Dioklecijanova palača je antička palača cara Dioklecijana u Splitu. Ostaci palače danas su dio povijesne jezgre Splita.

Gradnja : -pretpostavka je da je to bilo oko 295. godine, nakon uvođenja

tetrarhije (vladavina četvorice) -ne zna se tko su bili arhitekti i graditelji (ali uklesana imena Zotikos

i Filotas ukazuju da je car doveo majstore sa Istoka) -osnovna građa : vapnenac sa Brača i Trogira,sedra(lagani riječni

kamen) i opeka -orginalnost građevine proizlazi iz osnovne funkcije i prilagodbe

položaju

-palača svojim oblikom nalikuje kastrumu – vojničkom logoru

-vanjski su zidovi govoto pravokutni, a kule na uglovima palače slijede tradiciju vojne arhitekture

-bila je okružena bedemima-glavne okomite ulice palače

odgovaraju glavnim logorskim ulicama

-postojala su četiri ulaza u palaču (3 s kopnene i 1 s morske strane)

-cijeli prostor palače bio je podijeljen na dva dijela,ali različite namjene

-u sjevernom djelu bile su smještene zgrade za poslugu , vojsku, skladišta..

-u južnom, raskošnijem djelu, koji je zbog izravnavanja sa sjevenim bio podignut nad zasvođenim supstrukcijama (podrumi palače), nalazili su se objekti namijenjeni carskoj obitelji

- Na sjevernoj fasadi bio je glavni ulaz u palaču s dvostrukim vratima s arhitravom (Zlatna vrata), na kojem je ležao luk s nišama u kojima u se nalazile statue Jupitera i četiri tetrarha

- Carev mauzolej danas je katedrala sv. Dujma- Postojala su i tri hrama : Jupiterov, a druga dva se danas nazivaju Kibelin i Venerin

- Razvoj :

Smrću cara Dioklecijana život u palači se ne gasi, a preobražaji počinju već u prvim stoljećima života palače. Budući da je bila u posjedu rimskog dvora, pružala je utočište prognanim članovima carske obitelji, a najbitniji događaj bio je rušenje Salone početkom 6. st. kada je dio prognanog stanovništva našao utočište unutar zidina palače i kada počinje novi, organizirani gradski život.

U razdoblju slobodne srednjovjekovne komune, između 12. i 14 st., dolazi do većeg arhitektonskog razvoja, kada su brojne srednjovijekovne kuće ispunile ne samo rimske zgrade nego i veći dio slobodnog prostora ulica i trijemova. U tom razdoblju započinje i izgradnja romaničkog zvonika Katedrale sv. Dujma.

Dioklecijanova palača nije samo izvanredan antički spomenik, nego je i nacionalno i svjetsko dobro. Zajedno s kasnijom srednjovijekovnom dogradnjom ona čini vrijedan arheološki i povijesno-umjetnički kompleks i zato je 1979. g. uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Dioklecijanova palača dobila je ime po svom tvorcu, rimskom caru Gaju Aureliju Valeriju Dioklecijanu. Nastala je kao rezultat careve težnje da, u svom rodnom kraju, na obali Jadranskog mora, u provinciji Dalmaciji, samome sebi sagradi ljetnikovac u kojem će provesti starost. Dodatni razlog vjerojatno je bilo izobilje kvalitetnog kamena za gradnju, blaga klima te izvori termalnih voda koje obiluju sumporom, a koje su caru trebale olakšavati staračke tegobe.

Palača je ukrašena raznovrsnim uvoznim detaljima: granitnim stupovima i sfingama iz Egipta, mramorom iz Italije i klesanim dekoracijama s otoka Prokoneza u Mramornom moru.

Podrumske dvorane Dioklecijanove palače, najznačajniji i najveći sačuvani antički kompleks nadsvođenih prostorija.

Pročeljni zidovi palače u svojim su donjim dijelovima masivni i jednostavni bez otvora, a u gornjim dijelovima rastvorni su velikim lučnim prozorima koji su jednostavni prema kopnu, tj. na zapadnom, sjevernom i istočnom pročelju, a raščlanjeni vijencima, konzolama i polustupovima na južnom pročelju prema moru. Vanjski zidovi palače, osim zapadnog, do danas su u većem dijelu dobro čuvani. Šesnaest kula na pročeljnim zidovima prema kopnu daju palači obilježje utvrde.

Na nekoliko mjesta u palači pronađeni su dijelovi prvobitnog sistema kanalizacije.

Pronađene su i terme.

Vodoopskrba palače bila je znatna, iz rijeke Jadro. Smatra se da je palaču i njenu okolicu naseljavalo 10.000 ljudi.

Jupiterov mauzolej

Kraj

Marko Škorić 2.c