta je u dobroj godini nalazila do sto barjela vina i desetak barjela ulja, a i njegovo e toliko donositi. To je, boga mi, dohodak - vr! A kakav e ve dohodak biti do nekoliko godina, poto on sve ljudski obradi i poto umnoi imovinu! To e biti tri puta vr! Jer on nee prodavati vino i ulje u nevrijeme kao to ine "nai dronjavci", u nevrijeme kad Talijanac i Lianin kupuju poto hoe oni, nego e ga prodavati pri kraju ljeta, kao to rade gazde... Uopte, on e pokazati da je ostao dobar teak, iako se dvanaest godina klanao po kasarnama i po bojitima; - pokazae da zna "ta misli zemlja i voka", iako ve neki zlurado tvrde da se on odvikao od teakih poslova te da nije vie ni za to nego da grije klupe po krmama!...Dugo je trajalo to njegovo razlaganje, ispresijecano nebrojenim "vrkanjem" da cijelo vrijeme Marta nije oiju s njega digla. Ja sam opet nju posmatrao. Spoetka, ona mu ni jednom ne upravi pogleda milote, nego ga je gledala s nekim udnim izrazom, kao da neto oekuje, ali, malo pomalo, kad se vino poe odazivati, kad mu se zarumenie jagodice, te mu i pogled postade najprije odreeniji i slobodniji, pa onda i umiljat, onda udovici se oi zaarie.Tomka doe da odnese sudove. Bila je to zdrava, snana plavua od petnaest godina, a u najmu kod Marte iz djetinjstva. Ona neto apnu gospodarici, pa dodade glasno:- A to se mrznete ovdje, kad na ognjitu bukti velika vatra!- Boga mi, pravo kae, - rekoh ja i otidoh kujnu. Tomka sie u podrum da donese jo vina.Njih troje jo su razgovarali, pa dooe k meni i posjedae oko ognjita. ukan svue gunj, ogrnu se njim i die dlane prema plamenu. Iz irokih rukava promaljale su ilave i rutave miice.- Ej, da mi je kadgod bila ovaka vatra!... Da mi je bila onda kad sam poslije boja, gladan i umoran, leao meu mrtvijema i ranjenijema na vlanoj zemlji!- Uh, ne spominji! - ree Marta jeei se... - Samo o tome ne govori!- Znam, - rekoh, - tebi je ve priao, ali i ja bih rado uo kako je ubio enerala!- Dok se doe do enerala treba vr! - veli ukan. - ta je i ta bilo dok sam ja do toga doao.- Pa priaj, kume, molim te!- Boga mi, kume, nijesu ti miice suvie debele kao za junaka, - ree tetka.To bi ukanu kao da ga ko udari po obrazu. On je pogleda zauen i uvrijeen, krgutnu zubima, zasuka rukav, ustade i raskorai se.- ta je, zaboga... ta hoe!? - jedva izree Marta od straha.- vr! sad e se vidjeti valja li to moja tanka miica, - veli on. - ek', ek', da vidite!- Ama, zaboga, ena se naalila.- I ja se alim!... Ded' ti, kume, uhvati me iza ake... uhvati me obema rukama. Ti, Tomka, uhvati odmah do njega! Ti, Marta, kao najjaa, dri za sredinu, a ti kumo, za miicu, do ramena. Ded'!Mi uinismo tako, vie od straha, nego od sile.- E, sad, kad reem: jedan, dva, tri, vi uprite svom snagom, da vidim hoete li previti ovu tanku miicu! ... Nemojte se smijati, nego onako vr!... Ded'!... Jedan, dva, tri!Mi navalismo smijui se, pa onda ba zbiljski, ali nam je bila sva muka uzalud, ba kao da smo htjeli previti suho drvo.- O, brate, ovo je zbilja avolska snaga, - ree tetka... - Dosta! to da se muimo uzalud!- Ne, nego jo! - doda Marta, sva zajapurena. - Hoemo ba da mu pokaemo!- Jo, jo! - veli ukan.Ja zamotrih da on prstima lijeve ruke kaklje udovicu iza vrata. To me navede da i ja to isto pokuam na Tomkinu vratu. Djevojica me pogleda, pa zaturi glavu smijui se, pa i ona stade vikati:- Jo! jo!...Najzad, sustali, posjedasmo, ali on ostade onako raskoraen, suui brke, sluajui nae hvale, pa odjednom dohvati iza sebe s police tanjir, turi ga u usta i odgrize pare, kao to bi gladan ovjek odgrizao okrajak od pogae. I baci tanjir i okrajak posred kujne.To je bilo za koliko bi udario dlanom o dlan.- Ovako u ja tebi, babo, pregristi grlo kad me najedi!... U mene ti nema pet ni est, nego odmah... vr! - ree smijui se, pa sjede.Sjeam se vrlo dobro da me je ta ala neugodno dirnula, ali na moje veliko udo udovica sa izrazom najvee poniznosti odgovori:- Ti si moj gospodar, ali ja se opet nadam da e mi biti dobar!Tetka pogleda mene i Tomku, (sjedeli smo jedno do drugog), pa, videi valjda kako mi eljno oekujemo nastavak ljubavnog tepanja, ona nae za dobro da da drugi pravac razgovoru.- Valaj, ako iko, ti e, ukane, ivjeti sto godina, ali opet priuvaj svoju snagu! Zube uvaj za starost, a ve za miicu lako je... Jesi li ikad bolovao?ukan nagnu vrem. Toga puta jedva je preduio, - pio je kao vo.- Bolovao sam esto u vojsci, ali nikad nijesam uzimao lijekova... Aja, brate, neka oni daju kome drugome, ali meni vr!... Ono zna, im se razboli, doe veniar, pa te pregleda, pa ti propie lijek. Ali, opet vam kaem, ja nijesam nikad lijek progutao, nego ako ga uzmem pred njim, ja ga zadrim u ustima, pa ga ispljujem; ako nema nikoga, ja ga bacim. Jer, bolan, oni grade sve lijekove od otrova. ta je lijek nego otrov? Istina je da ti pomogne na prvi mah, ali poslije sie u slezinu, pa tu ostane dovijeka.- To nijesam znala, - ree Marta zauena. Tetka se osmjehnu.- Ja ti kaem - nastavi ukan - da lijek nikad ne izlazi iz ovjeka, nego mu se skupi u slezini... Tako se kupi, kupi, kupi, pa ko ih mnogo pije nadme se kao tenac a u licu je ut kao limun.- Jao meni, to je istina" - veli Marta. - A ja sam davala Fifini neke prakove zbog bubina.- Ravo si radila. Ali opet dijete e lake prekuiti.- Ama, kume ukane, neim se treba lijeiti, - ree tetka.- Treba, treba... Fifini treba davati zapaprene rakije, ako je istina da ima bubine. Pomalo, razumije se, jer koliko treba piletu? Vino i rakija i vatra i pijavice, to je lijek za sve. Dodue, kad je ovjek bolestan, treba i da gladuje.- A od ega si ti bolovao? - upita Marta.- Od vraga i njegova druga, - veli ukan mrtei se. - Uvali mi se vrag u trbuh, pa me mui po dvije-tri ure... boga mi, i to cijelu no. Ono to kau, razvije se pupak, a nema koga da istrlja, a nema ni vina ni rakije, ni vatre. Muka iva! Dok sam bio kod kue, bio sam zdrav kao drijen, ali u vojsci...- Pa ta si radio, jadnie? - pita Marta boleivo.- Stisnem zube pa trpim. Eto ta! Dao bih talijer za oku vina, ali o tome nema ni pomena. Kad ne mogu nita drugo, ja se trljam sam i tipam se svuda. Jer i to je dobro. Nita bolje nego se dobro tipati, da krv uzavri.- Sauvaj boe i Bogorodice! - ree Tomka kao nehotice, ali takvim izrazom da svi prsnusmo u smijeh.- A za probade i uboje najbolje su pijavice, - nastavi ukan.- To je istina, - potvrdi tetka.- Jednom sam se u kasarni potukao sa soldatima Talijanima i Tudekima. To je bilo u Veroni. Na nesreu, ne desi se u sobi niko od naih, a njih sedam-osam kidisae na me. Bili smo se pesnicama, pa onda kundacima. Ja ih premlatih dvojicu, trojicu, ali, boga mi, i oni meni namjestie rebra. I dva loa ubie Miloa. Tako je trajalo dok ne stigoe neki nai. Ja sam se jedva na nogama drao, osjeao sam da, ako ovakav legnem i dopanem aka ljekaru, da neu vie ustati. Sreom imao sam nekoliko talijera, te zamolim nekog Sinjanina da me odvede do berberina. On me odvede. Ja izvadim Mariju Tereziju i pruim je berberinu i kaem: "Evo ti, ali da mi stavi pijavice ovako s nogu, da ih naika svud gdje ima modrica". Pa onda se svuem i kaem zemljaku: gledaj dobro da mete pijavice svuda gdje su modrice, jer jarac talijanski hoe da prevari. Kad me Sinjanin vidje gola, stade se uditi: "Jao, veli, pa ti si sav isprebijan!" Berberin opet odmahnu rukom. "Ne mogu ja vama za talijer da potroim toliko pijavica. Tu e ih otii dvije pregrti"... Na to, neka ga avo nosi, ja mu dadoh dvije Terezije... A moj brate, muka iva, i koliko je to trajalo. To je bilo vr! Pa onda onako sa pijavicama na sebi vratih se u kasarnu. Razumije se da me vie Sinjanin nosio nego to sam iao. Poslije dvije-tri ure skinue ljudi pijavice s mene, ali nijesam mogao sjutra ustati. Veniar jarac poznade ta sam uradio, pa me tui, te me osudie na etiri nedjelje apsa. Odleao sam aps, ali sam iznio glavu, a da sam se dao ljekarima u ruke, bio bi vr.- O, majko boja, ta se s tobom radilo! - ree Marta i prekrsti se.Na to se tek prenue u ukanu uspomene, a kako se svakoga asa maao vra, to su one vaskrsavale sve ivlje i ivlje. Jedna mi se osobito udubila u pameti. Priao je o nekom svom drugu sjenovitu ovjeku, koji je imao "udne moi". Taj je ovjek bio Furlan, dakle, iz zemlje gdje je od starine pomijeana slovenska i latinska krv. Bio je, veli, suv i crn kao avo, oiju kao u zeca. Furlan, veli, zagleda se ovjeku u oi, zagleda se, zagleda, pa se pone izmicati natrake, a onaj u koga je gledao mora da ide za njim. Nema tu hoe ili nee, nego ba mora! Bilo ih je, veli, koji su se kladili s Furlanom da ih neeprivui,ali je svaki izgubio opkladu. I sjedne, veli, na zemlju ili na stolicu, ili legne nauznak, svejedno; i smije se i govori to god hoe, a on samo stavi ruke iza lea, pa upaoi onim pustijem oima, pa kad vidi da je vrijeme, a on se pone polako izmicati, a onaj drugi na jedan mah ublijedi i zanijemi, pa za njim, za njim, sve za njim, kao da ga je uem privezao. A mi naokolo da puknemo od smijeha.- O, boe, svaega li ima na svijetu! - veli Marta.- Ima toga i u nas, - ispravi tetka. - Pokojna baba Rogatia mogla je tako privlaiti oima stoku. Zagleda se tako u mazgu, ili govee, ili magare, ili ovcu, a ivotinja ide za njom, kao to ti ree, kao da je privlae uetom.- Ja, - nastavi ukan... - Tako ti je to moj Furlan bio strah sve kasarne. Ali s jednim je bio vr! s jednim je izgubio opkladu.- A s kim to!? - zapitasmo.- Sa mnom. Mene nije mogao ni mai smjesta. Gleda me, gleda me, a ja mu isplazim jezik i odmjerim rukom. Najzad se trgne i poe nazad, a ja se iz glasa smijem, pa ni da se maknem. On se tome udio i krivo mu je bilo. Tako je kuao dva-tri puta, pa kad vidje da ne moe, on mi prui ruku i ree da sam mu ja brat.- Kako to? - pita Marta.- Pa to da imam i ja njegov duv.-A je li to istina? - opet e ena.- Ja, boga mi, ne znam. Nijesam nikad pokuavao, ali bi mogao sad... to da ne?... Sad u se zagledati u Tomku... Sjedi, mala, mirno!Tomka vrisnu i skoi.To je bio povod novom smijehu i ponudama da se obredimo vinom. ukanu su oi svijetlile kao u onoga Furlana. A i svi smo bili malo uzavaeni. ak i moja ozbiljna i umjerena tetka bjee crvena.- Ama, molim te, kume, - rekoh ja dodajui vr Tomki - da ujem ve jednom kako je bilo sa onim francuskim eneralom, jer to je za mene najvei... vr!I ukan se nasmija kad ja, nakon kratkog zatezanja, izgovorih mu njegovu omiljenu rije.- Bilo je, sinak, evo ovako, - poe on i zauta traei neto, pa skupi preda se ae (koje ionako nijesu trebale), vr i vatralj, jednu ljusku od jaja, izvadi no iza pojasa, uze iz kutije nekoliko kresavica i bog ti ga zna ta jo.- Dakle bitka na Solferinu bila je na dan svetoga Antonija. E, sad pazite ta e biti. Ovo je rijeka. Vidi li Marta? - zapita polaui vatralj.- Vidim, ukane.- A ovo je most. Vidi li kume? - i po-loi no preko vatralja.- Vidim, kume.On brzo naini nekoliko gomilica od pepela i pobode od tih kresavica, pa onda razredi ae, ljusku i ostale stvari, pa poe objanjavati.- Ovo su Francuzi, a ovo su Talijani, a ovo smo mi... ne, boga mi, nego su ovo Talijani, a ovo smo mi.- Dakle, vi ste pod brdom? - pita Marta.- Svi smo pod brdom! -.. Samo sluajte!... Evo... - I nastade taka zbrka rijei i pokreta, nastade takvo premjetanje "pomagaa", da ni najtrijezniji ne bi nita razumio. Dodue, ja i Tomka marili smo za to koliko za lanjski snijeg, jer mi upotrebismo tu priliku da se nekoliko puta cmoknemo. Ali u neke viknu ukan:- Pazi, kume, sad e poginuti eneral... Dakle, ja sam ovdje, a on je tu, a ovo je anac, a ovo su konjanici!... E, sad vidi!... Padaju ljudi, padaju oko mene, kao muve! Vidim ja jarinu... imao je bradu kao jarac, a na njemu crvene pantalone, te ti se zaletim te vr!I ukan zvrkom pogodi kresavicu, koja odleti preko plamena.- ivio, moj sokole! - viknu Marta.- ivio, kume! - viknuh ja.To je dalo povoda tetki da se sjeti naih starih junaka, naih primorskih i kotarskih serdara i etnika, Jankovia, Smiljania, Manduia i ostalijeh. Ali je slabo ko sluao. Vrijeme je ve bilo da se raziemo. Meni je glava kruila, te ne znam kako sam otiao i legao...Otada pa do Martine svadbe, svakoga dana, ja i tetka iasmo na veeru i na sijelo k njoj. I svakog bogovetnog veera, sve je ilo istijem redom kao i prvog. Fifina spava, ukan zapone ozbiljan razgovor o domaim poslovima i o privrjedi, tetka i Marta pomalo se o tome prepiru, pa onda se navrstamo oko ognjita, gdje primorska crvenika uini svoje, gdje se ukanova estoka mata razuzda, te nam se reaju prizori kakvi se ni u snu ne viaju.ukanovi pogledi na svijet, njegovo miljenje o ustanovama i svijem ljudskim uredbama, mnogo su liili na njegove nazore o higijeni i medecini. To su bile krnje i povrne misli mlada teaka, otrgnuta od svoga rala i motike, odvedena u tu svijet, provoena kroz nesluenu i beskrajnu panoramu, koju mu niko nije objanjavao, upregnuta u jaram kome nije razumijevao ni povoda ni smjera, progluena tuim jezicima, zajaena svijem tuinskim, poinjui od hrane i odijela, pa do vavijesti o dunosti, o bogu, - krnje i povrne misli, koje su se neprirodno razvile u kasarni. On je uvjeren bio da je na narod i naravstvenou i umljem snaniji od svojih gospodara, ali su ovi posljednji silniji zato to su lukaviji, zato to su obrazovaniji. Obrazovanje nije nita drugo do prepredenost i lukavstvo, dakle vr! On se bojao one tajne sile kojoj je izvor u redu i zaptu - bojao se, ali je nije potovao. Sve je bilo zbrkano u njegovoj glavi od prvobitnih domaih predanja i naivnih vjerovanja do onoga to je u tuini nauio ili nazrio iz suvremenog napretka.Naravno, ja sad to razumijem, ali onda sam kroz ukanove rijei, malo pomalo, stjecao uvjerenje da je zbilja tako. Ljudi od zakona i inovnici bili su gori od ljekara, popovi pak najgori. Sve su to varalice i levente, koji kako postaju prepredeniji i prodrljiviji, to se penju na via mjesta... Sve je to vr, koji, kad bi ovjek mogao, najbolje bi uinio da jednom snanom zvrkom otpravi u nedoiju.Tetka, Tomka i ja, manje vie podlijegali smo njegovu uticaju, ali Marta prionu svom duom uz njega. Za divno udo, ta stamena ena, koja bjee pristala da se uda jedino zbog nekih razloga, poslije malo vremena predade cijelo srce i duu tom energinom i fantastinom ovjeku.Jednoga veera, ve pri kraju sijela, Marta ispria kako se poeo javljati neki pokojni Anto Svambia, ija je kua bila trea ili etvrta u redu do njene. Taj Anto bjee siromah nadniar, estit ovjek, a umro je naglo od plune upale, ostavivi enu sa mnogo sitne djece. Anto se poeo javljati sedme noi poslije smrti. im ena s djecom legne, odmah neto pone vrdati po kui i ugledaju bijelu priliku u pomrini. S poetka ena je mislila da joj se samo prizire, ali kako se avetinja redovno javljala, ona dozove drugu enu da s njom spava, i ta se ena kune svaim na svijetu da je poznala Anta, da je vidjela kako lomi ruke nad djecom.Tetka nije to vjerovala, - ne zato to nije vjerovala da se mrtvi Latini ne diu iz grobova, nego, veli, Antova je udova poznata laljivica.- Ama, zato nai mrtvi ne ustaju? - zapitah ja.- E, tako je bog odredio, - odgovori tetka. - Po tome se vidi da je"stari zakon"bolji!- Ko ti ga zna je li ba i tako! - veli ukan... - I nai se javljaju u drugim prilikama, recimo, kao psi.- Ne govori, bolan, tako! - prekori ga Marta. - Zar ti, bolan, nije grjehota da tako govori za nau vjeru!?- Ama, vr, to je istina, istina je!... to ja znam, to mi ne mogu iz glave izvaditi svi popovi i kalueri i vladike!- Pa de, ta zna? - zapitah ja.- Znate li kad ono udarie crne ospe po naim krajevima? To je bilo upravo godinu dana prije nego me uzee u vojsku. Dakle nijesam bio dijete. Bilo mi je devetnaest godina. Bolest je najprije ovdje poela, pa se rasprostrije i po selima. U nas je prvi umro Nikola Kamina, pa onda za nekoliko dana umrije vie od deset dua, to djece, to odraslijeh. U naoj kui razboli se samo pokojni Sio, moj roak i vrnjak. On je bolovao samo etiri dana, pa preminu... To je bilo nekako oko Preobraenja. Ja sam pudario u gornjim vinogradima. Kui nijesam dolazio, te nijesam bio ni na pogrebu... Ele, sjedim ja u sutonu pred pudaricom, tuan i zamiljen. Uza me je, kao uvijek, dvocijevka. Na jedan mah zakripa neto daleko na ulasku vinograda. Pogledam ja, a ono nekakva grdna crna psina. unja se, oborila glavu, a podvila rep. Vidim da nije pseto iz naeg sela, jer ih poznajem sve, a vidim opet neto neobino krupno... Otkuda ga avo donese! mislim sam u sebi. Ono se lagano primicalo, kao da je njuilo trag. Ja nategnem dvocijevku i podignem je oprezno da nanianim a u sebi pomislim: "Odakle si, da si, bie gazdi peenje!" ali u koji mah nanianim, u taj mah psina sjede, iskezi zube i raskoluti ovolike oi... Meni klonue ruke, kosa mi se nakostrijei, a srce da iskoi iz grudi. Onda pseto, uzdignute glave i repa, potra k meni. Ja klekoh i pokuah da nanianim, a ono opet kao i prije unu i iskezi zube. Kad spustih puku, ono ve ne poe k meni, nego se vrati lagano, jedva idui, kao da je isprebijano.- Takav me strah obuze da nijesam smio sam prenoiti u kolibi, nego otidem k drugom pudaru, koji je bio na pukomet od mene. U putu sam se razabrao. Vidim da nije nita drugo, nego zalutalo pseto!- I nije moglo nita drugo biti, - veli Marta.- ekaj, molim te!... Otidem k ovjeku, ali mu od sramote ne kazujem ta je, nego velim, obuzela me sjeta, pa doao da razgovaram. Tu i prenoim.- Sjutradan, u isto doba, na istom mjestu pojavi se crna psina. Ja sam bio sasvim miran i priseban. Pseto se primicalo kao i prvi put, njuei trag... Pustiu ga, mislim, na est koraka od sebe, pa u ga gaati u grudi. Kad se toliko primae, ja nanianim, a ono unu, iskezi zube i zakapa krvavijem oima i zaprijeti mi apom... Meni kapa otide uvis, pa skoim natrake, viui: "Kumim te bogom i samrtnim asom, ako je u tebi Siina dua, javi mi se!..." im ja to izgovorih, pseto zaurlika tako strahovito da me i sad jeza hvata kad se sjetim... I smjesta ga nestade, kao da ga zemlja proguta. To je sve istina, tako mi ove krvi Hristove. Ali to je najudnovatije, ja nijesam na Siu pomiljao dokle onako ne skoih, i one mi rijei same izletjee iz usta...Ta nas je pria uasno potresla. Sjeam se da sam se pribio uz tetku kad smo se vraali, a ona dva-tri puta u sebi ponovi:- Ne kae se uzalud da su Skakavci vidoviti!IIDa je ukan ikako mogao izbjei crkveni obred, on bi to najradije uinio, jer sve je to "vr", a osobito ono okretanje oko stola privezanijeh ruku i sa vijencima na glavi. Razumije se da je tetku i Martu veoma ljutilo tako ismijevanje svetijeh stvari. Dalje on je traio da se vjenaju u kui, na to je Marta, nakon duge prepirke, i pristala, ali ne pristade lop, jer, veli, to ne moe biti bez naroitog doputenja vladiina, a za to, opet, treba imati dobar razlog. ukan nazva, popa najmanje dvadeset puta "jarinom", a uvjeren je bio da se pop ne da presloviti zato to mu nije ponudio veliko mito. Najzad, na sve jade, uglavismo da e vjenanje biti nekog malog jesenjeg sveanika, koji se primicao. I za sve ostalo utvrdismo, a razglasismo da e svadba biti tek na boitnje poklade.U toku toga pregovora, jednom prekipje tetki, te viknu:- Ama, ukane, ti kao da se stidi to uzimlje Martu, ili hoe da u svemu bude mimo ljude!Ali je Marta utia.- Nemoj, seko, molim te! ovjek ima svoju ud, a odvikao se od naih obiaja, pa ta e mu!Marta je sve njegove nastranosti opravdavala tijem to on ima svoju ud, iako joj se esto na licu moglo itati kako je teko uvrijeena njegovijem postupcima i rijeima.Uoi svadbe, u prvi mrak, iznenadi nas ukan svojim dolaskom. Bio je veoma zbunjen. Poto posjedi, govorei koje o emu, on zamoli mene i tetku da poemo s njim k Marti. Putem ne htjede kazati ta mu je.Marta| se zaudi i uplai. Ba se spremala da legne.ukan zapoe:- Hoe aetina da doe sjutra!... Pomislite, to mi je veeras poruio, - nema ura da sam primio poruku!... Eto ta je!Marta pogleda nas, kao traei da joj objasnimo, a na to tetka prsnu u smijeh i krstei se odgovori:- Pa, ovjee boji, zar je to tako neto strano da treba da nas okuplja u ovo doba i da nam to kae takijem licem!? ... Budi bog s nama!- Ama, zato se on u poljednjem trenutku predomislio? - zapita ukan. - Ne razumijete vi njegovu pulitiku! Tu ima nekakav vr, i ja sam doao da se s vama razgovorim o tome.- Nemamo se tu ta razgovarati! - ree tetka. - Ako je tu kakva pulitika, to je njegova sramota, a tvoja je dunost da ga prieka kao oca. to se u potonjem asu predomislio, to je pametno uinio. Pravo da ti kaem, zazorno bi bilo i dugo bi se spominjalo da se Marta nazvala tvojom, a da se i ne pozna ni s kim od tvojih! Ta me pomisao muila, a nijesam je nijednom iskazala.Marta briznu u pla.I ukanu se raali, te se odjednom sjeti svoga djetinjstva i kako je u ljubavi ivio s bratom Jovom i Gliom. Osobito je hvalio Jovinu enu Katu, koja je prema njemu bila kao sestra. Te njene uspomene ukan zavri pitanjem:- A kako bi bilo da okvasimo pusto grlo?- Ni kapi! - ree tetka odluno i ustavi Martu koja se krenu... - Hajdemote! I poosmo.Poto se na ulici razdvojismo od njega, tetka se prekrsti govorei:- O, boe, luda ovjeka!Tada prvi put izree preda mnom tu rije, koju je poslije esto i javno ponavljala.Sjutradan ustadosmo rano. Nebo je bilo natuteno, a od mora je duvao mlak vjetar, obini pretea duge kie.Tetka ree zlovoljno:- Ovo je ba kao da je ukan od boga izmolio da mu bude gluha svadba! aliboe novijeh haljina, ali emo se ogrnuti.Kad zvona prvom oglasie jutrenju, nas dvoje uputismo se k nevjesti i zatekosmo je gdje cucka Fifinu na krilu i plae. Bila je blijeda kao smrt. Tetka udari u alu, na koju se Marta osmjehnu, ali su suze jednako tekle. Cijele noi, veli, sanjala je prvoga mua. Bio je, veli, tuan to se preudaje i prorekao je da e izgubiti Fifinu...ukan doe poslije drugog oglasa jutrenje. Bio je u novim haljinama sa medaljom na gunju, sa poveim bjelokorcem za pojasom, a ogrnut izlinjalom kabanicom, koja je imala kukuljau. On ue veseo. im ue, uze Fifinu i poe je nosati zvidei vojniku koranicu. A na pretrg je govorio:- to si se, babo, prepodobila!... Da ti je ovo prvi vr, hajd' hajd', al' ovo ti je drugi!... A kad e tebi, Fifino, biti vr? - I uze da ljubi dijete.Ja mu rekoh:- Kume, ti si veseo i stoga to je ovako vrijeme, to emo proi gotovo neopaeni!- E, to si pogodio, kume! Kia je beriet i na ovakav dan! I moj se aa, priaju, vjenao kiljiva dana, pa mu je ena bila rodna.- Evo je! Sad e kao iz kabla, - ree tetka, posmatrajui prve krupne kaplje to poee udarati u prozore.- Pa, da idemo! - veli ukan, predajui dijete Tomki. - Ona e jarina brzo savakati jutrenju, pa bi se mogla naljutiti ako ne doemo na vrijeme.- A ja sam mislila da jo priekamo. Ko zna mogao bi aa ranije doi, - ree Marta.- Aja! - prihvati ukan ogrnuv se u najveoj urbi. - Ako doe tek pred ruak. Hajdemo, kumiu.U taj mah zausmo bahat na ulici, te sve etvoro pohitasmo na prozore.Visok ovjek, ogrnut kabanicom, sa kukuljaom na glavi, jahao je na mazgi. Za njim su ila dva ovjeka i dvije ene, pa druga natovarena mazga i za njom gonin.- Tako ti boga! - rei e tetka, - ovo je stari Mijat sa Jovom i Gliom i njihovijem enama!... Sva moba, - pravo veselje!- Blago meni i dovijeka! - ree Marta.- Jarine od jarina, svetitelja im njihova! - viknu ukan lupnuvi prozorima.- Molim te, ukane, ne ini komendija, nego idi ocu i brai u susret, kao to dolikuje! - viknu tetka._ Ko da im ide u susret?! - viknu ukan i krgutnu zubima... - Zar ja?... Sad e biti vr, da e se pripovjedati dokle je ljudi.ukan bjee pozelenio.Meni srce zalupa, te, isto nehotice, izvuem mu no iza pojasa.Ali Marta dopade, istre mi no i turi ga eniku opet za pojas, a u isti mah poljubi ga u ruku i pogleda ga takvim oajnikim pogledom da se i sam ukan trgnu. Tetka, ja i Tomka oblijekolismo ga, govorei svi u jedan mah i preklinjui ga da se stia.Skakavci su ve. bili u dvoritu.Mi svi, onako u gomili i vukui ukana, krenusmo se niz stube.Sreom sukobismo se s njima u pomrini "konobe", a proglueni grajom: "Sreno veselje, da bog da... Kamo enik? Kamo nam nevjesta?"I mi svi, osim ukana, progluismo njih otpozdravima: "Dobro nam doli!... Sa sreom da bog da!... Evo nas, evo nas!"I nastade opte cmakanje. Meni se ini da sam se tri puta poljubio sve s jednijem.Poto su se i Skakavci snebivali, to ukanova mrzovolja proe neopaena. Pa onda, trebalo je i hitati, jer je sluba morala biti pri kraju. Dakle, im se gosti obredie rakijom, a momak njihov unese darove (peenice, pogae, burae vina i rakije), odmah se uputismo, ali ne kao to smo prije nekoliko trenutaka smiljali, nego sveano. Najprije poe starac Mijat s Jovom, pa onda ja i ukan, pa Glia sa nekim, pa nevjesta sa jenama i tetkom. Kao za prkos ukanu, kia prestade i ukaza se malo problijeska na nebu. Svi prozori u susjedstvu bjehu naikani glavama, te poee sipati na nas bajami i slatke bobice...ukan je jeao, krgutao zubma i prizivao sve nebeske sile da ih poasti. U neki mah ja se pobojah da ne pobjegne, te ga uhvatih za ruku i poeh mu govoriti ma ta, samo da ga s druge strane progluim. Najposle on natae kukulj, ali tim uini gore, jer se zaue uzvici: "Eno, ono je mladoenja onaj to je pokrio glavu!" Bilo je i ljudskih pozdrava, kao: "Sa sreom svatovi", ali, boga mi, bilo ih je i svakojakih. Jednom ak i striko Mijat obazrije se i pljunu preko ramena, jer u gdje neka Latinka viknu:"Sklanjajte dicu, jer su u Skakavaca urokljive oi."Od silnog jeda ukan ve bjee malaksao, te je potpuno izgledao kao osuenik koga vode na pogubljenje.U crkvi opet doeka nas gomila i tima. Pop je zbilja bio ljut kao to je ukan predviao, te poe izgovarati svete rijei kao to bi izgovarao kakve grdnje. To malko ublai ukana; ak se jednom i osmjehnu. Al', kad nastade onaj "vr" oko stola, onda sam se sasvim ozbiljno bojao da e ukan "zamlatiti jarinu" ili da e pobjei.Kad poosmo iz crkve, udari pljusak kao iz kabla, te se vratismo kui bez reda i trkom. Kad se primakosmo kui, doprije nam iz nje silna graja. Tomka se s nekim svaala, a od velike ljutine bjee joj se izmijenio glas.Svi se zaustavismo na donjem spratu u konobi da nam se ocijedi voda sa haljina. Kao to kazah u poetku, u toj su suvoti bile vinske i uljane bave. Na ulasku gorio je fenjer. Tetka istra sama gore, te se zau vrisak djece i priguena grdnja odraslih, a domalo sie itava povorka enskadije svakoga doba...Ja tek onda opazih da nema enika meu nama i dadoh znak tetki.Kao to bjee obino, ona se brzo pribra i apnu mi:- Tri, ako boga zna, nai ga i reci mu... reci mu neto, kako zna... da je to sramota, nek ide odmah kui!Ja potekoh izvan i sretoh se s ukanom pred dvoritem. On je iao oborene glave i kao prebijen, a pod onim silnim pljuskom ne samo da bjee spustio kukulj, nego je i kapu snimio, te mu je voda curila niz glavu.- ta to radi, kume, ako si boji! Je si li pri sebi!?On stade gledajui me zamuenim oima, pa odmahnu rukom.- Tebi je zlo? Hajdemo u kuu! ne stoj na kii! - nastavim ja.- Nee mi biti nita od vode, ali mi glava gori kao usijana. Vidi da sam kao otrovan. Sad da popijem samo aicu rakije odmah bi pobijesnio.- Pa kad je tako, nemoj da pije, molim te!... Pomiljaj na jadnu enu, koja tek to to se nazvala tvojom, pa da na dananji dan doeka kakvu strahotu od tebe! A jadnica sve strijepi da e joj zacrniti dananji dan! A nije, kume, zasluila, tako mi boga, jer je ona estita ena, a, povrh svega, luduje za tobom.Ja se sam zaudih svojoj rjeitosti. Kanda se i ukan tome udio, jer me je posmatrao prije nego to odgovori:- Ja se bojim, kumiu, da e mi se avo uvaliti u drob, - zna ona moja bolest, za koju sam ti priao! Ve me probada s jedne strane u slabinama.- Pa, dobro, strpi se jo malo. Glavno je ve prolo, a oni se nee moi dugo baviti, jer je dan kratak.ukan se osmjehnu.- Ne poznaje ti Skakavce, oblaporne jarine! Nee se oni s mjesta mai, dokle ne poderu sve to su donijeli!- Pa ta da se radi, ako boga zna?... Oni te gore ekaju i ude se... Pomisli samo kako je Marti!... Idi gore, pa lezi!- Aja! Kai Marti i tetki da mi je zlo, te da sam otiao vaoj kui da letnem.- Dobro, - rekoh. - Priekaj samo da im kaem, pa u odmah doi da te ispratim.Dok sam se penjao, zae mi se pomisao da kaem sve njegovoj snasi, Kati Jovovoj, koju je on jedinu jutros hvalio.Sva tri Skakavca sjedela su oko ognjita u ivu razgovoru i pijui rakiju. U velikoj sobi ene se zbile u uglu oko Marte.Ja izazovem Katu i kaem joj ta se zbiva sa djeverom.Bjee to ena otprilike od etrdeset i pet godina, omalena, ivolazna, pitoma i mila lica, na kome se ogledala mirnoa i pamet.Ona samo malko mrdnu obrvom i otide niz stube bez urbe.Ostale ene, sjem Marte, pooe k meni i zaokupie me pitanjima.Ja im poeh priati ta je, ali u isti mah zatutnjie koraci uza stube. ukan je iao s Katom. Ona mu je nosila kabanicu i kapu. I ova s blagim osmijehom zapoe:- Evo, hoe brajo da se razboli, ali to ne damo! enik ne smije da je bolestan... Hajde, brajo, k vatri, pa e vidjeti kako e to brzo proi.- Hou, hou, posluau te, - veli ukan, s izrazom pokorna djeteta.Ja sam gledao Martu, koja bjee ustala vrlo uzbuena, pa kad vide kako se on ponaa s Katom, ona se prekrsti.Kata mu stavi stolicu kraj ognjita i ree svojima:- Nemojte ga dirati ni draiti, jer ovjeku nije dobro.Mijat odmahnu glavom, pa napi:- Ej, ta e, provinio se ovjek za toliko godina u lastvovanju i u gospotini, pa mu sad nakodi i kad malo pokisne!... Ali, opet, ukane, da si mi zdrav, neka ti bude sreno veselje!- Bog ti dao zdravlja, - prihvati ukan, sastavivi podbradak s grudima.- A to se klanja kao da si ti nevjesta! - veli mu Glio. - to se, bolan, stidi?ukan lagano die glavu, zavali mutnijem oima na njih, ali mu Kata stavi ruku na rame i odgovori:- Ne znam ko bi ovdje imao koga da se stidi, kad bi vrijeme bilo da se to raspravi!... Ali pomiljajte, ljudi, da je dan kratak a nama daleko konak i da ne bi zgoreg bilo da se ve posijeda... Hajde, zbilja, ljudi, haj'te sijedajte.Na to svi, pa i ukan, izaoe iz kujne te se posadismo.ukan sjede izmeu mene i Kate, prema nevjesti.Domalo nastade vakanje, - ono uasno vakanje prostijega svijeta koje nam najbolje napominje koliko smo odmakli od nae nie brae ivotinja.Samo ukan i Marta jedva to se zalagahu.Pljusak je jednako trajao.Najzad, nakon dugog utanja, Mijat napi mladencima i iskiti blagoslov.To isto uinie Jovo i Glio.ukan je odrao rije, nije ni okusio vina.Kad se poee ee obreivati, onda uzavri agor, onda pokua Mijat da pecka ukana poradi diobe, ali ve ukan nije dizao oiju.Jo je malo trajala graja, pa odjednom, kao na neiju zapovijest, utia se, te zavlada nesnosna zapetost koju prekide Kata natjeravi ukana da legne i svoje da idu.im Skakavci otidoe, ukan ustade i otide k vatri, pa naredi eni da ga izuje i raspae, pa pripari dlane i tabane tako blizu plamenu, kako ne bi niko drugi izdrao. Tako je utao vie od pola sata, pa onda zaiska zabiberene rakije da pone tjerati "vraga iz droba". Do noi, dokle smo mi sjedeli, popio je valjda oku rakije.Tetka se vrati kui vrlo snudena. Dugo je stojala na prozoru, gledajui kroz kiu osvijetljene prozore Martine.Ja sam sjedio iza nje tobo uei zadatak. U jedan mah ona srdito zatvori prozore i ree kao za sebe:- Daj boe da bude na dobro!... Idi lezi a sjutra nipoto da ne svraa k njima!IIISjutradan mi tek ustali, a doe k nama kum ukan. Doe u izlinjalom, iskrpljenom i prljavom teatnom ruhu, koje mu je bilo dugako i iroko, - oevidno dronjci prvog mua Martina. Kapa mu je bila pljesniva, za opancima se vukla oputa. U licu je bio veoma ut, ali ue smijui se i s veselijem uzvikom.- Dobro jutro svima i svakom obaka!- Bog ti dao dobro! - prihvati tetka, zastajui poslije svake rijei, posmatrajui ga zauena.Mi djeca samo to se zglednusmo, pa prsnusmo u smijeh.Onda i tetka ne moga odoljeti, nego okrete glavu, tobo da trai stolicu. To me posokoli, te ga zapitam:- Kume vr! kakav si to?- ta, kakav sam? - pripita on mrtei se.- Kako si se to obukao?- Kao to dolikuje teaku teatnog dana, kume vr! - ree on i sjede. - A to si to mislio, bolan? Ti si mislio: sad je Skakavac zapao u tue dobro, pa e da se kicoi, da lastvuje kao pravi lacmanin?- Boe sauvaj, da sam ja to pomiljao! - rekoh ja crvenei. - Ni na kraj pameti mi to nije bilo, nego...Tetka me prekide i odmahnu rukom:- Jesi li za kavu, kume ukane?- Kakvu kavu! - viknu on uvrijeen. - Tako ti boga, kumo, sprda li se i ti sa mnom kao ova eca? Zar teak koji se krenuo na rabotu da sre kavu?- Ama, oe, niti se rugam s tobom ja, ni djeca, - zapoe tetka dostojanstveno, kao to je ve ona umjela. - Ti se nijesi krenuo na rad, neto si mi doao u pohode. Pravo da ti kaem, malo mi je udno...- E, onda zbogom! - viknu ukan i ipi.- Ama, stani ovjee, ta ti je jutros! - viknu i tetka smijui se i stavi mu ruke na ramena. - Zar da se zavaamo jutros, - prvog jutra poslije tvoje svadbe, u mojoj kui! Bog s tobom, kume! Sjedi, pa razgovarajmo.- Ama zato se udi to sam doao? - ree on i sjede.- Ja se tome i ne udim. Ja to nijesam rekla.- Kako da nijesi rekla!... Ali sad sve-jedno, samo mi je udo to se i ti dri bapskih tandara! Ja sam, boga mi, mislio da ti to ne zarezuje!- Kakvijeh bapskih tandara!- Pa takvijeh! Kao iona.Bolan, jutros je bio u kui pravi vr!Oname progluila najprije sitnijem rijeima, pa onda ih je zalila suzama. Bio je pravi pljusak, ba kao i jue. Te, ne znam, ne valja ovo, ne valja ono, - trista nekakvijeh enskijeh regula! Najprije joj ne valja to oblaimnjegoveoderine. "I da nijesu njegove, veli, opet nije lijepo da na dananji dan izlazi kao kakav prosjak, da se prerui kao radi alovanja! Teko meni, sav e svijet to pomisliti i biemo za priu i gradu i zagrau!" Pa onda, kad se uputih, pita me: kuda u. "Idem, rekoh, do kume, da se s njom posavjetujem za neto." "Ne zaboga!" viknu ona. "Nije u redu da jutros svraa u kumovsku kuu! To se ne ini. I zbog toga iznitie se pria!" I onda: kuku njoj! teko njoj! - kaem ti, pravi vr! Ja mislim i sad slini!I ukan obrisa palcem jedno oko, pa drugo, jer i njemu, kao god i tetki i meni, bjehu navrle suze.Tetka i ja pogledasmo se. Meni doe da opet prsnem u smijeh, ali se savladah.- Pa, jadan ukane, zar ti nije od boga grehota da je tako ucvili prvog dana! - poe tetka silno uzbuena. - Kai mi, zato to ini? Ta, eto, i ti se sad kaje!ukan nadu obraze i zamaha glavom.- Nije to bez razloga, kumo! Poznajem ja ensku ud! Treba njoj, odmah - namah, pokazati da sam ja gospodar, da se moja ne porie kao ni carska! Treba njoj smjesta udariti vr! Jakako! A, boga mi, ne krijem ti da je i mene zaboljelo u srcu od njenijeh rijei! Ali, da se kajem, ne kajem se, jer, opet kaem, poznajem vau ud, znam kako treba sa enom!- Jada mi ti poznaje ensku ud! - ree tetka zamiljena. - Hajde, da odem ja malo do nje, da je umirim!- ta? - viknu ukan. - Da ti sad ide k njoj, da... !? Jo bi to trebalo! A ja, lulavac, mislio sam... Boga mi i svetog mi Nikole, moga krsnog imena... uvijek sam mislio da si ti po pameti kao njeka muka glava! A oprosti to ti to kaem, ali... evo... vidi... kao to sam prije rekao, ja sam ba doao da se s tobom posavjetujem oko domaih poslova.Tetka se promijeni u licu kad joj ukan nae njen ugled, ali se odmah savlada. Pa onda se tek sjeti da smo mi djeca sluali to nije za nas, te nam mrdnu glavom da izlazimo. A, inae, bjee ve vrijeme da se ide u kolu. Ja se rukovah s kumom i pooh, ali ona ree:- Ded' otri i donesi kumu rakije. Rano je jo. Stii e na vrijeme u kolu. Donesi i smokava.- To mogu, - veli ukan. - A zna ta? Neka kumi trkne askom do nas, pa neka donese cjelica, - od onijeh davnijeh cjelica, to su one gube jue donijele, tobo na dar.- To ja ne dam, - veli tetka oinuvi ga pogledom. - Imamo i mi cjelica, i rasplaenica, kakve su da su. Hajde, dijete!Kad se ja vratih s mezom i piem, ukan je pokorno primao njene savjete. Ja naioh kad je govorila ovo:- Kume ukane, posluaj ti mene, proi se zasad svake novotarije, radi sve kao i drugi ljudi, bar dokle ne sredi ljetinu, dokle i vino i ulje ne bude u konobi. Dotle e i prolee, a dotle imae vremena i da razmisli i da pronae kako e biti najbolje, ako ba bude htio prodavati svoju batinu, pa da kupuje drugu do enine. Osim svega sad su ljudi slabo pri novcu, sad je svak u najveem poslu.- To pravo kae, - ree ukan. - A ta mi veli za ivotinje i za najamnika? Da idem sjutra u Klanac?- Idi. To se ne moe odgaati. Kupi dobru mazgu i nai kakva radina mlada ovjeka, jer su ljudi iz gornjih krajeva u najmu bolji od naih.Ja poem u kolu.Na Martinim prozorima kapci su bili pritvoreni. Na vratima od dvorita stojala je Tomka, drei u naruju Fifinu. Obe su bile blijede i alosne. Ja poljubim Fifinu i htjedoh da zavrgnem razgovor, ali mi se uini da krgnu kapak i da Marta viri iza njega, te otidem vrlo neveseo, razmiljajui prvi put u svom vijeku o stvarima suvie krupnijem za moj mozak. Za mene ve nije bilo sumnje da je zli udes nanio soldata u tu primorsku kuu, u kojoj se dotle ivjelo skromno i zadovoljno, u kojoj se bog prizivao zaista od srca. Krivo mi je bilo na tetku, na Martu, na mene, a najvie na udes, a za divno udo, nijesam mrzio ukana, jer mi ga je pravdala njegova ud. "ta je on kriv to je lulavac?"ukan sjutradan otide na sajam, a dva dana poslije toga, Marta i Fifina bjehu na ruku u nas. ena se nevjerovno preobrazila za to kratko vrijeme; lice joj je bilo nauto, oi upale, usne blijede; na mahove bi se zagledala kao uplaena i pomalo trzala. Opazivi da je ja paljivo posmatram, ona mi se potui kako je prozebla na dan vjenanja. Pa odmah uze hvaliti mua kako je boleiva srca, kako joj ne da da izlazi, kako je uva od promaje i nagoni da pije paprenu rakiju. Ona je sa zanosom govorila o tome udotvornom lijeku. Uopte ona je nesvjesno ponavljala mnoge njegove misli, uvjerena da govori iz svoje glave. Ona ga je uvijek pominjala s milotom, - moj ukan, moj dobri ukan, to 'no reko moj pametni ukan! I jednako se govorilo o njemu, ni o em drugom nego o njemu, o njegovoj prolosti, o njegovoj rodbini, o njegovim nasnovama. Dodue bivalo je trenutaka kad bi se njih dvije utke i sjetno zagledale jedna u drugu. Ba nakon jedne takve tiine Marta izgovori kao za sebe: "Ono, boga mi, valja istinu rei, muan je ovjek, teko mu je nai kraja, ali, opet, dobra je srca i bistar je kao munja. Pa, najposlije, on je gospodar. Je li tako?"- Razumije se, - veli tetka zamiljena.- Pa svi su oni (Skakavci) taki! Svi su malo arumi, ali gotovo svi lijepo ive sa enama. Eno Kata Jovova - vidjela si na svadbi - prosto caruje nad svima. Da mi je znati kako ona to umije.- A ono jest mudra ena! - potvrdi tetka.- Ba mudra! Blato njoj! Moj je ukan u zvijezde kuje! Kae da je njemu trebala onakva ena. Boe moj, to bih ja pregorjela da mi se ee s njom sastajati!... Ali, opet, u boga se nadam da u i ja umjeti sa mojim ukanom kad mu bolje poznam narav. On sam kae: "Ti samo stisni zube kad meni doe moj vr, pa u se ja odmah raskraviti!"- avo mu odnio taj njegov vr! - veli tetka smijui se. - Suvie je rano!- Ama, ta e kad mu je to od boga! - na-stavi Marta. - I onda, najposlije, svaki ovjek ima svoj vr, - kae moj ukan, - a tako i mora biti!... Ali da si ga vidjela kad se pratao! Vjeruj bogu, ni mati ne bi bila milostivija kad se razdvaja s djetetom. Pa nije da je iljubio Fifinu, nego kao da e je pojesti. Nai mi drugog ovjeka da tako miluje tue dijete! - zavri Marta i oi joj zavodnie i na njenom licu zasija nadanje nekog neiskazanog blaenstva, te je u tome trenutku bila ljepa na oi nego ikad.Marta se nadala da e ukan doi tog dana oko zaranka, te otide da mu zgotovi veeru. Kad je ve. bilo vrijeme da stigne, iziem ja te se stanem etati po ulici, jer sam elio da mu vidim mazgu. To je bio znatan dogaaj u Martinim domaim poslovima, jer otada e, nakon vie godina, sama pribirati ljetinu; dotle joj batine bjehu u napolici. Ja sam hodao dokle se ne uhvati suton. Marta je esto promaljala glavu kroz prozor i uzvikivala: "Eda ga?... Boe moj, ta li je s njim, a rekao je da e doi za vidjela!" Najzad poe slutiti i kukati. Doista mu se neto dogodilo - neki vr!Boga mi i mi smo legli i ustali u toj bojazni, ali nas o sunanom uranku umiri Tomka. Ona dopade s izrazom koji je nagovjetavao velike novosti, ali nita strano. Mi ba sjeli da dorukujemo.- Nu, ta je novo? - pita tetka. - Je li ti doao gospodar?- Doao je sino kasno i bio je... (Tomka zausti da neto rekne, pa se predomisli i nastavi): - Dojahao je na mazgi, a najamnik na magarcu... Mazga je lulava, magarcu je otsjeeno pola uva, a Kursup je betija! (U tome nadimku Kursup, ja sam izmijenio jedno slovo, ali je Tomka izgovarala kako treba.) Sino kad dooe, mi siosmo u dvorite s fenjerom. Gospodarica je sve dotle plakala, mislei da je gospodar poginuo. Gospodar je bio pijan; on odjaha, a mazga se poe ritati, umal to ne ubi gospodaricu. Pa ona se ritala sve dalje, sve u krug, kako je on vukao za oglav. Kako je udarala ploama u zid, sve su varnice vrcale. Srea to gospodar nije ispustio oglav, a inae bi nas bila sve pobila, jer smo ja i gospodarica stajale kao skamenjene. A moe biti da bi Lulina koga i ujela, jer Kursup kae da i ujeda.- Ja te nita ne razumijem! - prekide je tetka. - Ti si sve zaplela! Pominje nekakva Kursupa, nekakvu Lulinu, kao da ih ja bogzna od kad poznajem!- Ama Kursup je taj dobrosreni najamnik. Da ga samo vidite kakav je! im su uli gospo-dar viknu: "Dr', Kursupe, prihvati Lulinu, a Kapurala odmah ueraj u staju!"- Kapural (kaplar) je igle magarcu? - zapitah ja.- Kapural je magarac, nego ta! - ree Tomka s takim izrazom kao da se to po sebi razumije.- Dobro, ta je bilo dalje? - pita tetka.- ta je bilo dalje? Svata. Lulina se sve jednako ritala i optrkivala kao u vraju, gospodar je vikao, a Kursup se previjao od smijeha, dokle mu se najzad gospodar ne primae, te ga udari nogom tako silno da se odmah preturi. Onda mu gospodar viknu: "to mi se tu kezi, magarea bagro, to ne uzme motku da smiri Lulinu!" Onda Kursup dohvati motku, pa poe lijemati Lulinu, dokle se nije smirila. Sva je drhtala i znoj je probio. Onda joj skidoe samar, pa je istrljae i uvedoe u stojnicu.- A Kursup nije nita rekao kad ga je ukan udario? - pitam ja.- Jest rekao: "Bogme, gospodaru, i ti se rita kao i Lulina!" Pa se udario smijati kao lud. A lud i jest! Kaem vam: prava betija!- Budi bog s nama! - ree tetka krstei se. - A Marta? ta veli Marta?- Gospodarica nije nita govorila dokle ne uoe u kuu, pa onda se poe jadati. Kae: "to si doveo ludu mazgu da pogine kogod, moe biti ja ili dijete!" A on kae: "Ono to je lulavo, ono i valja. Ja neu mrcine oko sebe nego vr! Ja sam izabrao, to sam htio, i mazgu, i momka, ja sam gospodar!" A ona kae: "A to nadijeva ivotinji i ovjeku imena od komendije?" A on viknu: "Dosta!" i zakrguta zubma. Gospodarica nije nita okusila, nego je plakala. I Fifina je plakala. A Kursup je...- Je li te Marta k meni poslala? - prekide je tetka.Tomka se tre i udari se dlanom po elu.- Jao meni jadnoj, ta ja radim! Ubie me gospodar! On me je poslao da mi date va malji; na se izgubio. Hoe sad da potkivaju Lulinu, jer joj sino otpala ploa.Ja otrim, naem joj malji i poem s njom. Gotovo u trku mi se razgovarasmo:- Dakle, tako, Tomka. ukan je, veli, bio pijan i grdio Martu?- Umalo to nije stavio ruku na nju. A rekao joj je: "Jezik za zube, babo, ili e sad biti vr po tvojim leima!" Pomisli, da je bije esti dan poslije vjenanja. Ali, boga mi, danas sjutra to e biti. I na mene se okaao. Rekao mi je jednu grdnu rije. Boga mi, ako mi jo jednom ree, pljunuu mu u brke, pa da je on ubio stotinu denerala! Jer ja mu nijesam ena da mi moe svata govoriti!- A ta ti je rekao? - pitam ja i zaustavismo se pred vratima naeg dvorita.- Nita, - veli djevojka mrtei se.- Nemoj se ti aliti glavom, - poeh ja. - Ma ta ti rek'o nemoj da pljune na nj, jer bi te on na mjestu ubio! Vidi, bona, da je on zvjer... A, ta veli, taj Kursup je nakaza?- Videe kakav je! Nije meni do ramena, a zubi mu ovoliki. (Tomka pokaza nokat na palcu.) A to je pojedljiv to je za pripovijest. vae lagano, melje - melje, nikada kraja! Ja sam veerala i oprala sudove, a on nikako ne prestaje. A svaem se smije. Onamo u kamari gospodar tutnji, psuje boga i Bogorodicu, gospodarica i Fifina i ja ceptimo kao prutii, a njemu to smijeno, betiji jednoj!- A jeste li to razgovarali?- Ja sam ga pitala odakle je, a on mi kaza... ne znam kako se zove to mjesto ispod Velebita. Veli: roen je u planini. Veli: da je nahod. Kad je bio dijete, kae, da je hvatao ive vuie. Bio je obanin, pa je sluio po krmama i kod nekijeh popova. Jo pria da je umak'o od vojnice, da se krije, da mu ne mogu nai krtenice i... ko ti ga zna ta jo. Ja mislim sve lae.- A nije ti nita rekao na to to ga je ukan udario?- Pa jeste. Kae: "Zato je gospodar, pa neka bije! Neka on mene hrani i odijeva i plaa, kao to smo se pogodili, petnaest talijera na godinu, pa neka bije koliko god hoe. Volijem, veli, da me ovjek tue, neg da me kakav mlakonja miluje. A gospodar ukan ba je vr oveji!"- Idi sad! - rekoh joj. - Ako te uskara, reci da se i na malji bio zameo, pa da smo ga traili!Tomka otra, a ja pooh lagano za njom. im ona ue u dvorite, die se silna graja. uh vrisak, rzanje, lupatanje vrata, neke nepoznate glasove ljudi a meu njima i ukanov koji sve nadvika. On se derao:- ikuljo od ikulje!... Rastrgnuu te! Crijeva u ti prosuti... I - a! ikuljo!Ja potekoh. Srce mi je bilo da iskoi. Zamiljao sam uasnu kasapnicu - Martu i Tomku gdje se u krvi valjaju.Zastadoh pred vratima. Marta je vikala s prozora:- Nemoj, ukane, ako boga zna! Mlado je ludo, moe pokarati, ali...- A ta mi ti tu popuje! - vie ukan. - ta mlado ludo, apostola joj njezinog! Zar ona jedina u ovoj kui da nema vr od mene. Treba joj ura da doe iz susjedstva. Ja joj kaem da je ikulja!Tomka ciknu:- Nijesam ja to! Nije niko od moga roda to! Ne smije ti mene...- Mui, jadna bila! - viknu neko.- Mui, de! - dodaje Marta. - U kuu hajde!- A to da muim! Nijesam mu ni ena, ni sestra, ni ki da moe sa mnom initi ta hoe, da mi moe svata govoriti! Najposlije ja nijesam u najmu kod njega, nego kod tebe. Ja izlazim odavdje s ovijeh stopa!- Idi! I bolje za tebe! - veli ukan.- Otii e, ostavi je sad,- veli Marta.- Ja u, koliko danas, poruiti njezinijem da njeko doe po nju. Ja ne mogu sad na ulicu s njom, kad je od djetinjstva kod mene, kad mi je o dui.Nastade malo tiine.Ne znam da sam ikad dotle onako bio uzbuen i da mi je kadgod za nekoliko trenutaka onolika sila misli u glavi se rojila! Sav sam drhtao od gnjeva i uini mi se da tek tada poznadoh pravu ud ukanovu. Njegove rijei "zar ona jedina da nema vr od mene" pokazivahu jasno ta on hoe, to mu je u krvi, - hoe samovlast bez granica! A to je najgore, on je oevidno u podlonosti prema sebi barabario Martu, Tomku, Kursupa, Lulinu i Kapurala! Sve je to njemu potpuno barabar!ukan zapoe promuklim glasom:- Hajde, Kursupe, uzjai, nek joj bude tee dizati g...! A ti, Mijate, nemoj medlati oko nje, nego joj odmah digni zadnju nogu!... Lulino, mir!Odmah zatijem uh hrzanje, agor i smijeh njekog udnog debelog glasa, to je tutnjio kao da iz badnja dopire.- Mir, Lulino, apostola ti tvoga! - vie ukan. - A ti, dronjo, nemoj medlati, rekoh li ti! Stoj sa strane i dri vrsto. Ne moe ti nita. Kursupe, betijo, na sapi se izmakni pa prilegni! Dr' de!... Haj, Lulino, haj ne zna ti jo s kim ima posla!. .. Lu-li! Lu-li! Lu-lino, hop-la!Ja promolih glavu.Imao sam ta i vidjeti!ukan stegao oglav i gleda Lulinu u oi, mrmoljei neto. Njeki zdeponja uzjahao na nju i uhvatio je za grivu. Njeki Mijat, nadniar iz susjedstva, postariji suh ovjek, pokuavao je da joj digne stranju nogu. Na drugom kraju dvorita Kapural je mirno preivao i kao da je s prezrenjem posmatrao sve to.Iz kue se ulo jecanje Tomkino i Martin glas.Odjednom Lulina se ritnu tako avolski da umalo ne odbi vilicu nadniarevu. ovjek kroi natrake psujui, onaj na njoj otskoi za. dvije pedi i bubnu glavom o njenu glavu, pa se poe smijati, a smijeh mu je nalikovao na lajanje kakvog starog tornog psa; ukan je stade udarati nogom u slabine i vikati:- Dur, Lulino, dur! A nee na lijepo, je li? A hoe sa mnom da se vue klipka, je li? A hoe da pozna ta je vr, je li? ... Eva ti vr! Evo ti vr!- Nemoj, gospodaru, tako ti svetog Jovana!- vie Kursup klimatajui na njoj. - Nemoj vie, nagrdie je!Mijat se ekao po glavi, pa kad se ukan smiri, zapoe:- O, brate, zle zvijeri! O, brate, da bog sauva! ona e najposlije ubiti njekoga!- A ta mi tu narie kao enturina! - viknu ukan. - Ubie, pojee ne znam koga ako ne kakvog mrtvika kao to si ti! Ne zna ti ta je moj vr! A, Kursupe?- Ne zna, jato nego ne zna! - zabobonja zdeponja odmiui se opet na sapi.- A sad emo drukije, - nastavi ukan. - Ded' ti, Mijate, dr' za oglav, dr' vrsto a ja u je potkivati, ikonu joj njezinu. Ali najprije da je okrenemo na drugu stranu.Kad to uinie, rabota poe napredovati. Lulina, mlada, snana doratua, strigla je uima i valjala oima kao da trai svoga stranoga gospodara. On pak, uz neprekidno tepanje i psovanje, pribijao je klince sve jae i jae. Kursup, ekajui je po glavi, ponavljao je svaku rije ukanovu, te ko bi ih sluao a ne vidio, mislio bi da ukan govori pred kakvom peinom to odjekuje.Tada mi je tek bila zgoda da dobro vidim Kursupa. Bio je to mladi, gotovo u pravom smislu rijei, iri nego dui, pravi "bobov snop" - to'n se kae. Noge mu bjehu kratke, vrat kratak, glava velika i obla, nisko elo, plave i buljave oi, usta mal' da ne od uha do uha, zubi plosnati i kao snijeg bijeli. Imao je bujnu kao povjesmo bjeliastu kosu, a inae bjee osast i riih, ekinjastih obrva. Na prvi pogled izraz njegova lica inio se zvjerski, ali je to bilo veoma ublaeno bezazlenijem izrazom oiju, koje kao da su se neprestano neem udile i oekivale povod smijehu. Ali prostrani ko, oble miice i bivolski vrat, napominjahu snagu orangutana; vidjelo se da u onoj tjelesini spava silna snaga, koja, probuena strau, moe poiniti uda. Kursupu je moglo biti najvie dvadeset i etiri godine. Odijelo mu bjee gornjakog kroja, sve iskrpljeno; bio je bos, sa prstom gliba na stopalima.Lulina se opet ritnu, ai ukan ne ispusti nogu, nego joj jo trgnu repom, te ona zarza od muke. U isti mah Kapural zanjaka, a kroz prozor doprije jai vrisak Tomkin.Ja pobjegoh nosei utisak kao da su Martinu kuu opsjeli sami avoli, sa svojim poglavicom Velzevuhom i da je Tomka prva rtva te neastive najezde, - prva, ali, po svoj prilici, ne najnesrenija!Istoga dana uvee cijelo je susjedstvo slualo kako je ukan lijemao Kursupa i kako se on derao i molio: "Ne po trbuvu, aa moj! A-jao! udri kud god hoe, samo ne po trbuvu, aa si mi moj!"...Ja ga sretoh sjutradan kad je vodio Lulinu i Kapurala na pojite. On se gegao drei oglav i zvidukao.- A to ne uzjai, Kursupe? - zapitah ga kao da smo stari znanci. On mi namignu i ree:- ekaj dok iziem iz ulice, pa u na Lulinu, pa u sve zeki! - I udari u smijeh kao lud.- A, to te bio gospodar sino?- A, to ga je volja! - veli Kursup, slegnuvi ramenima.- A, to bi uinio da te ko drugi udari, - recimo ja?Kursup se nakostrijei i kljocnu zubma, te me isto trnci poduzee. Pa onda. uzjaha na golu Lulinu i odigra u sav trk.Razumije se da su Kursup, Lulina i Kapural, kao god i njihov gospodar, bili predmet razgovora i ale, najprije u naoj ulici, pa sve dalje. ukana ve nijesu drukije zvali nego "vr", ili "Martin vr". Osim toga, ta rije, kao god i u ustima ukanovim, znaila je stotinu stvari. ene su vikale djeci: "vr te odnio, da bog da!... Dau ja tebi vr! Ne zna ti kakva sam, kad meni doe moj vr!" Jednog krupnog teaka prozvae vrkalinom. - ukan je to esto sluao, ali ne samo da se nije ljutio, nego bi se uvijek osmijehnuo kad bi uo svoju omiljenu rije. Jer (nijeste, valjda, zaboravili) da je "sve na svijetu vr!"Djeurlija odmah krsti Kursupa i drugim nadimkom; nazvala ga G .. novaljem!Drugog dana otidoe gospodar i momak prvi put u polje. Otidoe zorom i sa sreom.A istog dana poslije podne, kada sam se vraao kui, zauh u ukanovom dvoritu lave pasa i vidjeh Martu, moju tetku, Tomku sa Fifinom u naruju i dvije postarije, nepoznate enske. Ja zastadoh. Tomka je ljubila dijete guei se od plaa. I ostale su enske brisale oi. Jedna od dviju nepoznatijeh enskih drala je oglav, a za njom je stojalo magare, natovareno arenijem koveiem i sprtvom. Tomkin prtljai! Tomka me pogleda ne moe biti alosnije i mahnu glavom, a ja otidoh da se ne zaplaem pred enskim glavama!Dugo sam sjedio u naem dvoritu, sjetan i zamiljen. Najzad vrati se tetka vodei za ruku Fifinu. Za njima je ila jedna od onijeh dviju enskih, kojoj se zaudih kad je videh izbliza. Bila je to stara djevojka, to se poznavalo po crvenoj kapici, oko koje bjee savila prosijede pletenice. Kapica joj bjee naikana silesijom inuva, pulica i banovaca. Na njoj bjee koulja sa crvenijem vezom oko grla, du grudi i irokih rukava, bio zubun, nova tkanica i nova kleana opregaa. Nijesam se zaudio ni njenoj nonji, ni tome to je stara djevojka, nego njenom obliju. Bila je povisoka, suha kao ukljeva, ute koe kao limun, suvie otegnutijeh obraza, crnijeh utonulijeh oiju, koje su sijale kao da bjee u groznici.- Ko je to? - zapitah lagano tetku uzimljui Fifinu k sebi.- To im je nova najamnica, - odgovori tetka, mrdnuvi obrvama navie.- A Tomka ode?- Ode! - ree ona, pa odmahnu rukom i uputi se u kuu.I njoj je bilo veoma ao Tomke.Ja stadoh razgovarati Fifinu, kojoj oice bjehu pune suza. Fifina je bila blijeda i zadavala rakijom i biberom, jer u poljednje vrijeme jednako je poboljevala, te su je jednako zapajali ukanovijem omiljenijem lijekom.Nova najamnica stajae prema nama, prekrtenijeh ruku i oborenijeh oiju, s izrazom kao da e odjednom zalelekati.- A odakle si, sejo? - zapitah je najposlije.- A, mi smo ozgo... iz gornjijeh mjesta, - odgovori ona oteui.- A kako ti je ime?- A, ime mi je Anelija.- Anelija "etovia"?- A tako, Anelija... samo Anelija. Po tome razumjedoh da je nahotkinja, - jadno starogone, to je od djetinjstva izmearilo nemilu i nedragu, dokle ne doprije do ukana. Nakon kratka utanja opet zapoeh:- A hoe li se moi obiknuti u Primorju?Anelija kanda ne razumjede odmah pitanje, kanda se domiljala ta to znai, pa odgovori oteui kao i prije:- A bog je svuda, i krtene su due svuda! A ja kad ujem zvona, ja... - ne dovri to je zapoela nego se prekrsti i zapita me plaljivo:- A jesi li ti od nae ruke (pravoslavni)?- Jesam, - rekoh, - ali ovdje ima mnogo vie "njihovijeh".Anelija die ruke, kao da hoae rei: "Ne pominji mi to", pa se odmae i s dubokim uzdahom sjede na kamenu klupu i zagleda se u zemlju.Gdje li kum vr nae tu "lulavu" usidje pitao sam sam sebe. Ve vidim da on hoe da se opkoli samo "lulavijem" i "arumijem"; ve mi je jasna stvar da on barabari i krtene due i stoku, da pred njegovijem oima Marta, Fifina, Kursup, Lulina, Kapural i sad ova Anelija, samo su podlonici, kojima je glavna dunost potpuno jednaka, naime, slijepa pokornost i potovanje njegova "vr-a", ali gdje on natrapa na ovo eljade?- Je li, boga ti, - rekoh, - gdje tebe nae moj kum ukan?Anelija se malo namrti, kao da joj bi krivo to je trgoh iz dubokih misli. Jedva odgovori:- Ja sam bila u najmu u itniu kod jednoga.- Pa si izila iskraj toga i traila slubu i naila na ukana, je li? - pomogoh joj ja, ne bi li se to prije objasnila.Ona zavrti glavom.- Aja! ukan je do'dio u selo, pa je kupio psa, pa mi je reko da ga dovedem, - to toliko.To mi je bilo nejasno, ali se sjetih lavea u dvoritu; to mi je bilo pree, te nastavih:- A tako! Dakle, ti si dovela psa? Je li koliki? Kako mu je ime?- Bogme, nije mali. Mi smo ga vabili Zeljov, a on neka ga vabi kako god 'oe! - ree Anelija, pa die ruke i pljunu.Mene spopade smijeh. Doista, ona je to sluajno rekla, ali mi to napomenu njegovu maniju da svakom i svaem predijeva imena. Smijeno je, dakle, bilo to se inilo kao da ona to zna.Anelija ustade i opet duboko uzdahnu.- Da vodim dijete? - veli. - Mogla bi se | karati gospodarica.- Dobro, idi ali mi, oe, ne ree kako si se pogodila za najam.- Ja se nijesam pogaala; to toliko to mi ree: "Dovedi Zeljova, pa moe ostati kod mene. Ja sam se oenio."- Aha, dakle, ti si poznavala i od prije ukana?Usidjelica sva pocrveni i ree zbunjeno:- Pa jesam... onaj... bila sam u najmu kod njih, kod strica Mijata, kad je ukan bio dijete.Kad to ree, pogleda plaljivo oko sebe, pa u mene, isto strahujui da je jo to ne pitam, te odvede Fifinu.Toga veera dopirala je iz dvorita ukanova silna graja, kao da se avoli ene, to'no rijek. ulo se rzanje, njakanje, lajanje, glasina Kursupova, a nada sve psovanje i vika ukanova. Osim ostaloga, usmo jasno gde dovikuje psu:"Tambur, mirno!... Lezi, Tambur!" Pa onda, dva-tri puta zovnu: "O-o-o, inuvija!"Dakle, najamnicu prozva inuvijom, a Zeljova Tamburom!Otada za mnogo vremena nijesam izbliza vidio ni ukana, ni Kursupa, jer su uvijek zorom odlazili u polje. Viao sam ih kadikad s veera, kad su se, kao i ostali teaci zagraani, vraali. ukan bi uvijek na pomol ulice potjerao Lulinu u trk, te bi njegova nerazdvojna dvocijevka otskakala mu na pleima, a pod nogama mazginim vrcali bi kamici. ene su sklanjale djecu, grdei "lulavog vr-a", a, boga mi, mnogi su mu ljudi prijetili u oi da e se razraunati s njim. Za njim bi kaskao Kursup na Kapuralu, a za njima Tambur. Ako bi se desilo djece na ulici, odmah se digne uhakanje i graja. Djeca viu: "o-la-la! o-hoj! Eto Kursupa, G .. novalja, Bubote! Juri na njega!" A Kursup, kezei se, vraa im milo za drago, pominje im majke i oceve. A Tambur laje, pribijajui se uz Kapurala. Ali ako samo jedna kamenica pogodi Kursupa, ili Kapurala, ili Tambura, on onda odjae, pa zasiplje bubuljima kao gradom. esto je i kakav nevin stradao, esto je zbog toga bilo dernjave i prijetnje po cijeloj ulici.Ali i kad ih nijesam viao s veera, ipak sam ih uvijek uo poslije prvog mraka. Obino im veeraju, nastane graja i lupatanje. ukan psuje "babu" ili inuviju, ili Kursupa; ili lijema momka, Lulinu, ili Kapurala, ili Tambura. Ma ga opet da se na nekim iskali, bije magarca, a Kursup oboje.Dodue, iako se uopte mislilo da bije i Martu, iako se esto uo njen vrisak, opet se to nije pouzdano znalo. Marta bi planula kad god bi to kogod pomenuo i klela se djetetom da to nije istina. I moja se tetka prepirala sa enama iz susjedstva tvrdei da to nije istina.Tako je trajalo jo nekoliko dana, dokle ne zapoe berba. Onda ukan s momkom i s nadniarima poe sasvim kasno dogoniti kljuk. Kola se u ono vrijeme jo nijesu upotrebljavala u nas. Ljetina bjee dobra za pripovijest. ukan kao da se bjee smirio. Marta i inuvija imadijahu pune ake posla ispirajui i namjetajui bave i kace. Fifina je veinom danjivala u nas.Martu sam rijetko kad viao, - ponjekad na prozoru. Bila je svakog dana blea i alosnija, ali uvijek bi mi se javila s osmjejkom. Jednom je zastadoh namrtenu, zamiljenu, ali im me opazi, poe se smijati i poe mi priati o Kursupovim glupostima.Kad je ve sav kljuk bio u konobi, te ukan i Kursup poee ranije dolaziti, nastade opet preanji ivot.Pa onda zapoe kia, - beskrajna primorska kia pred zimu.ukan se poe klancati po krmama i pijan dolaziti kui. Dolazio je oko ponoi, pred zoru, ustajao pred podne, jeo kad ga je volja i to se zatee, a uvijek uz viku i psovku. Bilo je glasova da se bije po krmama, da su mu nekoliko puta "izmjerili rebra".Kursup je po cio dan leao u staji, pored Luline i Kapurala, pa, kad nije spavao, onda je pjevao. Razumije se da bi esto uvee dobio svoj obrok od ukana, te bi otkukao pjevanje.inuviju sam esto viao na prozoru, gdje nalakena tuno gleda u zamueno nebo.Marta se nikada nije viala.Jednoga vjetrenog veera, ba kad htjedosmo lei" dounja se inuvija, kao kakva utvara. Bila je ua nego obino i sva je drhtala.- ta je? - viknusmo uglas ja i tetka... - ta se dogodilo?- A ubi je gospodar! - jedva izgovori ona.- Koga, jadna ne bila!... Govori brzo! - viknu tetka.- A gospodaricu!Mi potekosmo.Pred vratima je leao Kursup potrbuke i jecao. U konobi bjee pomrina. Gore se nita nije ulo.- ukane! - viknu tetka izvan sebe.Zau se stenjanje i Martin glas.Mi se popesmo kroz pomrinu.Na stolu je gorela lukijerna. ukan je hrkao, obuen na krevetu. Izmeu dvaju prozora sjedei na podu, a leima prislonjena uza zid, blijeda kao smrt, iskolaenijeh oiju, prislonjena bjee Marta.- Jao meni, je li iva! - vrisnu tetka i pade na koljena pored nje... - Marta! Marta!- ujem, seko, - apnu bijedna ena.- Jao meni, jesi li ranjena?- Nijesam, - ape ona. - Pomozite mi da ustanem...Mi je s mukom podigosmo i privedosmo ka krevetu. Tetka je poe svlaiti i razgovarati potiho, a meni naredi da iziem, te da je priekam u dvoritu.Kad izioh, a ono Kursup i inuvija sjede utke i snudeni jedno do drugog. I ja sjedoh bez rijei. Ostali smo tako, ja mislim vie od jednog asa. Vjetar je duvao na mahove, a ulo se preivanje i reanje Tamburovo.Kad tetka izae, ja je zapitah:- ta je, ako boga zna! Je li je nagrdio? Tetka je utala. Tek kad uosmo u ulicu ona ree:- A nije to, nego..., ali ti ne razumije enske stvari... nije je bio kao to ree ona smetenica, nego je malo karao, a ona je u drugom dobu.IVBjee nedjelja. Ja sam se vraao iz crkve. Pod zimnjom vedrinom, koja jedva ve bjee nastala, staklila su se lomna primorska brda, isplakana beskrajnijem pljuskom. Pod nogama kripao je pijesak. Koga god sam sretao i spazio, svak bjee veseo, kao da je iz tamnice iziao. Ljudi su se najvema razgovarali o silnoj teti to su duge kie nanijele maslinskoj ljetini; tjeili su se da e vedrina potrajati, te da e dajbudi njeto napabiriti od blagoslovena roda. enske su se raspitivale za bolesnike, jer zimnja vlaga bjee takoe donijela groznice. Ali je mimogretke bilo razgovora i o svadbama, moglo se uti ljubavnog peckanja momadije i djevojakog kikotanja. Sjeam se da sam bio vrlo veseo.Sa vrha nae ulice ugledah itavu hrpu ena gdje se sunaju, a iz Martina dvorita izie neka omalena lacmanka, idui mi u susret. Ona se ustavi pored ena, priajui im njeto. Ja se veoma zaudih kad je poznadoh. Bjee to optinska babica, uvena i kao ljekarica. Ja ubrzah korake, ali me zaustavi jedna susjeda.- Jadna tvoja kuma! - veli. - Ba nijesam srene ruke. Eto joj vajde od udaje, od drugog ovjeka!- ta je bilo? - zapitah uplaen.- Kako, ta je bilo? - veli ena gledajui me nekako udno.- Ama ta je to bilo? - viknuh ja. - Kunem ti se bogom da nita ne znam!- Pa, valjda, zna, da je Marta pobacila, zato to je vr (ono pseto!) udario nogom u trbuh! Sad joj se dalo na gore. Fifini se rastrovala utrobica, pa je jednako u konvulijunima. "Kumara" kae da se boji e dijete nee doekati sjutranjeg dana.Ja potrah bez due k Martinoj kui. Iako nijesam razumio ta je Marti - jer nijesam razumio onu rije, iako sam mislio da susjeda pretjeruje, opet sam vjerovao da je zlo. Tada sam razumio zato je tetka bila jednako zlovoljna, zato gotovo nije izbijala iz kue Martine, za sve ono vrijeme, dokle je kia padala.U dvoritu ne bjee nikoga. Tambur je kunjao u drvenoj tenari. Iz stojnice dopirao je glas Kursupov, kojim je tepao Lulini i Kapuralu. Na ulasku mrane konobe gorio je fenjer, kao ono na dan svadbe. Kad uoh, zagui me miris od vina. Odozgo dopirao je njeiji glas. To nije bio obian govor, nego mi je napominjao uenje kakvoga aka. Poto tako postojah, pretvorivi se sav u uho, poznadoh da je ukanov glas i uini mi se kao da molitve ita. Njeko se iskalja i poe trti nogom podinu, pa se nasmija i stade njeto govoriti. To je bio glas moje tetke. Hiljadu misli prolee mi glavom.Vratim se u dvorite i zovnem Kursupa. On izie iz stojnice zvidukajui. Jedva ga poznadoh. Na njemu su bile nove novcite haljine primorskoga kroja, a bjee se umio i oiao. On mi se primicao svojim vjeitim, blesastim smijehom, pa se raskorai preda mnom.- Gle, boga ti, kako si lijep! E srene ti nove haljine.- E vala ti, - veli on.- A kako je gospodarici? - zapitah.- A ona lei... Hoe li ti sjutra s nama da kupimo masline?... Gospodar je rekao da e te zvati. Ti e uzjahati na Kapurala a ja u ii pjeke.- Dakle, gospodarica lei? - prekidoh ga ja.- Jakako, - ree Kursup i poe opet zvidati.- A je li istina da je Fifina teko bolesna?On slegnu ramenima ne prekidajui zvidanje.- A je li istina da je kuma pobacila? Kursup se zagleda u mene zaueno, pa udari u smijeh.- to se smije, betijo? Zar je to njeto smijeno?Kursup me odmjeri od glave do pete, pa potee k tenari i odrijei Tambura drei kraj od sindira u ruci i stade drkati psa na mene. Tambur mi se najprije primicao maui repom, pa poe lajati. Na to se otvori prozor i promoli uta glava inuvijina. Ja joj dadoh znak da uti, ali ona okrete glavu, kazujui onima unutra ko je, pa mi ree da me zovu.Tada se uvjerih da me je susjeda slagala, te potekoh uz mrane stepenice.Ali u velikoj, meni dobro poznatoj sobi, zatekoh udan prizor. Na irokom branom krevetu, pod ikonama, pred kojima gorae kandioce, leala je Marta, upravo vema je sidjela sa mnotvom jastuka pod pleima. Da nijesam znao e je ona, da nijesam poznavao njenu crnu kosu i oi, ne bih je poznao, toliko se bjee izmijenila, - prava avet. U drugom uglu, na krevetiu, virila je ispod pokrivaa blijeda glavica Fifinina. Pored nje sidjela je tetka, drei jednu ruku pod pokrivaem. Izmeu kreveta, pod aavom slikom ruskoga cara, ukan uzjahao na stolicu, drei na njenom naslonu njeku veliku ukorienu knjigu, koju sam ja vrlo dobro poznavao, jer bjee jedina u kui, jer sam je bogzna koliko puta itao. To bjee Kaiev:Razgovorugodni naroda slovinskog.Rijetka je u Primorju kua bez te knjige.Ja se snebih. Nijesam znao kako da ponem, ni kuda u pogledom.ukan mi klimnu glavom, Marta, gledajui me ispitljivo, osmjehnu se i zapoe:- Hodi, kumiu, sjedi do mene na krevet. Hvala ti. Ba mi je milo to si doao. Jesi li bio u crkvi?- Bio sam, - rekoh sjednuvi na njen kre-vet, elo nogu.Ona me opet stade posmatrati. ukan, oborivi oi na otvorenu knjigu, poe mrmoriti u sebi, pri emu je mrdao obrvama, a brine mu treperahu. Tetka me ne pogleda, ba kao da me ne bjee ni opazila, nego je sjedila licem okrenutim prozoru.- Je li bilo dosta svijeta u crkvi? - zapoe Marta.- Bogme nije, - rekoh. - Vrlo malo! ukan sklopi knjigu, pa stade hodati, maui njom. I on zapoe:- A nee, bolan, nae jarine da idu u crkvu. Kako se mi bogu molimo, onako nam i pomae! A tamo u svijetu, Tudeci i Talijani vrve na bogomolju kao ovce na so!Marta je pratila svaki njegov pokret. Kad on uuta, ona uzdahnu i htjede njeto da ree, ali on nastavi.- Istina, moglo bi se to isto i meni prigovoriti, ali ja ne idem u crkvu samo zbog popine... Boga mi, samo zbog njega, jer ga mrzim, a da je kakav drugi, recimo da je kakav stari kaluer, ja bih od miline iao svakog sveanika.- Ama ne ide se u crkvu radi popa, neto radi boga, - ree ena umiljato, kao uvijek kad je s njim razgovarala.ukan joj se primae i stade je milovati po kosi. U tome mahu po izrazu lica toliko se bjee preobrazio da bjee mio ovjek. Ali u isti mah meni se predoi njegov grozni, neovjeni postupak. Nasluivao sam ta znai ona kobna rije, pa onda sjetih se njegova ponaanja sa Tomkom, njegova kinjenja inuvije, Kursupa i stoke. Bio mi je odvratan.Bona ena uze ga za ruku i, s izrazom kao da bjee u svesrdnoj molitvi, proapta:- Je li istina, ukane, to kaem?- Istina je, moja dobra, moja mila Marto, - odgovori on, zatutkavajui pokriva oko nje. Pa dodade uzdahnuvi: - Ti uvijek istinu govori, ti uvek pravo ima! Ja u tebe uvijek sluati. Kad da bog i Bogorodica da ozdravi ti i dijete, ja u ii u crkvu. Viee da u ii svake nedjelje. Pa ii emo sve troje. Jer, bolan, ja vjerujem u boga, - ti nijesi nikad ula od mene, da ga se ja ne bojim! Jer, bolan, ja nisam od onijeh koji kau da je i to vr! Jer kad svemu na svijetu ima starjeina, onda ima i svijetu starjeina! Je li tako?- Tako je! - potvrdi Marta.- A ima gubavaca koji se ne boje boga. Ja sam zapazio da se ti ljudi boje svakoga drugog. A ja vjerujem u boga i majku boju i sv. Nikolu i u sve ugodnike boje. (ukan snimi kapu i prekrsti se triput gledajui sa strahom u ikone.) A svi smo grjeni! Kai mi, ko nije grjean? Zar ovi Latini to jednako liu oltare, zar onaj pupavi jor Krtan to svakog jutra ide na misu, a daje novac na dobit, sa dvadeset od sto? Aja, aja, ja nijesam taki. Ja sam zao, opak ovjek, jer mi je to u krvi, ali se bojim bota u dubini due i dao bih svoj ivot za svakoga ko mi je mio!Glas mu je drhtao. Oi mu se napunie suza. Marta ga gledae sa neiskazanom predanou, a suze joj se kotrljahu niz lice.ukan joj obrisa oi, pa zapita njeno:- Zbilja, hoe li da poruim za Katu Jovovu da doe da ti bude u drutvu?... Mogao bih ja danas poslije ruka da otidem za nju.Marta odmahnu rukom pokretom koji je znaio: ostavi, poslije emo o tome govoriti.- A hoe li da ti tijem dalje? - nastavi ukan.Marta potvrdi glavom.- A zna ta? - doda ukan. - Neka kuma i kumi ostanu na ruku s nama.Marta se osmijehnu i opet potvrdi. Onda ukan zovnu tiho:- O, Anelija!Stara djevojka (koju je gospodar doista prvi put zovnuo pravijem imenom) doe lagano iz kujne i stade pred nama oborenijeh oiju.- Hoe li biti dosta ruka za sve nas to nas je ovdje? - zapita ukan.Slukinja se namrti i slegnu ramenima.- Ja mislim ima u kui dosta pirina. Dodaj koliko treba! - nastavi on.inuvija kao da je njeto premiljala. Najzad progovori:- Aja ko velju... ko zna... najposlije kako znate! - zavri srdito i raskolai oi na Martu i Fifinu, pa se, kao zgroena, tre i otide brzo.ukan sav preblijedi i zagleda se za njom. Ali ga Marta opet uze za ruku i ree mu:- Hajde, bolan, tij mi onu pjesmu o Sken-der-begu.Za vrijeme toga razgovora ukan mi bjee zaklonio tetku i Fifinu, te, kad se on odmae, vidjeh da nam je tetka okrenula lea i sasvim se nagla nad djetetom. Marta se uzvijeri i s nategom sjede. ukan, koji nita od toga ne bjee opazio, uzjaha ponovo ia stolicu, rasklopi knjigu i zapoe deklamovati:"Sanak snila Vojslava kraljica,vjerna ljuba kralja od Epira.Sanak snila, u snu je vidilada je ljuta omaja porodila..."- Ps! - uini tetka i die ruku, ali ukan ne opazi ni to, te nastavi:"Krila su mu Epir pokrivala,Carigradu glava dopirala..."- Prekini, zla ti pjesma! - viknu tetka... - evo opet konvuliun (fras).Marta ciknu muei se da sie s kreveta. Ja i ukan potekosmo Fifini.Dijete sklopilo oi. Kapci mu, svaki miiak na obrazu, ui, podvalji, vratne ile i grudi poee drhtati, ali sasvim onako kao to drhti meso mlada jagnjeta kad je razueno odmah posle zaklanja.- Jao meni, eto umrije! - zakuka ukan hvatajui se za kosu... - Jao meni, dajte svijeu!... Anelija, donesi svijeu!Zau se uasan vrisak iza mojih lea, i Marta se srui kao gromom oinuta.Nastade neopisan mete i vika.Najzad, pravijem zapovjednikim izrazom tetka poe izdavati naredbe.- Mir, - viknu ona. - Smirite se, nije dijete jo u opasnosti. ukane i ti Anelija, odnesite Martu na krevet, poprskajte vodom i ostanite pored nje!... Ti (okrenuvi se meni) odmah otri po doktora Verdu! Ve zna gdje nastava. Kai mu neka odmah doe... Ja sam luda bila to nijesam odavno to uinila!... Idi brzo!Trei niz stepenice, uh ukana gdje govori planijem glasom:- Po bogu da si mi majka i sestra, radi to zna i kako god zna!... Ja sam, bolan, prava betija, gori od Luline!... to si me sluala?Ja trkom preoh nau ulicu, ne obzirui se na zapitkivanja ena, to se sunahu. Tako sam trao sve do bedema a onda pooh neto lake, kroza splet uliica primorskoga grada. Tada sam pravo osjetio kako sam ljubio Fifinu. Od sustalosti i uzbuenja, u trijemu ljekareve kue ne mogoh odmah odgovoriti njegovoj sluzi.- Nije u kui, - ree mi sluga. - Po svoj prilici on je sad na velikoj misi u katedrali, a inae u ovo doba on je uvijek u kasini.Otidoh u kasinu gdje ga ne bi, a odande u sabornu crkvu, koja je bila dupkom puna. Bjee tek na polovini slube, a tiina i pribranost bijahu take da se nijesam usudio proi kroz redove klupa. Uzalud sam pogledom traio po desnom odjeljenju pred velikijem oltarom, gdje sjede plemii i vii inovnici. Ne ostade mi drugo nego da ekam dok se sluba svri, te iziem i stanem hodati ispred crkve. Najzad, kad svijet navrije iz nje, jedva ga naoh u gomili.Bjee taj doktor Verde visok, lian starac, bijele brade gotovo do pojasa, a od starinskog uvenog vlasteoskog doma.- ta je? Ko je bolestan kod vas? - zapita me starac ljubazno, videi moje veliko uzbuenje.Kad mu ispriah ta je, on, pogledavi na asovnik, ree:- Ne poznajem tu familiju. Uostalom svejedno, doi u poslije ruka. Sad je ve prolo jedanaest.Ali ja ga zaokupih moliti takom toplinom da i preko volje poe sa mnom. Iao je vrlo sporo. esto se zaustavljao sa poznanicima. Najzad stade raspitivati za bolesno dijete. Ja mu ispriah koliko sam mogao, uvajui se da ne pomenem babicu i jo manje lijeenje zabiberenom rakijom. Kaem da je od poetka jeseni poboljevala od groznice, a sad, u razmaku od desetak asova, da je imala dva nastupa konvulsija, poljednji nastup jai. Zatijem poeh priati o Marti i njenijem neprilikama, kao i to da boluje od nazeba. Ali, videi da me ne slua ni na jedno uho, ja uutah.Kad stigosmo, Kursup je sjedio pred kutnjim vratima, zlovoljan, pa ni da se pomae.- Digni fenjer, pa svijetli pred gospodinom uza skale, - rekoh mu.On opsova kroza zube, pa ustade i otunja se u stojnicu.Ja onda potekoh i digoh fenjer, ali u tome zauh jecanje u mranoj konobi. U uglu, pored rpe maslina, sjedio je ukan na zemlji, sastavio glavu i koljena i jeca. Ruka mi zadrhta, umal' ne ispu-stih fenjer. I rekoh:- Svreno je, gospodine doktore!... Doista je dijete umrlo!- Pa, hajde, kad sam ve tu, - ree on mrzovoljno. - Ovaj vinski miris, ovo je nezdravo, a, kako vidim na tavanici nema tropa!I on oprezno iae za mnom uza strme stepenice.elo glave Fifinine stajala je Anelija sa zapaljenom votanicom u ruci. Tetka je inila neke udne pokrete, a Marta je kleala na podu zaronivi glavom u duek.enske ne skretoe glave na nae korake.Jadna Fifina u samoj kouljici bjee zakovrnula, a ruke i noge trzahu se silno. Zjenice joj utekle navie, te se vidjela samo bjelina oiju. Zubi joj bjehu vrsto stisnuti, nozdrve rairene i crvene; lice joj je igralo.Ljekar dade znak tetki da ne dira malu muenicu, pa je stade mirno posmatrati. Dugo je tako posmatrao, pa se malo namrti i otide da sjede za veliki sto, zovnuvi prstom tetku. Njih dvoje uzee aputati i on pokaza glavom na Martu. Najposlije on izvadi iz laga lisnicu, otkide listak i stade lagano biljeiti pisaljkom. Zatim njih dvoje pooe Marti.- Ustani, Marta! - veli joj tetka podiui je. - Evo g. dotura!... Hajde mani je, hajde lezi! Protiv boje ne moe se nita, nego treba da uva svoj ivot.Nesrena ena poslua nesvjesno, ali kad ugleda dijete u samrtnim mukama, ciknu i stade upati kose viui:- Jao! ne dajte!... Jao, Anice, milo dijete, tata te zove, je li? Tata me proklinje?... Vidi li, drugo, onaj moj san?... Jao, boe i Bogorodice, uzmite mene ja sam kriva, ja sam kriva!Jedva je malo smirismo i natjerasmo da legne.Ja sam opazio da se ljekar veoma iznenadio kad je vidio lice Martino. On je uze za bilo, pitajui neto tetku talijanski, ali u taj mah Anelija vrisnu.Svi potekosmo onamo.Fifina izdahnu.Ljekar pobjee.Nastade uasan prizor.Za tili as napuni se kua ena. U timi vidjeh i Kursupa gdje se vrze i plae obilato. Gomila jedna natuti se oko djeteta, druga oko Marte, grajui sve uglas, progluujui jedna drugu. Tetka pridravala je Martu i sa izrazom najvee srdnje vikala je neto, pokazujui rukom. Najzad ja razabrah gdje kae da se otvore prozori. I ja uinih to. Pa onda me tetka zovnu i apnu mi neto. Razumjeh samo toliko da pomenu Aneliju. Ja otidoh.Stara djevojka tako je uasno jecala da joj se ruka s votanicom trzala. ene, mjesto da joj uzmu svijeu iz ruke, drahu je da ne padne nauznak. Ona je izgovarala njeto na pretrg, njeto, to je doista zadovoljavalo radoznalost ena. To sam poznao po njihovijem licima. Pa onda, dvije-tri prekrstie se, kao od uda. Njene, inae strane zjenice, bjehu se nevjerovatno rairile.Ja joj se primakoh i uzeh svijeu, pa je stadoh gurati da se odmakne.Ona poe, ali ne prekide, nego uh:- Grijeh!... Grijeh... mu je... na... dui... ukanu!... Sve... e... on... platiti... Bogu!... Sve ... sve...i za mene... i za nju... i za njih!... Ja viu boga! Ja viu boga!...Malo pomalo, graja se utia i zamijeni je tiho jecanje.Na jedan mah Marta sjede na krevetu sa izrazom straha. Ona se zagleda u Kursupa i viknu:- e ti je gospodar?Nastade takva tiina da bi se ulo da muha prozuji.- Ja ne znam! - odgovori Kursup zvjerajui oko sebe, udei se to su toliki pogledi uprti u njega.- ukan je u konobi, - rekoh ja.- Aja! - veli Kursup maui glavom. - On je poprijed iziao, kad ono poe lelekanje.- Brzo idi, nai ga! - viknu jae Marta.- Ja u, kumo! - rekoh. - Ja u ga brzo nai! Marta me pogleda takim izrazom kao da sam je spasao.Onda lagano zaokrui glavom i dodade tuno:- Jao meni, ta je s njim!... Jao meni, drugo moja, sad me je velika briga za njega!... Bojim se da ne uini to od sebe!... Vi ne znate kako je on to dijete ljubio!... Jao, moj dobri, jadni ukane! ... Idi, kumiu, bog ti dao!Tetka dodade:- Hvala vam, ene, to se naoste u nevolji! A sad bi dobro bilo da nas ostavite same.Die se mala graja, pa za tren izioe.Kako sam iao za njima, uh razne primjedbe, ali samo dvije privukoe moju panju.Jedna glasno govorae:- u li ti kako inuvija sebe petlja u neto, u nekakav grijeh! Kae da joj je kriv ukan. ta to moe biti?Zaista i ja sam se pitao ta znae udne rijei stare najamnice.Druga ena otpoe jetko:- eraju nas, bolan, jer rkai ne kupaju mrtvaca kao mi, niti oni dadu da mi gledamo.Oko toga nastade spor. Jedna je tvrdila da su rkai kao god i bunjevci pravi krani...Dugo sam traio ukana. Najzad ga naoh u krmi. On je sjedio nalaken pred punijem bokalom, ali jo ne bjee okusio vina. Kad kazah rata sam doao, on okrete svoje mutne oi u mene, pa me zadugo gledao, isto kao da se domiljao ko sam ja. U neke posumnjah da je pomjerio pameu. Ali odjednom, briznue mu suze i on pade glavom na prekrtene ruke, plaui gorko i nariui nejasno.Nakon etvrt asa poe sa mnom. Jedva se popeo uza stepenice, jedva doe do Martina kreveta, gdje pade na koljena.Ona mu poloi ruku na glavu. I tako dugo ostadoe.VVidjeli smo kako je snaha ukanova, Kata Jovova, sprijeila veliku bruku na dan njegove svadbe i kako su je u velike potovali i svekar i mu i djeverovi, a najvie najarumniji od sviju Skakavaca.Da ne bi te razumne ene, sam bog zna kakva bi nereda bilo u Martinoj kui na dan pogreba! Marta je leala gotovo onesvijeena; ukan se previjao u kujni, jer mu se bjee "vrag uvalio u drob"; Anelija je sjedila u mranoj konobi nijema, nepomina, gluha na svaiji poziv. A enske navalile sa zluradom ispitljivou, jer ih je kopkalo da doznadu za tajnu stare "inuvije".Ali Kata Jovova bjee ne samo dobra i pametna, nego i neobino vjeta. Ona je imala spreman osmijak za sve, - i za ono to je smijeno, i za ono to je tuno, i za pametno i za bezobrazno. Njekoliko zgodnijeh rijei i njima prikladan osmijak, pa svak bjee miran.- Jadne ne bile, vi ne poznajete Aneliju, zato joj se udite! - rekla je ona enama. - Anelija je dobro vrknuta. Ona je uvrtjela u glavu da je sve grijeh, pa i eniti se i udati se, a najvie udovici preudati se, te je uvjerena da je bog Martu kaznio! Zato ona vikae: "Viu boga!"Tako bi umjela zabauriti i koja druga enska glava, ali bi joj nedostajao Katin izraz oiju i lica, njeno osmijevanje, njena mirnoa, njen prirodni, neusiljeni prijelaz na drugi predmet razgovora, to sve skupa mnogo vema utie nego rijei.I sve alosne potrebe Kata je svrila lako, u tiini, kao mimogred. Naravno, da joj je moja tetka bila u svemu pri ruci, ali se tetki mililo da graje i kad ne treba. I tako, hvala Kati, svri se to mrtvacu treba u redu i pristojnosti. Osim svega, Kata je divno zamijenila bolesnu majku, - ona je tako umjeno naricala da je izmamila suze i samome popu.ukan, u dronjavim haljinama, u licu kao zemlja, poguren, neobrijan, privlaio je svaiju panju i navodio svakoga na udne misli. Nije nita govorio, nego je samo jeao.U povratku, poto Kata pusti da izdui silna tuga bone ene, nae opet zgodan osmijak i rei e Marti:- Crna seko, to najposle da toliko tuguje! Da je ostala u ivotu, lijepu bi sreu doekala! Doekala bi ono to i ti i ja i svaka ena!... Bolje je ne biti, nego biti ensko!...Mete je trajao u kui jo jedan dan. Kata je i