deveta sjednica prvog redovnog zasijedanja

SKUPŠTINA CRNE GORE

FONOGRAFSKI ZAPISI

Deveta śednica prvog redovnog zasijedanja Skupštine Crne Gore 24. saziva

22, 23, 24, 28. i 29. jun i 5. jul 2011. godine

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi

- 2 -

NAZIV PUBLIKACIJE:Fonografski zapisi

IZDAVAČ:Skupština Crne Gore

DIZAJN I ŠTAMPA:Grafo Crna Gora

CIP - Кaталогизација у публикацијиЦентрална народна библиотека Црне Горе, Цетиње

328 (497.16)

FONOGRAFSKI ZAPISI / Skupština Crne Gore. -2011. - Podgorica (Bulevar Sv. Petra Cetinjskog10) : Skupština Crne Gore, 2012 (Podgorica : GrafoCrna Gora). - 21 cm

GodišnjeISSN 1800-9638 = Fonografski zapisiCOBISS.CG-ID 20410896

podgorica, maj 2012.

Deveta śednica prvog redovnog zasijedanja

- 3 -

SADRŽAJ:

Zapisnik ....................................................................................................................5

Deveta śednica prvog redovnog zasijedanja ..........................................................19 Predlog zakona o potvrđivanju Amandmana 6 na Evropski sporazum o radu posade na vozilima koja obavljaju međunarodne drumske prevoze ....................................................................20 Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o graničnim prelazima za međunarodni saobraćaj između Vlade Crne Gore i Vijeća ministara Bosne i Hercegovina ..................................................................24 Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o graničnim prelazima za pogranični saobraćaj između Vlade Crne Gore i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine ..................................................................................24 Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Srbije o saradnji u zaštiti od prirodnih i drugih katastrofa ....29 Predlog zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Crne Gore i Vlade Kraljevine Belgije o policijskoj saradnji .........................................36 Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Crne Gore i Republike Makedonije o socijalnom osiguranju sa Administrativnim sporazumom za sprovođenje Sporazuma između Crne Gore i Republike Makedonije o socijalnom osiguranju .............................................................................21 Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Crne Gore i Švajcarske Konfederacije o socijalnom osiguranju sa Administrativnim sporazumom za sprovođenje Sporazuma između Crne Gore i Švajcarske Konfederacije o socijalnom osiguranju .............................................................................21 Predlog zakona o potvrđivanju Ugovora između Crne Gore i Irske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanja izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak .....................................................................................21 Godišnji izvještaj o radu sudova u 2010. godini ........................................85 Izvještaj Vrhovnog državnog tužioca Crne Gore o radu Državnog tužilaštva za 2010. godinu ..........................................................................37 Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u 2010. godinu ......................................................183 Izvještaj o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za 2010. godinu ......................................................................................... 135 Poseban izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda o ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenju ..................................180 Poseban izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda o stanju ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u ustanovama ..........................135 Izvještaj o radu Centralne banke Crne Gore za 2010. godinu .................248 Izvještaj o radu Komisije za sprječavanje sukoba interesa za 2010. godinu ........................................................................................216 Predlog zakona o digitalnoj radio-difuziji ...............................................239 Predlog odluke o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija “International Security Assistance Force (ISAF)” u Avganistanu.................................................295 Izbori i imenovanja ..................................................................................327Registar govornika ...............................................................................................335


- 5 -

Z A p I S N I Ksa 9. śednice prvog redovnog (proljećneg) zasijedanja u 2011. godini Skupštine Crne

Gore 24. saziva, održane 22, 23, 24, 28. i 29. juna i 5. jula 2011. godine

Śednica je počela 22. juna u 13 sati i 35 minuta. Śednici je predśedavao Ranko Krivokapić, predśednik Skupštine, a jednim dijelom, zbog spriječenosti predśednika, predśedavali su, naizmje-nično, Rifat Rastoder i Željko Šturanović, potpredśednici Skupštine. Skupština je usvojila zapisnike sa pete, šeste - posebne i osme śednice prvog redovnog zasijedanja u 2011. godini. U postupku utvrđivanja dnevnog reda, predśednik Skupštine je podśetio da je u Kolegijumu predśednika Skupštine dogovoreno da se na dnevni red stave: Predlog zakona o digitalnoj radio – difuziji, koji je predložila Vlada Crne Gore i zakon donese po skraćenom postupku i Predlog odluke o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija “International Security Assistance Force (ISAF)” u Avganistanu, koji je podnio Savjet za odbranu i bezbjednost, pa i ovi predlozi akata čine sastavni dio predloženog dnevnog reda. Zatim je predśednik Skupštine podśetio da je poslanik Koča Pavlović predložio da se na dnevni red stavi Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o crnogorskom državljanstvu. Poslanik Koča Pavlović obrazložio je predlog da se na dnevni red stavi Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o crnogorskom državljanstvu. Skupština nije prihvatila predlog poslanika Koče Pavlovića da se na dnevni red stavi Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o crnogorskom državljanstvu (glasalo je 67 poslanika – 24 za, 43 protiv). O predlogu dnevnog reda u cjelini glasalo je 65 poslanika – 58 za, četiri protiv, tri uzdržana, pa je za śednicu utvrđen sljedeći

DNEVNI RED:

1. Predlog zakona o potvrđivanju Amandmana 6 na Evropski sporazum o radu posade na vozilima koja obavljaju međunarodne drumske prevoze; 2. Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o graničnim prelazima za među-narodni saobraćaj između Vlade Crne Gore i Vijeća ministara Bosne i Hercegovina; 3. Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o graničnim prelazima za pogranični saobraćaj između Vlade Crne Gore i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine; 4. Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Srbije o saradnji u zaštiti od prirodnih i drugih katastrofa; 5. Predlog zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Crne Gore i Vlade Kraljevine Belgije o policijskoj saradnji; 6. Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Crne Gore i Republike Makedonije o socijalnom osiguranju sa Administrativnim sporazumom za sprovođenje Sporazuma između Crne Gore i Republike Makedonije o socijalnom osiguranju; 7. Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Crne Gore i Švajcarske Konfederacije o socijalnom osiguranju sa Administrativnim sporazumom za sprovođenje Sporazuma između Crne Gore i Švajcarske Konfederacije o socijalnom osiguranju;


- 6 -

8. Predlog zakona o potvrđivanju Ugovora između Crne Gore i Irske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanja izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak; 9. Godišnji izvještaj o radu sudova u 2010. godini; 10. Izvještaj Vrhovnog državnog tužioca Crne Gore o radu Državnog tužilaštva za 2010. godinu; 11. Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u 2010. godinu; 12. Izvještaj o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za 2010. godinu; 13. Poseban izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda o ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenju; 14. Poseban izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda o stanju ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u ustanovama; 15. Izvještaj o radu Centralne banke Crne Gore za 2010. godinu; 16. Izvještaj o radu Komisije za sprječavanje sukoba interesa za 2010. godinu; 17. Predlog zakona o digitalnoj radio-difuziji; 18. Predlog odluke o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija “International Security Assistance Force (ISAF)” u Avganistanu; 19. Izbori i imenovanja.

* * *

Śednica je prekinuta u 13 sati i 45 minuta, a nastavljena u 15 sati i 10 minuta.

Prva tačka – PREDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU AMANDMANA 6 NA EVROPSKI SPORAZUM O RADU POSADE NA VOZILIMA KOJA OBAVLJAJU MEĐUNARODNE DRUMSKE PREVOZE

Za pretres se niko nije javio. Skupština je usvojila Predlog zakona o potvrđivanju Amandmana 6 na Evropski sporazum o radu posade na vozilima koja obavljaju međunarodne drumske prevoze (glasala su 42 poslanika – 42 za).

Šesta tačka – PREDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA IZMEĐU CRNE GORE I REPUBLIKE MAKEDONIJE O SOCIJALNOM OSIGURANJU SA ADMINISTRATIVNIM SPORAZUMOM ZA SPROVOĐENJE SPORAZUMA IZMEĐU CRNE GORE I REPUBLIKE MAKEDONIJE O SOCIJALNOM OSIGURANJU

Za pretres se niko nije javio. Skupština je usvojila Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Crne Gore i Republike Makedonije o socijalnom osiguranju sa Administrativnim sporazumom za sprovođenje Sporazuma između Crne Gore i Republike Makedonije o socijalnom osiguranju (glasalo je 50 poslanika - 50 za).


- 7 -

Sedma tačka – PREDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA IZMEĐU CRNE GORE I ŠVAJCARSKE KONFEDERACIJE O SOCIJALNOM OSIGURANJU SA ADMINISTRATIVNIM SPORAZUMOM ZA SPROVOĐENJE SPORAZUMA IZMEĐU CRNE GORE I ŠVAJCARSKE KONFEDERACIJE O SOCIJALNOM OSIGURANJU

Za pretres se niko nije javio. Skupština je usvojila Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Crne Gore i Švajcarske Konfederacije o socijalanom osiguranju sa Administrativnim sporazumom za sprovođenje Sporazuma između Crne Gore i Švajcarske Konfederacije o socijalnom osiguranju (glasala su 52 poslanika – 52 za).

Osma tačka – PREDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU CRNE GORE I IRSKE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPRJEČAVANJA IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK

U pretresu je učestvovao Milan Knežević. Biljana Šćekić, pomoćnica ministra finansija dala je završnu riječ, nakon završenog pretresa. Skupština je usvojila Predlog zakona o potvrđivanju Ugovora između Crne Gore i Irske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanja izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak (glasao je 51 poslanik – 50 za, jedan protiv).

Predśednik Skupštine je predložio da se pretres o drugoj i trećoj tački dnevnog reda objedini.

Druga i treća tačka – PREDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA O GRANIČNIM PRELAZIMA ZA MEĐUNARODNI SAOBRAĆAJ IZMEĐU VLADE CRNE GORE I VIJEĆA MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE, - PREDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA O GRANIČNIM PRELAZIMA ZA POGRANIČNI SAOBRAĆAJ IZMEĐU VLADE CRNE GORE I VIJEĆA MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE

U pretresu je učestvovao Vasilije Lalošević. Izlaganje su komentarisali mr Raško Konjević i Emilo Labudović, a Vasilije Lalošević je odgovorio na komentare. Ivan Brajović, ministar unutrašnjih poslova dao je završnu riječ, nakon završenog pretresa. Skupština je usvojila Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o graničnim prelazima za međunarodni saobraćaj između Vlade Crne Gore i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (glasala su 43 poslanika – 43 za). Skupština je usvojila Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o graničnim prelazima za pogranični saobraćaj između Vlade Crne Gore i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (glasalo je 45 poslanika – 45 za).


- 8 -

Četvrta tačka – PREDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA IZMEĐU VLADE CRNE GORE I VLADE REPUBLIKE SRBIJE O SARADNJI U ZAŠTITI OD PRIRODNIH I DRUGIH KATASTROFA

U pretresu su učestvovali: 1) Vasilije Lalošević; 2) Emilo Labudović; 3) Milan Knežević; 4) Predrag Bulatović. Ivan Brajović, ministar unutrašnjih poslova je dao završnu riječ i odgovore na pitanja istaknuta u izlaganjima. Skupština je usvojila Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Srbije o saradnji u zaštiti od prirodnih i drugih katastrofa (glasalo je 44 poslanika – 42 za, jedan protiv, jedan uzdržan).

Peta tačka – PREDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE CRNE GORE I VLADE KRALJEVINE BELGIJE O POLICIJSKOJ SARADNJI

Za pretres se niko nije javio. Skupština je usvojila Predlog zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Crne Gore i Vlade Kraljevine Belgije o policijskoj saradnji (glasalo je 49 poslanika – 48 za, jedan uzdržan).

* * *

Śednica je prekinuta u 16 sati i 25 minuta, a nastavljena śutradan (23. juna) u 11 sati i 15 minuta.

Deseta tačka – IZVJEŠTAJ VRHOVNOG DRŽAVNOG TUŽIOCA CRNE GORE O RADU DRŽAVNOG TUŽILAŠTVA ZA 2010. GODINU

Ranka Čarapić, vrhovni državni tužilac dala je dopunsko obrazloženje Izvještaja o radu Državnog tužilaštva. Poslanik Koča Pavlović saopštio je razloge za izdvojeno mišljenje koje je imao na śednici Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu. U pretresu su učestvovali: 1) Mevludin Nuhodžić; 2) mr Aleksandar Damjanović; 3) Ervin Spahić; 4) Goran Danilović; 5) Suljo Mustafić; 6) dr Branko Radulović; 7) Vasel Sinishtaj; Ranka Čarapić, vrhovni državni tužilac dala je odgovore na pitanja postavljena u izlaganjima poslanika.


- 9 -

8) Radivoje Nikčević; 9) Velizar Kaluđerović; 10) Obrad Stanišić; 11) Radojica Živković; 12) mr Raško Konjević; 13) Predrag Bulatović. Izlaganje su komentarisali Obrad Stanišić i mr Raško Konjević, a Predrag Bulatović je odgovorio na komentare; 14) dr Miodrag Vuković; 15) Koča Pavlović. Ranka Čarapić, vrhovni državni tužilac dala je odgovore na pitanja postavljena u izlaganju; 16) Milorad Vuletić. Izlaganje je komentarisao Radojica Živković, a Milorad Vuletić je odgovorio na komentar. Ranka Čarapić, vrhovni državni tužilac dala je odgovore na pitanja postavljena u izlaganjima poslanika; 17) Milan Knežević. Ranka Čarapić, vrhovni državni tužilac dala je odgovore na pitanja postavljena u izlaganju; 18) Šefkija Murić; 19) Emilo Labudović. Izlaganje su komentarisali dr Miomir Mugoša i mr Raško Konjević, a Emilo Labudović je odgovorio na komentare; 20) mr Zarija Franović; 21) Vasilije Lalošević; 22) Maida Bešlić; 23) Andrija Mandić; 24) dr Zarija Pejović. Ranka Čarapić, vrhovni državni tužilac dala je završnu riječ i odgovore na pitanja iz izlaganja.

Deveta tačka – GODIŠNJI IZVJEŠTAJ O RADU SUDOVA U 2010. GODINI

Vesna Medenica, predśednica Vrhovnog suda Crne Gore i predśednica Sudskog savjeta dala je dopunsko obrazloženje Godišnjeg izvještaja. Poslanik Ervin Spahić, predśednik Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu saopštio je stavove Odbora. U pretresu su učestvovali: 1) dr Miodrag Vuković; 2) Neven Gošović; 3) Ervin Spahić. Izlaganje je komentarisala Vesna Medenica, predśednica Vrhovnog suda Crne Gore i predśednica Sudskog savjeta, a Ervin Spahić je odgovorio na komentar; 4) Emilo Labudović; 5) dr Amer Halilović; 6) Srđan Brajović; 7) Vasel Sinishtaj. Izlaganje je komentarisala Vesna Medenica, predśednica Vrhovnog suda Crne Gore i predśednica Sudskog savjeta, a Vasel Sinishtaj je odgovorio na komentar; 8) Mevludin Nuhodžić;


- 10 -

9) Snežana Jonica. Vesna Medenica, predśednica Vrhovnog suda Crne Gore i predśednica Sudskog savjeta dala je odgovore na pitanja istaknuta u izlaganju; 10) Željko Aprcović; 11) Slaven Radunović. Izlaganje su komentarisali mr Milutin Simović i mr Raško Konjević, a Slaven Radunović je odgovorio na komentare. Proceduralnu intervenciju, radi pojašnjenja stava, koristili su Vesna Medenica, predśednica Vrhovnog suda Crne Gore i predśednica Sudskog savjeta i mr Raško Konjević.

* * *

Śednica je prekinuta u 17 sati, a nastavljena śutradan (24. juna) u 11 sati i 25 minuta. Nastavljen je pretres o Godišnjem izvještaju o radu sudova u 2010. godini, u kojem su učestvovali: 12) Milorad Vuletić; 13) Dobrica Šljivančanin; 14) mr Raško Konjević; 15) Koča Pavlović. Izlaganje je komentarisao dr Miodrag Vuković, a Koča Pavlović je odgovorio na komentar; Vesna Medenica, predśednica Vrhovnog suda Crne Gore i predśednica Sudskog savjeta odgovorila je na pitanja postavljena u izlaganjima. Repliku je koristio Ervin Spahić. Proceduralnu intervenciju, radi pojašnjenja stava, koristila je Vesna Medenica, predśednica Vrhovnog suda Crne Gore i predśednica Sudskog savjeta. 16) Obrad Stanišić. Vesna Medenica, predśednica Vrhovnog suda Crne Gore i predśednica Sudskog savjeta odgovorila je na pitanja postavljena u izlaganju; 17) Velizar Kaluđerović; 18) Husnija Šabović; 19) Andrija Mandić. Izlaganje je komentarisao Obrad Stanišić, a Andrija Mandić je odgovorio na komentar; 20) Šefkija Murić; 21) mr Aleksandar Damjanović; Vesna Medenica, predśednica Vrhovnog suda Crne Gore i predśednica Sudskog savjeta dala je završnu riječ i odgovore na pitanja postavljena u izlaganjima. Predśedavajući Rifat Rastoder je podśetio da je u Kolegijumu predśednika Skupštine dogovoreno da se objedini pretres o tri izvještaja Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i da traje najviše četiri sata.

Dvanaesta, trinaesta i četrnaesta tačka - IZVJEŠTAJ O RADU ZAŠTITNIKA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA CRNE GORE ZA 2010. GODINU, - POSEBAN IZVJEŠTAJ ZAŠTITNIKA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA O OSTVARIVANJU PRAVA NA POVRAĆAJ IMOVINSKIH PRAVA I OBEŠTEĆENJU, - POSEBAN IZVJEŠTAJ ZAŠTITNIKA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA O STANJU LJUDSKIH PRAVA MENTALNO OBOLJELIH LICA SMJEŠTENIH U USTANOVAMA Poslanik mr Aleksandar Damjanović intervenisao je proceduralno i saopštio da su


- 11 -

predstavnici Ministarstva rada i socijalnog staranja i Ministarstva finansija bili prisutni na śednici matičnog Odbora, povodom posebnih izvještaja Zaštitinika ljudskih prava i sloboda i pitao zašto nisu prisutni na śednici Skupštine? Predśedavajući Rifat Rastoder odgovorio je da je ovlašćeni predstavnik podnosioca izvještaja Šućko Baković, zaštitinik ljudskih prava i sloboda, a da predstavnici ministarstava nisu u obavezi da prisustvuju śednici Skupštine. Poslanica Nada Drobnjak intervenisala je proceduralno i saopštila da je Odbor za rodnu ravnopravnost, kao zainteresovani Odbor, razmatrao Izvještaj o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za 2010. godinu, a da to nije konstatovano u Izvještaju matičnog odbora. Šućko Baković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda dao je dopunsko obrazloženje izvještaja. U pretresu su učestvovali: 1) dr Halil Duković; 2) Snežana Jonica; 3) Ervin Spahić; 4) Emilo Labudović. Izlaganje je komentarisao Šućko Baković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda, a Emilo Labudović je odgovorio na komentar; 5) Kemal Purišić; 6) Koča Pavlović; 7) Nada Drobnjak; 8) Nataša Vuković; 9) Husnija Šabović; 10) Radojica Živković; 11) Ljerka Dragičević; 12) Milan Knežević; 13) Maida Bešlić; 14) dr Zarija Pejović; 15) Drago Čantrić; 16) dr Miloje Pupović. Izlaganje su komentarisali Šućko Baković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda i Emilo Labudović, a dr Miloje Pupović je odgovorio na komentare; 17) dr Amer Halilović; 18) dr Radosav Nišavić. Izlaganje je komentarisao Šućko Baković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda, a dr Radosav Nišavić je odgovorio na komentar; 19) mr Zarija Franović; 20) Vasel Sinishtaj. Šućko Baković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda odgovorio je na pitanja iz izlaganja; 21) dr Milorad Vuković; 22) mr Aleksandar Damjanović; 23) dr Nebojša Kavarić. Izlaganje su komentarisali Emilo Labudović i dr Zarija Pejović, a dr Nebojša Kavarić je odgovorio na komentare; 24) Vasilije Lalošević; 25) Željko Avramović. Šućko Baković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda dao je završnu riječ, nakon završenog pretresa.

* * *


- 12 -

Śednica je prekinuta u 16 sati i 30 minuta, a nastavljena 28. juna u 12 sati i 30 minuta.

Jedanaesta tačka - IZVJEŠTAJ O RAZVOJU I ZAŠTITI PRAVA MANJINSKIH NARODA I DRUGIH MANJINSKIH NACIONALNIH ZAJEDNICA U 2010. GODINU

Ferhat Dinoša, ministar za ljudska i manjinska prava dao je dopunsko obrazloženje Izvještaja. U pretresu su učestvovali: 1) dr Halil Duković; 2) Milan Knežević; 3) Ljerka Dragičević; 4) Slaven Radunović; 5) Ervin Spahić; 6) Kemal Purišić; 7) Vasel Sinishtaj; 8) dr Branko Radulović. Izlaganje su komentarisali Kemal Purišić i Husnija Šabović, a dr Branko Radulović je odgovorio na komentare. Proceduralnu intervenciju, radi pojašnjenja stavova, koristili su dr Amer Halilović i dr Branko Radulović; 9) Dragoslav Šćekić. Izlaganje je komentarisala Hidajeta Bajramspahić, a Dragoslav Šćekić je odgovorio na komentare; 10) Husnija Šabović. Izlaganje je komentarisao Predrag Bulatović, a Husnija Šabović je odgovorio na komentar; 11) mr Budimir Aleksić; 12) Nada Drobnjak; 13) Predrag Bulatović. Izlaganje su komentarisali: Ervin Spahić, Vasel Sinishtaj i Kemal Purišić, a Predrag Bulatović je odgovorio na komentare; 14) Šefkija Murić; 15) Velizar Kaluđerović; 16) Genci Nimanbegu. Ferhat Dinoša, ministar za ljudska i manjinska prava dao je završnu riječ, nakon završenog pretresa.

Šesnaesta tačka - IZVJEŠTAJ O RADU KOMISIJE ZA SPRJEČAVANJE SUKOBA INTERESA ZA 2010. GODINU

mr Slobodan Leković, predśednik Komisije za sprječavanje sukoba interesa dao je dopunsko obrazloženje Izvještaja. U pretresu su učestvovali: 1) Zoran Jelić; 2) Snežana Jonica. Izlaganje je komentarisao mr Slobodan Leković, predśednik Komisije za sprječavanje sukoba interesa, a Snežana Jonica je odgovorila na komentar; 3) Ervin Spahić;


- 13 -

4) Slaven Radunović; 5) Drago Čantrić; 6) Obrad Gojković; 7) Milorad Vuletić; 8) Emilo Labudović; 9) Zoran Gospić; 10) mr Aleksandar Damjanović; 11) mr Zarija Franović; 12) dr Branko Radulović; 13) Maida Bešlić; 14) Hidajeta Bajramspahić; mr Slobodan Leković, predśednik Komisije za sprječavanje sukoba interesa dao je završnu riječ, nakon završenog pretresa.

Sedamnaesta tačka - PREDLOG ZAKONA O DIGITALNOJ RADIO-DIFUZIJI

dr Vujica Lazović, potpredśednik Vlade i ministar za informaciono društvo i telekomunikacije dao je dopunsko obrazloženje Predloga zakona. U pretresu su učestovali: 1) Zoran Gospić; 2) mr Aleksandar Damjanović; 3) Šefkija Murić; 4) Emilo Labudović; 5) Ervin Spahić. dr Vujica Lazović, potpredśednik Vlade i ministar za informaciono društvo i telekomunikacije dao je završnu riječ i odgovore na pitanja istaknuta u izlaganjima.

* * *

Śednica je prekinuta u 17 sati i 15 minuta, a nastavljena śutradan (29. juna) u 11 sati i 50 minuta.

Petnaesta tačka - IZVJEŠTAJ O RADU CENTRALNE BANKE CRNE GORE ZA 2010. GODINU

mr Radoje Žugić, guverner Centralne banke Crne Gore dao je dopunsko obra-zloženje Izvještaja. U pretresu su učestvovali: 1) mr Božidar Vuksanović; 2) Veselin Bakić; 3) dr Zarija Pejović; 4) Radojica Živković; 5) mr Zarija Franović. Izlaganje su komentarisali: dr Zarija Pejović, mr Aleksandar Damjanović i Radojica Živković, a mr Zarija Franović je odgovorio na komentare;


- 14 -

mr Radoje Žugić, guverner Centralne banke Crne Gore odgovorio je na pitanja postavljena u izlaganjima. 6) mr Aleksandar Damjanović. Izlaganje je komentarisao Zoran Vukčević, a mr Aleksandar Damjanović je odgovorio na komentar; 7) Zoran Jelić. Izlaganje su komentarisali dr Zarija Pejović i mr Aleksandar Damjanović, a Zoran Jelić je odgovorio na komentare; 8) dr Branko Radulović. Izlaganje su komentarisali mr Zarija Franović i mr Radoje Žugić, guverner Centralne banke Crne Gore, a dr Branko Radulović je odgovorio na komentare; 9) mr Raško Konjević. Izlaganje je komentarisao dr Zarija Pejović, a mr Raško Konjević je odgovorio na komentar; 10) Andrija Mandić. Izlaganje su komentarisali mr Radoje Žugić, guverner Centralne banke Crne Gore i dr Nikola Fabris, glavni ekonomista Centralne banke Crne Gore, a Andrija Mandić je odgovorio na komentare; 11) Veljko Zarubica; 12) Dragoslav Šćekić. Izlaganje je komentarisao mr Radoje Žugić, guverner Centralne banke Crne Gore, a Dragoslav Šćekić je odgovorio na komentar;Proceduralnu intervenciju, radi pojašnjenja stavova, koristili su mr Velibor Milošević, viceguverner Centralne banke Crne Gore i dr Zarija Pejović; 13) Zoran Vukčević. Izlaganje je komentarisao Veselin Bakić, a Zoran Vukčević je odgovorio na komentar. mr Radoje Žugić, guverner Centralne banke Crne Gore odgovorio je na pitanja postavljena u izlaganju; 14) Zoran Gospić.mr Radoje Žugić, guverner Centralne banke Crne Gore dao je završnu riječ, nakon završenog pretresa.

* * *

Śednica je prekinuta u 15 sati i 10 minuta, a nastavljena 5. jula u 13 sati i 10 minuta.

Osamnaesta tačka - PREDLOGA ODLUKE O UPUĆIVANJU PRIPADNIKA VOJSKE CRNE GORE U MIROVNU MISIJU UJEDINJENIH NACIJA “INTERNATIONAL SECURITY ASSISTANCE FORCE (ISAF)” U AVGANISTANU

Predśednik Skupštine je podśetio da je Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo konstatovao da ne postoji ustavno-pravni osnov za donošenje ove odluke, pa je neophodno da se Skupština izjasni, odnosno odluči o ustavnom osnovu, saglasno članu 93 Poslovnika Skupštine. Poslanik Velizar Kaluđerović, izvjestilac Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo saopštio je stavove Odbora. Poslanik Srđan Brajović intervenisao je proceduralno i saopštio da o stavu Odbora Skupština ne treba da odlučuje, već ako Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo ocjeni da nema ustavnog osnova za donošenje nekog akta, predlog akta neće se staviti na dnevni red śednice, a ako je stavljen na dnevni red izostavlja se. Predśednik Skupštine je pojasnio proceduru postupanja u smislu člana 93


- 15 -

Poslovnika Skupštine. mr Boro Vučinić, ministar odbrane i predstavnik Savjeta za odbranu i bezbjednost dao je dopunsko obrazloženje Predloga odluke. Zatim se prešlo na izjašnjavanje povodom stava Odbora. Skupština nije prihvatila stav Odbora (glasalo je 73 poslanika – 27 za, 46 protiv) i time odlučila da postoji ustavno-pravni osnov za donošenje Predloga odluke o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija “International Security Assistance Force (ISAF)” u Avganistanu. mr Boro Vučinić, ministar odbrane i predstavnik Savjeta za odbranu i bezbjednost dao je dopunsko obrazloženje Predloga odluke. U pretresu su učestvovali: 1) Milorad Vuletić; 2) Vasilije Lalošević; 3) Borislav Banović; 4) Goran Danilović; 5) Nebojša Medojević; 6) Suljo Mustafić; 7) Genci Nimanbegu, a mr Boro Vučinić, ministar odbrane i predstavnik Savjeta za odbranu i bezbjednost odgovorio je na pitanja iz izlaganja. Proceduralnu intervenciju, radi pojašnjenja stavova, koristili su Nebojša Medojević, mr Boro Vučinić, ministar odbrane i predstavnik Savjeta za odbranu i bezbjednost i Vasilije Lalošević; 8) Predrag Bulatović; 9) dr Halil Duković. Izlaganje su komentarisali dr Branko Radulović i Predrag Bulatović, a dr Halil Duković je odgovorio na komentare; 10) Emilo Labudović.mr Boro Vučinić, ministar odbrane i predstavnik Savjeta za odbranu i bezbjednost dao je završnu riječ, nakon završenog pretresa.

Predśedavajući Željko Šturanović objavio je prelazak na izjašnjavanje o tačkama dnevnog reda o kojima je pretres obavljen ranije.

Godišnji izvještaj o radu sudova u 2010. godini (9. tačka )

Predśedavajući Željko Šturanović je podśetio da je Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu, kao matični odbor predložio da Skupština prihvati Izvještaj i usvoji određene zaključke, a da su poslanici Neven Gošović, mr Aleksandar Damjanović i Snežana Jonica podnijeli amandman na Predlog zaljučaka i predložili da se u Predlog zaključaka doda pet novih tačaka (9 do 13). Dio amandmana koji se odnosi na dodavanje tačke 9 i 10 je preformulisan i sastavni je dio tačke 7 i 8 Predloga zaključaka Odbora, od dodavanja tačke 12 podnosioci amandmana su odustali, a o dijelu amandmana koji se odnosi na dodavanje tačke 11 i 13 treba glasati. Poslanici mr Aleksandar Damjanović i Neven Gošović obrazložili su dio amandmana na Predlog zaključaka Odbora. Poslanik Koča Pavlović saopštio je razloge za izdvojeno mišljenje koje je imao na śednici Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu. Skupština je prihvatila dio amandmana poslanika Nevena Gošovića, mr Alek


- 16 -

sandra Damjanovića i Snežane Jonice (glasalo je 68 poslanika – 50 za, osam protiv, 10 uzdržanih). Skupština je prihvatila Godišnji izvještaj o radu sudova u 2010. godini sa predloženim zaključcima Odbora (glasalo je 67 poslanika – 50 za, 16 protiv, jedan uzdržan).

Izvještaj Vrhovnog državnog tužioca Crne Gore o radu Državnog tužilaštva za 2010. godinu (10. tačka)

Predśedavajući Željko Šturanović je podśetio da je Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu, kao matični odbor predložio da Skupština prihvati Izvještaj i usvoji i određene zaključke. Poslanik mr Raško Konjević intervenisao je proceduralno i predložio amandman na Predlog zaključaka Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu. Predśedavajući Željko Šturanović je saopštio da amandman mora biti formulisan u pisanoj formi i obrazložen, a podnešen do početka pretresa u pojedinostima, što u ovom slučaju nije učinjeno, pa se o amandmanu ne može odlučivati. Skupština je prihvatila Izvještaj Vrhovnog državnog tužioca Crne Gore o radu Državnog tužilaštva za 2010. godinu sa Predlogom zaključaka Odbora (glasalo je 68 poslanika – 39 za, 25 protiv, četiri uzdržana).

Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u 2010. godinu (11. tačka)

Predśedavajući Željko Šturanović je podśetio da je Odbor za ljudska prava i slobode, kao matični odbor predložio da Skupština prihvati Izvještaj i usvoji određene zaključke. Skupština je prihvatila Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u 2010. godinu sa Predlogom zaključaka Odbora (glasao je 71 poslanik – 44 za, 12 protiv, 15 uzdržanih).

Izvještaj o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za 2010. godinu (12. tačka)

Predśedavajući Željko Šturanović je podśetio da je Odbor za ljudska prava i slobode, kao matični odbor predložio da Skupština prihvati Izvještaj i usvoji određene zaključke. Skupština je prihvatila Izvještaj o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za 2010. godinu sa Predlogom zaključaka Odbora (glasalo je 69 poslanika – 64 za, pet protiv).

Poseban izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda o ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenju (13. tačka)

Predśedavajući Željko Šturanović je podśetio da je Odbor za ljudska prava i slobode, kao matični odbor predložio da Skupština prihvati Izvještaj i usvoji određene zaključke. Skupština je prihvatila Poseban izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda o


- 17 -

ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenju sa Predlogom zaključka Odbora (glasalo je 70 poslanika - 60 za, sedam protiv, tri uzdržana).

Poseban izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda o stanju ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u ustanovama (14. tačka)

Predśedavajući Željko Šturanović je podśetio da je Odbor za ljudska prava i slobode, kao matični odbor predložio da Skupština prihvati Izvještaj i usvoji određene zaključke. Skupština je prihvatila Poseban izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda o stanju ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u ustanovama sa Predlogom zaključaka Odbora (glasalo je 69 poslanika – 64 za, četiri protiv, jedan uzdržan).

Izvještaj o radu Centralne banke Crne Gore za 2010. godinu (15. tačka )

Predśedavajući Željko Šturanović je podśetio da je Odbor za ekonomiju, finansije i budžet, kao matični odbor predložio da Skupština prihvati Izvještaj, a da je poslanik dr Zarija Pejović podnio Predlog zaključaka Skupštini povodom razmatranja Izvještaja o radu Centralne banke Crne Gore koje Odbor za ekonomiju, finansije i budžet nije prihvatio, pa o Predlogu zaključaka treba glasati. Skupština nije prihvatila Predlog zaključaka (glasala su 72 poslanika – 35 za, 35 protiv, dva uzdržana). Skupština je prihvatila Izvještaj o radu Centralne banke Crne Gore za 2010. godinu (glasala su 73 poslanika – 45 za, 12 protiv, 16 uzdržanih).

Izvještaj o radu Komisije za sprječavanje sukoba interesa za 2010. godinu (16. tačka)

Predśedavajući Željko Šturanović je podśetio da je Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu, kao matični odbor predložio da Skupština prihvati Izvještaj. Skupština je prihvatila Izvještaj o radu Komisije za sprječavanje sukoba interesa za 2010. godinu (glasala su 74 poslanika – 45 za, 28 protiv, jedan uzdržan).

Predlog zakona o digitalnoj radio-difuziji (17. tačka)

Predśedavajući Željko Šturanović je podśetio da sastavni dio Predloga zakona čine dva amandmana Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo. Skupština je prihvatila Predlog zakona u načelu (glasala su 74 poslanika – 45 za, 11 protiv, 18 uzdržanih) i usvojila Predlog zakona o digitalnoj radio-difuziji (glasala su 74 poslanika – 45 za, 11 protiv, 18 uzdržanih).

Predlog odluke o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju


- 18 -

Ujedinjenih nacija “International Security Assistance Force (ISAF)” u Avganistanu (18. tačka)

Skupština je usvojila Predlog odluke o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija “International Security Assistance Force (ISAF)” u Avganistanu (glasala su 74 poslanika – 46 za, 28 protiv).

Devetnaesta tačka - IZBORI I IMENOVANJA

Predśedavajući Željko Šturanović je podśetio da u okviru ove tačke treba odlučiti o Predogu Vlade za imenovanje člana Odbora Regulatorne agencije za energetiku. Poslanica Snežana Jonica intervenisala je proceduralno i pitala da li je u okviru tačke Izbori i imenovanja predviđen i predlog za imenovanje zamjenika Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore? Predśedavajući Željko Šturanović odgovorio je da će će se ovaj predlog staviti na śednici na kojoj bude Predlog zakona o Zaštitniku/ci ljuskih prava i sloboda Crne Gore. Igor Noveljić, sekretar Ministarstva ekonomije dao je dopunsko obrazloženje predloga za imenovanje člana Odbora Regulatorne agencije za energetiku. U pretresu su učestvovali: 1) mr Aleksandar Damjanović; 2) mr Raško Konjević; 3) Radojica Živković; 4) mr Zarija Franović; 5) dr Branko Radulović.

Skupština je prihvatila predlog Vlade Crne Gore i za člana Odbora Regulatorne agencije za energetiku imenovan je Branislav Prelević (glasalo je 73 poslanika – 37 za, 25 protiv, 11 uzdržanih).

* * *

Śednica je završena 5. jula u 16 sati. Fonografske bilješke śednice čine sastavni dio ovog zapisnika.

Broj 00-61/11-7/4 Podgorica, 5. jula 2011. godine

SKUPŠTINA CRNE GORE 24. SAZIVA

GENERALNI SEKRETAR PREDŚEDNIK mr Damir Davidović Ranko Krivokapić


- 19 -

22.06. u 13.35 h PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Poštovane koleginice i kolege, Počinjemo 9. śednicu prvog redovnog zasijedanja u 2011. godini 24. saziva Skupštine Crne Gore, iako smo u ljetu, proljećnog zasijedanja. Dnevni red ste dobili, a dobili ste i zapisnike sa pete, šeste posebne i osme śednice. Da li ima primjedbi na zapisnike? Hvala vam. Mogu da konstatujem da smo usvojili zapisnike bez primjedbi. Po dogovoru sa Kolegijuma, uvrstili smo u dnevni red predlog Vlade da po skraćenom postupku uvrstimo Predlog zakona o digitalnoj radio-difuziji. Radi se o onome što želimo da ubrzamo oko tehničkih zakona. Iskoristio sam pravo predlagača ovog dnevnog reda da uvrstim predlog Savjeta za odbranu i bezbjednost, Predlog odluke o upućivanju vojnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija International Security Asistens Force (ISAIF) u Avganistanu. Ono o čemu ćemo se morati izjašnjavati je predlog poslanika Koče Pavlovića, da se u dnevni red uvrsti i Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o crnogorskom državljanstvu. Izvolite, kolega Pavloviću, tri minuta.

KOČA PAVLOVIĆ: Hvala, gospodine predsjedniče. Poštovane koleginice i kolege, poštovane građanke i građani Crne Gore, Od sedam uslova koje je pred nas postavila Evropska unija kao uslove koje treba da ispunimo da bi dobili datum za početak pregovora, znači najznačajnije političko pitanje koje se trenutno nalazi pred nama, samo jedan je direktno zavisan od rada Parlamenta. To je donošenje novog izbornog zakona tj. izmjena i dopuna Izbornog zakona. Taj jedan uslov mi nikako ne uspijevamo da ostvarimo. Nismo uspjeli, kao što je javnost bila svjedok, da to uradimo prije dvadesetak dana. Vrlo jasno smo rekli mi iz Pokreta za promjene da smatramo da se radi o rukovođenju koje je bilo loše i koje se fokusiralo na jedan nakaradni model, a taj nakaradni model, poštovane građanke i građani Crne Gore, jeste model po kome se i Srbi i Crnogorci prepoznaju kao nacionalne manjine u Crnoj Gori. Na svaki način se želi, u stvari, onemogućiti srpsko-crnogorsko pomirenje u Crnoj Gori i želi se dodatno radikalizovati politička scena i, sa druge strane, rukovođenje koje za cilj postavlja pravljenje jedne nove koalicije, osim donošenja toga zakona. Poštovane građanke i građani Crne Gore, mi smo se zalagali za drugačiji model manjinskog zastupanja koji bi trajno utemeljio i učinio stabilnom Crnu Goru na srpsko-crnogorskom dogovoru. Ne smatramo da su Srbi i Crnogorci manjina u Crnoj Gori. Mi mislimo da bi se time doprinijelo prevazilaženju podjela u Crnoj Gori koje su bile jako duboke i koje još uvijek neki ovdje pokušavaju da prodube. Drugo pitanje jeste pitanje glasačkog prava. Četrdesetak hiljada građana Crne Gore koji se nalaze u biračkom spisku, usvajanjem novog zakona tj. usaglašavanjem sa Ustavom Izbornog zakona bi trebalo po Ustavu da izgube to biračko pravo. Mi smo upravo predložili zakon o izmjenama i dopunama Zakona o crnogorskom državljanstvu po kome bi, poštovane građanke i građani Crne Gore, svi oni koji su bili u biračkom spisku na dan održavanja referenduma o crnogorskoj suverenosti po automatizmu, onoga dana kada usvojimo taj zakon - da izrazim nadu da će ipak prevladati razum kod većine


- 20 -

u ovom parlamentu - odmah dobili crnogorsko državljanstvo i mi bi apsolvirali ključnu tačku razilaženja kada je u pitanju donošenje Izbornog zakona, čime bi ušli u zonu vrlo izvjesnog donošenja Izbornog zakona.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala vam. Čuli smo predlog poslanika Pavlovića. Stavljam na glasanje predlog da se u dnevni red uvrsti Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o crnogorskom državljanstvu. Za, protiv, uzdržani? Izvolite. Hvala vam. Glasalo je 67 poslanika, 24 za, 43 protiv, nije bilo uzdržanih. Konstatujem da predlog nije dobio potrebnu većinu. Stavljam na glasanje Predlog dnevnog reda u cjelini, sa dvije dopune koje sam naveo na početku, koje će biti na kraju dnevnog reda da bi se poslanici mogli pripremiti. Izvolite. Hvala vam, poštovane koleginice i kolege. Glasalo je 65 poslanika, 58 za, četiri protiv, tri uzdržana. Konstatujem da smo usvojili predloženi dnevni red.

Idemo dalje. Danas smo utvrdili dnevni red devete śednice, a dogovorili se da ugrabimo sljedeća dva sata da pokušamo riješiti pitanja ratifikacija. Imamo i na devetoj sjednici Predlog zakona o potvrđivanju amandmana 6 na Evropski sporazum o radu posade na vozilima koje obavljaju međunarodne drumske prevoze. Kolega Franović je u željezničkom, ali posade su i u drumskim prevozima. U ime predlagača je pomoćnica ministra Mirel Radić-Ljubisavljević. Izvjestioci odbora su kolega Šljivančanin i kolega Stanišić. Da li predstavnici odbora žele riječ? Ne žele. Predstavnik predlagača, takođe ne želi. Mislim da mogu otvoriti pretres. Radi se o amandmanu 6. Mogu li zatvoriti raspravu? Hvala vam, kolege.

Stavljam na glasanje predlog zakona o potvrđivanju amandmana 6 na Evropski sporazum o radu posade na vozilima koje obavljaju međunarodne drumske prevoze. Izvolite, koleginice i kolege.

Hvala vam. Glasala su 42 poslanika, svi su bili za. Da mene ne bi kolega Vuković opomenuo izvršili smo ratifikaciju i ovog međunarodnog akta.

Predlog zakona o potvrđivanju sporazuma o graničnim prelazima za međunarodni saobraćaj između Vlade Crne Gore i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Nadam se da ćemo riješiti onda manji dio problema. Znači, o graničnim prelazima i o graničnim prelazima za pogranični saobraćaj. Objedinjujemo raspravu. Možemo li otvoriti raspravu? Ko se javlja za riječ? Kolega Lalošević, mislim da znam šta će biti predmet njegovog interesovanja, manje regulisani prelazi.

Izvolite, kolega Laloševiću.

VASILIJE LALOŠEVIĆ:Hvala vam. Poštovane kolege, ne znam, gospodin iz Vlade je li tako, pomoćnik

ministra. Nijesu obije deklaracije, odnosno, konvencije sporne. Dakle, Predlog zakona o potvrđivanju sporazuma o graničnim prelazima između Vlade Crne Gore i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine kako onaj o graničnim prelazima, tako ovaj za međunarodni saobraćaj apsolutno nijesu sporne. Ali ja ću iskoristiti ovu priliku da ukažem na neke stvari koje moramo notirati ovdje danas i ukazati i zamoliti za informacije kako je realno stanje na tim graničnim prelazima. Da li je došlo do modernizacije?


- 21 -

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:Gospodine Laloševiću, tu nije pomoćnik ministra unutrašnjih poslova pa ćemo

onda dati pauzu. Ne bih želio da se obraćate osobi A, a treba vam osoba B.

VASILIJE LALOŠEVIĆ:I to je tačno, jer ima jedna, vidjećete, spektakularna akcija, nazvana Lasta gdje

je pronađeno 140 papagaja u gepeku, pa bih sačekao pomoćnika ministra za unutrašnje poslove.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:Sačekaćemo pomoćnike ili ministra. Imamo ukupno četiri tačke i onda bi smo

prešli na sledeću oblast. Nisam htio da budete u temi koja nije pokrivena na pravi način. Ali tu je pomoćnik ministra za sledeću oblast, računam da je tu pomoćnik Pajović. To je sporazum između Makedonije i Crne Gore. Tu imamo pomoćnika tako da ćemo sačekati unutrašnje poslove, brži su nego što smo očekivali.

Znači, predlog zakona o potvrđivanju sporazuma između Crne Gore i Republike Makedonije o socijalnom osiguranju sa administrativnim sporazumom za sprovođenje sporazuma između Crne Gore i Republike Makedonije o socijalnom osiguranju. Čuli ste dva puta slične formulacije. Tu je pomoćnik ministra Pajović. Ne treba ovdje izlaganje.

Otvaram raspravu. Da li ima zainteresovanih? Hvala vam. Završavamo raspravu. Možemo li glasati?

Stavljam na glasanje predlog zakona o potvrđivanju sporazuma između Crne Gore i Makedonije o socijalnom osiguranju skraćeno po nazivu. Izvolite.

Hvala vam, kolege. 50 je glasalo i svi su bili za. Usvojili smo ovaj Predlog zakona. Idemo na još jednu tačku gdje je pomoćnik ministra Pajović tu, a to je Predlog

zakona o potvrđivanju sporazuma između Crne Gore i Švajcarske konfederacije o socijalnom osiguranju sa administrativnim sporazumom za sprovođenje sporazuma između Crne Gore i Švajcarske konfederacije o socijalnom osiguranju. Radi se o istom sporazumu, ali sa drugim državama. Izvolite, pretpostavljam da nema posebnih interesovanja ni za ovu zemlju.

Stavljam na glasanje Predlog zakona, pošto je sporazum iste sadržine … u imenu vjerovatno. Izvolite. Stavljam na glasanje.

Kolege, moramo glasati.Hvala vam. Glasala su 52 poslanika, svi su bili za. Konstatujem da smo usvojili

ovaj Predlog zakona. Ja bih sada dao pauzu 10-tak minuta, jer imamo četiri tačke Ministarstva unutrašnjih

poslova i jednu ministarstva finansija koje se tiču ratifikacija. Možemo li oko Ministarstva finansija pošto je samo jedna tačka da uradimo bez predstavnika predlagača? Hvala.

Na izborima se svi trude da uđu u ovaj parlament, ali kad uđu onda vrlo rado izlaze. Mislim kada su obaveze tu.

Idemo na predlog zakona o potvrđivanju sporazuma između Crne Gore i Irske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanja izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak. Irska, ja mislim da je prvo.... Republike Irske, ali dobro. Ministarstvo finansija, ovlašćeno. Da li se neko javlja za riječ? Pretpostavljam da pomoćnica neće htjeti da daje uvodno obrazloženje, ali želi li neko od vas? Kolega Kneževiću, izvolite.


- 22 -

MILAN KNEŽEVIĆ:Samo želim da mi pojasnite da li gospođa iz ministarstva ima uvodno izlaganje

ili ja mogu da postavim nekoliko pitanja. Jer ovo je u formi pitanja, želim da postavim nekoliko pitanja vezano za ovaj sporazum.

PREDŚEDNIK RAKO KRIVOKAPIĆ:Nama je tu pomoćnica. Ostali statusi me ne interesuju. Ministar je tu, može odgo

voriti.

MILAN KNEŽEVIĆ:Mene interesuje da li će ona imati uvodno izlaganje vezano za ovu..

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:Ne, nije htjela uvodno izlaganje, ali daće vam odgovor. MILAN KNEŽEVIĆ:U redu. PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:Ministar je bio brz, Ministarstvo unutrašnjih poslova vrlo je efikasno, kao što vid

ite. Izvolite, kolega Kneževiću.

MILAN KNEŽEVIĆ:Znači, samo da utvrdimo, radi se o pomoćnici ministra finansija, to je sigurno.

Tako da ne ulazimo u nikakve zabune više. Samo sam želio vezano za ovaj sporazum da dobijem nekoliko informacija koje će mi biti značajne za glasanje i za neku moju diskusiju. Znači, sklapamo sporazum sa Republikom Irskom i ja bih volio da dobijem neke opšte informacije, recimo ko je predsjednik Republike Irske i ko je premijer? Jer se zbilja radi o veoma važnom sporazumu koji će da potvrdi naše evropske reference i želje da što prije zakoračimo u evropsku uniju, pa smatram da bi bilo veoma važno da dobijemo te informacije kako bih ja mogao posle da se opredijelim i oko glasanja i oko diskusije. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:Hvala. Jedan od očeva utemeljivača je Majk Kolins a nije bio prvi predsjednik

iako je otac utemeljivača. E, sad ko je tekući predsjednik nije pitanje sporazuma, ali izvolite. Mislim da na nagradno pitanje nećete dobiti odgovor. Možete, samo izvolite.

MILAN KNEŽEVIĆ:Zahvaljujem.Pošto me često iz ovih suprotnih klupa napadaju da nisam utemeljen u Crnoj

Gori, neka ovo bude jedan moj mali doprinos i Crnoj Gori i našem putu ka evropskim integracijama. Ja ću vam pomoći, predsjednik Irske je Mery McAleese, znači gospođa, a premijer je Enda Keni. Znači, gospodin, gospodine Stanišiću, tako da možda je ipak i važno da znamo sa kime sklapamo sporazum, …. čelni ljudi država sa kojima sklapamo ovakve sporazome. Znate li iz kojeg razloga to govorim? Zato što je Irska prva zemlja


- 23 -

koja je zvanično priznala Crnu Goru 20. juna 2006. godine. Gospodine Krivokapiću, možda je Island priznao SDP, a Irska je priznala DPS, jer ovo piše na Ministarstvo vanjskih poslova čiji je ministar gospodin Roćen. Ovdje piše da je priznata 20. juna 2006. godine od strane Republike Irske. Znači, da smo prije dva dana imali sjednicu, obilježili bismo pet godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa sa Republikom Irskom, što je veoma značajno. Međutim, tužna je činjenica da je trebalo da prođu četiri godine da se imenuje nerezidentni amabasador koji je u Budimpešti i koji je potpisao ovaj sporazum sa gospodinom Roćenom vezano za stanje rezidenata u Irskoj i u Crnoj Gori. Meni je bilo veoma značajno da dobijemo informaciju koliko u Crnoj Gori ima takozvanih irskih rezidenata i obratno, ko je inicirao potvrđivanje ovog sporazuma i da li je stvarno riječ o našoj evropskoj obavezi ili smo u stvari mi zaključili da nam je veoma značajno i potrebno da dođe do poboljšanja tih odnosa između Crne Gore i Republike Irske. Takođe me interesuje koliko je irskih kompanija koje posluju u Crnoj Gori i koliko je crnogorskih kompanija koje posluju u Irskoj. Veoma mi je značajno da saznam šta je do sada uradio ambasador Crne Gore u Velikoj Britaniji na pospješivanju ekonomske saradnje i turističke ponude,odnosno promivisanju turističkih i prirodnih potencijala Crne Gore kako bi bila interesatna ekonomska destinacija za Irsku, a računam i za ostale zemlje Komonvelta. Došao sam do nekih podataka koji mogu da doprinesu boljem razumijevanju ovog sporazuma. A to je da je ukupna robna razmjena između dvije zemlje u 2010. godini iznosila 1900.000 evra, od čega je uvoza bilo 1 000 900 a izvoza 6.122 evra. Znači, direktne strane investicije u Crnu Goru iz Irske u 2010. godini iznosile su 1 400.000 eura. Mi smo uvezli 1 0009.000 evra a izvezli smo 6.112 evra u Republiku Irsku, što su zbilja ovako značajni ekonomski parametri. Smatram da ovaj sporazum treba da ih poboljša i da u budućnosti budemo više zainteresovani za zemlje Komonvelta, a naravno i naš amasador u Londonu, a i ambasador u Mađarskoj, naravno, kao i ambasador Irske. Mislim da to što imamo nerezidentnog ambasadora dovoljno govori o odnosu Irske prema značaju koji ima Crna Gora za nju. Ambasador iz Velike Britanije je poslije četiri godine tek promovisan. Ono što je značajno jeste da su te direktne strane investicije Irske u Crnu Goru u 2009. godini iznosile 14,08 miliona evra. 14 puta više nego u 2010. Godini, što je upozoravajuće i zabrinjavajuće. Smatram da preko ovakvih sporazuma ne treba da pretrčimo. Nemojte da očekujete da ja u svakom momentu znam kako se zove i predsjednik Republike Irske i premijer. Ipak su tu neke službe, i tu je Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo finansija. Sa kojom god državom budemo sklapali ovakve ili slične sporazume, ja ću postavljati ovakva pitanja da se upravo ovaj parlament ne bi pretvorio u nekakvo pretrčavanje i u nekakvu “evropsku maglu” umjesto da konkretno doprinesemo ovoj priči. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:Vama hvala na trudu, kolega Kneževiću. Izvolite, ko još želi da bude na temi iz zemlje svetog Patrika?Sveti Patrik je uradio jednu vrlo važnu stvar, razdvojio je riječi da se više ne pišu

jedinstveno.Da li još neko želi riječ? BILJANA ŠĆEKIĆ:Ovaj ugovor sklapamo zato što je to interes Crne Gore, a ne zato što nam bilo

ko to sugeriše, jer se na taj način stvara okvir za izdašnije investicije, s obzirom da se


- 24 -

stvaraju uslovi za izbjegavanje dvostrukog oporezivanja. To je jedna važna stvar ovog ugovora. Druga važna stvar ugovora je što se stvara takođe zakonski i institucionalni okvir za saradnju poreskih adminsitracija na izbjegavanju poreskih prevara, s obzirom da je to jedan od problema današnjeg biznisa. Predlažem Skupštini da usvoji ovaj sporazum. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:Ovo je bila završna riječ, ali korisna su nam vaša istraživanja. Idemo dalje.Možemo li glasati zelenu transverzalu sa Irskom? Izvolite. Hvala vam. Glasalo je za 50 poslanika, 1 je bio protiv. Hvala.Zahvaljujem i pomoćnici Šćekić na brzoj reakciji na poziv. Još brži su bili, što im i pripada predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova, u

punom sastavu. Dobro je saznanje da se MUP stara o mišljenju Parlamenta, da ne kažemo kontrolnoj funkciji parlamenta.

Idemo na ono što je kolega Lalošević krenuo u njegovoj pripremljenoj raspravi o Predlogu zakona o potvrdjivanju sporazuma o graničnim prelazima u međunarodnom saobraćaju između Vlade Crne Gore i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Htio sam samo da vas uvedem u raspravu ponovo. Objedinjujemo raspravu o Bosni i Hercegovini, i za granični i za pogranični saobraćaj.

Možemo li, kolega Laloševiću, objediniti tu raspravu? Izvolite.

VASILIJE LALOŠEVIĆ:Poštovane kolege, poštovani predstavnici Ministarstva, Danas na dnevnom redu imamo dvije ratifikacije zakona, odnosno sporazuma

o graničnim prelazima izmedju Vlade Crne Gore i Vijeća ministara BiH i imamo tzv. međunarodni saobraćaj, takođe o prekograničnim prelazima. Ponavljam ono što sam rekao onda kada gospoda iz Ministarstva nijesu bila, oba zakona odnosno potvrđivanje sporazuma apsolutno nijesu sporni, jer intencija svih nas ovdje je da uspostavljamo što bolje i bliže odnose pogotovo sa zemljama bivše Jugoslavije. Sporazum o graničnim prelazima za međunarodni saobraćaj je vrlo značajan, a takođe je vrlo značajan i ovaj koji se tiče graničnog prelaza. Ne bih ulazio i tehničke detalje ovoga, ali sam namjerno prijavio diskusiju na ovu temu zato što sam uzeo učešće i na Odboru za međunarodne odnose i evropske integracije i postavio nekoliko pitanja. U tom kontekstu samo bih vratio sjećanje gospodi koja je prisustvovala toj sjednici.

Naime, sporazum između Vlade Crne Gore i Vlade BiH, odnosno Vijeća ministara, potpisan je u cilju unapređenja prometa roba i kretanja građana između dvije država i olakšanja prekograničnog prometa. Naravno, pitanje koje sam tada postavio i koje je zaista bilo aktuelno svih ovih godina jeste pitanje da li smo na ovaj način najzad eliminisali takozvane male, nezavedene u aktima obje države, švercerske puteve.

Vi se sjećate, uvažena gospodo, da su ovi mali seoski putevi između granice Crne Gore i Republike Srpske, odnosno BiH, dakle, granice sa Hercegovinom bili veoma porozni. Imamo ovdje informaciju da se u tom dijelu granice švercovalo sve i svašta, od auta, na žalost, bilo je i trgovine, do cigara, do lažnog pića, do umjetnina. Zatim je uslijedila jedna spektakularna akcija ,,Lasta ulovila papagaje.’’ I to je ono o čemu sam govorio, naravno, ne želeći da karirikiram nego jednostavno prenosim nešto što su navodi


- 25 -

iz štampe. Kaže: ’’U Zastavi 101 beogradskih tablica cvrkutanje ptica bilo je sumnjivo carinicima, policajcima i onda je otkriveno da se u gepeku nalazi 154 papagaja koji su “letjeli u Crnu Goru” kao i 200 skupocenih ptica i 50 hrčaka.“ Naravno, ova mala karikatura samo treba da nas podsjeti na jedno vrijeme koje je mislim iza nas, a koje je otvaralo nešto što smo svi znali u Crnoj Gori, što su i papagaji cvrkutali, da su ogromne količine cigara, nafte, lažnog pića i svega drugoga, ponavljam još jednom, nažalost, bilo je trafikinga, upravo prolazili tom granicom. U tom kontekstu pitao sam, čini mi se da je gospodin Pejanović tada bio, da li, osim unapređenja privredne, obrazovne zdravstvene, kulturne, sportske i druge saradnje, jer to omogućava građanima sa jedne i sa druge strane granice, pola sela je u Hercegovini, pola je u Crnoj Gori, da imaju normalan uobičajen svakodnevni život, da li će to omogućiti da se najzad na tom dijelu crnogorske granice eliminiše takozvani privatni ili divlji švercerski kanali? Dobio sam odgovor da hoće. Očekujem da će gospodin Pejanović ili gospodin ministar i danas u plenumu isto kazati. I vraćam se na jedno značajno pitanje.

Kada govorimo o ovoj temi, moramo se zapitati da li smo u Crnoj Gori, vezano za granične prelaze, bilo ove malogranične bilo ove međunarodne, pokušali da napravimo izvjesnu modernizaciju u oblasti tehnike. Gospodin Đukanović kada je premijer, dobio je od mene pitanje sljedeće sadržine: Pošto sam tražio da vidim gdje je gospodin Taksin Šinavatra ušao, na koji granični prelaz, u Crnu Goru, da da takozvane biometrijske podatke, dobio sam odgovor da postoji kompjuterizovani sistem svih graničnih prelaza, izuzev sa Iliinog Brda nijesamo imali podatke. Izrazio sam sumnju da je gospodin Šinavatra ušao u Crnu Goru preko Ilinog Brda. Ni to nije bila karikatura nego stvarno stanje stvari koje se tada dešavalo na našim graničnim prelazima. Da li je došlo do tehničke modernizacije? Da li mi u svakom trenutku možemo da znamo ko je ušao a ko je izašao iz Crne Gore. Da li možemo i ovoga gospodina Šinavatru da pronađemo u tom kompjuteru? Gdje je osim graničnih prelaza mogao da uđe? Postojala su dva mjesta gdje je mogao da da biometrijske podatke, u Frankfurtu i u Njujorku, čini mi se. Nemamo informaciju za ta dva mjesta, ali smo sumnjali da je ušao preko Ilinog Brda, dao biometrijske podatke, vratio se i dobio državljanstvo itd.

Dakle, mi nemamo mogućnosti da napravimo takozvane stacionirane i mobilne kamere na svim graničnim prelazima. Mi nemamo mogućnost da napravimo senzore. Mi nemamo mogućnost da propratimo svaki pokret na granici. Šalu na stranu, veoma je ozbiljna tema. Imamo mogućnost da najzad u ovoj oblasti dovedemo k poznaniju prava sve one koji su jedno ludo vrijeme koristili za enormno bogaćenje i za švercovanje svega i svačega. Ponavljam još jednom, pogotovo granični prelazi između Crne Gore i BiH-a omogućiće onom takozvanom običnom čovjeku koji zadovoljava sve vrste potreba, od ekonomskih, zdravstvenih, obrazovnih, socioloških, kulturoloških, da posjeti svoje komšije i rođake sa one strane granice u Hercegovini. Nadam se u Boga da ćemo ovom tehnikom onemogućiti sve ono što je bila pošast svih ovih godina u Crnoj Gori. Hvala vam.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:Hvala Vama.Možda je među papagajima bio neko od tih gostiju za koje ne znamo đe su ušli.


- 26 -

Idemo dalje.Ko se javlja za riječ? Objedinjene su tačke o graničnim i pograničnom prometu sa Bosnom i Hercego

vinom. Kolega Konjević. Izvolite.

RAŠKO KONJEVIĆ:Mislim da i njegova namjera nije bila da bagateliše rad državnih organa, ali mis

lim da je naveo loš primjer. Zato što ja imam prijatelja koji se bavi uzgajanjem ptica. 150 papagaja može da vrijedi ozbiljan novac, posebno još ako znaju da pričaju. To može da bude do stotine hiljada eura. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:Bilo je i nešto hrčaka, koliko se sjećam, kolega Laloševiću. Izvolite.

VASILIJE LALOŠEVIĆ:Ako poznaju situaciju u podgoričkom parlamentu, onda su mnogo opasni. Nara

vno, nijesam htio da karikiram, ovo je veoma ozbiljna tema. Zaista, istražujući pitanja o ovom izuzetno važnom zakonu, desilo se da sam na Internetu pronašao tekst i posebno me zaintrigiralo kako su ovi papagaji privukli pažnju državnih organa.

Posebno je bio sumnjiv crvkut koji je dolazio iz gepeka i koji je skrenuo pažnju carinicima i policajcima. I naravno, sve ovo može da bude jedan dobar štos. Mislim da sam postigao cilj i napravio jedan dobar štos, jednu lijepu atmosferu, ali bogami i da uputimo ozbiljne poruke ovim ljudima iz MUP-a da naprave tu kompletnu modernizaciju, prije svega, tehničkih sredstava veze. Ponavljam još jednom, nadam se, pošto se ovaj događaj zbio prije godinu dana, mislim da oni nijesu involvirani u ovaj proces oko izbora u podgoričkom parlamentu. I tu možete biti mirni, gospodine Konjeviću, sve do 19. jula.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:Ali molim vas da bude oponiranja. Znači, vi ste više za neku drugu vrstu ptica.Izvolite, kolega Labudoviću.

EMILO LABUDOVIĆ:Hvala, gospodine predsjedniče.Kolega Laloševiću, ja mislim da ovaj put nijeste pogodili u metu. Problem ta

kozvane tehničke opremljenosti graničnih prelaza, koji u jednoj savremenoj putnoj komunikaciji, i kako god hoćete, jesu pomoćno sredstvo, nije problem svih problema. Bile su naše granice obezbjeđivane i bez tih elektronskih kamera i bez tih senzora, pa bogami su bile za one kojima je to bilo zabranjeno da ulaze i da izlaze i te kako sigurne i te kako zaštićene. S druge strane, vi znate za problem na granici između Meksika i Sjedinjenih Američkih Država. Gotovo da nema fizičkog i elektronskog sredstva i pomagala koje na toj granici nije u funkciji, pa taj problem ne da nije riješen nego nije ni načet. Kolone i kolone meksičkih iseljenika, emigranata raznih kalibara, od onih ekonomskih, socijalnih, pa preko kriminalaca, danonoćno prelaze na jednu i na drugu stranu. Ali po mom dubokom uvjerenju, i na tom Ilinom Brdu i svim našim brdima, koja sad dijele Crnu Goru od ostatka svijeta, nije problem u elektronici, problem su, gospodine Laloševiću, oni prelasci koji su legalni tj. pod okriljem države, a nigdje nijesu registrovani. I problem su oni


- 27 -

građani Crne Gore ili državljani ili gosti koji u Crnu Goru mogu da uđu i da izađu vrlo legalno, a da pri tom njihov ulazak i njihov izlazak ne bude evidentiran ni u jednom od oblika evidencije koja se vrši na graničnim prelazima, ni kamerama ni upisom ni ispisom ni pečatom u pasošu itd. Desetine i desetine i te kako traženih građana i državljana Crne Gore nestali su netragom preko Iliinog ili kojekakvih sve brda, a da pri tom nije bio problem u kamerama, nego u onima koji su sklopili oči u tom momentu da bi neko mogao da uđe i da izađe, zavisno od interesa onih koji su ih sprovodili u jednom ili drugom pravcu. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:Hvala, kolega Labudoviću.Izvolite, kolega Laloševiću.

VASILIJE LALOŠEVIĆ:Kada smo imali sličnu repliku prije par dana, rekao sam da sa indignacijom od

bacujem ove opšte napade od strane gospodina Labudovića. Vi ste u pravu, gospodine Labudoviću, vezano za to. Ja u ovoj mojoj diskusiji nijesam da ulazim u jednu dozu gorčine prema nekoj praksi koja se odvijala na tim graničnim prelazima i zato sam se osvrnuo prije svega na ono što se može ispraviti. Učinjenom postupku, nažalost, “mane nema”. Mnogo je bilo ružnih stvari. Prije svega bilo je trafikinga ljudi na tim poroznim graničnim prelazima, bilo je velikog šverca. Bezbroj novinskim članaka je govorio o tome. Jedan sam od onih ljudi koji ne žele da se vraćaju u prošlost i ne žele da apostrofiraju neke stvari koje su davno ispričane. Pričali smo mi svih ovih godina o svemu tome. Ukazao sam na potrebu poboljšanja evidencije Ministarstva unutrašnjih poslova, odnosno granične policije. To otvara i neke druge stvari koje možemo i ovom prilikom započeti, a negdje na Odboru za bezbjednost i odbranu nastaviti. Možda treba razmišljati u Crnoj Gori o tzv. reorganizaciji granične policije, o formiranju tzv. mobilnih ekipa kao što postoje u zemljama regiona. Imate zemlje regiona gdje postoje mobilne ekipe granične policije koje u svakom trenutku mogu doći do tog graničnog prelaza i eliminisati sve one opasnosti koje prijete, sve ovo o čemu smo vi i ja govorili. Možemo otvoriti i ozbiljne priče o postojećem načinu instaliranja tih tehničnih uređaja duž granice. Mislim da ovom prilikom treba apostrofirati jednu stvar i zato sam pažnju usmjerio na to da se u graničnom dijelu, kada se tiče ovog prvog sporazuma, omogući lakši život, prije svega onih žitelja koji žive s jedne i druge strane granice, iz socijalnih, kulturnih, obrazovnih, ekonomskih, porodičnih, vjerskih ili drugih opravdanih razloga. Mislim da je u tome bila intencija ovog. O svemu ovome, biće dana za megdana. Pričaćemo mi o svemu tome. Dolaze neki standardi koje Evropa ne nameće, nego su oni nužna potreba, a mi ćemo ih morati primjenjivati. Neće se više dešavati da dva poslanika, jedan je sada izašao, kada krenu na jedan skup u Dubrovnik, upravo na tom famoznom prelazu Ilino brdo stoje sat i po vremena, a da pored njih prolaze kolone i kolone. To je bio događaj ....

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:Ja sam imao ljepše iskustvo. Nijesu mi dozvolili kao poslaniku da se vratim u

zemlju. To je već malo bolje iskustvo iz 1996. godine i još malo dalje.


- 28 -

Možemo li da završimo raspravu? Ministar Brajović, završna riječ o dvije tačke dnevnog reda.

IVAN BRAJOVIĆ:Hvala, gospodine predsjedniče. Uvaženi poslanici, saslušao sam kratke komentare i diskusiju. Mislim da su usm

jerene najdobronamjernije na unapređivanje sistema u kontroli granice. Moram da vam kažem da je Vlada Crne Gore tome potpuno posvećena. Vlada Crne Gore i Vijeće ministara Bosne i Hercegovine u namjeri upravo da razviju i unaprijede dobrosusjedske odnose su se sporazumjeli o otvaranju graničnih prelaza za međunarodni pogranični saobraćaj, preko kojih se obavlja saobraćaj putnika i robe na zajedničkoj državnoj granici, njihovu kategorizaciju, rad inspekcijskih službi, radon vrijeme graničnih prelaza. Za vašu informaciju, ukupna dužina granične linije između Crne Gore i Bosne i Hercegovine iznosi 254,4 km, od čega na kopnu 204,5 km, na Bilećkom jezeru je 11,7 km i rijekama 38,2 km, rijekom Pivom 3,2 km, rijekom Tarom 24,8 km i rijekom Ćehotinom 10,2 km.

Koji granični prelazi su postojali? Granični prelazi koji su do sada postojali su bili u Crnoj Gori Metaljka, u BiH, takođe, Metaljka, drugi prelaz Šula, u Bosni i Hercegovini to je Vitina, Šćepan polje, u Plužinama, sa druge strane Hum, Krstac u Nikšiću, Krstac i sa druge strane, Vraćenovići Nikšić, Deleuša s druge strane, Ilino brdo Nikšić, Klobuk s druge strane, Sitnica Herceg Novi, Zupci s druge strane. Ovim sporazumom se ustanovljavaju još dva granična prelaza, Viteljica Nikšić i Meštrovac Pljevlja.

Zajednička komisija Crne Gore i Bosne i Hercegovine razmatra mogućnost uspostavljanja zajedničkih graničnih prelaza i vršenja zajedničke granične kontrole, principom jednog zaustavljanja, što je bilo racionalnije i efikasnije na graničnim prelazima koji su izgrađeni donatorskom podrškom Evropske unije, i to: Sitnica - Zupci, Ilino brdo - Klobuk, Šćepan polje - Hum. Takođe, zajednička komisija razmatra mogućnosti da uspostavi zajedničku graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prelazima u pograničnom saobraćaju Viteljica - Meštrovac. Jedan je na teritoriji Bosne i Hercegovine, a drugi je na teritoriji Crne Gore. Kada je riječ o graničnim prelazima za međunarodni saobraćaj, tim sporazumom pet graničnih prelaza određeno je za međunarodni, drumski, robni i putnički, a jedan saobraćaj je određen za međunarodni drumski, putnički saobraćaj, i to Šula. Što se tiče ovih pograničnih, oni su upravo stvoreni i napravljeni da bi se omogućio lakši prelaz putnika i ljudi koji žive u pograničnom području. Da podsjetim, takođe, da sa Bosnom i Hercegovinom imamo sporazum da naši putnici sa teritorije čitave Crne Gore, naši građani,mogu putovati sa biometrijskom ličnom kartom, i sa druge strane je, takođe, to urađeno.

U većini odgovora na pitanja koja su postavljena odgovor je da. Znači, povelo se računa tim sporazumom, kada se otvore ova dva nova prelaza, onda , slovom i brojem, utvrđeno je da postoje 44 sporedna puta koji prelaze preko zajedničke državne granice i da oni treba da se zapriječe, zaruše i onemoguće prelazni tim putevima. Što je urađeno do sada? Urađen je elaborat zatvaranja sporednih puteva pogodnih za nezakonit prelazak državne granice. Dogovoreno je da zatvaranje pola urade oni, pola mi. Usaglašena je dinamika zatvaranja koja bi trebala da precizira i počne realizovati nakon sastanka u Podgorici koji je planiran početkom jula ove godine. Opredijeljena su sredstva i na tenderu je izabran izvođač radova. Prema potpisanom Sporazumu o graničnim prelazima za međunarodni saobraćaj, strane potpisnice će, adekvatnim sredstvima i odgovarajućom


- 29 -

kontrolom, zatvoriti sve lokacije koje sporazumom nijesu određene kao granični prelazi, o čemu treba da obavijeste svoje građane.

Urađen je značajan napor da se ova stvar uredi na potpuno regulisan pravno zakonit način i da imamo omogućavanje prelaza na samo za to propisanim mjestima. Takođe, odgovor je da su svi granični prelazi povezani sa Interpolovom bazom podataka i napravljeno to na najbolji mogući način da sada funkcioniše potpuno umreženo. Imamo kontrolu prelazaka i sa stanovišta Interpolove baze podataka. Pomenuta su i dokumenta. Dokumenta se mogu izdati ili u Crnoj Gori, ili na dva mjesta u generalnim konzulatima u Njujorku i Frankfurtu, i nigdje drugo niko ne može dobiti dokumenta Crne Gore. Hvala na podršci ovim sporazumima.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:Stavljam na glasanje Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o graničnim prel

azima za međunarodni saobraćaj između Vlade Crne Gore i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Za, protiv, uzdržani? Izvolite.

Hvala vam. Glasala su 43 poslanika, svi su bili za. Konstatujem da smo usvojili Predlog zakona.

Idemo na Predlog zakona sa istom zemljom, samo je sada o pograničnom saobraćaju. Za, protiv, uzdržani? Izvolite.

Hvala vam. Glasalo je 45 poslanika i svi su podržali zakon. Hvala vam.Idemo na Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Crne Gore

i Vlade Republike Srbije o saradnji u zaštiti od prirodnih i drugih katastrofa. Nadam se - i od drugih katastrofa - da se mnoge stvari podrazumijevaju. U ime odbora su kolege Labudović i Obrad Stanišić.

Otvaram pretres. Ko se javlja za riječ? Kolega Lalošević. Izvolite.

VASILIJE LALOŠEVIĆ:Zahvaljujem, predsjedniče. Poštovane kolege, gospodine ministre, pomoćniče ministra, Zbog preuzetih obaveza u Klubu bio sam dužan da se i po ovoj tački dnevnog reda

obratim cijenjenom auditorijumu. A šlagvort na moju diskusiju po ovoj tački dnevnog reda bila je jedna veoma

zanimljiva i interesantna rasprava koju smo imali na Odboru za bezbjednost, a ticala se analize Izvještaja o stanju sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori u 2010. godini sa informacijom o poplavama u Crnoj Gori.

O poplavama u Crnoj Gori je sve rečeno. Ja ne bih ovom prilikom govorio. Ono što smo imali prilike da čujemo, nas iz opozicije uvjerilo je da ne treba da podržimo taj izvještaj. Ali, odmah da razbijemo dilemu - podržaćemo ovaj ugovor sa Srbijom, prije svega, što je i u obrazloženju stavljeno da je to veoma značajno. Nije riječ o tome što nam je to jedna od najbliskijih zemalja i što smo nekada živjeli u jednoj državi, nego je činjenica da sve ovo budemo radili u narednom periodu iz te oblasti podrazumijeva neku vrstu solidarnosti, efikasne reakcije i profesionalnosti svih segmenata koji se bave ovom temom u obje zemlje.

Ja ću podsjetiti na nekolike stvari koje smo imali prilike da raspravljamo juče ili prekjuče. Sistemski odgovor države, po našem mišljenju je, što se tiče poplava u Crnoj Gori, nažalost, zakazao. Govorili smo da treba naučiti lekcije i pominjali smo svi zajedno, iako smo različito glasali u zaključcima, da moramo napraviti nacionalnu platformu, da


- 30 -

moramo pojačati i poboljšati materijalne rezerve, da moramo izraditi opšte planove kako opštinske, tako i na državnom nivou, da moramo, to su gospoda iz ministarstva kazala, praviti neke vrste simulacijskih vježbi kako se nikada više ovakve stvari ne bi ponavljale, da moramo, prije svega, napraviti jedan koncept procedure javnih nabavki koji će biti regularan i da moramo izgraditi normativu koja će omogućiti efikasan odgovor države. Oko tih zaključaka, uočenih nedostataka i pouka iz tih nemilih događaja smo se složili.

Ponavljam još jednom, nije ništa strašno, gospodine Begoviću i gospodine ministre, ako jedan broj ljudi iz Odbora za bezbjednost nije podržao taj izvještaj, jer mi smatramo da se moglo bolje raditi, da se mora krenuti na posao koji je neko tada najavio. Neko je na tom odboru najavio da su počeli, ili da će uskoro početi razgovori sa predstavnicima Albanije oko sliva rijeke Drim.

Sada je kraj juna. Jedan od zaključaka koji je prihvaćen konsenzusom je da Odbor za bezbjednost napravi posebnu sjednicu, koja će se ticati svega ovoga i koja će dovesti stručnjake i ljude iz ministarstva da govorimo o ovoj temi. Jedan moj apel svima nama i cjelokupnoj crnogorskoj javnosti - o ovoj temi moramo razgovarati ili početkom septembra ili do kraja septembra. Ovu temu ponovo ne smijemo ostavljati za oktobar, novembar i decembar. Počinje sezona kiša, nemojte da nam se ponovi ovo što nam se dogodilo. Izvucimo pouke i u tom kontekstu ja i doživljavam ovaj sporazum između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Srbije u saradnji o zaštiti prirodnih i drugih katastrofa, kao jedan od vidova mogućnosti da to isto uradimo ukoliko već nijesmo i sa ostalim zemljama regiona.

Imamo najavu, izvolite, gospodo iz Vlade, obavite razgovor sa zvaničnicima Albanije, vidite zašto je došlo do prevelikog odlivanja iz sliva rijeke Drim. Zašto je poplavljena Zeta, Rijeka Crnojevića i jedan dio sela oko Bojane u Ulcinju? Napravite jednu strategiju koja će svima vama biti od koristi. O onim manama koje smo vam kazali na Odboru za bezbjednost ne bih ovom prilikom i ne bih da opterećujem plenum.

Rekli smo Vam, gospodine Begoviću, šta mislimo, rekli smo Vam da je nepodnošljiva lakoća arogancije, ne mislim Vaše, nego države ukoliko dozvoljava da stambeni objekti izgrađeni na Crnogorskom primorju do 2005. godine nemaju elementarne uslove za zaštitu od požara ili zemljotresa. Rekli smo vam i onaj dan kada smo razpravljali o izmjenama Zakona o spašavanju i zaštiti da država mora povesti računa o tome. Na Crnogorskom primorju nikle su zgrade sa deset i jedanaest spratova, pogotovo u Budvi, koje vise na obodima brda. Nemojte da dozvolimo da se zbog procedure i grešaka u procjeni nekoga ko vrši inspekciju desi neka katastrofa, da kucnem, da se više nikada ne desi onaj katastrofalni zemljotres iz...

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:Hvala Vama, kolega, Laloševiću. Za diskusiju su se prijavili kolege Labudović, Knežević i Pavlović. Izvolite.

EMILO LABUDOVIĆ:Gospodine predsjedniče, koleginice i kolege i gospodine ministre, Možda će izgledati paradoksalno, ali u prilici sam da ovdje s obzirom da moje

kolege poslanici iz Kluba trenutno nijesu prisutni, govorim samo u svoje ime, neću glasati za ovaj sporazum. Izgleda rekoh paradoksalno, jer ne samo moj politički interes, već moj građanski interes jeste da se sa svima u regionu, a naročito sa Srbijom potpišu ovaj i ovakvi sporazumi, jer kad se desi nešto što je kataklizma, kad se desi nešto što je nesreća, pomoći i solidarnosti nikad nije dovoljno.


- 31 -

Ono što me upućuje i što me motiviše da glasam protiv jeste odnos Vlade Crne Gore prema projektu koji se realizuje u Republici Srbiji u saradnji sa Rusijom, a to je Centar za vanredne situacije u Nišu. Testirali smo odnos Vlade Crne Gore prema tom projektu kroz poslaničko pitanje koje je postavio kolega Strahinja Bulajić i nezadovoljni smo odgovorom. Naime, odgovor koji smo dobili od Vas, gospodine ministre, a koji glasi - da će se Crna Gora tome projektu priključiti kad tad i druge i u mjeri u kojoj se priključe druge države iz okruženja, mislim da ne zadovoljava, prije svega, interese građana Crne Gore. Ne govorim o političkim interesima. Jer, kad se desi zemljotres, kad se dese poplave, kad se dese nesreće, najmanje je bitna politika. Iskustvo koje ima Crna Gora, sa najvećom katastrofom u novije vrijeme sa kojom se suočila, to je onaj zemljotres iz 1979. godine, govori baš suprotno. Govori i podastire činjenicu da je Srbija bila, opet govorim isključivo kao građanin bez ikakve političke konotacije, a podaci su na mojoj strani, vi me demantujte ako griješim, ta koja je prva pritrčala u pomoć i pružila najviše pomoći u svim mogućim oblicima - materijalne, novčane, fizičke i kakve god hoćete.

Mislim da je, prije svega, interes Crne Gore i njenih građana i da je to jedna od mjera predupređenja od eventualnih kataklizmičkih dešavanja priključenje tome Centru za vanredne situacije i da time Crna Gora može samo da dobije. Sve dok se na taj način odnosite prema tom projektu, mi, nažalost, ovdje sam samo samo ja, ne možemo da damo podršku ovome projektu. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:Kolega Knežević.

MILAN KNEŽEVIĆ:Zahvaljujem. Poštovana Skupštino, gospodine ministre, gospodine zamjeniče potpredsjednika, Lalošević je rekao da ćemo mi podržati sporazum i stvarno treba podržati sva

ki sporazum koji doprinosi poboljšanju bilateralnih odnosa između Srbije i Crne Gore, posebno ako se radi o ovoj značajnoj oblasti, o sprječavanju prirodnih nepogoda, od elementarnih nepogoda, prirodnih i drugih katastrofa. Takođe je veoma značajan ovaj sporazum sa aspekta prošle godine i svega onoga što se desilo i u Srbiji i u Crnoj Gori. 2010. godine i Srbija je bila suočena sa elementarnim nepogodama i u vidu poplava i u vidu zemljotresa. Crna Gora je, takođe, imala problema sa poplavama. O tome smo govorili na nekoj od prethodnih sjednica i mene bi interesovalo, možete to i u završnoj riječi reći, da li su ministarstva, odnosno ljudi resorno zaduženi za tu problematiku iz Crne Gore i Srbije, imali kontakta u tom periodu, da li je bilo nekakvih konkretnih akcija, s obzirom da je ovaj sporazum potpisan četvrtog oktobra 2010. godine. Onda su bile poplave i u Srbiji i u Crnoj Gori. Baš me interesuje da li je došlo posle tog perioda do nekakvih konkretnih aktivnosti na planu sprječavanja ovih prirodnih nepogoda i katastrofa koje su zadesile i jednu i drugu državu.

Takođe me zanima da li smo mi kao država, odnosno kao Vlada Crne Gore uputili neku humanitarnu pomoć Opštini Kraljevo, kao što smo to uradili u slučaju zemljotresa u Japanu. Da li je i Srbija, sa druge strane, imala namjeru i da li je pomogla vezano za sanaciju u vidu novčane pomoći deset crnogorskih opština koje su u decembru 2010. godine imale problema sa poplavama.


- 32 -

Želio bih još neka pojašnjenja u slučaju na ne daj bože neke nove elementarne nepogode u vidu poplave koja bi zadesila istovremeno i Srbiju i Crnu Goru, kako bi se implementirao taj soprazum. Da li bismo mi mogli koristiti pomoć prijatelja ili braće iz Srbije ili bi se, što kaže naš narod, svako o svom jadu zabavio i ne bi bio u mogućnosti da pomogne ovom drugom, s obzirom da se graničimo i da su meteorološke promjene skoro identične u Srbiji i u Crnoj Gori? Ono što je meni veoma važno jeste da li postoji ovakav sporazum i sa Republikom Albanijom. Da li ga planiramo potpisati ukoliko ne postoji? O tome je govorio i potpredsjednik Lalošević. Ja bih želio da najzad razjasnimo jednu dilemu, da li je država Crna Gora već ušla u pregovore sa Albanijom oko sanacije, odnosno regulacije toka Drima i Bojane i sprečavanja novih poplava koje, nadam se, neće se dogoditi krajem ove godine, odnosno kad počne sezona kiša, ili planiramo da uđemo u razgovore? Da li možete okvirno da nam kažete o kakvim planovima i aktvonstima se radi, da li su to aktivnosti koje se odnose upravo na regulaciju toka Drima i Bojane. Ja ću podsjetiti da je bilo to i obaveza na Berlinskom kongresu 1878. godine kada su Srbija i Crna Gora postale nezavisne, da Turska koja je tada držala pod kontrolom Albaniju, reguliše tok Drima. To je bilo i 1912, odnosno 1913. posle Londonske mirovne konferencije, kad je i zvanično stvorena Albanija, obaveza nove albanske države, koja je tada bila pod protektoratom Austrougarske i Italije, da reguliše sanaciju Drima i Bojane jer je i tada dolazilo do izlivanja.

Znači, to je jedan problem koji traje vjekovima. Niko ovdje nije imao namjeru ni u prošlosti ni sada da optuži Vladu Crne Gore da je kriva što padaju kiše ili što je pao grad u Zeti ili u Malesiji, ali je veoma važno da pokušamo sve kako bismo spriječili da dođe do takvih elementarnih nepogoda u budućnosti ili, kad već dođe, da pomognemo tim ljudima da se vrate u normalne tokove života. Smatram da je problematika sprečavanja tih prirodnih katastrofa ili preventivnog djelovanja na prirodne katastrofe veoma značajna i to će biti najveći izazov države Crne Gore u budućnosti, jer neke stvari možemo da predvidimo, a od nekih stvari se moramo preventivno štititi da nam se ne bi dogodile katastrofe. Ja se nadam da je bila velika pouka ovo u decembru 2010. godine za čitavu Crnu Goru. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:.. da smo mi pomogli sa 10 hiljada trusno područje prošle godine u Srbiji, ovaj

parlament. Kolega Pavloviću, ne može replika unutar opozicionog bloka. Onda pređite na

ovu stranu. Rezultat će biti isti. Idemo dalje. Kolega Pavloviću, ne želite raspravu. Hvala vam. Da li se još neko javlja? Kolega Bulatović.

PREDRAG BULATOVIĆ:Ja želim da iskoristim prisustvo ministra da izrazim neslaganje, zašto nije bio na

Odboru za bezbjednost i odbranu kada smo razmatrali godišnji izvještaj u resoru njegovog sektora, vanrednih situacija? Ostavio je gospodina ovdje prisutnog Begovića da brani nešto što se zove ukupna politika Vlade u toj oblasti. Govorio je gospodin Lalošević maloprije o tome, mi nismo zadovoljni politikom Vlade Crne Gore u oblasti spašavanja,


- 33 -

u prilagođavanju situacijama kada imamo katastrofe. Kritikujem gospodina ministra zato što je gospodin Begović tek treći nivo u ovim akcijama. Prvi nivo je koordinacioni tim kome je na čelu predsjednik Vlade, a čiji je zamjenik ministar unutrašnjih poslova. Drugi nivo je operativni tim kome je na čelu, formalno, ministar unutrašnjih poslova, a gospodin Begović pripada štabu koji rukovodi realizacijom onoga što se zove politika. To je što se ministra tiče.

Ono što treba u uočiti jeste da imamo globalne svjetske promjene. Prošle godine smo imali katastrofu koju je proizveo vulkanski pepeo sa Islanda i milioni putnika nisu mogli da dođu do odredišta. Ogoromne štete koje trpe razvijene zemlje evropske unije i svjeta uopšte. Sada je aktuelan i aktivan vulkan u Čileu, vidjeli smo šta je bilo sa Japanom, u Kini svakodnevno imamo problem. Ono što treba uočiti jeste činjenica da i naš region osjeća promjene. Govorim o odnosima između Crne Gore i Srbije i ja podržavam ovaj sporazum, ne zato što se potpisuje sa Srbijom nego zato što treba u regionu uvezati, i to je jedan od zaključaka na Odboru za bezbjednost bio, sve ove sektore za vanredne situacije, jer timovi koji treba da komuniciraju između Crne Gore i Srbije jesu sektor za vanredne situacije u Ministarstvu i sektor pri ministarstvu Ivice Dačića u Srbiji. Treba sklopiti sporazume sa svim drugim državama u regionu, jer je očigledno da kada su prošle godine bile poplave to nije bio fenomen samo Crne Gore nego i Albanije, da je prije mjesec dana Srbija takođe bila pogođena poplavama, Bugarska nam nije mogla pružiti pomoć prošle godine jer je i ona imala te probleme i tako dalje. Zašto ovo govorim? Ovo su opštepoznate stvari, a očigledno je da neke opštepoznate stvari za Vladu Crne Gore nisu toliko značajne. Nije adekvatan odgovor Vlade na ovo što su globalne promjene, jer ove globalne promjene traže ne samo donošenje nacionalnih programa na nivou teorijskog, štampanog, digitalog i tako dalje, nego i na nivou konkretnog.

Ministre, vi znate da je vaš veoma važan segment, komunikacioni centar 112, popunjen sa samo 59%. Ako imamo ove stvari kakve jesu, onda Vlada Crne Gore nosi odgovornost za neadekvatno reagovanje u novonastaloj situaciji. Moj apel jeste da ovaj sistem mora da se dovede na nivo koji je neophodan. Da bi bio doveden na nivo koji je neophodan, potrebno je obezbijediti znatno veća finansijska sredstva i da se pred Parlament izađe i kaže – da, to su sredstva tog i tog nivoa obima, neophodno je uraditi sledeće stvari.

Ponavljam ono što je gospodin Lalošević rekao. Mi jesmo na Odboru za bezbjednost razgovarali o ovom izvještaju, usvojili neke opretativne zaključke koje smo zajedno usaglasili sa vlastima, ali mislim da ono što je sada mnogo važnije jeste šta su to pouke koje je izvukla Vlada iz katastrofe od prošle godine. Te pouke, mjere i iskustva koja smo vidjeli neophodno je najkasnije do sredine septembra predočiti ne samo nadležnom skupštinskom tijelu nego je neophodno da se i plenum sa tim upozna. Ja dajem tu inijacitivu, gospodine ministre, to je u vašoj nadležnosti, da vidimo šta su to mjere koje će nam predložiti u vidu jedne rasprave, nazvali smo to konsultativno saslušanje, ljudi koji se bave svim tim oblastima koje su veoma važne. Bujice su prošle, ali su posledice ostale prije svega za ljude, za infrastrukturu i tako dalje.

Druga stvar, ovdje se vodi rasprava oko problema sa Albanijom. Gospodine potpredsjedniče, možda ću 15 sekundi prekoračiti pa da mi dozvolite. Mi u Socijalisitčkoj narodnoj partiji smo razgovarali, mislim da je šef kluba poslanika DPS-a rekao da se vode pregovori sa Albanijom. U redu. Taj problem je star sto i više godna i dobro je posle sto godina da smo se sjetili toga. Ali ja tražim i predlažem da, prije svega, ne kroz Odbor za odbranu i bezbjednost nego kroz Odbor za poljoprivredu i kroz Odbor za spoljne poslove sagledamo šta ministar poljoprivrede i šta ministar spoljnih poslova rade u bilateralnom


- 34 -

odnosu sa Albanijom vezano za pitanje ovih poplava. Dakle, nema razloga ne podržati ovaj sorazum, treba podstaći da se potpišu i drugi bilateralni sporazumi u regionu i da se organizaciono uveže ono što se zove naš sektor pri Ministarstvu. Da ponovim ono što je gospodin Lalošević rekao, mi nismo glasali za izvještaj od prošle godine, nismo glasali, ne zato što su pale kiše...

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER:Hvala, kolega Bulatoviću. Ko se dalja javlja za riječ? Izvolite.

EMILO LABUDOVIĆ:Gospodine potpredsjedniče, Vi znate da ja ne zloupotrebljavam poslovničku

mogućnost, ali pozvao bih se na član 50 i iskoristio prisustvo ministra i njegovog pomoćnika za informaciju koja je jako važna i za nas poslanike i za građane.

Naime, nedavno, povodom ovog najnovijeg pogroma koji je grad napravio u Zeti, čuo sam podatak izrečen iz državnog meteo centra da bi opremanje centra za rano upozorenje i javljanje sličnih gradonosnih oblaka koštao Crnu Goru oko 4.000.000. Ne znam je li to tačan podatak, ali ako jeste, ja vas pitam, uzimajući u obzir činjenicu da 4.000.000 nijesu pare za bacanje, da li bi se moglo u okviru ovakvog ili sličnog sporazuma to podijeliti sa nekom od država iz okruženja i rasteretiti taj teret, jer se gotovo svake godine kroz nadoknadu štete i subvencije ugroženim poljoprivrednicima daju gotovo iste pare.

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER:Hvala Vam.Ovo je pitanje, da li želite odgovor? Ima li interesovanja za diskusiju? Nema. Hvala vam.Dozvolite mi da zaključim raspravu o ovoj tački dnevnog reda.Da li želite završnu riječ? Izvolite. IVAN BRAJOVIĆ:Uvaženi potpredsjedniče, poštovani poslanici,Prije svega hvala vam što ćete, kako sam shvatio, u velikoj većini podržati ovaj

sporazum. Ja mislim da to i treba da uradite jer je ovo samo nastavak izuzetno dobre saradnje koju imamo i sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Srbije i sa njihovim sektorom za vanredne situacije.

Kolega Dačić i ja se vrlo lako dogovaramo oko svih stvari, kao što su i ova pitanja, gdje imamo izuzetnu saradnju i u nepogodama koje zadese njih i nas. Takođe, kolega Predrag Marić je čovjek koji vodi u Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije sektor za vanredne situacije, ima izuzetnu saradnju sa mojim pomoćnikom Begovićem i mi smo čak inicirali prvi sastanak službi regiona, bio je u Crnoj Gori, gdje su uvezane sve zemlje bivšeg jugoslovenskog prostora, plus Albanija, gdje se prave zajedničke procjene rizika od ovakvih situacija. Zato mislim da bi trebalo jednoglasno da ga usvojimo, ali to je, naravno, određenje poslanika kako će glasati.

Što se tiče prisustva na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu, ja sam se uredno javio predsjedniku Odbora gospodinu Nuhodžiću i rekao sam mu da sam spriječen toga dana da prisustvujem. Kao što znate, taj Odbor je nekoliko puta odlagan što nije


- 35 -

uslijedilo kao posljedica našeg zalaganja da se odloži i nije bilo insistiranja da moram biti prisutan, nego je bilo dovoljno da dođe moj pomoćnik koji se konkretno bavi tom situacijom. Druga stvar, to što jedan broj poslanika nije glasao za izvještaj ne znači da je on loš, jer izvještaj je prihvaćen većinom. Ako bismo tumačili da je se loše sve što se ne glasa koncenzusom, imali bismo vrlo malo stvari koje su dobre, a na sreću mnogo stvari dobrih je u ovom parlamentu donešeno i mnogo dobrih izvještaja Vlade je podržano od strane većine koja odlučuje o tome. Prema tome, da raščistimo oko mog eventualnog prisutva.

Ovdje je, na primjer, bilo priče o tome kakav je odnos prema centru u Nišu. Ja moram da vam kažem da sam u prvom odgovoru na poslaničko pitanje bio vrlo precizan. Mi smo učestvovali na tom prvom sastanku, i to je ideja, centar u Nišu je ideja koja još nije potpuno realizovana. Naš stav je bio da smo mi apsolutno spremni da podržavamo sve akcije u regionu koje doprinose povećanju bezbjednosti u slučaju vanrednih situacija i svih rizika koje nose i poplave i požari i zemljotresi, ali da ćemo o tome donijeti odluku kad budemo vrlo precizno vidjeli o čemu se radi definitivno sa stanovišta participiranja u finansiranju i u svemu ostalom, da ćemo voditi računa kakav je stav i drugih zemalja regiona i da ćemo pri tome voditi računa o našem evroatlantskom putu. Vrlo dobro znate da smo vrlo blizu konačnom učlanjenju u NATO i mislim da je to sasvim racionalan pristup jedne države koja ima svoje interese u svemu tome. Inače smo pokazali razumijevanje i podržali smo inicijalni sastanak, jer je moj pomoćnik Begović bio prisutan tom sastanku. Na kraju krajeva, ja sam o tome razgovarao i sa gospodinom Šojguom, koji je ministar za vanredne situacije Vlade Rusije, razgovarao sam i sa ruskim ambasadorom. Nikad Crna Gora nije pokazala želju da bilo što blokira ili da ne učestvuje, u mjeri koja je precizno formulisala šta to znači, šta to predstavlja, šta to znači sa stanovišta nekih drugih naših odnosa koje smo stvorili sa drugim partnerima u regionu. Takođe sam tada odgovorio da su u ovim rizicima sve zemlje regiona podijelile praćenje određenih aspekata rizika i užu specijalizaciju svaka od njih je preuzela. Sa svima smo potpisali sporazume o saradnji, sa svim zemljama regiona i inicirali smo sporazum sa Albanijom. Inicirali smo potpisivanje sporazuma ovakvog i sa Albanijom.

Pošto ste pomenuli da je to šef kluba poslanika Demokratske partije socijalista rekao, prirodno je, jer je on bio ministar poljoprivrede u Vladi koji se tim bavio i sad je zadatak Ministarstva poljoprivrede da neposredne kontakte sa vladom, sa resornim ministarstvom u Albaniji radi upravo na ovoj sardnji i pravljenju strategije i radu na projektima koji bi doprinijeli da se na ovaj način potpuno reguliše. To nije da sad mi iniciramo, nego na tome se već radi. To je ogroman posao. Neću sad reći da što neko nije uradio za 100 godina nećemo ni mi za pola godine, ali jeste ogroman posao zato što je, kao što znate, bilo nemoguće napraviti takav odnos sa susjednom Albanijom u prethodnom periodu, da možemo da razgovaramo potpuno otvoreno i da gledamo neki zajednički interes. Na kraju, sa tim projektima mi ćemo pokušati da apliciramo za sredstva iz IPA fondova, jer bez sredstava međunarodne zajednice ni mi ni oni ne možemo odvojiti dovoljna sredstva da se takva stvar realizuje na pravi način. Kao što ste rekli, naravno, niko se ovdje ne pravda tim da je padala kiša, ali onakav vid poplava, pogotovo u basenu Skadarskog jezera se nije mogao urediti nasipima, mogla se uraditi potpuna evakuacija. O tome smo govorili prethodno, da u pojedinim periodima ljudi prosto nijesu željeli da izlaze iz svojih domova, to vi znate, pogotovo sa područja Zete, znate kakva je bila situacija kod vas i komšija. Međutim, za to se preduzimaju mjere, koordinacioni tim je zadužio Ministarstvo poljoprivrede da razgovara o tom pitanju i razgovara se sa partnerima iz Albanije i ozbiljno se vodi računa o tome. Takođe, nije treća liga moj pomoćnik kad prisustvuje,


- 36 -

nego kao pomoćnik ministra on je jedini ovlašćen uz ministra da prisustvuje sjednicama radnih tijela parlamenta i zato smo mi to ispoštovali.

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER:Ministre, hvala vam. Dame i gospodo, uz molbu kolegama i koleginicama koji nijesu u sali da nam se

pridruže, ja predlažem da pređemo na sljedeću tačku dnevnog reda. Dobro bi bilo da se izjasnimo još i oko ova dva predloga, kad smo već do sada uspješno sve zaključili.

Predlog zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Crne Gore i Vlade Kraljevine Belgije o policijskoj saradnji.

Ministre, da li želite uvodno izlaganje? Ko se javlja za riječ povodom ove tačke dnevnog reda?Ne javlja se niko. Ima li potrebe za završnu riječ? Nema.Zaključujem raspravu i oko Predloga zakona o potvrđivanju Ugovora između

Vlade Crne Gore i Vlade kraljevine Belgije o policijskoj şaradnji. Hvala vam, uvažene kolege. Ako dozvoljavate minut, samo da uđu kolege koje su

odsutne, da bismo se izjasnili oko ova dva predloga. Nadam se da već možemo objaviti glasanje.

Objavljujem glasanje. Pozivam da glasamo prvo o Predlogu zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Srbije o saradnji u zaštiti od prirodnih i drugih katastrofa. Ko je za, protiv, uzdržan?

Ja se izvinjavam, moguće da je moja kartica protiv, a ja sam za. Možemo li ponoviti ovo glasanje, uz izvinjenje jer sam ja napravio grešku?

Ponavljamo glasanje o Predlogu zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Srbije o saradnji u zaštiti od prirodnih i drugih katastrofa. Ko je za, protiv, uzdržan?

Hvala vam. Zaključujem glasanje i objavljujem da je glasalo ukupno 44 poslanika, i poslanica naravno, za je glasalo 42, protiv jedan, uzdržan jedan. Objavljujem da je Predlog zakona usvojen. Hvala vam.

Prelazimo na izjašnjavanje o Predlogu zakona o potvrđivanju ugovora između Vlade Crne Gore i Vlade Kraljevine Belgije o policijskoj saradnji.

Ko je za, protiv, uzdržan?Hvala vam. Zaključujem glasanje i objavljujem da je glasalo 49 poslanica i po

slanika. Za je glasalo 48, protiv nije bilo i uzdržan jedan poslanik. Objavljujem da je usvojen Predlog zakona o potvrđivanju ugovora između Vlade Crne Gore i Vlade Kraljevine Belgije o policijskoj saradnji.

Ovim bismo zaključili današnji radni dan. Nastavljamo sjutra u 11 sati. Hvala vam.


- 37 -

23.06.2011. u 11.15 h

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Dame i gospodo, nastavljamo devetu sjednicu prvog redovnog zasijedanja. Shodno dogovoru i dnevnom redu, prva tačka današnjeg dana je Izvještaj Vrhovnog državnog tužioca Crne Gore o radu državnog tužilaštva za 2010. godinu. Prije nego što dam riječ uvaženoj državnoj tužiteljici, dozvolite da podsjetim kolege da smo se juče na Kolegijumu dogovorili, zbog prevelikog broja obaveza koje imamo, da racionalizujemo što je moguće više vrijeme naše rasprave, tako da smo se dogovorili da nema komentara na izlaganje predlagača, izuzev ako to ne budu potrebe u smislu reagovanja na decidne prozivke, nema komentara međusobno. Jedino predlagač akta ima pravo odgovora na ono što je predmet diskusije, suština diskusije ili interesovanja poslanika, ne komentara koji bi izazivali potrebu za polemikama. Dogovorili smo se, takođe, da u prvom krugu idu po jedan predstavnik svih poslaničkih klubova i to po deset minuta dva najveća kluba, Demokratske partije socijalista i Socijalističke narodne partije, ostali po pet minuta, a nakon toga idemo, shodno utvrđenoj ranijoj praksi, jedan predstavnik parlamentarne većine, a drugi predstavnik opozicije. Molim vas da to uvažite jer je to bio dogovor, možda ga nijesam decidno prepričao, ali je suština ono što sam rekao. Nadam se da ćemo tokom dodatno moći da preciziramo sve što nije jasno. Molim državnog tužioca da, ukoliko želi, uzme riječ i obrazloži predlog. Izvolite.

RANKA ČARAPIĆ: Uvaženi gospodine potpredsjedniče, poštovani poslanici, Državni tužioci Crne Gore znaju da će uspjeh u procesu evropskih integracija ozbiljno zavisiti od doprinosa koji će oni dati u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, ali i svim drugim oblicima kriminala koji se pojavljuju u našoj realnosti. Spremni su da u granicama zakonskih ovlašćenja daju svoj doprinos i očekuju podršku svih koji imaju ovlašćenja i odgovornost za uspostavljanje vladavine prava. Radi ostvarenja ovog cilja 2010. godinu posvetili su kako aktivnostima na otvaranju konkretnih slučajeva, tako i daljem jačanju kapaciteta tužilačke organizacije, unapređenju znanja državnih tužilaca, podizanju kvaliteta tužilačkih odluka, proširenju međunarodne saradnje, pronalaženju novih oblika međuinstitucionalne saradnje u državi, daljoj afirmaciji alternativnog rješavanja krivičnih sporova, pokretanju krivične odgovornosti pravnih lica, stvaranju materijalnih uslova za primjenu novog procesnog zakona u svim djelovima tužilačke organizacije i boljem informisanju javnosti o njenom radu. Krajem avgusta 2010. godine naše specijalno odjeljenje počelo je da vodi tužilačku i finansijsku istragu radi proširenog oduzimanja imovinske koristi, odnosno da primjenjuje novi procesni zakon u cjelini. Za to mu obezbjeđeni prostorni i tehnički uslovi, dovoljan broj nosilaca tužilačke funkcije, finansijski ekspert i zadovoljavajuća administrativna podrška. Iskustvo koje je odjeljenje imalo u primjeni novih zakonskih ovlašćenja pokazuje da je tužilačka istraga dobar koncept i da može biti vrlo efikasna i kvalitetna. Krajem avgusta ove godine novi koncept krivične procedure počeće da se primjenjuje u svim djelovima tužilačke organizacije. Završene su ili su u završnoj fazi aktivnosti na obezbjeđivanju oko tri hiljade kvadratnih metara novog prostora, koji će biti opremljen neophodnom tehnikom za vođenje tužilačke istrage, aktivnosti na imenovanju 35 novih zamjenika državnih tužilaca, od kojih je 26 već imenovano, a tri su u proceduri,


- 38 -

kao i aktivnosti na prijemu 80 novih službenika, namještenika i pripravnika. U državnom tužilaštvu Crne Gore 15. avgusta ove godine zaposleni će prekinuti godišnje odmore radi obavljanja posljednjih priprema za početak primjene novog zakonika. Uporedo sa odlučnošću da rad specijalnog odjeljenja uspješno pokrenute krivično-pravne slučajeve radi suzbijanja korupcije i organizovanog kriminala, tužilaštvo je odlučno vršilo svoju funkciju i u oblasti suzbijanja onih oblika kriminala koji su u stvarnoj nadležnosti viših i osnovnih državnih tužilaštava u Crnoj Gori. Podaci koje sadrži Godišnji izvještaj o radu predstavljaju dokaz da je posvećenost ovim ciljeva imala za rezultat kvalitetnije obavljanje tužilačke funkcije, što je inače tendencija koja se može uočiti kroz rezultate iskazane ranijih godina. Ovu konstataciju najbolje potvrđuju podaci o prolaznosti optužnih akata državnih tužilaca kod nadležnih sudova u procentu većem od 85%, kao i podaci o znatnom smanjenju broja odbačenih krivičnih prijava i odustanaka od podnijetih zahtjeva za sprovođenje istrage. Oni su potvrda da su državni tužioci svoje odluke temeljili na stručnoj analizi prikupljenih dokaza i na njihovoj realnoj ocjeni u svim fazama postupka, čime su dali važan doprinos jačanju pravne sigurnosti građana. Državni tužioci su nastavili da afirmišu institut odloženog gonjenja koji je u odnosu na prethodnu godinu korišćen više u procentu od oko 13%, ali nijesu postigli zapaženiji rezultat u primjeni sporazuma o priznanju krivice. Razloge, osim u tužilačkom opezu, treba tražiti i u nedostatku objektivnih uslova za primjenu ovog sasvim novog instituta. Odlučnost da kroz rad specijalnog odjeljenja pokrene ozbiljne slučajeve korupcije i organizovanog kriminala, rezultirala je činjenicom da je u primjeni novih procesnih ovlašćenja za nepunih devet mjeseci optuženo 40 osoba zbog ozbiljnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala, koji se već nalaze ili će se uskoro naći u sudskom postupku, a donijeto je i 27 naredbi za sprovođenje istrage zbog organizovanog kriminala u oblasti nedozvoljenog prometa narkoticima. Kvalitetno vršeći funkciju gonjenja i u svim drugim oblastima kriminala, državni tužioci su dali doprinos daljem padu ukupnog kriminaliteta za 21% u odnosu na prethodnu godinu. Izvještaj sadrži detaljne podatke o ostvarenim rezultatima u svim oblasti. Ovom prilikom bih izdvojila kao osobito značajan podatak pad u odnosu na prethodnu godinu izvršilaca krivičnih djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga za 17,2%, krivičnih djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja za oko 19%, krivičnih djela nasilje u porodici i porodičnoj zajednici za 17%, krivičnih djela protiv javnog reda i mira za 25%, što je svakako rezultat zajedničkog djelovanja organa koji učestvuju u otkrivanju, gonjenju i suđenju njihovim izvršiocima. Državni tužioci su bili veoma angažovani pred prvostepenim sudovima gdje su uzeli učešće u više od 33 i po hiljade postupaka kao i u dugostepenim sudovima gdje su učestvovali na 549 sjednica i 212 glavnih pretresa i ostvarili zapažene rezultate u žalbenom postupku u kojem su uspjeli da ishoduju ukidanje oslobađajućih sudskih odluka protiv 384 osobe i da izmijene sudske odluke o kazni protiv 402 osobe. Osobita pažnja je posvećena stručnom usavršavanju. Gotovo svi nosioci tužilačke funkcije, saradnici i pripravnici učestvovali su u programima centra za edukaciju nosilaca pravosudne funkcije i odgovarajućim projektima Evropske unije, Savjeta Evrope i Ujedinjenih nacija. Shvatajući da je regionalna i međunarodna saradnja sve češće uslov za pokretanje i vođenje uspješnih krivičnih postupaka posvećena joj je izuzetna pažnja, a državni tužioci su kroz nju ostvarili značajne rezultate o kojima izvještaj sadrži podatke. Radi daljeg jačanja vladavine prava, državni tužioci podržavaju izmjene Ustava i


- 39 -

zakona koji će im omogućiti veći stepen samostalnosti i nezavisnosti i učiniti jasnijim kriterijume za imenovanje i napredovanje u karijeri kao i kriterijume za utvrđivanje odgovornosti za njihovo razrješenje. Smatraju, međutim, da se kredibilan tužilac mora izgrađivati i kroz odgovarajući materijalni položaj koji će mu omogućiti sigurnu egzistenciju. U ovom trenutku ugrožen je materijalni položaj značajnog broja državnih tužilaca Crne Gore zbog činjenice da nemaju riješeno stambeno pitanje pa se nalaze u podstanarskom odnosu ili sa porodicama žive u neuslovnim stanovima. Naravno, kredibilna tužilačka organizacija zavisi i od materijalno motivisanog administrativnog kadra koji podržava rad tužilačke organizacije, a trenutno se nalazi u nezavidnom materijalnom položaju. Svjesni da je napredak Crne Gore prema članstvu u Evropskoj uniji proces u kome svoj doprinos moraju dati svi učesnici, državni tužioci su spremni da u zakonitom postupku ostvaruju funkciju gonjenja uvjereni da represijom prema izvršiocima svih, osobito koruptivnih i drugih teških krivičnih djela, doprinose stvaranju nove kulture ponašanja u kojoj će biti moguće normalno ostvarivati normalne potrebe. Uvaženi poslanici, nadam se da uvodne napomene i godišnji izvještaj o radu mogu biti dobra polazna osnova za konstruktivnu raspravu u Parlamentu. Hvala vam na pažnji, spremna sam da odgovaram na sva vaša pitanja.

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Hvala i vama. Da li izvjestilac Odbora za politički sistem želi riječ? Ne. Hvala vam. Onda prelazimo na raspravu. Izdvojeno mišljenje Odbora. Imate pravo, izvolite. Poslanik Pavlović, izdvojeno mišljenje Odobra za politički sistem.

KOČA PAVLOVIĆ: Hvala, gospodine potpredsjedniče. Ja sam na Odboru izvdvojio mišljenje zato što sam predložio zaključke koje Odbor nije prihvatio, odbacio ih je i usvojio druge zaključke, konfekcijske, koji se usvajaju svake godine, potpuno identične. Upravo zato sam tražio vrijeme, da bih izložio nešto od tih zaključaka koje sam na Odboru predlagao, a koje je Odbor većinom glasova odbio. Dakle, ja sam predložio da mi ne prihvatimo godišnji izvještaj državnog tužilaštva za 2010. godinu zato što tokom izvještajne godine državno tužilaštvo se nije samoinicijativno bavilo niti jednim slučajem organizovanog kriminala koji bi se mogao povezati sa globalom policijiskom akcijom “balkanski ratnik”. Zato što su posebno nezadovoljavjući rezultati državnog tužilaštva u pogledu primjene specijalnih istražnih mjera tajnog nadzora kao i obrnutog tereta dokazivanja prilikom primjene instituta privremenog i proširenog oduzimanja imovine stečene kriminalnim radnjama. Naše državno tužilaštvo je jedino u okruženju koje tim specijalnim mjerama tokom izvještajnog perioda, tim specijalnim mjerama tajnog nadzora, nije pribavilo nikakve relevantne dokaze o djelovanju domaćeg organizovanog kriminala ili o takozvanoj visokoj korupciji. Isotvremeno, naše državno tužilaštvo koristi dokaze koje su strana tužilaštva prikupila tokom istoga toga perioda uspostavljajući iste te mjere tajnoga nadzora nad našim kriminalcima. Naše državno tužilaštvo je istovremeno jedino tužilaštvo u regionu koje u toku izvještajne godine nije niti zamrzlo a kamoli trajno oduzelo ništa od imovine dokumentovanih narko-klanova


- 40 -

kakav je kotorski kokainski klan ili rožajski heroinski klan. Ja sam predložio tu još nekoliko zaključaka, između ostalog zadnji zaključak da odbacimo ovaj izvještaj, da tražimo posebni izvještaj da dostavi do kraja jula, međutim, Odbor je odbio te moje predloge.

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Hvala vam. Odbor je usvojio izvještaj državnog tužioca, predložio Skupštini da ga usvoji i ovo je bilo jedno izdvojeno mišljenje na Odboru, tako da pretpostavljam da nema potrebe za otvaranje dalje rasprave. Hvala vam. Nastavljam sa raspravom. Prvi učesnik u raspravi je kolega Mevludin Nuhodžić, u ime kluba Demokratske partije socijalista, deset minuta, a neka se pripremi kolega Aleksandar Damjanović.

MEVLUDIN NUHODŽIĆ: Uvažni predsjedavajući, poštovane kolege, uvažena vrhovna državna tužiteljice, Ovaj izvještaj jasno ukazuje da je autoritet državnih tužilaca u uzlaznoj liniji. Jačanje autoriteta tužilaštva i sudstva utiče i na jačanje pravne sigurnosti građana. Ove dvije konstatacije temeljim na podacima iz izvještaja koji dokazuju ovu moju tvrdnju. Podaci da su sudovi, postupajući po optuženjima državnih tužilaca, prihvatili 85% i ostvarili značajan napredak u odnosu na 2009. godinu kada je taj procenat iznosio 83%. Znači, radi se o trendu dobrog rada i to najmjerodavnije govori o kvalitetu rada tužilaca, tj. o kvalitetnoj pripremi dokaza za podnošenje zahtjeva za istragu. Učešče državnih tužilaca na glavnim pretresima bilo je u izvještajnoj godini 33.622 postupka i učešće u glavnim raspravama pred sudovima u odnosu na 2009. godinu kada je bilo 32 hiljade. Važan je to podatak koji posebno ilustruje angažovanje državnih tužilaca. Tu svoju ažurnost kao preduslov kvaliteta svog rada neophodno je nastaviti sa većim intenzitetom u narednom periodu. Državni tužioci su dali dalji doprinos alternativnom rješavanju krivičnih sporova, primjenom instituta odloženog gonjenja i krivičnom gonjenju pravnih lica za krivična djela. Ovaj institut doprinio je efikasnom rješavanju velikog broja krivičnih predmeta jer nisu upućeni u redovnu sudsku proceduru. Sa druge strane raduje činjenica da su tužioci ovladali nekim vještinama koje je potrebno imati u slučajevima kada se želi primijeniti neki alternativni način rješavanja krivičnog spora. Želim da potenciram institut odloženog krivičnog gonjenja kroz koji su tužioci riješili 382 krivična spora u tužilaštvu, što je za 13% više nego u prošloj godini, sprovodeći postupak poravnanja sa osumnjičenim uz uslove ispunjavanja zakonom propisanih obaveza. Primjenom ovog instituta, od osumnjičenih se naplatilo 127 hiljada eura koje su uplaćene u korist humanitarnih organizacija javnih ustanova, što nije beznačajna suma kada su u pitanju aktivnosti humanitarnih organizacija i sa ovom praksom treba nastaviti. Odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina započelo je primjenu novog Zakonika o krivičnom postupku kojim se u crnogorski pravni poredak uvodi postupak trajnog oduzimanja imovine čije zakonto porijeklo nije dokazano i princip obrnutog tereta dokazivanja zakonitosti sticanja imovine. To je jedan od ključnih metoda suzbijanja organizovanog i drugih vidova kriminala, pa saglasno Krivičnom zakoniku niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom. Tužilačka istraga kao najznačajnija novina kroz rezultate iz izvještaja o radu za 2010. godinu potvrđuje da uvođenje ovog koncepta istraga je opravdano, kako sa stanovišta


- 41 -

efikasnosti tako i sa stanovišta kvaliteta. U skladu sa novim ovlašćenjima donijete su, iz izvještaja se vidi, četiri naredbe za sprovođenje istrage protiv 30 lica zbog krivičnog djela organizovanog kriminala i korupcije za period od 4 mjeseca prošle godine. Osim krivičnih istraga, Odjeljenje u 2010. godini je pokrenulo finansijske istrage čije je vođenje povjereno zajedničkom istražnom timu. U 2010. godini statistika Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina bilježi pad učinilaca krivičnih djela na organizovani način za 34 % u odnosu na prethodnu godinu i porast učinilaca najtežih koruptivnih krivičnih djela za 32%. Veoma je značajno smanjenje broja učinilaca krivičnih djela nasilničkog ponašanja za 27% i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materijala za 26% u odnosu na prethodnu godinu, jer ovi oblici nasilja potencijalno mogu biti uslov i uzrok znatno težim oblicima kriminaliteta. Nasilje u porodici prijavljeno je u 444 slučaja što je za 17% manje nego u prethodnoj godini. Optuženo je 245 lica uz neriješene optužbe iz ranijeg perioda bilo je u postupku optuženja 414 što je za 41% manje nego u prethodnoj godini. Osuđujućom presudom okončana su 223 postupka. Afirmativan je podatak kada je u pitanju nasilje u porodici da su državni tužioci angažovanjem u žalbenom postupku ostvarili značajne rezultate, posebno protiv oslobađajućih sudskih presuda uspjevši da za 32% izdejstvuju njihovo ukidanje. Kada je u pitanju kriminalitet protiv punoljetnih izvršilaca, o kojem se odlučivalo u stvarnoj nadležnosti osnovnih i viših državnih tužilaštava prijavljenih u 2010. godini, nastavljen je proces koji traje već nekoliko godina a tiče se pada ovog kriminaliteta za 2,21% u odnosu na prethodnu godinu. Ohrabrujući su podaci koji govore da je u 2010. godini došlo do značajnog pada izvršilaca krivičnih djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i omogućavanje uživanja opojnih droga, za koji je u odnosu na prethodnu godinu bilo manje za 17,22%. Očigledno je da su dobro pripremljene aktivnosti policije i tužilaštva, efikasno postupanje sudova kao i saradnja svih institucija i organizacija koje mogu doprinijeti suzbijanju ove vrste kriminala uz adekvatniju kaznenu politiku na koju su značajno svojim žalbama uticali i državni tužioci. To je dalo dobre rezultate kako na planu preventivnog djelovanja tako i na planu efikasnog otkrivanja, gonjenja i sankcionisanja. Aktivnosti koje je preduzela policija tokom 2010. godine, državni tužioci i sudovi rezultirale su smanjenjem broja izvršilaca krivičnih djela protiv bezbjednosti saobraćaja za 19,69% u odnosu na prethodnu godinu. To pokazuje da se efikasnim pretkrivičnim i krivičnim postupkom, odgovarajućom kaznenom politikom može uticati na suzbijanje ove vrste kriminaliteta, ali moramo priznati da stanje bezbjednosti saobraćaja i dalje ne zadovoljava bez obzira što su negativne posljedice smanjene. Treba poraditi na zakonskoj regulativi, na njenom dobrom sprovođenju, dovesti je na najviši nivo kako bi , prije svega, bila u službi građana. Ona može da zaživi samo ako postoji podrška društva u cjelini. Bezbjednost saobraćaja ne može se obezbijediti samo represijom. Zato treba nastaviti sa kampanjama čiji je cilj podizanja nivoa saobraćajne kulture vozača i pješaka, a neophodno je povećati kvalitet saobraćajne obuke. Uloga medija u cijelom procesu je bitna i ona, po mom mišljenju, predstavlja važan element unapređenja bezbjednosti saobraćaja. Smatram da je od velikog značaja za podizanje svijesti građana o pitanjima saobraćaja da mediji u Crnoj Gori imaju angažovaniji odnos u pogledu tema i tretmana negativnih primjera ponašanja u saobraćaju. Potrebno je svakodnevno ukazivati, edukovati i opominjati. Hvala vam na pažnji.


- 42 -

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Hvala i Vama, kolega Nuhodžiću. Sljedeći diskutant je kolega Aleksandar Damjanović, SNP, 10 minuta takođe, a neka se pripremi kolega Miodrag Vuković.

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ: Zahvaljujem se, potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani, predstavnici Vrhovnog državnog tužilaštva, Za razliku od mog prethodnog kolege, ja ću se manje baviti brojkama i potrebama izmjena Zakona. Više bih se bavio potrebom da mijenjamo ponašanje i potrebom da radimo po Zakonu kakav je taj koji imamo. Dakle, nakon rasprave koju su poslanici SNP-a, između ostalih i ja, imali sa vrhovnom državnom tužiteljkom na Odboru, gdje je dosta stvari rečeno, ja ću ovdje pokušati da samo sistematizujem nekoliko stvari koje tada nijesu odgovorene. Ne da bismo mi ovdje adresirali odgovornost bilo kome, ali ne prihvatamo da se adresa za neodgovornost ne traži u instituciji već da se traži kod nekih drugih organa. Nama nije cilj da bilo koga optužimo za nečinjenje iz nekog razloga koji je političke prirode. Nama je cilj samo da objektivno utvrdimo odgovornost svake institucije u onome što je prioritetni zadatak Crne Gore, a to je borba protiv kriminala i korupcije. Probaću da počnem ovu diskusiju citirajući vaše dvije konstatacije: Na stranici 83 vašeg izvještaja: “Treba nastaviti pokretanje postupaka protiv izvršilaca krivičnih djela, djelotvornost tužilaštva u vođenju tužilačkih i finansijskih istraga zavisiće od toga koliko će biti kvalitetna saradnja sa policijom koja ima zakonsku obavezu da otkriva izvršioce krivičnih djela”. Ovdje se na jedan način pokušava odgovornost adresirati Upravi policije a ja sam vas pitao što to ima sporno u članu 19 Zakona po kome radite. Radi ostvarivanja funkcije gonjenja učinilaca krivičnih i drugih zakonom utvrđenih djela, državno tužilaštvo je ovlašćeno da sa nadležnim organima, dakle i sa policijom, utvrđuje i preduzima potrebne mjere za otkrivanju krivičnih djela. Vi ste ti koji otkrivate a ne samo gonite. Dakle, policija otrkiva, otkrivate i vi zajedno sa njom i sami. To je ono oko čega smo najviše imali spora.Radi se o onome što je to samoinicijativnost tužilaštva i vas kao prvog čovjeka i ima li je dovoljno, odosno ostalih institucija. Na drugoj strani, nakon ove kritike Upravi policije gdje probate da oblast otkrivanja adresirate samo na njih, a to je i vaša obaveza, i te kako, citirao sam član Zakona, na strani 13. istog izvještaja se sporite sa sudom i kažete: “Sudovi su bili efikasni u fazi istrage u kojoj je završeno 70% predmeta organizovanog kriminala i korupcije, ali su bili neefikasni u fazi suđenja povodom ovih slučajeva”. Ocjena neefikasnosti sudova. Mi smo pričali sa koleginicom Vesnom Medenicom, takođe na Odboru, ona je oštro demantovala ovu konstataciju. Biće sjajna prilika da danas i u raspravi o toj tački dnevnog reda još jednom provjerimo tu njenu tezu i dovedemu u vezu te dvije teze, vašu - da su sudovi bili neefikasni i njenu - da su bili efikasni, tezu Uprave policije - misle da su oni bili efikasni, tezu vašu da Uprava policija nije bila dovoljno efikasna, i da vidimo gdje je odgovornost. Ne možemo to samo navođenjem brojki i ne možemo to samo time da ćemo, eto, mijanjati zakone. Još uvijek nijesmo implementirali ZKP koji smo skoro donijeli, tek od septembra ove godine, dva puta ga odlažemo, ili promjenom Ustava. Dakle, probaću da citiram šta ste vi ovdje sve dali. Vaša obaveza je, koleginice Čarapić, da shodno Zakonu po kome radite, član 103, dostavljate godišnji izvještaj o radu koji sadrži podatke o radu


- 43 -

Tužilačkog savjeta i predlog mjera za unapređenje rada Tužilačkog savjeta i državnog tužioca. Da vam pravo kažem, kao i prošle godine, ni ove godine nema tog predloga mjera. Naprotiv, nikad manje transparentan rad Tužilačkog savjeta, za razliku od Sudskog savjeta o kome znamo dosta. Nikad manje transparetan. Ja sam čitao na sjednici Odbora šta ja do sada ne znam o radu Tužilačkog savjeta. Pitao sam vas zašto samo sedam sjednica, ako je obaveza jedna sjednica mjesečno. Šta je sa Komisijom za imenovanje? Šta je sa Disciplinskim vijećem? Ko čini to vijeće? Šta je sa cijelim setom iz vašeg Poslovnika, 43 do 60, koji se tiče disciplinskih mjera prema tužiocima? Ni jedna jedina. U sudstvu nije tako. Tamo je bilo i te kako disciplinskih mjera prema sudijama. Govorim o onom neefikasnom sudstvu o kojem vi govorite. Kod vas je sve u redu. Da pretpostavimo da je tako, ali je makar trebalo reći nešto o tome. Usvojen je prošle godine, čini mi se, Pravilnik o unutrašnjem poslovanju državnog tužilaštva. Mnogo bitan akt, sa zakašnjenjem. Donijelo ga je Minsitarstvo pravde. Ni riječ o tome kakav je vaš stav oko toga, da li ste dali mišljenje, kada ste dali mišljenje. Dakle, sijaset stvari o radu Tužilačkog savjeta koje i dalje ne znamo. Uz to što je nedostatan, vaš izvještaj zbog toga mi nijesmo podržali na odboru. Naš stav ćemo, naravno, nakon diskusije dati ovdje na plenumu. Ono što je problematično jeste ovo što navodite. Strana 15, koleginice Čarapić, govorite o tome na osnovu ovih vidova kontrole. Zaključak je da su „u 2010.godini svi prijavljeni slučajevi bili predmet objektivne ocjene činjenica na kojima su zasnovani.“ Svi. Veoma hrabra ocjena. Veoma hrabra ocjena. A onda to dovodim u vezu sa nečim što se nalazi na strani 16, ali i izvještaj za 2009. godinu, kada ste konstatovali, zamislite, na istoj strani da je bila dobra saradnja sa policijom. Ovdje više nema te konstatacije, ovdje ste prebacili odgovornost. Dalje, na strani 17. imamo podatak oko nekih 10.000 hiljada podnešenih krivičnih prijava. Od strane policije 6.500, od strane građana itd, dok je na inicijativu državnih tužilaca postupak pokrenut protiv svega 260 lica, 2,5% jednako samoinicijiativnost državnih tužilaca. Malo, po SNP-u malo. Na stranici 72. govori se o takozvanim KTR upisima i predmetima gdje dajete podatak da je od 191 upisa odnosno predmeta - što je 45% manje nego 2009.godine, a ni o tome ništa - 53 predmeta arhivirano. Ni riječ o tome zašto su arhivirani, koji su to predmeti. Možda su to predmeti koji su tangirali našu javnost, da znamo šta je to vodilo tužilaštvo da te predmete arhivira. A na drugoj strani, slovom i brojem, svega četiri finansijske istrage. Malo, po mišljenju SNP-a malo. Juče smo govorili ovdje o tome da u naš Krivični zakonik treba unijeti normu o tome da krivična djela iz procesa privatizacije ne zastarijevaju. Mislim da bi sa ovakvim načinom rada i ta norma bila bezveze, da ne bi bila iskorišćena. Da malo govorimo o suštini i onome što je ono što mi u SNP-u prepoznajemo kao kvalitetan rad jednog tužioca koji je, po nama, da oprostite na izrazu, „bog i batina“ u državi, koji je „sve i svja“ i koji samo koordinira rad ostalih organa i on je taj koji je prvi u frontu borbe protiv kriminala i korupcije. To i na osnovu ovog izvještaja i na osnovu ovoga što imamo kao realnost u našem društvu za sada nije tako. Je li to odgovornost samo vaša i da li možemo da podržimo vašu ocjenu da su odgovornije neke druge institucije - na stranici 83. da je Uprava policije, na stranici 14. da je to sudstvo i o tome ćemo ovdje da razgovaramo. Ono što je takođe konstatacija, kad se već govori o ciframa, jeste na stranici 59, da je na kraju 2010.godine ostalo neotkriveno čak 12,3% ili 318 nepoznatih počinilaca za najteža krivična djela, a neće biti da je to tako sjajno. Kolega je prije mene govorio o ci


- 44 -

frama, dao je neke podatke, procente, evo i ovo je procenat, zato sam i namjerno izbjegao da ovdje govorim o procentima i o ciframa jer možemo različito tumačiti. Pokušao sam da govorim o konkretnim stvarima, o onome što je suština. Evo jedan konkretan primjer. Mi smo vama kao Odbor za ekonomiju, finansije i budžet, nakon saslušanja povodom nekih stvari koje se dešavaju u sektoru telekomunikacija, dostavili ocjene i stavove gdje smo vam sugerisali - dakle to nijesu novine, to nije NVO, to nije građanin nego skupštinski odbor - da treba preispitati jedan predmet, recimo kupoprodaju poslovnog prostora Agencije za elektronske komunikacije koja je isti kupila od privatne firme za 4,2 miliona, a ta privatna firma od Univerziteta za 1,7 miliona, sve u roku od par mjeseci i zaradila 2,5 miliona. Tamo bio prodavac rektor Univerziteta tada Ljubiša Stanković, sada ambasador, ovdje bio kupac taj isti rektor kao predsjednik Savjeta Agencije, i vi nama dajete odgovor da ćete pokrenuti ili ste pokrenuli radnje, ali ne oko toga predmeta nego oko kontrolnog mjernog centra. To nijesmo od vas tražili, to je od vas tražila nevladina organizacija. Malo konzistentnosti i malo boljeg odnosa i prema Parlamentu i bolje saradnje sa Parlamentom i sa onim što su zvanični stavovi, pa bi onda vjerovatno bilo manje prostora da se žalite na lošu saradnju sa drugim institucijama. Dakle, želja svih nas u SNP-u jeste da imamo dobro tužilaštvo, želja je da se jasno adresira odgovornost svakoga i za rad i za nerad. Da se dobiju nagrade, ali i kritike i da se te kritike, kad se ponekad dobiju, dočekaju spremno i samokritički, koleginice Čarapić. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Hvala vam. Nastavljamo. U ime kluba SDP-a kolega Ervin Spahić.

ERVIN SPAHIĆ: Zahvaljujem, gospodine predsjedavajući. Sigurno da će se napredak Crne Gore u procesu integracija mjeriti i radom crnogorskog pravosuđa. Izvještaj je koncipiran tako da se kroz statističke pokazatelje i tematske cjeline prikazuje stanje i kretanje kriminaliteta u Crnoj Gori i posljednji put zaštita imovine Crne Gore, jer od aprila imamo i zaštitnike imovinskih interesa u Crnoj Gori, tako da sa time više neće baviti tužilaštvo. Na Skupštini je da da ocjenu o stanju kriminaliteta i njegovoj opasnosti za društvo u cjelini. Statistički podaci su onakvi kakvi jesu, dolaze od institucije kojoj moramo vjerovati. Pošto se radi o statistici, svi možemo iznositi podatke kako kome odgovara, na svoj način ih tumačiti i o njima raspravljati. Ja ću samo na par detalja iz ovog izvještaja da obratim pažnju. Djelotvornost državnog tužilaštva u vođenju finansijskih istraga prije svega zavisiće od toga koliko će biti kvalitetna saradnja sa policijom koja ima zakonsku obavezu da otkriva izvršioce krivičnih djela. U izvještaju na strani 12. se navodi da kod prijavljivanja krivičnih djela protiv službene dužnosti bilježi se rast od 15,59%, a da se Uprava policije u znatno manjem broju od oštećenih pojavljivala kao podnosilac krivičnih prijava protiv izvršilaca ovih krivičnih djela. Tu se odmah postavlja pitanje zašto je policija kasnila sa izvršenjem vašeg naloga kada je u pitanju bila Fabrika duvana u Mojkovcu, nisu blagovremeno reagovali nego tek poslije nekoliko dana, što je bilo dovoljno da se neki dokazi uklone.


- 45 -

Kada je u pitanju rad policije, u izvještajnoj godini prijavljeno je 1.223 počinioca krivičnog djela protiv imovine uz nedovršene prijave iz ranijih godina. Državni tužioci imali su do sada u radu prijave protiv 9.270 počinilaca ovih krivičnih djela, tokom 2010. godine otkriveno je svega 265, a ostalo je neotkriveno 7.506 učinilaca ovih krivičnih djela. Dakle, najveći broj neotkrivenih djela prijavljen je zbog krivičnog djela krađa i teška krađa, 1.050. Kada su u pitanju istrage koje se vode i novim Zakonikom o krivičnom postupku, malo je istraga koje se bave privatizacijom preduzeća u Crnoj Gori. Svjedoci smo da se vode međunarodne istrage sa sumnjom da je bilo korupcije, pa i za one privatizacije za koje mi u Crnoj Gori tvrdimo da su bile jako uspješne, recimo tipa Crnogorskog telekoma, šta je tužilaštvo u tom dijelu preduzimalo. Ovo pitanje sam postavljao i predsjednici Vrhovnog suda - zašto nema dovoljno krivičnih prijava protiv onih koji daju mito? Imali smo interesantan slučaj, sad je to već i pravosnažna presuda, gdje je jedan sudija dobio odgovarajuću, po sudijama, kaznu, gdje je praktično platio za svu korupciju i mito u pravosuđu, ali interesantno, u tom slučaju imamo da onaj koji je dao mito nije odgovarao, odgovarali su posrednici u davanju mita i onaj koji je primio mito. Da li smo uveli novi institut zaštićenog davaoca mita koji može reći dao sam tome i tome novac, odgovaraće onaj koji je primio mito, a neće onaj koji je dao mito. Gledao sam na sajtu, protiv njega tužba nije podnijeta. Radi se o jednom čovjeku iz Rožaja, nećemo o imenima pošto smo u parlamentu. Vrhovno državno tužilaštvo ima svog stalnog predstavnika i u komitetu Savjeta Evrope za borbu protiv pranja novca i finansiranje terorizma. Na zasijednju ovog komiteta koje je održano u martu 2010. godine usvojen je izvještaj o napretku Crne Gore u ovoj oblasti. Interesantno da je u martu 2010.godine usvojen izvještaj o napretku Crne Gore u ovoj oblasti, a da u istoj ovoj izvještajnoj godini nijesmo imali nijedan slučaj kada je u pitanju pranje novca u Crnoj Gori. Interesuje me da li je ovaj komitet požurio sa ovim svojim izvještajem ili se to odnosi na prethodnu godinu, mada nijesmo imali tih slučajeva ni u prethodnoj godini. Iako se ovdje govori da je taj informacioni sistem u pravosuđu u završnoj fazi, da je izvršena obuka zaposlenih svih, interesantno je da vaš sajt nije ažuriran. Ja ne mogu sa vašeg sajta neke informacije dobiti kada je u pitanju struktura zaposlenih u tužilaštvu. Vidim da neki tužioci rade i kao zamjenici u vrhovnom tužilaštvu, a da su istovremeno i zamjenici u višem tužilaštvu. Uđite na sajt pa ćete vidjeti da imate iste ljude i tamo i tamo.

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Hvala, kolega Spahiću. Sledeći je predstavnik Nove srpske demokratije, kolega Radojica Živković. Goran Danilović. Izvolite, pet minuta. GORAN DANILOVIĆ: Koleginice i kolege, dame i gospodo, uvaženi građani, gospođo Čarapić, samo pet minuta, novi sistem rada. Nadam se da neće biti trajan, borićemo se protiv ovoga, u to budite sigurni. Makar imamo pravo na početnih deset, pa posle radite što hoćete. Kako za pet minuta da saopštim stav o Izvještaju državnog tužioca za cijelu jednu godinu? I to je uvodno izlaganje u ime kluba. Da ne gubim vrijeme, baviću se onda samo jednom stvari, pretpostavlja gospođa državni tužilac kojom. To je organizovani kriminal, samo nas to u ovom trenutku može


- 46 -

interesovati za ovako kratko vrijeme, i korupcija. Kada bi gledao čovjek po ovome što ste nam vi predstavili kao probleme sa kojima ste se suočili u 2010.godini, reklo bi se da ovaj izvještaj pripada nekoj sređenoj evropskoj zemlji, skandinavskoj. Kad je u pitanju korupcija, nedopustivo malo. Nije problem što ja tako mislim. Može biti, kako ste mi i u par navrata govorili, da sam politički ostrašćen i pristrasan, ali to primjećuju svi sa strane. Ja bih rado preskočio tu priču, kad bismo imali prelaznu ocjenu kod Evropljana kad je u pitanju borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, ali svakodnevno se proziva i sudstvo, između ostaloga zbog ogromno prisutne korupcije u njemu, a da ne pričam drugi državni organi. A kod vas desetina, petnaestina, dvadesetina slučajeva, pa od toga procesuirano toliko, pa oslobođeni odgovornosti, gotovo nevjerovatno. 2010. godina je bila, kada je u pitanju borba protiv organizovanog kriminala, makar kod nas u parlamentu strašno važna, rekao bih možda i istorijska. Napravili smo nekakve pomake. Odbor za bezbjednost, pričali smo o tome sučeljeni sa vama u onom kontrolnom saslušanju ili slušanju, kako vam je lakše, radio je punom parom. U ovoj izvještajnoj godini vašoj, o tome ništa. Vjerovatno čekate da se proces okonča, pa ćete to u izvještaju za 2011. godinu, ali 2010. godine mnogo čega se događalo. Mi smo dali imput 2010. godine kao Odbor za bezbjednost i odbranu i po tom našem imputu, iako mnogi misle da je naše postojanje suvišno ili da Parlament ne radi ništa, počeli su da rade drugi državni organi, među njima i vaš. Na kraju smo, skoro sa godinu dana zakašnjenja, konačno uspjeli da saslušamo sve učesnike u cijeloj priči, od državnih institucija, i moje kolege su većinom glasova zaključili da stvar napreduje. Ja kao opozicionar sam potpuno razočaran, zbog toga što i dalje tvrdim da među vama nema saradnje. Biću otvoren, neću odati tajnu sa saslušanja, nego ću saopštiti svoj politički stav. Vrlo je jasno, s tim što još uvijek nije zrela situacija, treba i institucije da nam zrenu, da vi među sobom ne sarađujete dovoljno. Ali je sad pitanje ko će koga prvi optužiti ili ko će reći istinu. Bilo bi mi drago da sam mogao da zaključim da svi ispod državnog tužilaštva rade loše, jer ukoliko je državni tužilac na visini profesionalnog zadatka lako ćemo mi riješiti one koji su ispod. Vi ćete samo inicijativom nadoknaditi ono što oni propuštaju. Ja međutim, gospođo Čarapić, iskreno nijesam siguran da je tako, ja se bojim i da je vaša samoincijativa neznatna. Mislim da imamo problem zbog toga što u političkim nadgornjavanjima, pozicioniranjima, jedni drugima ne možete da kažete to što mislite otvoreno, a onda trpi cijeli sistem. Dakle, izvještaj državnog tužioca u dijelu organizovani kriminal za 2010. godinu, da nije političkog straha, vjerovatno bi morao biti značajno, značajno bolji, odnosno sveobuhvatniji, morali ste nam dati mnogo podataka. Ali na kraju, kad bolje razmislim, vi u 2010. godini nijeste mnogo činili na slučaju Šarić konkretno, samo što ste tražili informacije. Vi pismo MUP-u, odnosno Upravi policije, oni vama, vi direkciji, oni vama i godinu dana ste sklapali mozaik. Mislim da je bilo korektno, zbog toga što ovako ispade da očigledno ne pričamo o istim događajima u istim godinama, da to negdje i naznačite i da nas uputite na to da ćemo imati kompletan izvještaj tim povodom ili da će on biti stručno i temeljno obrađen u izvještaju za 2011. godinu. Žao mi je, prođe vrijeme.

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Hvala vam. Biće vremena. Ja sam rekao na početku da predlagač ima pravo odgovora. Naravno, ne komentara, diskusije, jer svako ima pravo na svoj stav tako da mi ne ulazimo u komentare, a odgovor da. Izvolite.


- 47 -

RANKA ČARAPIĆ: Ja ću početi od gospodina Danilovića, jer je pokrenuo najvažnije pitanje, pitanje naše spremnosti da se obračunavamo, borimo protiv organizovanog kriminala i korupcije. Gospodine Daniloviću, nema priče u izvještaju o tome. Smatrala sam da je na Odboru bilo toliko priče i da sam dala toliko informacija, konačno sve informacije su zatvorene za javnost tako da to nije ušlo ni u moje uvodno izlaganje, ni u izvještaj, ali cijela ta priča o kojoj vi govorite ušla je u ono što je najvažnije, u jednu važnu tužilačku odluku. Tačno je, ja sam rekla da je Odbor za bezbjednost bio taj koji je pokrenuo slučaj “balkanski ratnik”, slučaj Šarić, sa mrtve tačke. Tačno je da je Odbor bio taj koji je pokrenuo saradnju i priču o saradnji institucija i tačno je da je Odbor bio taj koji je zaključio da konačno i tužilaštvo treba obavijestiti o onome što su organi otkrivanja u određenom periodu radili. I kada je tužilaštvo, kao što znate, bilo obaviješteno, ono je radilo. Dopisivalo se godinu dana, nije se dopisivalo nego je utvrđivalo i činjenice. Te činjenice su takve da danas imamo jednu, ja lično mislim, važnu optužnicu u sudskom postupku protiv Šarića i Lončara, prvu veliku optužnicu za krivično djelo pranja novca. Ja se nadam da je iznos ozbiljan, 22, 23 miliona nije malo dokazati u našim uslovima. Ne bih se složila, evo da se nadovežem na još jedan komentar koji je bio u prethodnom izlaganju, da je tužilaštvo koristilo u tom postupku i u ovim postupcima tuđe dokaze. Mada ni to nije ništa strašno i to je ono što se koristi i što je poznato. Nismo mi u slučaju Šarić koristili tuđe, koristili smo svoje dokaze, a koristili ....(Prekid) radnje. Da li ima ili nema dovoljno samoinicijativnosti tužioca, mi smatramo da ima, a ta samoinicijativa postoji uvijek kada ima smisla pokrenuti je. Naravno, samoinicijativa se pokreće na osnovu naše procjene, a ne na osnovu bilo čije želje da je ima više. Da li ja imam još vremena i koliko?

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Na svako pitanje, mada je poželjno da to uradimo posle diskusije. Zato vas molim, ukoliko možemo da završimo sada sa ovim, pa ćemo, ako i budete imali potrebe, u vrijeme nakon diskusije, imate pravo dva minuta za svako pitanje za koje mislite da je za odgovor. Možemo se nanovo dogovarati, ali ovo se tretira kao odgovor predlagača, tako da vas molim da to uvažimo do daljeg dogovora. Hvala vam. Sljedeći je kolega Suljo Mustafić, u ime Kluba Bošnjačke stranke. SULJO MUSTAFIĆ: Uvaženi predsjedavajući, koleginice i kolege, uvažena gospođo Čarapić, poštovani građani, Mi iz Bošnjačke stranke ne želimo da komentarišemo statistički dio Godišnjeg izvještaja vrhovnog državnog tužilaštva. Naravno da su u pitanju značajni podaci koji i te kako pokazuju ažurnost našeg pravosuđa. U tom smislu, pozdravljamo napor ovih institucija koje su rezultirale povećanje efikasnosti u njihovom radu. Međutim, nas zanima jedan drugi aspekt rada tužilaštva, a to je njegov angažman u prikupljanju dokaza za pokretanje sudskih postupaka u slučaju ratnih zločina. Naime, desile su dvije presude, jedna uoči nove godine, a druga krajem marta, koje na ozbiljan način dovode u pitanje rezultate rada i kredibilnost rada našeg tužilaštva. Presuda Višeg suda u Bijelom Polju za slučaj “Bukovica”, kao i presuda Višeg suda u Podgorici za slučaj deportacija bošnjačkih izbjeglica, obije oslobađajuće uslijed nedostatka dokaza, govore


- 48 -

sa kojom je ozbiljnošću tužilaštvo radilo na ovim slučajevima. Naime, presuda koju je izrekao Viši sud u Bijelom Polju za slučaj Bukovica na osnovu dokaza tužilaštva bila je epilog farsičnog procesa koje ni u ovom slučaju ratnog zločina nije uradilo dovoljno, odnosno prikupilo dovoljno dokaza da utvrdi odgovornost za očigledne zločine koji su se desili na teritoriji naše države i nad našim građanima. U pljevaljskoj Bukovici nije riječ samo o zločinu, već se radilo o etničkom čišćenju. Tokom ovih dešavanja ubijeno je šest osoba, desetine je prošlo torturu, a stotinu kvadratnih kilometara crnogorske teritorije je etnički očišćeno početkom 90-tih godina prošlog vijeka. Protjerano je 300 osoba, domovi su spaljeni, tri tamošnje džamije i dvije škole. Iako stanovnici ovog područja, mediji i evropske institucije znaju šta se tamo događalo, predloženi dokazi od strane tužilaštva nijesu bili dovoljni da se odgovorni za ovaj dokaz osude. Drugi slučaj presuđivanja na osnovu dokaza tužilaštva, a koji nije bio obuhvaćen ovim izvještajem desio se ove godine, tačnije 29. marta. Želim da ga potenciram jer govori o tome kako je tužilaštvo prikupljalo dokaze za klasični ratni zločin deportacija, odnosno za lov na ljude i slanje na gubilište, a na osnovu dokaza tužilaštva Viši sud u Podgorici okvalifikovao ga je kao prinudno preseljenje. Naravno, ovaj zločin nije ni mogao biti na adekvatan način procesuiran, jer tužilaštvo nije prikupilo valjane dokaze. Ne ulazimo u to da li su ljudi kojima je suđeno bili krivi ili ne, ali se moramo pozabaviti i komandnom i političkom odgovornošću, jer je ovo sve ozbiljno uzdrmalo ugled tužilaštva i, naravno, pravosuđa. Mi smo zatražili ponovno procesuiranje ovih slučajeva i kažnjavanje svih koji su učestvovali, inspirisali ili naredili ove zločine i nadamo se da će se to dogoditi. Ono što nas brine jeste nezavisnost našeg pravosuđa. Oslobađajuća presuda za ratni zločin u Bukovici i ovo u slučaju deportacije Bošnjaka, dovodi nas u osnovanu sumnju da je nezavisnost sudstva i tužilaštva u Crnoj Gori i dalje apstraktan pojam, čija konkretizacija još čeka. Glavni zaključak, pouka ovih presuda glasi da zločin postoji, ali ne i počinioci. Neko je kriv, ko ne znamo. Umjesto da rušimo mitove, domaće pravosuđe je svojom presudom upravo od zločina iskovao mit. Te presude nijesu samo oslobodile okrivljene i sablasnule javnost, one su najprije porazile pravdu i nosioce pravosudnih i tužilačkih funkcija u Crnoj Gori. Porazile su i Bošnjake, narod sa najdubljim ranama iz ratnih bestijalnosti posljednje decenije prošlog stoljeća, ali i sve ljude kojima je stalo da zločin bude kažnjen pravdom. Na kraju, porazila je i ponizila sve napore da se Crna Gora konačno suoči sa svojom mračnom prošlošću i time se pokaže kao država zrele i efikasne pravde. Misija eksperata Evropske unije koja je boravila u Crnoj Gori od 6. do 10. juna godine imala je svrhu da se upozna sa nezavisnošću i efikasnošću našeg pravosuđa. Ovaj podatak govori da naše pravosuđe i tužilaštvo i dalje pod posebnom lupom Evropske unije, te da je njegova nezavisnost diskutabilna. Nesumnjivost u ovu tvrdnju pokazala je i oslobađajuća presuda za ratni zločin, jedna od rijetkih oslobađajućih presuda u današnjem svjetskom sistemu pravosuđa. Signali koji su nam stigli iz Evropske unije govore nam da je od samog početka ovog ..... Postoje, sigurno je, mnoge stvari kojima treba poboljšati rad crnogorskog pravosuđa. Svakako da treba unaprijediti tehničke kapacitete, bez kojih danas nema kvalitetne istrage. Svakako da treba povećati i prinadležnosti nosiocima pravosudnih funkcija, jer će to doprinijeti njihovom efikasnijem radu. Svakako da treba iznaći sredstva za izgradnju funkcionalnijih radnih prostorija tužilaštva i sudstva. Prvo i osnovno jeste da treba volje, snage i znanja da bi se postigla nezavisnost. To je suština pravosuđa i na tome se mora raditi. Hvala.


- 49 -

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Hvala, kolega Mustafiću. Želite li odgovor? Izvolite.

RANKA ČARAPIĆ: Pitanje koje je gospodin Mustafić pokrenuo jeste, zaista, jedno u ovom trenutku teško pitanje za sve nas. Prije svega, vama je poznato da su sudske odluke o kojima govorite nepravosnažne i o njima ne možemo govoriti. Činjenica je da je tužilaštvo i u jednom i u drugom slučaju izjavilo žalbe da u tim slučajevima predstoji drugostepeni žalbeni postupak. Ne bih se složila sa vama da tužilaštvo nije prikupilo dokaze za valjane sudske odluke. Mi smatramo da smo prikupili i sudu ponudili na pretres sve dokaze koje je bilo moguće prikupiti, a koji su mogli biti relevatni za sud. U tom trenutku, kada smo tako zaključili, podigli smo optužnice o kojima govorite. Treba sačekati konačnu sudsku odluku, pa izricati sudove koje ste izrekli sada o nesposobnosti tužilaštva da prikupi dokaze, o nezavisnosti pravosuđa i nesposobnosti da donosi zakonite odluke. Dakle, sačekajmo da višestepeni sudovi rasprave žalbe državnog tužioca i da postupak, nadam se, krene ponovo i da u ponovnom postupku ponovo raspravljamo o činjenicama koje sadrže sudski spisi.

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Hvala vam. Kolega Branko Radulović - Pokret za promjene, i još nam ostaje Klub albanskih nacionalnih partija. Izvolite.

BRANKO RADULOVIĆ: Uvažena gospodo, uvažena gospođo Čarapić, Direktno, nažalost, gospođo Čarapić, ovo će biti vaše posljednje prisustvo u ovoj skupštini u svojstvu vrhovnog državnog tužioca. Za sljedećih godinu dana Vi i Tužilački savjet bićete smijenjeni, i to u postojećem odnosu političkih snaga i u ovoj poziciji Crne Gore kada je u pitanju evropski put. Kada je u pitanju evropski put, mi smo sada u nečemu što znači najlabaviji, najniži kriterijumi u tzv. predpregovaračkom pristupu. Bićete smijenjeni zbog inicijative Evropske unije, Evropske komisije i međunarodne zajednice. Da je bio drugi odnos političkih snaga, da smo bili bliži Briselu, da smo otvorili 23. poglavlje, davno bi bili smijenjeni zbog svog selektivnog činjenja ili nečinjena, ali to je naša sudbina. Zašto je to tako? Po meni, jer ste Vi …. Evropski savjet, krajnje instumentalizovani od najvećeg dijela ili najjačeg dijela interesne grupacije u DPS-u. Vaš najveći saborac, sudionik je direktor policije, iako se sporite tome. Tragično je, gospođo Čarapić, da su onakvi izvještaji evropske komisije i međunarodne zajednice u vezi vas. Tragično je da dođete na saslušanje, tajno saslušanje ambasadora i da vas oni preslišavaju i da vam daju zaduženje. To nikada Crna Gora nije radila. Ambasadori imaju svoje mjesto i ništa više. Gospođo Čarapić, vašim činjenjem i nečinjenjem, vi ste naprvili mnogo štete Crnoj Gori. Onome što znači morali kontekst, onome što znači ekonomski kontekst, onome što znači integracioni kontekst, onome što su ekološki standardi. Kada je u pitanju ekonomski kontekst to su na stotine miliona eura, a kada je u pitanju ekologija to je takozvani, gospođo Čarapić, ekološki genocid. Posljednje dvije prijave koje smo vam dali, gospođo Čarapić, na sve ukazuju, ali te prijave su protiv ovog najačeg klana u DPS-u, i vi ih branite. Ja sam


- 50 -

naveo mnoge članove Krivčnog zakona, štaviše bio sam toliko decidan da navedem šta znači utaja poreza, što je pokazivalo na nešto što je ukupna šteta oko 800 miliona eura, pa sam onda rekao oko ekološkog genocida. Da sam vam rekao, gospođo Čarapić, ajmo zajedno ruku pod ruku da vidite kakav je taj tamo ekološki genocid. Vi se smijete, možda, gospođo Čarapić, ali pođite u bolnicu pa vidite koliko ima danas u Crnoj Gori oboljelih zbog ovoga. Karcinomi su u pitanju, gospođo Čarapić. Ja to dobro znam, Vi ste sudionik toga, gospođo Čarapić. Fino piše u Krivičnom zakoniku onaj koji pravi ekološku štetu kako se kažnjava, a ja sam vama dao i dokaze, vi na to uopšte ne reagujete. Gospođo Čarapić, vi mislite da ste svemogući. Nije tačno. U evropskom akiju, u nečemu što znači najkvalitetnije sprovođenje zakona, postoji Zakon o odbacivanju krivične prijave. Ja ću vama lupiti, gospođo Čarapić, krivičnu prijavu, zato što ste vi odbacili osam krivičnih prijava Grupe za promjene i Pokreta za promjene koje sam ja potpisao. Zato što vi ne reagujete na ove dvije krivične prijave i ostaćete kao vrhovni državni tužilac koji je bio isti kao prethodni. Ja se sjećam Medenice, ali onoga trećega da me ubijete ja pojma nemam kako se taj zvao, a ne onoga četvrtog, petog. Razlikovaćete se od tih sedam-osam zato što ćete dobiti krivičnu prijavu zbog nečinjenja, zbog odbacivanja krivične prijave. Postoji cijela metodologija, gospođo Čarapić, kako se odbacuje krivična prijava, prvostepeni, drugostepeni, trečestepeni organ. Suštinsko je pitanje, gospodo i građani Crne Gore, ko će doći za godinu dana na ovo mjesto. Zavisi od tri faktora. Zavisi od odnosa političkih snaga, zavisi od našeg pristupanja i dvotrećinske podrške. Izmjenu zakona i Ustava, gospođo Čarapić. Osnovni i najveći od ova tri uslova je promjena političkih snaga u Crnoj Gori. Sa njom će doći i...

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Hvala, kolega Raduloviću. Ostao nam je još Klub albanskih nacionalnih partija, Vasel Sinishtaj.

VASEL SINISHTAJ: Gospodine potpredsjedniče, poštovane kolege, poštovana gospođo Čarapić, Moguće da je zadnje o čemu bi ja trebalo da raspravljam danas upravo vaš izvještaj, ne iz razloga što nama ne pripada to pravo, nego iz sljedećeg razloga. Po onom što imam kao saznanje, počev od osnovnog tužioca u Podgorici, govorim za Podgoricu kao glavni grad, pa do vrhovnog državnog tužioca, nema ama baš ni jednog jedinog Albanca koji radi u struci kao tužilac. Govorim za Podgoricu, ne za druge opštine, samo da znate. Nemam ni saznanje makar u dijelu onoga što može biti stručni saradnik u tužilaštvu i to je jedan od razloga o čemu ću danas da govorim, jer je vrijeme da makar kad ima kandidata prijavljenih u okviru onoga što je preporuka za srazmjerno učešće i u tužilačkoj organizaciji vodite računa o zapošljavanju albanske nacionalne manjine. Nažalost, možda zbog toga što nema mogućnosti zapošljavanja su nam prepuni zatvori pritvorenika koji se snalaze na svoj način, a ja držim do toga da su oni najsitniji elementi negativne promjene društva i to je jedan od tih razloga koji može biti, ne kažem apsolutno, ali jeste razlog da se neko snalazi i da na takav način obezbijedi egzistenciju. Sa druge srane, kao što reče kolega Damjanović, vaša uloga nije samo da ganjate nego i da otkrivate u saradnji sa policijom, stičemo utisak da u dovoljnoj mjeri ne ganjamo korupciju, posebno u poslednje vrijeme političku korupciju. Nijesmo jaki u razbijanju organizovang kriminala.


- 51 -

Pitam vas šta bi sa barskim masakrom o kojem je, čini mi se, kolega Bardhi priložio kompletnu dokumentaciju. Oko ratnog zločina Kaluđerski laz, zlostavljanje i tortura nad, sada pokojnim, Pijetrom Siništaj tada u 86-toj godini života. Prvostepena presuda je bila osuđujuća po tri mjeseca, kasnije je ta odluka ukinuta. To mi je razlog da kažem da u dovoljnoj mjeri, barem ja takav utisak nosim, tužilaštvo ne radi na tome da dokazuje ili uporno dokazuje one činjenice na osnovu kojih je podiglo optužnicu. Takođe, za torture za koje čitav svijet već zna iz akcije “orlov let”, policijske akcije. Ovih dana imamo, ne samo kod nas nego i u drugim sredinama, priče i oko lažnih diploma. Ne moramo mi podnositi prijavu za nešto što je notorna činjenica, može i tužilašto da se tim stvarima i policija, naravno, bave. O uspješnosti ili neuspješnosti tužilačke organizacije i ukupnog pravosuđa možda je najbolji dokaz što ovih dana od strane Vlade imamo predlog za izmjenu Ustava, biće prilike i oko toga da se priča. Ovo su neke opširne konstatacije ili opšte konstatacije nas predstavnika Albanaca za koje imamo primjedbe u radu. Toliko i hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Hvala vama. Želite li odgovor na pitanje? Izvolite.

RANKA ČARAPIĆ: Prvo o primjedbi da u tužilaštvu nema dovoljno Albanaca. Albanaca ima u tužilaštvu onoliko koliko su ispunili uslove da budu članovi tužilačke organizacije, bilo na kom mjestu u toj tužilačkoj organizaciji, i koliko su imali interesovanja. Ja mislim, pokušavam da se sjetim, da u Podgorici možda i nema, ali mi imamo zamjenika državnog tužioca u Plavu, Albanku koja je vrlo dobar naš kadar i bila je odlična na testu i sa zadovoljstvom je postala član tužilačke organizacije. Imamo zamjenika državnog tužioca, već dugogodišnjeg, Albanku u Ulcinju i imamo jednog mladog saradnika stručnog, on je sada položio pravosudni ispit, takođe u ulcinjskom tužilaštvu. Dakle, ima ih onoliko koliko ima interesovanja. Ja ne znam da je na oglasima bilo više Albanaca ili više onih koji su ispunjavali uslove da budu zamjenici tužioca ili tužioci u tužilaštvu. Toliko o strukturi i naravno, o razlozima zašto ih ima ovoliko a ne više. Barski masakar i Kaluđerski laz, to su druga dva važna pitanja, istražuje tužilaštvo navode i materijal koji je gospodin Bardhi dostavio specijalnom tužiocu, a Kaluđerski laz je postupak sudski koji teće po optužnici tužilaštva i znate da on još uvijek nije okončan. O torturi u slučaju “orlovog leta” sve što je tužilaštvo bilo u mogućnosti da uradi povodom dokaza kojima je raspolagalo ono je uradilo. Pred sudom je pokrenulo određeni broj postupaka. Zašto su sudske odluke takve, nije naravno pitanje za tužioca, pitanje je za sud. Mi smo istrajavali, kao što znate, i u prvostepenom i u drugostepenom postupku, smatrajući da su za to postojali dokazi. Mi smo, naravno, samo stranka u postupku i sudska odluka je i za nas i za sve ostale učesnike u postupku ono što moramo poštovati kakva god da je u bilo kom drugom slučaju. Niste zadovoljni sa borbom u oblasti korupcije i organizovanog kriminala. Nismo zadovoljni ni mi, naravno, ali ne možete reći sigurno da nema na tom planu ozbiljnih pomaka i da tužilaštvo nije učinilo ....


- 52 -

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Hvala vam. Dame i gospodo, zaključili smo ovaj prvi krug rasprave, dogovoreni. Prelazimo na redovnu raspravu i diskusiju kolega i koleginica. Naravno, skraćena je na pet minuta diskusija, ali sa predviđenim pravima poslovničkim i mogučnošću da u zadnjem satu rasprave, radi kolega koji su se prijavili za diskusiju, eventualno tada ponovo uskratimo mogućnost komentara. Do tada jedino zajednički apel, kako bi svi koji su se prijavili, a ima ih poprilično, uzeli učešće, da se pokušamo držati što je moguće korektnije u odnosu na potrebu racionalizacije vremena. Hvala vam. Prvi diskutant u ovom narednom krugu je kolega Radivoje Nikčević, a neka se pripremi kolega Velizar Kaluđerović. Izvolite.

RADIVOJE NIKČEVIĆ: Poštovani potpredsjedniče, poštovana gospođo Čarapić, Izvještajni period o radu Vrhovnog državnog tužilaštva karakterišu aktivnosti na stvaranju svih neophodnih pretpostavki za kvalitetnije, efikasnije i uspješnije vršenje tužilačke funkcije, što se, prije svega, odnosi na obezbjeđenje kadrovskih, materijalnih, organizacionih i svih neophodnih preduslova za kvalitetniju primjenu novog Zakona o krivičnom postupku. Posebno treba istaći napore koji se čine na planu jačanja ukupnih kapaciteta Odjeljenja za suzbijanje organizvoango kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina koje se uspješno osposobljava za izazove koji stoje pred ovom tužilačkom organizacijom u narednom periodu. Takođe treba pozdraviti kao jednu od uspješnih borbi protiv organizovanog kriminala i saradnju sa regionalnim tužilačkim organizacijama. Kao jedan od neophodnih uslova za efikasniju borbu protiv organizovanog kriminala i najtežih oblika koruptivnih krivičnih djela formiran je zajednički istražni tim koji daje već rezultate. Izvještajni period karakteriše pad kriminaliteta, što je u nadležnosti osnovnih i viših državnih tužilaštava, za 2,21% u odnosu na prethodnu godinu što govori o nastavku pada koji traje već nekoliko godina. O kretanju i padu kriminaliteta najilustrativnije govori Izvještaj Uprave policije, koji je dostupan svim poslanicima, za 2010. godinu, što potvrđuje više puta iznesenu tvrdnju sa različitih adresa da je Crna Gora bezbjedna država i da mjere i aktivnosti koje posljednjih godina čine nadležni državni organi na tom planu daju i određene rezultate. Izvještajni period pokazuje i porast kriminaliteta djece koji u ukupnom maloljetničkom kriminalu učestvuje sa procentom od oko 5% što pokazuje tendenciju rasta u odnosu na prethodne tri godine. Ovo treba da nas opomene, bez obzira što tužilaštvo smatra da ovo još nije podatak koji treba da nas zabrinjava. Podatak koji treba da alarmira sve subjekte koji se na bilo koji način bave ili brinu o djeci. 2010. godina je karakteristična po smanjenju krivičnih djela iz oblasti neolvšaćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga, koji je bio manji za 17,22%. Napori koji se u posljednje vrijeme čine od strane različitih subjekata ovog društva, prije svega policije, i primjena novih zakonskih rješenja iz oblasti bezbjednosti saobraćaja daju određene rezultate što pokazuje podatak tužilaštva da je broj učinilaca ove vrste krivičnih djela smanjen za skoro 20%. Vidljiv je pad kriminalnih djela protiv polne slobode kao i učinilaca krivičnih djela protiv braka i porodice sa posebnom tendencijom pada učinilaca krivičnog djela nasilje u porodici i porodičnoj zajednici. Izvještajni period ukazuje na činjenicu da je u porastu kriminalitet protiv državnih organa koji je u odnosu na prethodnu godinu za 37%


- 53 -

veći. Ovom porastu je doprinio porast učinilaca krivičnog djela samovlašća koji je bio veći za 56,22%. Interesantan je podatak da je prošle godine zabilježen porast prijavljenih izvršilaca krivičnih djela protiv službene dužnosti koji takođe pokazuje tendenciju rasta u odnosu na period 2008 - 2009. godina. U Izvještaju se ukazuje na činjenicu da najčešće podnosioci krivičnih prijava su bili oštećena lica, ali se takođe konstatuje da su kampanje koje su vođene sa ciljem da se građani ohrabre i daju svoj doprinos u borbi za otkrivanje ove vrste krivičnih djela dale određene rezultate. Državni tužilac je kazao da ne može bez dublje analize ukazati na to, sa željom da se ta borba pojača, poboljša, sa ocjenom da i oni nijesu zadovoljni tom borbom. Za priču o krivičnom djelu korupcija bilo bi potrebno mnogo više od raspoloživog vremena koje imamo za ovu raspravu. Zbog javnosti i zbog učestalih ocjena i tvrdnji koje se mogu čuti danas sa različitih adresa pa i u ovom domu o tome ko je kriv što nijesmo efikasniji u suzbijanju ovog zla, najbolji odgovor će dati posljednji izvještaj Evropske komisije, odnosno Komisije za borbu protiv korupcije i jačanje posvećenosti boljim rezultatima, gdje zemlje EU imaju ovaj problem i oni traže nove modalitete i oni traže nove mjere u okviru zemalja EU i u tim ocjenama kažu da korupcija košta ekonomiju EU 120 milijardi eura godišnje što predstavlja 1% bruto domaćeg proizvoda EU ili nešto manje od godišnje budžeta Unije. Ovdje je set mjera, pa pošto imam malo raspoloživog vremena da ukažem samo na neke: da će Komisija nastaviti inicijativu predlaganja modernizovanih pravila Evropske unije, oduzimanje imovine stečene kriminalom, strategije za poboljšanje finansijskih istraga u državama članicama, akcioni plan za bolju statistiku u oblasti kriminala. Komisija će sa agencijama iz te oblasti ubrzati sudsku i policijsku saradnju, unaprijediti obuku službenika iz oblasti sprovođenja....(Prekid). Vidjeli smo da Evropska unija ima potrebu da radi nove modele, da mijenja zakonsku regulativu i to je otprilike ocjena da je urađeno ono što je u ovom trenutku bilo moguće i da se vraća na početak. Podržavam ovaj izvjetšaj iz prostog razloga što smatram da je sve ono što je do sada učinjeno u kadrovskom, organizacionom i svakom drugom planu sasvim dovoljno i ukazuje svima nama na potrebu da podržimo tužilaštvo u naporima na ostvarivanju osnovnih tužilačkih zadataka u periodu koji stoji pred tužilačkom organizacijom prema Crnoj Gori, posebno u odnosu prema obavezama prema Evropskoj komisiji i Evropskoj uniji. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Hvala Vam. Sljedeći diskutant je Velizar Kaluđerović, neka se pripremi kolega Obrad Stanišić. Izvolite.

VELIZAR KALUĐEROVIĆ: Hvala vam, gospodine potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani, gospođo Čarapić, gospođo zamjenice vrhovnog državnog tužioca, Ovo je prilika koju imamo jednom godišnje da u skladu sa zakonom razgovaramo o godišnjem izvještaju Vrhovnog državnog tužioca o radu državnog tužilaštva i smatram to jednim od značajnih pitanja iz rada našeg parlamenta. Zbog javnosti da podsjetim da je Ustavom, i to članom 134, propisano da je državno tužilaštvo jedinstveni i samostalni državni organ koji vrši poslove gonjenja učinilaca krivičnih djela i drugih kažnjivih djela


- 54 -

koja se gone po službenoj dužnosti. Znamo da je pitanje efikasne borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, i to nam iz dana u dan govore zvaničnici Evropske unije, na putu Crne Gore ka članstvu u Evropskoj uniji jedno od pitanja za koje još uvijek nismo dali odgovor koji se može procijeniti pozitivnim, kako to očekuju članice Evropske unije od nas. Svi smo saglasni u tome da to nije pitanje očekivanja, nego pitanje koje je izuzetno značajno prvenstveno za crnogorsko društvo. Ja sam, gospođo Čarapić, iz vašeg godišnjeg izvještaja vidio da je broj nosilaca tužilačke funkcije u 2010. godini 120, u izvještajnoj godini, i da je povećan u odnosu na 2009. godinu za ukupno 31 nosioca tužilačke funkcije i da se prvenstveno radi o zamjenicima na svim nivoima, od zamjenika vrhovnog, prekog višeg, spcijalnog i osnovnih državnih tužilaca. Dakle, kadrovski je u 2010. Godini, i to pozdravljam, značajno ojačana tužilačka organizacija. Zapažam iz vašeg izvještaja da ste konstatovali pad kriminaliteta u prošloj godini u odnosu na prethodnu za 2,21% i ako je to suštinski, to je takođe za pozdraviti. Pad učinilaca krivičnih djela koja su učinjena na organizovan način za 34,78%. Daj bože da je to posljedica ukupnog pada kriminaliteta, ali ste u svom izvještaju konstatovali porast učinilaca najtežih koruptivnih krivičnih djela, i to za čitavih 32,15%. Nažalost, ponoviću i ja ono što ste i vi konstatovali, i to rečenicom: “Ni u 2010”, dakle nije bilo ni u prethodnoj a ja ću reći ni u prethodnim godinama, “nije bilo prijavljenih zbog izvršenja krivičnog djela pranje novca”. Meni smeta, pravo da vam kažem, što ste koristili terminologiju “nije bilo prijavljenih”. Dakle, niste valjda čekali da vam se to prijavi. Iako razumijem na šta ste mislili, očekivao sam aktivniju poziciju i samog državnog tužilaštva u odnosu na ovlašćenja koja imaju po zakonu. S obzirom na vrijeme koje imam na raspolaganju ne mogu propustiti da imate statističke podatke kada su u pitanju krivična djela protiv života i tijela i ponoviti da je u 2010. ostalo nerasvijetljeno 7 učinilaca krivičnih djela teško ubistvo i 31 krivično djelo ubistvo. Dakle, ukupno 38 uz konstataciju da se najveći broj učinilaca odnosi na ova krivična djela iz prethodnih godina. Ne mogu propustiti, gospođo Čarapić, a da još jednom ne pomenem, uz izvinjenje porodicama što povređujem rane zbog gubitka najmilijih, da je decenija prošla od kada se desilo gnusno ubistvo Gorana Žugića i Belog Raspopovića. Goran Žugić je u trenutku kada je ubijen bio samostalni savjetnik predsjednika Mila Đukanovića, nosioca najviše državne funkcije, samostalni savjetnik za bezbjednost. Pokojni Beli Raspopović je bio jedan od ključnih ljudi u vrhu Službe državne bezbjednosti ili sada Agencije za nacionalnu bezbjednost. Puna decenija, a nema ni jedne jedine riječi ni od policije, ni od tužilaštva u vezi sa motivima, počiniocima ovih gnusnih krivičnih djela teškog ubistva. Radi se o ljudima koji su bili visoki funkcioneri u policiji, javnoj i tajnoj. Još nešto, ukupna javnost zna, radi se o licima koja su puno znala u vezi sa švercom cigareta na prostoru Crne Gore o čemu je pisao zagrebački “Nacional”, o čemu je pisao dnevni list “Dan” i njegov, takođe pokojni, nažalost, tadašnji direktor i glavni i odgovorni urednik ....

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Hvala. Sljedeći diskutant je kolega Obrad Stanišić, a neka se pripremi kolega Labudović.


- 55 -

OBRAD STANIŠIĆ: Gospodine potpredsjedniče, koleginice i kolege poslanici, uvažena gospođo Čarapić, poštovani građani, Kao što se i očekivalo, Izvještaj Vrhovnog državnog tužioca o radu tužilaštva za prošlu godinu izazvao je posebnu pažnju i interesovanje. Ovaj izvještaj na cjelovit i sistematičan način kroz statističke podatke i analizu odluka državnog tužilaštva prikazuje stanje kriminaliteta u Crnoj Gori. U uvodnom dijelu Izvještaja govori se o aktivnostima vrhovnog državnog tužilaštva i tužilačkog savjeta, koje su preduzete radi obezbjeđivanja kadrovskih, materijalnih i drugih uslova za efikasnije vršenje tužilačke funkcije. Što se tiče opštih podataka o kretanju kriminaliteta, on je nešto manji ili je na nivou prethodne godine. Ono što je naglašeno u izvještaju, a što treba sve da nas ako ne zabrine, onda zamisli, to je podatak da kriminalitet djece krivično neodgovornih maloljetnika u ukupnom kriminalitetu učestvuje u procentu od 5%, što je znatno više u poređenju sa prethodne tri godine. Ovi podaci su zaista opominjujući, najviše za porodicu, vaspitno-obrazovne institucije, kao i socijalne ustanove koje i te kako treba da se pozabave ovim veoma ozbiljnim i za društvo opasnim pojavama. Preduzimanjem mjera za suzbijanje kriminaliteta kod ove populacije, sasvim je sigurno da bi se stvorile pretpostavke za smanjenje svih vrsta kriminalilteta kod odraslih, odnosno punoljetnih izvršilaca. Dosta bi vremena trebalo da se analiziraju u ovom opširnom izvještaju sve vrste kriminaliteta. Mislim da treba izdvojiti konstataciju iz Izvještaja da nije bilo prijavljenih lica zbog izvršenja krivičnog djela pranje novca, iako se očekivalo da će izmijenjena inkriminacija ovog krivičnog djela olakšati pokretanje postupka protiv njegovih izvršilaca. Takođe je dobro primijećeno da ovaj izvještaj ne prikazuje stvarno stanje u ovoj oblasti kriminala koji se teško otkriva i goni. U ovoj godini su već podignute optužnice protiv lica za ovu vrstu krivičnog djela. Kada je u pitanju ova problematika, napominjem da je vođena veoma kvalitetna rasprava o njoj na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu održanoj maja ove godine. Tada smo razmatrali informaciju o postupanju vrhovnog državnog tužioca u slučaju “balkanski ratnik”. Po pitanju krivičnih djela gdje su počinioci ostali nepoznati, u poređenju sa prethodnom godinom ona su smanjena za nešto više od 18%. To predstavlja uspjeh, kako je i nagovješteno u Izvještaju, rada Uprave policije i državnog tužilaštva zajedno. No i pored svega toga po ovom pitanju se mora još više napora ulagati kako bi se procenat neotkrivenih počinilaca krivičnih djela sveo na najmanju moguću mjeru. Možda je dobro napomenuti da su u Zakonu o krivičnom postupku predviđeni brojni novi krivično-procesni instituti koji do sada nijesu postojali u našem pravnom sistemu i mnogi već postojeći instituti značajno su modifikovani. Najznačajnija novina je promjena koncepta istrage, odnosno njeno izmještanje iz suda i povjeravanje državnom tužilaštvu. Ustanovljavanje sistema tužilačke istrage u Zakonu o krivičnom postupku je najdalekosežnija promjena buduće krivične procedure. Zbog objektivnih okolnosti, umjesto u svim državnim tužilaštvima i sudovima u Crnoj Gori, Zakon o krivičnom postupku se od 26. avgusta 2010. godine primjenjuje od strane specijalnog tužioca za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina, tj. u dijelu tužilačke organizacije u čijoj nadležnosti su najteži oblici kriminala. Takođe, novi koncept tužilačke


- 56 -

istrage primjenjivaće se od 1. septembra ove godine i u drugim državnim tužilaštvima će se na ovaj način obezbijediti da se novi koncept koji je sadržan u ZKP-u primijeni u krivičnim predmetima koji se odnose na organizovani kriminal, korupciju, terorizam i ratne zločine. Kao što je naglašeno u zaključcima ovog izvještaja, treba i dalje nastaviti saradnju sa policijom koja ima zakonsku obavezu za oktirvanje krivičnih djela i njihovih izvršilaca. Takođe, treba jačati saradnju i sa Upravom carina, Upravom za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma, Poreskom upravom, kako bi se ostvarili dobri rezultati u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, što je jedan od ključnih uslova za naše članstvo u Evropskoj uniji. Ono što je za svaku pohvalu i što sigurno prevazilazi evropske i svjetske standarde jeste da u našem državnom tužilaštvu radi preko 50% žena i vjerujem da je to dodatni razlog da ovaj izvještaj jednoglasno usvojimo. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Hvala. Sljedeći diskutant je kolega Radojica Živković, a neka se pripremi kolega Raško Konjević.

RADOJICA ŽIVKOVIĆ: Hvala, gospodine potpredsjedniče. Gospođo Čarapić, da vam pravo kažem, ja ovaj izvještaj nijesam čitao, jer unaprijed znam šta u njemu piše, a i ovi što su ga čitali, makar opozicione kolege, kažu da nema ništa naročito. Ne kajem se što ga nijesam čitao, znajući koliki je stepen vaše nezavisnosti, koliko ste vi stvarno državni tužilac u pravom smislu te riječi. Američka ambasadorka koja je samo mjesec dana tu shvatila je da, na primjer, sistem javnih nabavki ne funkcioniše dobro, a vi to još nijeste shvatili, evo koliko godina, i nema nijedna optužnica po tom pitanju. Kasnije ću se vratiti i na to. Zašto sam se javio da diskutujem? Nijesam mislio, jer ste mi prošle godine dobro zaprijetili pa sam se i malo prepao i čitavu godinu živim u strahu da mi se nešto ne desi, jer je prijetnja bila vrlo eksplicitna i oštra, ali hvala bogu još sam tu. Međutim, đavo mi ne da mira, moram nešto da progovorim, a motiv za moju priču je neki film koji sam gledao prije desetak dana. Film o Đovaniju Falkoniju, poznatom sudiji u Italiji, koji nije postao, nažalost, tužilac, nego su oni izabrali umjesto njega neku njihovu Ranku Čarapić, koja je kasnije radila to što je radila. Vi, naravno, nemate nikakve veze sa radom tog sudije, nazdravlje vama i dugi život, jer je on ubijen, ali sam siguran da se vama ništa po tom pitanju neće desiti i ne želim da vam se desi. Nijeste nešto pretjerano oštri, a prošle godine ste tako lijepo pohvalili prestupnike i ove koji se bave organizovanim kriminalom govoreći da su to visokomoralne osobe sa kojima vi nemate problema. E, u tom filmu pojavljuje se neki Tomažo Bušeta, bivši kriminalac, koji je uhapšen i hoće da bude pokajnik, hoće sve da ispriča jer su mu djecu pobili, što znam što mu se desilo. Dolaze tu razni tužioci i sudije da razgovaraju sa njim, on kaže ne dolazi u obzir, neću sa tobom, neću sa tobom. Pa ti si kriminalac, ti si sa mnom sarađivao - znači on poznaje sve sudije, on zna karakter sudija. Za razliku od vas koji znate karakter kriminalaca, on govori o karakteru sudija. Kaže, jedino ću sa Falkonijem i ispriča mu da će biti ubijen i kaže šta oni sve rade, kaže mi kontrolišemo 70% javnih nabavki u Italiji. Nešto mi je slično sa mojom državom.


- 57 -

Državna revizorska institucija, koja nije baš potpuno nezavisna, nije sve prikazala. Samo za Ministarstvo turizma što su napisali oni dovoljno je bilo da pokrenete krivične prijave, ali vi naravno nijeste ništa uradili. I tako redom, sve se to dešava, ubija se jedan, ubija se drugi, na kraju, 1993.godine pada Vlada Italije, hapsi se trećina parlamenta, polovina vlade, onaj tužilac koji je bio izabran umjesto Falkonea se hapsi, to eto slučajno da znate. Dešava se jedna renesansa u tužilaštvu Italije i tek tada Italija počinje pomalo da napreduje, iako je ona bila tada član Evropske unije. A vi ste ovdje nabrojali mnogo slučajeva, pa cifara, pa procenata, a da biste dokazali svoju silu, na primjer u građevinarstvu i građevinskoj mafiji, vi ste podigli optužnicu protiv izvjesnog Mladena Brakočevića u Beranama koji je socijalni slučaj, koji ima troje djece do četiri godine, koji kopa, najteže fizičke poslove radi za dnevnicu i digao malo kućice, prijavio ga neki iz Plava, vi podigli optužnicu i od petka on ide u zatvor da čami u zatvoru a njegova djeca i njegova supruga i njegova majka da gladuju u Beranama. Da biste dokazali da se borite protiv svih vrsta mafije, našli ste njega, a prije dva dana su objavili mediji koliko ima bespravno podignutih objekata. U komšiluku tog Mladena Brakočevića, tog siromaška, ima bar 50 bespravno podignutih kuća, ali je taj deljanin, vjerovatno po nacionalnoj osnovi, imam osnovano pravo da sumnjam na to, baš njega prijavio. Vi hitro žalbe i molbe da se....

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Pokušajte da racionalizujete.

RADOJICA ŽIVKOVIĆ: Hvala. Znači, vi ste tog siromaška uhapsili, čovjeka koji nikad nije napravio prekršaj u životu, koji ne krade, ne bavi se ni drogom ni organizovanim kriminalom, koji nikakvog posla nema nego da traži da li će ga neko primiti da radi za nadnicu. Država jedino što je uradila dala mu je socijalnu pomoć i umjesto da ga nagradi što je napravio malo kućice, i to nad starom djedovom kućom nadogradio nešto, on mora u zatvor, a ovi što pored Zavale prave na primorju, pa i u Plavu ima preko 300 objekata, niko ne odgovara, niko ne leži u zatvoru. Vi ste ispunili normu preko takvog Mladena i možda još nekoliko Mladena u Crnoj Gori i sada da ja čitam te vaše brojke, nije mi baš bilo po volji. Hvala, gospodine potpredsjedniče, na korektnosti.

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER. Hvala i vama, kolega Živkoviću. Sljedeći diskutant je kolega Raško Konjević, a neka se pripremi kolega Predrag Bulatović. Izvolite.

RAŠKO KONJEVIĆ: Zahvaljujem, potpredsjedniče Rastoder. Poštovana gospođo Čarapić, Slušajući vaše uvodno izlaganje i čitajući izvještaj koji ste nam dostavili, da saopštim jedan utisak na samom početku. Mislim da je dobro što je tužilaštvo u potpunosti svjesno činjenice da od rada tužilaštva i drugih državnih organa zavisi brzina nastavka evropskog puta Crne Gore, posebno imajući u vidu nešto što svi znamo, da je jedan od ključnih... Kolega potpredsjedniče, molim da mi vrijeme vratite za minut.


- 58 -

Dobro je što zajednički shvatamo, i Parlament u dijelu svojih obaveza i tužilaštvo, činjenicu da i pored ovih rezultata koje smo ostvarili u prošloj godini, u narednim godinama će najviše evropski put zavisiti od onoga što bude rad i uloga policije kao organa otkrivanja, tužilaštva kao organa gonjenja i sudstva kao nekoga ko će donositi svoj konačan stav u određenim stvarima, ali ovim trima institucijama i parlamentu i građanima svakako treba nešto što je vladavina prava kao ključan temelj svakoga društva. Pravda kao temelj države. Ona stvar koja nije zabrinjavajuća ali je za nas kao društvo je upitna, to je konstatacija koju vi nijeste prvi put rekli - da je Odbor za bezbjednost pokrenuo sa mrtve tačke ono što je bio slučaj “balkanski ratnik”. Dakle, ja bih iz te priče mogao da izvlačim različite zaključke, naravno niti imam vremena niti to želim da uradim ovoga puta, ali svakako to pokazuje jednu drugu činjenicu, da saradnja različitih vlasti, različitih organa ukoliko postoji dobra njemjera s jedne i sa druge strane može da da kvalitetne rezultate. Ovaj put je pohvala na parlamentu a kritika na Upravi policije, djelimično tužilaštvu, zašto samoinicijativno, prevashodno kroz instituciju organa koji otkriva krivična djela, nijesmo neke stvari ranije uradili. O tome ste vi sa poslanicima i druge kolege iz dijela izvršne vlasti razgovarali u Odboru za bezbjednost. Percepcija povjerenja građana sa naše strane je da se u 2010. godini i u prvoj polovini 2011. vidi taj napredak u radu. Dakle, vidi se da radimo na nečemu što jesu ključni i ozbiljni slučajevi. Dakle, 2010. godine, navodim primjer iz Izvještaja, mi nemamo nijednu krivičnu prijavu za pranje novca, nijesmo je, nažalost, imali ni 2009. godine, to je ozbiljan problem, ali zato imamo ozbiljnu krivičnu prijavu za pranje novca u prvoj polovini 2011. godine. Ono što je zadatak Parlamenta, i tu možete pomoći u smislu stručnih sugestija, jeste što mi se čini da ćemo nešto vrlo brzo morati da mijenjamo, a to je sljedeća stvar. Vidimo da je ključna borba protiv organizovanog kriminala i korupcije u stvari aspekt finansijskih istraga. Sve dok mi ,,ne uzmemo novac” ljudima koji su stekli to kroz krivična djela organizovanog kriminala i korupcije, mi se suštinski protiv toga ne borimo. Zbog toga, mislim da je zrelo vrijeme da u narednom periodu dobrano razmišljamo, možda čak i do nove godine, da učinimo nešto što je izmjena određenih zakonskih normi, nešto što postoji u drugim zakonodavstvima, da se za određena krivična djela finansijska istraga otvara po automatizmu, da ne treba nikakva posebna odluka, u ovom slučaju mislim tužilaštva, nego da prosto svako zna ko se bavi tom vrstom krivičnih djela da ga čega finansijska istraga dokazivanje i oduzimanje sve njegove imovine koju je stekao. Jedino ćemo se tako boriti. Ako ostavimo ljudima imovinu koju su stekli od kriminala, nijesam siguran da postižemo adekvatan rezultat. Nekoliko stvari koje ću da vas pitam sa aspekta ažurnosti rada tužilaštva. Šta je sa slučajem ,,Koding” iz 2002. godine? Tužilaštvo je bilo pokrenulo određeni postupak pred ovim parlamentom. Nažalost, tada parlament nije uradio što je trebao da uradi, nemam nikakvu informaciju nakon toga šta je sa tim slučajem. Dakle, šta je sa slučajem krivične prijave koju je krajem 2009. godine Odbornički klub Socijaldemokratske partije podnio u Kolašinu vezano za postupanje rada opštinskih organa u pojedinim segmentima? Jasan je slučaj Koding, nema potrebe objašnjavati, jasan je onima koji su učestvovali u njemu. Treća stvar koju vas želim pitati jeste činjenica koja je aktuelizovana u posljednjih godinu dana, a to su slučajevi koji se popularno nazivaju ,,slučajevima političke korupcije”. Vi ste u javnosti nekoliko puta imali stavove različitih političkih subjekata koji su koristili ovu sintagmu, dakle koristili smo i mi tokom juna 2010. godine. Mi smatramo, ne želeći


- 59 -

apsolutno da se ovo shvati kao bilo koji vid pritiska, ali mislim da je i taj segment vrlo važan, da tužilaštvo, kada dobija kroz javnost određenu vrstu ,,ili kritika, ili zahtjeva”, da se o takvoj vrsti zahtjeva u javnosti izjasni u skladu sa zakonom, u smislu da je to ispitano i da je stav tužilaštva po tom pitanju takav. Pri tom, mislim da neki organi i prije toga mogu da se posluže nekim stvarima, pa da vama olakšaju posao u tom smislu. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Samo da objasnim, vidim da je greška već napravljena. Samo dva kluba imaju pravo po deset minuta, a to su DPS i SNP, svi ostali uvodničari po pet minuta, a na sve predstavnike klubova na početku nema komentara. Drugi diskutanti imaju komentar i svi su po pet minuta. Izvolite, kolega Bulatoviću.

PREDRAG BULATOVIĆ: Gospodine predsjedniče Skupštine, dame i gospodo, gospođo Čarapić, Mi smo vodili raspravu koja je veoma konstruktivna na Odboru za odbranu i bezbjednost. Moram da kažem da se tamo čulo mnogo interesantnih stvari. Moram da kažem da su neke radikalno negativne ocjene, kada ste Vi i tužilaštvo u pitanju, bar što se mene tiče, dakle ne govorim u ime SNP-a, govorim u svoje lično ime, malo relativizovane u odnosu na druge strukture, policiju, sudove itd, ali zadržavam kritički ton ne zato što sam tvrdoglava opozicija, nego ipak želim Crnu Goru bez kriminala, korupcije itd. Vaš izvještaj sadrži mnogo procenata, izvještaj Vesne Medenice sadrži mnogo procenata, kada dođe čuveni gospodin Veljović, kod njega ima i stranica i procenata, i svi imate različite procente. Ono što ni kod jednog od vas jeste tzv. siva zona. Oni kriminalci koji su na slobodi, te tzv. krupne ribe koje su u vlasti, koje su opljačkale ovu državu kroz proces privatizacije, kroz javne nabavke, kroz zloupotrebu položaja, kroz poslovanje sa drogom, preprodajom itd, to je nešto što vi ne možete da saopštite, to ne možemo da prepoznamo ni u jednom od ovih izvještaja. Dok je god to tako, onda tačke 3, 4 i 5 stavova Evropske komisije o organizovanom kriminalu, korupciji, reformi pravosuđa, pozicije Tužilačkog savjeta su za mene aktuelne. To su veoma aktuelne stvari. U ovom trenutku rasprave to je za mene veoma važno. Jesam za dobijanje datuma pregovora, ali sam protiv toga da se friziraju stvari, da se pred onim što se vidi golim okom zažmuri da bi dobili datum pregovora, jer nećemo dobiti ništa. Evropska komisija od nas traži promjene zakona, Ustava, to je jedna sfera i, druga, implementacija. U fazi implementacije, gospođo Čarapić, vi veoma dobro znate, bili ste ovdje prisutni kada smo usvajali Deklaraciju na Parlamentarnom odboru za stabilizaciju i pridruživanje, gdje se traže osude na značajnom nivou za problem korupcije, i toga nema. To je nešto što nije fraza nego je očigledno važna stvar. Moram da vam kažem, uz ovu prethodnu relativizaciju, ocjena prema vama, da smatram da i tužilaštvo i sud jesu u značajnoj mjeri politizovani, pod pritiskom i uticajem određenih djelova vlasti, a za direktora Veljovića i policiju mislim da je udarna pesnica vrha režima Demokratske partije socijalista i personalno predsjednika Demokratske partije socijalista. To je ubjedljivo najgora karika koja postoji, dakle ta ličnost i ljudi oko njega. Dok se to ne promijeni, mi ćemo imati velike probleme u Crnoj Gori. Vi ćete morati kad tad da objasnite zašto je pitanje fabrike duvana u Mojkovcu dva dana bilo na


- 60 -

čekanju, da li da bi se konsolidovala dokumentacija, pa da se utvrdi sve tačno, ali bićemo uporni da to pitanje dođe na dnevni red. Pomenuo sam akciju ,,Balkanski ratnik”, i želim da kažem nekoliko riječi. Vi to znate i mi koji smo tamo bili, ali želim da kažem radi Crne Gore. Gospođo Čarapić, prije neki dan kaže: ,,Veljović i Čarapić zadovoljni saradnjom sa Leopoldom Maurerom”. Ovo je šminka, ovo je nešto što treba da se prikaže pred ambasadorima, a odnosi između vas su veoma loši. Nema koordinacije, nema povjerenja, a to ću dokumentovati na sljedeći način. Gospodin Konjević je malo prije rekao da nije bilo Odbora za bezbjednost koji je pokrenuo pitanje akcije ,,Balkanski ratnik” gdje su desetine i stotine miliona evra na teritoriji Crne Gore i Srbije ubačeni u legalne tokove, državni vrhovni tužilac, poštovani građani Crne Gore, ne bi znao da ta kriminalna grupa koja je praćena više godina djeluje. Recite da nisam u pravu. Prvi put ste dobili dokumentaciju 1. marta prošle godine. Više godina je Uprava za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma pratila to, pratila je i Uprava policije, a vi ste dobili 1. marta. Za mene je to alarm da nešto u vlasti nije u redu. Zbog toga sam relativizovao ocjenu. Ovo o čemu je gospodin Živković govorio su sitni procenti. Balkanski ratnik i Šarić nijesu procenti. To je fenomen, to je pojava, to je sprega sa djelovima vlasti. Te ljude su u Srbiji i Crnoj Gori štitili moćnici koji su u vlasti. To nije procenat, to pojava, a vi ste bili van toga. Ne zato što ste vi željeli da budete van toga, nego jer je neko u vlasti ili neko ko ima moć želio da budete van toga. To treba znati, to treba reći i to je veliki problem. Gospodine Nikčeviću, očekivao sam pošto smo Vi i ja dugo u Parlamentu, da ćete bar Vi imati razumijevanja prema meni. Gospodine predsjedniče, sa Vama imam dobro razumijevanje kad je oblast vladavine prava, mogu li?

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Samo izvolite.

PREDRAG BULATOVIĆ: Veoma kratko, tri pitanja koja predstavljaju procenat prema Evropskoj komisiji - Zavala, “Loptica” i Duško Šarić. Tri stvari, pored ovih drugih stvari. Zavala - očekujem narednih dana da se mora završiti javna rasprava započeta između advokatskog tima Kuljače, Marovića i ostalih i Vrhovnog suda povodom odluke Ustavnog suda. Poslije tih saopštenja, ja mogu da imam pretpostavke da to ima elemenata politike. Da Vam kažem, gospođo Čarapić, zašto.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Kolega Bulatoviću, imate dva komentara. Biće prilike da to razjasnimo.

PREDRAG BULATOVIĆ: Samo da završim. Da bih rekao zašto ima elemente politike, gospodin gradonačelnik Podgorice je imao prijave zbog Carina od MANS-a i od drugih političkih partija. Stav i odluka Vrhovnoga suda - protiv njega ste glatko odbili prijave. Znači, jedan aršin prema jednom gradonačelniku, drugi aršin prema drugom gradonačelniku. Hvala.


- 61 -

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Evo, biće komentara. Kolega Mišo Stanišić. Izvolite. Kolega Nikčević je bio aktivniji, ali i kolega Nikčević je htio proceduralno. A dozvolite mi da mu dam riječ, jer sam i kolegi Bulatoviću malo duže dao riječ. Mi doajeni smo emotivni u našim odnosima. Izvolite.

RADIVOJE NIKČEVIĆ: Neću se miješati u odnose između stranaka, ali očito je da ovdje imamo i privilegovanih poslanika. Svaka čast, dvadeset godina smo gospodin Bulatović i ja ovdje, zaista sam pokušao i zbog kolega i zbog javnosti da ispoštujemo Poslovnik, da tolerišemo jedni druge i da saopštimo ono što mislimo. Ali, ja bih zaista iskoristio priliku da ukažem gospodinu Bulatoviću zbog javnosti. Priča o policiji je priča koju ćemo imati kada bude izvještaj. Tu nije gospodin Veljović i nema nikakve veze sa ovim izvještajem državnog tužioca. Drugo, imam utisak da Vi, kroz Vašu priču, obezvrjeđujete i našu ulogu Odbora za bezbjednost i Skupštine Crne Gore, koja u okviru svojih ovlašćenja, jačanja kapaciteta Skupštine, nadzorne uloge Skupštine, i želite na neki način da obezvrijedite to što smo radili. Dobro je što mi i na tom planu odrađujemo, dobro je da to odradi državni tužilac, dobro je da radi Uprava policije, uprava Carina i svi ostali. Mislim da smo na tom planu zajedno dali doprinos u borbi protiv organizovanog kriminala. Ali, iskoristio bih priliku da vas pozovem, sve poslanike, 6. juna Komisija za borbu protiv korupcije radi jačanja posvećenosti i boljih rezultata Evropske komisije ukazuje na to da ima Evropska unija ovih problema, da i oni treba da imaju zakon o javnim nabavkama, da oni trebaju da mijenjaju zakon o reviziji. Mi smo na početku, ne treba obezvrjeđivati ono što je pozitivno postignuto na tom planu od strane svih državnih organa. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Evo, vidite, prema doajenima sam slab. I kolega Nikčević i kolega Bulatović su doajeni u ovom parlamentu. Već je bilo proceduralno, ne može biti nešto drugo. Izvolite.

MILORAD VULETIĆ: Vaš prethodnik koji je predsjedavao Skupštinom nam je ukazao na vaš dogovor sa Kolegijuma na koji imate pravo po članu 100 - skraćenje ili produženje izlaganja. Rečeno nam je da nema komentara, nego da je dogovor na Kolegijumu sljedeći: Da jedino pravo na odgovor ima predstavnik predlagača materijala, drugo niko. Nemam ništa protiv komentara, neka izvole, ali nije fer sada u zadnji sat rasprave da pojedini poslanici ja ću govoriti jer sam sljedeći iza Miška Vukovića, ali nije u redu da pojedini poslanici ne uzmu riječ kao i prethodnici, da iznesu svoj stav o tom izvještaju. To je jedna neuobičajena praksa. Mene čudi od Vas kao legaliste i ja cijenim to što Vi radite korektno...

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Da preciziram. Zamjenik generalnog sekretara ukazuje da je kolega Rastoder precizno rekao, ali ulazimo u ljetnju šemu rada, pa je moguće da se nijesmo još navikli na nju.


- 62 -

Prvi predstavnici klubova DPS, SNP po deset minuta, ostali izlažu pet minuta i nema komentara. Nema komentara ni na uvodno izlaganje predlagača bilo zakona, bilo materijala koji se razmatra. Ostali poslanici - pet minuta i ima komentara. Ima komentara, ali da se drže teme. Kolega Obrad Stanišić, komentar. Biće po dva minuta i Vama i kolegi Bulatoviću. Izvolite.

OBRAD STANIŠIĆ: Dovoljan je i minut. Kolega Bulatoviću, ja mislim da nije korektno da kvalifikacije koje ste iznijeli prema direktoru Uprave policije izgovarate u ovom parlamentu kada čovjek nije tu. Ja Vas potpuno razumijem zbog čega Vi to radite. Ne zbog toga što ste rekli ono kako ste rekli da to ne stoji tako. Ali, imate Vi mnogo razloga da to bude tako, jer je Vama gospodin Veljović 90-tih godina i te kako bio na putu kada ste preko Sedmog bataljona pokušali da disciplinujete Crnu Goru. On je tada, dobro se sjećate, bio komandant antiterorističke specijalne jedinice. O tome toliko. Da Vam još nešto kažem. Na Odboru smo imali prilike da govorimo o odnosima Vrhovni državni tužilac - Uprava policije i direktor policije. I mislim da smo to razjasnili. Vjerujem da su ti odnosi i saradnja mnogo bolji, nego što su unutar Vaše partije.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Izvolite.

PREDRAG BULATOVIĆ: Fino sam Vam rekao, gospodine Stanišiću, da Vaše specijalne zadatke u ovom parlamentu smanjite. Gospodin Veljović, gospodin Marković, Mojkovac, Podbišće, gospodin Stanišić, Mojkovac, sektor bezbjednosti i mislim da bi bilo dobro radi Vas da malo manje branite direktora Policije. Taj specijalni vojnik koji je završio Vojnu akademiju i ostali ljudi u teškim vremenima su u Kampu Zlatica umjesto izmišljenih meta imali imena i prezimena na kojima su pucali i uvježbavali taktičke vježbe, na imenima i prezimenima funkcionera Socijalističke narodne partije, gospodine Stanišiću. Imamo dokumentaciju o tome. Doći će vrijeme polaganja računa i za to, a, prije svega, za pljačku ove države. Što se njega tiče gospodina Veljovića, udarne pesnice Mila Đukanovića i Demokratske partije socijalista, ja sam došao do zaključka da je on krio podatke od gospođe Čarapić. I umjesto da Vam savjest proradi zašto jedna akcija najveće narko bande u svijetu koja stotine miliona u Srbiji i Crnoj Gori švercuje van državnog tužioca, Vi se bavite time da se ja bojim od Veljovića. Ni od koga na svijetu, gospodine Stanišiću, a posebno ne Veselina Veljovića. On se boji opozicije, on se boji od Socijaldemokratske partije, on se boji jednog broja iz vaše partije i doći će trenutak da se toj politici koja za dva dana iz određenih mjesta izmiče dokumentaciju stane na kraj. Strpljivi smo mi. I ja sam strpljiv.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Je li Konjević odustao? Dobro.


- 63 -

RAŠKO KONJEVIĆ: Nijesam odustao, jer sam pomenut, a imam pravo na komentar. Dakle, ne slažem se u jednoj stvari sa Vama, kolega Bulatoviću, ne u jednoj, u mnogima, ali i u ovoj o kojoj je današnja tema. Svi se trudimo da afirmišemo ono što je uloga Parlamenta, naša obaveza da kroz različite procedure vršimo nadzor i kontrolu rada izvršne vlasti. Na kraju krajeva, po Izvještaju Evropske komisije jedna ključna zamjerka ili jedna ključni podsticaj da to u narednom periodu radimo. Rekao sam, upravo različite grane vlasti, različiti organi služe da se međusobno podstaknu da efikasnije, kvalitetnije rade i daju određene rezultate. To ako je Parlament, što je nama plus, bio agilniji u jednom slučaju ili u nekim slučajevima da podstakne druge državne organe da urade svoj posao je dobro i dobro je što su drugi državni organi kroz ono što je uradio vrhovni državni tužilac, a to je podizanje optužnice, pokazao, sad ću reći u političkom smislu, da u ovoj državi ne smije da bude onih koji su na bilo koji način zaštićeni. Tu vam ta politička teza pada iz razloga što smo godinu dana, ili što su neki godinu dana govorili kako je određena grupa ili su određene grupe pod nekom vrstom političke zaštite. Ne. Oni su imali neku vrstu političkih konekcija, u nekim gradovima, ali nijesu imali vrstu generalne političke zaštite, što pokazuje činjenica da su protiv vrha te kriminalne grupe na bazi onoga što je rad nadležnih državnih organa uradili svoj dio posla. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Kolega Bulatoviću, izvolite. PREDRAG BULATOVIĆ: Hvala. Gospodine Konjeviću, mi smo iz SNP-a mnogo konstruktivne rasprave imali sa Vama lično na Odboru za bezbjednost i na drugim mjestima. Ako Vam to neće smetati, moram da kažem da Vi ipak imate konstruktivnu ulogu u ovim pitanjima. Ne minimiziram ulogu i nekih drugih ljudi iz Demokratske partije socijalista, ali mi imamo problem. Ne sporim da su podignute optužnice protiv Duška Šarića. Dio dokumentacije, inicijative je došao iz Italije - akcija “Loptica”. Pranje novca, Jovica Lančar, Duško Šarić, Crna Gora. Problem kadrovske neosposobljenosti tužilaštva za tu vrstu istraga. Veliko pitanje - osuda za ta djela. To ćemo da čekamo. “Balkanski ratnik” - Darko Šarić, djelovanje u Crnoj Gori. Neefikasnost. Pobjegao, kao i njegovi saradnici one noći kada je potpisivan sporazum. I to je problem. Dakle, da nije bilo Italije, Duško Šarić ne bi bio iza rešetaka. To je savršeno jasno, to je očigledno i o tome govorim, gospodine. A ono što Vi ne možete sporiti koliko god da se trudite - da li je Vama logično, gospodine Konjeviću, da 01. marta, prošle godine, poslije toliko godina djelovanja drugih organa, državni tužilac dobije elementarne podatke vezano za djelovanje te grupe na ovim prostorima, koja se bavila i građevinom? Čak su i brod htjeli da kupuju. Nemojte, molim vas. Savršeno je jasno. Ja pozivam savjest svih poslanika ovdje, jer se to tiče naše djece, naših unučadi, budućnosti Crne Gore. Ko je dozvolio njima da djeluju tako? Zašto su određeni državni organi spriječili Državno tužilaštvo da dođe do određenih stvari? Ja, zbog toga, amnestiram državnoga tužioca u tom dijelu. U tom dijelu i dalje mislim da dosta politike ima u sva tri segmenta.


- 64 -

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, kolega Bulatoviću. Idemo sa još jednim doajenom. Kolega Vuković. Izvolite. MIODRAG VUKOVIĆ: U dogovoru našeg Kluba sam trebao prvi da govorim, ali sam zbog nekih obaveza ispred Parlamenta sada u situaciji da kažem ono što mislim. Moram od nečega napisanog, pošto je kratko vrijeme, da odustanem, ali ću, ipak, početi jednom informacijom. Upravo se šef našeg Poslaničkog kluba, koji je od strane poslanika ovog parlamenta javno optužen da je prisustvovao nekim otvaranjima nekog objekta, nekih Šarića u izvjesnim Pljevljima i koji ga je tužio kao građanina, vratio sa suđenja. Čovjek iz ovog parlamenta koji je zamajavao javnost četiri, pet mjeseci, sedam puta je pozivan na suđenje, ni jedan put se nije pojavio. Jednom se pojavio njegov svjedok, ni danas nije došao i sud je odlučio da donese presudu u odsustvu. Eto, koliko smo spremni da dokažemo ono što tvrdimo u ovom parlamentu. Treba otvoriti priču o imunitetu, koja se otvorila ovih dana i u Srbiji, u našem Parlamentu, za izgovorenu riječ, za učinjeno krivično djelo, za prekršaj, za ono što je kažnjivo u svim normalnim zemljama. Oko Izvještaja Tužilaštva. Odmah ću preskočiti ono što je bilo za očekivati od čovjeka koji govori u ime Kluba i reći ću vrlo konkretno. Složiću se sa uvodnom rečenicom iz Izvještaja da je isti koncipiran da kroz statističke podatke i analizu odluka Državnog tužilaštva prikaže stanje kriminaliteta u Crnoj Gori, kako bi mi, Skupština, na temelju istih mogli dati ocjenu opasnosti kriminaliteta za društvo u cjelini, ali i o kvalitetu vršenja tužilačke funkcije - o tome kako vi radite. Izvještaj je, po mom mišljenju, pregledan i svaki njegov dio ponaosob i on u cjelini može biti dobra osnova za ocjene o vašem radu. Za preporuke o poboljšanju toga rada očigledno ima prostora i vi to sami konstatujete, kao Državno tužilaštvo, kao jedinstveni i samostalni organ koji vrši funkciju gonjenja, fizičkih i pravnih lica zbog krivičnih djela, koja se gone po službenoj dužnosti i tako dalje. Siguran sam da će posebno dio Izvještaja koji se odnosi na funkcionisanje posebnih odjeljenja, da li sam u pravu, ne znam kakva je bila rasprava, bio sam odsutan, Vrhovnog državnog tužilaštva, recimo, Odjeljenja za suzbijanje kriminala, korupcije, terorizma zavrijediti posebnu pažnju nas parlamentaraca. Načelno ću konstatovati, takođe, da saopšteni podaci govore o pojačanim naporima ove organizacije. To samo oni koji nijesu dobronamjerni, bez obzira na pravo da budu kritični, neće da priznaju da ostvarujete ono što se od vas očekuje, da je vidljivo povećanje kvaliteta rada i kroz broj optužnih prijedloga, načina postupanja po krivičnim djelima, činjenice da se smanjuje kriminalitet već u kontinuitetu po izvještajnoj godini i tako dalje. S tim u vezi reći ću da mi je za oko zapala konstatacija, gospođo Čarapić, da se, tako ste saopštili, samo povećava maloljetnička delinkvencija i to po upozoravajućoj stopi rasta, iako ste kasnije pokušali taj stav, koji bi mogao i mora izazvati uzbunu zbog saopštene činjenice koja se može očekivati, pokušali amortizovati stavom da se radi o krivičnim djelima manje društvene opasnosti. Ne znam da li je u ovom slučaju dovoljno ostati na preporuci Tužilaštva da to treba da djeluje opominjujuće za porodice, škole i nadležne institucije i ništa drugo.


- 65 -

Takođe sam primjetio da u Izvještaju stoji konstatacija da nije bilo optužnih prijedloga za krivično djelo pranja novca, što je, u svakom slučaju, razlog da se pitamo da li “nije bilo” kako stoji u vašem Izvještaju jer tog krivičnog djela nema. Kako se o njemu priča mjesecima, pa i u ovom Parlamentu kao o zlu prisutnom u Crnoj Gori, mislim da tu ocjenu trebate makar kroz završne komentare dovesti u vezu sa ovako rečenom našom stvarnošću ili eventualno praksom. Isto tako, podaci o angažovanju Tužilaštva na planu borbe protiv organizovanog kriminala, po mom mišljenju, demantuju da se ništa ne radi, da se selektivno radi, ili da selektivno radite, da postoji pritisak na Tužilaštvo da neka djela procesuirate a neka djela ne. Ono što sam, takođe, primjetio to je da i Tužilaštvo primjećuje da su presuđivanja u slučaju krivičnih djela ugrožavanja životne sredine neadekvatna, jer se većinom presuđuju novčane nadoknada, a trebalo bi, iako to Tužilaštvo ne sugeriše, prema ovim krivičnim djelima i počiniocima primjenjivati zakonom predviđene strožije kazne jer je održiviji razvoj, očuvanje životne sredine, prije svega, suština svih naših politika i treba da bude od danas pa ubuduće i globalnog, a ne samo našeg nacionalnog karaktera. Upozorio bih i na zabrinjavajući rast krivičnih djela protiv državnih organa, što treba da bude signal svima nama u državnoj administraciji. Na kraju, kada je Izvještaj u pitanju, ocjena o radu sudova je upozoravajuća u vašem Izvještaju. Citiraću - Sudovi su kasnili u fazi istrage u kojoj je završeno preko 70 predmeta organizovanog kriminala i korupcije, ali su bili naefikasniji u fazi suđenja povodom ovih slučajeva gdje je ostalo 77 neriješenih optuženja protiv 298 lica. Istina, Tužilaštvo brani kvalitet svojih optužnih akata i rad u samim sudovima, ali meni to ne djeluje dovoljno ubjedljivo. O spoljnjim uticajima na Tužilaštvo nijeste govorili. Ovdje čujemo da je Tužilaštvo pod uticajem vladajuće političke strukture, da podiže optužnice samo za ona djela koja se ne tiču onih koji su kriminalci i koji su vezani sa organima vlasti. Ja mislim da se trebate čuvati i jednog i drugog uticaja. Ne kažem da ga ima, ali i stalno opozivanje na opasnost da na vas utiče vlast je, takođe, svojevrstan pritisak da Tužilaštvo postupa po nalozima onih koji kritikuju navodno takvu praksu. U svakom slučaju, mislim da je Izvještaj interesantan, cjelovit, prihvatljiv i da pruža osnovne preporuke da dalje radite uz pomoć države i ovog Parlamenta da bi doprinijeli afirmaciji pravne države i vladavine prava u našoj državi. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Ostalo je 53 minuta rasprave. Iz opozicije kolega Labudović, kolega Vuletić iz DPS-a. Da sumiramo, govorili su iz Nove srpske demokratije Goran Danilović i Radojica Živković, a iz PZP-a samo kolega Radulović. U pravu ste. Izvinite. Izvolite.

KOČA PAVLOVIĆ: Gospođo Čarapić, Ko je Vas birao? Je li Vas birala ova Skupština, ili su Vas birali ambasadori? Jeste li Vi državna crnogorska tužiteljka, ili ste ambasadorska državna tužiteljka? Moram da Vam kažem da je to svojevrsno unižavanje ovoga doma, nas poslanika, a i države Crne Gore. Recite nam koga ste Vi to obećali tamo da ćete hapsiti, a to ne možete nama da saopštite? Kakvo je diskreciono pravo tih ambasadora da oni saznaju nešto od državne crnogorske


- 66 -

tužiteljke što ne može da sazna crnogorska javnost? Ovo je tužilačko-policijska istraga, koliko ja znam, ova koju smo nedavno usvojili ovim reformama kaznenog zakonodavstva, i Vi ste svojevrsni šef, trebalo bi da budete šef gospodinu Veljoviću. Ili, kako reče kolega Bulatović, udarnoj pesnici Mila Đukanovića, Slažem se sa njim. Strašno je teško govoriti, i apelujem na one koji se bune iz redova vladajuće koalicije, o tužilačkim rezultatima, a ne pominjati Policiju. Mogli ste pozvati gospodina Veljovića. Ne bi mi imali ništa protiv da je došao. Pogotovo mislim da bi bilo dobro da se pozove gospodin Veljović ovdje, mogli smo ga i danas pozvati, zato što ste upravo Vi do aprila, maja, čini mi se, gospođo Čarapić, tvrdili i stalno ste se izgovarali na tu opstrukciju u Policiji, da je to razlog nepostojanja rezultata u ključnim akcijama koje su se od Vas očekivale. Kad smo vam mi tražili akciju, Vi ste se na nas ljutili. Kakav je to način, pritisak na Tužilaštvo, a kad vam traže ovi ambasadori - tu ljutnje nema. Dakle do aprila, maja ste se izgovarali policijskom opstrukcijom, u pola glasa u kuloarima skupštinskim, nijeste vi krivi, vi ste uradili, ali Veljović neće itd, a kad Vas zvanično pitamo, ili kad Vas pitaju ambasadori - vrlo profesionalna, korektna saradnja itd. Gospođo Čarapić, pripadnost Crne Gore demokratskoj Evropi se demonstrirala na slučaju “Balkanski ratnik” i Vaša je to bila dužnost da to uradite. Vi ste trebali svojim djelovanjem i crnogorska policija akcijom da pokažete da mi pripadamo, da nama jeste mjesto u demokratskoj Evropi, a ne u balkanskoj kriminalnoj. Godinu dana ste se dogovarali sa Veljovićem, slali pisma, on Vama itd. Onda ste u jednom trenutku konstatovali u pola glasa da je tu i taj Kotorski klan opasan, da je on možda najjači. Nema nigdje Darka Šarića. Vi ni danas nemate ništa o Darku Šariću. Svi ostali bruje, cijeli je svijet brujio o tome da je on šef klana, a vi o njemu nemate ništa. Imate o Dušku na osnovu onoga što ste dobili sa strane - od Italijana, od Srba itd, a o Darku nemate ništa. Jel’ oni to nemaju ništa? Pa, oni imaju isto neke dokaze na osnovu kojih tvrde da je Darko Šarić šef cijeloga velikoga klana. Jesu li oni vama uskratili te dokaze, ili ih vi uopšte nijeste tražili? To je veliko pitanje. Je li ta priča o Dudiću i o tome kotorskom kokainskom klanu time što je Dudić ubijen završena? Zašto nema nikakvih zaplijena, makar zamrzavanja te imovine? Politička korupcija je, takođe, pomenuta. Mi smo vam ukazali na političku korupciju Andrijevice, a Vi ste rekli da to nije ništa. Mi smo vam ukazivali, gospođo Čarapić, više puta sa više krivičnih prijava na mnoge stvari i Vaša reakcija je uvijek bila - nije to ništa. Damo Vam video svadbe čuvene sa onim svadbarima iz Agencije za nacionalnu bezbjednost kod nekrunisanog šefa heroinskog klana. Vi kažete, opet, da nije to ništa. Vama je sve - nije ništa. Slučaj “Bega pressa”, višemilionski dug, gospođo Čarapić. Niko ne pokreće nikakvo pitanje, mi Vam ukažemo na to da tu postoji sumnja da se radi o nekom kriminalu, par miliona je nestalo u jednoj maloj firmi. Vi kažete, vjerovatno, ni tu nema ništa. Evo, imali ste Zavalu i u Zavali ste pokazali jednu krajnju selektivnost i manipulativnost. Prije bi se reklo da ste bili upotrijebljeni nego da ste Vi djelovali samostalno. Imaćete i Avalu u sjutrašnjem broju “Monitora” i dovoljnu dokumentaciju da otvorite slučaj Avale. ’Ajde da Vas vidimo, gospođo Čarapić. Zbog svega ovoga, mi nećemo glasati za ovaj Izvještaj i nećemo glasati za Vas, ako se kandidujete...

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Kolega Knežević.


- 67 -

Da li želite pravo na odgovor? Koliko je bilo pitanja, ako je jedno pitanje, dva minuta. Bilo je više pitanja.

RANKA ČARAPIĆ: Pokušaću da odgovorim na ono što je najbitnije. Pitao je poslanik Pavlović zašto sam ja, navodno, na sastanku sa ambasadorima njima sopštila koga će Tužilaštvo da hapsi, a to ne radim Parlamentu. Naravno, to nije tačno. Ja tamo nijesam saopštavala ništa od toga, niti je razgovor tekao u tom smislu. Razgovaralo se samo o aktivnostima koje je Tužilaštvo preduzimalo i koje ima namjeru da preduzima, a nikakve konkretizacije o hapšenjima nije bilo, kao što nije bilo ni priče o nekoj saradnji između Policije i Tužilaštva, iako je kroz razgovor bilo priče i o slučajevima u kojima su Tužilaštvo i Policija sarađivali. Još nešto bih htjela da Vam kažem. “Bega pres” je slučaj kojim se Tužilaštvo bavi. Prema tome, nije tačna informacija da se na tom slučaju ništa ne radi. Takođe, nije tačno da ja u kuloarima Skupštine pričam nešto o opstrukciji Policije, a da javno neću da kažem ništa. Zaista se ne bavim kuloarskim pričama, a posebno ne ovdje. Ovdje sam vrlo rijetko, odnosno samo po pozivu, tako da u kuloarima Skupštine niko nije mogao čuti nikakvu moju priču te vrste, niti sam govorila o opstrukciji. Ali, govorila sam ono što sam već više puta rekla - da Policija mora dati više u slučajevima ozbiljne korupcije od onoga što je dala. To je jedna činjenica oko koje nema spora i o kojoj govore podaci koji mi saopštavamo i u godišnjem i u svakom drugom našem izvještaju, ali to ne znači da sam govorila o opstrukciji, govorila sam samo o potrebi .....

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala vam. Kolega Vuletić. Izvolite.

MILORAD VULETIĆ: Uvaženi gospodine predsjedniče, uvažena vrhovna tužiteljko, dame i gospodo poslanici, Za razliku od nekih kolega iz opozicije koji nijesu ni pročitali ovaj izvještaj, a javili se za diskusiju i o njemu raspravljali, temeljno sam pročitao izvještaj i na bazi toga bih izložio svoje sljedeće viđenje. Ovaj izvještaj čine statistički pokazatelji sveokupnog državnog tužilaštva za 2010. godinu, sa kvalitetnim obrazloženjem i analitičkom obradom svih instituta i cjelina, njihovih djelova po oblastima i kategorijama iz nadležnosti tužilačke organizacije. U tom smislu, mislim da je uložen veliki trud, stručan i kvalitetan rad da bi izvještaj po svojoj formi i sadržini za nas poslanike predstavljao izuzeto interesantno stručno štivo, čijim pažljivim čitanjem tek možemo objektivno sagledati sveokupnu problematiku sa kojom se tužilaštvo u svom radu srijeće, kako se prema njoj odnosi i kakve rezultate postiže u vršenju poslova iz svoje nadležnosti. Ako se zna da je državno tužilaštvo jedinstven i samostalan organ koji vrši funkciju gonjenja fizičkih i pravnih lica zbog krivičnih djela koja se gone po službenoj dužnosti, kao i funkciju gonjenja počinilaca drugih krivičnih djela, te da njegovu funkciju vrši vrhovno državno tužilaštvo sa dva viša i trinaest osnovnih državnih tužilaštava, možemo pretpostaviti koliko je važan značaj njegove dobre organizacije sa profilisanim i stručnim kadrovima potrebnim materijalnim i tehničkim uslovima za rad kako bi se na kvalitetan


- 68 -

način mogli suočiti sa sve većim i zahtjevnim izazovima u izuzetno značajnim i složenim predmetima koje su u obavezi da procesuiraju. S toga, objektivno gledano, a što izvještajna statistika potvrđuje, osjeća se vidan napredak u radu tužilaštva u odnosu na ranije izvještajne periode. U ovom izvještajnom periodu, državnom tužiocu je prijavljeno 10.033 punoljetnik počinilaca krivičnih djela, od čega osnovnim tužilaštvima pripada 9.521 i 512 počinilaca krivičnih djela višim državnim tužilaštvima. Uz krivične prijave koje su ostale neriješene kod drugih organa iz ranijih godina tužilaštvo je imalo u radu ukupno 13. 039 krivičnih predmeta, prijava protiv lica ili 11,58% manje u radu osnovnih državnih tužilaštava u odnosu nan prethodnu godinu. Osjetan je pad kriminaliteta u saobraćaju 19%, zloupotrebe narkotika, kao i opšti pad kriminaliteta za 2.21%, kako smo čuli. Ovo smatram važnim tendencijama koji potvrđuju kvalitet rada tužilačke organizacije. Široka je lepeza interesovanja po svim segmentima i stavkama ovog izvještaja, ali zbog vremenskog ograničenja diskusije iskomentarisaću onaj institut koji se tiče primjene novog Zakonika o krivičnom postupku kojeg posebno primjenjuje odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina od 26. avgusta 2010. godine. Tužilačka istraga primjenjivala se u izvještajnom periodu svega četiri mjeseca. Prvi rezultati potvrđuju da je uvođenje ovog koncepta istrage opravdano kako sa stanovišta efikasnosti, tako i sa stanovišta kvaliteta. Utisak je da u izvještaju postoje određene nedorečenosti koje bitno ne utiču na njegov kvalitet, ali ostavljaju čitaoca u dilemi po pitanjima koji su to razlozi da 1.262 istrage iz prethodnih godina nijesu okončane i o kojim krivičnim djelima je riječ. Drugo bi moglo biti koji je procenat neotkrivenih izvršilaca krivičnih djela. Treće, možda bi bilo interesantno da znamo uporedni podatak kakav je procenat neotkrivenih krivičnih djela u okruženju, da li smo mi u okvirima tih prosjeka ili smo rangirani drugačije, bolje ili gore. Da li raspolažete podatkom koliko je specijalizovano tužilaštvo okončalo istraga i da li su spremne optužnice sa odgovorajućih materijalnim dokazima? Da li će se potpunom implementacijom ZKP-a, naročito u dijelu tužilačke istrage, doći do boljeg kvaliteta ....., a što bi bitno uticalo na smanjenje broja izvršilaca krivičnih djela? Na kraju, kada bi se pridržavali one mudrosti:,,Budimo brži kada treba da priznamo svoju grešku, a sporiji kada treba da kažnjavamo o nekom drugom”, pozitivnije bi se odnosili prema nekim dilemama koje, po mom subjektivnom sudu, provijavaju ovim izvještajem. Zbog toga zaključujem priču konstatacijom da je izvještaj dobar, realan, cjelovit, zbog čega zaslužuje da ga podržimo. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Radojica Živković, komentar. Izvolite.

RADOJICA ŽIVKOVIĆ: Hvala, predsjedniče. Kolega Vuletiću, vjerovatno ste mislili da sam jedini rekao da nisam pročitao izvještaj. Jesam vaš drug, nema spora o tome, to je konstanta, ali ovo je sada nešto drugo. Nisam pročitao, obrazložio sam zašto nisam pročitao, ali nevoljno ga čitam kroz vaše diskusije. Vi kažete da ste se temeljno pripremali, a u stvari ste dobili zadatak da, na primjer, od 15 do 25 stranice prepišete nešto i to nam pročitate. Ništa vi niste rekli o ovom


- 69 -

izvještaju, osim što ste pročitali zadati vam dio koji treba da pročitate da bi nešto diskutovali. Toliko o čitanju i o temeljnoj pripremi. Hvala.


MILORAD VULETIĆ: Opet se vidi, kolega Živkoviću, da baš ne čitate, a neka što ne čitate, nego i ne pratite što se priča. Samo da vam kažem i da završim sa tim. Makar sam pet pitanja, za razliku od vas, postavio gospođici vrhovnoj tužiteljici. Eto koliko sam prepisao, rekoste ne znam od koje strane, ako ste i nju pogodili. Da ste me slušali, ne bi makar to rekli, nego bi rekli - svaka ti čast, imaš petlje iz vladajuće koalicije da pripitaš nešto državnog tužioca u dijelu onih stvari koje su predmet izvještaja tužioca.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Vrhovna državna tužiteljka želi riječ.

RANKA ČARAPIĆ: Samo da ne bi ostala pitanja kolege Vuletića bez odgovora, makar najznačajnija. Pitanje 1.600 nezavršenih istraga - koji su to predmeti. Odmah da vam kažem da su to sigurno predmeti iz osnovne nadležnosti, to su lakša krivična djela. Taj podatak … veoma je mali broj nezavršenih istraga. Izvještaj sadrži podatke o tome u višoj nadležnosti, dakle, u slučajevima ozbiljnijih krivičnih i teških krivičnih djela. 1.600 nezavršenih istraga jeste podatak koji još uvijek skreće pažnju, ali u odnosu na ono što smo imali prethodne i ranijih godina to je podatak koji zaista pokazuje da je i u tom dijelu i sa stanovišta aktivnosti Tužilaštva i Suda urađeno puno. Koliko je specijalno tužilaštvo završilo postupaka, istraga? Već 40 lica se nalazi optuženo po tužilačkim istragama i 27 istraga je u toku. Kakav je kvalitet istrage najbolje govori činjenica da su sve optužnice u sudskom postupku potvrđene. Prošle su kontrolu, to je jedan ozbiljan postupak sada po novom ZKP-u, gdje mi kada dobijemo potvrdu da je optužnica prošla sudsku kontrolu, računamo da na suđenju ne bi trebalo biti problema sa takvom optužnicom. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Ne može, mimo Zete, niko. Kolega Knežević.

MILAN KNEŽEVIĆ: Poštovana Skupštino, gospođo Čarapić, Izvještaj o radu vrhovnog državnog tužioca može se podijeliti u dva dijela - statistički i stvarni. U statističkom dijelu primjećuje se pad kriminaliteta, posebno iz oblasti najtežih krivičnih djela. Da je neki putnik namjernik iz Evrope imao priliku da pregleda ove tabelarne prikaze, došao bi do zaključka kako Crna Gora sve više postaje oaza mira i da nam uskoro neće biti potrebni ni zatvori. Još ako bi se tužiocima dodijelili stanovi, tj. riješilo stambeno pitanje, stiče se utisak da bi stopa kiminaliteta pala i za još nekoliko procenata. Stvarno stanje je, ipak, malo drugačije i stvara nekoliko dilema.


- 70 -

Kako to da predstavnici Evropske komisije traže odlučniju borbu protiv korupcije, organizovanog kriminala, ili, prevedeno na srpski, traže nova hapšenja, a kriminalitet u ovom Izvještaju opada? Drugim riječima, Evropska komisija svakodnevno šalje jasnu poruku. To što vi procesuirate ljude sa društvene margine koji švercuju paklice marihuana po vozovima, ili carinske i policijske službenike koji su uzeli mito 20 evra, ili privedete nekog nasilnika koji je opsovao ženu dok vam pred očima vodeći kriminalci regiona snabdijevaju drogom čitavu Evropu i pola Amerike, a dio te zarade poslije legalizuju u finansijske crnogorske tokove, predstavlja stvarno stanje i stvarni problem u Crnoj Gori. Zato sam mišljenja da ste upravo zbog Evropske komisije, a sve u želji da što prije dobijemo datum pregovora, odredili pravce djelovanja koji bi trebalo da nas dovedu do Brisela. Tako je napravljen, po mom mišljenju, plan projektovanih istraga i hapšenja koja su trebala da demonstriraju spremnost države u obračunu sa korupcijom i organizovanim kriminalom. Tako smo u decembru 2010. godine bili svjedoci spektakularne akcije hapšenja čelnih ljudi Opštine Budva i jednog, nažalost, našeg kolege. Ja sad ovdje postavljam i pitanje i dilemu - da li iza ove akcije postoje i elementi političkog obračuna unutar vladajuće koalicije ili unutar pojedinih partija koje su članice vladajuće koalicije, s obzirom da je uhapšen brat potpredsjednika Demokratske partije socijalista, doskorašnjeg potpredsjednika Vlade, da je uhapšen gradonačelnik Budve, da je uhapšen naš kolega Đorđije Pinjatić? Da li se samo radi o elementima organizovanog kriminala i korupcije, ili je po srijedi nekakav drugi obračun? Znate iz kog razloga postavljam ovu dilemu? Zato što se u crnogorskoj javnosti već govori da su sudstvo, policija i tužilaštvo neke naizmjenične struje, koje koriste pojedinci unutar DPS-a, unutar SDP-a za obračune sa politčkim protivnicima i za demonstraciju evropske budućnosti ka kojoj toliko hrlimo i koje su nam puna usta. I onda ja postavljam pitanje, kao što postavljaju i mediji - da li je ovo jedini slučaj? Ko je sljedeći? Vidimo da ovdje postoji najstrašnije medijsko licitiranje da će to da bude u Baru, da će to da bude u Podgorici. Ja sad koristim priliku, gospođo Čarapić, da Vas pitam šta mislite o slučaju Carina i poništavanju ugovora koji je poništio Vrhovni sud, kojim je glavni grad oštećen 11 miliona evra, za koji ste Vi rekli da je Državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo krivičnu prijavu, jer je našlo da u radnjama prijavljenih lica nema bitnih elemenata bića krivičnog djela zbog kojeg su prijavljeni, niti drugog djela koje se goni po službenoj dužnosti i o tome obavijestilo javnost. Vi ste obavijestili javnost, vas je obavijestio Vrhovi sud da je taj ugovor bio štetan, da je oštetio glavni grad za 11 miliona evra. Da li ćete postupiti vezano za slučaj Carina po ovoj krivičnoj prijavi i Mansa i Socijalističke narodne partije? Ja ne želim i ne volim da citiram Ranka Krivokapića, ali je on govoreći prije neki dan o nekim skupštinskim korupcijama rekao da ono što se dešava u Andrijevici, da ono što se dešava u Podgorici predstavlja političku i skupštinsku korupciju, koja može da dovede do neke krupne ribe. Ja želim sada da dobijem od Vas informaciju da li vi planirate da učestvujete u lovu te krupne ribe. Da li ćete u slučaju promjene političke volje birača, opozicije u Skupštini glavnoga grada u slučaju stvaranja koalicije na način na koji se to ovih dana licitira u javnosti, reagovati? Da li tu ima elemenata političke korupcije i kriminala, ili ćete, naravno, odbaciti ovu prijavu i o tome obavijestiti javnost iako gospodin predsjednik Krivokapić govori da nas sve to može dovesti do jedne krupne ribe? Ja ću završiti ovu priču sa tim trouglom - tužilaštvo, sudstvo i policija. Mene to podsjeća na Bermudski trougao. Ko god se nađe u tom trouglu izgubi se, jer ste opterećeni pismima, telefonima i nekakvom komunikacijom, međusobnim optužbama koje dovode


- 71 -

u pitanje našu načelnu i konkretnu borbu sa korupcijom i organizovanim kriminalom i putem ka Evropskoj uniji. Zahvaljujem.


RANKA ČARAPIĆ: Vrlo kratko. Tužilaštvo ne učestvuje u lovu ni na koga i neće učestvovati. Tužilaštvo pokreće postupke na osnovu dokaza, ili na osnovu podataka koji svjedoče o visokom stepenu osnovane sumnje da je neko izvršio krivično djelo. Tako je uradilo i u slučaju Zavala. Naravno, nemotivisana odluka u tom slučaju, bar kada je Tužilaštvo u pitanju, ima veze samo sa dokazima kojima se u postupku raspolagalo. Tako će biti i u svim sljedećim slučajevima, pa i u slučaju političke korupcije o kojoj se ovih dana najviše govori. Ukoliko Tužilaštvo bude imalo dokaza da takva korupcija postoji, a očigledno se ovdje prejudiciraju neke stvari kada se govori o političkoj korupciji, sigurno će se upustiti u postupak i donijeti odluku u skladu sa zakonom. O slučaju Carina - Mugoša bilo je zaista dosta govora. Gotovo svake godine, već više godina imamo pitanje od SNP-a. Mi smo pokušali da objasnimo krivično-pravni aspekt tog slučaja i dali odgovor na to. Mislim da je vrlo kratko vrijeme da bi se mogli sada ponovo upustiti a dati kvalitetan odgovor i za Vas i za javnost, prije svega, a, ukoliko smatrate da nešto povodom odluke Vrhovnog suda treba da se kaže, tu je koleginica koja je od mene za to kompetentnija.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Bio je odgovor. Kolega Šefkija Murić hoće učešće u raspravi. Izvolite.

ŠEFKIJA MURIĆ: Zahvaljujem, gospodine predsjedniče. Uvažene kolege poslanici, poštovani građani, poštovana državna tužiteljko, Ja ću pokušati iz svog ugla da kažem nešto o Vašem izvještaju o kojem smo mi polemisali na Odboru za politički sistem i osvrnuću se na ono što ste Vi napisali, ne pokušavajući da izlazim iz okvira teme koja je danas pred nama. Prvi segment koji sam uočio i o kojem smo razgovarali na Odboru odnosi se na optuženja, presude i žalbe. Znači, to je dio koji je, po mom mišljenju, i, naravno, po Vašoj ocjeni, jedan od faktora koji utiču na kvalitet rada Tužilaštva. U izvještajnoj godini rekli ste koliko je bilo sudskih odluka. Postupajući po optužnicama Državnog tužioca, sudovi su u 2010. godini /Prekid/ 7.014 odluka. Od toga, strukturu tih odluka /Prekid/ na 22. strani, gdje imate 5.900 osuđujućih odluka, a protiv 602 lica su oslobađajuće, što je za 317 manje nego u prethodnoj godini. Takođe, drugi podaci koje ste naveli su manji u odnosu na 2009. godinu. Kvalitet rada državnog tužioca, odnosno državnih tužilaca u Crnoj Gori smatram da treba tražiti i povećati u ovom stavu koji ste vi iskazali - da ste nezadovoljni kaznenom politikom sudova. Državni tužioci su u 2010. godini izjavili 1.606 žalbi i te žalbe razdvojili na dva dijela. Jedan dio je pripadao oslobađajućim presudama, a drugi je onaj kojim ste nezadovoljni, tj. visinom kazne. Znamo da kaznena politika sudova, odnosno naša kaznena


- 72 -

politika, a mislim da je takva i u svijetu, nije fiksna, nego je varijabilna. Promjenljiva je i ima granicu od - do. Zašto ovoliki broj žalbi? Vi ste meni odgovorili tada da ste stranka u postupku. Ja, kao pravnik, mislim da kvalitet rada tužioca moramo tražiti i u ovom dijelu. Jer, koliko bude manje žalbi na presudu sudija, toliko će biti kvalitetniji rad tužioca. Drugi segment koji sam htio komentarisati su krivična djela protiv imovine, a odnose se na falsifikovanje novca. Vi ste tamo kazali da ima veliki broj neotkrivenih krivičnih djela, kao i jedan broj otkrivenih. Moja sugestija u tom pravcu je da ta djela razdvojite na način što ćete odvojiti one koji falsifikuju novac i od onih kod kojih se nađe falsifikovani novac. Znači, nije to isto. Falsifikovana novčanica može kod svakog od nas doći u ruke i onda mi možemo biti krivično gonjeni po tom osnovu. Ipak, to zahtijeva detaljnije obrazloženje. Takođe, ono na što sam htio da ukažem na osnovu vašeg izvještaja je rad Tužilačkog savjeta. Vi ste u ovom Izvještaju kazali da ste održali sedam sjednica Tužilačkog savjeta i da ste obrazovali Komisiju za promjenu Poslovnika o radu vašeg Tužilačkog savjeta. Na koji način ste predložili, odnosno mislite da trebate izmijeniti Poslovnik? Ipak, smatram da je to vaša unutrašnja stvar u organizaciji Tužilačkog savjeta. Kada je u pitanju radni prostor na koji ste vi imali primjedbu u godini prije ove, kuburili ste sa prostorom, nijeste imali dovoljno prostora i tehničke opreme, kako sam razumio, možete li nam pojasniti šta je urađeno u 2010. godini, da li su ti uslovi poboljšani, da li ste imali dovoljno sredstava da ljude pošaljete na stručno usavršavanje i objasnite nam zašto su vam potrebni /Prekid/ i ekonomisti u radu vašeg Tužilaštva, jer smatram da je ovo posao nekih drugih institucija, odnosno lica koja imaju licence, ili lica koja su ovlašćena da vama daju podatke potrebne za dalje istrage. Hvala vam.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Ja bih malo da ubrzamo pitanja… /Prekid/ van glavne linije vašeg rada, zašto imate elektroničare. To ćemo ubrzo shvatiti. Kada ne budete imali elektronike, nećete imati ni elektroničare. Idemo redom. Kolega Labudović. Kolega Franović je sljedeći, a iz opozicije kolega Lalošević. Zatim kolega Brajović, kolega Aprcović i koleginica Bešlić. Skratio sam odgovore tužiocu da bi što više kolega govorilo. Izvolite.

EMILO LABUDOVIĆ: Zahvaljujem, gospodine predsjedniče. Gospođo Čarapić, Da otklonimo svaki nesporazum - bez obzira što je jako nezanimljiva i na momente jako dosadna, ja sam ovu vašu knjigu, vjerujte, pročitao od korice do korice. Pročitao sam je iz razloga što je to moja poslanička obaveza, što je to minimum korektnosti i prema Vama i prema Vašem radu, a i prema mojoj poslaničkoj obavezi. Mogu vam reći da sam našao tačno ono što sam znao da ću naći, kao što nijesam našao ono što sam znao da neću naći. Ali me je posebno začudilo to što nijesam našao jedan afirmativniji pristup novom konceptu tužilačke istrage kojom ste Vi postali šef istražnog tima i samim tim preuzeli odgovornost za uspjeh i neuspjeh čitavog postupka. Imam utisak da ste to ostavili kao svojevrstan manevarski prostor, kako bi se nastavila ona praksa koju je inaugurisala Vaša prethodnica, a sada predsjednica Vrhovnog suda, da kad god se nađete


- 73 -

pred zidom odgovornosti za nešto što nijeste učinili, uvijek lopticu možete da prebacite u susjedno dvorište i da u tom trouglu, koji je pominjao kolega Knežević između vas, policije i sudstva, odgovornost nekako ispari. Ono što je i meni a i Vama jasno jeste da sama statistika, kakva god ona bila, i bila čak mnogo povoljnija od ove koju ste Vi ovdje naveli, neću da sumnjam u nju, daleko se kazalo, nije dovoljna za pozitivnu percepciju o stanju u tužilačkoj organizaciji. Vi to dobro znate. Kao što, takođe, znate, šta je osnovna motivacija te eventualne pozitivne percepcije - a to je saznanje da u ovoj državi ne postoje nedodirljivi pred zakonom, gospođo Čarapić, kao i da ne postoje sive zone u koje svijetlo pravde ne da ne dopre, nego ne smije ni da se primakne. Nažalost, i mi iznutra, i oni spolja, a garantujem da i Vi sami kad se suočite sa sobom u ogledalu ste svjesni da to nije tako. I postoje nedodirljivi, i postoje ove zone, i postoje čitave oblasti kriminala u koje Tužilaštvo još nije ni zagreblo. Čak i u onim postupcima gdje ste pokušali da demonstrirate političku nezavisnost, gospođo Čarapić, imam utisak da ste samo dodatno manifestovali da je ona dirigovana i da je djelimična. Jer mi je prosto neshvatljivo da se vodi gotovo ostrašćena tužilačka, sudska hajka, do mjere da čak ni stav Ustavnog suda više nije bitan protiv jednog gradonačelnika, protiv njegovih pomoćnika, a samo 30 km južnije ili 60 km sjevernije biće krivičnog djela, kako vi to pravnici kažete, se odvija potpuno nesmetano i domaćini tih područja gazduju kao da im je to od baba ostalo. Gospođo Čarapić, ja imam utisak da time dolazimo do onoga što je problem svih problema i pitanje svih pitanja, prethodno čak od svih ovih o kojima sam govorio, a to je pitanje digniteta, kako Vašega, tako i Vaših saradnika. I s tim u vezi, ne mogu a da se i ja ne prisjetim, inspirisao me je kolega Živković, Đovanija Falkonea i nekih podataka iz njegove biografije koje mi govore u tom pravcu. Vi govorite o uslovima za rad tužioca i Tužilaštva, a znate li, gospođo Čarapić, da je Đovani Falkone morao od kuće da donese stolicu da bi sjeo u svoju kancelariju. I prva rečenica koju mu je njegov pretpostavljeni izgovorio kad ga je primio na posao bila je da će, ukoliko se bude bavio svojim poslom, najverovatnije poginuti. Đovani Falkone je znao od početka šta ga čega. Nažalost, pored svih mjera bezbjednosti, država nije uspjela da ga spasi, ali je on uspio da spasi državu. Jer, nakon onoga što je on započeo, italijansko pravosuđe može i te kako da se pohvali da je jedno od najuspješnijih u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. Ja od Vas ne tražim tu vrstu žrtve, ne trebate Vi da poginete, dabogda živjeli 100 godina da bi spasili Crnu Goru, a ima načina da spasite Crnu Goru. Gospođo Čarapić, samo treba da odete i da to mjesto prepustite onome koji bi zaista radio svoj posao ne zato što to od njega traže poslanici, ne zato što to od njega traže strani ambasadori, ne zato što to od njega traži Brisel, već zato što mu je obaveza i zato što za to prima platu. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: ... tada sam posljednji put čuo tu tezu, poslije toga je ne Crna Gora, no Jugoslavija u plam izgorjela. Treba samo da odete. Poslanik Mugoša želi komentar na izlaganje kolege Labudovića.

MIOMIR MUGOŠA: Upravo kolege govornika Emila Labudovića, jer je to, rekao bih, ne tako eksplicitno, ali je valjda nama koji smo u sali jasno i možda ponekome ko nas sluša ili gleda na TV ekranima. Pomenuta je Zavala, pa je pomenuto šezdesetak kilometara od Budve sjev


- 74 -

ernije, a to je Podgorica. Može biti i sjevero-istočno od Budve, ali da ne bismo utvrđivali koordinate i strane svijeta, pošto je to tema uspio sam da nešto kratko vidim, a nijesam mogao ovako baš da budem u momentu dok je drugi kolega o tome govorio, pa ću se osvrnuti na dvije stvari koje su eksplicitno izrečene. Putanje o slučaju Carine je postavljeno tužiocu. Čuo sam odgovor uvažene gospođe Čarapić. Mislim da već to traje nekoliko godina i onda ne bi dobro bilo insinuirati, podmetati i izgovarati nešto što ne piše u sadržaju tih presuda koje su ovdje ispred mene. U nedostatku vremena ne mogu da ih čitam. Znači, ne krijemo ih, kako kažu ovih dana neke moje kolege u političkim obračunima, borbama i zauzimanjima interesa povodom političkih stvari. To je dobra podloga, dobra priča, dobar teren za neupućene i ne dobro informisane. Tako da je sada prilika da saopštim nešto što je notorna istina i što su činjenice koje se mogu prekontrolisati kroz dokumenta. Kako je počelo? Ko je bio inicijator? Za neke nijesam znao ili saznao da su bili inicijatori, neko to možda radi javno i to dobro. Neko to radi anonimno i to je jedan određen legitiman ili legalan način da se utvrde neke činjenice. Što se tiče Carina, priča je ispričana u više nastavaka i koga interesuje može da pogleda kompletan predmet. Oko pravnog interesa stranaka koje su učestvovale /Prekid/ i drugom postupku koji se nadovezuje na priče kroz odluke određenih organa. Tužilački organi su rekli svoje u momentu i dali odgovore dva puta, da ja znam, jer to brižno i pomno notiram da bih bio spreman za ovakve razgovore pred crnogorskom javnošću. Znači, ne zaboravite - Tužilaštvo je imalo jedan stav, Viši sud u Podgorici je imao, takođe, stav identičan Tužilaštvu i ne zaboravite da su u Vijeću Višeg suda dominirale sudije Vrhovnog suda, iskusne kolege i da je Vrhovni sud donio takvu odluku. Pozdravljam takvu ažurnost svih sudova i ne bih dalje o tome da ne oduzimam vrijeme, ali će negdje biti prilike, takođe, preko javnog medija da saopštim još neke druge činjenice koje su relevantne, dokazive i po potrebi da možda i tužim ponekoga, a da to ne bude političko tuženje, tužakanje ili da se ne pozivamo na imunitete itd, oko pokretanja nekih postupaka. Ukoliko bude potrebe. Mislim na kolege poslanike. Dakle, još jednom ponavljam. Presuda Višeg suda, identičan stav sa mišljenjem nas iz Glavnog grada, naše pravne struke i pameti, tužilaštva i, ponavljam, Višeg suda u čijem Vijeću su dominirale sudije Vrhovnog suda. Vrhovni sud je zauzeo takav stav. Čestitam na takvoj ekspeditivnosti – 12. je pristigao predmet, revizija završena do 27. decembra prošle godine. I, molim vas, dozvolite još nešto. Pominje se politička korupcija. Svako ima pravo da se ljuti u određenom momentu, taktički, strateški u političkoj borbi, političkim obračunima, a stvar je svakog pojedinca, pa i nekog ko predsjedava Parlamentom da izgovori to što misli da treba i da to potkrijepi činjenicama. Unaprijed uzimati politički alibi, pominjati političku korupciju i izvrtati činjenice koje su poznate ličnostima, ljudima koji su poslanici dugo godina u ovom parlamentu i, naravno, politička korupcija možda postoji, ali za sve, a ne za pojedince ili za pojedine slučajeve kada njima to politički odgovara. Dobro Vi znate, Vama je nezgodno sa mnom polemisati činjenicama i koristite tu priliku /Prekid/ možda iskoristiti diskusiju pa ću Vam saopštiti. Čekam da mi odgovorite.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Samo me prozovite i dobićete odgovor. Izvolite, kolega Labudoviću.


- 75 -

EMILO LABUDOVIĆ: Gospodine Krivokapiću, imam jedan problem. Meni se čini da gospodin Mugoša nije polemisao sa mnom… /Prekid/ ako je već po onoj narodnoj da rukama maše onaj kome je pčela za kapom, na neki način mi je i drag. Ono što ja ne želim u ovom trenutku da uradim jeste da ovu skupštinu pretvaram u sudnicu. Ne interesuju me Carine, ne interesuje me ne znam šta, mene interesuje samo činjenica da se mjesecima, godinama ponavlja priča na koju nije stavljena tačka, a koja je potpuno identična priči oko koje se digla takva hajka da čak ni mišljenje Ustavnog suda više nije bitno. Ja sam to istakao sa stanovišta potrebe da Tužilaštvo sa jednakom političkom slobodom priđe svim mogućim i nemogućim slučajevima i aferama. Potpuno mi je svejedno jesu li one 30 km južno, 60 sjevero-istočno ili bilo gdje na teritoriji Crne Gore i to ne zato što to tražim ja, i zato što to traži Parlament, i zato što to traži Milo Đukanović ili brani Milo Đukanović, već zato što je to zakonska obaveza Vrhovnog državnog tužioca i njegovih saradnika koji su za to i te kako plaćeni koliko i mi. Eto samo iz tog razloga.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Kolega Franović nije tu. Kolega Aprcović. Vi imate komentar na izlaganje kolege Labudovića? Izvolite.

RAŠKO KONJEVIĆ: Kolega Labudoviću, u jednom dijelu Vašeg izlaganja se slažem, a u drugom dijelu izlaganja se ne slažem sa Vama. Reći ću Vam vrlo precizno, nije ništa novo. Slažem se u dijelu da svako ima pravo na političku slobodu da u ovom parlamentu saopšti to što misli da saopšti. I u tom kontekstu mislim da je pravo poslanika da kaže što želi, da pita tužioca to što misli da pita i da od tužioca dobije adekvatan odgovor. S druge strane, takođe je političko pravo i političkih partija i građana da se ne drže presude Vrhovnog suda i ugovori sa raznoraznim preduzećima u škafu, nego da se stave na web sajt neke institucije. Ja mislim da je to elementarno pravo, da ne kažem elementarna obaveza, tako da mi onda ne bismo gatali u pasulj šta piše u nekoj presudi ili u nekom ugovoru, nego, molim vas, javno i onda će svako znati šta piše, šta je zapisano i na koji je način zapisano. Što se tiče druge stvari, ni Vi ni ja nikada nijesmo u ovom parlamentu, barem da se ja sjećam, komentarisali pravosnažne sudske presude. Rado ću pitati sljedeću našu gošću gospođu Medenicu kako će da reaguje na komentarisanje sudskih presuda koje čuje u ovom domu. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Kolega Labudović.

EMILO LABUDOVIĆ: Kolega, gotovo da ste me doveli u krajnje neprijatnu situaciju da se složim sa Vama, što mislim da nije politički oportuno, ali ja sam, bar sam to do sada ovdje demonstrirao, čovjek koji se drži principa i kada je čovjek u pravu za mene je u pravu bez obzira na kojoj se strani ove sale nalazi. Ja ću se, takođe, složiti sa Vama da je javnost rada


- 76 -

svačija, najbolji lijek protiv korupcije i najbolji doprinos radu i tužilaštva, i sudstva, i svih državnih organa i da ima te javnosti rada, da ima tih web sajtova dje se svačiji rad može izmjeriti i utvrditi, mnogi od tih slučajeva kojima se oni bave ili ne bave bili bi suvišni. Ali, gospodine Konjeviću, ono što ne može biti, ne može zato što nema političke volje. Tu dolazimo u onu zonu zbog koje se ne slažem sa Vama. Taj nedostatak političke volje da se to uradi ste inaugurisali vi, podržavajući većinsku vlast i stvarajući privredni, politički, zakonski i kakav god hoćete ambijent, gdje se te presude drže po fiocima, gdje se ugovori kriju i gdje se ne zna ko šta radi i kako upravlja nečim što se zove narodno blago i državna imovina.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Da se dogovorimo za završne rasprave. Imamo još tri minuta, ali mislim da je korektno da kolegi Laloševiću i kolegi Franoviću damo da završe današnju raspravu. Jedan iz vlasti, jedan iz opozicije i to je korektan kraj. Izvolite, kolega Franoviću, Vi ste bili prozvani.

ZARIJA FRANOVIĆ: Hvala, gospodine predsjedniče.Uvažene kolege, poštovana gospođo Čarapić, Ja prethodnih godina nijesam uzimao učešće u ovim temama, ali, ipak, želim danas da govorim o ovome, jer je prioritet, naravno, Crne Gore vladavina prava, nezavisnost sudstva i to je jedan od uslova za dobijanje datuma za pregovaranje za ulazak u Evropsku uniju, što je prioritet svih nas. Vi ste napravili jedan dobar, kvalitetan, izvanredan i analitičan izvještaj. Da li je to neko čitao ili nije, to je njegova stvar. Ovo nije Vaš posljednji izvještaj, kako to prognoziraju pojedinci, ili bi možda željeli praveći neke svoje političke kalkulacije za neke naredne periode. Tu priliku neće imati. Naravno da nam slijedi obavezna izmjena Ustava, kao najvišeg zakonodavnog akta države. Prije nekoliko dana i juče smo glasali izmjene i dopune krivičnog zakona, krivičnih sankcija, međutim, ja vezujem za ove teme i vrlo značajne antikoruptivne ekonomske zakone. Jačanje vaše uloge, naravno, nezavisnosti, finansijske nezavisnosti, jačanje kapaciteta su prioriteti kada su u pitanju tužilaštvo, policija i pravosudni organi. Kada smo usvajali Zakon o budžetu tu zaista nije bilo nekih velikih problema. Mi moramo, ipak, poštovati institucije i biti politički moralni. I nije dobro da mi donosimo presude. Nije dobro da mi komentarišemo neke druge stvari. Kada pričamo o korupciji i kriminalu, mi imamo tu neku široku percepciju. Međutim, ako pogledamo Evropsku uniju i zemlje u Evropskoj uniji koje su ušle prije par godina, ne mogu da dobiju određene uslove za rad ekonomske, finansijske i tako dalje, zbog tog problema, a članice su Evropske unije. Ja se neću baviti ovim indicijama i sumnjama. Interesantan je ovaj zakon vezano za platni promet, za privredne prestupe i tako dalje. Ono što je moja sfera interesovanja jeste, prije svega, zaštita državne imovine. Ja se Vama ujedno i zahvaljujem, jer ste Vi pomogli da štitimo državnu imovinu upravo zahvaljujući htjenju pojedinaca da uzmu ono što im ne pripada. Ono što je jedan od prioriteta kroz zaštitu imovine i ne znam da li je to baš dobro usklađeno, a to je član 61, kada je u pitanju raspolaganje državnom imovinom, da mora postojati usklađenost zaštitnika državne imovine, Državnog tužilaštva i Državne revizorske institucije. Ali, da bismo to mogli da radimo, moramo da imamo i identifikovanu državnu imovinu, jer često puta


- 77 -

nasrćemo na državnu imovinu. Takođe i članove 39, 40 i 41 Zakona o državnoj imovini upravo, to je na strani 76, tu stranu komentarišem i taj Vaš izvještaj i ako želimo to da korektno komentarišemo mislim da imamo dovoljno materijala da povežemo sa ostalim zakonima. Do 2010. godine 29. januara to ste radili vi, od tada to radi zaštitnik državne imovine. Prioritet je poštovanje tog zakona i članova 38, 39 i 40. Kada govorimo o ovim drugim stvarima, govoreći o odgovornosti pravnih lica, zatim, pominjali smo ovdje i građevinske dozvole i ostale stvari, to je, po mom mišljenju, udar na državni budžet i udar na budžete lokalnih samouprava, identifikacija bespravno podignutih objekata i punjenje budžeta, što državnog, što budžeta lokalnih samouprava. Prosto ne moramo da svaljujemo kompletan teret na vas, već da odrade i oni koji su to radili. Nešto je pokušavalo da se radi 1999, pa 2000, 2002. godine i tako dalje. Podrška Vašem izvještaju, analitičnosti Vašeg izvještaja, radu Vašeg tužilaštva, gdje ste napravili zaista dobre rezultate prošle godine, u odnosu na 2009. godinu i očekujemo 2011. godine još bolje rezultate. Ovo što pominjemo neke novonastale ili definicije oko nekih drugih korupcija, ja se ne bih bavio time, ne bih se vraćao na neke godine, 2000. ili 2001. godinu, jer često možda koristimo neke argumente. Imamo dobar i kvalitetan izvještaj…

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Prije nego što dam riječ kolegi Laloševiću, statistika je, zbog nekih kolega koji su pitali, pet iz SNP-a, tri iz Nove srpske demokratije, dva iz PZP-a i jedan iz albanske grupe poslanika. To je ukupno 12 iz opozicije, iz vlasti 7, iz DPS-a 2 i iz SDP-a, jedan iz Bošnjačke stranke, to je 10. Znači, odnos će biti 12 -10. Ima prijavljenih još tri iz opozicije i dva iz vlasti. Može, izvolite, minut.

BRANKO RADULOVIĆ: Predsjedniče, očito da moramo da se dogovorimo. Kad vi pogledate statistički ko je koliko potrošio vremena - Pokret za promjene ukupno 10 minuta u odnosu 3x60, pa podijelite, pa vidite. Znači, ono što smo se juče dogovorili, na određeni način ćemo korigovati sa drugim faktorom. Znači, ostali smo uskraćeni danas, Pokret za promjene, ne potenciram to zbog Pokreta za promjene, nego zbog neke objektivnosti i važnosti teme i poštovanja poslanika da se na Kolegijumu dogovorimo kako i na koji način ćemo dijeliti vrijeme.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala Vam. Izvolite. Kolega Mandić.

ANDRIJA MANDIĆ: Gospodine predsjedniče, kako još ima prijavljenih pet poslanika za učešće u diskusiji, to je 5x5 - 25 minuta, ja Vas pozivam da produžimo raspravu. Da isključimo replike, da isključimo komentare, da govore svi koji su prijavljeni, to je 25 minuta i ja Vas pozivam da produžimo raspravu za 25 minuta i da imamo onda iscrpljene sve one koji su željeli da govore povodom ove tačke dnevnog reda. Evo, predlažem da nema komentara, nego oni koji su se prijavili da mogu da govore po pet minuta.


- 78 -

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Molim vas, nije dobro da se pred vrhovnim državnim tužiocem dogovorimo da lako kršimo dogovor, norme naše koje smo ustanovili sami. Uvijek će biti problema. Problema će biti, ali statistički sam rekao - 12 iz opozicije i 10 iz vlasti. Kolega Lalošević.

VASILIJE LALOŠEVIĆ: Poštovana Skupštino, poštovani građani Crne Gore, gospođo Čarapić sa saradnicima, Postoji li svijet samo u jednoj boji? Ne. Postoji li svijet samo u crno - bijeloj boji? Ne. Tako ni u ovoj vašoj oblasti ne postoji samo jedno mišljenje, jedna istina, apsolutna istina. Postoje neki relevantni podaci o kojima ću, ako stignem za ovih pet minuta, pokušati da kažem. Da li ste, gospođo Čarapić, prisustvovali ste i tom dijelu sastanka, bili kada je usvajan onaj završni zaključak onog Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje u ovoj sali koji je održan negdje u maju, 18. maja 2011. godine? Ukoliko nijeste, pročitaću Vam samo šta kažete u tom famoznom desetom članu - Konstatujemo napredak u usvajanju važnih zakona iz oblasti borbe protiv korupcije. Pozdravljamo usvajanje nove strategije i akcionog plana iz ove oblasti. Dolazimo do značajnog dijela, kažemo da je rasprostranjena korupcija i organizovani kriminal došlo je do određenih dostignuća istraga … i pravosudnim presudama o slučaju korupcije, ali je to dalje nisko, posebno u slučajevima koji se tiču visokih zvaničnika uglavnom zbog neefikasnosti u primjeni zakona, a što je posljedica nedostatka političke volje u pojedinim strukturama vlasti. Konstatuje se da je organizovani kriminal i dalje problem. Gospođo Čarapić, prije neki dan ste zajedno sa Veselinom Veljovićem, a prije toga ste ratovali godinu dana, bili kod ambasadora Evropske unije i konstatovali ste da je saradnja između Vas i Policije vrlo profesionalna. U zaključku u ovom Izvještaju na strani 83. Kažete - Djelotvornost državnog tužilaštva u uvođenju tužilačkih i finansijskih istraga zavisiće od toga koliko će biti kvalitetna saradnja sa Policijom koja ima zakonsku osnovu da otkriva izvršioce krivičnih djela i naravno da ćete jačati saradnju sa ostalim državnim organima, Carinom upravo za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma. Jeste li, gospođo Čarapić, napravili ijednu prijavu protiv pranja novca? U Izvještaju kažete da tih stvari nije bilo. Ja ću Vam samo vratiti sjećanje na jednu priču koja se odvijala na Odboru za bezbjednost 23. februara 2010. Godine. Sada je to već istorijska sjednica Odbora za bezbjednost, na kojoj se konstatovalo da u Crnoj Gori nema sinhronizacije državnih organa zaduženih za pravosuđe, Policiju itd. Na naše direktno pitanje Vama, rekli ste da nijeste dobijali nikakvu informaciju od Policije. Počinje rat sa direktorom Policije. Odmah da se razumijemo, oboje ste krivi i oboje treba da odete sa tih funkcija. Dolazi 01. januar 2007. godine, do februara 2010. Godine - to je taj vakuum prostor gdje navodno Policija vama šalje bezbroj krivičnih prijava, bezbroj podataka, a vi ne reagujete. Ja ovdje imam materijal koji govori o tome da je iz Uprave policije stiglo negdje oko 2.025 krivičnih prijava iz oblasti samo privrednog kriminala, a napravljena šteta iznosi 37.000.000. Da li je nešto od ovog materijala procesuirano? Da li je, gospođo Čarapić, efikasnost rada nakon ove famozne sjednice Odbora za bezbjednost povećana? Da li je 6.355 krivičnih prijava koje je dala Policija spram vaših 260 krivičnih prijava iz Tužilaštva nekakvi realni odmjer u svim zemljama koje teže da uđu u Evropsku uniju?


- 79 -

Da li je nedostatak 80 zaposlenih u Vašem Tužilaštvu možda razlog za tu neefikasnost? Da li je i dalje ta sinhronizacija između vas i Uprave policije tako slaba, ili je povećana, kako ste na moje zadovoljstvo kazali abasadorima Evropske unije kad ste prije par dana bili tamo? I još jedna stvar. Na tom famoznom Odboru za bezbjednost čuli smo nevjerovatne podatke. Je li moguće da neko hoće da kupi brod od 80.000.000 evra u nekoj zemlji na Dalekom istoku, a da niko odavde iz Crne Gore ne reaguje i smatra da je to jedan legalan posao? Je li moguće da dođe čovjek u jednu banku u Crnoj Gori, donese dva i po miliona u kešu, iskešira na blagajnu i da kao štedni ulog, a na osnovu toga poslije podiže kredit u ogromnom milionskom iznosu? Je li moguće da se to dešava u Crnoj Gori? Stalno ponavljam priču, svako od nas, nadam se, za svog radnog vijeka može da uštedi petnaest hiljada i jedan evro. Ako uštedi petnaest hiljada i jedan evro i ode u banku da ih preda kao štedni ulog, doći će Komisija za sprječavanje pranja novca i konflikta interesa da pita odakle jedan evro više od onoga što je po zakonu zaduženo! A ovaj hoće da kupi brod od 80.000.000 evra. Naravno, ovo su pitanja koja se ne tiču možda direktno Vas. Ovo su pitanja koja se tiču cjelokupnog sistema i nekoordinacije. Jedan od zaključaka tog famoznog Odbora za bezbjednost je bio da se ta koordinacija mora popraviti. U suprotnom, desiće nam se ono što se dešavalo Hrvatskoj, neko će nas na poglavlju 23 zaustaviti. Imamo šansu da nakon ove priče jednostavno uputimo apel svim državnim organima da to rade. Ponavljam još jednom onaj uvod sa početka priče - nema svijeta u jednoj boji i nema svijeta čak ni u crno-bijeloj boji. Ima šarenolikih razmišljanja i šarenolikih načina ponašanja. Da se oni usklade dobro je za društvo, a dobro je i za ove državne institucije koje se bave ovim problemom.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Pokušaću da budem pravičan jer se radi o temi koja je prioritetna za naše integracije. Imam i lidera jedne partije, ne mogu da apstrahujem da je predsjednik partije predsjednik partije u Parlamentu, pa da idemo ovako. Radi se o temi da je bolje da potrošimo tih pola sata više. Iz DPS-a će sad biti koleginica Maida, a poslije nje će govoriti kolega Andrija Mandić. Iz DPS-a imamo još kolegu Aprcovića i Zariju Pejovića i da tako završimo. Možemo li tako? Idemo dva - dva pravično. Izvolite. MAIDA BEŠLIĆ: Hvala, gospodine predsjedniče. Uvažene kolege i kolegice poslanici, uvažena državna tužiteljice, Samo želim da napravim kratak osvrt na ovaj Izvještaj o radu javnog tužilaštva u 2010. Godini. Takođe, želim da vas podsjetim da je strateškim dokumentima, Strategijom reforme pravosuđa za period 2007. - 2012. godina i Akcionim planom za njenu implementaciju iskazana odlučnost države Crne Gore da sprovede ključne reforme, koje imaju za krajnji cilj nezavisno i samostalno sudstvo i autonomno i samostalno državno tužilaštvo, ojačano uvođenjem ustavne kategorije Tužilačkog savjeta, koga bira ovaj parlament, a čija je osnovna dužnost da obezbjeđuje samostalnost državnih tužilaštava i državnih tužioca.


- 80 -

Državno tužilaštvo nadležno za gonjenje učinioca krivičnih djela odlučno je u svojim djelatnostima i to su pokazali statistički podaci koji su dati u Izvještaju o kome su govorili moje kolege i kolegice. I u tom cilju ja neću da ponavljam te pokazatelje koji su samo naznačeni u Izvještaju. Samo želim da se osvrnem na neke institute kada je u pitanju primjena Zakonika o krivičnom postupku. Donošenjem novog zakonika o krivičnom postupku istraga je izmještena iz suda i povjerena tužiocu i u Izvještaju se vidi da je ona u primjeni par mjeseci. Pokazala je svoje opravdanje kada su u pitanju djela organizovanog kriminala i korupcije. Takođe, efikasnom rješavanju velikog broja krivičnih predmeta doprinijela je primjena instituta odloženog krivičnog gonjenja. Sprovodeći postupak poravnanja tužioca sa osumnjičenim, državni tužioci su riješili 382 krivična spora u Tužilaštvu, što je za 13% više u odnosu na 2009. godinu. Taj institut je u značajnoj mjeri primjenjivan i u Tužilaštvu u Pljevljima. U Izvještaju su naznačeni razlozi malog broja zaključenih sporazuma o priznanju krivice, kao novog instituta alternativnog rješavanja sporova. Navodi se da je jedan od razloga i nedostatak prostornih uslova. Svakako da će aktivnosti i Vrhovnog državnog tužilaštva i Tužilačkog savjeta ići na obezbjeđenju kadrovskih i materijalnih uslova - obezbijediti efikasnije i uspješnije vršenje tužilačke funkcije i puno sprovođenje instituta i ovlašćenja predloženim novim zakonikom u krivičnom postupku. Vidjeli smo u Izvještaju da se planira izgradnja objekta i u Pljevljima. Takođe, iz Izvještaja se vidi da je ostvarena međunarodna saradnja od odlučujućeg značaja za pravovremeno i efektivno suzbijanje teških oblika kriminalnih djela, gdje je državno tužilaštvo dolazilo do podataka i dokaza na osnovu kojih su pokrenuti značajni postupci kada je u pitanju Viši sud u Podgorici. Bez obzira što Izvještaj ukazuje na određene dileme u dijelu vršenja poslova iz svoje nadležnosti, smatram da će se u narednom izvještajnom periodu realizovati sve one aktivnosti i zaključci koje je samo državno tužilaštvo predvidjelo u svom Izvještaju, pogotovu kad su u pitanju primjena i implementacija Zakonika o krivičnom postupku. Smatram da je Izvještaj cjelovit, sveobuhvatan i da odražava stanje tužilačke organizacije u Crnoj Gori. Kao poslanica ovog parlamenta i diplomirani pravnik podržaću ovaj Izvještaj tužioca. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala, koleginice. Molim kolegu Andriju Mandića da uzme riječ, a nakon njega kolega Željko Aprcović. Izvolite.

ANDRIJA MANDIĆ: Dame i gospodo, poštovani građani Crne Gore, uvaženi predsjedavajući potpredsjedniče Skupštine, Ovaj Izvještaj je veoma važan za sve građane Crne Gore, iz prostog razloga što će neko ko se bude bavio istorijom ove države i istorijom kriminala koji je djelovao na prostoru ove države, kroz Izvještaj vrhovnog državnog tužioca Crne Gore o radu Državnog tužilaštva za 2010. godinu konstatovati da u tom izvještaju nije pomenuta najveća kriminalna organizacija ili jedna od najvećih kriminalnih organizacija koja je djelovala sa područja Crne Gore i susjedne Srbije, najveća kriminalna organizacija Darka


- 81 -

Šarića, čovjeka iz Pljevalja, državljanina Srbije, prije toga državljanina Crne Gore, i velikog broja kriminalaca koji su dolazili sa ovog područja, iako je sva svetska štampa i svi svetski mediji izvještavali krajem 2009. godine da kroz uspješnu akciju američke DEA i regionalnih službi bezbjednosti je otkrivena ta velika kriminalna organizacija koja dolazi, dijelom, i sa ovih prostora. Naredne godine, nakon te čuvene operacije, u Crnoj Gori, u izvještaju državnog tužioca, nema jedne jedine riječi o mjerama i radnjama, kako vole da kažu ljudi koji dolaze iz te branše, o onome što je preduzeto u borbi protiv jedne od najvećih kriminalnih organizacija u Evropi. Čuli smo ovdje od članova Odbora za bezbjednost da su zapravo oni tek negdje u februaru ili početkom marta inicirali i državno tužilaštvo obavijestili da postoji takva kriminalna organizacija i da je tek pod inicijativom skupštinskog tijela Odbora za bezbjednost krenula akcija državnog tužilaštva i u suštini akcija policije u rasvetljavanju i utvrđivanju činjenica vezanih za najveću kriminalnu organizaciju koja je djelovala na ovim prostorima. O čemu to govori? To govori o onome o čemu je govorio i moj prethodnik, gospodin Radojica Živković, da mafija bukvalno upravlja Crnom Gorom, da je ona pružila svuda svoje pipke i da ne postoji sudija Falkone i ne postoji neko ko bi mogao da, u ime našeg tužilaštva, u ime našeg pravosuđa, otpočne borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Najbolja potvrda za to je i činjenica da nedavno, recimo u Novoj srpskoj demokratiji dolaze i kontrolišu nas finansijski policajci, a u Demokratskoj partiji socijalista, za koju slobodno mogu da kažem, pogotovo za dio njenog vrha, da su pokrovitelji svih ovih radnji u toj partiji, poslije najvećeg skandala političke korupcije, izvještaja o tome kako se tamo prao novac, za koga sumnjam da dijelom dolazi i od ove kriminalne grupe, državni tužilac nije preduzeo ništa. Zašto? Kada smo imali onaj izvještaj u štampi, državni tužilac nije reagovao, iz prostog razloga što u Crnoj Gori ne možemo da pronađemo na tim najvažnijim pozicijama nekoga ko bi bio sličan onom čuvenom italijanskom sudiji koji je otpočeo borbu protiv njihove mafije organizovanog kriminala i korupcije, i to otpočeo borbu tako što je uhapsio predsjednika Vlade Andreotija, uhapsio pola Vlade, uhapsio trećinu parlamenta, uhapsio zapravo sve one koje je finansirala mafija i raspoređivala ih, kao što, nažalost, po onome što ja smatram, raspoređuju u Crnoj Gori. Kažu - ovaj će u tužilaštvo, ovaj će u sudstvo, ovaj će u Vladu, ovaj će u Parlament. To je najveći problem Crne Gore. Siguran sam da međunarodna zajednica, nije slučajno i Evropska komisija tražila od Crne Gore da je jedan od ključnih uslova za približavanje Evropskoj uniji obračun sa organizovanim kriminalom i korupcijom. To ne može da bude selektivno, ne može da se hapsi po Budvi naš kolega poslanik, moj zamjenik u Komisiji za kontrolu postupka privatizacije Đoko Pinjatić i brat potpredsjednika Svetozara Marovića, da su to navodno sada najveći kriminalci u Crnoj Gori, a da su potpuno drugi kriterijumi za druge gradonačelnike, da su potpuno drugi kriterijumi za braću i rođake drugih partijskih funkcionera, pa niko da stane i kaže što je sa premijerovim bratom, što je sa bratom predsjednika Vlade, što je sa njegovom sestrom, jesu li oni nešto pošteniji ili nešto pošteniji gradonačelnik Bara, je li nešto bolji ili više poštovan neki drugi predsjednik opštine? Ne, kola se lome na nekoga koga treba disciplinovati, koga treba ....

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Pejović ima riječ, jer kolega Aprcović nije tu.


- 82 -

ZARIJA PEJOVIĆ: Zahvaljujem, predsjedavajući. Uvažene kolege, građanke i građani, uvažena tužiteljko gospođo Čarapić, Posao državnog tužioca jeste zaštita javnih interesa. Ponekad je, zaista, teško utvrditi gdje se završava javni interes, a gdje počinju partikularni i lični interesi. Tačnije, ponekad je teško utvrditi kada se koristi čitava državna infrastruktura, odnosno javna sredstva zarad zaštite ličnog interesa u smislu privatnog biznisa. Gospođo Čarapić, prošle godine ste rekli da ćete istražiti slučaj vraćanje kredita Prve banke prema državi, odnosno prema Ministarstvu finansija i Centralnoj banci. To su onih čuvenih milion eura koji su jedanaest puta cirkulisali između trezora i Prve banke. Međutim, čitava ta priča zapravo ne počinje tu. Ona počinje 2008. kada je Prva banka dospjela u nelikvidnost i nesolventnost, odnosno počinje 2009. godine kada smo imali privatizaciju Elektroprivrede, odnosno kada je izabrana kompanija A2A koja je dala nižu ponudu, ali je zato i dan danas ima depozit od 60 miliona eura u Prvoj banci. Takođe, 2009. godine Ministarstvo finansija se zadužilo kod Swiss banke tj. u septembru 2009. godine, možda neće pogoditi cifru, ali se radi o nekih 90 miliona eura. Država je tada založila državno zlato koje je dobila sukcesijom da bi obezbijedila ovaj zajam kao kolateralu. Pored takvog najlikvidnijeg kolaterala, uslovi tog zajma su bili jako loši. Taj ugovor je štetan i problematičan po državu, doduše to se desilo 2009. godine. Sredstva koja su dobijena tim zajmom uložena su kroz depozite javnih preduzeća i fondova u Prvu banku. Slična situacija se desila i početkom 2010. godine sa zajmom koji je država podigla kod Erste banke. Radi se o nekih 45 miliona eura koji su dobrim dijelom završili, takođe, na depozitima kod Prve banke koja imaju javna preduzeća i fondovi. Ono što mene ovdje interesuje, naravno s punim pravom možete da mi kažete dokaze, ali nemam mogućnosti da istražujem, ja sam ekonomista i mogu svojom racijom i ekonomskim znanjima da u nešto sumnjam, to je gospođo Čarapić da je cijela državna infrastruktura, odnosno cijela državna ekonomska politika spregnuta da se sačuva i spasi nečiji privatni biznis. Dozvolite da konstatujem, iza ovoga stojim, a to je da je Centralna banka imala zakonsko ovlašćenje i obavezu da uvede mjeru privremene uprave u Prvu banku. Zašto? Zbog toga što ova banka godinama nije mogla da završi dokapitalizaciju. Kada dokapitalizacija ne može da se završi, kada akcionari ne vjeruju u svoju banku, onda Centralna banka u toj situaciji pošalje privremenog upravnika koji odlučuje šta će se dešavati sa bankom, da li će se vršiti neki program ozdravljenja, stečaja, sanacije ili likvidacije banke. Imam pouzdanu informaciju, a pitam vas da li je to tačno, jer ne želim da insinuiram ozbiljnim temama, da sve banke izvještaj koji podnose Komisiji za sprječavanje pranja novca vrše elektronskim putem, jedino Prva banka to radi ručno. Interesuje me da li je to istina i, ako je istina, zašto Prva banka ručno prezentuje podatke Komisiji za sprječavanje pranja novca? Sa vrlo povjerljivog mjesta sam dobio tu informaciju, neću da insinuiram, pitam vas je li to istina. Takođe, interesuje me u kojoj mjeri pratite izvještaje Državne revizorske institucije i u kojoj mjeri postupate po tim izvještajima? Na kraju, interesuje me što ste uradili povodom problema piramidalnog bankarstva iz 90-tih godina? Ko je davao dozvole ljudima koji su osnivali piramidalne banke u Crnoj Gori i ko je tada bio zadužen za regulaciju tog piramidalnog bankarstva? Ko su ti odgovorni ljudi? To piramidalno bankarstvo je bio jedan gotovo klasičan finansijski krim


- 83 -

inal. Moram apelovati, mada to nije lako dokazati, ali to je sprječavanje onog o čemu smo govorili političke korupcije u Crnoj Gori, odnosno kupovine političke volje i … mada je on u startu iskrivljen u uslovima u kojima se izbori dešavaju. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Na ovaj način su se stekli uslovi da zaključim raspravu povodom ove tačke dnevnog reda. Gospođa vrhovni državni tužilac ima pravo na završnu riječ. Po Poslovniku je pet minuta. Međutim, zamolili smo vas i zahvaljujem na razumijevanju da budemo racionalniji u radu i da se ne javljate uvijek kada ima razloga za komentare i odgovore na neka pitanja. Da to iskoristite u završnoj riječi, pa ćemo, ukoliko imate potrebu za odgovorom na pojedina pitanja i dileme i duže od pet minuta, biti otvoreni za takvu mogućnost. Izvolite, imate riječ.

RANKA ČARAPIĆ: Hvala Vam, gospodine potpredsjedniče. Prije svega bih željela da se zahvalim poslanicima na jednoj vrlo kulturnoj atmosferi u kojoj smo danas razgovarali o Godišnjem izvještaju o radu Državnog tužilaštva za prošlu godinu, bez obzira što je bilo različitih pogleda, a i prirodno je da je bilo različitih pogleda na ono što sadrži taj izvještaj. Međutim, ne mogu nikako da se otmem utisku da je atmosfera ove godine povodom rasprave o izvještaju, upoređujući sa ranijim, bila mnogo mirnija. Vjerujem da je tome, ipak, prije svega, doprinio rezultat koji je Tužilaštvo predstavilo Godišnjim izvještajem o radu, kao i rezultat koji Tužilaštvo ima u prvih pola godine, bez obzira što on nije bio predmet posebnih analiza na ovoj sjednici. Dakle, čini mi se da je oštrica opozicije prema Tužilaštvu ukupno otupila upravo iz ovih razloga. Niko, čini mi se, dobronamjeran ne može sporiti da je Tužilaštvo, prema podacima koje sadrži Godišnji izvještaj o radu, ostvarilo znatno bolji rezultat u odnosu na prethodnu godinu na svim poljima zalaganja i da taj rezultat zapravo ima jednu tendenciju stalnog uspona, što je, takođe, važno. Naravno, podizanje kvaliteta rada svake institucije, a Tužilaštva posebno, je jedan dugoročan proces, posebno kada se ima u vidu period koji je bio iza nas, period iz kojeg se startovalo ka procesu poboljšanja kvaliteta rada. Mislim da je to nešto što niko ne može da ospori ako želi objektivno da sagleda taj rezultat. Ono što je važnije, čini mi se, je rezultat koji je Tužilaštvo postiglo u ovoj godini i koji se, takođe, ovdje negdje na kraju krajeva priznaje, sa manje ili više otvorenosti. U ovoj godini se to izrazilo kroz konačne odluke, ali tim odlukama je prethodio jedan veliki rad u prethodnoj godini, rezultat koji je imao u tim suprotstavljanjima najtežim slučajevima korupcije i organizovanog kriminala. Svakako da optužnice koje su aktuelne i o kojima javnost manje-više sve zna - slučaj Zavale, gdje se tretira jedan ozbiljan slučaj korupcije na visokom nivou; optužnica u slučaju Šarić, gdje imamo, takođe, ozbiljan slučaj organizovanog kriminala, ali i prvi ozbiljan slučaj pranja novca, predstavljaju jedan veliki iskorak Tužilaštva na tom planu. Činjenica da su te optužnice potvrđene, da su već sudski postupci u toku ili se planiraju, su razlozi da svi budemo ohrabreni da se krenulo sa mnogo ozbiljnijim rezultatima i na ovom planu.


- 84 -

Na kraju, taj rezultat priznaju i oni koji prate rad Tužilaštva izvan Crne Gore. Taj rezultat priznat je i kroz preporuke Evropske komisije, bez obzira što te preporuke sadrže naše nove zadatke, pa i kroz ekspertizu eksperata Evropske unije, koju smo nedavno imali. Mislim da je sve to skupa prepoznato i u njihovom radu. Neću biti neskromna ako kažem da je Tužilaštvo, ipak, u trouglu Policija – Tužilaštvo – Sud, u ovom trenutku iskoračilo i dalo mogućnost ostalim institucijama da dođu do prvih rezultata koje svi sigurno želimo. Kako je došlo do podizanja optužnice u slučaju Balkanski ratnik i šta je prethodilo svemu tome, zaista se ne bih sada vraćala tome, već svi znamo o tome, manje-više, najviše mi koji smo na zatvorenoj sjednici Odbora razgovarali. Mislim da je vraćanje priče o tome ko je više, a ko je manje tome doprinio, ko je više, a ko manje pogriješio, ko je više, a ko manje sarađivao i ko je konačno doprinio da Tužilaštvo o tome nešto sazna manje bitno od činjenice da je to sve rezultiralo jednom dobrom optužnicom i da je rezultiralo nekim postupcima koje Tužilaštvo vodi, a o kojima se sada zbog tajnosti tog postupka ne može ništa više reći, ali će sigurno u nekoj doglednoj budućnosti biti u mogućnosti da saopšti dalje rezultate koji su plod tih zajedničkih aktivnosti. Ja zaista ne vidim ništa strašno, čak je i pozitivno da je Parlament taj slučaj stavio pod svoj nadzor i da je Parlament bio taj koji je pokrenuo institucije na bolju saradnju. Ne bi mi smetalo da i u sljedećim nekim važnim slučajevima Parlament ima takvu ulogu. Na kraju krajeva, na taj način se ipak demistifikuje mnogo stvari u jednom otvorenom konkretnom razgovoru povodom konkretnih pitanja. Ono što Tužilaštvo mora dati kao rezultat u narednom periodu povodom ovih i svih drugih ozbiljnih slučajeva su rezultati u finansijskoj istrazi. Bez finansijske istrage radi proširenog oduzimanja imovinske koristi, odnosno bez zahvatanja imovine stečene kriminalnom djelatnošću nema potpunog rezultata u borbi protiv ovih oblika kriminala. Osuda po ovim optužnicama, npr. da bude pravosnažna bez zahvatanja imovine ljudi kojima se sudilo, naravno u mjeri u kojoj je to moguće dokazati, takođe, ne bi dala onaj rezultat koji se od nas očekuje. Tužilaštvo sprema, vodi finansijsku istragu povodom ova dva slučaja. I vodi je ozbiljno. Mi je privodimo kraju. Imamo još zakonskog vremena da se obratimo sudu radi privremenog oduzimanja te imovine i to ćemo sigurno učiniti. Naravno, mi se trudimo da utvrdimo što je više moguće podataka, iako nije prilika i nema vremena o tome pričati, iako Tužilaštvo ima svoja ograničenja i nije moguće ni u toj finansijskoj istrazi i ne treba očekivati neke spektakularne zahvate, ali, u svakom slučaju, biće zahvata i prema toj imovini i učiniće se prvi koraci. Ja se nadam, za početak, dovoljni. Još nešto što bih htjela da kažem, a što je provijavalo kroz više javljanja poslanika. Stalno se pokušavao insinuirati nekakav sukob na relaciji Policija – Sud – Tužilaštvo, neka kritika Tužilaštva na račun Policije i Suda, a navodno isticanje rezultata Tužilaštva. Mislim da takav zaključak ne proizilazi ni iz jednog podatka i ni iz jedne izjave. Moja izjava koja se odnosila na Policiju bila je u najboljoj namjeri da se podstakne saradnja u oblasti prijavljivanja teških slučajeva korupcije, jer to smatram našim zajedničkim ciljem i zajedničkom obavezom, a apostrofiranje toga da je sud bio neefikasan u slučajevima suđenja u specijalnom odjeljenju suda za slučajeve organizovanog kriminala je podatak koji se crpi iz podataka o broju nezavršenih postupaka. Prema tome, naravno sud ima objašnjenje za to. Razloga za to sigurno ima opravdanih, subjektivnih, objektivnih tako da je to samo jedna konstatacija koju je izvještaj morao sadržati bez namjere da se sudu imputira neka neažurnost i neki nekvalitet u tom


- 85 -

pravcu. Dakle,da zaključim pošto očigledno nemam vremena ostaće poslanici uskraćeni za odgovore na neka pitanja, ali evo mi smo tu da mi to učinimo i pismeno. Ako treba ja sam to notirala pa mogu naknadno obavijestiti o odlukama i ishodima nekih konkretnih slučajeva. Dakle, ono što nije sporno, u što niko ne treba da sumnja je da tužilaštvo ima i kapaciteta i odlučnosti da ispunjava sve zadatke koji su, prije svega, njegova zakonska obaveza kao naravno da vodi račun da mora ispunjavati, zajedno sa drugim organima nadleženim za to sve, preporuke u pravcu ostvarivanja rezultata koji se od njega očekuju i naravno i ono što ću sada reći što se govori i u Izvještaju i u svakoj drugoj sitauciji tužilaštvo jeste važan, veoma važan organ na tom putu. Ono daje i mora dati veliki doprinos ali tužilaštvo nije organ koji može ponijeti samo teret u tom procesu. Tužilaštvo mora imati podršku i parlamenta i svih drugih struktura u državi i mora imati podršku institucija koje su zajedno sa njim odgovorne za uspostavljanje vladavine prava. Hvala vam.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Da produžimo vrijeme za završnu riječ, čuli smo odgovore na pitanja i mnoge dileme koje su pokrenute tokom rasprave, sada mi ostaje da konstatujem da je ukupni pretres završen. O ovoj tački dnevnog reda izjasnićemo se naknadno. Zahvaljujem gospođi Čarapić i gospođi Popović na učešću u našem radu. Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda - Godišnji Izvještaj o radu sudova u 2010.godini. Izvještaj smo dobili, razmatrao ga je i matični odbor, Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu, čiji izvjestilac je kolega Ervin Spahić. Pozdravljam u ime kolega poslanika i u svoje lično ime predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu i sudiju i zamjenika predsjednika, sudiju Kojevića. Otvaram pretres i, naravno, shodno našim običajima i praksi pitam na samom početku da li predsjednica Vrhovnog suda želi riječ da bi dala i dopunsko obrazloženje u odnosu na Izvještaj koji smo dobili? Želi. Zahvaljujem. Izvolite. Gospođa Medenica ima riječ.

VESNA MEDENICA: Uvažene kolege, dozvolićete mi u uvodnom izlaganju da dam par osvrta na ono što je značajno bilo u protekloj sudijskoj godini, a što je uglavnom i konstatovano izvještajem, ali za svako podsjećanje mislim da trebam reći sljedeće. Sudstvo je jedno od tri grane vlasti u svakoj demokratskoj državi pa i u našoj. Njegova je misija da garantuje poslovanje vladavine prava a iz toga da obezbijedi pravilnu primjenu zakona na nepristrasan, pravičan i efikasan način. Nezavisnost i samostalnost sudstva su osnovni preduslov za funkcionisanje pravosuđa i ta nezavisnost treba da bude funkcionalna i finansijska. Mora biti garantovana u pogledu drugih vlasti u državi onima koji traže pravdu- drugim sudijama u društvu i uopšte i to sredstvima nacionalnih pravila na najvišem nivou. Država i svaki sudija pojedinačno su odgovorni za unapređenje i zaštitu sudske nezavisnosti. Sudski savjet je kao samostalan nezavisan organ zadužen da obezbijedi nezavisnost i samostalnost sudstva i sudija najviše kroz odluke o izboru i imenovanju, karijeri zasnovanoj na objektivnim kriterijumima. Da bi učinili pristup pravdi transaprentnim informacije se moraju objavljivati o funkcionisanju sudskog sis


- 86 -

tema a sudije preduzeti sve korake da obezbijede pristup brzom, efikasnom i dostupnom rješavanju sporova, time što će doprinijeti unapređivanju metoda alternativnog rješavanja sporova. Sudske odluke moraju biti izrađene na pristupačnom, jednostavnom jeziku sa dobrim obrazloženjem pravničkom terminologijom i zakonskim izrazima i odluka će se objavljivati u javnom razumnom roku. Ovogodišnji izvještaj o radu kroz statistički prikaz oslonjen je na preporuke Evropske komisije za praćenje efikasnosti, pravosuđa, tako da su rezultati učinka sudske vlasti upravo po novom metodu i prikazani. Crnogorski sudovi su potpuno ažurni jer su završili više predmeta nego što su primili za čak 1,7%. Naime počeli su sudijsku godinu sa oko 40.000 predmeta, primili 125.000, imali ukupno 65.000, završili 127.000, ostalo nezavršeno 38.000, odnosno 23%. Podsjećam vas da je na kraju 2007.godine ostalo više od 63% nezavršenih predmeta u crnogorskim sudovima. Priliv predmeta je bio veći u odnosu na prethodnu godinu za 5,8%, a 1,6% bio je veći broj riješenih predmeta. Sudije su prosječno bile opterećene sa po 639 predmeta, 490 su završili, a ostalo nezavršeno po sudiji 149. Kvalitet rada je zadržan na zadovoljavajućem nivou što znači da je 22% ukinutih odluka u postupku po žalbama u svim složenim predmetima. Sa 31.04. svi predmeti po vanrednim pravnim... u Vrhovnom sudu u Apelacionom sudu po žalbama dva viša suda i Upravnom sudu su završeni 2010.godine. Posebno ukazujem na trajanje postupka u složenim predmetima kod svih osnovnih sudova u Crnoj Gori pa je do tri mjeseca završeno čak 41%. Preko godine samo 16%. Što se tiče viših sudova do tri mjeseca 79,64% je završeno predmeta u Vrhovnom, Apelacionom, Upravnom sudu to je otprilike za tri mjeseca. Odluke su, što nije bila karakteristika u ranijem periodu, urađene u zakonskom roku i od svih odluka koje su urađene kod osnovnih sudova u krivičnom referatu samo 3,3% odluka je urađeno van zakonskog roka, a u građanskim stvarima samo 1,7%. Potrebno je ukazati da je kod osnovnih sudova primijećen veći priliv parničnih predmeta u odnosu na prethodnu godinu za 6,53%, odnosno manji priliv krivičnih predmeta za cijelih 21,5%. No, činjenica je da kod osnovnih sudova i to kod pojedinih mora se u znatnoj mjeri poboljašti kvalitet odluka na što je ukazano i o čemu će se posebno voditi briga i poseban nadzor. Kaznena politika osnovnih sudova odgovara vrsti, težini krivičnih djela za koje se sudi pred tim sudovima tako da na uslovne osude od broja izrečenih presuda otpada 54%, novčanih 12, kazne zatvora 33. U dva specijalizovana odjeljenja pri višim sudovima koji sude predmet organizovanog kriminala, korupcije i ratnih zločina, ukupno je u radu bilo 92 predmeta, riješeno je 58 predmeta, a ostalo je neriješeno 36,96%. Za krivična djela iz oblasti korupcije nadležni tužilac je podigao 70 optužnica od čega je 47 optužnica presuđeno protiv 139 lica. Odluka je pravnosnažna u 33 predmeta, na kraju je ostalo nezavršeno 23 predmeta, a sad već i nemamo to jer je samo 12 ostalo. Ovo drugo je završeno u prva tri, četiri mjeseca. Što se tiče organizovanog kriminala u radu je bilo 27 predmeta protiv 219 lica od koje je riješeno 12 predmeta protiv 61 lica. Znači u ovoj godini završeno je još osam predmeta organizovanog kriminala protiv 86 lica i ostalo samo sedam nezavršenih i 11 predmeta sa elementima koruptivnosti protiv 50 lica. Značajno je ukazati na smanjenje zaostatka za sve predmeta iz 2009. godine i ranijih godina za 69,40% na nivou svih sudova i po svim vrstama složenih predmeta. Na kraju godine ove vrste predmeta ostalo je samo 12.463, od čega krivičnih samo 773, parnica 3.308 i ostalo najviše izvršenja to je 7.341 na čemu ćemo posebnu pažnju pokloniti u nastupajućoj sudijskoj godini.


- 87 -

Sudska vlast se u cjelosti ne ostvaruje samo kroz suđenja, već ima daleko veću ulogu koja se ogleda u međunarodnoj saradnji koja je bila u prošloj godini intenzivirana i ostvarena na visokom nivou. Vrhovni sud je uz pomoć OEC-a bio organizator prve Međunarodne regionalne konferencije, predsjednika vrhovnih sudova i generalnih tužilaca republika bivše Jugoslavije. Zatim je uspostavljena saradnja sa Vrhovnim sudom Slovenije, Vrhovnim sudom Kine, Vrhovnim sudom Austrije i Vrhovnim sudom Litvanije. Nama u posjetu dolazi predsjednik Evropskog suda za ljudska prava gospodin Žan Pol Kos u septembru kao i predsjednik Vrhovnog suda Mađarske koji je inače bio 18 godina sudija Evropskog suda, a uz to da kažem da imamo već na radu u registraru Evropskog suda za ljudska prava sudiju našega iz Osnovnog suda koji će participirati u donošenju odluke i pripremanju ... tako da je počeo interaktivni dijalog sa evropskim sudom za ljudska prava. Posebno značajno za sudsku vlast je saradnja sa OSC-om kroz projekte praćenja suđenja što je izuzetno pomoglo da su određene slabosti koje su uočene na vrijeme uklone. Memorandum sa USAID je potpisan u projektu unapređenja i upravljanja predmetima u sudstvu. Prihvaćena je i inicijativa nevladinog sektora i ovog puta inicijativa mladih za ljudska prava, koji će se uz finansijsku podršku ispred menadžment instituta tretirati pitanja koja se tiču efikasnosti institucionalnih kapaciteta sudova, dostupnosti pravdi kao infrastrukturi opravdanosti sudova i projekat će trajati 10 mjeseci, a rezultati će biti javno prezentovani. Potpisan je i memorandum o saradnji i sa Cedemom za realizaciju projekta monitoring pravosudnog sistema u Crnoj Gori koje finansira Evropska unija i projekat će trajati 16 mjeseci. Transparentnost je veoma značajna komponenta u kreiranju javnog mnjenja u radu sudova, tako da se na tom planu dosta uradilo, uradiće se i još. Pored već uspostavljene web stranice za Vrhovni, Apelacioni i dva viša suda, Upravni sud kao i za sudski savjet web stranice će se uspostaviti za sve sudove. Ubuduće će sve odluke biti na sajtovima javno objavljene i prezentovane, kao i godišnji rasporedi poslova, pregled suđenja i njihov dalji raspored. Poseban vid transparentnosti jeste obaveznost neposredne komunikacije kroz akcije “Otvorena vrata”. Sudski savjet je u svom punom kapacitetu, za sada kroz strateške ciljeve ,sprovođenja brzih procedura za izbor i razrešenje, utvrđivanje odgovornosti, upućivanje sudija na ispomoć, doprinio ovakvim rezultatima. Od svog konstituisanja sudski Savjet je kroz postupak izbora sproveo proceduru za 428 aplikanata, ukupno izabrao 111 nosilaca sudske funkcije od čega 87 sudije, 24 predsjednika, a 249 kandidata je testirao, koji su aplicirali za sudije Osnovnog suda od čega od 19. 04. prošle godine testovi su bili anonimni i njih je prošlo 49. Medijacija kao alternativno rešavanje sporova je u prošloj godini bilo značajno. Čak u 742 predmeta mirno su uspjeli u 570 predmeta i napravili znatnu uštedu i procedura i novčanih sredstava i postupka. Najznačajniji projekat jeste informatizacija sudstva i uspostava inforamciono-komunikacione tehnologije, a na nivou elektronskog šifrovanja predmeta i elektronske dodjele. Gotovo u svim sudovima okončana je procedura evidencije svih predmeta i u sudovima se veći broj sudija nalazi u rasporedu po elektronskom šifrovanju i dodjeli. Konačno zaključujem, sudska vlast je sa potpunom efikasnosti ostvarila svoju misiju kao garant vladavine prava, pri tom sačuvala potpunu samostalnost i nezavisnost kao osnovne preduslove za njeno funkcionisanje. Da bi dalje bilo kvalitetno, efikasno i ažurno, sudstvo mora biti u stalnim aktivnostima unapređenje rada, uslova rada i opštih okolnosti u kojima se ostvaruju sudska vlast kao i stalno praćenje rezultata rada u sudovima sa poseb


- 88 -

nom obavezom unapređenja kvaliteta sudskih odluka. U potpunosti ujednačavanje sudske prakse, permanentne obuke i podizanje nivoa znanja i usvajanje iskustava u primjeni evropskih konvencija, a posebno primjeni prakse evropskog suda za ljudska prava. Sudije će u svoju potpunu samostalnost i nezavisnost u cjelosti sačuvati ukoliko njihov nivo znanja bude u toj mjeri kvalitetan da vlada u cjelosti sa svim procesnim zakonom, načinom njihove primjene, materijalnim pravom, usvojenom praksom i načelnim pravnim stavovima, primjenom evropskih konvencija i poznavanje prakse evropskog suda za ljudska prava u čemu se moraju obučavati i čemu moramo težiti. Izvještaj o radu ne može da ne sadrži osjetljiv materijalni položaj uposlenih u dijelu službenika i namještenika i stručnog saradničkog kadra. Mjesečna primanja ovih kategorija su izuzetno niska tako da je zapisničaru mjesečna nadoknata 260 eura sa 20 godina staža samo 288. Plata savjetniku u Vrhovnom sudu je 464 eura sa 20 godina staža 518. Odnosno, ostalih savjetnika ni 500 eura, a znamo da je potrošačka korpa preko 700 eura. Od početka godine uveden je rad subotom da bi ostvarili programske ciljeve i ispoštovali rokove koje smo dogovorili prilikom predloga budžeta koji je uzgred manji za 2011. nego za 2008. Prekompozicije smo sa 5 pozicija opredijelili 971 hiljadu eura, međutim, prekovremeni rad za tri subote nije isplaćen od početka godine i to predstavlja ozbiljno ugrožavanje redovnog procesa rada sa opravdano iskazanim nezadovoljstvom administrativno službeničkog i stručnog saradničkog kadra. Napominjem da je 59 sudija još uvijek bez riješenog stambenog pitanja, a što se tiče administracije i položaja još mnogo teži. Želim istaći da su veliki teret za postignute rezultate, ipak, iznijeli sa svojom odgovornošću i predanim radom upravo službenici, odnosno, administrativno osoblje i oni u svakom slučaju moraju biti adekvatno nagrađeni. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Prije nego što pređemo na raspavu zbog svih nas ovdje u sali molim kolege iz tehnike da na monitoru kad imamo vrijeme pratimo rješenje iz Poslovnika i dogovora sa Kolegijuma. Dakle, uvodno izlaganje predstavnika predlagača je 10 minuta, ne 5 zato sam i stavio toliko vremena predstavniku predlagača. Dakle, uvodno izlaganje u trajanju od 10 minuta ne 5, tako da samo radi objašnjenja svih nas da se ne čudite što je vrijeme bilo toliko zaustavljeno. Tako je i po Poslovniku, tako je i po dogovoru sa Kolegijuma. Sada ulazimo u raspravu, po dogovoru koji je postignut na Kolegijumu, dva najveća kluba DPS i SNP-e, prvi učesnik u raspravi u tajanju 10 minuta, ostali po pet minuta. Kolega Damjanović, naravno, mi možemo da prekršimo dogovor koji smo postigli na Kolegijumu, ali i sami znate da je na Kolegijumu rečeno u odnosu na uvodno izlaganje da se uzdržimo od komentara i pitanja. Znači, komentari i pitanja ne u odnosu na uvodno izlaganje, a ako je stav plenuma, naravno, to je preporuka Kolegijuma, ali ako je stav plenuma takav onda možemo to da promijenimo, ali apelujem na sve vas imaćete pravo i naravno na učešće u raspravi da se držimo onoga što je dogovoreno. Kolega Spahić u ime Odbora želi riječ, pojašnjenje. Izvolite, u ime Odbora.

ERVIN SPAHIĆ: Samo zbog kolega i javnosti, Odbor je razmatrao izvještaj o radu sudova i mi smo taj izvještaj na odboru usvojili. Ne računajući da ćemo raditi ovakvom dinamikom mi smo kolegama na odboru poslali i predlog zaključaka i dali im rok da eventualno mogu


- 89 -

sugerisati na te zaključke. Mi računamo da ćemo pred glasanje imati izvještaj odbora sa predloženim zaključcima, pošto do sada nije bilo uobičajeno da nemamo i taj izvještaj odbora, da upoznamo kolege o čemu se radi.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Dakle, Odbor je završio svoj rad. Znamo da je donio zaključke koje podržavaju izvještaj o radu sudova u 2010. godini. Mislim da je formalno pitanje na dnevnom redu. Nijesmo još uvijek dobili izvještaj u pisanoj fori, dobićemo ga do kraja rasprave. Predlažem da primimo tu činjenicu k znanju i da nastavimo da radimo. Slažete li se? Zahvaljujem. Molim kolegu Miodraga Vukovića da uzme riječ. Izvolite, kolega Damjanoviću, proceduralno.

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ: Zahvaljujem, potpredsjedniče.Jeste, u pravu ste da smo na Kolegijumu pokušali da ove vrste rasprava racionalizujemo na način da budemo efikasni i da jednostavno neke teme koje su bitne a za koje poslovnik predviđa raspravu do tri sata racionalizujemo smanjenjem broja komentara. Mislim da smo se složili na Kolegijumu da neke komentare između klubova poslanika, tačnije njih sedam, svedemo na najmanju moguću mjeru, da ih u nekom zadnjem satu rasprave ne bude uopšte po mogućnosti i da te komentare, ako ih ima, ostavimo samo u odnosu na predstavnika predlagača. Ja mislim da ne ostaviti prostor da se makar u uvodnom slovu ne uputi pitanje ili ne komentariše u dva minuta stav predlagača, naravno, uzdržavajući se od međusobnih komentara koji nemaju veze sa predlagačem, pogotovo kada se radi..(Prekid)…. mi malo po malo suspendujemo ovaj Poslovnik. Nije problem ako je cilj efikasnost rada Parlamenta, ako je cilj efikasnost rasprava, jezgrovitost rasprava, da se ne razračunavamo sam svakakvim... Kada i kako će i koga će komentarisati predsjednica Vrnovnog suda ako neće u ovom prvom krugu.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem, kolega Damjanoviću. Dakle, čuli smo vaš ponovljeni, samo da ponovim, dogovor sa Kolegijuma u kome smo svi učestvovali, evo, ovdje su ljudi jednoglasni. Dogovor je da radimo... i molim vas da nastavimo tako dok ne promijenimo taj dogovor. Imaćemo i danas Kolegijum u 17:00 h, možemo to pitanje da stavimo na dnevni red i da promijenimo taj stav koji smo jednoglasno dogovorili za naš sjutrašnji rad, ali molim da poštujemo ono što smo dogovorili i da na taj način nastavimo sa radom. Svi koji su zainteresovani da postave pitanje, da postave dileme, imaće prilike tokom rasprave i po prethodnoj tački dnevnog reda. Ne može sve da se ukalupi, produžili smo ukupno raspravu za nekih tridesetak minuta i nijesmo ništa time izgubili samo smo dobili na kvalitetu. Bićemo fleksibilni i oko ove tačke u mjeri mogućeg. Molim vas da, u smislu racionalizacije omogućavanja većih broja naših kolega da uzmu učešće, već je prijavljeno preko dvadeset i nešto kolega iz parlamentarne većine i iz parlamentarne manjine, da idemo kako smo se i dogovorili, uz puno razumijevanje takve potrebe da iskoristimo prisustvo predsjednika Vrhovnog suda da pitamo, ali to možemo uraditi i tokom same rasprave.


- 90 -

Kolega Vukoviću, molim vas uzmite riječ, ispred Kluba Demokratske partije socijalista, a sljedeći je kolega Neven Gošović, u ime Kluba Socijalističke narodne partije. Izvolite.

MIODRAG VUKOVIĆ: Hvala, gospodine potpredsjedniče. Gospođo Medenica, ovaj kao i svi izvještaji, po mom mišljenju, govori o onome što je nužno urađeno i što je ostalo iza nas. Tako i ovaj izvještaj detaljno govori o uslovima u kojima su radili sudovi u prošloj godini, o učincima kada su u pitanju različite sudijske nadležnosti o stanju u samim sudovima, o zadovoljavajućem ili ne položaju sudova u sistemu, o unutrašnjim naporima da se podigne nivo kompetentnosti, profesionalnosti, nezavisnosti, o međusobnoj saradnji, o saradnji sa sudovima drugih država, primjeni međunarodnog prava, teško je sve nabrojati. Zbog toga je moja ocjena, odmah i na početku, da je izvještaj cjelovit, pregledan, ozbiljno urađen. Isto tako, izvještaj neposredno ili posredno, više neposredno govori o zadovoljavajućem doprinosu sudova, uspostavljanju pravne države ili vladavine prava, što je posebno značajno imajući u vidu da pravna država i vladavina prava znače zaštitu ljudskih prava i sloboda, uz maksimalno poštovanje pozitivnog zakonodavstva, a sudovi su, u konačnom, jedini, kako razumijem stvari, autentični tumači zakona, jer je primjena prava u krajnjoj konsekvenci od strane sudova i definitivna implementacija samih zakona. U izvještaju dovoljno ubjedljivih ocjena koje se lako daju argumentovati navedenim podacima o radu, ocjene o kompetentnosti, profesionalnosti, nezavisnosti sudova, sudstva u cjelini, o vidljivom smanjenju uticaja drugih na njihov rad. To su i osnove za ocjenu ne samo sadašnjeg funkcionisanja ovih institucija. Iz njih se na racionalan način mogu izvući preporuke za moguću dogradnju sudskog sistema, za stvaranje uslova za njegovu veću efikasnost i odgovornost. Zbog toga se i danas može govoriti o sudovima, po svim osnovama, kao o unutrašnjem pitanju našeg državnog sistema, o kvalitetu normativnih rješenja i Ustavu i zakonima kojima se uređuje ili određuje njihov položaj, kao i o sudovima kao značajne državne karike od čijeg učinka zavisi naša međunarodna budućnost, demokratska sudbina, posebno u ovoj godini kada treba ispuniti sedam uslova Evropske komisije, među kojima dominiraju politički uslovi koji se ne mogu ispuniti bez vidljivog, čak i dominantnog doprinosa pravnih sudova. Interesantno, bar po mom mišljenju, primijetio sam da je ovim izvještajem parlament vrlo malo ili ni malo upozoren da bi rezultati rada sudova bili bolji da je manje političkog uticaja na rad ovih institucija. Zaključak sam za sebe izvukao, sam mi se nametnuo, ili tog političkog uticaja nema, pa koji o njemu govore, a govore o njemu mnogi, kao osnovnom limitu za afirmaciju sudske vlasti, nijesu u pravu, ili je on marginalan da ne može bitnije korigovati druge prioritete koje je potrebno ispuniti da bi sudovi bili ono što svi od njih očekuju. S tim u vezi, i normativno, i na faktičkoj ravni, treba sprječavati dalje potencijalne uticaje bilo koje vrste, dakle i političke, i navodno one druge koji nemaju političku konotaciju, a pritiskaju sudove da sude navodno na način koji oni očekuju, insistirajući pri tom da odluke ne budu donijete pod političkim uticajem. Za mene je dalje posebno interesantno vrijeme u kojem razgovaramo o ovom izvještaju. Država očekuje otvaranje pregovora sa Evropskom unijom, ali treba ispuniti određene uslove. Kada je sudska vlast u pitanju, treba doraditi zakone u skladu sa preporukama Venecijanske komisije i dalje tragati za dobrom evropskom praksom, pa čak izvršiti i reviziju Ustava da bi se sudska vlast bolje smjestila u državni sistem, imala lagodniju,


- 91 -

ali i odgovorniju poziciju i upravo to mi je posebno zadržalo pažnju. U rezimeu ovog izvještaja, u zaključcima i smjernicama, rečeno je sve što treba reći da bi se situacija poboljšala, ali mi se pogled zaustavio na jednoj ocjeni. Rečeno je da je najznačajniji cilj napora koje treba ulagati u narednom periodu potpuna transparentnost rada sudova koja se mora unaprijediti do mjere da omogući svakom građaninu spoznaju svojih prava i očekivanja, čime će se doprinijeti jačanju povjerenja građana u sudski sistem. Onda nastavak, da izazovi tek predstoje, da slijede izmjene Ustava, odgovarajućih zakona u ovoj oblasti, što treba da stvori dosta prostora da rad bude još kvalitetniji i efikasniji, uz obavezu primjene prakse Evropskog suda za ljudska prava i prava Evropske unije. Kako su napravljenje, imam informaciju, imam i papire u svojim rukama, ili pripremljene izmjene i dopune i zakona o sudovima i zakona o Sudskom savjetu, a sačinjen je i Prijedlog za ustavnu reviziju u ovoj oblasti, a sve u skladu sa preporukama eksperata Evropske komisije i članova Venecijanske komisije čije se mišljenje tražilo, iznijetom upravo u tom njihovom mišljenju. Reći ću i sljedeće. U zaključcima, u Izvještaju o radu sudova, konstatacija koja mora uozbiljiti sve koji rade na ovom zahtjevnom poslu, koji će raditi do kraja. Kaže se da je u radu na izmjenama pomenutih zakona učestvovala i sudska vlast, ali da rješenja koja su ponuđena u prijedlogu nekorenspondiraju sa težnjom sudske vlasti u pravcu dobijanja potpune samostalnosti i nezavisnosti. Uz drugačiji stav konstatacija da je Ustav politički akt na čiju izmjenu sudska vlast ne može uticati, ali da iskazuje objektiviziranu, dakle argumentovanu težnju za doradom predloženih promjena, konkretno 5. glave, koje se odnose na sud, ocjena da je novim konceptom izbora predsjednika Vrhovnog suda, misli se na Prijedlog revizije Ustava koji će biti upućen ovom parlamentu, broja sastava i načina izbora članova Sudskog savjeta, a sve zbog korektnije implementacije i strateških ciljeva Akcionog plana Sudskog savjeta, da će biti postignuta četiri ključna principa, dakle daje se pozitivna ocjena, na kojima mora počivati pravosuđe nezavisnosti, odgovornosti, efikasnosti i efektivnosti. Čini mi se da kritike novih zakonskih rješenja i prihvatanje predloženih ustavnih promjena treba ipak usaglasiti ili još jednom pogledati kada su ocjene koje dolaze iz suda u pitanju. Predloženim izmjenama zakona, kako sam ih čitao, urađeno je ono što su preporučili konsultanti koji poznaju bolje od nas dobru međunarodnu praksu, ali važnije od toga, predloženo je ono što se može mijenjati u okviru sadašnjih ustavnih rješenja, jer se zakonom, to bar ljudima koji rade u sudovima ne treba ponavljati, ne mogu mijenjati ustavna rješenja. Zbog toga su preporukama Venecijanske komisije sugestije na tri nivoa, promjene u normativnoj sferi, u svakom slučaju, da bi se dostigli željeni ciljevi istovremeno i promjene u Ustavu i zakonima i promjene Ustava naknadno poslije promjena u zakonima, pa onda novo adaptiranje zakonske regulative na nova ustavna rješenja. Kako su procedure za reviziju zakona i Ustava različite, čini mi se da treba prihvatiti ono što je ponuđeno i brzo intervenisati u mjeri pravno dozvoljenog na postojeće zakone, a istovremeno otvoriti postupak ustavne revizije kojima će se otvoriti mogućnost suštinskih promjena u ovoj oblasti. Čini mi se da je važno na ovo ukazati, jer takvo postupanje ide u susret preporukama Sudskog savjeta zahtjevima za jačanje inicijativa u državi i kvalitetnom odgovoru na zahtjev međunarodnih institucija. O izvještaju toliko, ali i vezano za izvještaj i jedno upozorenje domaćoj javnosti, nama, sudskoj vlasti i zakonodavnoj vlasti. Danas smo mogli pročitati da su iz pouzdanih izvora mediji saznali da je mišljenje Venecijanske komisije oko ustavne revizije, da predsjednika Vrhovnog suda treba birati u Parlamentu 2/3 većinom. Ja već očekujem da na os


- 92 -

novu te izjave saopštene u novinama jedna grupa poslanika iz jednog poslaničkog kluba koji na tome stalno insistiraju kaže - eto bili smo u pravu. Nije tačno, nije tačno to što je napisano u novinama. Slušajte, prema članu 124 Ustava predsjednika Vrhovnog suda bira Skupština na zajednički predlog predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i predsjednika Vlade. U svom mišljenju Venecijanska komisija smatra da je ovo rješenje kojim se pravosuđe isključuje iz procedure imenovanja problematično jer odaje utisak da je cijelo pravosuđe pod kontrolom većine u parlamentu i da predsjednik Crne Gore,predsjednik Skupštine i predsjednik Vlade učestvuju u političkom kontrolisanju sudija. Time se s toga rizikuje da se podrije povjerenje javnsoti o nezavisnost cijelog pravosuđa bez obzira što sve ostale sudije imenuje nezavisni Sudski savjet. Venecijanska komisija smatra da bi bolje rješenje bilo da predsjednika Vrhovnog suda bira Sudski savjet 2/3 većinom. Onda je napravljen prijedlog od crnogorske strane i dodatak u stavu Venecijanske komisije- U odnosu na postojeći postupak ovaj prijedlog je korak upravom smjeru. Ipak davanjem parlamentu da donese krajnju odluku o imenovanju i razrješenju predsjednika suda i dalje stvara utisak političke kontrole i nosi rizik podrivanja povjerenja u javnosti o nezavisnosti i autonomiji pravosuđa. U slučaju da se ova odredba ipak zadrži u Ustavu onda prema mišljenju Venecijanske komisije odluku treba donijeti 2/3 većinom. Prvi prijedlog je da to radi Pravosudni savjet, ali pri tome da na paritetnoj osnovi i da se izbjegne takozvana politizacija i autokratija. Samo jedno pitanje, predsjednice Vrhovngo suda, molim Vas, odgovorite mi da li je uvedena nova praksa koju zakon ne poznaje, da se suđenja vrše na ulici? Poslednjih dana smo svjedoci suđenja i oko deportizacije, suđenja oko mnogih drugih stvari i izjava advokata sredstvima medija tako da se uključuje čitava javnsot i sada svi sudimo.Onda bi trebalo i tužiocima omogući da izađu na ulice...

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Neven Gošović ima riječ. Izvolite.

NEVEN GOŠOVIĆ: Zahvaljujem, potpredsjedniče.Uvažena Skupštino, predsjednice Vrhovnog suda gospođo Medenica, gospodine Kojoviću, poštovani građani, Sudski savjet je samostalan i nezavisan organ koji ima ustavnu obavezu da obezbijedi nezavisnost i samostalnost sudova i sudija . Razmatranje godišnjeg izvještaja o radu Sudskog savjeta i sudova u Crnoj Gori, prilika je da ova Skupština da svoju ocjenu u kojoj mjeri i sa kojom uspješnošću je Sudski savjet ostvarivao svoju funkciju. Svoju ustavnu obavezu Sudski savjet treba da izvrši ostvarivanjem svojih strateških ciljeva koji se, prije svega, odnose na: izbor sudija i predsjednika sudova, na osnovu detaljno razrađenih kriterijuma i procedura izbora, anonimnog testiranja kandidata koji dolaze izvan reda sudova, transparetnost za kandidate i javnost kako bi se obezbijedio izbor najkvalitetnijih kandidata za sudijsku funkciju kao i unaprešenje postupka za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sudija. Zatim, unapređenje mehanizama za ocjenjivanje rada sudija i stručnih saradnika jer se reforma pravosuđa mora zasnivati i na ozbiljnom, odgovornom i stručnom nadzoru nad vršenjem pravosudnih funkcija i to, prije svega, unutar same profesija a onda i od šire javnosti jer samo otvorenost pravosudnih institucija prema građanima vodi izgradnji povjerenja u pravdu.


- 93 -

Sljedeći cilj strateški cilj na kojem je radio Sudski savjet jeste obezbjeđenje stručnog usavršavanja sudija, stručnih saradnika i pripravnika. A jedan od najvažnijih zadataka koji je Sudski savjet imao pred sobom jeste obezbjeđenje i finansijske nezavisnosti sudova i Sudskog savjeta jer bez materijalne samostalnosti ne može biti niti ukupne samostalnsoti sudstva. Jedan od preporuka Venecijanske komisije koju smo ovih dana istina mogli pročitati samo u novinama jeste da Sudski savjet treba da raspolaže sredstvima za rad sudova. Izdvajanja iz budžeta za sudove su porasle u posljednjih nekoliko godina, ali ukupna izdvajanja ostaju niska u poređenju sa potrebama a naročito kada je riječ o investiranjima, stoji u analitičkom izvještaju Evropske komisije iz novembra 2010. godine. Jer ambijent u kojem rade sudije mora odgovarati dostojanstvu sudijske funkcije. Pri svemu ovome mora se imati u vidu da su postojeće zarade službenika i namještenika i stručno-saradničkog kadra o čemu je toliko puta i bilo riječi u ovoj Skupštini, koji su po kvalifikaciji diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom i dalje izuzetno niske, a njihovo radno angažovanje je veoma značajno za ostvarivanje pune efikasnosti i kvaliteta rada u sudstvu. Poštovane kolege, ovaj parlament je taj koji mora stvoriti uslove za rad sudova i time podržati sudstvo u nastojanju da građanima obezbijedi jednak pristup pravdi i suđenje u razumnom roku. Kada je u pitanju izbor sudija značajno je istaći da je u periodu od 2008. pa do sada od ukupno 94 izabrnaih sudija 57kandidata, po prvi put je izabrano za sudiju, od čega 55 u osnovnim sudovima i dva kandidata u Upravnom sudu Crne Gore. Na taj način značajno je podmlađen sudijski kadar, stručnim i obučenim kadrovima, koji su u najvećem broju radeći kao pripravnici i stručni saradnici u sudovima prošli neophodnu edukaciju. U svemu ovome ne smije izostati sistemska podrška društva u kreiranju ambijenta za visoku motivisanost najboljih pravnih stručnjaka da se profesionalno opredjeljuju za rad u pravosuđu, jer nema mjesta zadovoljstvu kada je u pitanju broj kandidata koji se prijavljuju na objavljene oglase na izbor za neku od sudijskih funkcija.Poseban strateški cilj u radu Sudskog savjeta jeste jačanje povjerenja javnosti u rad sudija i Sudskog savjeta. Ići sudiji, znači ići pravdi, govorili su stari Grci, a u tih pet antičkih riječi smještena je civilizacija prava i civilizacija sudstva. Ovim riječima određena je svrha prava i položaj sudije u ostvarivanju te svrhe. Biti sudija, danas je ipak teže od ičega. Sudija mora biti oličenje istine, pravde i pravičnosti, a to je u društvu u kojem su izgubljene mnoge vrijednosti, teško i teže od ičega. Ali, to je časno i ljepše od ičega. Takav vrednosni kriterijum kada su u pitanju sudijske funkcije treba da izgrađuje društvo kao cjelini. Da li danas u Crnoj Gori državi koja nema tradiciju nezavisnosti sudstva, građanin koji ide sudiji ima osjećaj da ide pravdi. Samoefikasnošću, brzinom i kvalitetom rada sudovi mogu građanima poslati poruku da zemljom vlada pravo, da zakon stoji u sudnici ispisan u presudama u kojima se nepravo nikada ne bi smjelo nazvati pravo, a nepravda pravdom. Takve poruke naročito su potrebne u vremenu društvenih kriza, ali predstoji dug put sticanja povjerenja u crngoorsko sudstvo. To je svakako proces ali i jedini put ka pravdi, država ali i svaki sudija pojedinačno su odgovorni za unapređenje i zaštitu sudske nezavisnosti i sticanje povjerenja građana u rad sudova. Ove poruke kada je u pitanju broj riješenih predmeta iz godine u godinu sve su ipak prisutnije u crnogorskom pravosuđu. Smanjeni broj predstavki i građana u 2010. godini u odnosu na 2009. godinu Komisiji za prijavu korupcije pri Sudskom savjetu i Komisiji za predstavke građana pri Vrhovnom sudu može upućivati na zaključak da građani imaju sve manje potrebu


- 94 -

obraćanja Kancelariji za pritužbe kako bi ostvarili svoja građanska prava kako to i stoji u Izvještaju Sudskog savjeta.Ali, manji broj predstavki građana u 2010. godini može biti i rezultat nedovoljne afirmacije rada tih komisija, nedovoljne upućenosti građana ili pak shvatanje građana da obraćanje tim tijelima neće riješiti probleme koje ih opterećuju. Detaljna analiza je svakako neophodna. Podnesenim predstavkama na Sudskom savjetu građani su uglavnom iskazivali nezadovoljstvo donesenim sudskim odlukama, kao i ukazivali na potrebu sprovođenja disciplinske odgovornosti i razrješenja pojedinih sudija. Po tim predstavkama procesuirane su po važećim zakonskim propisima odgovarajuće radnje i podnosioci predstavke upoznati sa tim. Sa odgovorima Sudskog savjeta vjerujemo da mnogi od podnosilaca predstavki nijesu bili zadovoljni ali građani moraju imati u vidu da Sudski savjet ne može komentarisati sudske postupke koji su u toku, niti u bilo kom vrednosnom smislu vrednovati valjanost već donesenih sudskih odluka. Podaci o efikasnosti rada sudova na rješavanju predmeta iz ranijih godina , rješavanja po žalbama i ukupna ažurnost u radu sudova svakako znači puno kada je u pitanju povjerenje građana u rad sudova. Stepen tog povjerenja bio bi svakako veći ukoliko bi se poboljšala efikasnost sudskih postupaka i obezbjedilo ostvarivanje prava stranaka na suđenje u razumnom roku i to u svim fazama sudskog postupka uključujući izradu svih presuda u zakonskom roku. Dugotrajnost sudskih postupaka postaje predmet zabrinutosti stoji takođe u analitičkom izvještaju Evropske komisije, a drugi bitan uslov za sticanje povjerenja građana prema sudstvu jeste obezbjeđenje efikasnog izvršenja sudskih odluka što do sada nije bio slučaj.Brojni su primjeri na koje ukazuju građani kada su u pitanju izvršenje presuda u sporovima iz radnih odnosa, dodjele stanova i drugo. Izvršenje presude u parničnim i krivičnim postupcima je slabo. Potrebne su dalje mjere kako bi se poboljšalo izvršenje stoji, takođe, u analitičkom izvještaju Evropske komisije. Uostalom sprovođenje presuda suda je suštinska komponenta prava na pravedno suđenje, a takođe i garancija ukupne efikasnosti pravosuđa. I dalje je prisutan problem opterećenosti sudova u postupcima izvršenja po osnovu vjerodostojnih isprava. Riječ je o desetinama hiljada predmeta gdje su sudovi i dalje svojevrstan servis za naplatu potraživanja pri čemu se u predmetima kao povjerioci najčešće javljaju pravna lica za pružanje telekomunikacionih, komunalnih i drugih usluga. Sve dok pitanje nadležnosti u rješavanju ovih predmeta ne bude zakonski uređeno na drugi način, a koji postupak je u toku jer je Vlada dostavila i Skupštini novi Predlog zakona o izvršnom postupku Izvještaj o radu sudstva mora da se bavi i ovim problemom. Poštovane kolege, Godišnji izvještaj o radu Sudskog savjeta završava se sljedećom konstatacijom, izazovi tek predstoje, izmjene Ustava, Zakona što stvara dosta prostora da rad bude još kvalitetniji i efikasniji uz to obaveza primjene prakse Evropskog suda za ljudska prava i prava Evropske unije. A sve, samo sa jednim ciljem, da se prava i interesi građana zaštite da to bude imperativ koji sudovi moraju ostvarivati kao svoj fundamentalni i suštinski cilj. Dakle, predstoje aktivnosti, u najvećem dijelu ovoj Skupštini, na eliminisanju svih onih predloga i sugestija koje treba da eliminišu pretjerani uticaj politike kada je u pitanju nezavisnost sudstva. Stav SNP-a je apsolutno jasan, bez ustavnih promjena o kojima će u ovoj Skupštini biti ubrzo riječi nema niti može biti potrebnih reformi pravosuđa. Izuzetno je važno da izmjene pojedinih zakona kojima će se potpunije urediti i precizirati kriterijumu za izbor i unapređenje sudija u napredovanju u karijeri budu isključivo na osnovu zasluga, odnosno precizirati kriterijume za njihovu disciplinsku odgovornost i mnoga druga pitanja biće od posebnog značaja. A te ukupne reforme


- 95 -

moraju obezbijediti i te ustavne i zakonske pretpostavke da sudska institucija građanima omogući pravično suđenje u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, a u svemu tome biće posebno važno da sudstvo bude uključeno u donošenju svih odluka koje se tiču obavljanja sudske funkcije od organizovanja sudova, procedura i njihovog mišljenja kada je u pitanju sama zakonska regulativa. Zahvaljujem potpredsjedniče.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala. Idemo dalje. Molim kolegu Ervina Spahića da uzme riječ. Nakon njega kolega Emilo Labudović. Izvolite.

ERVIN SPAHIĆ: Gospodine predsjedavajući, uvažene kolege. Po podacima iz ovog izvještaja stoji da su crnogorski sudovi potpuno ažurni, jer su završili više predmeta nego što su primili i to za 1,7%. Naime, primili su 125.179, a završili 127.197 predmeta što je svakako za pohvalu, ali evo postavlja se i pitanje da li toliki kvanitet dovodi u pitanje i kvalitet ovih presuda. Imamo primjedbi .Vi znate da se 23. tačka poglavlja za pristup Evropskoj uniji uvijek posljednja zatvara. Imamo i primjedbe gdje kaže da ostaje ozbiljna zabrinutost u vezi nezavisnosti sudstva konstatuje Evropska komisija. Za imenovanje sudija i tužilaca su izraženi objektivni kriterijumi kao što su profesionalni kapaciteti i integritet, ali procjene do koje su mjere ovi kriterijumi ispunjeni ostaje u isključivoj nadležnosti Sudskog savjeta i budućeg tužilačkog savjeta piše dalje u izvještaju itd. itd. Ono o čemu bih ja želio da govorim ovdje je upravo činjenica da iako imamo ovakve izvještaje otkuda onda toliko primjedbi na rad pravosuđa, odnosno sudstva đe se kaže da od 720 predstavki koje su iz Crne Gore upućene u Evropski sud za ljudska prava odnose se na slučajeve povrede prava suđenja u razumnom roku, da ažurnost dovode u pitanje i Izvještaj obudsmana gdje se kaže da je u prošloj godini bila čak 471 pedstavka na odugovlačenje sudskih postupaka, da smo imali 10.853 zaostala predmeta iz 2008.godine itd. itd. Da imamo čak i lice koje je devet godina u pritvoru bez pravosnažne sudske odluke, da imamo 181 podnijeti zahtjev za ubrzanje postupaka, da je usvojeno samo 19 itd. itd. Ono što bih želio ovdje, da pošto imamo veoma kratko vrijeme za raspravu, je da konstatujem jednu činjenicu da, iako smo imali u zaključcima Skupštine da se mora iznaći neki mehanizam da pripadnici manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica budu zastupljeni što više u sudstvu, imamo činjenicu da u prošloj godini od 19 novoizabranih sudija, koji po prvi put stupaju na tu dužnost, nema ni jednog pripadnika manjinskih naroda iz redova Bošnjaka, Muslimana, Albanaca. Ono što predstavlja problem je da očito, prilikom prijema pripravnika, ne vodi se dovoljno računa o tome, pa imate stručne saradnike gdje nemate tih pripadnika, pa onda normalno da iz te baze ne možete ni izabrati sudije. Ono što mi smeta i što je možda evo i greška nas kada smo donosili taj Zakon o sudstvu je da sudije osnovnih sudova idu na ispomoć u više sudove. Ipak, po onom zakonu kako smo ga ovdje usvojili, možda nam je to i promaklo, oni ako ispunjavaju uslove da mogu suditi o tim predmetima, zamislite činjenicu da iz Osnovnog suda predmet dođe u Viši sud na ispomoć pa sudi o tim predmetima. Normalno neće o svojim predmetima, ali od svog kolege iz Osnovnog suda će suditi. Kad govorimo o


- 96 -

materijalnom položaju u sudstvu mi možemo reći da je veliki i ogroman novac izdvojen za poboljšanje ekonomskog položaja za rad sudova kako prostornih tako i samih sudija. Činjenica je da ako samo uđete na sajt Komisije za sprečavanje sukoba interesa vidjećete da mnoge sudije imaju izuzetno dobra primanja, čak mnogo bolja nego poslanici. I nije tačna konstatacija koju smo čuli ovdje od predsjednice Vrhovnog suda da poslanici i stručno osoblje i činovnici u Skupštini imaju veće plate nego što to imaju oni u sudu. Ja sam baš ponukan time malo šarao po sajtu i vidio sam da imaju bolja primanja nego mi.Što se tiče činovnika i namještenika to je na osnovu Zakona o činovnicima i namještenicima, tako da su ta primanja ista tako da tu nema spora. To je Zakon regulisao, ima ista primanja i ne bi sindikat skupštinski najavljivao štrajk da imaju tako dobra primanja kao što kažete. Tako da u tom dijelu mislim da nijesu dobre konstatacije. Što se tiče da li možemo o sudskim presudama, i o tome da li su pravosnažne, ovdje komentarisati ili ne,mislim da bi neko želio da nam uskrati slobodu govora. Mi smo upravo tu da nam ne bi mogao niko zavezati jezik. Mi predstavljamo narod i normalno da komentarišemo. Ako sudije i sudski savjet ne mora ili neće da komentariše to je njihov problem. Ja kao poslanik želim i smatram da su sudske odluke u pitanju deportacije Muslimana zaista zasnovane na neistinama, netačnostima čak i lažima i da one konstatacije u obrazloženju ne stoje i da se očekuje da se samo normalno poštuju činjenice i to nije nikakav uticaj na sudstvo nego samo da poštuje činjenice, a da ne bi bilo toga da....

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Idemo dalje sa raspravom. Kolega Emilo Labudović ima riječ, nakon njega kolega Amir Halilović. Izvolite.

EMILO LABUDOVIĆ: Zahvaljujem. Gospođo Medenica, rizikujući da budem kritikovan od kolega iz kluba, ja u startu moram da kažem da vam je izvještaj ljepši od izvještaja koji smo prethodno razmatrali. Kad kažem ljepši mislim na formu i na prelom. Zaista je ljepši i papir, i prelom, i fotografije, i tabele u boji itd. itd. A o ostalome moram da izrazim duboku skepsu i da izrazim i nezadovoljstvo mnogih podataka koji su ovdje istaknuti. Za početak, držeći se principa da čovjek treba, ako mora, i krivo da sjedi, ali da pravo zbori, moram da konstatujem napredak u efikasnosti sudstva koji je ovdje naznačen i to imajući u obzir činjenicu da broj predmeta koji po glavi sudije, da se izrazim statističkom normom, oni imaju dvostruko broj radnih dana u godini. I ja se, pravo da vam kažem, pitam, ne razumijem se u taj posao, kako ti ljudi uopšte stignu da ispunjavaju normu i da sustižu taj priliv predmeta. Jednom će neko morati da izvrši ozbiljnu analizu koja će prethoditi svim drugim analizama zašto u Crnoj Gori, koja po glavi stanovnika ima broj sudija iznad evropskog standarda, iznad evropske norme, ima problem da sustigne broj predmeta i ima problem da postigne onu dužinu trajanja sudskih procesa koji bi bili zadovoljavajući i koji bi ispunili evropske standarde i koji ne bi bili motiv za toliko sudaniju prema sudu pravde u Strazburu. Nijesam stručnjak, ali slobodan sam da konstatujem da je to na neki način olakšavajuća okolnost za organizaciju kojom predsjedavate, da je to zbog toga što mnogi drugi državni organi u Crnoj Gori ne rade svoj posao, prije nego što građani Crne Gore vole da se tužakaju i da gube dane po hodnicima sudova i zbog toga što je u Evropi nezamislivo da se na sudu mora tražiti ono pravo i ona pravda koja je zakonom garantovana, kao što je, takođe, nezamis


- 97 -

livo da se sudske odluke ne sprovode i da se zbog njih mora štrajkovati, da se zbog njih moraju ponavljati one ružne scene ležanja po podgoričkim i hercegnovskim cestama ili kancelarijama raznih preduzeća i raznih ustanova. Da se vratim izvještaju. Prvo na šta sam obratio pažnju listajući sadržaj jeste ono poglavlje gdje ste naveli događaje koji su, po vama, obilježili godinu ispred, i razočarao sam se. Očekivao sam da među onim popisom sastanaka, seminara i svega drugoga gdje ste vi i vaše kolege sudije obišli, nađem i jednu od presuda kojom bi se stavila tačka na bilo koju od onih višegodišnjih afera na koje je već polako pala prašina i progutao mrak nečijih fioka, a u kojima su bili procesuirani razni visoki državni javni funkcioneri. Takođe sam, gospođo Medenica, obratio pažnju na stranice 87 i 126, na kojima se, zarad javnosti, nalazi spisak predmeta i sredstava koje ste oduzeli pravosnažnim i nepravosnažnim presudama, očekujući tamo da nađem onu značajniju imovinu brojnih pojedinaca koji su bili predmet suđenja i sudanije u Crnoj Gori. Tamo sam našao nešto što me je navelo da se čak i nasmijem, droga u gramima, mobilni telefoni, novčanice u iznosima od dvadesetak, tridesetak evra. Gospođo Medenica, problem je ono što imamo i vi i mi, da se drugima, ako već to ne možete nama, pokaže da u Crnoj Gori nema sile iznad prava i pravde, ali ne možete sve dok postoje sudije koje su spremne kad ih pritisnete sa svih strana, da se samo sjetim sudije Akovića, dignu ruke od svega i da odu u advocate. Zbog svega toga i zbog činjenice da ona boginja pravde koju ste ovaj put izbjegli da stavite na korice ove izvještaje, ne samo da viri ispod onog poveza, već u nekim slučajevima gleda na oba oka, mi, nažalost, ne možemo da podržimo ovaj izvještaj. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Sada ćemo čuti kolegu Halilovića, a nakon njega kolegu Srđu Brajovića. Izvolite.

AMER HALILOVIĆ: Hvala, gospodine potpredsjedniče. Poštovane kolege i koleginice, poštovana predsjednice Vrhovnog suda, poštovani građani, Godišnjim izvještajem za 2010. godinu predstavljena je djelatnost sudske vlasti kao jedno od segmenata sistema države, u jednoj metodi po kojoj svi godišnji izvještaji praktično liče jedan na drugi. Kada ovo kažem, prije svega mislim na to da izvještaj daje jednu afirmativnu predstavu sudstva, odnosno da skoro nema onu kritičku ili, bolje rečeno, samokritičku notu koja bi makar najavljivala rješavanje problema sudske vlasti. Neću se zadržavati komentarima o statistici, o realnosti brojki, o uspješnosti sudova, o broju predmeta o tome da li su oni riješeni ovako ili onako, jer koliko ti podaci mogu biti realni oni isto toliko mogu biti varljivi. Priroda sudskih predmeta je takva da oni sami po sebi daju brojke koje ne zavise od rada sudova već od građana i broja njihovih zahtjeva. Veliki broj takvih predmeta okončava se bez raspravljanja, bez žalbi ili, pak, jednostavno oni se protokolišu i kao takvi daju učinak sudova koji, ako se poredi sa onim ključnim predmetima, daje privid prosjeka uspješnosti. No, zbog toga što sudstvo nije oblast kojom se profesionalno bavim, kao poslanik ću ovom prilikom naglasiti samo ono što laička javnost vidi i što predstavlja interesovanje građana u cjelini.


- 98 -

Izvještaj se bavi angažmanima sudova na planu suzbijanja i prepoznavanja korupcije, dajući konkretne podatke koliko je takvih predmeta, presuda i sl. Po mom uvjerenju, izostao je kritički stav prema samom pravosuđu koje, bez svake sumnje, nije imuno od korupcije u sopstvenim redovima. Ako znamo da je imperativ sudstva da se ono mora izboriti za svoju samostalnost i nezavisnost, kako se može desiti da neke lokalne uprave sudijama rješavaju stambena pitanja kroz dodjelu placeva i sl. Da lokalna uprava čini to na drugačiji način tj. podrška sudstvu kroz ustupanje stambenog fonda, takav odnos bi bio za svaku pohvalu. Ovim primjerom želim da ukažem da je potrebno da sudstvo učvrsti svoj pravilan stav prema koruptivnim djelima, da oštricu pravde na iscrpljuje na sitnim i manje važnim koruptivnim djelima. Primjera radi, sjetimo se slučaja stranca koji je pritvoren zbog deset eura koje je pružio policajcu. Njegov slučaj je kao statistička brojka ušao u brojna međunarodna dokumenta kao svijetla tačka naše borbe protiv toga djela. Ono što posebno želim da naglasim jeste da i ovaj izvještaj pominje Bukovicu, Kaluđerski laz i možda još neke slučajeve. Zna se šta se tamo desilo. Ljudi su ubijani, prebijani i protjerani sa svojih vjekovnih ognjišta. Znalo se o tome i tada kada se godinama ćutalo kao nečemu o čemu ne treba pričati. Znalo se na samom početku ko je za sve to odgovoran tim prije što se na tom području nije ratovalo. Međutim, novogodišnja čestitka Bošnjacima iz Bukovice stigla je presuda po kojoj niko nije odgovoran za njihovo protjerivanje, paljenje kuća i šest ubistava. Po nekom, rekao bih, namjernom izboru, odabrani su oni za koje se na samom početku sudskog procesa znalo da će zbog nekih pravnih začkoljica biti oslobođeno. Predstava je završena, odgovori su dati kao da se ništa nikome nije desilo. Zaradili samo oni koji nijesu držani na zatvorskom pansionu, a oni kojima je trebalo suditi, ciljano, ostavljeni su u zahvalnoj zavjetrini. Da li vrh crnogorskog pravosuđa misli da slučaj Bukovica treba da prođe bez državne osude? Mi vjerujemo da će taj slučaj biti iznova procesuiran i konačno odgovoriti i biti osuđeni stvarni krivci. Vidjeli smo kakva je bila presuda u slučaju deportacije. Ne bi nas iznenadilo da ista presuda bude i u slučaju Kaluđerski laz. Poznato je da sud sudi samo ono što tužilac optuži. Ipak, smatram neopravdanim što je sudstvo skoro u svim slučajevima ratnih zločina učinilo da pravda ne bude zadovoljena. Da li je to sve slučajno, da li je plod neznanja ili ignorisanja značaja radnji i posljedica u izvještaju, nijesmo mogli naći nijedan odgovor. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Izvolite, kolega Brajoviću.

SRĐAN BRAJOVIĆ: Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovane dame i gospodo, poštovane kolege, poštovani građani, predsjednice Vrhovnog suda, Pokret za promjene, naravno, neće glasati za vaš izvještaj. Puno je razloga za to, a malo vremena da se svi oni obrazlože na primjeren način. Predsjednice Vrhovnog suda na početku samom moram da primijetim da Vi ovdje u Skupštini često ili gotovo uvijek dolazite onako s jednim elegantnim modnim, dopadljivim autlukom, danas je to ujedno i u svijetloj pink boji. Mislim da je to što se Vas tiče jedan svojevrstan psihološki ventil ili mehanizam koji je u obrnutoj korelaciji u odnosu na stanje pravosuđa i pravde danas u Crnoj Gori. Lično sam mišljenja da boginja Jus


- 99 -

ticija u Crnoj Gori danas je zavijeno u crno, da je u koroti. I pored onog poveza kojeg ima preko očiju potreban joj je još i onaj crni veo preko glave. U ovoj Skupštini zadnjih 20 godina pojavilo se i djelovalo puno velikih retora, oratora, govornika, narodnih tribuna, poslanika, ali mi se čini, neće mi biti zamjereno, i što se tiče njih, a i što se tiče nas u ovom sazivu kao narodnih poslanika što se više govorilo i pričalo to se sve više udaljavamo ili smo se udaljavali od suštine i od istine. A istina i suština je da nad ovim režimom, nad vama, naravno, govorim o instituciji državnog tužilaštva na državnim aparatom ovakav kakav jeste treba jednostavno zaćutati. Drugim riječima treba da budu svrgnuti na ovaj ili onaj način. Da li pokrenuti postupak opoziva ili vaše uklanjanje sa tog mjesta, kao i gospođe Čarapić, i niza drugih javnih funkcionera, državnih funkcionera i postaviti kao ključan politički zahtjev pred Evropskom komisijom ukoliko dobijemo početak i ukoliko pregovori za pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji krenu, dakle, postaviti kao ključan politički uslov. Vaš Izvještaj se ne može posmatrati odvojeno od izvještaja vrhovnog državnog tužioca, jer ste spojeni sistemom spojenih sudova. Na ključna mjesa državnog aparata, državnih institucija su postavljeni podobni ljudi koji su svojevrsni katalizatori kroz koje jednostavno struji politički uticaj sa samog vrha. Zato nema promjene. Iz tog razloga vaš izvještaj, jednostavno, ne možemo posmatrati odvojeno. Znači, svi pokušaji osamostaljenja institucije, poboljšanje finansijskog statusa, nepristrasnosti, nezavisnosti itd. padaju u vodu onog momenta i onog trenutka kada treba ispravljati brljotine različitih drugih grana vlasti, nesposobnog državnog aparata. I za te brljotine, odnosno ispravljanje tih brljotina, je zaduženo svega nekoliko ljudi, među ostalima i među njima ste i Vi. I tu je ona Vaša licemjerna uloga koju igrate. Ovakvu ulogu ste imali 2005. do 2007.godine, kada ste istovremeno kao državni tužilac učestvovali paralelno u procesima.....(Prekid).... Dok je paralelno vodila postupak protiv osumnjičenih za deportaciju. Prema tome, to vaše ping-pong pravosudno prebacivanje odgovornosti sudovi itd. u momentu otpočinjanja pregovora tome će biti kraj kao i u Rumuniji, i u Bugarskoj , dovešćete svojim djelovanjem do toga da ovdje bude uvedena svojevrsna, nalik onom mehanizmu kooperacije i verifikacije, pravosudna upravo od strane Evropske unije. Zato za Vas kao i za gospođu Čarapić, ne smije biti mjesta nakon usvojenih ustavnih izmjena u pogledu pravosuđa. Hvala predsjedniče.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Obaviješten sam da će Klub albanskih poslanika svoje pravo iskoristiti sada. Kolega Sinishtaj.

VASEL SINISHTAJ: Poštovane kolege, gospođo Medenice. S obzirom da su oblast sudstva i tužilaštva vrlo slična ja sam se bavio tim pitanjem, i kada je gospođa Čarapić bila tu, ne kao čovjek koji se direktno bavi problematikom sudstva ili tužilaštva, nego kao poslanik i obični građanin. I tada sam rekao, a reče i kolega iz Bošnjačke stranke da nas malo ima u sudstvu i tužilaštvu. Tu konstataciju ću izreći i ja ne da nas ima malo, nego skoro da nas nema u sudstvu. Kada govorimo o Podgorici, a govorim od Osnovnog suda do Apelacionog, ne da nema sudija, nego malo ima i stručnih saradnika suda, malo ima i ono što se zove administracija suda, a iz onoga što smo čuli na moje konstatacije kao odgovor da ima onoliko koliko ima zainteresovanih kazaću i to da se ne otvaraju mogućnosti, a mogućnost je kada se objavi konkurs za pripravnike


- 100 -

onda imati u vidu i zapošljavati iz manjine. To je prvi korak da se nešto učini i da nas ima barem, ako ne može srazmjerno, u nekoj dovoljnoj ili pristojnoj mjeri i u sudstvu. Trenutak je da se kaže neko nezadovoljstvo u pogledu presuda, a ponoviću posebno u dijelu onoga što je obišlo već svijet i slikom zlostavljanje čovjeka kome su dva sina bila uhapšena u policijskoj akciji „Orlov let“ koji je tada imao 86 godina, a prva presuda Osnovnog suda je bila da su policajci krivi i da su osuđeni na po tri mjeseca. Kasnije je to po žalbi ukinuto i takvu odluku je potvrdio Apelacioni sud. Ja znam da je odluka suda, odluka suda i da se mora poštovati onakva kakva je. Ali, stvar koja je dokazana od strane tužioca i od strane istražnih organa, a biti kao konačna odluka takva barem za nas kao ljude totalno ili skroz neprihvatljivo. Što se tiče izvještaja u cjelosti ja bih se pridružio kolegama da je kao izvještaj cjelovit, da je on u onoj mjeri u dijelu sudstva i unaprijeđen rad, da je korektniji rad u sudovima, da je materijalno stanje ili rješavanje stambenih pitanja sudija i dalje problematično i da to nije u dijelu sudstva i unaprijeđen rad da je korektniji rad u sudovima, da je materijalno stanje ili rješavanje stambenih pitanja sudija i dalje problematično i da su to niska primanja. Sve to može uticati u dijelu nezavisnosti ili nepristrasnosti u radu sudija, ali država mora više uraditi na tome i poboljšati. Mislim da prilaz Vlade i ono što je i zahtjev Evropske unije u onih sedam preporuka, između ostalog, da se mora više uraditi upravo u dijelu nepristrasnosti i nezavisnosti sudova, prilaz Vlade kažem koji već ide u pogledu izmjene Ustava u tom pravcu u nekoj mjeri dokazuju da i dalje postoje problemi u sudstvu. Imajući sve u vidu ovo što sam rekao zbog nečega što se kasni i u procesuiranju, a nije to stvar suda posebno ono što je gospodin Bardhi, pominjem danas po drugi put, priložio kompletnu dokumentaciju oko barskog masakra, oko Kaluđerskog Laza, eto reče i kolega Halilović da neće imati istu sudbinu kao za deportacije. Mi ćemo biti uzdržani i nećemo podržati ovakav izvještaj suda. Hvala vam.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Na ovaj način smo čuli predstavnike svih klubova zastupljenih u Parlamentu, vraćamo se na onaj redovni redosled. Kolega Mevludin Nuhodžić u ime Kluba Demokratske partije socijalista, a onda koleginica Snežana Jonica. Izvolite.

MEVLUDIN NUHODŽIĆ: Uvaženi potpredsjedniče Skupštine, uvažena predsjednice Vrhovnog suda, kolege poslanici, Iz ovog izvještaja o radu sudskog savjeta vidi se pozitivan trend u radu naših sudova i on se ogleda kroz jačanje efikasnosti i kvaliteta rada, edukaciju sudija i jačanje javnog povjerenja. Ja za ovu svoju tvrdnju ću izložiti sledeće argumente. Na osnovu izvještaja o radu sudova za 2010. godinu ukupno svih predmeta u radu, računajući i prenešene iz prethodne godine sudovi su završili 76%, evidentno je smanjen zaostatak za sve predmete iz 2009. godine i ranijih godina za 69%, na nivou je svih sudova i po svim vrstama složenih predmeta. Dakle, sudska 2010. godina završila se sa većim brojem završenih predmeta što ukazuje da su crnogorski sudovi bili ažurni u prošloj godini i bili ažurniji nego u 2009. godini. Utvrđene mjere i aktivnosti u smislu stvaranja pretpostavki za brže rješavanje sporova I smanjenje sudskih zaostataka pokazale su se opravdanim pa rezultati iz izvještaja govore da se napravio jedan iskorak u pravcu rješavanja zaostalih predmeta. Toj efikasnosti je doprinijela izmjena sudskog poslovnika po kojem se eviden


- 101 -

cija mora voditi na način što svaki spis na svom omotu mora imati oznaku godine u kojoj je građanska tužba podnešena, odnosno, godine kada je stavljen zahtijev za sprovođenje istrage. Kancelarija za pritužbe građana pri Vrhovnom sudu je prošle godine imala 562 pritužbe koje su riješene i to je znatan pad pritužbi u odnosu na 2008. godinu kada je bilo 916 što je potvrda dobrog rada nižih sudskih instanci. Postavljanjem kvalitetnih sudskih vještaka, kao bitnih činioca u sudskom procesu ja vjerujem da će se doprinijeti još kvalitetnijem radu sudova. Evidentna je i efikasnost sudova, podnešeno je 95 zahtjeva shodno Zakonu o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku koje predviđa mehanizme za zaštitu ovog prava u toku samog postupka od kojih je samo jedan zahtjev ostao neriješen. Riješene su sve tužbe za pravično zadovoljenje koje su podnešene Vrhovnom sudu Crne Gore. Zakon se pokazao kao djelotvorno sredstvo za zaštitu navedenog prava na nacionalnom nivou čime će se smanjiti broj slučajeva obraćanja Evropskom sudu za ljudska prava. Ono što se do sada pokazalo kao dobra praksa je medijacija, kao alternativno rješenje sporova ,koje je u prošloj godini takođe bilo značajno. Čak 742 predmeta su poslata na medijaciju od čega je 570 riješeno na ovaj način, čime su troškovi i za stranke i za sud smanjeni i brže se došlo do rješavanja spornog odnosa. Smatram veoma značajnim promovisanje posredovanja i upoznavanje građana sa mogućnostima koje ono pruža. Sudije i dalje trebaju da podstiču medijaciju na način da uvijek, kada postoji mogućnost, izdvoje predmete koji su po njihovoj ocjeni pogodni kao i da ohrabre stranke da prihvate postupak posredovanja. Medijacija u svijetu je čak i preduslov za pokretanje sudskog postupka, primjer Sjedinjenih Američkih Država, smatram da je to dobra smjernica kojom mi trebamo nastaviti ići.Treba nastaviti kontinuirane aktivnosti za edukaciju nosilaca pravosudnih funkcija za crnogorske sudije.Dobro je što je uspješno sproveden program obuke nosilaca pravosudnih funkcija o borbi protiv korupcije koji je izrađen od strane tima kancelarije programa Ujedinjenih nacija za razvoj UNDIP-ia u Crnoj Gori i njihovog eksperta čime će se dati doprinos efikasnosti u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Afirmativno je što se sa programom obuke nosilaca pravosudnih funkcija u borbi protiv korupcije nastaviti u toku 2011. godine s tim što će se poseban akcenat staviti na modernoj finansijskog istrazi i oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom preuzimanja istrage od strane tužioca i sporazuma o priznanju krivice. Iz izvještaja je evidentno povećanje transparentnosti u radu sudova koje utiče na povećanje javnog povjerenja koja je posebno bilo iskazano kroz održavanje konferencija za štampu, imenovanje ovlašćenih lica za odnose sa javnošću u sudovima isticanje sudskih odluka na već uspostavljenim web stanicama, informacije o aktivnostima suda i sudija van sudskih dužnosti sudijskih, rasporedi suđenja, a na web stranici Vrhovnog suda i prevodi presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Svi podaci iz izvještaja govore da je iskazana težnja na poboljšanju kvaliteta izmjenama i dopunama krivičnog zakonika, Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, Zakona o upravnom sporu, Zakona o opštem upravnom postupku i tako dalje, uz obavezu primjene prakse Evropskog suda za ljudska prava i prava evropske unije stvoriće se novi prostori da rad bude još kvalitetniji i efikasniji, a sve samo sa jednim ciljem da se prava i interesi građana zaštite, da to bude imperativ koji sudovi moraju ostvariti kroz svoj fundamentalni i suštinski cilj. To predstavlja ilustraciju posvećenosti Crne Gore, jačanju vladavine prava, suštinske demokrtije


- 102 -

i zajednčkog evropskog ide titeta, što za posledicu ima unapređenje nacionalnih mehanizama za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ja se izvinjavam što sam prekoračio vrijeme, da ne kršim Poslovnik.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELjKO ŠTURANOVIĆ: Tako je, nijeste prepoznati kao takav, a što se tiče kolege Radunovića njega ćemo brzo imati kao učesnika u raspravi. Koleginica Jonica ima riječ, nakon nje kolega Aprcović. Izvinjavam se. Nijesam primijetio, naravno, vi imate pravo uvijek kad procijenite da želite da se uključite u raspravu.

VESNA MEDENICA: Hvala vam. Ja sam strpljivo čekala i željela bih i imala obavezu da odgovorim na sve ono što sam danas čula, a što sam prepoznala kao pitanje. Naime, konstatacija u izvještaju da ponuđena rešenja u zakonskim tekstovima, Zakona o sudovima i Zakona o sudskom savjetu ne korespondiraju sa stavovima sudske vlasti je pri kraju godine, znači u decembru je taj stav bio, međutim od decembra mnogo toga se izmijenilo i sada vidimo i da će i Ustav u dijelu nekih svojih revizija imati u konačnom i drugačiji pristup prema sudskoj vlasti, načinu izbora predsjednika suda, sudskog savjeta i članova sudskog savjeta. Da li se može suditi na ulici? Svi smo zrele, razumne osobe ovdje i znamo, Ustav je rekao da je sudnica za suđenje, nije ni Parlament za suđenje, a ulica još manje. Gospodin Spahić je sebi dao za pravo da može da komentariše sudske odluke i ustvrdio da će to uvijek reći. Ne samo da je danas komentarisao sudsku odluku, nego je i uvrijedio sudsku vlast govoreći da je jedna sudska odluka obilata lažima. Ja danas kao predsjednik Vrhovnog suda, iako na ovako izrečene uvrede, neću vratiti uvredama. Uvrede su bile neargumentovane, mogu ih vratiti argumentacijom. To neću raditi zato što duboko poštujem ovaj dom, zato što sam vaspitana da pojedinačno sve vas uvažavam i poštujem i što mi je obaveza da sačuvam integritet i dignitet funkcije koja mi je povjerena. Što se tiče pitanja gospodina Emila Labudovića, o broju sudija i broju predmeta …. mjerilima koja ne prepoznaju broj stanovnika nego broj predmeta, tako da u Crnoj Gori ima 260 sudija i vidjeli smo koliko su oni opterećeni. Čemu je uzrok tolikom broju predmeta tačno je za analizu.I to će vrijeme pokazati. Gospodin Halilović je pomenuo jedan slučaj, prepoznajem ga u pritužbama koje je Kancelarija za pritužbe dobila. Taj sudija koji je dobio besplatno plac od opštine podnio je ostavku. Očigledno uradio je nešto što nije trebao da uradi. Što se tiče zastupljenosti Albanaca, što je poslanik Siništaj pomenuo, mislim da sudska vlast na tome radi dosta. Mi u Vrhovnom sudu imamo pripravnika koji je već položio državni ispit, sada se priprema i za pravosudni. Radi se o jednoj vrlo vrijednoj Albanki, zatim imamo predsjednicu, po prvi put, Osnovnog suda Albanku u Ulcinju, imamo sada novoizabranog sudiju veoma kvalitetnog, takođe Albanac u Ulcinju i koliko sam obaviještena od predsjednice Osnovnog suda u Ulcinju ima i kandidata zainteresovanih da obave pripravnički staž. Svakome će biti omogućeno obavljanje pripravničkog staža bez obzira koje je nacionalnosti ako pritom ima kvalifikacije koje ga za to preporučuju. Način na koji će on odraditi pripravnički staž i znanje koje će steći, biće njegova preporuka da ostane u pravosuđu ili ne.Hvala.


- 103 -

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Samo trenutak da završim, kolega Spahiću, pa ćete dobiti proceduralno. Vi ste, presdjednice Vrhovnog suda, od nekoliko mogućnosti koje imate na raspolaganju izabrali ovu da se javite za učešće. Dakle, nakon svakog učešća kolege poslanika imate pravo na komentar, to znate, repliku a imate pravo i ovako kao predstavnik predlagača da se javite u određenom momentu da prokomentarišete nekoliko diskusija ili da date odgovore na nekoliko postavljenih pitanja. U tom slučaju, naravno, ispoštovali smo to pravo, ali sada moramo dati mogućnost komentara kolegama poslanicima koje ste pomenuli tokom Vašeg izlaganja, ukoliko to žele. Za komentar se javio kolega Spahić i vjerujem da je ovim i otpala ova proceduralna intervencija o kojoj ste govorili.

ERVIN SPAHIĆ: Zahvaljujem. O tom vaspitanju zaista ne bih želio da govorim u ovom domu. Svako se ponaša onako kako ponese od kuće. Mislim da imam dovoljno vaspitanja, a vaše vaspitanje neću komentarisati. Zar je istina da u Crnoj Gori tokom ovog perioda nije bilo proglašeno stanje neposredne ratne opasnosti? Stanje ratne neposredne ratne opasnosti je proglašeno 1.10. 1991. a ukinuto 20. maja 1992. a hapšenje je bilo 16. i 17. maja. Zar nije istina da pripadnici MUP-a nijesu bili pripadnici oružanih snaga? Zakon o opštenarodnoj odbrani na snazi je od maja 1992. a donijet je 1.10. 1991. kada je izdato naređenje od gospodina Momira Bulatovića, tačno definiše u slučaju ratne opasnosti šta su pripadnici MUP-a. Je su li to oružane snage ili nijesu. Slučaj da u Bosni i Hercegovini maja 1992. godine nije bilo međunarodnih oružanih sukoba pa zar bi sud u Tribunalu donio presude i tvrdi da je u tom periodu bio međunarodni sukob, čak i Srbija je to potvrdila kada se žalila i tražila isporuku Ganića da je to bio međunarodni sukob. Pa o čemu onda Udruženje ratnika iz 1991-1992. godine ako Crna Gora nije bila u ratu? Čemu Udruženje ratnika u tom period?. Odgovorite vi na ova pitanja pa da vidimo jesu li ovo istine i opovrgnite da su ovo laži. Nemojte na taj način da donosite presude, a da ne pitam da ste u ovom periodu možda i vi procesuirali možda i ovaj proces, možda ste bili tužilac tada. Pa ja ne znam kome je ovo šamar, je li meni ili onome koji je podnio ovakav zahtjev za deportaciju i tužbu.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Kolega Spahiću, naravno na ta pitanja koja ste spomenuli odgovoriće nadležni sudski organ u narednom periodu, tako da vjerujem da ćete dobiti odgovore. Molim načelno da se pridržavamo onoga što je stav ove kuće od ranije. Dakle, posebno nepravosnažne presude, da ne ulazimo u komentare jer to takođe može da se shvati kao određen pritisak na one instance koje treba u narednom periodu sudske instance da donesu . Ono što smo takođe imali prilike da vidimo ovih dana u štampi nepravosnažne i pravosnažne da se ne komentarišu, ja bih tu ipak uz neko moje skromno mišljenje o tom pitanju napravio razliku. Pravosnažne se komentarišu koliko znam u mnogim zemljama u svijetu, počev od,Sjedinjenih Američkih Država koje nazivamo kolijevkom demokratije u tom domenu, pa nadalje, a kada su nepravosnažne presude molimo da nadležne sudske instance završe svoj dio posla, pa onda da o njima iskažemo svoj stav. Kolega Sinishtaj, pošto je takođe pomenut u izlaganju . Izvolite.


- 104 -

VASEL SINISHTAJ: Pa samo u dijelu ovoga kao uspjeh i ove konstatacije da po prvi put imamo predsjednicu suda Liriju Buzuku, da je Albanka. Ovo je 2011. godina. Hajde da govorimo od 1945. pa na ovamo i govorimo o uspješnosti danas sa konstatacijom da imamo, po prvi put, predsjednika ili predsjednicu Osnovnog suda ne bih se složio sa takvom konstatacijom, a u dijelu zapošljavanja ili prijema u radni odnos na određeno vrijeme radi obavljanja pripravničkog staža, ama ni malo se ne slažem. Ne tražim niti zahtijevam da bude imenovan sudija koji nema kvalifikacije za to, pravosudni ispit i ono što su reference za prijem, ali u dijelu pripravničkog staža ako me budete zadužili i taj podatak ću pribaviti koliko ima diplomiranih pravnika Albanaca na evidenciji nezaposlenih i koliko je prijavljenih bilo do danas, a da nijesu uspjeli dobiti šansu da odrade pripravnički staž. To su ti problemi. Ako nijesu, ono što non stop govorim, mi smo i dalje, praktično u dijelu zapošljavanja, u komunizmu ili jednopartijskom sistemu. Praktično se mora imati podobnost tri, eventualno, četiri stranke da bi se dobilo radno mjesto pa makar i pripravnički staž. To su ti problemi. Ne mogu dobiti šansu mladi ljudi, kadrovi i nakon pripravničkog staža, u tom dijelu se slažem sa Vama, nakon toga možemo govoriti koliko je neko sposoban, koliko je zainteresovan za određeni posao, ima li šanse da prije svega ...(Prekid)... položi državni ili stručni ili pravosudni ispit pa onda tek o tim stvarima . To su elementi o kojima govorim, bez obzira složili se mi ili ne, ali konstatacija da je uspjeh za mene nije uspjeh. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Idemo dalje sa učešćem u raspravi. Koleginica Jonica, nakon nje kolega Željko Aprcović. Izvolite.

SNEŽANA JONICA: Gospodine predsjedniče, dame i gospodo poslanici, gospođo Medenica, gospodine Kojoviću, poštovani građani, U uvodnom dijelu Vašeg Izvještaja, gospođo Medenice, piše da je potpuna ažurnost crnogorskih sudova evidentirana i kroz formulu procjene efikasnosti koju je utvrdila Evropska komisija za praćenje efikasnosti pravosuđa. Međutim, u formuli efikasnosti rada sudova, mada to ne bi, čini mi se, trebalo da bude predmet tužilaštva, kroz konstatacije koje imamo u Izvještaju Vrhovnog državnog tužilaštva imamo neke druge ocjene koje ću ovdje pročitati, potpuno s namjerom kako bismo bili u prilici da komentarišemo ko i na koji način može kvalifikovati efikasnost kojih djelova pravosudne vlasti. Dakle, u Izvještaju Vrhovnog državnog tužilaštva piše da su sudovi bili neefikasni u predmetima organizovanog kriminala i korupcije u fazi suđenja povodom ovih slučajeva, jer je ostalo 77,2% neriješenih optuženja protiv 298 lica. Pri činjenici da je kod suda ostao veliki broj neriješenih optuženja, teško je izvesti zaključak o kvalitetu optužnih akata i kaznenoj politici specijalizovanih sudskih vijeća. Znam naravno razliku u metadologiji rađenja Vašeg izvještaja i izvještaja tužilaštva, znam da se u izvještaju tužilaštva broji po licima, da se kod sudova to radi u odnosu na predmete, da ovakvi predmeti imaju obično veliki broj lica u okviru jednog …ali je moguće da to ne znaju sve naše kolege, i u svakom slučaju to ne znaju građani, a u Izvještaju Vrhovnog državnog tužilaštva je na osnovu tog procenta data jedna jaka kvalifikacija u negativnom kontek


- 105 -

stu vezano za efikasnost rada sudova. Kolega Damjanović je pitao gospođu Čarapić da pojasni o čemu se radi. Izbjegla je i negdje u završnom izlaganju u nekoj polu rečenici je nešto prokomentarisala što, čini mi se, nije dovoljno kako bi bilo potpuno jasno da li je problem u ovoj priči kada je u pitanju organizovani kriminal i korupcija sveden na efikasnost pravosuđa, sudova, ili tu ima negdje i drugih problema, u drugim karikama. U tom smislu jako je bitno da to znaju i kolege koji imaju namjeru da glasaju Izvještaj Vrhovnog državnog tužilaštva jer upravo glasanjem za taj izvještaj glasaju i za ovu konstataciju. Kada govorimo o sudovima i naglašavamo priču o samostalnosti i nezavisnosti sudova moramo da pođemo od toga na čemu ih, prevashodno, temeljimo. Naravno, polazimo prevashodno od Ustava, od zakona ali i od njihove primjene. Kada govorimo o tome ko ima kakvu ulogu u obezbjeđivanju samostalnosti, nezavisnosti sudova ja ću uvijek poći od toga šta mi ovdje kao oni koji donose Ustav, koji ga mijenjaju, koji donose zakon, koji mijenjaju zakone, možemo da uradimo da doprinesemo nezavisnosti i samostalnosti sudstva, a nakon toga ću, naravno, prokomentarisati onaj treći dio, koji je jako bitan, uz Ustav i zakone, a to je njihova primjena i koji je negdje suština vašeg posla i šta je ono što smatramo da bi u tom dijelu trebalo uraditi kako bi se unaprijedilo povjerenje građana, prevashodno, pravosuđe a samim tim i njegova potpuna efikasnost i ažurnost. Ono što ću naglasiti jeste početak svake priče o zavisnosti ili nezavisnosti sudstva i nešto o čemu smo govorili prošle ili pretprošle godine kada sam vas pitala da li mislite da je pravosuđe, da su sudovi nezavisni. Odgovorili ste mi ono što sam i očekivala, a to je da je finansijska nezavisnost osnov svake nezavisnosti, pa samim tim ne možete da ustvrdite da su sudovi potpuno nezavisni, jer nijesu još uvijek finansijski nezavisni. I to je onaj dio posla koji čeka nas ovdje da kroz one propise koje budemo donosili napravimo preduslove da zaista obezbijedimo i finansijsku nezavisnost pravosuđa kako bi time zaokružili okvir kroz ostale izmjene da možete da radite svoj posao onako kako piše u Ustavu, a to je samostalno i nezavisno. Takođe u okviru obezbjeđivanja finansijske nezavisnosti na nama je ovdje da se konačno i konkretnim aktivnostima pobrinemo o onome o čemu stalno govorimo ali nigdje do kraja nijesmo doveli tu priču a to je poboljšanje materijalnog položaja stručno-saradničkog kadra. Ne samo zbog činjenice da oni i u ovoj fazi predstavljaju važan segment koji utiče na kvalitet rada sudova, nego zbog toga što upravo od tih ljudi zavisi kvalitet i budućnost pravosuđa. Ako budemo obezbijedili njihove dobre finansijske uslove samim tim ćemo obezbijediti da kvalitetni stručni ljudi prolaze tu fazu stručno-saradničkog kadra i budu sjutra sudije. Ukoliko ne budemo bićemo u prilici da nemamo baš najbolji izbor kada budemo birali buduće sudije, a čini mi se da u ovom trenutku osim ovoga što sada radimo, moramo i o onome što je sljedeće da razmišljamo. Ono što je takođe bitno, a o čemu smo takođe govorili je da je osnov svake nezavisnosti i znanje i u tom smislu ponovo upućujem na potrebu jače edukacije nosilaca pravosudnih funkcija kada je u pitanju poznavanje presuda Evropskog suda za ljudska prava. Ono, sa druge strane, što moram da skrenem pažnju je da, iako ovaj dom ovdje čini velike napore u kontekstu izmjena Ustava zakona, kako bi se zaista obezbijedila nezavisnost pravosuđa, čini mi se,da u određenim aktivnostima pojedinaca koji se nalaze na najodgovornijim funkcijama u ovom parlamentu narušavamo sve ono što zajedno pokušavamo da uradimo, a to je da potpuno jasno odvojimo sud kako bi to trebalo i obezbijedimo njegovu nezavisnost i samostalnost. Moram da naglasim da mi se nikako ne dopada činjenica da je sa najodgovornije funkcije iz ovog parlamenta napravljen jedan


- 106 -

ružan presedan, napravljena jedna ružna poruka koja se ne može nikako drugačije nazvati, privodim kraju, nego pravljenje pritiska na pravosuđe. Definisaću to na sljedeći način. Ustavom je, članom 124 propisano još uvijek da predsjednika Vrhovnog suda predlažu predsjednik Skupštine, predsjednik Vlade i predsjednik države. Ukoliko jedan od te trojice koji trebaju da predlažu predsjednika Vrhovnog suda izrazi očekivanje kakva treba da bude presuda sljedećeg Apelacionog suda, odnosno određenu presudu ja smatram da nema potrebe da više niko nikoga da zove telefonom i da se priča o pritisku da li je neko nekad nekog sudiju zvao telefonom. Vi ste sa najodgovornije adrese iz ove kuće. iako smo rekli da to ne bi trebalo da bude praksa, imali najjavniji mogući pritisak. Ja sam iz reakcije Sudskog savjeta prepoznala da ste vi na taj pritisak odgovorili onako kako treba, ali ne znam i želim da dobijem uvjeravanja od vas da li će i Apelacioni sud, nakon ovoliko priče i ovolikog ulaženja u priču o nepravosnažnim presudama, ostati dosljedan onome što je obaveza, a to je da samostalno i nezavisno obavlja svoju funkciju i poslije svih poruka kakvu presudu treba da donese, donositi presudu samo u skladu sa onim koju ima pred sobom, a ne porukama koje dobija iz ovog doma.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Izvinjavam se. Kolega Mugoša kasnije, jer predsjednica Vrhovnog suda se javila za riječ, želi objašnjenje u odnosu na neke navode o kojima je govorila koleginica Jonica.

VESNA MEDENICA: Već je u parlamentu poznat način vođenja statistike koji je uređen Poslovnikom, kako za tužilaštvo tako i za sudsku vlast, o načinu prikazivanja završenih, odnosno evidencije predmeta. Mi, primjera radi, predmete vodimo po brojevima, odnosno po predmetima, pravimo statistku ,a tužioci to rade po licima. Ono što je državni tužilac zaključila u odnosu na učinak u specijalizovanom odjeljenju, a urađeno od strane sudova, rekla je da se tu pokazala neefikasnost. Prikazala je, onako kako njih statistika obavezuje, po licima koliko je imao presuda. Međutim, podaci su sasvim drugačiji. Primjera radi: Jedan predmet kod nas može da bude 36 lica, kao što je bilo slučaj kod tužioca, i tu se pravi razlika. Ja ću sada samo napraviti jedno poređenje. Primjera radi na kraju godine ostalo je 15 predmeta iz organizovanog kriminala. Sada ih imamo samo sedam jer je osam završeno sa 86 lica. E ,sada, ovih sedam kod nas je samo 20% završenih, a kod tužioca cijelih 73%. Znači sada je tužilac, u odnosu na statistiku suda u prednosti i ima veći broj završenih optuženja po licima. To je taj način prikazivanja što ne znači da u ovom segmentu specijalizovanog odjeljenja može i sud promjenom Poslovnika da prikazuje po licima. Međutim, bilo bi strašno problematično ako bi sve predmete prikazivali po licima. Ne bi imali 127.000 predmeta u radu nego bi imali možda preko 600-700.000 jer bi i tužioca smatrali licem koje treba prikazati u dijelu angažovanja u jednom postupku. Što se tiče finansijske nezavisnosti prošle godine je to ustvrđeno da nam treba potpuna finansijska nezavisnost jer je to uslov svake nezavisnosti. Mislila sam da će samo to biti problem u dijelu samostalnosti, i nezavisnosti, i pouzdanosti crnogorskog sudstva. Međutim, ta finansijska nezavisnost očigledno više nije samo jedini problem. Mi imamo atak na samostalnost i nezavisnost, kao što ste vidjeli iz parlamenta, kao što ste i danas čuli, mi imamo početak sudovanja po ulicama, mi imamo neprincipijelne konferencije za štampu, mi imamo neprencipijelne uvrede upućene na čelnike sudske vlasti. Samo mogu da kažem onu Igoovu na kraju: “Nije teško biti dobar, teško je biti pravedan”.


- 107 -

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. ...ovih navoda koje ste istakli molim vas da se držimo dogovora sa Kolegijuma. Idemo dalje. Prije toga proceduralna intervencija kolege Mugoše. Izvolite.

MIOMIR MUGOŠA: Prije izlaganja koleginice Jonice i uvažene predsjednice Vrhovnog suda ste napomenuli komentare. Tu sam doživio da ste se i meni obratili jer je u prethodnom ciklusu rasprave o Izvještaju državnog tužilaštva bilo nekih mojih komentara koji su pojedine kolege prokomentarisali u smislu mog neprincipijelnog izlaganja ili miješanja u rad sudske vlasti, pa kao i političara i poslanika ovdje u parlamentu, što naravno želim da demantujem. Vezano za temu koja se tiče i suda i tužilaštva ja sam nakon izricanja te presude i saznanja vezan za slučaj “Carine” prokomentarisao tada i sada jednako- vjerujem u pravosudne organe Crne Gore i poštujem sudske presude...

PREDŚ EDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Na žalost, isteklo je vrijeme. Molim tehniku da”uključi” kolegu Mugošu.

MIOMIR MUGOŠA: ……….tako da ja sam samo pročitao izvode zvaničnih sudskih dokumenata, presuda Osnovnog, Višeg i Vrhovnog suda i nisam prekršio nikakav kodeks i to ću učiniti danas u toku rasprave. Ali, ponukalo me je više to što je rečeno da mi u glavnom gradu skrivamo presude, ugovore i dokumenta, a želim ovim povodom da me demantuje, možda, gospođa Medenica koja ima i tako sitne podatke, a oni su dostupni svima. Ta presuda je objavljena na sajtu Vrhovnog suda februara 2011. godine i nemojte da govorite nešto što nije istina. PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Čuli ste samo jedno kratko pojašnjenje. Proceduralna intervencija moja se odnosila na izlaganje kolege Spahića i na dio u njegovom izlaganju kojim je postavljao pitanje vezano za obrazloženje presude koja ide na višu sudsku istancu upućeno predsjednici Vrhovnog suda Medenici. Dakle, šta je bilo kod prethodne tačke dnevnog reda, ne znam. Da sam predsjedavao tada, ukoliko bih smatrao da ima nečega u Vašem ili u bilo čijem drugom izlaganju što treba komentarisati na ovaj ili onaj način, iskoristio bih tada. Dakle, kada sam intervenisao odnosilo se konkretno na ovo i mislim da i kolega Spahić, kao jedan poslanik koji potpuno razumije tu problematiku, na kraju krajeva je i predsjednik Odbora, se slaže sa tom intervencijom i da smo na taj način stekli uslove da idemo dalje. Nemojmo da nalazimo neke skrivene poruke, postoje one koje su jasne. Bila je intervencija na izlaganje kolege Spahića. Shvatio sam da je i on uvidio da je ta intervencija bila u jednom dobrom maniru i zajedničkom interesu uspostavljanja potpunog reda u ovom parlamentu kada je u pitanju komentarisanje nepravosnažnih presuda, i stekli su se uslovi da idemo dalje.


- 108 -

Kolega Konjević je prijavio komentar. Međutim, zakasnili smo sa komentarom jer komentar treba prijaviti ranije. Govorila je predsjednica Medenica I imali smo proceduralnu intervenciju kolege Mugoše i onda idemo dalje. Kolega Željko Aprcović, nakon njega kolega Slaven Radunović. Izvolite.

ŽELJKO APRCOVIĆ: Uvaženi potpredsjedniče, uvaženi građani Crne Gore, uvažena gospođo Medenica, Na dnevnom redu je Izvještaj o radu sudova za 2010. godinu. Ja bih ukratko se osvrnuo na prethodne izvještajne periode, tu računam na 2008, 2009. godinu i moram da istaknem da je evidentan pomak u radu sudova u 2010. godini. Koji su to razlozi probaću da ih sublimiram u pet minuta . Međutim, vrlo je teško u pet minuta govoriti o radu tužilaštva i o radu sudova za prethodni izvještajni period. Mi smo svi zajedno identifikovali određene probleme u radu sudova. Nesporno je da kod sudova treba da bude veći stepen finansijske nezavisnosti, da treba da tražimo modalitete kako i na koji način tu finansijsku nezavisnost sudova da ostvarimo. Takođe, što se tiče nezavisnosti sudova, razgovarali smo o tome da kroz buduće ustavne promjene u dijelu koji se odnosi na pravosuđe, donesemo odluku kako i na koji način ćemo birati predsjednika Vrhovnog suda i članove Sudskog savjeta. Po meni, ove dileme koje su se čule tokom rada na odborima i u plenumu, da li će to biti 2/3 većinom u okviru Sudskog savjeta ili 2/3 većinom u okviru naše Skupštine za mene ne predstavljaju ništa značajno iz prostog razloga što bih ja bio izuzetno sretan kada bi velikim, odnosno apsolutnim konsenzusom donosili odluku i postigli tu neophodnu saglasnost oko izbora prvog čovjeka sudstva u Crnoj Gori. Znači, imali bi povjerenje u te ljude koji rade u sudovima, imali bi povjerenje u predsjednika Vrhovnog suda, imali bi mogućnost da na kvalitetan način razmatramo izvještaje koje nam dostavljaju. Kažem, jednostavno, moram se nadovezati na par stvari koje se odnose na Izvještaj državnog tužioca, a vezane su i za rad sudova, tiče se Specijalnog odjeljenja. Gospođa Medenica je pojasnila koji su razlozi u procentima optuženja koja su dostavljena od strane državnog tužilaštva prema sudovima i koji je broj predmeta nezavršen i mislim da je to jedan korektan odgovor. Smatram da su sudovi u prethodnom periodu u cjelini unaprijedili svoj rad, efikasnost, nepristrasnost i omogućili djelimičnu funkcionalnost sudstva. Zbog čega djelimično? Iz prostog razloga što to još nije dovedeno na pravu onu mjeru, a kako je to i gospođa Medenica u svom uvodnom izlaganju i izlaganjima u odboru istakla, znači ništa se nije probalo staviti pod tepih. Problemi se znaju, problemi su evidentirani, problemi su tu da se rješavaju. Smatram da su crnogorski sudovi u izvještajnom periodu uradili ogroman posao a koji se odslikava u procentu nezavršenih predmeta u visini od 23%. Očigledno da su svi sudovi u Crnoj Gori postigli zavidan nivo ažurnosti i efikasnosti sa većim kvalitetom rada u odnosu na prethodne izvještajne periode a što kod građana Crne Gore dovodi do većeg nivoa povjerenja u rad sudova, a samim tim i većeg stepena pravne sigurnosti. Međutim, nije mi namjera da izvještaj komentarišem na način što ću apostrofirati sve ono što je dobro u radu sudova, već ću probat da kroz određene konkretne podatke i primjere dam doprinos unapređenju i u cilju poboljšanja rada sudova u narednom periodu. Osnovni zadatak u budućnosti jeste jačanje povjerenja u sudovi koji u suštini


- 109 -

predstavlja mukotrpan posao a isto tako doprinosi ostvarenju cilja koji će doprinijeti povećanju demokratskih kapaciteta društva i države u cjelini. Ono u čemu se svi moramo složiti jeste činjenična i pravna složenost parničnih i krivičnih predmeta u pojedinim sudovima mislim da zbog težine posla, nedovoljne materijalne nadoknade postoji izražen problem slabe zainteresovanosti mladih pravnika za sudijska mjesta. Tu prvenstveno mislim na sud u Kotoru koji je u Izvještaju akcentiran kao jedan od sudova sa manje očekivanom uspješnoću u radu. Objektivni su razlozi koji su doveli do ovakvoga stanja. Treba istaći da je do polovine 2010. godine iz Osnovnog suda u Kotoru na lični zahtjev otišlo sedam sudija, što je više od polovine sudijskog sastava, što dovoljno govori kako i na koji način i u kojim uslovima je ostvarena funkcija propisana Ustavom i zakonom. Treba naglasiti da se za upražnjeno mjesto upravitelja sudske pisarnice na konkurs, već dvije godine, niko nije javio. Kotorski sud se bori sa ažurnošću sporova čija je vrijednost milionska, bez obzira na činjenicu nagovještaja daljeg odliva sudija. Poseban problem predstavlja stručno-saradnički kadar koji treba da bude zadnji filter prije izbora na sudijsku funkciju. Male materijalne nadoknade predstavljaju osnovnu prepreku mladim ljudima da se prihvate odgovornog i zahtjevnog posla. Problem u sudstvu predstavlja obezbjeđenje administrativno-tehničkog osoblja, službenika i namještenika, tako da je vrlo teško pronaći kvalitetan kadar da radi za materijalnu nadokandu od 260 evra. Takođe moram da istaknem samo u 20 sekundi da se treba u narednom periodu preispitati norma parničnih sudija koja iznosi 300 predmeta na godišnjem nivou. To je, gospodo moja, da svaki sudija radnoga dana mora da donese jednu odluku. Kako i na koji način da poboljšamo i efikasnost i kvalitet sa ovakvom normom? Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala. Idemo dalje. Molim Slavena Radunovića da uzme riječ, a nakon njega kolega Milorad Vuletić. Izvolite.

SLAVEN RADUNOVIĆ: Uvažena gospodo, gospodine predsjedavajući, Gospođa Medenica je u prethodnom komentaru pomenula neke podatke i na najbolji način, možda, napravila uvod za ono što hoću da kažem, a to je kako statistika može da se uvijek tumači na više načina. Nju vrlo često koriste ljudi da nešto afirmišu, ali isto tako istim tim podacima i da demantuju. Tako bih i ja nekako volio da Izvještaj i gospođe Medenice, i gospođe Čarapić, i mnogi drugi izvještaji imaju sve manje i manje statistike, a sve više kvalitetnih stvari koje možemo svi da podržimo. Naime, vi možete statistikom svašta da dokažete. Kažete, recimo, da ste ove godine primili 125.000 predmeta, a završili 127. Kakve ste predmete primili, a kakve ste završili? Možda su bili ostali laki predmeti iz prošle godine, a sada ste ostavili najteže. Tako da ja ne bih kroz to cijenio kakav je bio vaš uspjeh posebno u Crnoj Gori gdje se ljudi na ovim pravosudnim funkcijama smjenjuju, pa recimo malo prije Vas gospođa Čarapić se hvalila svojim rezultatima u odnosu na prethodni period, a u prethodnom periodu ste Vi bili državni tužilac. Znači li to da je ona napravila napredak? Znači li to da vas zamijeni na ovom


- 110 -

mjestu da bi ona radila još bolje nego što ste vi radili ove godine? Mislim da statisiku treba polako da ostavimo po strani i da se okrenemo kvalitetu rada. A kada ste vi u pitanju ja bih više volio vremena da posvetim nečem drugom, a to je uticaj politike na rad pravosuđa. Naime, gospođo Medenica, Vi treba da se zapitate kako je to moguće, kad ste Vi tako neutralni i apolitični, da Vas uvijek u sto procentnom broju podrže poslanici DPS-a, a recimo u sto procentnom broju glasaju protiv Vas poslanici Nove srpske demokratije. Kako je to moguće kada ste Vi apolitični? Ili ste možda ispunili sve ono što su od Vas očekivali oni koji su Vas izglasali na ovu funkciju? Vi ste na istom zadatku. Vi odrađujete poslove za gospodina Mila Đukanovića kao i poslanici DPS-a u ovom parlamentu. Zbog toga ćete kakav god Izvještaj da napišete dobiti podršku. Mi imamo priliku, par puta godišnje, da Vam se ovdje obratimo i da javnost čuje šta mi imamo da kažemo o ovome. Međutim, na žalost, za istoriju ostaje to da je Vaš Izvještaj izglasan i kažem, ponavljam, uvijek izglasan istim glasovima u zemlji u kojoj je nezavisno sudstvo, politički nezavisno sudstvo. Kako je to moguće? Pa znate, u velikoj Americi gdje je vrlo razvijena demokratija, da tamo razne odluke se donose glasovima i republikanaca i demokrata i obrnuto. To se ovdje ne dešava, posebno ne kada su Vaši izvještaji na dnevnom redu. Najnoviji dokaz ovoga što pričam i toga da ste vi u funkciji izvršenja poslova za gospodina Mila Đukanovića, više ne mogu da govorim da je njegov režim jer nije formalan, ali suštinski jeste, je i ovaj slučaj “Zavala”, poslednji slučaj možda sada najinteresatniji za javnost. Ja sam se kao i mnogi drugi ljudi koji se bave politikom u opoziciji bio obradovao kako se konačno nešto dešava i kako vi krećete u obračun sa organizovanim kriminalom. Međutim, kako vrijeme prolazi shvatam da ste vi, u stvari, krenuli u obračun sa Svetozarom Marovićem i sa nekim ljudima koji nijesu na liniji onoga što hoće danas da sprovede gospodin Milo Đukanović, tako da bi mnogi od naših kolega ovdje mogli, možda, da se zabrinu i da razmisle šta može da im se desi ako ne budu bespogovorni poslušnici i da je, možda, vrijeme da se okrenu kolegama koje imaju dobre namjere, a sjede sa ove strane u parlamentu i koji žele da se konačno u Crnoj Gori radi na dobrobit svih, a ne jedne porodice ili jedne interesne grupe. Između ostalog Ustavni sud je donio odluku da ovi ljudi su u pritvoru bez zakonskog osnova. Znam da treba da se sprovede ta odluka od roka “odmah” do 30 dana, ali zašto je uvijek tumačenje takvo kakvo odgovara gospodinu Đukanoviću i njemu bliskim ljudima? Zašto je to “odmah 30 dana”. Ako je donesena odluka, ako je Ustavni sud rekao - nema razloga da leže tamo. Meni nije krivo da leže tamo, odmah da vam kažem, posebno ako su uradili to zašta se optužuju, ali mi je krivo što vidim da ste i dalje jedan od najboljih i najdisciplinovanijih vojnika Mila Đukanovića. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Komentar u ime Kluba DPS-a. Izvolite.

MILUTIN SIMOVIĆ: Hvala. Komentar na izlaganje poslanika Radunovića. Ja bih se složio sa Vama, uvaženi kolega, da smo mi na istom zadatku sa predstavnicima sudske vlasti, Demokratska partija socijalista, i ne samo sa sudskom vlasti


- 111 -

nego da smo mi ovdje svi zajedno kao parlamentarna vlast na istom zadatku i da smo na istom zadatku sa izvršnom vlašću u Crnoj Gori. Taj zadatak je demokratizacija Crne Gore, taj zadatak je jačanje vladavine prava u Crnoj Gori i taj zadatak je jačanje i poboljšanje ukupnih uslova života u Crnoj Gori. Ja pretpostavljam da ste to Vi htjeli da kažete, a sve ostalo što pokušavate danas cijeli dan iz Vaše stranke da insinuirate, upućujući prema Demokratskoj partiji socijalista, ja mislim da to nije politički u najmanju ruku korektno. Kao što nijesu korektne riječi Vašeg lidera koji je danas ovdje saopštio kada je kazao da je poslanike u klupama Demokratske partije socijalista doveo Milo Đukanović po zadatku da štitimo njega i njegov režim. Nije tačno. Poslanike u ovaj parlament i poslanike Demokratske partije socijalista dovela je volja naroda. Kada bih ja bio tako zločest i služio se tom političkom manipulacijom ja bih mogao da pitam vas da nije možda vas u poslaničke klupe doveo dio od onih 5 miliona eura koji se pominjui u posljednjih par mjeseci za koje je, inače, državni tužioc kazao da će da pokrenu istragu i da pozove gospodina Radulovića koji je saopštio to kao činjenicu, saopštavajući iznose sredstava i saopštavajući pojedinačna imena. Hvala.

SLAVEN RADUNOVIĆ: Prvo, meni je drago što sam dobio priliku da još nešto kažem. Međutim, prekršili ste prvi put pravilo da je neko dobio pravo da komentariše, a da nije predlagač. Ali, nema veze, u redu je. Gospodine Simoviću bilo bi super da nađete ovog Radulovića koji je to izjavio. Jer, kada biste ga našli onda biste trebali da ga isporučite tamo gdje ga gone pravosudni organi i Cana Subotića, ali nećemo sada o njemu, on se kupa na moru. Znači gospodina Radulovića na koga se Vi pozivate treba da isporučite Srbiji da mu se sudi, pa neka dokaže. On ovdje plaća, gospodine Simoviću, takvim izjavama boravak. Pun pansion u Crnoj Gori plaća na taj način što priča ono što vama treba i to nije prvi ni posljednji čovjek koji tako prolazi u Crnoj Gori. Ovdje su turisti italijanski dugo godina bili vrlo poželjni gosti, vi znate, Vi i ja, na koga mislim. A što se tiče ove borbe za demokratiju vas i pravosuđa možete li da mi objasnite, evo i mi se borimo, ali mi glasamo protiv. Da li smatrate vi da mi prepoznamo da gospođa Medenica ili gospođa Čarapić da zaista počnu da rade na dobrobit svih? Pazite, na dobrobit svih, ne samo vas, misleći da je mi ne bismo podržali? Pa mi ne možemo da dočekamo priliku da je vidimo jednog iz tih struktura koji će da povuče i da kaže od danas se radi na drugačiji način. Ja sam spreman , ili, ja sam spremna da se borim kako treba, ali toga nema. Zbog toga vi uvijek glasate za njih i rade onako kako vama odgovara, a mi glasamo uvijek protiv i rade onako kako nama ne odgovara...(Polemika)

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Idemo dalje sa raspravom. Samo trenutak. Naravno, sada ste se javili na vrijeme i dobićete pravo na komentar, s tim što vas molim da onu dobru praksu koju smo imali danas maksimalnog uzdržavanja od komentara nastavimo i dalje. Dakle, maksimalno uzdržavanje od komentara dalje. Zadnjih sat vremena dogovor je sa Kolegijuma komentara nema, da bi omogućili što većem broju ljudi da uzme učešće u raspravi. Prije kolege Konjevića, objašnjenje. Radimo do 17 časova jer više ne možemo


- 112 -

biti pokriveni televizijskim prenosom. Preko toga nastavljamo sa radom sjutra u 11 sati i imaćemo, molim i predsjednicu Vrhovnog suda i vas kolege posebno koji ste se prijavili za učešće u ovoj raspravi od 11 sati imaćemo još jedno sat i 15 minuta po onom dogovoru sa Kolegijuma raspravu oko ove tačke dnevnog reda.

MIOMIR MUGOŠA: Izvinite, a ko će da predsjedava?

PREDSJEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Očigledno da je kolegi Mugoši to pitanje od presudnog značaja kada je u pitanju njegov dolazak na sjednicu parlamenta. Kolega Konjević ima riječ. Izvolite.

RAŠKO KONJEVIĆ: Kolega Radunoviću, oko političkog uticaja. Ja ću vam navesti primjer gdje ću vam tu tezu vrlo jednostavno da opovrgnem. Neću komentarisati nepravosnažnu sudsku presudu iako mislim da je komentar Sudskog savjeta na tu izjavu predsjednika moje partije bio potpuno neselektivan, a reći ću vam kako. Dakle, kada je direktor policije na zatvorenoj sjednici to nije demantovao, tvrdio da su pojedine sudije povezane sa organizovanim kriminalom, nijesmo čuli komentar tada od Sudskog savjeta, da budem vrlo precizan. Imam još jedan primjer koji ću sačuvati za drugi put. Vama sada kažem - nije vam dobra teza kada vi kažete da glasa DPS ili SDP za izvještaj, a vi ne glasate, pa je samo zbog toga sudstvo zavisno od vladajuće koalicije DPS-a ili SDP-a. Imate jedan primjer nepravosnažne presude koji to demantuje. Politički stav jedne od partija vladajuće koalicije, ne želim da govorim u ime druge, vezano za jednu nepravosnažnu presudu nije pozitivan. Vaš stav ubijeđen sam da je na tu pravosnažnu presudu pozitivan. Da li to treba da znači da je taj sudeći sudija, ne daj bože, predsjednika Vrhovnog suda ili neki sudski savjet sada u položaju da štiti vaš politički interes, a da ne štiti naš politički interes. Dakle, na vrlo jednostavnoj logičkoj ravni. To što neko iz ovih klupa ima potrebu da kritikuje neki rad sudija, nije ništa strašno. Moramo se čuvati, ja se toga držim, komentarisanja nepravosnažnih presuda. S druge strane, moramo da se čuvamo i nekih drugih komentara. Najbolja zaštita Vrhovnog suda i svake druge instance jeste javnost rada, sve na sajt i sve je u redu.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Radunović.

SLAVEN RADUNOVIĆ: Gospodine Konjeviću, tačno se vidi ispod kakvog ste šinjela izašli, jer kažete da štiti nas, da štiti i vas. Ne treba politički da štiti nikoga. Treba da budu pravedni, treba da budu prema svakom jednaki, a vidim da vas samo boli onda kada vas ne štite, nego kada štite one druge. Uostalom, gospodine Konjeviću, imate priliku da se dokažete. Glasajte protiv izvještaja, nikakav problem, ionako ste počeli po malo da se svađate, polako može da dođe i do toga da izađete iz vlasti. Ne iz Podgorice, gospodine Konjeviću, tamo nemate mnogo privilegija, znam da imate neka dva bezvezna sekretarska mjesta, nego ako


- 113 -

te principe koje imate prenesete i na republički nivo ili državni nivo, kako voli da kaže gospodin Krivokapić. Prenesite te principe i ovamo, usprotivite se, budite principijelni, dignite pet prsta, čiste ruke i fino obrišite ovu vlast. Ne morate vi sa nama, probajte vi sami da dobijete, samo da mi dobijemo nove izbore, da ponovo pomiješamo karte. Imate i drugi opciju. To je da ponekad ustanete, ponešto prokomentarišete i, na kraju, glasate kao da se ništa nije desilo, nikakve razlike. Gospodin Mišo Stanišić i Vi, obojica dignete ruke i sve je pod kontrolom. Dizali ste Vi, gospodine Stanišiću, i tri prsta, nikakav problem. Neka se zabrinu vaše kolege, mislim da ćete vi ponovo, ili neko iz vašeg kluba, dizati tri prsta, čemu se mi radujemo svakom otrežnjenju. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Ostalo je još par minuta koje želi da iskoristi predsjednica Vrhovnog suda. Gospođa Medenica, pojašnjenje u odnosu na stavove kolege Radunovića. Izvolite.

VESNA MEDENICA: Na diskusiju kolege Radunovića apsolutno ne bih davala nikakav komentar, već na konstataciju poslanika Konjevića kada je rekao da se Sudski savjet nije odredio prema tvrdnji direktora Uprave policije. Nije ni mogao da se odredi, jer Sudski savjet nije konstituisan, a ni ja nijesam bila ovdje sada gdje sam. Prema tome, to je nešto što je bilo ranije, o čemu ste vi trebali mnogo ranije da reagujete i na pravi način, ako ste već imali nekakva saznanja i dokaze, uputite na nadležne institucije. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Samo jedno pojašnjenje. Predsjednice Vrhovnog suda gospođo Medenica, molim vas samo da imamo u vidu, kada su komentari poslanika u pitanju, ne možemo da ulazimo u komentare. Možemo da komentarišemo učešće u raspravi, u komentare ne. Kolega Konjević će imati učešće u raspravi tokom sjutrašnjeg dana i onda mogu da se komentarišu njegovi stavovi. Ovako sam prinuđen da mu dam mogućnost da pojasni svoj stav, u trajanju od jednog minuta. Izvolite.

RAŠKO KONJEVIĆ: Hvala vam, potpredsjedniče. Tačno je, predsjednice Medenica, Vi nijeste bili predsjednik Sudskog savjeta, ali ste bili predsjednik Sudskog savjeta kada ste unaprijedili jednog sudiju, na koga je to rekao gospodin Veljović. Mislim da vam je jasno. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Pozvao bih kolegu Milorada Vuletića da se pripremi za učešće u raspravi, to moramo za sjutra. Šesnaest je časova i pedeset devet minuta, za minut će televizijski prenos biti zaključen. Nastavljamo sjutra u 11:00 h na sljedeći način. Prvi učesnik u raspravi je Milorad Vuletić, zatim Dobrica Šljivančanin, Raško Konjević, Koča Pavlović, Obrad Stanišić, i onda redom. Vidimo se sjutra. Zahvaljujem.


- 114 -

24.06.2011. u 11.25 h PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Poštovani poslanici 24. saziva Skupštine Crne Gore, nastavljamo 9. sjednicu proljećnog zasijedanja. Juče je obavljeno dva sata rasprave o Izvještaju sudske vlasti. Pozdravljam predsjednicu Vrhovnog suda i njenog zamjenika. Po redu koji smo utvrdili, prvi će govoriti kolega Vuletić, a da se spremi kolega Dobrica Šljivančanin. Izvolite.

MILORAD VULETIĆ: Zahvaljujem, gospodine predsjedniče. Dame i gospodo poslanici, uvažena predsjednice Vrhovnog suda i zamjeniče, Moj prvi utisak prilikom čitanja Godišnjeg izvještaja o radu sudova u 2010. godini je da isti daje cjelovitu, realnu i objektivnu sliku stanja i rada crnogorskih sudova u izvještajnom periodu. Izvještaj je jasan, pregledan i omogućava precizan uvid u sve segmente rada iz nadležnosti Sudskog savjeta i sudova, sa pregledom mjera i postupaka, smjernica i zaključaka na jačanju institucije sudstva. Sudovi su u izvještajnom periodu, kao što se vidi, potpuno ažurni jer su završili više predmeta nego što su primili za 1,7%. Iz prethodne godine preneseno je 40.766 predmeta, primljeno u 2010. godini 125.079 predmeta, ukupno bilo u radu 165.843, završeno je 127.197 predmeta, a svega ostalo neriješeno 38.666 predmeta ili 23,31% od ukupnog broja predmeta u radu. Smanjiti zaostatak predmeta iz 2009. godine i ranije za 69,40% je rezultat koji zaslužuje pohvalu. Ono što je novina, a po mom mišljenju može u narednom periodu uticati na efikasniji i ekonomičniji rad jednog sudskog segmenta je početak primjene odredaba člana 20 Zakonika o krivičnom postupku, kao i svih odredaba ZKP-a od 26. avgusta 2010. godine, ali samo za specijalizovana odjeljenja za organizovani kriminal, korupciju, ratne zločine i terorizam. Za očekivati je da se novom konceptu sadržanom u ZKP-u bitno mijenja krivično-procesni sistem kroz uvođenje državno-tužilačke istrage i nizom drugih instituta kao što su sporazum o priznavanju krivice, prošireno oduzimanje imovine čije zakonito porijeklo nije dokazano i, sa njim u vezi, obrnut teret dokazivanja. Vrlo je važno da se obezbijede optimalni uslovi za praktičnu primjenu novih zakonskih rješenja. Sve ovo zahtijeva da svaki od sudija mora imati visok nivo znanja u poznavanju prava i njegove primjene kako bi stručno mogli obavljati sudijsku dužnost. S toga, njihova dalja stručna edukacija mora se odvijati kroz ustanove toga profila. Čitamo da se kroz Centar za edukaciju nosilaca pravosudne funkcije crnogorske sudije upoznaju sa pravom Evropske unije, praksom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu i dr. Da bi se uspostavili jedinstveni kriterijumi u radu, blagovremeno otklanjale slabosti u radu pojedinih sudova, sprovodili dogovori i realizovali zaključci, utvrđivali vremenski rokovi, pokazali su se dobrim i opravdanim mjesečni sastanci najodgovornijih nosilaca sudske funkcije od Vrhovnog suda, Sudskog savjeta i predsjednika svih sudova u Crnoj Gori. Odgovornost sudija naglašena je naročito prilikom donošenja odluka jer ista podrazumijeva odlučnost, ažurnost, temeljnost, jednom riječju težnju, nepristrastnost u pravilnoj primjeni materijalnog prava i zakona. Posebno ističem da je od značaja sinhronizovanog djelovanja u borbi protiv svih krivičnih djela, a posebno korupcije i organizovanog kriminala, u mnogome će zavisiti mogućnost razvijanja i podsticanja pune saradnje izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, u cilju efikasnijeg gonjenja i pravosnažnog


- 115 -

presuđenja u postupcima pred nadležnim sudovima i drugim pravosudnim organima. Naravno, uloga parlamenta mora biti aktivna, posebno na njegovom uključivanju u skladu sa usvojenom parlamentarnom Rezolucijom o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Uspostavljanje kvalitetne komunikacije sa domaćom i međunarodnom javnošću, doprinijeće cjelovitoj prezentaciji aktivnosti rezultata države na ovom planu. Na kraju, uz podršku izvještaju, zalažem se za svaku nezavisnost sudstva, bolji materijalni položaj kako nosilaca sudske funkcije, tako i stručno-saradničkog kadra, te svih službenika i namještenika kojima su lični dohoci .....

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala vam. Kolega Šljivančanin, a da se pripremi kolega Konjević. Izvolite.

DOBRICA ŠLJIVANČANIN: Poštovane kolege, poštovana predsjednice Vrhovnog suda, Kada se govori o uslovima i rezultatima rada sudova u Crnoj Gori za 2010. godinu, mislim da bi bilo krajnje jednostrano i neobjektivno sagledavanje rada i uopšte stanja u crnogorskom sudstvu kao jednoj od tri grane vlasti samo kroz Izvještaj Sudskog savjeta, čiji je predsjednik istovremeno i predsjednik Vrhovnog suda Crne Gore. To, prije svega, što osnovni zadatak sudstva da garantuje postojanje vladavine prava da obezbijedi pravičnu primjenu zakona na nepristrastan, pravičan i efikasan način. Zbog toga se stanje u crnogorskom sudstvu mora posmatrati i kroz prizmu Analitičkog izvještaja Evropske komisije iz novembra mjeseca te iste godine za koju Sudski savjet podnosi izvještaj. To, prije svega, što je politički ambijent u Crnoj Gori još uvijek takav da nije oslobođen političkog uticaja, niti postoji snažne političke volje da bi se poboljšao učinak, prije svega u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a što potvrđuju stavovi i zaključci iz Analitičkog izvještaja Evropske komisije, da postoji ozbiljna zabrinutost povodom nezavisnosti pravosuđa, s ozbirom da zakonski okvir ostavlja prostor za nesrazmjerni politički uticaj da su nezavisnost i kvalitet pravosuđa oslabljeni nepostojanjem potpuno izgrađenog sistema napredovanja u karijeri na osnovu zasluga, a kao posledica načina izbora većine članova Sudskog i Tužilačkog savjeta izbor, napredovanje i razrješenje sudija i tužilaca ostavlja prostor za političko miješanje, što izaziva zabrinutost oko poštovanja principa podjele vlasti u odnosu na pravosuđe. Zbog toga, ovi stavovi Evropske komisije dovode u pitanje objektivnost Izvještaja Sudskog savjeta o kvalitetu radu, a prije svega o nezavisnosti i nepristrastnosti, a samim tim ni ovaj izvještaj nema onaj snažan i upečatljiv doživljaj pozitivnosti koji se hoće nametnuti kroz isti. U kontekstu svega prednjeg, konstatacija da je kvalitet rada svih crnogorskih sudova na zadovoljavajućem nivou, pri tom zasnovana samo na procentu da je 22,92% od svih odluka po žalbama ukinuto nije potpuna. Preinačenih 7,60% odluka sa ukinutih 22,92% svodi procenat potvrđenosti odluka manjim od 70%. Taj podatak je drastičniji kod osnovnih sudova u krivičnim i parničnim predmetima, gdje je 37,13%, odnosno 33,68% ukinutih i preinačenih odluka, a Višeg suda kod prvostepenih krivičnih predmeta ukinuto je i preinačeno po žalbama čak 38,39% odluka. Ovako visokom procentu ukinutih i preinačenih odluka svakako da doprinosi, između ostalo, i nepostojanje izgrađenosti jednoobraznosti primjene zakona od strane svih sudova. Zbog toga, crnogorsko sudstvo danas ni iz bliza nije nezavisno i slobodno i trebaće još mnogo promjena da bi se to


- 116 -

suštinski i desilo i da bi se ostvario princip vladavine prava i efikasnog sprovođenja zakona u ..... S toga, sve dok sudstvo ne postane slobodno i nezavisno u punom smislu te riječi, od bilo kojih i bilo čijih uticaja, i u kadrovskom, i u materijalnom smislu, ono će i dalje biti jedan od generatora neefikasne borbe protiv svih devijacija koje su sada izražene u našem društvu, a pogotovu generator neefikasne borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, što je upravo i konstatovano u dijelu Izvještaja Vrhovnog državnog tužioca koji se odnosi na provjeru indicija i osnova sumnje u postojanju krivičnih djela organizovanog kriminala i najtežih koruptivnih krivičnih djela kada Vrhovni državni tužilac zaključuje da su sudovi bili efikasni u fazi istrage u kojoj je završeno 70,80% predmeta organizovanog kriminala i korupcije, ali su bili neefikasni u fazi suđenja povodom ovih slučajeva gdje je ostalo 77,20% neriješenih optuženja protiv 298 lica. Statistika je i ovog puta neumoljiva u ovom dijelu, ali tog prikaza nema u ovom izvještaju. Hvala vam.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, kolega Šljivančaninu. Poslanik Konjević, a priprema se poslanik Pavlović.

RAŠKO KONJEVIĆ: Zahvaljujem, predsjedniče. Dosta kolega je govorilo o onome što je u statističkom dijelu kvalitetan izvještaj. Dao bih nekoliko generalnih gledišta Socijaldemokratske partije i u mnogim segmentima se slažemo sa onim što je rekla predsjednica Vrhovnog suda. Slažemo se u dijelu da crnogorsko društvo ima prijeku potrebu da pravda bude temelj ove države. Slažemo se sa onim da ono što je urađeno u nekoliko proteklih godina jeste značajan napredak u povećanju efikasnosti rada sudstva. Takođe, slažemo se i u dijelu da sudstvu kao parlament moramo obezbijediti njegovu potpunu nezavisnost. Ta nezavisnost ne samo da treba da bude riješena kroz različite pravne forme u smislu načina izbora i drugih stvari, nego mora biti riješena i u smislu materijalnog statusa i materijalnog položaja sudija. Naravno, svako ko želi ozbiljno da se bavi politikom i drugim poslovima, posebno tako teškim pozivom kao što je sudski, zna da položaj tih sudija mora biti adekvatno nagrađen. S druge strane, kada govorimo o nezavisnosti sudstva, onda moramo imati u vidu da ta nezavisnost nikako ne smije da znači nezavisnost od neprimjenljivanja zakona i nezavisnost od jednake prakse prema drugim djelovima vlasti. Šta želim da kažem? Imate podršku SDP-a, to ste čak i u jednom intervjuu rekli, da zaštitite kao nosilac sudske vlasti vlast koju predstavljate. Trebate to da radite, ali s druge strane trebate u tom segmentu da se ponašate do kraja na način koji je krajnje principijelan. Dakle, podržavajući želju i vaše napore ovoga parlamenta da se obezbijedi adekvatan materijalni položaj sudija, onda mi malo ne drži princip da, u trenucima kada to želite da uradite ili kada to želimo da uradimo, sa istom snagom ili sa istom jačinom ne reagujete na izjave određenih političara ili političkih subjekata koji onako ladno izjavljuju da su njihove lokalne samouprave davale stanove pojedinim sudijama, niti reagujete, s druge strane, na činjenicu da druga grana vlasti, u ovom slučaju izvršna, takođe rješava određena materijalna pitanja sudija. Ako govorimo o nezasnosti i o materijalnoj nezavisnosti, onda to podrazumijeva da vi od ovog parlamenta, i tu ćete imati našu podršku, obezbijedite adekvatan budžet da u okviru vaše sudske vlasti kao posebne grane vlasti, rješavate ono što jeste potreba, a to je da se adekvatno sudije plate i da se adekvatno riješi njihov materijalni položaj. Svako miješanje


- 117 -

bilo koje vlasti u bilo kom segmentu ugrožava nezavisnost sudstva. Više ga ugrožava ako rješava neki materijalni status nego ako da određenu izjavu koja na bilo koji način može se predstavljati kao miješanje u sudstvo. Imajući u vidu ono što je zapisano, neko je već to od kolega rekao, u Analitičkom izvještaju Evropske komisije, mislim da smo to nekoliko puta ponavljali, važno da je sudstvo kao posebna grana vlasti zadobije povjerenje javnosti i zadobije povjerenje Evropske komisije da sve ono što radi jeste ono što doprinosi ne samo jačanju njegove nezavisnosti nego kvalitetnom presuđivanju. Kada povjerenje javnosti bude do tog nivoa i kada povjerenje Evropske komisije, jer je ono neminovno u procesu evropskih integracija, bude do tog nivoa, svima nama će, i sudskoj, i izvršnoj, i zakonodavnoj vlasti, biti drago što smo izgradili jedan sistem za koji apsolutno možemo reći da je nezavistan. Čitao sam vaša obrazloženja u dijelu primjedbi koje se odnose na neprimjenjivanje sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava. Slažem se da je to proces koji ide jednim pozitivnim trendom, kao što se slažem sa vama u dijelu kada kažete da smo možda preuranili sa dekriminalizacijom klevete, da je bolje bilo da smo sačekali da sa tom praksom dublje uđemo u primjenu u našem sudskom sistemu. Možda ste i s pravom vrlo osjetljivi kada neko u ovom parlamentu ili neko od političara kritikuje sudsku vlast, ali vjerujte da smo i mi vrlo osjetljivi kada vi, u nekoliko navrata, kritikujete rad ovog parlamenta po istom principu, kada je u pitanju zarada ovih poslanika ili kada je u pitanju vaša teza da se politikom nikada ne biste mogli baviti iz razloga što uvijek govorite ono što mislite. Mi, takođe, koji se bavimo ovim poslom govorimo ono što mislimo, ne moramo se svakako slagati. Budimo samo obazrivi, ako smo osjetljivi na pritužbe ili kritike s jedne strane koje ne moraju uvijek biti argumentovane, imajmo mjeru da kada vraćamo te kritike, takođe u jednoj ravni međusobnog odnosa poštovanja. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, kolega Konjeviću. Kolega Pavlović, a sprema se kolega Obrad Stanišić.

KOČA PAVLOVIĆ: Hvala, gospodine predsjedniče. Poštovane koleginice i kolege, poštovane građanke i građani Crne Gore, gospođo Medenica, Po svoj prilici se ova era vašeg pravosuđa bliži kraju tj. vaša era rukovođenjem pravosuđem se bliži kraju. Mislim da je bilo pošteno da ste u ovom izvještaju, možda i zadnjem koji vi pišete, dali svoju ocjenu da li je to posljedica vašeg lošeg implementiranja ... koji je osmislio gospodin Krivokapić i gospodin Đukanović ustavnog modela. Dakle, da li ste vi dominantni krivac za stanje u pravosuđu koje je prepreka našem daljem napredovanju na planu evropskih integracija? To kaže Evropa ili je u stvari model loš. Bilo bi dobro da se dogovorite. Tu je i gospodin Krivokapić, možda bi bilo dobro da se dogovorite i da crnogorskoj javnosti saopštite da li je model taj koji je vas, vrhunsku profesionalku, spriječio da napravite od ovoga pravosuđa jedno kvalitetno, profesionalno, nekorumpirano pravosuđe, slobodno od političkog uticaja koje će omogućiti da se u Crnoj Gori ostvari vladavina prava makar u onome obimu i stepenu koji se od nas očekuje kako bi postali punopravna članica Evropske unije ili je u stvari do vas. Evropa, trenutno u ovome izvještaju, zahvaljujući i diplomatskoj aktivnosti ovih autora na Vas


- 118 -

svaljuje glavnu krivicu, vi ste krivac glavni. Vi ste autokrata koji u stvari ne dozvoljava pravosuđu da radi na pravi način i to su vam rekli u analitičkom izvještaju. Nadam se da to nećemo problematizovati više. Nadam se da ćemo se složiti iako ste vi više puta odbijali da se složite sa ocjenama koje su dolazile iz Brisela, nadam se da ste prestali sa tim da polemišete. Vi ste jedan od tri režimska stuba i to vam takođe Venecijanska komisija kaže kada nam sugeriše da trebamo da vas biramo, tj. predsjednika Vrhovnog suda, da trebamo dvotrećinski da biramo što smo mi iz Pokreta tražili još 2007.godine. Dakle, ona vam vrlo jasno poručuje da ovaj model dozvoljava da se režimski kadrovi plasiraju na tako značajnu poziciju. Vi ste odgovorni za korupciju u pravosuđu jer nema borbe protiv korupcije u društvu ako je pravosuđe korumpirano. Na to vas takođe upozorava Evropa u analitičkom izvještaju na strani 18 i na strani 20. A vi na to reagujete potpuno, da kažem, ne dimplomatski, Vi jednostavno odbijate to da prihvatite u vašim izvještajima to piše. Ova kancelarija koju ste osnovali za prijavljivanje korupcije i za borbu protiv korupcije pri Sudskom savjetu, u ovom izvještaju na strani 22, kažete da je primila 169 pritužbi građana od čega 99 u ovoj godini, znači 70 u prošloj. Sve podnijete pritužbe su obrađene i samo jedna procesuirana. To je taj, ne kažete, iz prethodne godine izvještaj koji je takođe gotovo kopi pejst urađen. Takođe kažete isto u prethodnom izvještaju da je ta jedna procesuirana ali sada u ovoj godini nema očigledno ništa. U pravosuđu, po vašem mišljenju, po vašem rukovođenju bi se dalo zaključiti da vi mislite da korupcije nema, a ovi iz Evrope vam kažu suprotno. Na Odboru kada sam vam ukazao na to, vi ste rekli da Vam zato Stejt department kaže da je sve dobro. E, sad vam je prije neki dan Stejt department u liku nove ambasadorske rekao da nije dobro, gospođo Medenica. Želim samo još jednu stvar da kažem oko presude u slučaju deportacije, koliko god da uvažavam jučerašnju elaboraciju kvalitetnu ovdje koju je dao potpredsjednik Parlamenta i koja upućuje da ne bi bilo dobro da raspravljamo o tome, vi u stvari vodite sve te značajne postupke u kojima je involviran i to kao potencijalni glavno okrivljeni šef režima.Vi ih vodite upravo na način što izađete sa jednom presudom, pa onda malo osluškujete šta će javnost reći može li to da prođe, što se tiče domaće međunarodne javnosti, pa ako ne prođe idemo dalje, a ako ne prođe onda počinjete da pričate nemojte to komentarisati ima drugostepeni postupak pa ćemo vidjeti itd. itd. kao što sada radite. Ja vas pitam da li ako na drugostepenom postupku budu osuđeni ovi u procesu deportacije hoće li biti propitana odgovornost sudije koja je sudila u prvostepenom postupku i koja ih je oslobodila i koja je konstatovala da zločina u Crnoj Gori nema. Gospođo Medenica da vas podsjetim ova država je platila odštete porodicama deportovanih. To su oni protumačili, vi odćutali, a javno je to tumačeno kao dokaz, potvrda da se zločin desio. Vi sada u sudskom postupku konstatujete da se zločin nije desio. Ako nema zločina nema ni zločinaca gospođo Medenica.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala Vam. Samo trenutak pošto sam i ja prozvan prije vas ovako redosljedom. Ja naravno nemam iluziju da vas interesuje istina, ali vas molim da pročitate nalaz Venecijanske komisije na Ustav Crne Gore jer ste ga Vi glasali pa valjda ste ga glasali zato što je valjao, pa kad ga pročitate onda dođite da razgovaramo da bismo mogli imati neke elementarne kriterijume kada nemate povjerenja u sagovornika morate se držati papira.


- 119 -

Ne možete jer ste Vi mene prozvali, ja sam odgovorio ukupno u pet sekundi i ništa nijesam rekao osim da pročitate nešto. Predsjednica Vrhovnog suda pa ćete onda Vi. Izvolite. U ime Kluba vi možete kolegi Pavloviću, odgovor na pitanja, koliko pitanja imate?

VESNA MEDENICA: Ja imam samo jedan odgovor na pitanje gospodina Pavlovića, time što ću ga razočarati. Nije kraj moje karijere. Ostajem u pravosuđu do penzionisanja jer sam sudija Vrhovnog suda do penzionisanja. U tome ću Vas razočarati, a sada bih samo iskoristila pošto mi je juče ostao jedan dio neodgovoren gospodinu Spahiću jer me zatekao nepripremljenu u odnosu na jedan podatak koji je iznio ovdje, a tiče se konstatacije u izvještaju Ombudsmana da je 483 prijave bilo o Ombudsmanu na efikasnost sudstva. Međutim, na 26. strani ja sam našla da je samo 142 prijave od čega 35 je odbačeno u suštini samo 10 prijava je zavrijedilo preporuku sudovima da se postupi i da se ažurira. Znači, to je velika razlika, a uz to i vidjela sam zaključke Odbora čiji je član upravo poslanik Spahić gdje se u zaključcima navodi da je znatan i primjetan pad pritužbi na rad sudova što se tiče Ombudsmana, a da je to posljedica pojačane efikasnosti i efektivnosti sudstva. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Možete ali će prije toga imati repliku kolega Spahić, prozvan je u pobočnoj stvari, proceduralno ima prednost, ali dajte da čujemo proceduralno.

KOČA PAVLOVIĆ: Ja samo želim vas da pitam da li je ono što ste maloprije rekli bio komentar moga izlaganja ili je bila replika, jer ako ste vi sami sebi dali pravo na repliku, ja mislim da nijeste imali pravo i da ste prekršili Poslovnik pošto ja Vas upošte nijesam u negativnom kontekstu pomenuo. Ja sam Vas pomenuo u kontekstu priče o ustavnom modelu Sudskog savjeta gdje sam rekao da ste Vi autor ili jedan od autora toga modela i pitao sam gospođu Medenicu, pozvao sam gospođu Medenicu da se odredi prema tome da li je praksa proizvela ovo loše stanje koje proizilazi iz lošega modela. Valjda ne demantujete da ste Vi autor toga modela. A što se tiče čitanja mi smo gospodine Krivokapiću imali tada intenzivnu komunikaciju upravo sa ovim gospodinom sa kojim vi sada komunicirate iz Venecijanske komisije i mislim da bi bilo dobro prosto za budući rad na ustavnim promjenama da se vi upoznate sa tom obimnom komunikacijom koju smo mi imali 2007.godine sa Venecijanskom komisijom o čemu smo napravili knjigu. Mi ćemo vam dati tu knjigu pa se obavijestite.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Ja mogu da pročitam, kažu u najgoroj knjizi ima jedna dobra rečenica, tako mislim da ću je naći. U svakom slučaju model kao što ste vidjeli bio je ocijenjen, a vi ste glasali za taj model. Ako ste mislili da model može biti prepreka nezavisnosti sudstva nijeste trebali glasati za njega. Vi ste glasali za taj model, za državu nijeste glasali na referendumu, nijeste bili za nezavisnost, a za državu možete da glasate poslije. Na referendumu nijeste glasali za državu. Kolega Spahić.


- 120 -

ERVIN SPAHIĆ: Evo ja ću naći odakle sam taj podatak uzeo. Što se tiče ovog podatka koji vi navodite samo se odnosi na rad u sudstvu, ali ja sam govorio o svim i ranije koji su imali zahtjeve kod ombudsmana. Znam da tu dolazi do neravni i znam koji zahtjevi nijesu riješeni pred sudom i koje zahtjeve odbacuje zato što nije nadležan jer još sudski postupak nije završen pa te slučajeve ombudsman ne rješava iz tog razloga. Nego kad ste se naknadno sjetili i ja sam zaboravio pa mi objasnite na koji su način dijeljeni stanovi kod vas u sudstvu. To je kolega pominjao i ja imam mislim da to mora da radi Komisija sudska prema odluci Vlade iz 2007.godine. Ove sudije koje smo juče pominjali da ne pominjemo danas, a sudija koja je tvrdila da nije dobila stan to je sudija koja je radila slučaj deportacije. Na pitanje novinara kasnije ste i vi demantovali pa rekli da je dobila stan. Nije od Komisije Suda nego da je dobila od Vlade. E, sad koliko to može imati uticaja na jednog nezavisnog sudiju ja to ne znam, a isto tako su još dvojica sudija dobila da riješe svoje stambeno pitanje iako su prije toga imali riješeno stambeno pitanje. Molio bih Vas da mi odgovorite li je 200 kvadrata stambenog prostora u Podgorici riješilo nečije stambeno pitanje i da li taj ima 20 kvadrata ili 5 kvadrata po osobi? Vjerovatno ima desetoro djece ili tako nešto.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Samo bih molio, pošto ste Vi predsjednik Odbora za pravosuđe i upravu, da se ta stvar rješava na Odboru da ne moramo da ulazimo u te detalje kod sudskog izvještaja nego da ocjenjujemo granu vlasti jer drugačiji odnos mora biti prema nezavisnoj grani vlasti a drugačije prema izvještajima koje podnose naše agencije i oni djelovi ustavnog sistema koji nemaju nezavisnost nego druge oblike organizacione autonomije. Tako da bih molio da te stvari držimo van plenuma jer je na plenumu nužno da ocjenjujemo an blok situaciju a ne da idemo do tih detalja koji su više primjereni radnim tijelima. Izvolite.

VESNA MEDENICA: Izuzetno mi je drago što je ovo pitanje postavljeno, jer je ono imalo i jednu posebnu pažnju u novinskim stupcima. Naime, tačno je da je Vlada donijela uredbu 2007.godine, kojom je regulisala način rješavanja pitanja lica koja bira i imenuje Skupština i Vlada. 2008.godine se konstituiše Sudski savjet. Tada se biraju sudije u Sudskom savjetu izmješteni izvan Parlamenta, pročitajte član 1, ta uredba se ne odnosi na sudsku vlast. U ovoj pravnoj praznini kada više ne postoji Sudska komisija, kome treba da se obratimo za dodjelu stanova? Vladinom nadležnom tijelu? Inače, Vlada je ta koja određuje budžet sudstvu i ona je ta koja raspolaže sredstvima za rješavanje stambenih pitanja. Nijeste valjda očekivali da se obratim advokatskim kancelarijama, privatnim korporacijama ili stranim investitorima. Nikome drugome bez Vladinoj komisiji. Obratili smo se Vladinoj komisiji da da službeni stan sudiji koja radi u specijalnom odjeljenju za organizovani kriminal, koja je samohrana majka i koja je bila podstanar u Podgorici. U dva navrata kada su stanodavci saznali gdje ona radi, jednostavno su joj uskratili uslugu, tj. nijesu željeli dati stan, svjesni da njen posao može njima predstavljati problem. Normalno, Komisija za rješavanje stambenih pitanja Vlade dala joj je službeni stan, znači stan na korišćenje. Što se tiče dvojice sudija Vrhovnog suda, što vas nešto posebno boli, oni nijesu imali riješeno adekvatno stambeno pitanje poslije 35 godina svoga rada. Takođe sam se


- 121 -

obratila stambenoj Komisiji koja je preko svog nadležnog tijela dodijelila kreditna sredstva sudijama i oni su sa nadležnim tijelom Vlade sklopili Ugovor o vraćanju kredita. Hvala vam. PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Nemate pravo, mislim da je odgovor bio iscrpan i uvjerljiv tako da nema potrebe. Zamolio sam da te stvari pokušate rješavati na radnim tijelima. Ovdje je potrebno da dobijemo cjelinu ocjene o radu sudstva jer nije isti nivo opštosti na parlamentu, na plenumu i na radnim tijelima .Tamo možete biti mnogo konkretniji, ovdje moramo dati neku ocjenu poštujući drugu granu vlasti, biti vrlo osjetljivi u našem iskazu. Kolega Vuković je imao komentar na izlaganje kolege Pavlovića.

MIODRAG VUKOVIĆ: Hvala. Neću se zadržavati na tome da demantujem navode o radu sudske vlasti kako ih vidi kolega Pavlović i njegova partija. Mi ga vidimo sasvim drugačije ne samo ovo što je napisano u izvještaju nego i napore koji se ne mogu tako lako prepoznati iz papira koji se ulažu u ovom dijelu našeg državnog sistema i te razlike neka stoje. Zato sjedimo u različitim klupama u ovoj instituciji. Zamolio bih gospodina Pavlovića da ne trči pred rudu. Ja sam juče o tome govorio, ali pošto niko nije bio iz PzP-a rekao sam neko iz našeg Parlamenta. Kaže da Venecijanska komisija sada podržava već toliko puta, sa njihove strane, provjeren model koji treba da zamijeni postojeći model izbora predsjednika Vrhovnog suda. Postojeći mislim na onaj koji je stimulisan Ustavom i koji je ustavno rješenje. Suprotno tome, gospodine Pavloviću, Venecijanska komisija bježi čak od vašeg modela i to preporukama da se to učini u krajnjem slučaju. Dakle, Vi predlažete da Parlament bira umjesto na predlog tri predsjednika kao do sada da Parlament bira dvotrećinskom većinom predsjednika Vrhovnog suda. Venecijanska komisija u svom izvještaju koji je poslužio za izradu Prijedloga izmjena i dopuna Ustava predlaže da to radi Pravosudni savjet, da se potpuno izbor izmjesti iz Parlamenta i da se prepusti Pravosudnom savjetu, pa ako treba u Pravosudnom savjetu da se bira sa dvije trećine. A zašto? Kaže, zato što kompleksnost postizanja kvalifikovane većine u Parlamentu u Crnoj Gore uzročno tome je rizik kod zastoja ili mrtve tačke, a ja ću reći narodski veta, samo pogledajte izborni zakon šta radimo tri godine zbog tog prava da se ucjenjuje da se dvije trećine koriste umjesto bilo kog valjanog argumenta, a to je da predsjednika Vrhovnog suda treba da imenuje Sudski savjet a ne Parlament dvotrećinskom većinom. Hvala puno.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, gospodine Vukoviću. Pogledaću rečnik crnogorskog,ali riječ “veto” ne mislim da je narodska riiječ. Šalim se . Izvolite.

KOČA PAVLOVIĆ: Gospodine Vukoviću, Vi govorite o nekim vidljivim i nevidljivim naporima ogromnim gospođe Medenice. Ja mogu samo o vidljivim da govorim. Te nevidljive ja ne poznajem. Vi očigledno imate bolje informacije. Ali što se tiče ovih vidljivih stanje


- 122 -

je takvo kakvo je i kako ga ocjenjuje Evropska komisija. Ja mislim da ćemo se oko toga složiti da prestanemo više na različite načine da gledamo stanje. Vi kažete da se potpuno razlikujemo u sagledavanju stanja tj. razlikujemo se u mnogim stvarima zato sjedimo u različitim klupama. Ne, nego razlikujemo se u mnogim stvarima i zato što ste vi različiti od ovoga što mi zastupamo, zato što imamo ovakvo stanje u pravosuđu, kako kaže Evropska komisija, takvo kakvo je. Znači, korumpirano je sudstvo, imamo sudstvo koje je pod političkim uticajem itd. itd. Što se tiče modela Sudskog savjeta gospodine Vukoviću Vi ponavljate grešku ovdje već viđenu i to danas viđenu grešku, a to je potpuna jedna nezainteresovanost za ono što smo mi predlagali.Kažem dvotrećinski izbor predsjednika Vrhovnog suda uopšte nije bio ključni u našem modelu, uopšte nije bio. Mi smo gospodine Vukoviću mislili i sagledavali da Sudski savjet treba da rukovodi sudskom vlašću, a ne Vesna Medenica kao autokrata koju ste Vi inaugurisali u autokratu pa je u svim mogućim komisijama i imenuje sudije i ocjenjuje sudije i vodi Sudski savjet itd. Mi ne mislimo da je ključ u tome da se napravi Sudski savjet što vi hoćete pa da taj Sudski savjet biraju sudije koje je izabrala u međuvremenu gospođa Medenica, nego mislimo da taj Sudski savjet treba ovdje u Parlamentu da se bira dvotrećinski, a da ne bude niko tamo od političkih predstavnika u Sudskom savjetu……sudski Savjet sam da bira sudije bez ikakvog političkog uticaja i bez ikakve uloge parlamenta. Ali sudski Savjet da bude izabran dvotrećinski za svaku poziciju u sudskom Savjetu da imamo predloge najmanje dva kandidata. Razumijete gospodine Vukoviću? Vi pitajte gospodina......

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Ne može, stalno vam fali riječi. Dao sam vam, vi ste htjeli još rasprave. Ja mislim da vam nijesam pomogao.

KOČA PAVLOVIĆ: Gospodine Vukoviću, ja znam da se vi ne slažete sa Venecijanskom komisijom oko mnogo čega, ali oni su podržali ono što smo mi predložili. A to što se vi ne slažete ja mislim, da se ne govori o neznanju Venecijanske komisije.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Dobro. Skratili smo petnaest minuta da jeste dvotrećinska većina ključna, onda da nije ključna. To je već napredak u diskusiji. Idemo dalje. Sledeći je kolega Stanišić, a iz opozicije je Velizar Kaluđerović. Izvolite.

OBRAD STANIŠIĆ: Hvala, predsjedniče. Koleginice i kolege poslanici, gospođo predsjednice Sudskog savjeta, gospodine zamjeniče predsjednika Sudskog savjeta, poštovani građani, Još jedan veoma važan i ništa manje interesantan Izvještaj o radu sudova za prošlu godinu, juče i danas je na dnevnom redu našeg Parlamenta. Ova veoma bitna grana vlasti ima ustavnu obavezu da se brine o vladavini prava, da obezbijedi primjenu prava na efikasan, nepristrastan i nadasve pravičan način. Sedamnaestog decembra prošle godine naša država je dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Ali pred nama je sada sedam uslova i preporuka iz mišljenja Evropske


- 123 -

komisije koje je neophodno ispuniti da bismo dobili datum za određivanje pristupnih pregovora. Jedan od postavljenih uslova našao se i pred sudskom vlašću, kroz poglavlje vladavine prava i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Iz ovog Izvještaja se vidi da su odgovori na zadata pitanja prioritetan i strateški cilj sudskog Savjeta, a samim tim i sudova naše države. Uspostavljanje nezavisnog, profesionalnog i pouzdanog pravosuđa prepoznato je kao strateški važno područje u daljem procesu evropskih integracija Crne Gore, jer se samo nezavisno pravosuđe može smatrati krajnjim i najvažnijim garantom demokratsko funkcionisanje institucija na nacionalnom, evropskom i međunarodnom nivou kao garantom pravne sigurnosti građana. Iako se u Analitičkom izvještaju koji je dat uz mišljenje Evropske komisije, između ostalog, navodi da su nezavisnost pravosuđa, autonomija državnog Tužilaštva, nepristrastnost sudija predviđeni Ustavom, ipak stoji u izvještaju da postoji ozbiljna zabrinutost povodom nezavisnosti pravosuđa. Obzirom da zakonski okvir ostavlja prostor za nesrazmjerni politički uticaj kada se razmotre osnovni zahtjevi iz preporuke i iz analitičkog izvještaja u dijelu koji se odnosi na pravosuđe u političkim kriterijumima i na poglavlje 23 da bi se u potpunosti ostvarili svi zahtjevi neophodno je pristupiti izmjenama ustavnih odredaba koje se odnose na pravosuđe što je Vlada već uradila, a sudski Savjet u ovom Izvještaju apostrofirao kao nužnost. Ustavne promjene se odnose na one odredbe u kojima je prepoznat najveći uticaj na nezavisnost pravosuđa, kao što su izbor predsjednika Vrhovnog suda, sastav sudskog Savjeta, izbor tužilačkog Savjeta i državnih tužilaca od strane Skupštine. Ovakva promjena ustava nameće se kao neminovnost kako bi se u ranoj fazi otklonili prepoznati nedostaci i omogućio razvoj nezavisnog pravosuđa kao garanta vladavine prava i demokratije. Ko je pažljivo čitao ovaj Izvještaj mogao je zaista da stekne potpunu sliku o onome što su radili crnogorski sudovi u prošloj godini. Iz izvještaja se vidi da se ažurnost svih sudova iz godine u godinu poboljšava, što je rezultat dobre i koordinirane saradnje predsjednika Vrhovnog suda i sudskog Savjeta sa predsjednicima svih sudova. Pored dobre saradnje sa sudovima naglašena je kvalitetna saradnja sa Upravom policije i specijalni tužioc. U ovom dokumentu se potvrđuje opravdanost mjera koje je sudski Savjet utvrdio, a tiču se upućivanja sudija u sudove opterećene sa velikim prilivom predmeta i evidentiranim nedostatkom što je rezultiralo izuzetnim efektom kada vidimo broj riješenih predmeta iz 2009. i prethodnih godina. Zaključci i smjernice ovog Izvještaja potvrđuju čvrstu opredijeljenost sudskog Savjeta na jačanju institucija sudstva, kao i otklanjanju objektivnih i subjektivnih nedostataka kako bi se odgovorilo izazovima koji tek predstoje. S obzirom da je na ovom dokumentu radio, rekao bih, osim sudskog Savjeta kompletan pravosudni aparat, onda mislim da su se u izvještaju potkrale nenamjerne greške kada se u nekoliko navrata govori u prvom licu jednine. Uvažene koleginice i kolege, vjerujem da smo se svi uvjerili da se radi o jednom zaista stručnom i kvalitetnom urađenom izvještaju i nadasve preglednom i lako čitljivom dokumentu koji odslikava pravo stanje stvari u našem pravosuđu i vjerujem da ćemo ga jednoglasno usvojiti. I na samom kraju gospođo predsjednice sudskog Savjeta želim da vas pitam obzirom da je prekjuče jedan od advokata u sudskom procesu ili slučaju Zavala izjavio da je politika ušla u Pravosuđe, a da ste vi kao predsjednica Vrhovnog suda najviši krivac za to da to prokomentarišete. Hvala vam.


- 124 -

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Izvolite, izvolite.

VESNA MEDENICA: Svjedoci smo da imamo svojevrsne predstave svakog dana ispred suda. Predstave čiji su režiseri za nas nepoznati, ali akteri vrlo poznati. U onom trenutku kada branilac koji bi trebao obavljati jednu časnu dužnost i braniti svog klijenta optužbe i njenih navoda, mimo toga i mimo razračunavanja sa navodima optužbi i njenim dokazima, počinje da se razračunava sa ličnostima, onda mora priznati da je to njegov poraz i njegovog pravnog znanja i pravne struke. Šta mu predstoji? Predstoji mu da korektno vrati punomoćje, a ono što je teže od toga jeste da vrati novac svom branjeniku. Uostalom, svojim djelima čovjek slika sebe. Ja ostavljam da tu sliku i dalje upotpune. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala Vam, kolege. Kolege, molim vas, imamo goste u Parlamentu, molim vas, uvijek smo bili dobri domaćini i dozvolimo gostima da kažu što misle, a mi imamo mogućnost da u raspravama kažemo mi što mislimo. Idemo dalje, može, može, povreda Poslovnika kolega Danilović.

GORAN DANILOVIĆ: Od vas smo očekivali, znali smo da ćete to da uradite, da opomenete bez obzira što može biti zanimljivo, medijski javno. Ovdje se pričalo o čovjeku koji je rekao nešto u medijima, optužio direktno gospođu Medenicu, a nema mogućnost da se brani. Ovdje zabranjujemo čak da pominjemo i političare, kamoli advokate i pravne zastupnike. Uz to na kraju se dogodila jedna, po meni, vrlo nezgodna prijetnja kad predsjednica Suda kaže da bi trebao da vrati novac branjeniku to znači, da je unaprijed presuđeno i da je on izgubio slučaj. Dakle, nije pošteno i nije pametno i nije korektno da ovaj Parlament služi kao pozornica za razračunavanje između sudije i jedne od stranaka u postupku. To što su uradili ne znači da odavde sad treba da pozovemo i njega da kaže svoje mišljenje.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Vi znate da ime nije bilo spomenuto, da predsjednica Vrhovnog suda nije spomenula ime. Naravno, uz svu želju da ispratim sve što se može ispratiti u medijima, ne znam, ni za tu polemiku nijesam znao, a bila je na principijelnoj ravna i bez pominjanja imena i dozvolite mi, ja branim pominjanje imena. Ime nije bilo spomenuto i mislim da nijesam prekršio dobar princip da .......ovom Parlamentu, onih koji nijesu na političkim funkcijama ili politički izabrani, ili iz ….. na vlasti, da ne idem preširoko na objašnjavanje. Tako da mislim da ovdje nije bilo toga i dozvolite da ne mogu ispratiti ni ja, ni moje kolege sve što se pojavi u medijima i znati na što se to konkretno odnosi. Kolega Kaluđerović uvijek ima stručnu raspravu, pa se nadam da će doprinijeti da se vratimo do kraja u stručne rasprave.


- 125 -

VELIZAR KALUĐEROVIĆ: Hvala, predsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani, gospođo Medenica, gospodine Kojoviću, Želim na početku da afirmišem podatak iz vašeg godišnjeg izvještaja za prošlu godinu da su sudovi u Crnoj Gori riješili 127.000 predmeta i to je 2.118 predmeta više nego što je bio priliv tokom 2010. godine. Dakle, to je za afirmisati. Ostalo je nažalost, neriješenih 38. 648 predmeta i podatak koji posebno brine od toga više od jedne trećine, ili precizno 12.879 predmeta starijih iz 2009. godine ili ranijih godina. Ja ne mogu propustiti priliku, kao što to nijesam propustio ni prilikom prethodnog godišnjeg izvještaja da pomenem jedan slučaj od ovih starih predmeta, dakle, to je takozvani slučaj kojim se, iz godine u godinu, bavi sa razlogom zaštitnik ljudskih prava i sloboda. Gospođo Medenice, na sramotu je ja mislim, i Crne Gore i našeg pravosuđa, da jedan slučaj iz avgusta 1999. godine u kojem je stradalo preko stotinu lica i gdje je organizovana kriminalna grupa ta lica pokušala da ilegalno prebaci preko Jadrana i to lica romske nacionalnosti. U ovom trenutku dakle, punih 12 godina sada će, nemamo ni presuđenje, akamoli pravosnažno presuđenje o ovom predmetu i mislim da to mora sve da nas zabrine. Gospođo Medenica, na strani 13 Izvještaja Vrhovnog državnog tužioca, o kojem smo juče razgovarali, stoji konstatacija da su sudovi bili neefikasni u fazi suđenja povodom krivičnih djela organizovanog kriminala i najtežih koruptivnih krivičnih djela. Takođe, na strani 27 Izvještaja Vrhovnog državnog tužioca stoji veliki broj neriješenih optuženja za najteža krivična djela. Ostala su neriješena optuženja protiv 132 učinioca krivičnih djela od kojih 31 odgovara za ubistvo i teško ubistvo. Dakle, ovo su podaci koji, kada se malo razgrne statistika, govore o nečem drugom. Ne mogu propustiti priliku a da ne kažem svim poslaničkim klubovima, da se prije neki dan obratio gospodin Ljubo Vujović i ukazao da je sa grupom ljudi iz emisionog centra, to su oni radnici koji pod nenormalno teškim uslovima obavljaju emisione poslove na Lovćenu, Bjelasici, kažnjen jer je istjerivao pravdu, a čekaju je već sedamnaest godina. Opisao je detaljno i to predstavnici tih poslaničkih klubova imaju u pisanoj formi sa obibnom dokumentacijom da je presuda u njihovu korist prvostepenog suda bila donesena, da je onda punomoćnik Telekoma na volšeban način, ulažući žalbu Pošti, zamislite, gdje u Štoju kod Ulcinja koja je putovala 35 dana do suda u Podgorici, ekspertiza o težini poštanske pošiljke govore da ni to nije učinjeno i tako dalje. Ovi ljudi su na žalost, u prilici da pravdu traže u Strazburu i na to su se odlučili. Neću propustiti priliku da ovaj minut i po iskoristim gospođo Medenice da mislim, da ne može, da bi bilo nekorektno u odnosu na ovaj Parlament i na ukupnu javnost da i vi kao predsjednica Vrhovnog suda i predsjednica sudskog Savjeta koji između ostalog ima zadatak da štiti samostalnost sudijske funkcije se ne osvrnete na činjenicu da je Ustavni sud Crne Gore 20. ovog mjeseca, dakle, prije četiri dana donio odluku kojom se usvaja ustavna žalba i ukidaju rješenja Višeg suda u Podgorici i Apelacionog suda u vezi sa određivanjem pritvora optuženim u javnosti popularnom predmetu Zavala. Drugi stav odluke Ustavnog suda glasi: Predmet se vraća Višem sudu u Podgorici na ponovni postupak koji je dužan odmah donijeti odluku u skladu sa članom 57 Zakona o Ustavnom sudu. A član 57 Zakona o ustavnom sudu, vi to dobro znate, zbog javnosti to kažem, prilikom donošenja novog akta nadležni organ i sud je dužan da poštuje pravne razloge Ustavnog suda. Pripadam ljudima, da bi me javnost potpuno na pravi način shva


- 126 -

tila, koji misle da je Ustavni sud jedan od najpodložnijih političkim uticajima nažalost, ali ovo je odluka Ustavnog suda koja je po Ustavu Crne Gore opšte obavezna i izvršna. Šta se desilo u vezi sa svim ovim kada nekoliko dana nakon toga Viši sud u Podgorici potpuno ignoriše ovu odluku Ustavnog suda? Hvala vam.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala vama. Idemo po redu kako je najavljeno, Husnija Šabović, a priprema se kolega Andrija Mandić. Samo da najavim,kolega Šaboviću. Do kraja današnjeg radnog dana na ovoj temi imamo još 12 minuta, ali ćemo odraditi sa četiri diskutanta: Husnija Šabović, Andrija Mandić, Šefkija Murić i Aleksandar Damjanović. To će biti proporcija pet poslanika SNP-a, tri poslanika Nove srpske demokratije i dva poslanika PzP-a iz opozicije. Sve ostalo bi narušilo odnose, proporcije koje mislim da su fer uz sve moje lične simpatije prema kolegi Raduloviću. Izvolite.

HUSNIJA ŠABOVIĆ: Hvala, gospodine predsjedniče.Kolege poslanici, poštovana predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore, Juče i danas na dnevnom redu je Izvještaj o radu sudova u 2010. godini i pošto su moje kolege juče i danas ovaj izvještaj posmatrale sa distance njegove sadržine, predmet moje pažnje o ovom Izvještaju je sa distance i kroz prizmu mišljenja Evropske komisije o zahtjevu Crne Gore za članstvo u Evropskoj uniji. A u mišljenju Evropske komisije stoji da Crna Gora čvrsto nastavlja sa pravosudnom reformom, strategija reforme pravosuđa za period 1997. do 2012. godine predviđa mjere koje za cilj imaju unapređenje rezultata pravosuđa u svijetlu Ustava iz 2007.godine. Nezavisnost pravosuđa i nepristrasnost sudija su predviđeni Ustavom. Međutim, postoji zabrinutost povodom nezavisnosti pravosuđa s obzirom da zakonski okvir postavlja prostor za nesrazmjerni politički uticaj. Odgovornost sudstva se osigurava nadzornom ulogom sudskog Savjeta i njegove uloge u disciplinskim postupcima. Konferencija sudija je 2008. godine usvojila etički kodeks. Sudski Savjet je osnovao Komisiju za praćenje poštovanja kodeksa prvenstveno od strane sudija. Ovaj sistem je potrebno osnažiti kako bi se povećala transparentnost i osigurala pravilna primjena etičkog kodeksa. Pri sudskom savjetu osnovana je kancelarija za prijavu korupcije, potrebno je uvesti evidenciju o borbi protiv korupcije u pravosuđu. Nepristrasnost sudija se osigurava slučajnom dodjelom predmeta i primjenom pravila o sukobu interesa i odredbi o izuzeću utvrđenim zakonom. Međutim, pravila o slučajnoj dodjeli predmeta nijesu dovoljno čvrsta i ne garantuju istinski slučajnu dodjelu predmeta naročito, u malim sudovima. Efikasnost pravosuđa je poboljšana od 2008. Godine. To podrazumijeva usvajanje značajnih izmjena krivičnog postupka i materijalnih propisa kao i unapređenje kapaciteta i smanjenje broja zaostalih predmeta. Logistički i administrativni kapaciteti crnogorskog pravosuđa su uglavnom dovoljni za normalno djelovanje sudskog sistema. Međutim, nedostatak infrastrukture i opreme ugrožava efikasnost pravosuđa, ali se ulažu napori da se stanje poboljša. Izdvajanja iz Budžeta za sudove su porasla, ali nedovoljna u odnosu na stvarne potrebe crnogorskog pravosuđa. Centar za edukaciju nosilaca pravosudne funkcije pruža


- 127 -

i početnu i kontinuiranu obuku sudija. Centar je zavisan od oskudnog finansiranja iz budžeta ili od međunarodnog donatora. Ukupno posmatrano Crna Gora sprovodi reformu pravosuđa od sticanja suvereniteta. Osnovala je institucije i donijela niz mjera koje za cilj imaju jačanje kapaciteta nezavisnosti i efikasnosti crnogorskog pravosuđa. I na kraju, poštovana predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore, molim vas, da u planskim i reformskim projekcijama crnogorskog pravosuđa date doprinos u očuvanju i jačanju infrastrukture u oblasti pravosuđa, jer građani manje razvijenih opština sjevera sa opravdanom zabrinutošću strahuju za eventualna ukidanja osnovnih sudova u nekim opštinama, a što bi bilo potpuno suprotno naporima i opredjeljenju crnogorske Vlade da disperzijom značajnih administrativnih i ekonomskih kapaciteta iz administrativnog središta države ka manje razvijenom sjeverui na taj način utiču na smanjenje regionalnih razlika, a u čemu je najbolji primjer u oblasti visokog obrazovanja u vidu disperzije državnih fakulteta u sjevernom dijelu Crne Gore, a što pored svih drugih benefita posebno doprinosi ubrzavanju migracija iz manje razvijenih u razvijenije regione. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala vam. Kolega Mandić, neka se pripremi kolega Murić.

ANDRIJA MANDIĆ: Danas u Skupštini Crne Gore raspravljamo o godišnjem Izvještaju sudskog Savjeta i prosto rasprava teče u pravcu utvrđivanja konkretnih činjenica koliko je danas naše sudstvo bolje nego što je bilo ranije, koliko je više riješenih predmeta. Ovaj izvještaj je prenatrpan statističkim podacima koji bi trebali da pokažu koliko je danas sudstvo efikasnije, bolje, nezavisnije i mogu reći onako kako je želio autor ovoga teksta da ga predstavi puno kvalitetnije nego što je to bilo prethodnih godina. Ja mislim da je naša dužnost, kao predstavnika naroda, da se osvrnemo ne samo na brojke kojima vrvi ovaj izvještaj, već da saopštimo ono što znaju u suštini svi građani Crne Gore. Ja bih želio da današnji sud uporedim i današnje stanje u sudstvu sa stanjem iz 1997. godine, jer se odlično sjećam tog vremena kada je najviša sudska instanca u ovoj zemlji bila stavljena u funkciju jedne političke frakcije, kada su šef sudske vlasti, tadašnji šef sudske vlasti i veliki broj sudija bili u suštini u funkciji tadašnje politike koju je personifikovao tadašnji predsjednik Vlade. Sjetite se onih presuda, sjetite se onih biračkih spiskova čije su posledice i danas tako primjetne. Evo Radojica Živković, često navodi i ističe te primjere kako popis danas pokazuje da imamo u pojedinim krajevima Crne Gore mnogo više ljudi upisanih u birači spisak, dakle, punoljetnih građana Crne Gore, nego što živi ljudi na tom prostoru. To su sve rezultati, između ostalog, i tadašnjiih aktivnosti sudstva i tadašnje aktivnosti sudstva koje je bilo u funkciji jedne političke ili jedne partijske frakcije. Problem crnogorskog sudstva je, po mom mišljenju, ta duga nesmjenjivost vlasti. Mi imamo partiju na vlasti koja je od 1945. godine i koja je kroz formu demokratskog centralizma držala sve pod kontrolom. Držala je pod kontrolom i sud i do dana današnjeg sud se ne može oteti toj partijskoj kontroli, a to je neophodni preduslov za naše priključenje Evropskoj uniji i nije nimalo slučajno što Venecijanska komisija, odnosno, Evropska komisija kažu da treba predsjednik Vrhovnog suda da se bira 2/3 većinom kako bi monopol u vladajućoj partiji izbila iz ruku i kako bi jednom pokušala da prvog čovjeka


- 128 -

sudske vlasti udalji od toga da bude tretiran da ga biraju pojedine partijske frakcije. Kada upoređujemo 1997.godinu, gospodine Vukoviću javite se za riječ pa možete sve da pitate i pojasnite, kada govorimo o 1997. godini i o današnjem vremenu hoću da kažem da i danas postoje sudski procesi, da danas postoje određena dešavanja u sudstvu koja jako podsjećaju na 1997. i ista ona politička frakcija koja se tada obračunavala sa drugom frakcijom u svojoj stranci danas koristi sud za sličnu stvar. Malo prije kolega iz Socijalističke narodne partije, gospodin Velizar Kaluđerović, govorio je o Ustavnom sudu, ne mislim ja nešto bolje o Ustavnom sudu nego što mislim o ovim drugim sudovima i tamo nijesu nepristrasni pojedinci, ali je ukazivao šta piše u Ustavu i kako se trebalo odnijete prema odluci Ustavnog suda. Međutim, očigledno je, jedna frakcija ima kontrolu na Ustavnim sudom, druga frakcija ima kontrolu nad nekim drugim sudom, a u toj bespoštednoj borbi gore će i najgore će proći onaj ko se nalazi u zatvoru. Posebno me iznenađuje i posebno se čudim da pojedini političari u Crnoj Gori, pogotovo oni koji su i vezani za ove ljude protiv kojih se vodi sudski spor imaju takav prag tolerancije i takvu granicu trpljenja da je to još nezabilježeno u političkoj teoriji i praksi Crne Gore. Svi znamo o čemu se radi i svi znaju u pozadini ovog najnovijeg slučaja ko se nalazi, jer da nije tako da je ta akcija široka, da ta akcija je stvarno borba protiv organizovanog kriminala i korupcije mislite li da bi bili pošteđeni i neki drugi koji ništa manje nijesu uradili nego što su uradili oni koji se nalaze u Spužu? Mislite li da bi bili pošteđeni oni iz Avale? Mislite li da bi bili pošteđeni oni iz Budvanskog sajma? Mislite li da bi bili pošteđeni oni iz Prve banke? Pa, naravno da ne bi bili pošteđeni. Ali oni svi imaju taj koncentrični krug oko šefa jedne partijske frakcije koji u suštini upravlja sa ovim procesom i danas kontroliše odluke suda što nije dobro. Ovaj izvještaj, naravno da nećemo glasiti, on je tehnički korektno urađen. Tu su navedene sve brojke za koje su procjenjivali ljudi iz sudskog Savjeta da treba da se navedu, ali ona osnovna namjera i ona osnovna dijagnoza koja je karakterisala crnogorsko sudstvo 1997. godine i danas je na snazi. Ista situacija kao i 1997. godine. Nema, nažalost, napretka. To je problem crnogorskog sudstva. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala i vama. Imamo komentare, u ime DPS-a će kolega Stanišić.

OBRAD STANIŠIĆ: Kolega Mandiću, složiću se sa vama u jednoj stvari. Tačno je da postoji mjesta u Crnoj Gori gdje je na biračkom spisku više ljudi nego što je građana koji žive u tim mjestima, a upravo vi se borite da taj višak što je na biračkom spisku tih građana, vi se borite da ti građani imaju crnogorsko državljanstvo i da imaju biračko pravo. To je vaša glavna borba i mislim da je to glavni kamen spoticanja zašto nećete da glasate izborni zakon. Oko toga toliko. Nešto ću vam reći na jednu vašu priču iz jučerašnje diskusije. Vi ste uvrijedili sve poslanike iz ovih klupa ovdje i ne samo njih nego i građane koji su ih birali. Rekli ste, gospodine Mandiću, da smo mi došli na ova mjesta ovdje zahvaljujući mafiji. Vi ste sve građane koji glasaju Demokratsku partiju socijalista proglasili mafijom, a to neka građani o tome sude.


- 129 -

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Gospodin Mandić.

ANDRIJA MANDIĆ: Mi se borimo da svi oni koji su imali pravo glasa na referendumu i koji su odlučivali na referendumu da mogu da imaju pravo i na crnogorsko državljanstvo. Vi takođe znate da se mi zalažemo da ljudi koji žive u Crnoj Gori imaju i dvojno državljanstvo, da pored državljanstva Crne Gore mogu da imaju državljanstvo Srbije, državljanstvo Hrvarske ili državljanstvo neke druge bivše jugoslovenske republike i ne mislimo da je to nešto strašno. Govoreći o biračkom spisku, mi govorimo o nepravilnostimo u biračkom spisku, o fantomima koji su tamo ugrađeni i koje su uglavnom koristili oni koji su imali i moć, da imaju policiju u svojim rukama, da imaju sve strukture državne kojima su mogli da zloupotrebljavaju te fantomske glasače, a to se odnosilo na Demokratsku partiju socijalista. Kada sam govorio o sličnosti 1997. i današnjem, ja mislim da to ne može da se demantuje, to čitava Crna Gora zna. A u Budvu kada pođem, vjerujte, niko ne kaže i niko ne optužuje sudiju koja je pritvorila ove, nego kaže da je taj sudija pritvorio još nekoga ili tužilac, iz druge frakcije DPS-a ,vjerujte svak bi rekao svaka čast tužilaštvu i sudstvu. Ovako se vidi da se radi o najbljutavijoj partijskoj borbi, odnosno, unutarpartijskoj borbi i o frakcijskoj borbi. Kada sam govorio o mafiji, moram da vam budem potpuno iskren, ja sam mislio na vašeg šefa partije, jer je on taj koji predlaže poslaničku listu, on je taj koji u suštini se bori ko će da vodi Vladu ili neće da vodi Vladu. Ja mislim za tog čovjeka da je on snažno povezan sa mafijaškim strukturama i lično mislim da pripada tim strukturama. Zbog toga sam to i rekao. Evo da vam precizno odgovorim. Hvala vam.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Izvolite. Poslanik Simović.

MILUTIN SIMOVIĆ. Poštovani predsjedniče, ja mislim da se pominju ljudi koji nijesu prisutni u ovom Parlamentu, a evo prije 10 minuta iz ovih klupa čula se potpuno druga logika od koje se tražilo da se ne pominju ljudi koji nijesu prisutni u ovome domu. Lider te partije demantuje svoga poslanika upravo pominjući čovjeka koji nije ovdje. Dajte, batalite se više toga posla. Dajte da vodimo ovdje dijalog. Imate preko puta sebe kolege i nemojte da iz dana u dan manipulišete i govorite neistine. Ja misilm da je ovo povreda Poslovnika i ja zbilja mislim da u narednim danima i satima treba da poštedimo jedni druge toga. Dosta je uvreda, dosta je neistina. Jučerašnji dan je obilježio upravo vaš najveći faul od kad sam ja u ovoj Skupštini ovdje. Teza da je poslanike DPS-a u ove klupe dovela mafija je uvreda svih ovih poslanika, to je uvreda naroda koji nas je glasao, a vi znate da je to ubjedljiva većina naroda u Crnoj Gori. Znate da je to tako bilo i da će to tako da bude u budućnosti. Izabrali sun as I dali nam svoju volju da zastupamo njihove interese. Ne samo za interes njihov nego za interes cijelog naroda Crne Gore.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala vam. Kolega Simoviću, ja sam malo prije rekao za političke ličnosti, za ličnosti koje su u političkom životu da im se imena mogu ovdje pominjati. To je ime iza kojeg sam


- 130 -

ja stavio svoje ime na listi, to je ime nosioca naše liste i to se podrazumijeva da može biti predmet rasprave i tu neću prekidati nikoga. To je isto kao da pomenete bilo kojeg poslanika, taj princip važi. Politički su ... svi koji u njoj učestvuju i mogu biti spomenuti. Tako da taj dio se ne odnosi, znamo šta se odnosi po Poslovnku na porodice ,na privatne stvari i tako dalje. Tako da ni vas ni kolegu Mandića neću opominjati oko takvih kvalifikacija... bez ako hoćete da dam ponovo gospodinu Simoviću. Samo izvolite.

ANDRIJA MANDIĆ: Ja vam moram priznati da poslanici Nove srpske demokratije i ja lično imamo vrlo visoko mišljenje o Skupštini Crne Gore i smatramo je najvažnijom intitucijom u Crnoj Gori i mislimo da suverenost ove zemlje upravo se transponuje preko poslanika koji su neposredno izabrani i da je ta suverenost koncentrisana prvenstveno ovdje u Skupštini Crne Gore i kada šef parlamentarne većine, odnosno, onaj koji je nosio listu parlamentane većine, svojom voljom, ne želi da bude u ovom Parlamentu to ne služi, vjerujte, na čast ni njemu ni ovom Parlamentu. Mogao je slobodno da bude ovdje pored gospodina Vukovića, da polemiše sa poslanicima opozicije, jer gdje treba da se nalazi neko ko učestvuje na izborima, nego da se nalazi u Parlamentu, ako želi da da na značaju ovom Parlamentu i ako želi ove naše oštre ocjene da demantuje, da iznese neke kontraoptužbe treba da bude tu. Ja se ne osjećam odgovornim zato što neko ne želi da bude u Skupštini Crne Gore, a ima mogućnost da bude.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Želite li vi minut da razjasnimo stvari, radi se o principu našeg rada i polemisanja? Izvolte.

MILUTIN SIMOVIĆ: Kolega Mandiću, ja zbilja mislim da bi mi trebali da u narednom periodu spustimo malo loptu, da se posvetimo dnevnome redu i da što više u narednim danima energije, vremena, tolerancije, spremnosti za dogovor, za kompromis utrošimo na pripremi kako bi izborni zakon što prije došao u ovu Skupštinu i taj zakon usvojimo, jer upravo to će biti ispit odgovornosti svih nas u ovom Parlamentu. Ja mislim da je to mnogo korisnije i važnije nego što ćete trošiti vrijeme pominjući lidera Demokratske partije socijalista. Ne bježi taj čovjek niti je ikada bježao od bilo kog izazova. Čekali ste jedva i tražili ste da ode, ovo je sada nova poruka, tražite gospodina Đukanovića da se pojavi ponovo, da bude profesionalni političar. Biće. Tu je on, prisutan je on...

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala vam. Razjasnili smo se sad, to smo i do sada znali ali da bude do kraja jasno. Kolega Murić i završnu riječ će imati, kolega Damjanović. Izvolite.

ŠEFKIJA MURIĆ: Zahvaljujem, gospodine predsjedniče.Poštovane kolege, poštovani građani, uvažena predsjednice Vrhovnog suda, Ja ću pokušati da komentarišem djelove vašeg izvještaja koji ste dostavili i koji


- 131 -

je tema dnevnog reda, a počeću od onog uvodnog dijela gdje ste vi kazali, odnosno, prepoznali nešto što je prepoznala i evropska komisija i što je aktuelno ovih dana, a to su izmjene Ustava u dijelu izmjene izbora predsjednika Vrhovnog suda i sudskog Savjeta. Znači to ste i vi naveli u vašem izvještaju, ne želim dalje da to komentarišem, jer će ipak to biti tema u Parlamentu i Parlament će reći koji ćemo model mi usvojiti i kako će stvari ići dalje u tom pravcu. Drugi segment koji želim da komentarišem iz vašeg izvještaja je vaša aktivnost na međunarodnom planu i tu želim da se osvrnem na ovu ljetnju školu za mlade sudije. Radi se o edukaciji. Shvatam da je ovo bila međunarodna edukacija jer se održala u gradu u Albaniji, kako sam razumio i mislim da je ovdje ili na nekom drugom mjestu možda bilo, u vašem izvještaju, mjesta za pripravnike i taj stav malo pojasnite, da pripravnici dobiju šansu da se dalje edukuju u ovom pravcu i da pokušaju, odnosno, da zajedno sa vašim aktivnostima i aktivnostima sudija mogu da polažu pravosudni ispit i da mogu da budu kasnije nosioci sudske vlasti. Na taj način bi obezbijedili jednu široku bazu i vi bi imali širi pregled i dobili bi sigurno na izboru i kvalitetu novih sudija. Znači, imaćete jednu veću bazu za izbor sudija i imaćemo sigurno i veći kvalitet u tom pravcu. Sledeći segement koji želim da komentarišem, a vezan je za izvještaj je što se čulo ovih dana, statistika i tabela. Znači statistika i tabela su nezaobilazna tema prilikom pravljenja ovakvih izveštaja. Statistika je nešto što se koristi u svakom izvješaju da bi prosto upoređivali ono što smo imali prije i što imamo danas. Za mene je to jako bitno i jako važno i taj tabelarni prikaz je vrlo važan za ono što je bilo prije i što se danas radi u sudstvu. Treći segment koji želim da komentarišem, a neću ga obrazlagati jer možda je vezan za informaciono komunikacionu tehnologiju i multimedij. U tom dijelu želim da vam dam punu podršku da istrajete na ovom projektu i da ga što više usavršavate i da ga uvijek primjenjujete i da pokušate da ga abgrajtujete kada god možete, jer ćete na taj način povećati efikasnost i transparentnost rada sudova. Samim tim i ovaj projekat “Otvorena vrata”, što imate na sajtu sudstva, je dobar zbog javnosti jer se na taj način javnost upoznaje sa aktivnostima i onim što vi prikazujete vezano za sudstvo. Osvrnuću se samo na opterećenost sudija. Rekli ste da u ovoj godini je opterećenost bila manja u odnosu na prethodnu za nekih 13,23%. Ovdje su podaci u sudovima kolika je opterećenost. Možete li nam reći postoje li standardi u ovoj oblasti, koliko bi jedan sudija mogao godišnje da ima predmeta? Kakva su vaša iskustva sa zemljama iz okruženja? Znamo da imate dobru saradnju, možda i taj podatak imate.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala vam. Mislim da će predsjednica na kraju u završnom izlaganju dati odgovore na vaša pitanja. Kolega Damjanović, a poslije toga predsjednica Vrhovnog suda. Izvolite.

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ: Zahvaljujem. Poštovana Skupštino, poštovani građani, gospođo Medenica, gospodine Kojoviću, Nakon naše rasprave na Odboru, mislim da je ovo pravo mjesto gdje bi gospođa Medenica trebala da odgovori na neka pitanja na koja nije bilo prostora i volje da se odgovori onda. Prije svega, potencirao sam u svojoj riječi tada nešto što ste dali u vašem izvještaju, a to je da je Konstitutivni savjet evropskih sudija usvojio tzv. magnakartu


- 132 -

sudija gdje se propisuju osnovni principi nezavisnosti pravosuđa od garancija nezavisnosti, šta su to organi koji su nadležni za garanciju nezavisnosti, pristup rada, transparentnost, etika itd. Pitao sam vas da to dovedete u vezu sa našim sadašnjim Ustavom. Ovo ne govorim slučajno. Na raspravi koju smo imali 4. marta kada smo govorili o mogućim ustavnim promjenama, vaš kolega gospodin Kojović je izvijestio sve nas ovdje da je prilikom donošenja ovog važećeg Ustava Vrhovni sud dao jednoglasne primjedbe koje tada nijesu bile uvažene. Pitao sam vas, shodno članu 23 sada Zakona o Sudskom savjetu, da li ste sada davali mišljenje na predlog izmjena Ustava koje je Vlada stavila u proceduru. Imajući u vidu da ste ovdje u izvještaju decidno napisali da bez ustavnih promjena nema nezavisnosti, sada vam sugerišem kao političar da se čuvate jakih riječi jer ste u izvještaju od prije dvije godine izjavili da je obezbijeđena nezavisnost pravosuđa. Sada kažete da bez ustavnih izmjena toga nema. Dakle, neće biti da može biti i u jednom i u drugom slučaju. Kada govorimo o ustavnim promjenama, mi jasno kažemo, u oktobru 2007. godine Socijalistička narodna partija Crne Gore nije glasala za Ustav. Ako Evropska komisija i svi mi sada kažemo da je ovaj važeći Ustav osnovna prepreka za kvalitetno nezavisno depolitizovano pravosuđe i moramo da ga mijenjamo, onda su svi oni koji su tada glasali za Ustav krivi što mi danas nemamo nezavisno depolitizovano pravosuđe. To je teza koja je jasna, jednostavna i neka se ovdje kaže. Nisam čuo da je bilo ko od kolega koji su glasali za Ustav, DPS, SDP, Pokret za promjene i Bošnjačka stranka se posuo pepelom i rekao - izvinjavamo se lošim ustavnim rešenjima. Sada ćemo da radimo mnogo pametnije, mnogo bolje, da dođemo do nekih rješenja koja su na fonu onoga što su evropski standardi. Jedna činjenica koju sam pomenuo više kao pikanterija, ovo je odluka o izboru predsjednika Vrhovnog suda, ovo Ustav. Nigdje u Ustavu nije definisano trajanje mandata predsjednika Vrhovnog suda. Shodno sadašnjem Ustavu, da ne ulazimo u način izbora kako vas bira parlament, odnosno na usaglašeni predlog itd, vaš mandat je neograničen. Ograničen vam je mandat kao predsjednika Sudskog savjeta, ali kao predsjednice Vrhovnog suda nije. Toliko o Ustavu. Ono što je, takođe, bitno jeste da mi ovdje imamo Predlog zaključaka Odbora za politički sistem. Mogu da najavim ovdje amandmane na te zaključke, u skladu sa Poslovnikom, jer danas rasprava traje i do kraja radnog dana imamo pravo da damo amandmane, gdje ćemo nešto raditi što smo pokušali prošle godine, što tada nije ovdje prihvaćeno u parlamentu, gdje smo ukazali na pet, šest ključnih stvari koje se danas pokazuju kao potpuna istina. Oko finansiranja pravosuđa tražili smo da se to jasno definiše da bismo za ovu godinu imali dobar budžet, nemamo ga, oko problema sa hiljadu i kusur lica koji čekaju izvršenje krivičnih sankcija u zatvoru, taj problem je i dalje ostao, oko problema koji sudovi imaju sa vjerodostojnosti isprava još uvijek je u fioci, Predlog zakona koji je raspravljen koji je tu kod predsjednika Parlamenta itd. Sve ono što smo tražili tada, a što nije bilo usvojeno, pokazalo se kao problem ove godine koji moramo da rešavamo. SNP će opet na tom fonu pokušati da pravovremeno svojim zaključcima upotpuni ovaj predlog da bi pravosuđe imalo kvalitetne uslove za punu depolitizaciju, nezavisnost itd. Nije nezavisnost samo to koliko će poslanika da bira pravosuđe. Mi smo u SNP-u rekli - radi li to 41 poslanik ili 54, to je manje bitno. Bitno je da taj predlog za predsjednika Vrhovnog suda dođe od strane struke, da ga 260 sudija ili koliko ih već ima zajednički predloži. Ako je to taj predlog, onda mi nemamo ovdje šta mnogo da radimo. Ako su sudije to prepoznale kao najbolje rešenje, mi smo tu da to u jednoj političkoj raspravi procijenimo i potvrdimo. Sa kojom većinom, to je, zaista, manje bitno, ako je procedura dobra.


- 133 -

Na kraju, želim da potenciram još jednu stvar. Mi od vas u SNP-u tražimo da vi utičete da se ovaj proces koji se zove proces deportacija završi po pravdi, po zakonu, a ne po političkim pritiscima kojih je bilo sijaset ovih par mjeseci. Presudu koju Apelacioni sud treba da donese, tražimo samo da bude po pravdi, po zakonu, a ne na političkim pritiscima .....očekujemo da odolite i pritiscima onih lica koji vas po sadašnjem Ustavu biraju i koji mogu tu mogućnost da iskoriste kao određeni pritisak na vas kako bi vi uticali na nekoga da donese presudu po volji pojedinaca iz parlamenta, a ne po pravdi i po zakonu. SNP nikad nije komentarisao nepravosnažne sudske presude, to ne radi ni ovoga puta. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Dame i gospodo, ovim zaključujemo raspravu o Godišnjem izvještaju o radu sudova u 2010. godini. Imamo još završnu riječ predsjednice suda. Izvolite, gospođo Medenica.

VESNA MEDENICA: Potpredsjedniče, zamolila bih da mi dozvolite da odgovorim na pitanje gospodina Kaluđerovića i na pitanja gospodina Damjanovića, a onda bih dala par rečenica u dijelu mog zaključivanja današnje rasprave. Juče sam govorila i, čini mi se, dosta jasno pojasnila različitost statističkog prikazivanja završenih predmeta u odnosu na Poslovnik o prikazivanju i vođenju statistike tužilaštva i sudova. Tužilaštvo vodi svoju statistiku po licima. Primjera radi, imaju jedan predmet, a 36 lica, i oni prikazuju po licima, a sudovi po predmetima. Tako da se desila ta razlika u ovom dijelu. Juče sam napravila uporedbu jer su predmeti iz dijela specijalizovanog odeljenja do sada od onih što su ostali na kraju sudijske godine završeni, samo je dvanaest ostalo iz oblasti sa elementima koruptivnosti i samo sedam iz organizovanog kriminala. Kada to prevedemo na broj lica statistika ide u korist sudova. Sada smo mi završili 70%, po predmetima, a za tužilaštvo to je 20%, jer je manje bilo prijavljenih lica. Predmeti se završavaju, glavni pretresi se zaključuju, odluke se objavljuju, a tužilac samo evidentira da je predmet okončan kada dobije pismeni otpravak. Mi imamo rok za pismeni otpravak. Ako je predmet završen početkom decembra, imamo rok od trideset dana, odnosno dva mjeseca u složenim stvarima, pa dobijemo presudu 15, izvještaj je do 31, mi prikazujemo taj predmet završenim, a tužilaštvo zaključuje sa 31.12. i za njih je taj predmet nezavršen. U tome je ta razlika, inače druge razlike nema. Što se tiče predmeta Mis Pat, imate potpuno pravo. To je problem koji već dugo traje. Tu se mijenjala nadležnost iz osnovne u višu, iz više u nižu i dugo su se potraživala lica koji su počinioci tog krivičnog djela, barem po optužnici. Sada sam obaviještena da je problem što u Crnoj Gori na listi tumača nema nijedno lice evidentirano tumač za romski jezik. Jednom od optuženih je obavezan tumač i on to traži i pretres ne može krenuti, znači mora se prekinuti i ići u proceduru da se traži neko ko poznaje romski jezik, koji ispunjava uslove i koji će u zakonskoj proceduri biti postavljen za tumača. Što se tiče krivičnih djela protiv života i tijela, kao što vidite, svakog dana imate jednu, dvije, tri, pet presuda. Na kraju sudijske godine, ostalo je samo 111 predmeta na nivou svih sudova za ta krivična djela, gdje je i mimo ubistava predviđeno, ustvari na nadležnosti dva viša suda, i mimo ubistava imamo tu i krivična djela pokušaj ubistva. Nadam se da sam odgovorila.


- 134 -

Što se tiče kolege Murića, ja bih samo podsjetila, da što se tiče obuke tužilaca ona je i te kako planirana. Svake godine predsjednici sudova moraju da naprave plan obuke i da rade sa pripravnicima, zatim nakon položenog pravosudnog ispita oni u Centru za edukaciju imaju mogućnost, ukoliko polože ispit prijemni da devet mjeseci pohađaju inicijalnu obuku koja im daje punog osnova da mogu kasnije aplicirati za sudiju. Što se drugog dijela tiče, njihove pripreme za polaganje pravosudnog ispita na nekoliko fakulteta organizovane su stručne rasprave i pomoć tim kandidatima koji žele da se opredijele za pravosuđe da lakše polože pravosudni ispit. Takođe, postoji pravilnik o orjentacionim mjerilima, tako da se tačno zna u kojoj nadležnosti, po kojoj materiji, koji sudija mora i može da završi određeni broj predmeta. To je ono što mi cijenimo kao ispunjenje sudijske norme. Taj pravilnik postoji i u zadnje dvije godine je, povećana norma sudijama, tako da su sudije i suviše opterećene. Kolega Damjanović je napravio uporedbu onoga što se konstatovalo u izvještaju od prije dvije godine sa onim što konstatujemo u ovom izvještaju. Ja i danas tvrdim da smo mi samostalnost i nezavisnost sačuvali, međutim, bili smo i dovoljno profesionalno ozbiljni da shvatimo poruku i preporuku Evropske komisije koja vidi politički uticaj na sudove u dijelu načina izbora predsjednika suda. Niko ne može osporiti ovako dobre rezultate što je sudstvo postiglo i onda je nekako otužno da se oni devalviraju zbog ovog načina izbora i zato smo prepoznali da se zakonom to ne može izmijeniti već samo promjenom Ustava koju Ustav inače u svom članu 124 reguliše taj način izbora. Što se tiče vašeg očekivanja i traženja da se u Apelacionom sudu odluči po zakonu, to od mene nemojte tražiti. To Ustav traži od svakog sudije pojedinačno. Moraju da sude po Ustavu i po zakonu, odnosno, na osnovu činjenica u jednoj raspravi koja mora biti provedena u zakonskoj procedure, uz punu ocjenu dokaza. I na kraju i ja ću početi od Magna karte, jer nijesam slučajno u svom uvodnom izlaganju doslovice prepisala šta kaže i konsultativni Savjet evropskih sudija koji je usvojio fundamentalne principe 19. novembra 2010. takozvana Magna karta. Samo iz tog dijela da vas ne bih opterećivala sledeće. Država će obezbijediti ljudske, materijalne i finansijske resurse neophodne za pravilno funkcionisanje sudskog sistema. Da bi se izbjegao nezakoniti uticaj sudije će primati adekvatnu nadoknadu i biće im obezbijeđena adekvatna penzijska šema koja će se utvrditi zakonom. Ambijent koji je stvoren u zadnjih par mjeseci, a u kojima sudije ostvaruju svoju funkciju, ni malo im ne ide u prilog. Vidjeli smo da je sada jedan ambijent tako stvoren da je najteže obaviti sudijsku funkciju. Nije samo njihova samostalnost ugrožena time što finansijski sudstvo nije nezavisno. Ugrožena je izgovorenom riječi, ugoržena je i onim što smo malo prije govorili. Mi imamo 57 novih sudija. Oni treba da grade svoju sudijsku karijeru. Ako imamo svojevrsne hajke i stvaranja ambijent očekivanih odluka uopšte ne možemo garantovati kako će se oni odazvati prema svom konačnom pozivu i da li će možda se prepasti i možda ići u prilog očekivane odluke. Dozvolimo da sudovi sude samostalno i nezavisno i stvorimo ambijent njegovog potpunog, samostalnog odlučivanja. Ja želim da se zahvalim ovom Parlamentu na raspravi koja je ovdje vođena, raspravi koja je izuzetno korektno povedena svim onim problemima koje je prepoznala sudska vlast i problemima koje želimo zajedno riješiti. Vjerujte ja sam se umorila. Tri godine pričam o materijalnom statusu službenika i namještenika, stručno saradničkog kadra i upravo kada sama dolazila danas ovdje poslali su mi jedno pismo gdje kažu da ne žele ostati u pravosuđu, jer 400 eura njima ne garantuje egzistenciju.


- 135 -

Vi drage kolege, morate biti do te mjere profesionalno ozbiljni da shvatite problem da ako nemamo mladog kadra i ako ga ne stimulišemo nećemo imati ni budućnost sudstva. Time što sam samo izgovorila to da su niske plate ja im ništa nijesam pomogla, time što ste vi konstatovali da je to tako, ni vi im nijeste pomogli. Daj zajedno da napravimo neki novi model njihovog nagrađivanja i daj da pomognemo materijalni status sudija, namještenika, stručnih saradnika i da ovo krene još bolje. Sudstvo nikada ne može biti bez problema. To je takav sistem koji probleme mora imati, ali ih mora na vrijeme uočiti i na pravi način rješavati. Tu smo da nam svi pomognete, a mi da budemo samostalni, nezavisni ali i te kako odgovorni i pred samim sobom i pred sudskom vlašću i pred vama. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER. Ovim smo zaključili ovu raspravu o Godišnjem izvještaju o radu sudova u 2010. godini. Prelazimo na sledeću tačku dnevnog reda. To su tri izvještaja, shodno dogovoru koja ćemo raspraviti zajedno, a to su: Izvještaj o radu zaštitnika ljudskih prava i soboda Crne Gore za 2010. Godinu, Posebni izvještaj zaštitnika o ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenje i Posebni izvještaj zaštitnika o stanju ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u ustanovama. Izvjestioci odbora za ovu tačku dnevnog reda su doktor Halil Duković, Ervin Spahić i doktor Fahrudin Hadrović. Da otvorim pretres. Izvolite.

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ. Gospodine potpredsjedniče, prije nego što obavite pretres dogovor je da danas objedinimo raspravu izvještaja ombudsmana sa dva posebna izvještaja. Jedan koji se tiče ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u ustanovama i drugi koji se tiče ostvarivanja prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenja. Dakle, rasprava je objedinjena i sada jedno pitanje za vas i za sve nas ovdje. Kada je takva rasprava bila na matičnom odboru, pošto su u pitanju dva nezavisna izvještaja, prvi put napravljen ove godine u toj raspravi su učestovali i predstavnici institucija na koje se izvještaji odnose. Dakle, u ime Ministarstva finansija bio je neki gospodin Radulović koji je u nekoj komisiji za egalizaciju, a u ime ministarstva su bili gospodin Strahinja i gospođa Mijušković, kao relevantni,respektabilni ljudi koji mogu i treba da učestvuju u raspravi koja se tiče dva odvojena izvještaja. Zašto oni sada nisu ovdje na plenumu gdje je veća potreba za njima i da li može ombudsman i kolege poslanici u radu sa ombudsmanom razjasniti sva pitanja koja se tiču i rada ove dvije institucije?

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Hvala, kolega Damjanoviću. Pitanje je naravno na mjestu, samo izvještaj se tiče ombudsmana, naravno, pretpostavljam da bi bilo korisno da su predstavnicu tu, ali oni nisu ovlašćeni predstavnici i vjerovatno je u tome nesporazum. Moguće je da smo trebali ranije razmišljati o tome, ali u ovom času teško da možemo promijeniti nešto. Korisni bi bili predstavnici koji su učestvovali i ostali u Vladi, ali vjerovatno ni Vlada nije na vrijeme ovlastila ili predvidjela to kao ni mi. Tako da vas molim da to uvažite i da ne sumnjate da će predstavnici ombudsmana imati mogućnost da nam odgovore u korektnoj mjeri. Vi ste proceduralno. Izvolite.


- 136 -

NADA DROBNJAK: Na osnovu člana 137 Poslovnika Skupštine Crne Gore Odbor za rodnu ravnopravnost, kao zainteresovani Odbor razmatrao Izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i vodio računa što Poslovnik kaže o tome da raspravu vodi prije matičnog odbora i na vrijeme dostavi mišljenje. Po članu 138 stav 2 Poslovnika matični odbor je dužan da razmatra mišljenje zainteresovanog odbora i da u izvještaju da naznaku o svemu tome. Pošto u Izvještaju matičnog odbora za ljudska prava i slobode nema da se Odbor za rodnu ravnopravnost ovim pitanjem bavio prosto i zbog javnosti i zbog zapisnika želim da kažem da smo mi to uradili. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER: Hvala Vam. Naravno, primjedbe su zaista u skladu sa Poslovnikom, ali ja mislim da mi ne bi, naravno, pravili probleme da uzmete riječ ako budete željeli da saopštite u ime Odbora to što ste proslijedili matičnom odboru. U pravu ste potpuno.Trebalo je matični odbor da razmotri i konstatuje tu činjenicu. Hvala Vam. Pitamo predlagača da li želi uvodno, dodatno obrazloženje? Izvolite. Ombudsman Šućko Baković.

ŠUĆKO BAKOVIĆ: Poštovani predsjedavajući, poštovani poslanici, dame i gospodo, U ovom obraćanju želio bih da iznesem nekoliko napomena u vezi sa Godišnjim izvještajem o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda za 2010. godinu i posebnih izvještaja koji su na dnevnom redu ovog plenarnog zasijedanja. Godišnji izvještaj o radu sadrži opšti statistički prikaz svih predmeta po kojima je Zaštitnik postupao, opštu ocjenu stanja ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori i preporuke i mjere koje Zaštitnik predlaže za otklanjanje uočenih propusta. Posebni izvještaji sadrže analizu i ocjenu stanja u ustanovama za zbrinjavanje mentalno oboljelih lica i u ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenja. Prilikom izrade izvještaja nastojali smo da ispoštujemo sve sugestije i predloge ovog parlamenta koje su date prilikom razmatranja prethodnog godišnjeg izvještaja. Izvještaji kao prikaz rada Zaštitnika temelje se na pritužbama građana, kontaktima sa građanima sprovedenim istraživanjima i zapažanjima Zaštitnika. U protekloj godini instituciji se obratilo 2.240 građana, od čega: 626 građana je primljeno u prostorijama institucije, a 1.617 građana obratilo se telefonom, elektronskom poštom ili neposredno kontaktiralo Zaštitnika prilikom posjeta opština u kojima su organizovani dani Zaštitnika. U toku 2010. godine institucija je imala u radu 561 pritužbu. Građani su se u izvještajnom periodu najviše žalili na rad sudova. Podneseno je 132 pritužbe. Međutim, iako je procenat pritužbi na rad sudova i dalje visok i iznosi 27,44%, sa zadovoljstvom možemo konstatovati da je broj tih pritužbi značajno opao u odnosu na ranije godine. Naime, u 2008. godini procenat učešća pritužbi na rad sudova iznosio je 41%, a u 2009. godini 31,61% od ukupnog broja primljenih pritužbi. Taj pad broja pritužbi, po našem mišljenju, rezultat je značajnog povećanja ažurnosti redovnih sudova u odnosu na ranije godine što potvrđuju i statistički podaci Vrhovnog suda Crne Gore. Na rad organa državne uprave podnesene su 92 pritužbe, na rad upravnih organizacija 40, na rad javnih službi i drugih nosilaca javnih ovlašćenja 68, na rad Uprave policije 36, na rad


- 137 -

organa lokalne uprave i lokalne samouprave 31, na rad Državnog tužilaštva 8, na rad privrednih društava i drugih pravnih lica preduzetnika fizičkih lica i organa i službi u drugim državama podneseno je 67 pritužbi i na rad ostalih organa 8 pritužbi. Od ukupnog broja pritužbi koje su sud i institucije imale u radu 2010. godini u izvještajnoj godini je postupak okončan u 484 predmeta ili 86%, dok je 77 predmeta prenijeto u 2011. godinu ili 14%. Pored rada na pritužbama u izvještajnoj godini bavili smo se i opštim pitanjima od značaja za zaštitu i unapređenje ljudskih prava i sloboda. U tom smislu posebno ukazujem na sprovedena istraživanja u oblasti ostvarivanja prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenje, stanja ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u ustanovama i stanja prostorija Uprave policije za zadržavanje lica lišenih slobode. U saradnji sa institucijama za zaštitu životne sredine izvršili smo mjerenje nivoa buke na određenim lokacijama u Budvi u toku turističke sezone. Takođe u oblasti zaštite prava djeteta sprovedeno je istraživanje o zadovoljstvu djece životom pod nazivom “Kako živiš”. Istrtaživanjem je obuhvaćeno 700 učenika uzrasta od 10 do 17 godina u osam osnovnih i tri srednje škole u devet opština Crne Gore. Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore u 2010. godini, polazeći od svojih Zakonom utvrđenih nadležnosti, podnio je predlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti nekih odredaba Pravilnika o tarifama za električnu energiju i uputio jednu zakonodavnu inicijativu i tri mišljenja na nacrte zakona. U ostvarivanju svojih prava građani su svakodnevno upućeni na organe javne uprave. Ovi organi često ne odlučuju -ćute. O zahtjevu građana ili neopravdano dugo vode postupak. U nekim slučajevima organi donose više puta istu i sličnu odluku o određenom zahtjevu građanina, iako je neposredno viši organ ili sud u postupku po žalbi, odnosno tužbi protiv tog akta utvrdio određene nepravilnosti u odnosu nezakonitosti i naložio njihovo otklanjanje. S toga su građani prinuđeni da više puta osporavaju u upravnom postupku i upravnom sporu konkretne upravne akte da se izlažu materijalnim troškovima i dugo čekaju zakonitu odluku. Smatramo da postupci za povraćaj obeštećenja imovinskih prava neopravdano dugo traju. Za šest godina primjene Zakona veoma mali broj zahtjeva je riješen za povraćaj obeštećenja. U velikom broju zahtjeva postupci nijesu ni započeti, tako da se u tim predmetima može govoriti o višegodišnjem ćutanju administracije. Time se bivšim vlasnicima imovinskih prava i njihovim zakonskim nasljednicima i pravnim sljedbenicima onemogućava da ostvare svoje Zakonom propisano pravo na povraćaj i obeštećenje. Povreda prava na imovinu i mirno uživanje imovine, kao i prava na zdravu životnu sredinu dešavaju se uglavnom zbog izgradnje objekata bez građevinske dozvole ili prekoračenja građevinske dozvole, nedosljedne primjene propisa iz oblasti urbanizma, građevinarstva i prostornog planiranja, neizvršavanja rješenja u otklanjanju nelegalno izgrađenih objekata, emitovanja buke, posebno preglasne muzike iz ugostiteljskih objekata i neprijatnih mirisa životinjskog porijekla. Pojave otvorene i prikrivene diskriminacije prisutne su u raznim segmentima društva i pored stvaranja dobrog zakonodavnog okvira za unapređenje ravnopravnosti polova. U praksi su žene još uvijek u nepovoljnijem položaju u odnosu na muškarce. Diskriminacija i kršenje načela ravnopravnosti polova najčešća je u području zapošljavanja i rada. Diskriminacija naročito pogađa ranjive društvene grupe, kao što su etnonacionalne manjine kao što su Romi i Egipćani. Zatim raseljena lica, lica sa invaliditetom i pripadnici GDP populacije.


- 138 -

U izvještajnoj godini nadležni državni organi i drugi subjekti sproveli su niz aktivnosti usmjerenih na poboljšanje položaja djece u Crnoj Gori. Posebno naglašavamo podnošenje inicijalnog izvještaja Vlade Crne Gore o primjeni UN konvencije o pravima djeteta, Komitetu Ujedinjenih nacija za prava djeteta kojim je pokazan jasan stav države Crne Gore da se u kreiranju svoje politike rukovodi unapređenje poštovanja prava djeteta i obezbjeđivanje potpune implementacije Konvencije u nacionalnom zakonodavstvu. Međutim, i pored preduzetih mjera život određenog broja dece u našoj zemlji pogođen je siromaštvom i izolovanošću. Ovo se prvenstveno odnosi na djecu sa smetnjom u razvoju, djecu smještenu u institucijama, djecu raseljenih lica i djecu pripadnika etničkih grupa Roma, Aškalija i Egipćana. Na kraju, polazeći od pritužbi građana, razgovora sa njima, naših zapažanja i sprovedenih istraživanja sa zadovoljstvom možemo konstatovati da u Crnoj Gori nema masovnog i sistematskog kršenja ljudskih prava i sloboda. Međutim, i dalje postoji problem neažurne državne uprave, neefikasne inspekcijske kontrole i nadzora u pogledu primjene zakona i nepostojanja odgovarajućih ekonomskih mjera i mjera socijalne zaštite, što dovodi do pojedinačnih povreda ljudskih prava i sloboda i prava ranjivih grupa stanovništva. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala Vama. Pitam izvjestioce odbora da li žele riječ? Ne, dobili smo izvještaje. Idemo sa raspravom, po dogovoru četiri sata objedinjena rasprava oko ove tri tačke dnevnog reda, dakle opšteg izvještaja, da ga tako nazovem, i dva posebna izvještaja. Prvo ću dati riječ predstavnicima klubova po dogovoru sa Kolegijuma i po metodu rada koju smo juče primijenili dva najjača kluba po 10 minuta, ostali klubovi po pet minuta. U ime Kluba Demokratske partije socijalista pravo na 10 minuta iskoristiće kolega Halil Duković, a nakon Vas koleginica Snežana Jonica. Izvolite.

HALIL DUKOVIĆ: Hvala, gospodine potpredsjedniče. Dame i gospodo poslanici, uvaženi ombudsmane, Obiman i kvalitetan izvještaj koji je danas ovdje pred nama samo potvrđuje činjenicu da je ova institucija zaživjela onako kako smo svi željeli i da ta institucija služi svojoj svrsi, to jest poštovanju i daljem razvijanju ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori. Po broju primljenih predmeta vidi se da ste stvarno imali dosta posla. Inače, da napomenem primili ste 481 predmet u izvještanjnoj 2010. godini. Najveći broj se odnosio na individualne pritužbe 412, 38 pritužbi je bilo od strane grupe građana, 27 po sopstvenoj inicijativi, a četiri pritužbe su bile anonimne. Ono što bih htio da podsjetim jeste, da je u preko 50% slučajeva zaštitnik ljudskih prava je konstatovao da nije bilo povrede ljudskih prava i sloboda. To je sigurno ohrabrujuće jer nam govori o tome da institucije u većini slučajeva rade po pravima i zakonu poštujući pravo svakog građanina i dobar je znak da se krećemo u dobrom pravcu. Takođe, još jedna činjenica, koja ovdje ohrabruje, jeste da je veliki broj predmeta od onih gdje je konstatovana povreda prava obustavljen, zato što su te nepravilnosti otklonjene u toku procesa. To samo govori da su naše institucije, sistemi institucije države spremne da


- 139 -

te nepravilnosti otklone što ipak ide samo u konstataciji da se ipak mi krećemo u dobrom pravcu. Ove dvije činjenice, to jest veliki broj predmeta gdje nije bilo kršenja ljudskih prava kao i otklanjanje povreda u toku postupka, govore još i to da se Crna Gora ne zalaže samo deklarativno za razvoj ljudskih prava i sloboda, već da to radi i da se to vidi i na djelu. Naravno, mi kao relativno mlada država sa mladim institucijama uvijek možemo i pogriješiti ali želja da se to brzo ispravi govori o našoj želji i opredjeljenju institucija da se moraju poštovati ljudska prava i slobode i da oni to u velikoj mjeri i rade. Istakao bih još jednu činjenicu iz izvještaja, a to je da je u jednom broju pritužbi ne tako malom, Ombudsman konstatovao svoju ne nadležnost, što može ići u prilog i nedovoljnom poznavanju institucije što je razumljivo jer ne mogu svi građani poznavati cjelokupno pravo, ali u drugom pokazuju i da se ljudi interesuju za svoja prava i da koriste sve institute za zaštitu svojih prava. Mogu slobodno konstatovati da u svim oblastima koje su date u ovom izvještaju, data je jedna realna slika stvarnog stanja, vidi se gdje smo napredovali a gdje još trebamo to uraditi, a date su i preporuke kako to i otkloniti. S tim u vezi izdvojio sam jednu oblast koja se tiče prava djeteta i koja svima može pomoći da sagledamo jedan problem koji možemo riješiti i u dovoljnoj mjeri pomoći djeci, a time i roditeljima i društvu u cjelini. Naime, radi se o jednom istraživanju pod nazivom “Kako živiš” gdje se naš Ombudsman pridružio ombudsmanima Evrope. Radi se o prikupljanju dječijih mišljenja i stavova u vezi sa prilikama u kojima žive. Šta bi trebalo da jednu realnu sliku stanja u kojima naša najmlađa populacija i naša budućnost živi, da sagleda njihove potrebe, probleme i način kako to riješiti. Naime, ovo istraživanje je sprovedeno u osam osnovnih i tri srednje škole u ukupno devet opština Crne Gore od krajnjeg sjevera do juga.Obuhvaćena su ta djeca školskog osnovnog i srednjeg obrazovanja i odgovarala su na skoro 194 pitanja, koliko sam vidio. Ali, ono što je najbitnije zbog čega ističem ovo istraživanje jeste, da su djeca u tom istraživanju pokazala da imaju viška slobodnog vremena, a da najveće nedostatke navode kao nedostatke sportskih objekata, sportskih sala, sportskih terena. Naravno, i preporuka Ombudsmana je da je potrebno izgraditi što više tih sportskih objekata i pridružujem se toj preporuci i jedan apel za sve i opštine, a i Ministarstvo sporta da se pozabavi ovim problemom, da ta djeca dobiju te fiskulturne sale, posebno na sjeveru, da dobiju sportske objekte i sportske terene jer time zadovoljavamo višestruke potrebe te djece. Prije svega, sport je najbolji način borbe protiv droge, drugo, dovodi do zdravog razvitka djece, treće, mnogo će nam se manje dešavati takozvana maloljetnička delinkvencija, a i ono najnovije što se u zadnje vrijeme dešava- organizovane tuče učenika. Zbog toga i preporuke koje je uputio Ombudsman apsolutno podržavam. Što se tiče dva posebna izvještaja, moram napomenuti da je ovo prvi put da je jedan odbor, a to je Odbor za ljudska prava zatražio dva posebna izvještaja, a to samo ide u prilog da mi stvarno želimo da sve probleme u Crnoj Gori sagledamo u cjelini, da ih otvorimo i da ih prikažemo na način kako bismo što bolje i što kvalitetnije mogli riješiti sve te probleme. Što se tiče izvještaja o ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenja potrebno je reći da rad komisija nije bio željenom dinamikom i da oni nijesu mogli riješiti sve predmete što zbog kadra, što zbog obimnosti materijala. Da podsjetimo da su komisije do sada primile ukupno preko 10 hiljada predmeta, da je ukupno riješeno 2.700 zahtjeva i da bi, kada bi pojedine komisije radile ovim tempom, trebalo negdje od


- 140 -

25 do 30 godina da bi se svi predmeti završili. Zbog toga je i neophodno ubrzati rad ovih komisija, osnažiti ih u kadru, a po mogućnosti profesionalizovati kako bi njihov rad bio mnogo efikasniji. Kada smo kod ove problematike potrebno je napomenuti da su Fondu za obeštećenje do sada pristigla 1.094 konačna rješenja kojim je bivšim vlasnicima ili njihovim naslednicima, utvrđeno pravo na obeštećenje u iznosu od 181. 351.000 eura, a kada svi predmeti budu riješeni vjerujemo da će ta cifra biti mnogo veća. Biće to veliko opterećenje za Budžet, ali cilj i jeste da se taj postupak restitucije vrati, da se vidi koliko je stvarno potraživanje lica obeštećenih oduzimanjem imovine i da se onda sagleda način na koji će se to riješiti. Da kratko napomenem da ovaj izvještaj o stanju ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u ustanovama je evidentan napredak u ovoj oblasti ali stoji konstatacija da je potrebno još uraditi. Većina preporuka ide u pravcu ekonomske moći države, preporučuju se što veći objekti, što veći standardi , veća uposlenost profesionalaca, lica profesionalno obučenih za rad sa ovakvim licima. Nažalost, ekonomska situacija dozvoljava onoliko koliko sada dozvoljava, ali je primjetno da je i tu napravljen napredak. Interesantno je da se i preporuke Ombudsmana poklapaju sa agendom Vlade Republike Crne Gore, da je i ona prepoznala iste te probleme i nadam se da će se u dogledno vrijeme većina problema riješiti. Na kraju, želim da istaknem da smo mi u Odboru za ljudska prava i slobode Izvještaj ombudsmana podržali u stopostotnom dijelu. Znači, svi smo bili za ovaj izvještaj, pa se tako nadam da ćemo to danas i ovdje uraditi. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala vama. Sada molim koleginicu Jonicu da iskoristi pravo na učešće u raspravu u trajanju od deset minuta, u ime Kluba SNP-a. Izvolite.

SNEŽANA JONICA: Hvala, potpredsjedniče. Dame i gospodo poslanici, poštovani građani, predstavnici institucije ombudsman, dakle ombudsmane i zamjenice, Na početku želim da konstatujem da danas osim Izvještaja o radu institucije ombudsmana za prošlu godinu, dva posebna izvještaja, i to Izvještaj o stanju ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u ustanovama i Izvještaj o ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenja, upravo zbog činjenice što je Socijalistička narodna partija Crne Gore tražeći na Odboru za ljudska prava, zajedno sa kolegama, nakon toga preporučila Skupštini da se obaveže institucija ombudsmana da uradi ovakav izvještaj, i jedan i drugi. Moram da konstatujem da je činjenica da su kroz ova dva izvještaja jasno odslikane sve okolnosti i problemi koji dovode do lošeg stanja u okviru ove dvije oblasti, potvrdila činjenicu da smo bili u pravu kada smo tražili da se upravo rade posebni izvještaji za ove dvije oblasti. S druge strane, mislim da je činjenica da je Skupština bila u pravu, tražeći ova dva posebna izvještaja. Mislim da je činjenica da je Skupština tražila dva posebna izvještaja obavezivala i Skupštinu da obezbijedi posebnu raspravu o ova dva izvještaju, imajući u vidu važnost tema i činjenicu da upravo razmatrajući ove izvještaje i preporuke obmudsmana možemo i da definišemo načine rešavanja problema koji su očigledno konstatovani kroz sve ono što je napisano u ovim izvještajima.


- 141 -

Ono što želim na početku da kažem, a što se odnosi na ukupan Izvještaj o radu institucije Ombudsmana, ako imamo u vidu da je izvještaj indikator poštovanja ustavnih i zakonskih prava građana u prethodnoj godini, a takođe i konstataciju sa kraja izvještaja, a to je da je poštovanja prava i sloboda građana u 2010. godini od strane organa javne uprave i njen odnos prema građanima da se ne može ocijeniti zadovoljavajućim i da dalje ima pojedinačnih slučajeva kršenja ljudskih prava i sloboda, ali i grupnih kada su u pitanju ranjive grupe na koje je ukazano u izvještaju. Moramo konstatovati je da je upravo sadržina ovog izvještaja na jedan kvalitetan način nešto što ukazuje na bolne tačke u funkcionisanju našeg sistema i na upravo prostor na kojem se upečatljivo i u kontinuitetu krše pojedinačna prava naših građana. S druge strane, moram da naglasim da je sadržina ovog izvještaja ukazala na jedan kvalitetan pomak i u radu institucije ombudsmana i u načinu pravljenja izvještaja institucije ombudsmana gdje na jedan izuzetno precizan način se definišu ocjene, zaključci i preporuke, ali sagledava se i ono što je prepoznato kao loše stanje u oblasti ljudskih prava i sloboda. Međutim, očekivala sam od ombudsmana da u uvodnom izlaganju, nakon što kaže sve ono što ima vezano za sadržinu izvještaja i za sagledano stanje u oblasti ljudskih prava i sloboda sa pozicije institucije ombudsmana, uradi i sljedeće. Očekivala sam da se na prvom mjestu zahvalite Parlamentu, a posebno predsjedniku Parlamenta što već godinu dana drži u fioci vaš zahtjev za imenovanje zamjenika zaštitnika, iako ste ga u skladu sa zakonom poslali još 30. juna prošle godine. Očekivala sam, takođe, da se zahvalite i svima nama u parlamentu što smo vam Zakonom o zabrani diskriminacije dali ulogu institucionalnog mehanizma za zaštitu od diskriminacije, a onda smo nakon toga nečijim tendencioznim odugovlačenjem donošenja Zakona o ombudsmanu onemogućili da taj posao radite na kvalitetan način. Očekivala sam da nam se zahvalite svima, ali onako kako su zaslužili, što smo vam dali duplo manje novca od onoga što vam je neophodno da sve ono što su vam dali u nadležnost radite u skladu sa onim što su preporuke međunarodnih institucija. Zakon o zaštitniku ljudskih prava i sloboda nije na dnevnom redu ni ove Skupštine, iako je negdje neko ko se bavi evropskim integracijama u Ministarstvu nadležnom za to pitanje, razgovarajući sa predstavnicima Evropske unije, rekao da je on u skupštinskoj proceduri na dnevnom redu, i pitanje je kada će biti. Očigledno se mi ne bavimo rješavanjem onih obaveza koje imamo i donošenjem propisa koji će omogućiti primjenu onih koje smo prethodno donijeli, nego rješavanjem nekih pojedinačnih i partijskih interesa onih koji i ovaj zakon koče i koji imenovanje zamjenika drže u fioci. Nema veze što je Venecijanska komisija skrenula pažnju da je potrebno ojačati finansijske, materijalne i ljudske kapacitete institucija ombudsmana. Nema veze što nam je to rekao i Savjet Evrope, nema veze što nas je na to upućivao godinama i Komitet Ujedinjenih nacija za borbu protiv diskriminacije. Bez obzira što smo ovdje više puta konstatovali da svi upućuju na to da je potrebno obezbijediti finansijsku, kadrovsku i jačanje ljudskih potencijala u instituciju ombudsmana, nema veze što je sedmi uslov Evropske unije implementacija antidiskriminacionog zakonodavstva, ovdje postoje neke fotelje, neke ideje, neke ambicije za pozicioniranje određenih ljudi zbog kojih je potrebno promijeniti neke starosne granice, namjestiti, nacrtati neke ljude na nekim mjestima i onda će se valjda riješiti svi problemi u Crnoj Gori i onda ćemo vidjeti koja je mjera patriotizma onih koji to rade i zbog čega to rade, kada dođemo u poziciju da nas ponovo opominju da smo zbog toga što jedan dobar zakon koji je prošao u načelu sa dvotrećinskom većinom ovdje odlučio neko da stavi ad akta. Sada imamo drugi zakon koji nije prošao matični odbor,


- 142 -

zbog kojeg nas opominju, koji je poslat ili nije Venecijanskoj komisiji, ako su to tražili od nas, ako jeste nije poslat zajedno sa amandmanima kolji su na njega uloženi. To je sve prilog činjenici da je ovaj izvještaj dobar i da sam u jednom momentu na Odboru odlučila da vas pitam zašto ste uradili pogrešnu stvar, zašto ste počeli da se miješate u svoj posao? Dok se ombudsman nije miješao u svoj posao, a to je bilo prije godinu i malo više, dok je izvještaj bio vrlo polovičan i površan, niko nije imao problema sa tim da da više ovlašćenja ombudsmanu, da mu obezbijedi više nego što je neophodno, i zakon je bio u mnogo boljoj poziciji ovdje u parlamentu. Od momenta kada smo počeli da dobijamo realne slike stanja u određenim oblastima, od momenta kada smo instituciju ombudsmana dobili pravog zaštitnika ljudskih prava i sloboda, počeli smo iz ove institucije koja treba, s druge strane, da obezbjeđuje sa pozicija koje ima, da upravo kočimo takav rad institucije ombudsmana i negdje treba da prepoznamo ko i zbog čega sve to radi. Osvrnuću se na ono što su preporuke koje se tiču Izvještaja koji se tiče oblasti ostvarivanja prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenja. Ovaj oblast na koju smo ukazivali prilikom prihvatanja izvještaja prošle i predprošle godine i nešto što je očigledno prostor u okviru kojeg je država pokazala izuzetno neodgovoran odnos kada se govori o pravima naših građana na ostvarivanja povraća i obeštećenja. Počeću od toga da je država načinom formiranja prvih opštinskih komisija i definisanjem roka za podnošenje zahtjeva koji je bio zbog lošeg zakonskog rješenja različit u svakoj opštini u Crnoj Gori, napravila početno loš pristup, pa da je onda način tumačenja tih rokova način objavljivanja odluka o formiranjima komisije doveo do problema u određenim gradovima i do odbacivanja preko 120 zahtjeva u Ulcinju za jedno jako interesantnu teritoriju koja je i danas predmet nekih drugih tema u Crnoj Gori. Takođe, naglasiću da je država, iako je bilo preporučeno da se mnogo više bavimo povraćajem nego obeštećenjem, napravila drastičnu nesrazmjeru između obeštećenja i povraćaja, suprotno onome što je bio cilj zakona. Komisija za ujednačavanje prakse je, umjesto da ujednači praksu i potpomogne što brže ostvarivanje prava povraćaja i obeštećenja, upravo prepoznata kao kočnica koja usporava rješavanje po ovim predmetima, a da s druge strane ova komisija nije doprinijela ujednačavanju prakse komisija u odnosu na to što je bila njena nadležnost. Iz tih razloga smo naročito smatrali da je gospodinu Raduloviću koji je u toj komisiji, koji je predstavnik Ministarstva finansija danas ovdje bilo mjesto, kako bismo sa svih aspekata mogli sagledati ovaj problem, ali kako bismo mogli prepoznati sa njihove strane na koji način misle realizovati preporuke koje su jasno definisane u ovom izvještaju. Takođe, ako uzmemo u obzir sve one činjenice koje ukazuju na propuste i na nedovoljnu ažurnost određenih komisija, možemo opet adresirati ne tim komisijama koliko suštinski Ministarstvu finansija koje je definitivno odgovorno za probleme koje su te komisije imale, razlog su zbog kojeg smo smatrali da predstavnik Ministarstva finansija mora biti ovdje. Podsjetiću da je u izvještaju posebno naglašena neažurnost barske i bjelopoljske komisije, a jedan od razloga je činjenica da je rad bjelopoljske komisije više mjeseci bio blokiran zbog toga što nisu imali prostorne uslove, odnosno nisu imali prostor u kojem mogu da rade, a da je rad barske komisije bio blokiran više od pola godine zbog toga što je predsjednik komisije podnio ostavku, a drugi nije odmah izabran nego se čekalo više od šest ili sedam mjeseci do izbora. U tom periodu je rad bio blokiran, a Ministarstvo finansija je bilo nadležno za imenovanje. Uprava za nekretnine, takođe se oglasila nenadležnim za vođenje evidencije imovine koja je predmet restitucije. Smatram da je to uslov za stvaranje osnova pravne sigurnosti i da je to nešto što je takođe, a imajući u vidu način na


- 143 -

koji vam je Uprava za nekretnine odgovarala kako nema vremena, tema za razmišljanje ko, gdje i na koji način koči sve ovo što je ostvarivanje osnovnih prava ovih građana. Na kraju, ono što želim da zaključim kao lošu ulogu Vlade, kada je u pitanju proces restitucije je činjenica da je Vlada ponudila otkup duga po osnovu obeštećenja u vrijednosti od 30% realne vrijednosti, što smatram svojevrsnom ucjenom u odnosu na građane koji su u lošoj finansijskoj situaciji, kada nemaju kapacitet da čekaju 20 godina za isplatu duga po osnovu obeštećenja, dolaze u poziciju da ne prihvataju takvu ponudu i na taj način dobijaju 30% od realne vrijednosti onoga što imaju, nakon što su na sve to sačekali i taj cijeli niz. Izvještaj o radu institucije ombudsmana, ukazuje na činjenicu da ova institucija može na kvalitetan način da sagleda stanje u oblasti ljudskih prava, da da kvalitetne preporuke i da može drastično da doprinese poštovanju ljudskih prava i sloboda. Ova dva posebna izvještaja su nam od bitnog značaja, u cilju sagledavanja stanja u ovim oblastima. U tom smislu, želim da pohvalim instituciju koja sa ovako ograničenim kadrovskim kapacitetima, i finansijskim, i svim ostalim, bez zakona, radila svoj posao. Očekujem da ćete do kraja zahvaliti svima onima koji zaslužuju na svemu onome što su uradili da ne možete da radite svoj posao na način na koji ste spremni. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Sada molim Ervina Spahića koji će govoriti u ime Kluba SDP-a, a onda kolega Emilo Labudović, u ime Kluba Nove srpske demokratije.

ERVIN SPAHIĆ: Prvo bih imao jedno pitanje za ombudsmana: Kada možemo očekivati izvještaj o poštovanju adekvatne zastupljenosti pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u državnim organima i organima lokalne samouprave? Kolika je njihova zastupljenost i da li se poštuje Ustav i zakon? Upravo ovih dana smo imali raspravu o Izvještaju o radu tužilaštva i sudstva. Danas smo imali podatak da je primljeno 57 novih sudija, a mislim da tu nemamo adekvatnu zastupljenost. Prema mojoj procjeni, barem Albanaca, Muslimana, Bošnjaka bi trebalo da bude 25%, koliko sam na brzinu uspio da vidim nema te zastupljenosti. Raćunajući na stalnost sudijske funkcije, na ovaj način se u dogledno vrijeme neće niko od njih zaposliti u ovoj instituciji. Budući da su skoro sva mjesta popunjena, čekaće se da neko prirodnim putem ode s te pozicije, da bi neko od tih pripadnika mogao da dođe do te pozicije. To stalno ponavljam, ali izgleda gluvom šaputati zaludan je posao. Želio bih na ovaj način malo da prokomentarišem vezano za Fond za obeštećenje, aktom, kako vi kažete, br. 013621 od 11. novembra 2010. godine. Obaviješteni smo da je kod Fonda do tada stiglo ukupno 1094 konačna rješenja kojim je bivšim vlasnicima, njihovim nasljednicima utvrđeno pravo na obeštećenje u ukupnom iznosu od sto osamdeset četiri miliona trista pedeset jedna hiljada nula pet eura i osam centi. Šta je, naime, ovdje zanimljivo? Ako pogledamo zakon, vidimo da je u zakonu predviđeno da ta cifra vezano za obeštećenje može da ide maksimalno do 10% od GDP-a, znači 0,5% godišnje. U 2004. godini je usvojen zakon, sedam godina je proteklo od kako smo počeli sa ovim procesom. Riješeno je svega 25,72%. Ako je GDP u Crnoj Gori približno tri milijarde, znači maksimalno se može ići sa obeštećenjem do 300 miliona. Mi smo samo na 25% riješenih zahtjeva od kojih nijesu svi iz ove oblasti koji su vezani za obeštećenje, došli do cifre od


- 144 -

184 miliona. To znači da će mnogi građani od ovih 75% koji čekaju da im se riješi pitanje, ostati kratkih rukava. Mi ćemo doći do cifre od 300 miliona, na 25% smo došli, ne znam koliko je vezano za obeštećenje, došli smo do tog podatka da je već prebačeno polovina od predviđenih sredstava zakonom koliko se mogu građani obeštetiti. Na taj način svi oni koji su tražili da im se u novcu obešteti jer je njihova imovina privedena namjeni ostati kratkih rukava. Prema ovom zakonu njih ništa neće sledovati. Šta se sada dešava? Upravo se dešava ono da nema volje da se vrati u naturi. Zašto. Ta zemlja, lokalna samouprava, rasprodaje se zemlja, jedan dio ide u Fond za obeštećenje, a ovima se kaže - ukoliko bude pravosnažna odluka, ukoliko vam se plati, mi ćemo vam u novcu obeštetiti. Od čega? Mi dolazimo do cifre kada neće imato od čega da se obešteti. Svega je sto dvadeset miliona, a 75% zahtjeva čeka da se riješi. Ovi koji u naturi očekuju ostaće i bez nature, jer se njima kaže - kada vi dokažete, a procesi dugo traju, vi ste to dobro konstatovali, da ovakvom dinamikom otprilike treba još 25 do 29 godina da se svi ovi predmeti riješe. Proces restitucije koji smo najavljivali na sva zvona, da se ispravi nepravda prema bivšim vlasnicima, očito neće imati nikakvog efekta. Ovo je jedan od osnovnih uslova, vi vidite i u izvještaju da se moraju obeštetiti, proces restitucije mora da ide. Imamo ogroman broj predmeta pred sudom u Strazburu. Vidim vaše preporuke. Izvještaj ste dobro uradili, tu ne možemo da krivimo vas, nego žalosno je što je stanje takvo, vi ste samo konstatovali prave činjenice. Ponovo ističem, jer ljudi očito ne znaju, čitajući dosljedno vaš izvještaj došao sam do tog zaključka. Jednostavno, trista miliona je predviđeno za obeštećenje, došli smo do cifre sto osamdeset dva, 75% zahtjeva čeka da se riješi, niko neće dobiti novac, možda još jedno 10 ili 20%. Imamo u naturi, nećemo im vratiti. Kada dokažete pred ovim komisijama za 25 ili 30 godina, mi ćemo vam u novcu, jer će to zemljište biti privedeno namjeni ili devastirano. Onda ćemo reći pošto je kvota od 10% GDP-a ispunjena, po zakonu vas ne sleduje. Znači, nadanje ludo radovanje, od ovoga, izgleda, neće biti ništa.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem, kolega Spahiću. Sada molim da uzme riječ kolega Emilo Labudović, a nakon njega bi trebao predstavnik Bošnjačke stranke. Ukoliko u međuvremenu ne dođu, onda kolega Koča Pavlović. Izvolite, kolega Labudoviću.

EMILO LABUDOVIĆ: Zahvaljujem, potpredsjedniče. Koleginice i kolege, gospodine Bakoviću, Mi smo se u Klubu Nove srpske demokratije gotovo i dvoumili da li da iskoristimo ovo pravo uvodnog komentara na vaše izlaganje, tim prije što se naše kolege spremaju da govore po pojedinim segmentima vašeg izvještaja. Gotovo i da ne bismo iskoristili to pravo da nije bilo jedne vaše rečenice sa samog kraja vašeg uvodnog slova pred ovim domom. Naime, rekli ste, pri tom ne krijući zadovoljstvo, da srećom, valjda po Crnu Goru i nas u Crnoj Gori, u Crnoj Gori nema pojave masovnog kršenja ljudskih prava. Ustao sam, gospodine Bakoviću, da vas pitam da me podučite pod koju biste vi kategoriju onda smjestili činjenicu da gotovo bez malo polovina građana Crne Gore ne može da ostvari svoje


- 145 -

osnovno ljudsko i civilizacijsko pravo, pravo garantovano gotovo svim međunarodnim konvencijama koje se tiču ljudskih prava, pravo da se školuju i obrazuju na maternjem jeziku. Gospodine Bakoviću, ne govorim ovo samo u ime pripadnika srpskog naroda u Crnoj Gori i kao njihov predstavnik, govorim ovo i u ime gotovo jedne trećine onih koji su se izjasnili kao Crnogorci, a koji su zapisali da je njihov maternji jezik srpski. Govorim u ime ubjedljive jezičke većine, a za petnaestak dana to će biti bjelodano kada se saopšte rezultati nedavno završenog popisa, koja govori srpskim jezikom, a kojoj je pod firmom navodnog ustavnog rešenja koje onemogućava da se tu bilo šta promijeni, onemogućeno da koristi tu osnovnu tekovinu ljudske civilizacije. Takođe, govorim i u ime svih onih prema kojima se država Crna Gora obavezala da im omogući kvalitetno školovanje i kvalitetan nastavni proces. Ne mislite li valjda, gospodine Bakoviću, da ovi dvodnevni kursevi oko kojih se već ispredaju vicevi po Crnoj Gori, treba da omoguće da svi, bez obzira na nacionalnu pripadnost i jezičko opredjeljenje dobiju nešto što je osnovno ljudsko i ustavno pravo, to je kvalitetan obrazovni proces. Gospodine Bakoviću, mi smo svjesni vaše pozicije i vaše uloge. Svjesni smo činjenice da ne možete i ne smijete da budete supstitut za bilo koji državni organ, ali očekujemo od vas i zahtijevamo od vas, gospodine Bakoviću, da ovo imate na umu. Zahtijevamo vašu podršku. Zahtijevamo vaš glas, gospodine Bakoviću, jer 1. septembar je sjutra. U Crnoj Gori i Crnoj Gori je bilo dosta podjela. U Crnoj Gori i Crnoj Gori je preko glave prakse “zavadi pa vladaj“. Ali, gospodine Bakoviću, ne smijete da ostanete po strani i ne smijete da ostanete gluvi i slijepi pred činjenicom da manjina teroriše većinu - do sada je valjda bilo obrnuto - i da im uskraćuje ono što im ni na jednoj tački zemaljske kugle ne bi bilo uskraćeno. Takođe, gospodine Bakoviću, u ime Nove srpske demokratije, ali ne samo kao Srbin već kao građanin ove države, pridružiću se kritici onog vašeg nedovoljnog odnosa prema činjenici o nejednakoj zastupljenosti svih pripadnika nacionalnih manjina i naroda u Crnoj Gori u državnim organima. Gospodine Bakoviću, zar vam činjenica na koju se poziva većina državnih organa kada im tražite nacionalnu strukturu zaposlenih - kažu da oni to ne mogu da Vam dostave, jer se zaposleni ne žele izjasniti o tome - ne govori o stanju i stepenu slobode u Crnoj Gori i činjenici da ta nacionalna i socijalna mimikrija kojoj pribjegavaju zaposleni samo govori o tome da u Crnoj Gori postoje narodi drugog reda? Gospodine Bakoviću, vi na to ne smijete da zažmurite i dokle god to ne obezbijedite, mi ne možemo da podržimo ovaj vaš izvještaj. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Želite li riječ? Izvolite.

ŠUĆKO BAKOVIĆ: Uvaženi poslaniče Emilo Labudoviću, Ja ne mislim da je institucija Zaštitnika žmurila niti ćutala vezano za ova pitanja koja ste pokrenuli, a naročito na pitanje upotrebe srpskog jezika ili drugih jezika koji su Ustavna kategorija. Naime, to se iz našeg izvještaja vidi, mogli ste to naći, ali evo, podsjetiću Vas radi Vas i radi javnosti.


- 146 -

Mi smo u 2010. Godini, nakon donošenja izmjena i dopuna Zakona o opštem obrazovanju, imali nekoliko pritužbi od jedne nevladine organizacije i nekoliko građana vezano za službenu upotrebu srpskog jezika. Kao što znate, povodom toga je pokrenuta inicijativa pred Ustavnom sudom. Ustavni sud je ocjenjivao ustavnosti i zakonitost izmjena i dopuna ovog zakona i na bazi toga je donio odluku. Odluka je objavljena, a mi smo povodom tih pritužbi podnijeli ovom parlamentu u decembru inicijativu za donošenje zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma i o upotrebi jezika u službenoj upotrebi kako bi se na jedinstven način ovo pitanje uredilo i kako bismo spremno dočekali 1. septembar na koji Vi ukazujete. Što se tiče nacionalne zastupljenosti i srazmjerne zastupljenosti u državnim organima, koju Ustav poznaje, u našem Godišnjem izvještaju za 2010. godinu na šezdesetoj strani naći ćete podsjećanje na preporuku Institucije iz 2008. Godine, upućenu državnim organima i lokalnim samoupravama, o potrebi da se vodi računa prilikom novih zapošljavanja o srazmjernoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina. Ja Vas podsjećam na tu preporuku. Neću vam je čitati. Tamo su podaci ko je sve odgovorio, a ko nije odgovorio. O tome je parlament prošle godine raspravljao. Ja kažem da je na vama da podržite ovu preporuku. Podsjetiću vas na još jednu okolnost, da je Ministarstvo ....

PREDSJEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Molim Vas, biće prilike, pošto smo premašili vrijeme. Biće prilike. Kolega Labudović.

EMILO LABUDOVIĆ: Gospodine Bakoviću, dobro znate da ja spadam u one poslanike koji veoma pažljivo pristupaju svim dokumentima koji su predmet rasprave u ovom domu. Budite uvjereni da sam veoma pažljivo i detaljno proučio vaše izvještaje i znam dobro što piše u njima. Takođe budite sigurni da sam svjedok svih vaših aktivnosti prema ovom domu i prema poslanicima i poslaničkim klubovima kada je riječ i o ovom pitanjima. Ali, gospodine Bakoviću, znate šta je problem? To su papiri. U tom Ustavu takođe piše, prije nego što je definisano ovo pravo da sam kao građanin jednak sa svima i da imam sva prava koja mi može agarantovati civilizacijska tekovina koju je dostigla Crna Gora, ali nemam pravo da se školujem, niti moje dijete da se školuje na jeziku koji jedino zna. Ispadam stranac u ovoj državi. U državi za koju su svi moji - evo, daću priliku gospodinu Vukoviću - ništa manje nego njegovi dali sve što su mogli da budemo danas tu gdje jesmo. Gospodine Bakoviću, treba nam vaš glas u javnosti. Ne da mi to napišete ovdje, nego javno da saopštite da je ovo diskriminacija. Da je kršenje osnovnog ljudskog prava da jezička većina, koja je nedvosmislena, trpi teror jednog ministra koji je sebi stavio u zadatak da digne spomenik, da bi omogućio sebi da činjenicu što ne zna više od četiri padeža inauguriše kao osnovno pravilo. Gospodine Bakoviću, tu se nikako i nikada nećemo složiti.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Nemamo pravo u prvom krugu, to je dogovor sa Kolegijuma, u prvom krugu nemamo pravo na komentare. Biće prilike tokom rasprave, ali molim vas da ne zloupotrebljavamo taj dogovor sa Kolegijuma i da ne pominjemo ljude u okviru prvog kruga, jer znamo da nam ne mogu odgovoriti.


- 147 -

Isto tako molim, kada se tiče ministara i nekih drugih ljudi, koje imamo kao političke ličnosti pravo da komentarišemo ovdje u sali, da se uzdržimo od nekih kvalifikacija koje objektivno ne pripadaju ovom domu. Zahvaljujem. Kolega Kemal Purišić u ime Bošnjačke stranke, a nakon njega kolega Koča Pavlović. Izvolite.

KEMAL PURIŠIĆ: Hvala, gospodine potpredsjedniče. Uvažene kolege, poštovani zaštitniče ljudskih prava i sloboda, Želim da kažem da je pet minuta malo vremena da se komentariše Izvještaj o radu institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda za cijelu godinu, ali ću nastojati u tom kratkom vremenu da ukažem na najvažnije stavove i ocjene Kluba poslanika Bošnjačke stranke vezano za pomenuti izvještaj. Opšti utisak je da je Izvještaj u tehničkom i sadržajnom dijelu urađen vrlo kvalitetno i da može služiti kao primjer kvalitetnog izvještavanja Skupštine o stanju u određenoj oblasti i radu nadležnih subjekata u izvještajnom periodu. On je pregledniji, sveobuhvatniji i što je po nama posebno važno, sadrži preciznije ocjene o poštovanju ljudskih prava i sloboda uključujući i opštu ocjenu u odnosu na ranije izvještaje. U prvom dijelu Izvještaja gdje se daje statistički pregled pritužbi i postupanja Zaštitnika uočava se pad predmeta u radu za oko 7% u odnosu na uporedni period, ali mi mislimo da se ne radi o smanjenju potrebe za postupanje Zaštitnika. U strukturi predmeta vidi se veliki rast pritužbi na rad sudova i organa uprave, državne i lokalne, jer ove pritužbe učestvuju u ukupnim pritužbama sa čak 86%. Tu činjenicu tumačimo boljom perpecijom javnosti o pravima i mogućnostima njihove zaštite kroz ovu instituciju, ali i činjenicom da javna uprava i dalje neefikasno radi svoj posao. Dobro je da ste dali jasne preporuke pomenutim organima uprave da iskorijene pojavu nepostupanja po zahtjevima i unaprijede zakonitost i efikasnost. Cijenimo da ste se kvalitetno bavili i drugim oblicima postupanja Zaštitnika, prije svega posebnim istražnim postupcima, i sačinili ste kvalitetne izvještaje. Jasno ste saopštili činjenicu da postoje pojave otvorene i naročito prikrivene diskriminacije što je prva javno izrečena ocjena te vrste od nadležne državne institucije koja je od skoro nadležna za primjenu Zakona o zabrani diskriminacije. Ova oblast vjerujem da će biti najznačajniji dio Vašeg agažmana u budućem radu vezano za Vaše nove nadležnosti koje su od skoro utvrđene. Može se konstatovati da raste broj urgencija i posebno broj preporuka kao finalnog rezultata postupanja institucija Zaštitnika što ocjenjujemo kao rezultat kvalitetnije obrade predmeta u postupku. Naime, u izvještajnoj godini je za oko 30% dato više preporuka za otklanjanje povrede prava u odnosu na broj odrađenih predmeta, nego u prethodnoj godini. U izvještajnom periodu ispoštovano je 14 od 25 preporuka što je oko 56%. Ostale su još uvijek na čekanju, doduše u ostavljenom roku. Nažalost, zabrinjava činjenica da su u toku izvještajne godine okončana samo četiri predmeta kod kojih su date preporuke za postupanje u ranijim godinama. Od toga jedna preporuka nije ispoštovana. Ako dobro pratim Vaše izvještavanje ostalo je još tri preporuke iz ranijih perioda koje nijesu ispoštovane, odnosno postupci nijesu okončani. Može se, dakle zaključiti da se preporuke uglavnom poštuju, da se po njima uglavnom postupa da ima odugovlačenja u njihovom poštovanju i da se to uglavnom radi na istek postavljenih rokova. Nas posebno zabrinjava činjenica da


- 148 -

se neke ključne preporuke za poštovanje ljudskih prava i sloboda godinama ignorišu što ozbiljno dovodi u pitanje kredibilnost propisa i same institucije Zaštitnika. Pošto mi vrijeme odmiče, a tek sam na pola priče, pomenuću samo za nas posebno važnu preporuku datu u decembru 2008. godine o obezbjeđenju srazmjerne zastupljenosti u organima državne vlasti, javnim službama i lokalnoj samoupravi koji je komentarisala Evropska komisija u svom posebnom izvještaju. Pomenuću ovdje važnu preporuku i Vaš zahtjev da se obezbijedi usklađivanje izbornog zakona sa Ustavom što je, evo nekoliko godina, gotovo četiri godine na stend baj aranžmanu iz znanih razloga. Pomenuću naše zadovoljstvo da se kod restitucija odugovlače postupci o čemu će govoriti kolega Halilović i naša očekivanja i zadovoljstvo su da ćete u budućem periodu unapređivati ovaj rad i imate našu punu podršku. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala Vama. Kolega Koča Pavlović ima riječ. Izvolite.

KOČA PAVLOVIĆ: Hvala, gospodine predsjedavajući. Gospodine Bakoviću, ja odmah na početku želim da izrazim podršku Pokreta za promjene instituciji Ombudsmana. Smatramo da je institucija Ombudsmana jedna od rijetkih, ako ne jedina institucija koju smo stvorili u Crnoj Gori u ovom periodu od referenduma do danas, koja pokazuje jedan kapacitet da radi na način kako propisuje evropski standard. Dakle, to ne podrazumijeva da ćemo Vas stalno hvaliti. Kao što znate mi imamo često i vrlo brojne zamjerke na Vaš rad, ali u najboljoj nemjeri, želeći Vas podstaći da što kvalitetnije radite. Ja odmah želim da kažem da se nadam da ova hvala koja je došla iz redova Pokreta za promjene instituciji Ombudsmana neće razbiti glavu i neće izazvati nešto što bi moglo biti loše za rad institucije Ombudsmana iz nekih krugova koji obično tako reaguju na naše hvale. Dakle, institucija ombudsmana po našem mišljenju pokazuje kapacitet i volju da ozbiljno doprinese izgradnji pravne države u Crnoj Gori i u tom smislu mi zaista želimo to da podržimo i u tom smislu smo i podržali sve ono što je bilo sadržano u onoj prvoj verziji onog novog zakona o Zaštitniku ljudskih prava. Kao što znate intenzivno smo pokušavali da amandmanski to dogradimo. Mi mislimo da treba osnažiti i još više instituciju ombudsmana. Vidimo instituciju obudsmana kao značajnu instituciju u tom postupku, procesu izgradnje pravne države i dovođenja Crne Gore na neki evropski nivo i uvrštavanja Crne Gore u red evropskih država. Zbog toga jako je bitno da što prije donesemo novi zakon o ombudsmanu. Ja sada želim da iskoristim ovu priliku da pitam sve koji su nadležni zašto na dnevnom redu ovog zasijedanja nemamo zakon o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda? Ko je taj ko izbjegava ili, da kažem, opstruira donošenje usvajanja zakona o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda? Ko je taj, uostalom, ko je napravio cijelu onu farsičnu igru koja traje evo više od pola godine sa onim prvim tekstom koji je bio odličan, koji je gotovo konsenzusom prihvaćen i usvojen u načelu u ovom parlamentu i ko je taj u stvari ko nas onemogućava da ispunimo našu evropsku obavezu kada je to u pitanju, jer to jeste naša evropska obaveza i da omogućimo konačno primjenu Zakona o zabrani diskriminacije. Tim Zakonom, novim zakonom o ombudsmanu ustvari, in


- 149 -

stitucionalizuje se Ombudsman kao nacionalni mehanizam za sprovođenje, nadgledanje sprovođenja Zakona o zabrani diskriminacije i da omogućimo efikasniju i djelotvorniju primjenu zakona kada je u pitanju sprječavanje torture i nehumanog ponašanja, gdje je takođe ombudsman nacionalni institut. Dakle, želim prosto da postavim pitanje svima u ovoj državi zbog čega neko, koji su to partikularni, politikanski, stranački interesi koji zaustavljaju donošenje ovog vrlo značajnog zakona? Želim samo dvije stvari da kažem, jer je jako malo vremena, koje se tiču ovih posebnih izvještaja. Prvo želim da pohvalim našeg čovjeka koji je donedavno bio i formalno još uvijek jeste na čelu Odbora za ljudska prava i slobode zahvaljujući kome je koncipiran jako ozbiljan plan rada Odbora u kojem su uvršćeni, između ostalog, i ovi posebni izvještaji Ombudsmana.Ja znam da su oni predstavljaju značajan napor za Vas, ali oni su zaista jedan pravi mehanizam i način kojim treba otvarati značajna pitanja kada je u pitanju sektor ljudskih prava i sloboda. Posebno bih pohvalio ideju da se otvori priča o pitanju ostvarivanja na povraćaj imovinskih prava i obeštećenja. Mislim da je to strašno bitno i mislim da ovaj Vaš izvještaj, gospodine Bakoviću, zajedno sa onim što se dešavalo na Odboru koliko god da je to bilo vrlo ograničeno itd. vremenski i opšte i medijski bilo ograničeno, popraćeno. Mislim da je tamo stvoren jedan kvalitetan osnov da se postavi pitanje ustavnosti toga zakona koji očigledno proizvodi diskriminaciju u crnogorskom društvu. Sa druge strane želim da ukažem na činjenicu da je ovaj drugi poseban izvještaj, dakle poseban izvještaj o stanju ljudskih prava u mentalno oboljelih lica smještenih u tim posebnim ustanovama, i apostrofirao sam i želim ovom prilikom da ponovim. Tada sam tražio od Vas, sugerisao da bi bilo dobro da ovaj izvještaj sadrži i makar pominje ono dvoje štićenika Komanskog mosta koji su nestali 2000. i 2002. godine na koje su svi zaboravili. To su ljudska bića koja su nestala i niko od nadležnih institucija ni Policija ni Tužilaštvo, ni Ministarstvo više ne pokazuje nikakvo interesovanje da se pozabave time, ljudi. Radi se o zločinu i ako ga mi prestanemo pominjati to će otići pod tepih. Danas sam želio da ukažem i time završavam, a radi se o stanju u bolnici u Dobroti što ste Vi tretirali u ovom izvještaju. Naime, tamo postoji jedan određeni i vrlo mali kapacitet za liječenje bolesti zavisnosti, to je jedini stacionar za liječenje bolesti zavisnosti- 21 krevet. Taj 21 krevet koji bi trebao da bude namijenjen liječenju osoba koji su bolesnici, zavisnici od droga se u stvari koristi za liječenje narkomana, narko dilera koji su osuđenici u ZIKS-u, a koji su istovremeno i zavisnici, što bi trebalo po svim, da kažem svjetskim .....

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Na ovaj način završili smo sa komentarima, odnosno učešćem u raspravi predstavnika klubova. Idemo dalje u raspravu. Molim koleginicu Nadu Drobnjak da sada uzme riječ, a nakon nje koleginica Nataša Vuković. Izvolite. Možete u svoje ime ako se ne osjećate sastavnim dijelom Kluba. Ali pošto znam da se osjećate sastavnm dijelom Kluba, onda ...Izvolite.


- 150 -

NADA DROBNJAK: Hvala, potpredsjedniče. Poštovane koleginice i kolege, poštovani zaštitniče, zamjeniče zaštitnika, Zaista moram na početku da napravim paralelu ovog izvještaja za 2010. godinu sa onim za 2009. godinu kada nije bilo preporuka, a ocjena stanja poštovanja ljudskih prava bila je jedna prosto proširena rečenica. Ali, smo shvatili zbog čega je to tada tako bilo i zaista jeste za pohvalu ovaj izvještaj koji sada imamo ispred sebe i o kome razgovaramo. U Izvještaju o radu za 2010. godinu stoji da je zaštitnik u 25 predmeta nakon sprovođenja ispitivanja utvrdio da je došlo do određenih povreda ljudskih prava i sloboda i da je nadležnim organima dao konačna mišljenja sa preporukama. Sve preporuke su date u predlogu izvještaja i meni je prosto interesantno zašto sve nijesu i na sajtu Zaštitnika, već ih je samo 12, jer bi tako bile dostupnije i građanima. Jutros sam provjerila sajt, tako da je podatak tačan, ali svakako jeste od značaja to da su preporuke dostupne građanima makar kroz čitanje izvještaja koji je na sajtu. Za pohvalu je i pisanje posebnih izvještaja i sa pažnjom sam analizirala Izvještaj o stanju ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u institucijama. Posebno zbog toga što sam čitala preporuku koja je upućena Ministarstvu rada i socijalnog staranja i Javnoj ustanovi Zavod Komanski most. Uvažavajući potrebu da se svaki slučaj ispita profesionalno, ipak sam se iznenadila kada sam vidjela da je pritužba koja je data na rad Javne institucije Zavod Komanski most podnesena 31. marta 2008. godine od strane roditelja korisnice usluga Zavoda, da je dva mjeseca nakon toga i udruženje roditelja, djece i omladine sa posebnim potrebama dalo takođe, pritužbu, a da je konačno mišljenje zaštitnika sa preporukom bilo 27. aprila 2010. godine, znači, dvije godine od podnošenja pritužbe. Opet kažem, najvažnije je da se poboljšava stanje u institucijama, da se radi u ovoj oblasti, ali me iznenađuje period od dvije godine za donošenje preporuka i mišljenja. Od ukupno 481 pritužbe u 2010. godini instituciji Zaštitnika žene su podnijele 125 pritužbi ili skoro 26% i uglavnom su se žalile na rad državnih organa, sudova, javnih službi, organa lokalne samouprave, policije i državnog Tužilaštva. Od ukupnog broja pritužbi koje su podnijele žene nakon sprovedenog postupka, okončano je 85% pritužbi. Interesantno mi je bilo da je na sjednici Odbora za rodnu ravnopravnost zaštitnik iznio činjenicu da se 10 muškaraca žalilo na osnovu diskriminacije, po osnovu pola i tri žene, ali nijesam mogla naći konkretnije podatke o tome i o tim slučajevima u izvještaju. U izvještaju je konstatovano da su diskriminacijom kršenja načela ravnopravnosti pola, najčešće na području zapošljavanja i rada i kao ilustraciju toga dao je rezultate istraživanja nevladine organizacije Anima, koja je realizovana u Kotoru i gdje je pokazano da se zaposlene žene suočavaju sa problemima, ali da se čak 65% anketiranih izjasnilo da se ne bi nikome žalile iako su svjesne da su im prekršena prava, jer nemaju povjerenja u institucije. Zaštitnik konstatuje da su rezultati istraživanja jako parcijalni i izuzetno zabrinjavajući i meni je za očekivati inicijativu zaštitnika u ovoj oblasti, kao i povećanje vidljivosti institucije zaštitnika kako bi svi prepoznali da mogu da joj se obrate i tako traže zaštitu svojih prava. Zaštitnik je dao 10 preporuka u ovoj oblasti. Samo ću prokomentarisati dvije, to je izmjena izbornog zakonodavstva u smislu uvođenja kvota gdje je za očekivati i inicijativu zaštitnika, jer u regionu ombudsmani su podržali te inicijative, a druga preporuka je obezbijediti rodnu osjetljivu statistiku na svim nivoima preporuka drugim organima, ali


- 151 -

preporučila bih Ombudsmanu da je i on sprovede u svom radu. Na kraju radi javnosti da se ispravi jedna nepreciznost u izvještaju, poglavlju 6-2 diskriminacija po polu. Govoreći o kampanji 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama, rečeno nam je da je kampanju organizovalo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i Misija OEBS-a u Crnoj Gori. Jesu, ali u saradnji sa Odborom za rodnu ravnopravnost i UNDP-em u Crnoj Gori. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala Vama, koleginice. Molim da uzme riječ koleginica Nataša Vuković. Nakon nje, kolega Husnija Šabović. Izvolite.

NATAŠA VUKOVIĆ: Želim da izrazim zadovoljstvo što su ovi izvještaji pred nama. Prepoznajem profesionalizam, odgovornost i hrabrost ljudi koji su radili ove izvještaje. Izvještaj je dobar, odnosno sva tri izvještaja su dobra, ali pokazuju loše, još uvijek loše stanje u institucijama o kojima govore. Tu je potrebno, očigledno, još uvijek mnogo hrabrosti, profesionalizma i odgovornosti da bi se stanje u tim institucijama popravilo. Zbog nedostatka ili kratkoće vremena, kratko ću se osvrnuti samo na ovaj opšti izvještaj i to u oblasti i odjeljku prava djeteta. Po meni je indikativna činjenica ono što ste i Vi prepoznali, da su se upravo Vaše preporuke odnosile na one koji trebaju da štite prava djeteta. Činjenica je da ne postoji mogućnost, potpuna mogućnost implementacije zakona zbog nedostatka i ne postojanja odgovarajućih institucija, zbog nestručnog kadra, materijalnih sredstava i nedovoljnog poznavanja dječijih prava upravo kod onih koji bi trebali da ta dječija prava i poštuju. Vi govorite o problemima i zaštiti prava djeteta pred sudom, gdje se potpuno slažem sa Vama, sa činjenicom da su djeca koja se nađu pred sudom često zbog mogućih zlostavljanja upravo u sudskom postupku ponovo zlostavljana zbog neadekvatnog sudskog postupka i nerazumijevanja ljudi u institucijama. Pomenula bih i pravo na obrazovanje posebno sa stanovišta regionalnog razvoja gdje i Vi govorite o tome da su djeca, posebno na sjeveru, moram da naglasim, diskriminisana u smislu loših uslova za obrazovanje i vaspitanje. Moram da pomenem ono što je problem, Vi ovdje govorite o problemu jaslica u Danilovgradu i moram pomenuti problem jaslica u Bijelom Polju. Već 20 i 30 godina se govori o tome, a jaslice još uvijek ne vidimo. Samo ću još jedno da kažem, ono što mi se čini možda najbolja preporuka kod Vas, kad kažete radi unapređenja stanja u ovoj oblasti, znači, u oblasti zaštite djece potrebno je uspostaviti mehanizme stalnog praćenja kvaliteta rada stručnih službi i to je ono što je suština. Sada bih se osvrnula na ovaj posebni Izvještaj koji se tiče stanja ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u ustanovama. I opet ću da kažem da je izvješaj dobar, ali da je stanje u ovim institucijama i dalje loše i to nije prazna priča. Formalno se mnogo učinilo, ali se u suštini jako malo promijenilo. Ono što su činjenice, ono gdje se jako malo ili ništa nije promijenilo, a što znači suštinu za sve četiri posmatrane institucije je prvenstveno nedostatak adekvatnog kadra i profesionalno, i po broju. Ne tiče se to samo stručnih lica, nego i lica koja su zadužena za njegu lica koja su smještena u ovim ustanovama. Da ne pominjem motivaciju koje nema za zaposlene i vjerovatno iz tog razloga su i stalno


- 152 -

otvorena radna mjesta koja ne mogu da se popune u tim ustanovama. Zatim nedovoljno jasni standardi koji se koriste prilikom procjene i usmjeravanja u radu komisija, onih komisija koje upućuju ili djecu ili odrasle osobe u ove institucije. Ne postoji kontrola, ne postoji nadzor, ne postoje standardi po kojima se vrši procjena. Zatim, i dalje su nejasni kriterijumi i standardi praćenja smještenih lica. Nijesam čula da se radi negdje testiranja, da se rade kontrole i za djecu i za socijalne pacijente i za mentalno oboljele. Ono što je posebno značajno za ustanovu Dobrota je zbrinjavanje i liječenje socijalnih pacijenata i pacijenata od bolesti zavisnosti. Moram da pomenem i ono što je već godinama problem u Crnoj Gori, a to je da ne postoji adekvatna ustanova za liječenje mentalno oboljelih djece i mladih. Ono što se sada radi je naista nehumano - smještanje djece i omladine u ustanove za odrasle. Mislim da to ne postoji nigdje u svijetu. Znamo da savjetovališta koja postoje nijesu adekvatna, da ih nema u dovoljnom broju i da djeca kojima je potrebna pomoć nijesu na pravi način zaštićena. Naglasila bih još nešto što se i u vašem izvještaju pominje, a i na odborima se pominjalo. To je vaša konstatacija sa kojom se slažem, ali možda ne sa objašnjenjem da rodbina malo posjećuje ili malo obraća pažnju i na djecu i na odrasle smještene u ovim ustanovama. Negdje se na Odboru provukla misao da je to nezainteresovanost porodice. Ja se ne bih nikako složila sa tim, nego treba svi da se zapitamo zašto porodice ne dolaze da obiđu svoje članove. Sigurna sam da to nije zato što su nezainteresovani, nego zato što nemaju mogućnosti. Niko se ne pita da li oni imaju novca za kartu, da li su zdravi, koga ostavljaju kod kuće i da li mogu da izvrše taj ne zadatak, nego svoju roditeljsku ili rođačku obavezu. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Molim kolegu Husniju Šabovića da uzme riječ, a nakon njega kolega Radojica Živković. Izvolite.

HUSNIJA ŠABOVIĆ: Hvala, gospodine potpredsjedniče. Kolege poslanici, poštovani zaštitniče ljudskih prava i sloboda, U vašem Godišnjem izvještaju o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda za 2010. godinu dat je jasan i pregledan prikaz rada i djelovanja zaštitnika. U Izvještaju su, poslije uvodnih napomena, predstavljeni oblici rada Zaštitnika, dat prikaz rada zaštitnika po pritužbama i sopstvenim inicijativama, a posebno je dat prikaz rada i djelovanja Zaštitnika u pojedinim oblastima zapažanja, konstatacija i preporuka. Izvještaj sadrži posebna poglavlja o radu zaštitnika u oblasti prava djeteta i oblasti zaštite od diskriminacije. Na kraju su date ocjene i zaključci, kao i neke informacije o instituciji i finansijskim sredstvima. U okviru poglavlja koje se odnosi na postupanje zaštitnika po pritužbama i sopstvenim inicijativama dati su pregledni i detaljni statistički pokazatelji o radu zaštitnika u 2010. godini, kako po organima javne uprave na koje su se pritužbe odnosile, tako i prema teritorijalnoj pripadnosti podnosilaca. Nadalje, dat je iscrpan i pregledan prikaz načina postupanja zaštitnika po pritužbama po kojima je postupak okončan u 2010. godini, a zatim je to predstavljeno po organima na koje su se pritužbe odnosile i po povredama prava na koje su podnosioci ukazivali u pritužbama. Dakle, ako imamo u vidu zakonsku


- 153 -

odredbu kojom je propisano da Godišnji izvještaj o radu zaštitnika sadrži opšti statistički prikaz svih predmeta po kojima je zaštitnik postupao, opštu ocjenu stanja ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori i preporuke i mjere koje je zaštitnik predlaže za otklanjanje uočenih propusta, možemo konstatovati da ovaj Godišnji izvještaj pored zakonom predviđenih elemenata sadrži i niz drugih informacija o radu zaštitnika, koje su od značaja za potpunije sagledavanje stanja ljudskih prava i sloboda u pojedinim oblastima njegovog rada na otklanjanju uočenih nedostataka u radu organa javne uprave, kao i informacije o saradnji zaštitnika sa javnošću, domaćim i međunarodnim organima i organizacijama na polju zaštite i unapređenja ljudskih prava i sloboda. Cijenim veoma značajnim što je zaštitnik pored rada na pritužbama u izvještajnoj godini obavio određena istraživanja u oblasti ostvarivanja prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenja, stanja ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u ustanovama, prava djeteta istraživanje o zadovoljstvu djece životom, pod nazivom - Kako živiš, kao i o oblasti buke u životnoj sredini. Ova istraživanja daju objektivnu sliku stanja ljudskih prava u odnosnim oblastima, odnosno ukazuju na probleme i poteškoće sa kojima se građani susreću u ostvarivanju određenih prava u tim oblastima, kao i mjere koje treba preduzeti u cilju otklanjanja uočenih nepravilnosti. Takođe bih ocijenio značajnim i predlog zaštitnika ljudskih prava i sloboda za ocjenu ustavnosti i zakonitosti određenih odredaba Pravilnika o tarifama za električnu energiju, Službeni list Crne Gore (47/05, 50/05 i 42/07) i Službeni list Crne Gore (06/07 i 54/09). Ustavni sud Crne Gore je, kao što znamo, prihvatio predlog zaštitnika i utvrdio da odredbe Pravilnika koje je donio Odbor Regulatorne agencije za energetiku u vrijeme važenja nijesu bile u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Na taj način Zaštitnik ljudskih prava i sloboda je dao doprinos zaštiti prava potrošača električne energije, odnosno doprinio da se tarifnim kupcima ne ustanovljavaju i obračunavaju gubici električne energije u prenosnoj i distributivnoj mreži, ili varijabilni troškovi poslovanja koje čine tehnički i komercijalni gubici u prenosnoj i distributivnoj mreži. Godišnji izvještaj zaštitnika, koji danas razmatramo, sadrži više konkretnih primjera iz različitih oblasti društvenog života, koji na slikovit način ukazuju na probleme i poteškoće sa kojima se građani suočavaju u svakodnevnom životu. Iz tih primjera se vidi da je Zaštitnik preduzimao i utvrdio u svakom konkretnom slučaju i šta su preduzeli ili treba da preduzmu nadležni organi. Konačno, Izvještaj sadrži ocjene i zaključke zaštitnika, kao i opštu ocjenu stanja ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori. Iz izvještaja se, takođe, vidi da je Zaštitnik uvažio sugestije i predloge koje je ovaj Parlament dao prilikom razmatranja prethodnog izvještaja o radu. Polazeći od izloženog, smatram da Skupština Crne Gore treba da podrži ocjene, zaključke i preporuke Zaštitnika date u Godišnjem izvještaju o radu za 2010. godinu. Zahvaljujem na pažnji.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala Vama. Kolega Živković sada ima riječ, a nakon njega čućemo koleginicu Ljerku Dragičević. Izvolite.


- 154 -

RADOJICA ŽIVKOVIĆ: Hvala, potpredsjedniče. Gospodo predstavnici zaštitnika ljudskih prava, Želim da se u ovoj diskusiji obratim vama za neke stvari gdje bi vi mogli da intervenišete, iako sam svjestan toga da vaše preporuke u ovoj državi malo ko uvažava i da Zaštitnik ljudskih prava u Crnoj Gori postoji samo zato da bi se kazalo Evropi da eto i mi imamo Zaštitnika ljudskih prava. Ne odnosi se ništa loše personalno Vama, čak mislim da ste Vi ovaj izvještaj dosta korektno sastavili. Spisak svih preporuka koje ste dali su dobre, ali šta je povratno dejstvo toga - rezultati su veoma skromni. Gospodine zaštitniče ljudskih prava, u osnovna ljudska prava spada i pravo na rad i sve što proističe iz tog prava na rad - obaveze poslodavaca i države, ako je država vlasnik preduzeća đe se radi, vlasnik tog preduzeća gdje rade ljudi. Na sjeveru to pravo je, zahvaljujući ovoj vlasti, ogromnoj većini uskraćeno. Sve fabrike su zatvorene, preduzeća su uništena, prodata na jedan vrlo sumnjiv način i tamo praktično više nema ko da radi nešto značajno. Tamo je veliki broj nezaposlenih. Na hiljade onih što su radili u industriji u Beranama čeka otpremninu iz ovog Fonda za rad. Ne krivicom Fonda, nego krivicom Vlade ti ljudi neće možda nikad dobiti, a mnogi će prije umrijeti nego što će dobiti te otpremnine. Ja mislim da bi Vi sa Vaše pozicije trebali makar da date preporuku da onaj ko sastavlja Budžet Crne Gore da se taj fond puni dinamikom kako je predviđeno aktom o osnivanju tog fonda i da se ravnomjerno raspoređuju ta sredstva. Imam utisak da što se tiče raspodjele, iz razgovora sa direktorom tog fonda, ne bi bilo problema, nego je problem punjenje tog fonda. Nema novca, pa niko više i ne dobija. Najviše su uzeli Podgoričani, pa onda Nikšićani, a za radnike sa sjevera nije ostalo praktično ništa. Govorili ste o restituciji i dobro je što ste to pomenuli. Ja bih htio da apostrofiram vraćanje šuma. Ljudi na sjeveru imaju problem. Ne mogu da vrate šume koje su im komunisti oduzeli poslije 45. godine. Tamo niko nema akt o oduzimanju šuma, nego neko tkz. „razgraničenje“. Tada te šume nijesu mogle po tim zakonima da se prenesu na vlasništvo države, ali su skinute sa vlasništva pojedinaca. Mnogi ljudi, koristeći ta šumska bogatstva, te šume, zbog male količine šuma su otišli u zatvor. Mislili da je to njihovo, a nije njihovo, nego državno. A država koristi, iako nema tkz. posjedovni list. Ništa se nije uradilo, a Komisija za povraćaj inače ništa i ne radi. O tome je bilo riječi i neću ponavljati. Morali biste da inicirate izmjenu Zakona o restituciji, gdje bi se vratile šume bivšim vlasnicima. Sada su oni upućeni na dugotrajne sudske procese, koji se vrlo često završavaju nepovoljno za onoga koji tuži i samo potroše značajni dio sredstava. Još nešto bih htio da istaknem. Mnoge zakone koje ovdje donesemo praktično je nemoguće primijeniti na terenu. Jedan od takvih zakona je i Zakon o obaveznoj građevinskoj dozvoli, gdje se mora imati građevinska dozvola za bilo što što se pravi. Sa druge strane, opštine nijesu u mogućnosti da daju te građevinske dozvole, jer nemaju novca da urade detaljne urbanističke planove. Građani koji hoće nešto da grade, uz velike napore i uz velika zaduženja, ne mogu da rade, a onda se pojavi neki inspektor koji vrlo selektivno, da bi pokazao da i on nešto radi, to se dešava u svim gradovima, naročito na sjeveru, određene ljude prijavi i ima njih koji su u zatvoru zbog toga što su napravili sebi i svojoj porodici kuću. Nijesu mogli da dobiju građevinsku dozvolu, obraćali su se opštini i kad bi čekali na primjer opštinu Berane da ona uradi sve detaljne


- 155 -

urbanističke planove, oni za svog života ne bi mogli napraviti kuću svojoj porodici. Zato vas molim da u toj oblasti malo poradite i vidite kakva je situacija sa primjenom tog zakona i pravičnosti prilikom uvida raznih građevinskih inspektora i njihovih prijava. Ako daju, neka daju na sve. Vidjeli smo da ima ogroman broj bespravno podignutih objekata, pa na sve neka daju primjedbe, a ne samo na neke. Po pravilu, izaberu one koji su najsiromašniji, koji nemaju veze i nemaju nikakvih dodatnih prihoda. Hvala Vam, gospodine potpredsjedniče. Zadovoljstvo je da ste Vi tu.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala Vam. Koleginica Ljerka Dragičević ima riječ, a nakon nje kolega Milan Knežević. Izvolite.

LJERKA DRAGIČEVIĆ: Poštovani gospodine predsjedavajući, poštovani predstavnici institucije Zaštitnika, poštovane kolegice i kolege, poštovani građani, Za promoviranje i ostvarivanje ljudskih prava Zaštitnik predstavlja glavnu instituciju. Odgovaran je za omogućavanje i praćenje zaštite ljudskih prava i sloboda. Na tim temeljima je i pravljen ovaj Izvještaj. To je jedan jako podroban, realan i dobar Izvještaj. Na zahtjev Odbora za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore, gospodin Šućko Baković, koji obnaša funkciju zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, podnio je poseban Izvještaj o ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenja. I pravična i dobro sprovedena restitucija jedno je od pitanja koje će se morati zatvoriti za nesmetan ulazak u Evropsku uniju. Kako ste i sami primijetili, Izvještaj je urađen jako dobro. Podroban je i daje sliku koja može, a ne mora da nam je draga. Na Odboru za ljudska prava i slobode na 36. sjednici, od 20. aprila tekuće godine razmatran je ovaj Izvještaj. A da je podroban, dobar i odgovorno urađen daje mi slobodu da tako mislim izjašnjavanje predstavnika Ministarstva finansija, koji je rekao da se sa svime što je navedeno u Izvještaju Ministarstvo slaže i potpuno prihvata Izvještaj. I stvarno, Izvještaj je odličan, ali ono što se tretira i nije baš odlično. U moru tabelaranih prikaza i tekstualnom dijelu dati su nimalo impresivni pokazatelji. Tako se vidi iz Izvještaja da se više radi u centralnom i južnom dijelu na povraćaju i nadoknadi, te da je doneseno više rješenja nego na sjeveru. Mislim da to nije ni uputno, ni dobro i da se to mora ažurirati. Veoma je interesantan podatak da ovakvim i ovolikim radom Komisija će završiti svoj rad od osam i po godina u Podgorici, do 26 u južnoj regiji i između 25 i 29 godina u sjevernoj regiji. Ovo sve treba dobro da zabrine, jer po onoj staroj “ne lipši do zelene trave” čekamo. Nedopustivo je da ima više obeštećenja nego povraćaja, nedopustivo je da će se rasprodati sva privatna zemlja i prije nego komisija počne na predmetima raditi. I sada se prodaje ne tražeći se vlasnik, pa neka se vlasnici poslije sude. Da se to prodaje za nešto što će poslužiti Crnoj Gori i poboljšati standard građana, bilo bi u redu. Nego, prodaje se nekim novim ljudima koji ne znaju ni o sebi brinuti, a ne o državi, nego samo znaju preprodavati i praviti obore ili rizorte, te nepregledne zgradurine za tržište, odnosno za vlastiti profit. Moram na kraju da vam, poštovani prisutni i poštovani građani, kažem i to da nijedan kvadrat zemlje nije vraćen ni jednom Hrvatu na cijelom primorju i da kako stvari


- 156 -

stoje to nije ni namjera. Posebno je težak slučaj povratka imovine u Tivtu, gdje je ptica grabljivica premnogo. Zemlju posjeduju ljudi koji praktično nemaju od čega da žive, a zemlja se ne može jesti. Ima dosta i u Budvi ovakvih grabljivica, a ima i onih čije su se obitelji proširile, ali na svome ne smiju graditi oni, već neki novi ljudi. O povraćaju imovine Katoličkoj crkvi ne mogu govoriti, jer njoj se samo oduzima. S obzirom da je ovaj Izvještaj dao jako realnu sliku stanja u oblasti koju obuhvata i realnost našeg društva, ja ću Izvještaj podržati u nadi da će se stanje konačno i poboljšati. Zahvaljujem na pažnji.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala Vama. Kolega Milan Knežević ima riječ, a nakon njega Maida Bešlić. Izvolite.

MILAN KNEŽEVIĆ: Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, gospodine Bakoviću, gospođo Stanković, uvaženi građani, Ja ću svoju diskusiju usmjeriti na Izvještaj o ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenje. Kao i što piše u uvodu ovog izvještaja - Konfiskacija, sekvestracija, nacionalizacija, ekspoprijacija privatne imovine i fizičkih lica u periodu od 1944. godine predstavljali su zakonski instrument za sprovođenje ideologije Komunističke partije u Jugoslaviji. Imovina je oduzimana iz isključivo ideoloških razloga. Niko nije smio da ima više nego što je Komunistička partija odredila i niko nije smio da ima sredstva za rad i kapital. Ovakav ideološko-ekonomski model izgleda je zadržan do današnjeg dana uz neke modifikacije, ogrnute floskulama o temeljima demokratske države. Zašto kažem floskulama? Zato što se ostvarivanje prava na povraćaj imovine toliko oteglo da se može porediti sa teatrom apsurda i onom čuvenom dramom “Čekajući Godoa” i, kao što u Beketovoj drami glavni akteri nijesu dočekali Godoa, plašim se da ni hiljade građana neće dočekati ostvarenje svojih imovinskih prava i adekvatno obeštećenje. Svoju diskusiju na ovaj Izvještaj uglavnom ću usmjeriti na jedan slučaj, koji, po mom mišljenju, najbolje oslikava probleme građana suočene sa nabavkom dokumentacije, fotokopiranjima, putovanjima i drugim troškovima u borbi za ostvarenje svojih prava. Ne znam da li ste, gospodine Bakoviću, upoznati sa slučajem gospođe Vjere Vujović i njene porodice, koja godinama pokušava da ostvari svoja imovinska prava koja su im oduzeta nakon 1965. godine. Pomenutoj gospođi Vujović, njenoj sestri, braći i roditeljima država je 1966. godine oduzela kuću od 214 m2, dvorište od 273 m2 i vinograd od 287 m2 u ulici Redžovića broj 3. To je sadašnja zgrada “Metalke” i to isplatila i obeštetila na sljedeći način - za dvorište zemljišta 273 m2 plaćeno je 13.340 dinara, koliko je bila prosječna plata radnika “Radoja Dakića”. Za vinograd od 287 m2 plaćeno je 72.140 dinara, a za spratnu kuću od 214 m2 plaćeno je 564.520 dinara i dat je stan od 92 m2, koji se morao mjesečno otplaćivati u mjesečnim ratama od 1.345 dinara. Stan je otplaćen tek 1992. godine po cijeni od 6.713.214 dinara. Znači, deset puta više nego što je ova porodica dobila novca za kuću od 214 m2. Poštena eksproprijacija, nema šta. Kada se gospođa Vujović obratila Komisiji za povraćaj obeštećenjem rečeno joj je da angažuje sudskog vještaka finansijske struke koji bi uradio vještačenje. To je urađeno


- 157 -

i sudski vještak je procijenio da bi država trebalo da obešteti gospođu Vujović i njene srodnike za iznos od 250.423 evra. Onda je na djelo stupila Komisija, koja je rekla da je potpisivanjem tog Ugovora o eksproprijaciji ustvari porodica Vujović dala saglasnost. A šta su drugo mogli da urade u onom periodu 60-tih godina? Na onakav način su potpisali Ugovor o eksproprijaciji. Ili su bili prinuđeni da ostanu bez kuće, ili su bili prinuđeni da potpišu jedan ovakav štetan Ugovor o eksproprijaciji, a takvih građana koji su potpisali hiljade ovakvih štetnih ugovora ne samo za kuću i za zemljište, nego i za šumu ima širom Crne Gore. Gospođa Vujović i njena porodica najbolje personifikuju na koji način je država oduzimala od imućnijih građana i kako sad u ovom nekom demokratskom i vremenu i instrumentima koji stoje na raspolaganju ne želi da obešteti ovu porodicu. Ova gospođa Vujović i njeni srodnici imaju još jedan slučaj od 480 m2 u centru Podgorice, koja je na katastarskom listu Geodetskog zavoda Titograd. To im je, takođe, konfiskovano i na to nemaju pravo. U obrazloženju komisije je rečeno da se radi o jednostranom aktu i da je imovina konfiskovana zato što je predak, odnosno, ujak gospođe Vujović, 1945. odstupio, kao mi to volimo da kažemo. Znači, proglašen je za domaćeg izdajnika i njemu je konfiskovana imovina. Sada ja Vas pitam šta da radi gospođa Vujović i druge gospođe kao što je ona. Da ide od komisije do komisije? Na koji način da ostvari svoja prava? Da angažuje sudske vještake čije se vještačenje poništava? Na koji način hiljade i hiljade građana Crne Gore mogu da dobiiju adekvatno obeštećenje za ono što im je država od 1945. pa do 1990. uradila oduzimajući im zemlju, imovinu zato što su bili narodni izdajnici, ili su imali više od drugih posle 1945-te? Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kao što sam rekao, koleginica Maida Bešlić ima riječ. Nakon nje kolega Zarija Pejović. Izvolite.

MAIDA BEŠLIĆ: Gospodine Bakoviću, gospođo Stanković, uvažene kolege poslanici i poslanice, Ova današnja rasprava i dokumenti koji su na dnevnom redu ovog visokog doma su pokazali potpuno opravdanje postojanja Instituta zaštitnika ljudskih prava, pa moja puna podrška i Izvještaju zaštitnika ljudskih prava i za ova dva posebna izvještaja. Želim da se osvrnem na Izvještaj zaštitnika ljudskih prava i sloboda o ostvarivanju prava na povraćaj i obeštećenje iz dva razloga. Najvažniji razlog o značajnom pravu građana na povraćaj i obeštećenje i onaj manje važan razlog kada je stupanje na snagu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o povraćaju i obeštećenju i institut glavnoga …. bio neposredno uključen u preuzimanju cjelokupne dokumentacije od opštinskih komisija i predaje regionalnoj komisiji. Izvještaj, u suštini, predstavlja jedan značajan doprinos potpunijem sagledavanju stanja u oblasti povraćaja imovinskih prava i obeštećenja, i kao takav je ne samo prihvatljiv, nego i značajan. Iz tog razloga ću ga i podržati. Pokušaću da se u svom kratkom izlaganju osvrnem na pojedine segmente ovog Izvještaja. Ono oko čega ćemo se svi složiti je dato u uvodu Izvještaja, a to je da je ovo veoma značajno pitanje ne samo za građane, ranije vlasnike i njihove zakonske nasljed


- 158 -

nike, nego i za državu kako radi ispravljanja nepravdi prema ranijim vlasnicima, tako iz razloga što rješavanaje ovog pitanja predstavlja jedan od uslova koji naša država treba da ispuni na svom evropskom putu. U dijelu normativnog okvira podnosilac izvještaja osvrnuo se na one odredbe Ustava Crne Gore, Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju, koje tretiraju ovo pitanje sa aspekta prava građanina, kao i one odredbe koje regulišu njegovu obavezu kao zaštitnika u vezi sa ostvarivanjem ovoga prava. Uglavnom se radi o normativnim aktima koji su nam svima poznati, samo se postavlja pitanje da li u vezi za ovakvim normativom građani, raniji vlasnici mogu smatrati da su obezbijeđena njihova zagarantovana prava, ustavna i zakonska. Da li ih oni mogu ostvariti i koliko im u tom ostvarenju može pomoći Zaštitnik ljudskih prava? Odgovor na ovo pitanje podnosilac Izvještaja daje u svojoj analizi i preporukama koje ću posebno komentarisati. Dio Izvještaja koji se odnosi na podatke o radu komisije je naročito interesantan i važan. Iz Izvještaja proizilazi da je podnosilac Izvještaja ove podatke prikupio u toku 2010. godine od strane regionalnih komisija u Bijelom Polju, Podgorici i Baru. Dakle, nakon šest godina od primjene zakona. Ono što smatram nedostatkom u ovom dijelu Izvještaja je da su svi ovi podaci prikupljeni samo od strane regionalnih komisija i da je potpunije i preciznije podatke podnosilac izvještaja mogao dobiti od opštinskih komisija dok su one obavljale ove poslove, ili od Ministarstva finansija kome su opštinske komisije dostavljale podatke o svom radu. Ono što mi naročito imponuje iz ovoga dijela Izvještaja je da je prema ovim podacima najboje rezultate u rješavanju zahtjeva imala opštinska komisija u Pljevljima, koja je imala i najveći broj primljenih zahtjeva. Opštinska komisija u Pljevljima primila je 1.425 zahtjeva. Od toga, oko 1.000 zahtijeva odnosilo se na povraćaj šuma koje su oduzete u postupku razgraničenja šuma u društvenoj svojini i koje, prema sudskoj praksi Upravnog suda Crne Gore, ne mogu biti predmet povraćaja, jer se razgraničenje ne može smatrati aktom oduzimanja. Preostali zahtjevi koji su bili osnovani, a koji se odnose na oduzimanje do 1968. godine, u 90% predmeta su pravosnažno okončani, a ostali su neriješeni oni zahtijevi koji predstavljaju oduzimanja nakon 1968. godine i koji su prema sudskoj praksi Upravnog suda Crne Gore neosnovani, jer se smatra da je isplaćena naknada i pravična. Iz naprijed navedenog, moja lična ocjena je da normativa Zakona o povraćaju i obeštećenju, koji je ova Skupština donijela 2004. godine, nije bila prepreka u ostvarivanju prava ranijih vlasnika, kao što smatram da ni izmjene ovoga zakona nijesu prepreka za kvalitetan rad regionalnih komisija i za ostvarivanje prava ranijih vlasnika. Na kraju ističem da su sve ove preporuke koje su date u Izvještaju zaštitnika ljudskih prava, a tiču se ostvarenja prava na povraćaj i obeštećenje, apsolutno prihvatljive i da će njihovo poštovanje predstavljati značajan doprinos rješavanju istaknutih problema. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala Vama. Zarija Pejović ima riječ, a nakon njega kolega Drago Čantrić. Izvolite.


- 159 -

ZARIJA PEJOVIĆ: Poštovani zaštitniče ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Mislim da ćemo se oko nečega složiti, bez obzira što možemo da se razlikujemo u određenim političkim gledištima kao građani. Dakle, nije lako biti ombudsman i štititi ljudska i politička prava u zemlji koja u svojoj istoriji ne pamti da je demokratski smijenila vlast. To je sociološki fenomen. Nije lako štititi ekonomska i socijalna prava u zemlji u kojoj je 45% ljudi siromašno ili inklinira siromaštvu, u zemlji u kojoj prvi čovjek po političkoj i ekonomskoj moći čitave te kategorije onih, kako smo ih zvali prije 20 godina, radnih ljudi i građana, smješta u gubitnike tranzicije. Danas su novinski stupci prepuni priča o štajkovima glađu i prijetnji samospaljivanju u ostvarivanju socijalnih i ljudskih prava. Ono o čemu ja danas želim da govorim jeste pitanje državljanstva. Možda vam je poznat stav Pokreta za promjene - mi insistiramo na tome da svi ljudi koji su bili na biračkom spisku 21. maja 2006. godine dobiju crnogorsko državljanstvo, jer su odlučivali o jednoj strateškoj odluci i u principu su donijeli odluku o međunarodnom priznanju države Crne Gore. Dakle, mi imamo informacije, ne znam kakve su vaše informacije, da su vrlo često ljudi koji podnose zahtijev za državljastvo pod političkim pritiskom, da za eventualno dobijanje državljanstva daju podršku nekoj od vladajućih partija. Da li vi imate takve slučajeve i da li ste nešto u tim slučajevima preduzimali? Drugo, poseban predmet mog interesovanja jeste romska populacija. Romska populacija je, nažalost, i pored programa i deklaracija i dalje na socijalnoj margini. Imali smo priliku prije dva mjeseca da vidimo i demonstracije mlađih pripadnika romske populacije koji su tražili bolju satisfakciju u društvu, bolje poslove shodno obrazovanju koje se trude da steknu. Ova populacija je marginalizovana i u pogledu zdravstvene zaštite. Da li imate podatke kakvo je zdravstveno stanje te populacije i kakve su njihove mogućnosti za liječenjem, odnosno, da se izvrši njihova inkluzija u obrazovni sistem? Bio sam u društvu poslanika Evropskog Parlamenta koji su me pitali, kao poslanika Skupštine Crne Gore, šta djeca rade po ulicama, misleći na djecu koja se bave prosjačenjem. Često sam imao pritužbe građana, koji se žale da lokalne samouprave često prepisuju njihovo zemljište na sebe, a onda to zemljište brže bolje otuđuju. To je svojevrsna pravna hajdučija. Da li je to trend i da li ste nešto uradili po tom pitanju? Dakle, na osnovu dosadašnjih kontakata, to je zaista uznemirujuće. Povodom restitucije ste na 22. strani konstatovali da postoje slučajevi u kojima lokalne samouprave umjesto da vrate zemljište, zadržavaju ga, izdaju u građevinske svrhe, odnosno, otuđuju. Ima slučajeva na primorju da ljudi daju komisijama zahtjev za vraćanje zemljišta, da taj zahtjev kasni i da tu postoji mogućnost da se upravo to zemljište, koje bi trebalo da se vrati, da u svrhu izgradnje građevinskih objekata, odnosno, da se to zemljište proda. Da li ima takvih slučajeva? Na kraju želim da Vas pitam, pošto sam konstatovao pritužbe na rad lokalne samouprave. Komunalna policija, kao što znamo, koristi vozilo “pauk” za premještanje automobila. Zato se naplaćuje neka nadoknada od 60 eura, uz 20 eura od osnovne kazne. Ta kazna iznosi i preko 80 eura. Ljudi se na sudu žale na te troškove transporta i vrlo često im sud obori tu odluku Komunalne policije. Jeste li o tome davali svoje mišljenje? Kakvo je Vaše mišljenje o tome i šta je po tom pitanju moglo da se uradi? Zahvaljujem.


- 160 -

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala. Kolega Čantrić ima riječ, a nakon njega kolega Miloje Pupović. Izvolite.

DRAGO ČANTRIĆ: Gospodine potpredsjedniče Skupštine, gospodne Bakoviću, gospođo Stanković, koleginice i kolege poslanici, uvaženi građani Crne Gore, Pošto je objedinjena rasprava o ova tri izvještaja Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, ja ću govoriti o posebnom Izvještaju zaštitnika ljudskih prava i sloboda o ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenje. Kada raspravljamo o ovoj temi, veoma je važno da znamo da centralno mjesto u našoj državi ima građanin, sa pravima i obavezama, i zaštita njegove privatne svojine. S toga, povraćaj privatne svojine denacionalizacija predstavlja presudan korak u tom pravcu. Ustavom Crne Gore propisano je da Crna Gora jamči i štiti prava i slobode, da su prava i slobode nepovredivi i da je svako obavezan da poštuje prava i slobode drugih. Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda propisano je da svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine i da niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim Zakonom i opštim načelima međunarodnog prava. Zakonom o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju propisano je da bivši vlasnici imaju pravo da zahtijevaju povraćaj ili obeštećenje u skladu sa ovim zakonom, ako su njihova imovinska prava oduzeta u korist opšte-narodne, državne, društvene ili zadružne imovine, osim u slučajevima iz člana 7 ovog Zakona, da pravo na obeštećenje imaju i bivši vlasnici koji su svoja oduzeta imovinska prava povratili na osnovu pravnog posla uz naknadu prije stupanja na snagu ovog zakona. Svojina je jedan od centralnih pravnih fenomena koji je povezan sa gotovo svim ustanovama građanskog prava, od porodice do nasljeđivanja, od preduzeća do rada i ugovora. Ona je noseći stub pravnog poretka, a u novije vrijeme ubraja se u osnovna prava čovjeka. Zakonske odredbe Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju ne treba posmatrati kao izuzetak od pravila potpunosti, isključivosti prava svojine, nego pravilo kojem se u konkretnom slučaju sprovodi opšti princip društvene namjene dobara. Ovo iz razloga što ekonomski aspekti prava svojine osvjetljavaju odnos između tržišnih principa i privatnog prava. U svim modernim i pravnim sistemima pravo svojine nije ograničeno na privatno pravo, već se prostire i na javno pravo. Od središne tačke sistema svojina se pretvara u, prije svega, jedan od instrumenata preko kojih se manifestuje ekonomska inicijativa. Zakonom o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju propisano je da vlasnici imaju pravo da zahtijevaju povraćaj i obeštećenje u skladu sa ovim zakonom i da to pravo imaju bivši vlasnici, fizička lica, zadužbine i druga nekomercijalna lica, zatim pravna lica, a da bivši vlasnik koji nema prava na povraćaj oduzetih imovinskih prava u skladu sa ovim zaknom može ostvariti pravo na obeštećenje novčanim sredstvima koja se plaćaju iz fonda za obeštećenje podnosioca zahtjeva. Osvrnuću se kratko na podnesene zahtjeve Opštinskoj komisiji u Beranama. U skladu sa Zakonom iz 2004. Godine Opštinskoj komisiji u Beranama je podneseno 1.420 zahtjeva za povraćaj obeštećenja. Opštinska komisija je donijela 165 konačnih i pravosnažnih odluka. Nakon izmjena i dopuna Zakona u 2007. godini je formirana Komisija za povraćaj i obeštećenje za opštine Bijelo Polje, Berane, Andrijevica, Plav,


- 161 -

Rožaje, Mojkovac, Kolašin, Pljevlja i Žabljak, koja je preuzela predmete od opštinskih komisija, ukupno 5.158 i donijela još 233 odluke, što zajedno sa 555 odluka donijetih od strane pomenutih opštinskih komisija čini ukupno 788 odluka. Regionalna komisija i opštinske komisije su rješavale prosječno 150 predmeta godišnje. Uzimajući u obzir složenu socio-ekonomsku situaciju u Beranama, ovaj tempo u odnosu na 1.420 zahtjeva je nedovoljan, pa bi Komisija trebala da radi brže i efikasnije. Posebno ističem da Komisija nalaže vještačenje od strane geometara o trošku stranke po novom koordinatornom sistemu. S obzirom na broj predmeta koji nijesu riješeni, mišljenja sam da bi trebalo od ove jedne regionalne komisije na sjeveru formirati dvije regionalne komisije, jednu sa sjedištem u Bijelom Polju - za Pljevlja, Kolašin, Mojkovac, Žabljak i Bijelo Polje i drugu sa sjedištem u Beranama - za Berane, Rožaje, Plav i Andrijevicu. Ovim bi se ravnomjerno podijelili zahtjevi građana u cilju racionalizacije troškova postupka, a članovi komisije bi bila lica koja su pored poznavanja zakona poznavaoci i mjesnih prilika. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala Vama. Sada kolega Miloje Pupović, a nakon njega kolega Amer Halilović. Izvolite.

MILOJE PUPOVIĆ: Gospodine potpredsjedniče, koleginice i kolege, gospodine Bakoviću, gospođo Stanković, poštovani građani, Poseban Izvještaj ombudsmana bavi se stanjem ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u Zavodu Komanski most u Podgorici, u Centru za obrazovanje i osposobljavanje 1. jun u Podgorici, u Dječjem domu Mladost u Bijeloj i u zdravstvenoj ustanovi Specijalna bolnica za psihijatriju Dobrota. I da odmah na početku kažem izvještaj smatram zadovoljavajućim koliko se to sa načinima na koji je gledano može vidjeti. I da kažem izvještaj je korektan ali stanje u ustanovama nije sasvim sagledano, a ono što je tamo viđeno nije sve dobro, puno je nepravilnosti. Konstatovano je ono što je vidno da tamo nije dobro i date su preporuke upravama tih ustanova, ministarstvima socijalnog staranja, pravde i zdravlja i ja to sve podržavam. Druga, po mom mišljenju, bitnija stvar je koliko se ovakvim načinom gledanja može vidjeti. Siguran sam da je i ombudsman svjestan da za uvid u pravo stanje tamo nije dovoljno obići ustanovu jednom, dvaput ili četiri puta godišnje, razgovarati sa direktorom ili sa zaposlenima onako u grupi. Mislim da ombudsman, kao i svi intelegentni ljudi, zna da se tako ne može puno vidjeti. Pogotovu se ne može puno vidjeti iz oblasti ljudskih prava i sloboda. Da ne bi dolazili u situaciju da za utvrđivanje pravog stanja tamo ulaze i one represivne i druge službe, policija, tužilaštvo i sud, u demokratskom sistemu koji pretenduje da bude human, država mora da teži da uspostavi standarde za savremeni monitoring u ovoj oblasti, kao i u svakoj drugoj oblasti. Mora da radi na uvođenju tog sistema kontrole i ocjenjivanja. Danas postoje veoma precizne metode i “instrumenti za to”. Bez toga nema ništa sigurnog. Ako država još uvijek ne može ili neće, ombudsman je prije svih kao dio države prvi pozvan da to uvodi u svom radu i da insistira da država svuda uvede objektivan savremeni monitoring. Mi to danas nemamo. Novi takozvani


- 162 -

demokratski sistem daje šansu svima, ali iz ljudi svašta izlazi, zaposleni pokazuju svoje svakojake osobine i zato kontrole mora biti. Moramo bolje znati šta se unutra dešava, pogotovo u tim ustanovama gdje borave ranjivi ljudi. Činjenicu da je u posljednje tri godine bilo veoma malo pritužbi ombudsmanu na ostvarivanje prava mentalno oboljelih lica onih koji su spremni sve da izvrću u svoju korist mogu da tumače, tako da tvrde da je sve u redu, ali to što nema žalbi sasvim osnovano može da znači i da ta lica ne umiju da se žale ili da su ih bliži zapostavili i ne žele da se žale u njihovo ime. U situaciji kada su ustanove sve zatvorenije za javnost, kad izjave za javnost imaju pravo da daju samo direktori ili njihovi ovlašćeni pr menadžeri, negdje čak ni oni već samo ministar, nije lako sagledati tamošnje stanje. Zaposleni koji su unutra znaju stanje, ali najčešće iz sasvim razumljivih razloga ne žele da govore. Zato često bude da je ono što se vidi uobičajenim kontrolama u redu, ali kad se tamo bolje zagrebe nije u redu. Zbog toga smo, poslanici Socijalističke narodne partije u Odboru za ljudska prava i slobode, koleginica Jonica i ja pokretali pitanje dubljeg sagledavanja stanja u ovim ustanovama. Kada je u pitanju Specijalna bolnica za psihijatriju “Dobrota”, samo nekoliko stvari. Neophodno je sudsko forenzičko odjeljenje premjestiti u ZIKS. Ono je u Dobrotu smješteno 2005. godine, molim vas, pazite dobro, bez jasnih pravila o organizaciji i vođenju. U toj bolnici borave i oni kojima tamo nije smjesto, socijalni slučajevi čine 30 do 50% smještenih, ni njima tamo nije mjesto. Istinu govoreći, možda se onima koji tamo borave i ne krše ljudska prava, ali se sigurno krše onima koji bi tamo trebalo da se adekvatno liječe a nemaju ni mjesta, ni uslova. U bolnici u “Dobroti” stoji u izvještaju nema hospitalizovano nijedno maloljetno lice koje ima probleme sa mentalnim zdravljem. A takvih ima u Crnoj Gori, počev od blagih adolescentnih kriza identiteta, do težih dijagnoza. Pa, gdje se oni liječe? Moramo shvatiti da za njih ponekad nije dovoljan ambulantni tretman ni kod najboljeg psihijatra. Zbog okupiranosti neadekvatnim slučajevima zaposleni u toj bolnici ne stižu da se bave svojim poslom, a vremenom ga zapostave sve i kad bi hjteli. Zato pacijenti nerado tamo idu na liječenje, ili oni koji o njima brinu nerado ih tamo vode. To je veliki problem i pitanje ljudskih prava jedne velike populacije. Hvala. PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala Vama. Izvolite.

ŠUĆKO BAKOVIĆ: Uvaženi poslaniče Pupoviću, Mi smo zaista u Izvještaju, posebno vezano za lica smještena u ustanovama, mentalno oboljela lica, predstavili i dali jasnu sliku onoga što smo našli i što smo mogli utvrditi na osnovu naših zakonskih ovlašćenja. Postupali smo sa sadašnjim zakonskim ovlašćenjima. Međutim, novim Zakonom o zaštitniku ljudskih prava i sloboda mi ćemo dobiti šira ovlašćenja u toj oblasti i postaćemo nacionalna institucija za prevenciju torture. To će podrazumijevati redovne godišnje i ad hok posjete i formiranje posebnog multidisciplinarnog tijela sastavljenog od stručnjaka koje će pratiti stanje u ovakvim ustanovama u kojima borave lica, o odluci nekog državnog organa, odnosno u kojima borave lica iz koje ona samovoljno ne mogu da izađu. To je razlog /Prekid/ mora više voditi računa o njihovim ljudskim pravima i slobodama da eventualno zbog situacije u kojoj se nalaze ne bi bile ugroženi. Ponavljam, mi smo napravili izvještaj prema onome što smo


- 163 -

mogli i koliko smo mogli. Angažovali smo stručnjake za tu oblast da nam pomognu, jer mi nijesmo ni psihijatri, ni doktori određenih specijalnosti. Mislim da je Izvještaj veoma dobra polazna osnova, a naročito imajući u vidu preporuke koje smo uputili. Ono što mene, kao zaštitnika ljudskih prava i sloboda, ohrabruje je situacija da su nadležna ministarstva izrazila spremnost da postupe u skladu sa našim preporukama. Naravno, potreban je i novac, moramo se složiti. Zato smo mi u preporukama ostavili duže vrijeme, nijesmo ih vremenski ograničili. Razumijemo tešku ekonomsku situaciju, ali za nas je veoma značajna za sada početna izažena spremnost Vlade i njenih institucija da će postupiti po našim preporukama. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala Vama. Kolega Pupoviću, izvolite.

MILOJE PUPOVIĆ: Hvala. Samo kratko. Najveći dio izlaganja sam posvetio tome da je stanje dosta dobro ocijenjeno, onoliko koliko se može ovim metodama i kako vam dozvoljavaju zakonske mogućnosti. Ja se tu s Vama potpuno slažem. Međutim, govorio sam da to moramo malo bolje i objektivnije ocjenjivati. Unutrašnje stanje u jednom kolektivu, u svim kolektivima, u svim zajednicama može da se bolje procjenjuje. Govorio sam da moramo uvoditi testove, ankete. Sjećate se kako smo ocijenili stanje u zdravstvu prije nekoliko mjeseci. Kao što se ocjenjuje političko stanje pred izbore, znate, sa malim procentom odstupanja od - do, sve to može da se uvodi. Što se nas tiče iz Socijalističke narodne partije, mi smo sa ovim zadovoljni, mi ćemo glasati za ovaj izvještaj. Govorim u svoje ime, ja ću glasati i mi smo za sva rješenja koja pojačavaju poziciju ombudsmana i njegovu ulogu kao institucije. Hvala. PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Labudović, komentar. Izvolite.

EMILO LABUDOVIĆ: Gospodine Pupoviću, možda ćete se iznenaditi, ali moram da izrazim neslaganje sa vama, kada je riječ o vašem odnosu i vašem stavu prema ovom dijelu Izvještaja ombudsmana. Smatram ovo jednim od najhrabrijih, najpoštenijih i najčasnijih ocjena koje sam sa jedne zvanične adrese čuo kada je riječ o stanju u ustanovi Vaso Ćuković u Risnu. Razumijem zašto je ustanova Komanski most u zadnje vrijeme izbila u prvi plan. Čak da su i ove ocjene koje je ombudsman iznio o stanju u toj bolnici i površne i nedovoljno stručno sagledane, dovoljne su da alarmiraju i da zahtijevaju, prije svega od nas, gospodine Pupoviću, da se mi osvrnemo na to stanje i da mi doprinesemo u mjeri u kojoj je to moguće da se ono promijeni. Obraćavam vas se, prije svega, kao humanisti, jer znam da to jeste i kao član Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku, da kad bude rasprava o budžetu za narednu godinu imamo na umu i tu bolnicu. Sama ocjena da su tamo uslovi na nivou 18. vijeka ne ide na čast ni Crnoj Gori, a ni nama u Crnoj Gori.


- 164 -

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Kolega Pupović.

MILOJE PUPOVIĆ: Gospodine Labudoviću, nemamo puno razlika ni vi, ni ja, ni ombudsman ono što je dao u svom izvještaju. Takođe se slažem da su ocjene dobre, da su korektne, ali sam se u svojoj diskusiji založio da možemo još dublje da ulazimo u to stanje. Ove ocjene bolnice u Dobroti su, zaista, korektne. Složio bih se sa svim, ali to je veliki problem. Jedan dio problema je sadašnji, a jedan dio problema je nasleđen, znate. Jedan dio je naša inertnost i lijenost da uvodimo sve moderne i dobre stvari, da se usavršavamo, da se najnovijim i najboljim metodama liječe ti ljudi, da ljudi koji rade u tim ustanovama idu na usavršavanja, da se mijenja taj odnos među zaposlenima između zdravstvenih radnika, administrativnih radnika, obezbjeđenja, vidjeli smo da čak u bolnici u Dobroti postoji neko privatno obezbjeđenje koje neke ljude čuva. Sve je to problematika koja je veoma prisutna i koja ometa ljudska prava i dobro liječenje onih pacijenata koji postoje u Crnoj Gori i ne mogu tamo da se smjeste i ne mogu da se liječe. Mi znamo da je malo mjesta za takve pacijente i u Kliničkom centru i u Podgorici. Ovo je velika problematika i pitanje ljudskih prava u ovoj oblasti. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Idemo dalje. Kolega Halilović ima riječ, a nakon njega kolega Nišavić. Izvolite.

AMER HALILOVIĆ: Hvala, gospodine potpredsjedniče. Poštovane kolege, poštovani građani, poštovani zaštitniče ljudskih prava i sloboda, Prilikom razmatranja prošlogodišnjeg Izvještaja o radu ombudsmana ukazali smo na nedopustivu sporost u procesu restitucije i zabrinutost da postoje indicije da se sam proces odvija selektivno, da trpe građani pojedinih regiona i moguće i stranke koje su pripadnici manjinskih naroda koji tamo žive i tražili sa ostalim kolegama da istražite ovu oblast. Ovaj izvještaj je u potpunosti pokazao osnovanost naših sumnja da se cio postupak vodi vrlo sporo na štetu građana, posebno građana iz pojedinih područja Crne Gore. Vaša analiza izrečene konstatacije u izvještaju to i potvrđuje. Do danas sedam godina od početka primjene zakona najveći broj predmeta, odnosno oko 75% stoje nezavršeno u ladicama regionalnih komisija. Pitamo se zašto je to tako. Mi procjenjujemo da se radi o namjernom odugovlačenju postupka koji je definisan instrukcijom Ministarstva finansija datom regionalnim komisijama, da godišnje obrade samo 300 predmeta, kako bi za obeštećenje isplatili samo 10% brutodruštvenog proizvoda u periodu od 20 godina. Mi smo ubijeđeni da će zbog toga mnogi građani ostati neobeštećeni, što je, po nama, bio razlog raznih manipulacija i neažurnosti u regionalnim komisijama, posebno u Bijelom Polju i Baru. Potpuno podržavamo vaše preporuke date na kraju izvještaja jer su pravedne, korisne i plediraju da se postigne pravna sigurnost u ovom postupanju. Evo samo nekoliko podataka koji potvrđuju naše konstatacije, da se proces restitucije odvija najsporije u sredinama u kojima žive pripadnici manjinskih naroda, posebno Bošnjaka. Naime, Komisija za povraćaj i obeštećenje u Bijelom Polju je na dan


- 165 -

sačinjavanja ovog izvještaja imala 3.815 predmeta u radu. Do tada je okončano samo 788 predmeta. Ako bi nastavila ovom dinamikom za okončanje postupka za preostale predmete, bilo bi joj potrebno 29 godina. Slična je situacija i kod Komisije za povraćaj i obeštećenje u Baru kojoj bi, sudeći prema dosadašnjoj dinamici rada, bilo potrebno oko 26 godina za okončanje postupaka u tim predmetima. Smatramo da je krajnje zabrinjavajuće da neko kome je imovina oduzeta nakon drugog svjetskog rata nije dočekao da mu se ista vrati. Brzina, odnosno sporost kojom se ovo odvija govori da ni njihovi potomci, konkretno djeca, neće dočekati da im se vrati ono što im je oteto u to vrijeme. Još nešto. Dosadašnjem Zakonom o restituciji nijesu obuhvaćene vjerske zajednice. Njihovi zahtjevi za povraćaj imovine su samo evidentirani. Očekujemo da će uskoro kroz zakonska rješenja biti riješeno i ovo veoma važno pitanje, što je jedan od programskih ciljeva Bošnjačke stranke. Smatramo da su vjerske zajednice, prvenstveno mislim na Islamsku zajednicu, oštećene u komunističkom periodu i da je njihova imovina posebno bila na udaru. Međutim, poznato je da je imovina islamske zajednice, odnosno vakubi otimani i u ranijem periodu, odnosno između dva svjetska rata od tadašnjih vlasti. Nadamo se da će zakon obuhvatiti i taj period. No, o tome ćemo govoriti kada dođe vrijeme. Sada smatramo da je najvažnije da se ozbiljno uzmu u vidu preporuke koje ste vi dali. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala vama. Kolega Radosav Nišavić ima riječ, a nakon njega kolega Zarija Franović. Izvolite.

RADOSAV NIŠAVIĆ: Hvala, gospodine potpredsjedniče. Gospodo zaštitnici ljudskih prava i sloboda, poštovana Skupštino, poštovani građani, U uvodnom dijelu ovog izvještaja, gospodine zaštitniče ljudskih prava, dali ste definiciju da je ovo prikaz rada ombudsmana i indikator poštovanja ustavnih i zakonskih prava građana. Ovo je, u stvari, indikator nepoštovanja ustavnih i zakonskih prava građana. Ovo je samo vrh ledenog brijega u odnosu na stvaran broj kršenja ljudskih prava i sloboda. Ovaj izvještaj se temelji prvenstveno na pritužbama građana i on ne daje pravu i potpunu sliku o stanju ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori. Iako je izvještaj obiman i korektan, u njemu bih više volio da vidim vaše kreativnosti i vaše inicijative prema građanima. Pošto je rasprava objedinjena o ove tri teme, u ovom izvještaju ću se osvrnuti na jedan segment društva koji vi nijeste obradili u svom izvještaju, rizikujući da to možda i nije u djelokrugu vaše djelatnosti, a to je Vojska Crne Gore. Naime, prošle i ove godine na vidjelo su izašla permanentna kršenja ljudskih prava i sloboda u ovoj instituciji. Stanje je kulminiralo kada su zaposleni kao reakciju na nepoštovanje svojih prava od strane rukovodećeg kadra osnovali sindikalnu organizaciju Vojske Crne Gore, da je na djelu klasično kršenje ljudskih prava i diskriminacija koju trpi rukovodstvo i članstvo te sindikalne organizacije. Progonima prema rukovodstvu sindikalne organizacije Vojske Crne Gore, pritiscima na članstvo i sve zaposlene kroz neosnovane osude i prosude prema sindikalnim vođama, sindikalne vođe su osuđene da krše Zakon o Vojsci. To se ogleda kroz zabranjivanje i potpunu opstrukciju sindikalnog organizovanja, vršenja pritiska i ucjenjivanja pojedinih članova socijalne organizacije, sindikalne organizacije Vojske


- 166 -

Crne Gore. Ide se i do zabrane sindikalnog rada. Ide se i dotle kada su zaposleni koji su podnijeli tužbu za ostvarivanje prava iz radnog odnosa proglašeni nelojalnim građanima i neprijateljima države. Potpuno se ignorišu napori sindikalne organizacije Vojske Crne Gore da se uspostavi komunikacija sa starješinama i obezbijede pristojni uslovi za rad članova sindikata i ostalih zaposlenih. Sve se to čini, gospodine ombudsmane, kroz grubu zloupotrebu sistema komandovanja i službenog položaja. Prijeti se premještanjem ili otpuštanjem članova u jedinice Vojske na značajno niža mjesta, neadekvatna njihovom činu i znanju, slanje na prinudne godišnje odmore bez obrazloženja, i to sve da bi zaposleni odustali od već dobijenih sudskih presuda. To se sve radi na krajnje ponižavajući i nezakonit način. Članovi sindikalne organizacije Vojske Crne Gore su zbog svog djelovanja predstavljeni kao neprijatelji države i naroda. Ministar Vojske daje izjavu da ako ljudi u uniformi tuže države, to nije pravo to je etika, to je podrivanje države. Pitam vas, gospodine zaštitniče ljudskih prava i sloboda, da li i članovi Vojske Crne Gore imaju pravo na sindikalno organizovanje? Sloboda sindikalnog udruživanja garantovana je međunarodnim konvencijama, pri čemu su sindikati nezavisni od poslodavca, politike i vlasti. Pitam se, gospodine zaštitniče ljudskih prava, kakva je vaša stvarna uloga? Da li, osim što pažljivo saslušate žalbe obespravljenih i nezadovoljnih, što im date određene savjete, imate izvršne poluge da to što im savjetujete i sprovedete u djelo? Dok god ne budete imali instrumente kojima ćete savjetodavne preporuke prevoditi u izvršne, institucija ombudsmana neće zaživjeti u Crnoj Gori. Nadamo se da će to biti bolje usvajanjem novog zakona o zaštitniku ljudskih prava i sloboda. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Želite komentar? Izvolite.

ŠUĆKO BAKOVIĆ: Uvaženi poslaniče Nišaviću, Crna Gora se donošenjem Zakona o zaštitniku ljudskih prava i sloboda 2003. godine opredijelila za jednu instituciju zaštitnika ljudskih prava i sloboda kao nacionalnu instituciju za zaštitu prava. Ovo vam kažem iz razloga da je zaštitnik ljudskih prava ovlašćen i da štiti prava i pripadnika oružanih snaga Crne Gore. Pitali ste me da li članovi oružanih snaga, odnosno pripadnici Vojske Crne Gore mogu biti članovi sindikalnih organizacija. U skladu sa Zakonom o Vojsci Crne Gore, oni mogu biti članovi sindikalnih organizacija, odnosno mogu organizovati sindikalne organizacije. Govorili ste o nekim slučajevima vezano za sindikalno organizovanje. Mogu vam reći da mi u instituciji imamo jedan slučaj po kojem smo započeli postupak vezano za postupanje u odnosu na jednog pripadnika oružanih snaga, odnosno vezano za njegov rad u okviru sindikata. Ne mogu vam više o tome govoriti, ne bih htio da prejudiciram kakav će biti ishod postupka, ali vam kažem da smo po pritužbi započeli postupanje i da postupamo. Pomenuli ste izjavu ministra odbrane i pitali ste da li pripadnici oružanih snaga mogu tužiti državu Crnu Goru i, ako tuže državu Crnu Goru, da li se smatraju neprijateljima Crne Gore. Mislim da u ovoj državi svi mogu tužiti državu Crnu Goru. Naravno, hoće li uspjeti u sporu, zavisi od toga da li je njihov tužbeni zahtjev osnovan, ali to ne mora da znači da su oni koji tuže državu neprijatelji države. ... u tom slučaju oni će biti izloženi plaćanju sudskih troškova, znači rizikovali su da izgube sudski spor. Kao ombudsman vam kažem da svi državljani, svi građani, čak i stranci, strana pravna lica, u državi Crnoj


- 167 -

Gori u skladu sa njenim propisima mogu tužiti državu, a hoće li uspjeti, o tome odlučuju sudovi, sudovi su po Ustavu nezavisni i mi se ne možemo miješati u rad sudova. Pitali ste me imamo li izvršne poluge. Ne, ombudsman nema izvršne poluge, a nema ni u jednoj državi u svijetu. Crna Gora se opredijelila za model ombudsmana skandinavskih zemalja, odnosno .... švedskog ombudsmana. Mi nemamo ovlašćenja da mijenjamo odluke drugih organa. Nemamo ovlašćenja da u ime tih organa odlučujemo, da se miješamo u njihov rad, niti da budemo punomoćnici ni zastupnici stranaka. Mi samo vršimo nadgledanje dobre uprave. Ako u toku tog nadgledanja i monitoringa utvrdimo da su povrijeđena ljudska prava, mi ukazujemo. Naš, uslovno rečeno, najviši akt koji donosimo je konačno mišljenje sa preporukom da se otklone povrede, a parlament je taj koji nam pomaže da naše preporuke zažive. Do sada, bar za ovo vrijeme dok sam na čelu institucije i na osnovu podataka iz ranijeg rada, preporuke ombudsmana su u visokom procentu poštuju. To je nešto što nas ohrabruje da nastavimo da radimo. Vjerujte da ćemo mi u svakoj situaciji kada ocjenjujemo da su povrijeđena ljudska prava to jasno reći i ukazati organu i instituciji koja to čini. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Nišavić.

RADOSAV NIŠAVIĆ: Ombudsmane, vi ste indirektno potvrdili da vojni ministar nije smio da da takvu definiciju da onaj ko traži svoja prava, a nosi uniformu je protivnik države i svoga naroda. Svjedoci smo da se ovih dana i prethodnih mjeseci krše prava zaposlenih u Vojsci Crne Gore. Naime, postoji grupa vojnika koji su dobili sudske presude, njih 54, za neisplaćene i pogrešno obračunate zarade na ime prekovremenog rada, dežurstva, minulog staža. Oni doživljavaju pritisak od komandućih da bi odustali od svojih stečenih i dobijenih sudskim putem prava, pod prijetnjom otkaza. U toku ste da je i predsjednik sindikalne organizacije pod optužbom i da se protiv njega vodi i postupak, a ostalima se prijeti premještanjem na druga radna mjesta u druge gradove, Podgoricu, Pljevlja, Kolašin itd. Svjedoci smo slalnog kršenja ljudskih prava u Vojsci Crne Gore. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Franović ima riječ, a nakon njega kolega Siništaj. Izvolite.

ZARIJA FRANOVIĆ: Uvažene kolege, uvaženi gospodine Bakoviću, Moj komentar će se odnositi na poseban Izvještaj o ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenja. Moja priča će biti različitija od mojih kolega, iz razloga što na tu stvar gledam malo drugačije. Na strani 32 kod vaših šest preporuka, mislim da ste trebali još nešto da uradite. Radi se o primjeni Zakona o premjeru i katastru i, ono što je najvažnije, u Crnoj Gori imamo tri vrste katastra. Imamo popisni katastar koji još uvijek postoji u Crnoj Gori, a to je katastar poslije rata 1945. godine, katastar zemljišta, to je nešto novije i najnovije, najkvalitetnije katastar nepokretnosti. Na osnovu tih podataka, na osnovu podataka o eksproprijaciji, na osnovu finansijskih podataka o plaćenoj


- 168 -

imovini, onda možemo bolje i kvalitetnije raspravljati o ovom vašem izvještaju. Izvještaj je dobar, izvještaj je korektan, uz određene primjene svi smo ga pohvalili, i to je u redu. Imamo izvještaj i Vrhovnog državnog tužioca i Sudskog savjeta, odnosno predsjednika Vrhovnog suda i radi se o dobrim i kvalitetnim izvještajima. Hajde da ne pričamo samo odlično je i da da damo neke predloge kao što su u prethodnim periodima radile određene institucije. Kod ovog izvještaja moramo imati u vidu vezu sa budžetom i Zakonom o budžetu, koliko je planirano. Naravno, kao što je rekao uvaženi kolega Spahić, 0,5% na godišnjem nivou, ili 10% od GDP-a, to je nekih 3 milijarde, a u opticaju su 184 miliona eura. Još 120, 130 miliona eura i to je taj limit koji treba da se isplati građanima. Često puta tražimo i ono što nam ne pripada. Dok sam radio u Baru, čim je usvojen ovaj zakon, ljudi su tražili da dobiju ono što im pripada. Konkretno, imovina preko 30 hiljada kvadrata. Znaju kolege koje su iz Bara, oko kapele i sve su izgubili, naravno. Znači, odmah želimo da nešto uzmemo, iako smo naplatili. Uz uvažavanje i poštovanje Ustava Crne Gore, poštovanje iz člana 58 vezano za imovinu. Ja to zaista poštujem, zavisno kome pripada. Vratiću se na Podgoricu. Komisija Podgorice treba da riješi sve za 8 i po godina, Bijelo polje 29 godina i imamo problem u Baru od 26 godina, ali treba se urgirati za komisiju, predsjednika komisije itd. Imate 85 riješenih problema u Danilovgradu, 64 su riješeni. Znate li zbog čega? Riješeni su kada vi identifikujete svoju imovinu, kada riješite pitanje svoje imovine, kada upišete svoju imovinu i onda će vam to biti lakše da riješite. To su, prije svega, državne kompanije gdje se vršila eksproprijacija, koje imaju papire i na osnovu tih papira i eksproprijacija danas se i vrši rekonstrukcija ili izgradnja određenih puteva. Konkretno, put od Tuzi prema granici Albanije, na osnovu elaborata o eksproprijaciji. Ako nemamo te papire, precizne papire, teško ćemo govoriti o ovoj vrlo značajnoj temi. Naravno, donošenje ovoga zakona, transoformacija iz one da kažemo, društvene ili državne svojine, privatne svojina i td. To je jedan od prioriteta i to je glavni problem koji se mora riješiti. Da li imamo dovoljno podataka? Treće, ima onaj period od 18 mjeseci da se svi jave. Da li su svi uspjeli da se jave? Nijesu. Da li žive u Crnoj Gori? Da li imaju nasljednike, potomke, pretke i td? To su glavni problemi koji se mogu rješavati i mislim da je to jedini pravi put da se riješi to pitanje. Naravno, svi možemo da tužimo, svi možemo da tražimo, svi možemo da zahtijevamo ono što nam zaista realno pripada i često puta ono što nam ne pripada. Šta može da trpi država Crna Gora? Šta može da trpi budžet Crne Gore i šta može da istrpi bruto domaći proizvod Crne Gore? Kad se donosio taj zakon raspravljao sam o nekoj dužničkoj krizi ili ne znam finansijskoj krizi, upavo kada je u pitanju ovaj zakon i realizacija ovog zakona. Trebamo imati u vidu ekonomsku situaciju u Crnoj Gori, makro-ekonomske pokazatelje, finansijske pokazatelje, fiskalne pokazatelje da bismo rješavali ovu temu. Preporuke su u redu. Uz određene preporuke i traženje prije svega dokumentacije pa čak sa nekim preporukama moranjem, nalogom da oni koji to imaju pomognu. Mi smo riješili od ovih 85 u Danilovgradu 64. Znate zbog čega? Zato što imamo kompletnu dokumentaciju. Dokumentaciju /Prekid/ to je jedan od prioriteta i tome se trebamo fokusirati u nekom budućem periodu, iako ćemo možda 100 hiljada ili 200 hiljada tužiti, tražiti od države da povrati sve, a biće to dosta teško. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Kolega Sinishtaj sada ima riječ, a nakon njega kolega Vuković. Izvolite.


- 169 -

VASEL SINISHTAJ: Hvala, predsjedniče. Poštovane kolege poslanici, poštovani građani, gospodine zaštitniče ljudskih prava i sloboda, Prije nego što iznesem stav albanskih poslanika i Albanskog Kluba poslanika povodom ovog Izvještaja zaštitnika ljudskih prava i sloboda da kažem da po prvi put ne samo kao političar, nego i kao običan čovjek mogu slobodno konstatovati da sam potpuno zadovoljan načinom kako ste radili u toku izvještajnog perioda i kako ste Vaš posao iskazali kroz Izvještaj. Jedino što zamjeram u dijelu posebnog izvještaja o stanju ljudskih prava mentalno oboljelih, smještenih u ustanovama, ne radi se samo o mentalno oboljelim, nego ima i tjelesno oboljelih, a ima i onih koji su normalni ali su smješteni u dječiji dom iz drugih razloga. Znači, terminski nije baš dobro, a ostalo je sve u redu. Ipak ću pokušati da postavim nekoliko pitanja i bez obzira na rezultat datih odgovora unaprijed ću Vam reći da ćete imati podršku našeg Kluba za izvještaj. Da li ste upoznati sa činjenicom koliko je Albanaca iz Crne Gore van svojih ognjišta i koji su to razlozi koji ih navode da napuštaju svoje domove? Imate li saznanje o slučajevima koji su, po našem mišljenju, na nezakonit način izbrisani iz matičnih knjiga državljana Crne Gore? Imate li saznanje da naši građani koji ne mogu imati ili nemaju crnogorsko državljanstvo i ne posjeduju jedinstveni matični broj građana, neće moći ubuduće da budu vlasnici imovine? Ovo govorim zato što će u jednom dijelu Malesije biti javno izlaganje, pa će se pojaviti ovakvi problemi. Da li smatrate da se upornim odbijanjem zahtjeva većine građana Malesije za ostvarivanjem prava na lokalnu samoupravu, prava koje je zajemčeno Ustavom Crne Gore kao jedino ljudsko i građansko, ali i kolektivno pravo, na taj način krši Ustav? Koliko možete ubuduće uticati kod nadležnih organa? Posebno u upravama za kadrove i resornim ministarstvima da se poštuje uredba Vlade kojom su posebno zaduženi da vode računa o srazmjernoj zastupljenosti pripadnika manjina. Da li cijenite potrebnim da se u nekim opštinama Crne Gore, pa bilo to i u gradskim opštinama, otvore kancelarije zaštitnika? Kako cijenite stav Ministarstva prosvjete o imenovanju direktora škola gdje se nastava pretežno izvodi na jeziku manjine, bez pozitivnog mišljenja, a dešava se i bez pribavljenog mišljenja Nacionalnog savjeta? Na kraju, još jednom da Vam potvrdim ono što sam rekao na početku, bez obzira koliko ću biti zadovoljan datim odgovorom, jer su postavljena pitanja, imaćete podršku na dati Izvještaj. Hvala vam. Hvala i Vama, potpredsjedniče.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Naravno, imate pravo da odgovorite na pitanja. Bilo ih je mnogo, tako da ćemo biti maksimalno tolerantni što se tiče toga. Izvolite.

ŠUĆKO BAKOVIĆ: Uvaženi gospodine Sinishtaj, Vi ste… /Prekid/… pitanja. Na neka pitanja neću moći da Vam odgovorim, jer prosto nisam uspio da ih sve dobro pribilježim i onda bih rizikovao da Vam dam nepotpun odgovor.


- 170 -

Rekli ste da imate primjedbu i zamjerku na naziv posebnog izvještaja o stanju ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u ustanovama i smatrate da ovaj termin “mentalni” nije odgovarajući. Mogu Vam reći, meni je jako žao, ali zaista tu nijeste u pravu, jer ovi drugi oblici, govorili ste o licima sa invaliditetom, oni mogu biti smješteni u ustanovama, ali nijesu smješteni po odluci nekog državnog organa. Oni iz te ustanove mogu da izađu kada hoće. Mogu boraviti u ustanovi onoliko koliko oni hoće i mogu da izađu kada hoće. Oni nijesu predmet našeg interesovanja kao institucija sa tog aspekta. Predmet našeg interesovanja su upravo osobe koje su smještene po odluci nadležnog organa, bio to sud, organ uprave, ili Centar za socijalni rad i upravo zbog toga što su smješteni u toj ustanovi, … izaći po svojoj volji, a radi se o mentalnim bolesnicima. Mi smo vršili ovo istraživanje kako bi sagledali stanje njihovih ljudskih prava i sloboda, budući da oni spadaju u ranjivu grupu lica. Pitali ste me da li imamo podatke koliko Albanaca ima van Crne Gore. Zaista, ja vam ne mogu odgovoriti iz kojih razloga su otišli jer to nije domen interesovanja naše institucije. Imamo li saznanja da su neki građani albanske nacionalnosti izbrisani iz biračkih spiskova? U ovom parlamentu često je to ponavljano, to sam ja bio u prilici da saznam na osnovu sredstava javnog informisanja. Ja ne znam da li su konkretno pripadnici albanske narodnosti izbrisani i u kojoj mjeri su izbrisani, samo se zalažem da neko nezakonito ne bude izbrisan iz spiska. U tom slučaju ukoliko bi nam se neko obratio i ukoliko bismo imali saznanja, mogli bismo da intervenišemo i da tražimo zaštitu njihovih prava, odnosno da to lice bude upisano u birački spisak. Pitali ste me o srazmjernoj zastupljenosti manjinskih naroda, u ovom slučaju pripadnika manjinske albanske zajednice, što čini Vlada. Juče su mediji objavili odluku Vlade da se obezbijede sredstva za prijem ne znam koliko tačno, ne bih želio da pogriješim, pripravnika i Vlada je obavezala Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i Upravu za kadrove, pošto se prijem vrši preko Uprave za kadrove kao specijalne uprave, da se prijem sprovede na zakonit način i da se pri tom vodi računa o srazmjernoj zastupljenosti. To je nešto što ohrabruje i meni je to jako drago, po tome bih mogao da konstatujem da preporuka, iako je iz 2008. godine, upućena za srazmjernu zastupljenost, evo počinje da živi, ali ona može zaživjeti samo kod novih prijema. Ne možemo otpuštati sada primljene ljude zbog toga što pripadaju nekoj nacionalnoj ili etničkoj grupi, jer i ti ljudi imaju pravo na rad. Ali kod novih prijema, tamo gdje je moguće i koliko je moguće mi se za to zalažemo. U svim zakonima Crne Gore koji tretiraju oblast radnih odnosa stoje norme koje ukazuju na to, a to je i u Ustavu napisano. Da li razmišljamo o otvaranju nekih kancelarija? Crna Gora se opredjeljuje za jedinstvenu instituciju. Crna Gora je mala i u fizičkom smislu i u geografskom i populaciono. Ja ne mislim za sada da ima potrebe za otvaranje tih područnih kancelarija upravo zbog ovoga, ja mislim da je važno da se institucija kadrovski i finansijski ojača, da vrši svoju funkciju, a otvaranje tih kancelarija nije garancija da će se bolje štititi ljudska prava i slobode. Za sada Crna Gora se opredijelila za ovo rješenje, ja mislim da je krajnje racionalno i dobro rješenje. Kako ocjenjujem imenovanje direktora u školama? Zaista, ne bih se upustio u to, rizikovao bih da napravim grešku. Ja nemam uvid u svu dokumentaciju, samo znam da se na osnovu javnog konkursa vrši imenovanje i da se prijavljuju. Da li je izbor najbolji, ja ne mogu o tome suditi. Institucija na čijem sam čelu nema pravo da kaže izabrali ste pravu ličnost ili nijeste izabrali. Mi samo možemo ocijeniti je li povrijeđen postupak ili pravo nekog od učesnika. Ne možemo mi nadomjestiti i zamijeniti odluku, to je odluka koja po sada važećem zakonu pripada ministru. Zahvaljujem se.


- 171 -

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala. Idemo dalje. Ovo su bila pitanja, odgovori. Da li ima potrebe da nešto prokomentarišete? Proceduralno, ne. Bila su pitanja i dobili ste odgovore, tako je po proceduri, ali ako treba da izvršite razmjenu mišljenja imaćete prilike. Zahvaljujem. Idemo dalje. Gospodin Vuković sada ima riječ, nakon njega kolega Aleksandar Damjanović. Izvolite.

MIODRAG VUKOVIĆ: Hvala. Pokušaću da kažem nešto što možda do sada u ovoj raspravi oko izvještaja nije rečeno ili je ovlaš dotaknuto. Ponoviću, i ja dijelim mišljenje da je izvještaj cjelovit, da je pregledan, da govori o tome da je ova institucija radila u okviru ustavnih i zakonskih nadležnosti. Ovaj izvještaj je, kao i prethodni, dokaz sazrijevanja i stasavanja ove institucije što je vrlo dobar znak da jača sistem u državi Crnoj Gori po svim osnovama. Mi smo ovu instituciju, kao što je i rekao zaštitnik gospodin Baković, osnovali prije osam godina i već smo došli u situaciju da imamo vrlo malo primjedbi ili sugestija da se loše u radu te institucije ispravi, a da smo u poziciji da hvalimo i sugerišemo da se čine dodatni napori da rezultati koji su učinjeni, da pohvalimo te rezultate, a one koje očekujemo da budu na toj liniji ili još bolji. Ovo tim prije što je ova institucija stara preko dvjesta godina, pa nijesam siguran da se slične institucije kao ova institucija u zemlji rođenja, u Švedskoj, može pohvaliti da je dostigla one visine gdje se, jednostavno, primjedbe ne podrazumijevaju. Ovaj izvještaj i ocjene koje on sadrži, a to su i kolege, bar jedan dio njih, saopštili, značajni su za ukupnu ocjenu stanja demokratije, odnosno ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori. Ocjene da nema masovnih kršenja ljudskih prava i sloboda, ocjene da se poboljšava stanje u toj oblasti moraju da raduju jer su dio, i to značajan dio, onog ukupnog naroda da se i iznutra demokratizujemo, a da se prema svijetu pokažemo kao demokratska država koja svoju demokratiju dokazuje prije svega na zaštiti prava i sloboda pojedinaca. Ne znam za razloge zašto je urađeni tekst usvojen u načelu, kasnije mijenjan, pa sada rađena nova verzija, ali nadam se da će novi zakon samo normativno unaprijediti uslove da ova institucija još u praktičnom smislu, funkcionalnom smislu unaprijedi svoj rad. Ocjene o radu su objektivne, vrlo su interesantne i za pohvalu ocjene o saradnji sa institucijama sistema. Za mene je najvažnije što smo danas čuli od zaštitnika nekoliko ocjena koje su možda kod onih koji još žive u zabludi o samoj ulozi ove institucije, razvile tu zabludu. Ja bih uz izvještaj pohvalio posebno nastup gospodina Bakovića u onom dijelu odgovora na pitanja i dileme nas poslanika. Zaštitnik nije narodni advokat, zaštitnik nije stranka u postupku, zaštitnik ne može zamijeniti bilo koju drugu instituciju. Zaštitnik u našem sistemu i u svim ostalim sistemima koji primjenjuju ovakav oblik učešća ustavom određene institucije u zaštiti ljudskih i manjinskih prava, može samo da ih konstatuje, da primi informaciju, da postupi na način kako je to zakonom predviđeno, da pokrene postupak i čeka rezultate tog postupka i o tome obavijesti javnost i nadležne vezane za taj postupak. Zaštitnik ne može raditi mimo Ustava i zakona, zaštitnik ne može mijenjati Ustav i zakone. Zaštitnik ne može biti predlagač izmjena i dopuna Ustava, a posebno se ne može ponašati mimo Ustavnih ovlašćenja, tako da neki zahtjevi danas o tome da li Zaštitnik može štititi neka prava i slobode za koje smatramo da su ugroženi iz političkih razloga,


- 172 -

upućeni su na pogrešnu adresu. Potpredsjedniče, samo minut. Ono što meni, zaštitniče, nedostaje u svemu ovome je ocjena o tome koliko vas je institucija i pojedinaca malteretiralo u vašem radu time što su pokretana pitanja o navodnoj ugroženosti ljudskih prava i sloboda, što se kasnije pokazalo netačnim, jer time odvlače i pažnju vas kao institucije, troše vaše kapacitete.Na strani 57 kaže ovako: “Jedna nevladina organizacija je podneskom 5. maja 2010. godine Zaštitnika ljudskih prava i sloboda informisala o navodnom zlostavljanju pritvorenika Z.N. iz Nikšića u zatvoru u Bijelom Polju”. Mogu zamisliti đe je ova informacija otišla, Zaštitniku a i nekim adresama koje jedva čekaju da dobiju takvu inforamciju zloupotrebi prava. Otišao zaštitnik da vidi tog čovjeka u zatvoru i konstatovao da nema nikakvih primjedbi na uslove smještaja i ponašanja uposlenih u zatvoru u Bijelom Polju prema njemu, naprotiv, da je čovjek vrlo zadovoljan navodeći da sa službenicima zatvora ima vrlo korektan odnos, da se prema njemu odnose kao prema članu porodice i da mu je jako neprijatno zašto smo, kada to on to nije tražio, došli da ga obiđemo. Dakle, potreba da štitimo nečija prava prevazilazi potrebu zaštite samih tih prava, da bi se opravdali u ovom slučaju možda neki grantovi ili nešto što se dobija sa strane. Ja to mogu da razumijem i shvatim, ali nikako da prihvatim kada je država u kojoj ja živim u pitanju. Zloupotreba ovog instituta je podjednako značajno pitanje kao i pravilno korišćenje same institucije.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Aleksandar Damjanović ima riječ, a nakon njega kolega Nebojša Kavarić. Izvolite.

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ: Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovani gospodine ombudsmane, gospođo zamjenice, Kada gledam ovaj vaš poseban izvještaj o ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenje, mogu da pozdravim vašu namjeru da prvi put na Odboru date javnu kritiku procesa restitucije koji već sedam godina teče u Crnoj Gori. Razumijem i vašu potrebu da u zaključcima ili preporukama koje ste dali na strani 32, njih je šest ukupno, preporučite ili pokušate da peporučite Ministarstvu finansija i nadležnim organima neke stvari kako bi se ovaj proces obavljao i transparentno i brzo i efikasno i onako kako treba da bude, pravedno. Međutim, moram se složiti sa kolegom Pupovićem koji vas je pravilno kritikovao i nije bilo razloga ni za kakvu nervozu, kolega Bakoviću, a to je da bez obzira što je izvještaj dobar i što je izvještaj kritičan u odnosu na instituciju, u ovom dijelu na Ministarstvo finansija, on uvijek može biti još bolji. Može biti sa boljim podlogama, na bazi anketa, ispitivanja i dubljeg zadiranja u neke stvari. Ja sam, recimo, očekivao da jedna od preporuka ili ključna preporuka bude nepoštovanje sadašnjeg Zakona, ovakvog kakvog smo donijeli prije sedam godina i nekoliko puta mijenjali. Dakle, konstatacija o tome da će 20 i više godina trebati da se izvrši ovakva restitucija kakva je započeta, konstatacija o tome da regionalna komisija u Bijelom Polju na čijem čelu je penzioner, čast penzionerima, sa više od 70 godina, koja nije imala ni prostoriju za rad nekoliko godina već je u podrumu bila i zaustavila sve predmete i samo pet konačnih rješenja postigla, nevjerovatna je konstatacija. Meni je samo želja da vidim


- 173 -

da li će to doći do Ministarstva finansija i da li će se u tom dijelu napraviti neki pomak. Očekujem da će i personalne smjene koje su bile u Ministarstvu finansija, izbor novog pomoćnika ministra, gospođice Ivanović, omogućiti neke bolje stvari u tom pravcu. Međutim, ono što sam od vas očekivao jeste da jasno i glasno kažete sljedeće - Fond za obeštećenje, budžet za ovu godinu 2 i po miliona evra. Maksimum mogućeg je 0,5% bruto domaćeg proizvoda ili ako je bruto domaći proizvod oko 3 milijarde, 15 miliona evra. Dakle, šest puta ispod onoga što Zakon, u članu 22 čini mi se, dozvoljava. Način na koji se Fond puni - 10% prihoda od privatizacije, od prodaje državne imovine 7% od preduzeća. Samo smo 2009. godine prodali 90 miliona evra u Elektroprivredi, učešće države. 10% je devet miliona. Zašto onda 2 i po, kolega Bakoviću? Zašto onda 30% vrijednost obveznica i ćeranje ljudi koji imaju 70 godina života da ne čekaju tih 20 i ne rizikuju moraju da prodaju na tržištu te 2-3 hiljade evra za trećinu? Dakle, tri ili pet hiljada evra što su dobili jedva na jedvite jade dobiće ili za 20 godina ili će ih prodati za trećinu. E, to sam očekivao u izvještaju, te jasne konstatacije. Zašto se Fond obeštećenja puni ovakvom dinamikom. Očekivao sam od vas još jednu stvar da pomenete, o kojoj se veoma malo priča. Ovim zakonom, članom 36b, formirana je neka famozna komisija za izjednačavanje postupaka. Pa imate notorne činjenice da imate hiljadu konačnih rješenja regionalnih komisija, da je stotinu upućeno ka Fondu, jer postoji zastoj u Ministarstvu finansija. Neki gospodin Radulović, ne znam o kome se radi, u Ministarstvu finansija, na čelu ove komisije koja je pandan Komisiji za žalbe u istom Ministarstvu, je alfa i omega koji zaustavlja sve ono što dolazi kao konačno rješenje regionalnih komisija i ima moć to da vrati. E, očekivao sam od vas preporuku da se ovaj član 38b izbriše, iako vi to nijeste preporučili. Nama za razmišljanje, meni kao poslaniku ovog doma da možda ovih dana uputim jednu malu inicijativu izmjene i dopune toga zakona. Ta komisija za ujednačavanje postupka, famozna, neka se to jedaput čuje ovdje u parlamentu jer se o tome malo govori, ključni je faktor koji je neko namjerno formirao da pravi zastoj u restituciji, da pravi probleme građanima. Ja imam i notorne pojedinačne primjere. Pisao sam ministru, očekujem odgovor u tom smislu, da se neki predmeti koji su potpuno očigledni dejstvom te komisije zaustavljaju, a postoji drugostepena komisija za žalbe koja treba da odlučuje po rješenjima ove prvostepene komisije. Dakle, kolega Bakoviću izvještaj kao izvještaj je dobar. Pokazuje neke stvari koje su flagrantntne u izvršavanju restitucije. Daje dosta blage preporuke, ali se ne bavi suštinom, a to je kako se ovakav zakon implementira i da postoje norme koje možemo kroz vaš izvještaj staviti pod upit i možda predložiti izmjene tih normi. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala Vama. Kolega Kavarić ima riječ, a nakon njega kolega Vasilije Lalošević. Izvolite.

NEBOJŠA KAVARIĆ: Predsjedavajući, uvaženi ombudsmane, uvaženi građani, Ja bih se na početku zahvalio, raduje me aktivnost institucije ombudsmana. Žao mi je što možda rasprava kolega i ljekara koji su i poslanici, kojih nije mali broj, nije bila zajedno pa bismo mogli izmijeniti razne informacije koje se tiču izvještaja i koje su malo izvan konteksta, ali ipak imaju neko svoje utemeljenje u onome što je predmet ovog izvještaja.


- 174 -

Kao što sam na početku kazao, polazeći od navoda iz analitičkog izvještaja Evropske komisije, kao izvještaja kojeg ste vi dali ovom visokom domu, raduje me aktivnost institucije ombudsmana kao jednog od supervizora stanja prava građana sa problemima mentalnog zdravlja smještenih u ustanovama, uz objašnjenje koje ste dali, po nalogu drugih institucija i, koliko sam shvatio iz projektnog zadatka koji vam je dala Skupština, da obuhvatite ove institucije. Zbog čega to kažem? Kažem prije svega zato što ste to izvršili direktnim uvidom zajedno sa svojim timom i zato što bih kazao jednu opštu konstataciju, koja se može podvesti pod konsenzus, da nikada nije mnogo prava za građane sa posebnim potrebama, a oni to svakako jesu, a posebno građani sa problemima mentalnog zdravlja. Zadovoljniji bih bio, mada to nije bio predmet ovog izvještaja, da je izvještaj obuhvatio sem navedenih ustanova u kojima su smještene osobe sa problemima sa mentalnim zdravljem i ustanove u kojima ostvaruju njihova prava iz zdravstvene zaštite. Zbog čega to kažem? Podsjećam da je intencija stručne svjetske zdravstvene javnosti da se problemi mentalnog zdravlja dominantno rješavaju u ustanovama otvorenoga tipa. Zbog toga i napominjem i nabrajam gdje se nakon reforme primarne zdravstvene zaštite u Crnoj Gori ostvaruju prava građana sa problemima mentalnoga zdravlja i šta je trebalo ili šta bi trebalo ubuduće obuhvatiti ovim izvještavanjem, nadgledanjem ili supervizijom. To su prije svega centri za mentalno zdravlje u domovima zdravlja, centri za djecu sa posebnim potrebama, čuvena savjetovališta za mlade, metadonski centri u raznim javnim institucijama kao i u raznim NVO-ima, zatim Klinika za psihijatriju Kliničkog centra, psihijatrijska odjeljenja u opštim bolnicama, ZIKS i kao veoma pozitivan primjer što se uslova tiče ustanova za rehabilitaciju na Kakarickoj gori, da podsjetim, čiji je osnivač Glavni grad. Ako bi pojedine konstatacije iz izvještaja ili iz analize izvještaja, koji je veoma konzistentan i za svaku pohvalu, ostale bez ovog komentara, onda bi “izostanak različitih servisa zdravstvene zaštite” i tome slično, dao utisak da upravo navedene institucije iz sistema Ministarstva zdravlja i zdravstvenog sistema ne postoje i da se njihove funkcije ne ostvaruju, što svakako nije bila namjera ovog izvještaja niti je to realnost. Takođe, u međuvremenu je zaživio u zdravstvenim institucijama veoma važan institut zaštitnika prava pacijenata kojeg svaka zdravstvena institucija ima i zaživjele su komisije za kontrolu kvaliteta gdje se jako puno stvari i aktivnosti kroz ocjenu tih izvještaja da u budućnosti uključiti u ovakav izvještaj. Dvije ili tri preporuke su mi privukle pažnju. Slažem se u principu sa svima. Jedna je da u zdravstvenim ili ovim institucijama bude dovoljan broj specijalizovanog kadra i zaposlenih, zatim da budu na stalnoj edukaciji i da im se povećaju plate što govori o jednoj važnoj stvari, da izdvajanja finansijska, javna, u sistemu zdravstva i drugim sistemima koji se dotiču, direktno utiču na ostvarivanje prava pacijenata sa problemima ovog dijela njihovog zdravlja. Htio bih da napomenem da podržavam stav ili predlog da razmatranje predloga budžeta za svaku narednu godinu Odbor za ljudska prava i slobode i drugi nadležni odbori razmatraju i da imaju obavezu pribavljanja kompetentnog mišljenja iz stava svih ministarstava koji imaju upliv u ovu navedenu aktivnost. Na kraju, ukoliko imam mogućnost da kažem, mislim da bi bilo jako važno, privukla mi je pažnju konstatacija da je neophodno da se preduzmu mjere na obezbjeđivanju uslova za pružanje stomatoloških intervencija korisnicima Centra za obrazovanje i osposobljavanje “1. jun”. Iskoristiću, neću reći zloupotrijebiti govornicu, da kažem da će


- 175 -

Dom zdravlja Podgorica donirati dvije korišćene stolice za stomatologiju u odličnom stanju za ove dvije institucije. Tako da ćemo ponukani ovim izvještajem uraditi jednu jako dobru stvar. Mislim da je izvještaj dobar i u budućnosti će jako puno koristiti zdravstvenim institucijama za evaluaciju svog rada. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala Vama. Komentar na Vaše izlaganje prijavila je koleginica Vuković. Izvolite.

NATAŠA VUKOVIĆ: Vašu diskusiju sam shvatila kao pokušaj da pokažete da je zaštita mentalnog zdravlja mnogo bolja nego što je to pokazao izvještaj Ombudsmana. Ovdje ste nabrojali sve institucije ili ustanove koje vode brigu o zaštiti mentalnog zdravlja. Pomenuli ste novoosnovane centre za mentalno zdravlje. Do skoro sam radila u jednom od tih. Mogu vam reći da su sada nadležnosti i ovlašćenja Centra za mentalno zdravlje mnogo manja nego što su to bili dispanzeri za mentalno zdravlje. Prvo zato što se ne mogu više liječiti ljudi iz drugih gradova, već samo iz onog gdje je nadležnost centra, što otežava pristup pacijentima. Pomenuli ste centre za djecu sa posebnim potrebama. Oni postoje u mnogim gradovima, ali su neadekvatni. Nemaju uslova za rad, nemaju testove, nemaju potreban materijal, tako da je to više na papiru nego što stvarno postoji. Savjetovališta za mlade o kojima govorite i ono što je Ombudsman pomenuo, zaista ne postoji mogućnost hospitalnog liječenja djece i adolescenata u Crnoj Gori, a savjetovališta za rad bi trebala da budu nešto što nadomješta to. Međutim, savjetovališta za rad u mnogim gradovima su uz dobru raniju praksu ugašena i pretvorena u namjenska savjetovališta koja treba da zarade novac. U Bijelom Polju su pretvorena u savjetovališta za borbu protiv pušenja i tu je kraj. Nema više savjetovališta za zdrave stilove života, nema više obuke djece za zaštitu od drugih pošasti koje ih snalaze u odrastanju. Ono što mora da se pomene je nedostatak kadra. Otpuštanje na jednoj strani, na drugoj strani nedostatak kadra. Nema medicinskih sestara dovoljno u ustanovama o kojima govori ombudsman. Nema ih, mi moramo da priznamo da ih nema. Ovamo na drugoj strani je višak...(Prekid)… raspodjela. Ne možete nekog pustiti da radi u nekoj ustanovi u otežavajućim uslovima rada sa platom koja je minimalna. Rad sa mentalno oboljelim je jako težak rad, koji pored znanja zahtijeva mnogo odricanja, mnogo ljubavi i požrtvovanja, a bogami, da bi se sve to radilo, potrebno je i adekvatno platiti. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Kavariću, izvolite.

NEBOJŠA KAVARIĆ: Znam da neće biti iznenađenje bez obzira što ste Vi ... da kažem da ću izraziti svoje slaganje sa Vama i još jednom ću ponoviti da za zdravstveni sistem ovog tipa za koji se zalažemo Vi i ja, ali ne samo Vi i ja nego zalaže se Svjetska zdravstvena organizacija,


- 176 -

zalaže se UNICEF, treba jako puno finansijskih sredstava. Svakako ćemo se uključiti i Vi i ja, pretpostavljam i cjelokupna Skupština, kada bude predlog novog budžeta. Meni je žao što na neki način možda zloupotrebljavamo, ali nije to prava riječ, izvještaj Ombudsmana. Znam pouzdano da se radi program savjetovališta za mlade u Ministarstvu zdravlja koji će uključivati sve ovo što ste Vi govorili, znači na preporukama UNICEF-a, gdje će biti komplehisivna zdravstvena zaštita mladih, od anonimnosti do HIV AIDS-a, do poremećaja u ponašanju, problema adaptacije, smanjenja štete. Savjetovališta za bolesti zavisnosti za HIV AIDS takođe će se otvoriti i implementirati. Svakako da preraspodjela stanovništva iz jednog dijela u drugi, osobito poslije novih podataka po popisu, uzrokovaće ili povećanje ili smanjivanje broja uposlenih. Ne bih se složio da su ugašeni pojedini centri zbivanja što se tiče zdravstvene zaštite ovog tipa pacijenata ili mladih. U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti dvije stvari koje su imperativna obaveza primarne zdravstvene zaštite su borba protiv plućnih oboljenja i tuberkoloze i mentalno zdravlje. Znači, ultimativno svaki dom zdravlja po regionalnoj distribuciji, to je sedam domova zdravlja, imaju centre za mentalno zdravlje. Ispravio bih, ne mora se ići sa uputima, može se doći čak anonimno i to su jedini centri koji obuhvataju dvije ili tri opštine. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem, biće još prilike. Imamo prijavljenih komentara, kolega Emilo Labudović. Izvolite.

EMILO LABUDOVIĆ: Gospodine Kavariću, pomalo se osjećam hendikepiranim za raspravu sa Vama na ovu temu, Vi ste ljekar. Ali, ima nešto za šta čak nijesam morao ni da zavirim ni u jedan od udžbenika koji se tiču medicinske nauke, a što mogu da znam i o čemu želim sa Vama da polemišem. Vi znate da jedan od najpogubnijih i po posledicama najtežih efekata tranzicionog perioda nije gubitak materijalnih sredstava niti srozavanje i socijalno raslojavanje, već povećih, takozvanih psihosomatskih oboljenja zbog smanjene sposobnosti adaptiranja na nove uslove i da postoje generacije i generacije koje su u tom pogledu definitivno izgubljene. E, u tim situacijama i u tom stanju kroz koje prolazi Crna Gora, htjeli mi to da priznamo ili ne, ono što danas tamo postoji kao psihijatrijska klinika nazvati klinikom, ili uslove koji postoje u Dobroti nazvati uopšte prostorom u kome se može bilo šta postići na medicinskom planu, budite sigurni, evo neću da upotrijebim neku težu riječ, ne smije imati ni najmanji prizvuk simpatijama prema tome. I podržaću vas i držim vas za riječ kad bude usvajan novi budžet, a jedan sam od onih koji je ovdje stalno ukazivao na potrebu građenja novih objekata za pružanje medicinskih usluga u Crnoj Gori jer je neshvatljivo da Klinički centar Crne Gore bude za cijelu Crnu Goru, a da grad Podgorica nema gradsku bolnicu, da u tome nešto učinimo i da, između ostalog, uslove za liječenje psihosomatskih bolesti stvarno dignemo na nivo koji zahtijeva prije svega nauka a onda i vrijeme u kojem živimo. Hvala.

PREDSJEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem.


- 177 -

NEBOJŠA KAVARIĆ: Ja se izvinjavam predsjedavajućem, ali je tema inspirativna. Moram kazati jedno slaganje sa Vama koje možda i nije slaganje. Meni se čini da jednu instituciju ne čine građevine, da jednu instituciju ne čine urbanistički uslovi, naravno oni su neophodni da bi ljudi imali gdje da rade itd. Institucije zdravstva u Crnoj Gori čini jedan nevjerovatan tim entuzijasta od 8,5 hiljada zdravstvenih radnika koji rade i tu ne dozvoljavam, izvinite, u alegorijskom smislu nikakav komentar na kolege iz Psihijatrijske klinike ili bilo kojega doma zdravlja, znajući i ovih dana i onih dana kolike su finansijske prinadležnosti, ne sad nego od prije. Slažem se, kad budemo raspravljali o budžetu, ali ne samo o budžetu nego i o nekim drugim stvarima, da ne skrećemo temu sa zdravstva ili sa prava nego da se konkretizujemo na ovu stvar. Ja moram da vam kažem što se tiče psihosomatike, ako bismo uzeli podatke Svjetske zdravstvene na globalnom nivou, kakve je globalna finansijska kriza ostavila psihosomatske probleme na građane zapadnog svijeta koji su dominantno bili pogođeni, tu ćemo se složiti vi i ja da Crna Gora kao mali sistem, ali za date uslove vrlo efikasan zdravstveni sistem, nikakav izuzetak nije. Drago mi je da podržavate intenciju moga razmišljanja, to je i usmjerenje Ministarstva zdravlja. Zahvaljujem na podršci. PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem.Komentar.

ZARIJA PEJOVIĆ: ...o zaštiti ljudskih prava u koje spada i pravo na rad. Dakle, grupa medicinskih sestara je proglašena tehnološkim viškom, odnosno otpuštena iz Doma zdravlja Podgorica i čuli smo da se grupa ovih radnika.......(Prekid). U redu, poslanik nastupa sa svoga mjesta kao što i vi nastupate, a niko ne može imati eskluzivitet da mu se priča na ulici. Možda to tako funkcioniše prema ovim klupama ovdje, tako vi funkcionišete, mi funkcionišemo na drugačji način. Kod vas kad je u pitanju slušanje postoji žestoka subordinacija, vi to dobro znate. Grupa medicinskih sestara koja je otpuštena, proglašena tehnološkim viškom u Domu zdravlja čiji ste Vi rukovodilac, žalila se da je otpuštena nezakonito, mimo pravnih normi. Koliko se sjećam, Ministarstvo zdravlja se oglasilo po tom pitanju pa me interesuje na koji način je riješeno pravo ovih medicinskih sestara, kako ste to razriješili i da li je tu došlo do prekršaja u tom radnom postupku, odnosno zašto se otpuštaju medicinske sestre u situaciji kada vidimo da postoji deficit kadrova. Zahvaljujem se.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Podsjećam da je na dnevnom redu Izvještaj o radu zaštitnika za 2010.godinu, ali potencirali ste ovu temu a znam da kolega Kavarić ima spreman odgovor. Izvolite.

NEBOJŠA KAVARIĆ: Imam spreman odgovor. Grupa zaposlenih iz Doma zdravlja se obratila u skladu sa Zakonom o ombudsmanu za zaštitu svojih prava. Zapošljavanje u Domu zdravlja Pod


- 178 -

gorica i otpuštanje po principu tehnološkog viška se radi u skladu sa Zakonom. To je obaveza, cio postupak je sproveden u skladu sa Zakonom. Naravno, zakonski postupak ne obuhvata samo jednu stranu, nego obuhvata i rješavanje po prigovorima, poštovanje rokova. Još jednom da ponovim, kriterijumi su bili u skladu sa Zakonom. Na žalost i nas koji smo iz Doma zdravlja, radi se o kvalitetnim radnicima, o medicinskim sestrama sa najvišim nivoom edukacije, kakvi su uostalom svih 505 uposlenih radnika Doma zdravlja, bez ikakve zamjerke. Mi se nadamo da će se u budućnosti prirodnim odlivom zaposlenih, zasluženim odlaskom u penziju tih entuzijasta, kojih je gro kod nas u Domu zdravlja,naći lokacija za zapošljenje.Meni je žao,moja ingerencija nije preraspodjeljivanje sestara iz Doma zdravlja Podgorica u druge institucije. Ako mene neko bude pitao, najreferentnije preporuke će dobiti svaki od otpuštenih iz Doma zdravlja. Ja sam se založio kao rukovodilac da oni kao i svi uposleni prođu permanentne edukacije, koje su imale svoje finansijske implikacije. Oni su najobrazovaniji dio zdravstvenoga sistema. Mi ćemo se potruditi da oni svakako pronađu svoja zaposlenja sa adekvatnim referencama, najveći dio ćemo vratiti kad se stvore uslovi za to kod nas. Odgovorio bih vam i na jedno pitanje o zdravstvenoj zaštiti romske populacije koje ste uputili ombudsmanu. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Nemamo vremena, na žalost, vrijeme je isteklo za komentar. Dobili smo odgovor na centralno pitanje koje je upućeno u ovom komentaru. Kolega Kavarić je bio 25. učesnik u raspravi po ovoj tački dnevnog reda, što smo dobrim dijelom efikasnost postigli i manjkom komentara koje smo imali u prethodnom periodu. Imamo još dvojicu učesnika u raspravi, kolega Vasilije Lalošević, nakon njega kolega Željko Avramović. Tada ću zaključiti raspravu i završnu riječ će imati kolega Šućko Baković. Izvolite, kolega Laloševiću.

VASILIJE LALOŠEVIĆ: Opredijelio sam se da osvijetlim jedan dio vašeg izvještaja, gospodine Bakoviću i poštovana gospođo Stanković, koji se tiče diskriminacije po osnovu nacionalne pripadnosti i jezika. U ovom uvodu vidim da ste dobili sedam pritužbi zbog diskriminacije po osnovu nacionalne pripadnosti, a tri po osnovu diskriminacije jezika. Vidim da ste uputili inicijativu Skupštini Crne Gore za donošenje zakona o upotrebi službenog jezika i pisma i jezika i pisma u službenoj upotrebi. Ne znam da li ste dobili bilo kakav odgovor i da li je neko od nadležnih ljudi odgovorio na to pitanje. Zašto sam se opredijelio da govorim o ovoj temi? Ja ću vas podsjetiti, gospodine Bakoviću, pretpostavljam da ste Vi po svojoj vokaciji to i pratili. Mi smo ovdje imali takozvani parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje Evropske unije i Crne Gore, usvojili smo Deklaraciju, preporuke, mukotrpno ali jednoglasno. Šest sati smo ovdje govorili o najboljim odnosima i modalitetima za Crnu Goru da se pomiri Crna Gora. Crna Gora se mora pomiriti na jesen kada će srpski jezik, a i na osnovu popisa relevantnim podacima raspolažemo, ponovo doći na pravo svoje mjesto. U članu 8 te deklaracije, gospodine Bakoviću, da imate u vidu kada dobijate ove pritužbe i kada dajete svoja mišljenja, kaže se: „Parlamentarni odbor naglašava značaj pune primjene Ustavnih


- 179 -

odredbi o službenim jezicima u upotrebi i poziva crnogorske vlasti da u potpunosti primijeni ove odredbe u svim oblastima, a posebno u obrazovanju u sljedećoj školskoj godini.“ To je jesen. Zašto sam ovo kazao, gospodine Bakoviću? Raduje me Vaša inicijativa, potpuno je pozdravljam. Ovih dana dešava se nešto čudno u Crnoj Gori. U mom gradu Baru u Osnovnoj školi “Meksiko” dogodio se jedan seminar u organizaciji Ministarstva prosvjete i Zavoda za školstvo. Okupili su se nastavnici osnovnih škola u Baru. Došle su dvije predavačice iz Podgorice, držale banak. Nisu dozvolile nastavnicima da učestvuju u raspravi i to je poprimilo oblike karikature. Ja sam jedan od onih ljudi koji vole da unesu karikaturu u svoje izlaganje, ali ne do granice vulgarnosti. Ali, neke stvari ovdje moram kazati. Na primjedbu jednog od nastavnika što je to spektakularno novo u tom novogovoru crnogorskom da se umjesto dvije tačke, koje smo svi mi koristili svih ovih godina, kaže dvotačka. Nastavnica koja je predavala kazala je da se ne bi djeca zbunila i ako se kaže dvije tačke ona će uzeti dva lista i napisati dvije tačke, a trotačka - djeca bi se zbunila pa bi na tri strane jednog lista napisala tri tačke. Karikatura je smiješna i ne želim da komentarišem. Ali, brine me nešto drugo i zato sam se javio da Vama ukažem, pretpostavljam da imate mogućnosti kada budete odgovarali na ove predstavke da apelujete i na zvaničnike. U Ministarstvu za informacije, odnosno resornom Ministarstvu za kulturu, u odjelu za informacije, pominje se tzv. predlog nacrta o titlovanju gdje će se titlovati svi strani TV sadržaji, a stranim će se tretirati i oni koji dolaze iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. To je kao pilot projekat na Televiziji Crne Gore počelo. Ja se sjećam krajem osamdesetih godina kada je Slovenija uvela titlovanje jezika. To je bilo spekularna novost. Odrasli smo svi uz filmove o kaubojima i indijancima, bilo je komično kada vidite Vinetua, kojeg je sjajno glumio čovjek sa ovih područja, kako viče svojim drugovima „halt“. Neprirodno je bilo da se indijanci izjašnjavaju na njemačkom, kao što je bilo neprirodno da Džon Vejn na slovenačkom kaže „gremo momci“. Ali, tada je Slovenija u mnogo čemu bila odmakla od nas. U Crnoj Gori to izgleda ovako. Sjajni film „Lepa sela lepo gore“, Dragan Bjelogrlić u jednoj sceni leži u bolničkoj sobi i kaže ovome što leži pored njega - dobar dan. A ovi naši titluju - đe si, čoče. Nema potrebe to da radimo. Naravno, ovo nije, gospodine Bakoviću upućeno Vama, ali jeste da iskoristim priliku da pred cijelom crnogorskom javnosti kažem jednu stvar. Propao je na silu uvedeni hrvatski novogovor u Hrvatskoj. Nema ga više. Obratite pažnju na sve informativne emisije Televizije Hrvatske, bolje razumijemo nego ove naše što se sada trude da dodaju neke novine. Propao je projekat ekavice u Republici Srpskoj. Neprirodno je da jedan narod koji je vazda govorio srpski jezik i ijekavicu u Bosni i Hercegovini sada odjednom počne da priča ekavicom. Dakle, propašće i ovaj novogovor za koji čak i ligvisti kažu da nije u skladu sa bićem ovog naroda. Podsjećam da je grupa poslanika Socijalističke narodne partije u tom kontekstu bila uputila predstavku Ustavnom sudu Crne Gore u vezi onog famoznog Zakona o obrazovanju. Moram na kraju da vam kažem, u ovoj grupi poslanika imate, zaista, podržavaoce i imate jednu grupu ljudi, pogotovo u Odboru za ljudska prava i slobode, koja se maksimalno trudila da ovaj zakon o ombudsmanu, koji će, nadam se, najzad dočekati svjetlost dana, bude kvalitetnije rješenje. Ovo što sam vam rekao o svemu ovome samo da imate u vidu kada se budete obraćali onim ljudima koji se žale vama, a vi, poštovani građani Crne Gore, bez ovih titlovanih filmova, sjetite se onog lijepog srpskohrvatskog ili srpskog


- 180 -

jezika, neko ga zove crnogorski, koji smo svi učili i koji treba njegovati na ovim prostorima. Lijepa riječ ostaje i opstaje i nema te sile koja je može ukinuti.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem na iscrpnoj analizi koja je bila posvećena izvještaju o radu ombudsmana za 2010. Sada kolega Avramović ima riječ. Izvolite.

ŽELJKO AVRAMOVIĆ: Poštovani gospodine Bakoviću, dame i gospodo, Pred nama su tri kvalitetna izvještaja. Ja ću govoriti o posebnom izvještaju o ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenju. Zakonom o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju stvorili su se uslovi da građani povrate svoju imovinu koja im je oduzeta u korist opštenarodne državne, društvene ili zadružne imovine. Zakon je donesen 2004. godine. Po tom zakonu opštine su bile dužne da formiraju opštinske komisije. Izmjenama i dopunama iz 2007. godine formirane su regionalne komisije. Od tada do danas malom broju građana imovina je vraćena ili su za nju obeštećeni. Ja ću se osvrnuti na rad Komisije za povraćaj i obeštećenje u Baru koja pokriva opštine: Bar, Budvu, Herceg Novi, Tivat, Ulcinj i Kotor, sa posebnim osvrtom na opštinu Kotor. U opštini Kotor 463 građanina podnijelo je zahtjev za povraćaj ili obeštećenje. Iz izvještaja se vidi da komisija u Baru ne funkcioniše, jer je predsjednik podnio već poodavno ostavku i na taj način blokirao rad komisije. Iz podataka koje nam je predočio gospodin Baković vidi se da nije doneseno nijedno konačno rješenje za povraćaj zemljišta za građane opštine Kotor. Takođe nije doneseno nijedno konačno rješenje za obeštećenje. Međutim, dok je komisija bila opštinska ona je donijela osam rješenja o povraćaju. Nameće se pitanje što je gospodin Baković i vaša institucija preduzeo da se ovo stanje sa komisijom u Baru normalizuje. Da li su građani Kotora tražili pomoć od Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i na koji način im je pomognuto? Ovdje je potrebno naglasiti da opština Kotor na osnovu pozitivnih zakonskih propisa od svake prodaje nekretnina uplaćuje sredstva Fondu za obeštećenje. Tokom prethodnih godina opština Kotor je Fondu za obeštećenje uplatila 340.000 eura. Nažalost, zbog nerada komisije u Baru ta sredstva ne dolaze do građana Kotora, iako se iz Kotora uplaćuju, već se obeštećuju građani iz drugih opština. Na taj način svi građani Crne Gore nijesu u ravnopravnom položaju. Iz poglavlja VII se vidi da je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda dao preporuke kako bi se nastala situacija promijenila. Najviše obaveza ima Ministarstvo finansija. Ja se nadam da će nakon usvajanja ovog izvještaja Ministarstvo finansija preduzeti sve da svi građani budu u ravnopravnom položaju, pa samim tim da i građani Kotora dođu do svojih zagarantovanih prava. Očekujem da ćete u daljem vašem radu doprinijeti realizaciji ovih preporuka koje ste sami predložili. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Kao što sam rekao, kolega Avramović je bio poslednji učesnik u raspravi povodom ove tačke dnevnog reda. Zaključujem raspravu i dajem riječ zaštitniku ljudskih prava i sloboda, gospodinu Šućku Bakoviću. Pet minuta. Izvolite.


- 181 -

ŠUĆKO BAKOVIĆ: ...na današnju raspravu povodom izvještaja koji je plenum razmatrao. Htio bih da vam se obratim, dame i gospodo poslanici, i da vas podsjetim na jednu obavezu koja leži na ovaj parlament, a koju namjerno nijesam iznio na početku razmatranja ovih izvještaja da ne bih diskusiju kanalisao u tom pravcu i opterećivao diskusiju time. Naime, o tome je govorila uvažena poslanica Jonica. Ja želim da vas zamolim da stavite na dnevni red predlog Zaštitnika ljudskih prava i sloboda za reimenovanje zamjenika, koji je podnijet ovom parlamentu u zakonskoj proceduri gotovo prije 11 mjeseci. Ja vas zaista molim da to učinite. Ja mislim da nije dobro da institucija Zaštitnika već godinu dana nema jednog zamjenika. Obezbijeđena su sredstva, podnijet je u zakonskoj proceduri predlog, ali predlog još nije stavljen na dnevni red. Ja vas molim da o predlogu odlučite. Sada bih htio da kažem nekoliko riječi u završnoj riječi. Dame i gospodo, zahvaljujem se što ste detaljno razmotrili Izvještaj o radu za 2010. godinu i posebne izvještaje o ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenje i stanju ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u ustanovama i dali određene sugestije, predloge i zapažanja koje smatram podrškom instituciji Zaštitnika i njegovom djelovanju. Zahvaljujem se na pozitivnim ocjenama koje su preovladavale i uvjeravam vas da je.. više je obaveza za naš dalji rad i angažovanje. Vaše konstatacije i sugestije ugradićemo u naše buduće aktivnosti, a sve u cilju jačanja uloge Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i podizanja nivoa zaštite ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori. Mandat Zaštitnika ljudskih prava i sloboda je da prati i promoviše rad državne uprave, javnih službi i lokalne samouprave, da kritikuje, ukazuje i preporučuje i time doprinosi jačanju vladavine prava u Crnoj Gori. Uvjeren sam da je institucija zaštitnika za ovih sedam i po godina postojanja i djelovanja prepoznata od građana kao institucija od koje mogu tražiti i dobiti pomoć u zaštiti i ostvarivanju svojih prava. Svoj budući rad usmjerićemo i na prevenciji torture i zaštiti od diskriminacije, kao i na bavljenju opštim pitanjima. Nastojaćemo da instituciju što više približimo građanima kroz organizovanje Dana zaštitnika. Nastavićemo saradnju sa međunarodnim organizacijama i nevladinim organizacijama u Crnoj Gori, a posebno sa onim nevladinim organizacijama koje se bave zaštitom i unapređenjem ljudskih prava i sloboda. Posebnu pažnju ćemo posvetiti saradnji sa medijima, budući da oni za našu instituciju imaju poseban značaj. Na kraju, još jednom zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala Vama. Mi dijelimo zadovoljstvo zbog opšte podrške koju ste dobili danas tokom rasprave o Izvještaju o radu tokom 2010. godine i, naravno, da svi najozbiljnije shvatimo ovaj Vaš apel u završnoj riječi, da verbalnu podršku dopunimo i konkretnim zalaganjem za kadrovskim .... Vaše institucije, kako bi mogla u punom kapacitetu da radi one poslove koji su joj zakonom stavljeni u nadležnost. Zahvaljujem. Na ovaj način smo završili sa ovom tačkom dnevnog reda. Predlažem da sada prekinemo, završimo današnji rad. Nastavljamo u utorak, pošto nema potrebe za odborima, komisijama. Možemo u 11 časova u utorak. Da idu tačke - Izvještaj o zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u 2010. godini. Nakon toga Izvještaj o radu Komisije za sprječavanje sukoba interesa za 2010. godinu i tako


- 182 -

dalje. Tačka dnevnog reda, pošto je jedan dio poslanika pokazao interesovanje kad će ta tačka, Izvještaj o radu Centralne banke za 2010. godinu će biti u srijedu zbog obaveza rukovodeće ekipe iz Centralne banke u prethodnim danima. Dakle, u utorak počinjemo Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda, Izvještaj o radu komisije za sprječavanje sukoba interesa i ostalo, a u srijedu Izvještaj o radu Centralne banke. Hvala vam i vidimo se u utorak.


- 183 -

28.06.2011. u 12.21 h

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Poštovane koleginice i kolege, 24. saziva Skupštine Crne Gore, nastavljamo devetu śednicu. Po dogovoru, danas radimo Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u 2010. godini, dva sata, Izvještaj o radu Komisije za sprečavanje sukoba interesa za 2010. godinu, ako bude potrebe dva sata, i računamo da danas završimo Predlog zakona o digitalnoj radio difuziji. Mislim da je sat dovoljan, a tako smo se i dogovorili. Idemo po modelu ubrzanog rada. Izvjestilac ministar Dinoša će imati 10 minuta, a od klubova smo se dogovorili da samo jedan klub ima 10 minuta, a ostali po pet. Ministar Dinoša je sa nama. Izvolite, ministre Dinoša.

FERHAT DINOŠA: Uvaženi predsjedniče Skupštine Crne Gore, poštovani poslanici, poštovani građani Crne Gore, Vlada Crne Gore preduzima veoma značajne aktivnosti na daljem unapređenju položaja manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Od obnove nezavisnosti, u maju 2006. godine, ostvareni su veliki pomaci na uobličavanju pravne regulative i donošenju strateških dokumenata, kao i na njihovoj implementaciji, a tiču se manjinskih prava. Ovaj izvještaj se podnosi u skladu sa članom 38 Zakona o manjinskim pravima i slobodama, kojim je propisana obaveza Vlade Crne Gore da najmanje jednom godišnje podnosi Skupštini Crne Gore Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Osnovni cilj Izvještaja jeste da pruži prikaz politike zaštite manjina, kako u normativnom dijelu, tako i po pojedinim oblastima društvenog života, značajnim za zaštitu manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Ustav u cilju zaštite ukupnog nacionalnog identiteta pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, jemči set dodatnih prava i sloboda, a izričito je zabranio nasilnu asimilaciju. Ustavne odredbe koje se odnose na osnovna ljudska prava i slobode, te manjinska prava, detaljnije su razradjene i ugradjene u veći broj zakona i podzakonskih akata. Pored nacionalnog zakonodavstva, kojim se garantuje poštovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda, kao i prava manjina, Crna Gora je odredbom člana 9 Ustava utvrdila da potvrdjeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava jesu sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka, te da imaju primad nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drugačije od unutrašnjeg zakonodavstva. U ovom izvještaju je posebno apostrofiran rad Minsitarstva za ljudska i manjinska prava u 2010. godini, koji se odnosio na zakonodavne aktivnosti. Ministarstvo je ispunilo svoju obavezu u dijelu usklađivanja zakona sa Ustavom, pa je predložila Vlada Crne Gore , 5.11. 2009. godine i utvrdila Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o manjinskim pravima i slobodama i uputila Skupštini na dalju proceduru. Skupština je pomenuti zakon donijela 9. decembra 2010. godine, takođe, za


- 184 -

konodavne aktivnosti su se odvijale na izradi Zakona o zaštiti od diskriminacije, koji je Skupština donijela 27. jula prošle godine, te Predloga zakona o zaštitniku ljudskih prava i sloboda koji je Vlada utvrdila, a Skupština razmatrala i vratila na doradu. Izvještaj je obuhvatio i aktivnosti na jačanju institucionalnih kapaciteta u dijelu zaštite i unapređenja manjinskih prava, promjeni u organizaciji i prinadležnostima Ministarstva za ljudska i manjinska prava, rad na finansiranje Savjeta, nacionalnih savjeta manjinskih, i Fonda za manjine, te aktivnosti noformiranog centra za očuvanje i razvoj kulture manjina. Pojedine oblasti društvenog života značajne za zaštitu manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, kao što su obrazovanje, kultura, informisanje i upotreba jezika i pisma, upotreba nacionalnih simbola, učešće manjina u javnom životu i politička participacija, obrađeni su na način da je prikazano trenutno stanje i napreci učinjeni u prošloj godini, s obzirom da je detaljniji prikaz dat u izvještajima za prethodne godine. S obzirom na činjenicu teškog poloažaja romske populacije, a imajući u vidu i obaveze iz člana 7 Zakona o manjinskim pravima i slobodama, ovaj izvještaj sadrži posebno poglavlje o koracima učinjenim na unapređenju položaja romske populacije za izvještajni period. Ustavne i zakonske garancije zaštite manjinskih prava, jačanje postojećih institucija, kao i stvaranje novih, usvojeni strateški dokumenti i njihovo sprovođenje dokazi su opredjeljenosti Vlade Crne Gore da manjinskim pitanjima prilazi sa puno pažnje i posvećenosti. Na putu evropskih integracija ostalo je da se definiše mehanizam autentične zastupljensoti nacionalnih manjina u Parlamentu Crne Gore, koji mora biti baziran na institutu afirmativne akcije, kako bi predstavnici nacionalnih manjina permanetno boravili u ovom visokom domu kao prvoj stepenici prodiranja, odnosno integrisanja u državne organe i u crnogorsko društvo uopšte. Optimista sam da je rješenje o nalaženju mehanizma za političko predstavljanje nacionalnih manjina blizu i apelujem sa ovog mjesta da se to učini što prije. Nadam se da će se pri tome imati i te kako u vidu ono što su predlozi manjinskih subjekata u ovom parlamentu i što će i sama Vlada podržati bude li to optimalno rješenje koje će valjati i nacionalnim manjinama u Crnoj Gori i državi Crnoj Gori na putu evropskih integracija. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala kolegi Dinoši. Halil Duković, pet minuta u ime DPS-a. Idemo bez komentara, prvi krug. Izvolite.

HALIL DUKOVIĆ: Hvala. Gospodine predsjedniče, dame i gospodo poslanici, uvaženi ministre, Izvještaj koji je danas pred nama o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica daje jednu realnu sliku o aktivnostima ovog ministarstva iz kog možemo zaključiti u kakvom se stanju nalaze ljudska prava i slobode što se tiče manjinskih naroda. Ovaj izvještaj je vrlo bitan i zbog jedne druge činjenice, što o stanju ljudskih


- 185 -

prava manjinskih naroda odražava demokratsku sliku jednog društva u cjelini. Zbog toga izvještaj ima i posebnu važnost. U svom izlaganju pokušaću da se zadržim na nekoliko činjenica koje su, po mom mišljenju, najinteresantnije. Kao prvo, ističem obrazovanje i to ne slučajno. U ovom izlaganju ću istaći obrazovanje na albanskom jeziku, kao jeziku koji se razlikuje od slovenskih jezika. Primjetno je da učiteljski fakultet, koji u Podgorici i u Crnoj Gori i dalje funkcioniše. Svake godine je primjetan upis studenata na tom fakultetu, zaživio je u svom obimu i ukupno imamo 35 do sada završenih studija na ovom fakultetu. Ono što bih htio da upozorim jeste da se mora iskoordinirati sa Ministarstvom prosvjete i sa školama koje izvode nastavu na albanskom jeziku broj upisanih studenata. Da ne bi došli do hiperprodukcije, jer ako dođe do hiper produkcije ovog kadra, bojim se da će i ovaj fakultet izgubiti na značaju i nećemo imati interesovanja za upis na ovom fakultetu. Ako mladi ljudi znaju da nakon završetka ovog fakulteta mogu naći posao, sigurno će uvijek biti interesovanja za ovaj fakultet. Zbog toga moramo paziti na hiperprodukciju toga kadra. Takođe, ohrabruje i činjenica da upis studenata oko 180 studenata na univerzitetima u Albaniji 103 čak ne plaćaju školarinu, što je pozitivno i tu upućujem na jednu koordinaciju sa lokalnim zajednicama, koje bi možda putem stipendiranja ovakvih studenata mogli doći do onog nedostajućeg kadra. U sredinama gdje većinu čine manjine imamo manjak ovog školovanog kadra, što se posebnih struka tiče. Htio bih još jednu činjenicu da iznesem, a to je upis, recimo, Albanaca na Univerzitet Crne Gore, upis na fakultete u Crnoj Gori. Mislim da tu treba puno poraditi, posebno na upis u onim oblastima koje su deficitarne. Vi znate da moramo imati i ekonomiste, i pravnike, i ljekare koji znaju da govore albanski jezik zbog sredine u kojoj se nalaze. Upis takvih studenata na crnogorskom univerzitetu bi bio i te kako značajan. Naravno, postoji ona jezička barijera, ali smatram da svi ti mladi ljudi izvanredno govore službeni jezik. Problem može biti samo u prvoj godini što se stručnih termina tiče, ali, koliko sam upoznat, profesori su vrlo tolerantni i na tome moramo malo više poraditi. Drugi problem koji sam htio ovdje da napomenem jeste, a i vi ste se više puta sa tim suočavali, ali, nažalost, nijeste uspjeli da ga riješite iz opravdanih razloga, a radi se o zastupljenosti pripadnika manjinskih naroda u javnim službama, organima državne vlasti i lokalnim samoupravama. Naravno, svi znamo da taj posao nije nimalo lak, da podatke još uvijek nemamo, ali se nadam da ćemo te podatke dobiti do kraja godine. I, svakako, moramo malo više učiniti na tome. Prvo naravno, u tom pogledu moramo voditi računa o stručnosti, ali mislim da stručnjaka ima svih nacija i svih vjera i da to ne bi trebalo da bude problem. Ali, moramo imati, prije svega, evidenciju da vidimo kakvo je pravo stanje. Kada imamo evidenciju o tome kakvo je pravo stanje u jednoj oblasti, onda to samo nameće i put rješenja tog problema. Zbog toga se nadam da ćemo barem do kraja godine imati evidenciju, da vidimo kakva je stvarna zastupljenost u državnim organima pripadnika nacionalnih manjina. Htio bih i da pohvalim rad Centra za očuvanje i razvoj manjina, koji je sa tri zaposlena i budžetom od 184 hiljade uspio da odradi jedan stvarno veliki posao, čak i međunarodnog karaktera sa promocijom “Crna Gora naša kuća”, a posebno bih htio da pozdravim jedan pokušaj da se identifikuju vrijednosti i osobenosti kulture manjinskih naroda u Crnoj Gori i stvori jedna dobra osnova za dalji rad u cilju ostvarivanja baze podataka o tim vrijednostima. Zaista jedan impresivan rast koji je Centar za kulturu postigao. Na kraju, podržaću ovaj izvještaj, jer daje jednu realnu sliku koja zrači optimiz


- 186 -

mom i daje nadu za još bolji status manjinskih naroda, što je želja svih nas u Parlamentu, a sigurno i opredjeljenje Crne Gore. Još sam samo htio da napomenem gospodina ministra, da mi ponekad moramo da se spustimo maltene na ...

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, kolega Dukoviću. Kolega Kneževiću, izvolite.

MILAN KNEŽEVIĆ: Poštovana Skupštino, gospodine ministre, uvaženi građani, Bez obzira što je ovaj izvještaj koncipiran u pravcu afirmacije manjinskih prava i sloboda, kao jednog od temelja svake građanske države, smatram da je neophodno najzad definisati neka sistemska pitanja kako ona više ne bi bila predmet političkih zloupotreba. U Crnoj Gori, kao građanskoj državi, još uvijek nije precizno definisano ko ima status manjine i ko može koristiti određena prava koja proizilaze iz tog statusa. Zato bi stanje u oblasti manjinskih prava i sloboda uporedio sa nekim međuprostorom u kojem svi egzistiraju zavisno od dnevnih potreba i interesa. Tako i ne čudi što smo od pojedinih predstavnika vlasti imali tako paradoksalne izjave u vezi ove problematike, koje su doprinosile stvaranju još veće konfuzije. Jedna od tih izjava je bila da u Crnoj Gori nema manjina, ali da taj status mogu imati svi narodi koji žive u njoj. Drugim riječima, ovako apsurdno stanje ne samo da podriva karakter građanske države, nego postaje latentna prijetnja i prepreka Crnoj Gori na putu ka evropskim integracijama. Stoga smatram da je neophodno definisati ko su manjine u Crnoj Gori i ko sve može koristiti prava afirmativnih akcija koje garantuje crnogorski Ustav. Samo na takav način možemo zaštititi nacionalne manjine od raznih političkih zloupotreba, ali i jasno odrediti njihova prava koja neće derogirati koncept građanske države, a još manje ugroziti njen teritorijalni integritet. Nažalost, moram primijetiti da kada god se raspravlja o ovoj problematici, kao da bivamo zarobljeni u nekoj crno-bijeloj podjeli predreferendumske svijesti. Tako se iz ovog Parlamenta i iz sredstava javnog informisanja od pojednih predstavnika manjinskih partija često znalo čuti upozorenje da su manjine u Crnoj Gori donijele nezavisnost i da zbog toga očekuju određene privilegije. Kada god čujem takve i slične izjave, kod mene se rađa dilema gdje je to bila crnogorska nezavisnost, na kojoj to visinskoj koti ili lavirintu, pa je neko morao da je snosi ili donosi i da nam periodično šalje poruke o tome da se ne zaboravi šta je bilo 21. maja. Ovakvi stavovi samo potvrđuju tezu da je neko unutar vlasti pravio razne tajne dogovore obećavajući sve i svašta manjinama, ne bi li ih pridobio za referendumski projekat. I zato sada kad neka od manjinskih partija članica vladajuće koalicije izađe s konceptom regioanalizacije Crne Gore i promjene simbola, skiptra i krune na državnoj zastavi, uz napomenu da su oni zaslužni za crnogorsku nezavisnost, ulazimo u ozbiljnu polarizaciju na zaslužne i nezaslužne narode. Da sam ja izgovorio tako nešto, ili bilo ko iz Socijalističke narodne partije, ministar unutrašnjih poslova bi mu odmah oduzeo državljanstvo, a Veselin Veljović bi se pobrinuo da ga isprati do državne granice. Teorija da su svi koji su na referendumu glasali za zajedničku državu Srbija i Crna Gora narodni neprijatelji i da treba ograničiti njihova prava predstavlja ozbiljno upozorenje o daljem generisanju starih podjela. Teza da je neko 21. maja bio protiv Crne Gore je obična politikantsko-ideološka manipulacija, pošto istorija Crne Gore nije počela


- 187 -

tog datuma već njena državotvornost datira unazad vjekovima. U kontekstu ovog izvještaja moram se osvrnuti na poglavlje koje se odnosi na obrazovanje. Naime, vi ovdje tvrdite da se pravo na obrazovanje na svom jeziku u potpunosti ostvaruje zahvaljujući Zakonu o opštem obrazovanju i da jedino postoji izuzetak zbog posebnosti albanskog naroda gdje se zavisno od potreba i realizuje nastava na albanskom jeziku u školama i predškolskim ustanovama. I sada postavljam pitanje - Šta je sa srpskim jezikom kao većinskim jezikom u Crnoj Gori? Na koji način to postojeći Zakon o opštem obrazovanju garantuje svim građanima jednako pravo na obrazovanje? Ovakvim tretmanom srpskog jezika ustvari pokušavate stvoriti zakonski prostor da Crnogorci i Srbi, kao većina u Crnoj Gori, postanu jezička i svaka druga manjina, što nikada nećemo prihvatiti. Šta ćete uraditi kad poslije 15. jula i rezultata popisa bude potvrđeno ono što čitava Crna Gora zna, a to je da srpski jezik predstavlja dominantnu većinu i da nikako ne može biti jezik nacionalne manjine? Prvo ćete morati da promijenite Zakon o opštem obrazovanju, a ubrzo i Ustav, jer ni građani Crne Gore, a ni Evropska komisija neće tolerisati nastavak ove diskriminacije. Još jednom ponavljam, Crnogorci i Srbi ne mogu biti nacionalne manjine, niti mogu koristiti bilo kakvo pravo afirmativne akcije rezervisano za manjinske narode, jer bi time doveli do apsurda i karakter građanske države i smisao crnogorske državnosti, koja ne počinje 21. maja i koju niko nije donio, jer je svo vrijeme postojala. Zato ćemo svim zakonskim i parlamentarnim sredstvima braniti naše pravo na obrazovanje na srpskom jeziku kao većinskom jeziku u Crnoj Gori i time spriječiti sve koji žele da od državotvornog naroda naprave neprijatelje i sumnjiva lica. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, kolega Kneževiću. Poslanica Ljerka Dragičević. Izvolite.

LJERKA DRAGIČEVIĆ: Poštovani gospodine predsjedniče Skupštine, poštovane kolegice i kolege poslanici, uvaženi ministre, uvaženi građani Crne Gore, Moje osobno mišljenje je da ovaj izvještaj pruža prikaz politike zaštite manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica kako u normativnom dijelu, tako i po pojedinim oblastima društvenog života, značajnog za zaštitu manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Iako se postiglo i uradilo u prethodnom periodu dosta, iako su se realizirale brojne aktivnosti na planu zaštite i unapređenja prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, ipak je ostalo još dosta prostora za poboljšanje i unapređenje ove oblasti. A sve to u cilju snaženja i afirmacije multinacionalnih, miltikultularnih i miltikonfesionalnih odnosa u Crnoj Gori. Uradili su se, kako u izvještaju stoji, veliki koraci na unapređivanju položaja manjinskih naroda i drugih nacionalnih zajednica poboljšanjem i donošenjem pravne regulative i strateških dokumenata, te njihovom implementacijom. Usvajanje Zakona o zabrani diskriminacije je od suštinskog značaja za zaštitu ljudskih i manjinskih prava. Tim zakonom je tačno definiran pojam diskriminacije, posebni oblici diskriminacije, te imperativno naglašeni teži oblici diskriminacije. Pored zaštite koju u ovoj oblasti pruža zaštitnik ljudskih prava i sloboda, u okviru svojih nadležnosti Zakonom je apostrofirana i uloga inspekcijskih službi, te definirane su i kaznene odredbe. Nažalost, još uvijek nijesu donesena dva veoma važna zakona, koji pored onoga što definiraju i što im je prioritet veoma bitno utiču na dalji


- 188 -

put Crne Gore u Evropsku uniju. Ukoliko to ne ispoštujemo do kraja i ne shvatimo kao naš imperativ, drage kolegice i kolege poslanici, može nas to vratiti unazad. To su, kako rekoh, veoma važni zakoni, odnosno to je Zakon o zaštitniku ljudskih prava i sloboda, te Zakon o izboru odbornika i poslanika, odnosno usaglašavanje izbornog zakona sa Ustavom Crne Gore. Mislim da je ovdje veoma mala angažiranost od strane Ministarstva. Iako Ustav Crne Gore, u članu 72, tačka 10 jamči manjinama srazmjernu zastupljenost u javnim službama, organima državne vlasti i lokalnim samoupravama, na tom se planu skoro ništa nije uradilo, ni poboljšalo. Skupštinski Odbor za ljudska prava i slobode zatražio je od Ministarstva informaciju o zastupljenosti manjina u javnim službama, organima državne vlasti i lokalnim samoupravama, pa se živo nadam da će se stanje u ovoj oblasti popraviti nakon dobijenih rezultata iz informacije, te se neće moći samo aproksimativno baratati tom materijom. I pored urađenog za poboljšanje položaja Roma i što je dalo nekih vidljivih rezultata, ostalo je da se uradi još mnogo toga a u skladu sa Vladinom Strategijom o poboljšanju položaja RAE populacije u Crnoj Gori 2008. - 20012. godine. Treba raditi još dosta na zaštiti, poboljšanju i unapređenju djece, invalida i svih drugih posebno ranjivih populacija. Izvještaj je dosta obuhvatio, ali nešto i nije izuzetno podrobno, po mom osobnom mišljenju, kao naprimjer dio izvještaja koji se odnosi na informiranje. U nadi da će tokom ove 2011. godine doći do poboljšanja, te da će se i kadrovski ojačati Ministarstvo u kojem je sistematizacijom predviđeno da radi 27 ljudi, a radi svega 13, da će se shvatiti bitnost svih nas za skoro ostvarenje evropskog sna, ja ću osobno ispred Hrvatske građanske inicijative Izvještaj podržati. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, koleginice Dragičević. Kolega Radunović, a da se pripremi kolega Spahić. Izvolite.

SLAVEN RADUNOVIĆ: Poštovani građani Crne Gore, koleginice i kolege, Meni je žao što neću moći ovih pet minuta da potrošim na elemente ovog izvještaja i da ocijenim kakvo je stvarno stanje prava manjinskih zajednica, posebno nacionalnih u Crnoj Gori, iz prostog razloga što se u njemu pominje srpski narod i Srpski manjinski savjet i ne mogu da dozvolim da se iz kukavičijeg jajeta, koje nam je podmetnuto od vlasti Mila Đukanovića u prethodnom mandatu, ako je prihvaćeno od strane određenih kolaboratera iz mog naroda, ispili nešto što bi moglo da pretvori zaista Srbe u nacionalnu manjinu. I zbog toga ću da potrošim svih tih pet minuta pričajući samo o tom problemu. Da se podsjetimo kad smo imali ovdje Zakon o ličnoj karti, pričalo se o tome kako je moguće da ličnu kartu dobijete na srpskom jeziku i na ćirilici. Mi smo govorili da je to otežano na svaki način, a rezultat smo dobili u ovom izvještaju, a to je - otežane su okolnosti, ko hoće da mu se na srpskom i na ćirilici napiše lična karta, govoreno mu je da mora da promijeni ime, ili da ne postoje tehnički uslovi da se dobije odmah. Otežavano je na svaki način, da bi se na kraju reklo kako u Crnoj Gori ima samo 13.677 ljudi koji su tražili ličnu kartu na srpskom jeziku. Sve je ovo bilo predviđeno da se desi prije popisa. Međutim, popis je, na sreću građana Crne Gore, pokazao da nema 13.677 punoljetnih građana koji su Srbi. Ima ih mnogo više, a što se tiče onih koji bi željeli da im bude na ćirilici ili napisana srpskim jezikom, još mnogo, mnogo više. To je samo jedan


- 189 -

od pokušaja da se Srbi u Crnoj Gori naprave manjinom. Najvažniji pokušaj je pokušaj sa srpskim manjinskim savjetom. U ovoj Skupštini sjedi između 25 i 30 poslanika srpske nacionalnosti koje su birali Srbi i nijedan od njih ne prihvata činjenicu da su Srbi nacionalna manjina. Čak i neki iz partija koje nijesu u Parlamentu, ali koji imaju svoje odbornike u crnogorskim opštinskim skupštinama, kao što su Narodna stranka i Demokratska srpska stranka. Znači, niko od njih to ne prihvata. Prihvata samo jedan čovjek koji je prihvatio neslavnu ulogu da završi posao za vlast Crne Gore i Srbe prebaci iz onog položaja koji su imali kroz čitavu istoriju u Crnoj Gori u položaj nacionalne manjine. Ja zaista ne mogu da vjerujem da neko i dalje pokušava iz ove Vlade da se koristi tim Srpskim manjinskim savjetom i da zbog toga što je nekoliko ljudi odlučilo da se poigra sa našom istorijom, sa Petrovićima, sa Jankom Vukotićem, sa Radunom iz “Gorskog vijenca”, sa Njegošem, tako ponižavaju srpski narod. Ja se nadam, gospodine ministre, da je ovo posljednji put da zloupotrebljavate tu činjenicu, da se zbog jednog Momčila Vuksanovića i još nekoliko ljudi u Izvještaju o pravima manjinskih naroda ne nalazi i izvještaj o srpskom nacionalnom savjetu i sličnim organizacijama za koje je nejasno ko iza njih uopšte stoji. Ne stoje ni poslanici iz SNP-a, ni poslanici iz Nove srpske demokratije, nijedan ministar koji je Srbin u Crnoj Gori, nijedan predsjednik opštine koji je u Crnoj Gori Srbin, a vi znate da u Savjetu pored onih koji su izabrani na elektorskoj skupštini, nećemo da pričamo kako je došlo do njih, treba da sjede i poslanici, i predsjednici opština, i ministri. Niko neće i niko ne dozvoljava mogućnost da su Srbi nacionalna manjina, ali ministar Dinoša i Vlada u kojoj sjedi to zloupotrebljavaju. Još jedna poruka našim sunarodnicima koji su prihvatili ovakvu ulogu: u svim međunarodnim kontaktima, kad pričamo o problemima srpskog naroda, nailazimo na problem, koji glasi otprilike ovako – Pa, što se bunite? Problem srpskog nacionalnog pitanja je riješen, imate Srpski manjinski savjet, imate srpsku televiziju, koja pušta spotove i imate srpsko pozorište u glavama onih koji primaju pare za njega. Mislim da je to stvarno prešlo svaku granicu i da ova država mora da počne da se ponaša prema Srbima onako kako oni to zaslužuju i onako kako su oni doprinijeli stvaranju ove države, da ne zaboravimo to. Srbi su stvarali ovu državu više puta. Stvarali su je i u vrijeme kad se nije zvala Crna Gora, stvarali su je i u XIX i u XX vijeku. Mislim da je zaista vrijeme, gospodine Krivokapiću, i da Vi pomognete, kao jedan poznati demokrata, da se prihvati činjenica da nijedan nosilac posebno parlamentarne vlasti i predstavnik srpskog naroda nije za ovo i da se ovo više ne ponavlja. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Kao što znate, za mene Srbi nijesu manjina u Crnoj Gori. Moj stav znate, a i kad se strane vlade miješaju u to, ja vas branim. Idemo dalje. Kolega Spahić, a da se pripremi kolega Dragoslav Šćekić. Izvolite.

ERVIN SPAHIĆ: Hvala, gospodine predsjedavajući. Uvažene kolege, Što se tiče Izvještaja, može se reći da je postignut značajan napredak, ali se tu svakako ne smije stati kad je u pitanju zaštita manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. Što se tiče zakonodavnog okvira, izuzev izbornog zakona, on postoji. Institucionalni okvir koji se tiče zaštite manjinskih naroda i drugih


- 190 -

manjinskih nacionalnih zajednica, takođe, postoji, tako da u tom dijelu ne možemo biti nezadovoljni. Kada je u pitanju obrazovanje, takođe, manjinski narodi su svjesni činjenice da se sad izučavaju književnici iz redova manjinskih naroda, izučava se kulturna baština, tako da i u tom dijelu ne možemo biti nezadovoljni. Što se tiče jezika, manjine su svjesne da je u Crnoj Gori crnogorski jezik službeni jezik. Mi to poštujemo i nama uopšte ne smeta da naša djeca uče na crnogorskom jeziku, da uče crnogorski jezik, jer poštujemo prava i drugih, budući da tražimo da se poštuju i naša prava. Zašto bi to smetalo ako se u svakom oglasu u Crnoj Gori traži izuzetno poznavanje engleskog jezika pa to nikome ne smeta? Zašto bi nama smetalo onda da se u školama izučava crnogorski jezik i da to bude obavezan jezik, a da jezik manjina bude onaj jezik koji je u službenoj upotrebi u Crnoj Gori? Želim da istaknem kada su u pitanju mediji i pogrešni stereotipi koji se stvaraju kada su u pitanju manjine, da manjine samo u narodnoj nošnji paradiraju i da znaju da igraju ili pjevaju. Kako su mediji izuzetno važni za ostvarivanje manjinskih prava, neophodno je razviti medijske standarde i medijsku infrastrukturu vezanu za manjine. Tu vidimo jedan od neostataka. Svi zajedno moramo poraditi da izbjegnemo stereotipno predstavljanje manjinskih zajednica, koje se svodi na predstavljanje istih kroz egzotiku i folklore, kao da su u kulturi tih ljudi jedino nošnja, ples i muzika vrijedni pomena. Da li se multietničnost i multikulturalnost ogledaju samo u ispoljavanju kroz igru i pjesmu, ili mora naći svoj izraz i kroz strukturu zaposlenih u državnim organima i institucijama? Vidio sam da ste pokušali, taj pokušaj vjerovatno ćete i dovesti do kraja, da znamo tačnu strukturu zaposlenih u tim državnim institucijama, organima lokalne samouprave i mislim da je to glavni kamen spoticanja kada su u pitanju manjine. Meni se čini da adekvatnost i srazmjerna zastupljenost manjina ne čini štetu Crnoj Gori, već i crnogorskom građanskom konceptu. Mislim da veću štetu čine upravo oni koji svojim činjenjem tjeraju manjine i pripadnike manjinskih naroda da ovu zemlju doživljavaju kao svoju i tjeraju u zagrljaj nekih drugih koji bi htjeli da Crnu Goru teritorijalno prekrajaju. Ja smatram da su manjine apsolutno dale podršku Crnoj Gori kada je bila u pitanju državna nezavisnost i da je ova generacija kojoj ja pripadam dala ogroman doprinos tome, ali smatram da ukoliko ne povedemo računa na ustavne odredbe, na srazmjernu zastupljenost manjina u državnim organima, organima lokalne samouprave, mi ćemo na svjestan način tjerati manjine da imaju drugačiji doživljaj prema ovoj zemlji. Od svih nas ovdje očekujem da se na tome poradi. Dobar je put kojim ste krenuli, ali je problem u tome što ne možemo doći do tačne evidencije iz razloga što neki ne žele da se izjasne. Ja sam i predlagao i budući da je u toku bio popis, mogu se vidjeti podaci iz ovoga što je Monstat radio, koji se neće javno objavljivati, nama ne trebaju imena, nama samo treba procenat, nama trebaju brojke. Ne vidim razlog da se odatle ne može povući i taj podatak i na taj način doći do podatka kako su se ljudi koji rade u državnim institucijama i državnim organima izjasnili u nacionalnom smislu da bi došli do te cifre. Nas imena ne interesuju, mi ne tražimo da neko ostane bez posla, ali mora se voditi o tome računa. Ima izjava da određene manjine nemaju kadrove, da postoje više vrijedni i manje vrijedni narodni, to mislim da nije suvislo. I mislim da u tom pogledu moramo svi obratiti pažnju, budući da su manjine dale 100% doprinos kada je u ...


- 191 -

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, kolega Spahiću. Kolega iz Bošnjačke stranke. Izvolite. Kemal Purišić.

KEMAL PURIŠIĆ: Hvala, uvaženi predsjedniče. Poštovane kolege, uvaženi ministre Dinoša, Danas razmatramo treći po redu Izvještaj Vlade, odnosno Ministarstva za ljudska i manjinska prava u oblasti poštovanja i zaštite prava manjina. Suština razmatranja Izvještaja, po našem mišljenju, je da se upoznamo, i mi i javnost, sa trenutnim stanjem u oblasti primjene dosta dobrog pravnog okvira u oblasti poštovanja ustavnih i zakonskih garancija manjinskih prava, kao i da se sagledaju efekti i način primjene politike Vlade u oblasti poštovanja i zaštite prava manjina definisanih u Strategiji manjinske politike koju je usvojila Vlada u julu 2008. godine. Naš osvrt na ovaj izvještaj ću izložiti ukratko kroz sagledavanje poštovanja Ustavom i zakonom utvrđenih prava manjina, naročito onih najvažnijih, kao i kroz sagledavanje stepena realizacije mjera i aktivnosti planiranih strategijom. Prethodno treba naglasiti da je najveći dio korpusa manjinskih prava dio našeg pravnog sistema zadnjih 20-tak godina, od prethodnog ustava i Male povelje, preko Zakona o manjinskim pravima i slobodama, do najnovijeg Ustava. Tako da trebamo imati u vidu tu vremensku distancu kao period za primjenu propisa, a ne samo period od državne nezavisnosti do sada. Tri godine od usvajanja vladine Strategije mjera manjinske politike su, takođe, dug period, dovoljno dug da sagledamo efekte politike koju je Vlada planirala da realizuje. Mnoge od mjera koje su vremenski dizajnirane na period od dvije godine još uvijek su nerealizovane. Da se podsjetimo, resorno Ministarstvo za ljudska i manjinska prava po odrednici iskazanoj u Strategiji predlaže mjere, a takođe i po članu 38 Zakona predlaže mjere i aktivnosti ostalim ministarstvima, odnosno, Vladi i na taj način utiče na implementaciju Ustavom i zakonom propisanih prava, kao i na implementaciju mjera koje su predviđene Strategijom. Ako se to ima u vidu, mislimo da se usporava, ako ne i da je zastao proces napretka u oblasti poštovanja i zaštite manjinskih prava. Evo nekoliko argumenata za ovu tezu - izraženo je veliko kašnjenje u usaglašavanju zakona sa Ustavom. Neke od ustavnih obaveza se relativizuju ili potpuno ignorišu. Takav je slučaj sa pravom na srazmjernu zastupljenost manjina u organima državne i lokalne vlasti koja se opstruiše bezmalo 20-tak godina. Takođe, pravo na autentičnu zastupljenost u državnom i lokalnom parlamentu je blokirano već četiri godine. Pravo na obrazovanje na manjinskom jeziku je još nedostupno za sve manjinske zajednice, izuzev albanske. Manjinski savjeti se disciplinuju umjesto da postanu zvanični kanal saradnje sa manjinskim zajednicama. Sada se pokušava oslabiti i nezavisna i kontrolna pozicija zaštitinika ljudskih prava i sloboda kroz donošenje novog zakona. Upotreba nacionalnih simbola i praznovanje je ograničeno, a zakon ne izlazi iz Vladine procedure već godinu i po. Radi se o krupnim pravima koja su još nedostupna ili su ograničeno dostupna. Administrativni kapaciteti ministarstva su ograničeni, jer je popunjeno tek sa polovinom radnih mjesta. Savjeti se još nijesu dovoljno konsolidovali, a imaju i finansijske probleme. Čini mi se da je jedino bolja situacija kod Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina. Osnovni cilj Strategije, koji je definisan kao integracija bez asimilacije, je zbog ovakve situacije ugrožen, što se


- 192 -

može vidjeti iz dijela Izvještaja koji pokazuje koliko je pripadnika manjina uzelo lična dokumenta na jeziku u službenoj upotrebi, dakle, na svom maternjem jeziku koji je vrlo problematičan. Na bosanskom je to uradilo tek 1.399 lica, što je zanemarljivo i govori o nesigurnosti ili odsustvu demokratske atmosfere. Zato je Evropska komisija u posebnom izvještaju ocijenila - Poštovanje i zaštita manjina su uglavnom garantovani. Međutim, treba unaprijediti saradnju između Vlade i Savjeta manjina, kao i zastupljenost predstavnika manjinskih zajednica. Na kraju, zaključci koje ste predložili su identični u sva tri izvještaja i ne odražavaju realno stanje, ili su napravljeni vrlo merhametli, što bi rekli Bošnjaci. Nadamo se da će odgovarati nekim narednim izvještajima. Zaključci matičnog odbora su mnogo kvalitetniji. Ukoliko oni budu dio teksta koji ćemo usvojiti sa ovim izvještajem, podržaćemo takav izvještaj. Ukoliko ne, bićemo uzdržani, kao naše raspoloženje vezano za svojevrsnu blokadu u procesu napretka u razvoju zaštite manjinskih prava. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, kolega Purišiću. U ime Kluba albanskih poslanika, kolega Vasel Sinishtaj. Izvolite.

VASEL SINSHTAJ: /Govori na albanskom jeziku/Upravo sam započeo ovaj govor iz razloga što raspravljamo o Izvještaju o zaštiti prava manjina. Gospodine predsjedniče, uvažene kolege, poštovani građani, ministre Dinoša, Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica se odnosi na 2010. godinu, a kroz Izvještaj imamo i ono što je uspjeh ili neuspjeh od kada postoji resorno ministarstvo. Na četvrtoj strani ono što je pozitivno za Crnu Goru i za građane Crne Gore jeste usvajanje Zakona o zabrani diskriminacije, ali zakon koji je kao preduslov da se može konkurisati za Evropsku uniju. Zabrana diskriminacije, posredna ili neposredna, je zabranjena i Ustavom. Ono što ne dajem za pravo i ono što je propust resornog ministarstva jeste da kada ste predložili izmjene i dopune Zakona o manjinskim pravima i slobodama nijeste poradili na članovima 23 i 24, koje je ranije ukinuo svojom odlukom Ustavni sud, a dvije su najznačajnije odredbe koje se tiču manjinskih prava o zastupanju u ovom domu, u domovima i skupštinama lokalnih zajednica. Zato vas i pitam - Zašto nijeste tada i to odradili ili sproveli ono što Ustav garantuje, nego ste rekli da će se to posebno urediti izbornim zakonom? Na strani 5 pominjete Zakon o zaštitniku ljudskih prava i sloboda, pominjete sve oblasti kojima će se baviti zaštitnik, a u predlogu zakona, čini mi se, u članu 9, koji je u proceduri, stavu 3 pominjete samo jednu oblast i određujete automatski zaštitnika. Iz onoga što stoji u Izvještaju stičem utisak da će zaštitnik imati šest ili sedam zamjenika. Pitam Vas, takođe, zbog građana albanske nacionalnosti da li je poželjno, da li je bilo za očekivati da ćete ponuditi Skupštini neki sporazum o regulisanju odnosa između ili .... albanske nacionalnosti u Crnoj Gori i prava Crnogoraca na Kosovu, s obzirom da se uporno zalažete da se kroz Ustav Kosova pominju i Crnogorci, a sami tim vjerujem da će steći pravo na zagarantovani mandat. Ne protivim se tome. Međutim, mora se imati u vidu i ovo što se radi ovih dana, ili što se očekuje oko izbornog zakona i što i kolege i rekoše - ne mogu svi uživati manjinska prava i slobode u Crnoj Gori.


- 193 -

Kada govorimo o institucionalnim okvirima zaštite manjinskih naroda i drugih nacionalnih zajednica, krećete od resornog Ministarstva i kažete da je sistematizovano unutar Ministarstva 27 radnih mjesta, a da je popunjeno svega 12, plus ministar - 13, Vi kažete službenika, a hoću da vjerujem da imate i sa srednjom školskom spremom, to znači i namještenika. Da li je stanje takvo i u drugim ministarstvima i kako su popunjena tamo mjesta? Kod savjeti manjina ima jedna tehnička greška. Vjerujem da se potkrala, ne radi se o elektronskim skupštinama, nego su to elektorske skupštine, ili, narodski rečeno, izborne skupštine. To je na strani 6. Konstatacija da je na predlog Vlade osnovan Fond za manjine nije tačna. Predlog za osnivanje Fonda za manjine je bio upravo moj, a bilo je i mišljenje Vlade povodom toga predloga. Možete se smijati ili ne, evo predlog je tu. To je zavedeno 10. 02. 2007. godine. Evo i mišljenje Vlade povodom predloga. U dijelu obrazovanja pominjete udžbenike iz okruženja. Ja hoću da vjerujem da i okruženje ima svoje ime. Nije stidljivo rečeno da su Albanci pribavili ili imali udžbenike Kosova. Sada možda i Skadra, možda i Zavoda za udžbenike Podgorica, što je poželjno. U ovom izvještaju nemamo izvještaj o osnovnim školama, a po Ustavu su obavezne i nemamo predškolske ustanove koje funkcionišu pri Katoličkoj crkvi Karitas u Sukuruću i pri Medresi u Milješu. U dijelu obrazovanja bilo je, takođe, za očekivati da ćete u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o manjinskim pravima definisati stvari koje su problematične u dijelu obrazovanja, posebno imenovanje direktora. Zato Vas pitam - Po Vašem saznanju, koliko je direktora koji su imenovani ili obavljaju funkciju u školama đe se nastava pretežno izvodi na maternjem jeziku, a da su postavljeni mimo mišljenja Nacionalnog savjeta, ili moguće da su imenovani, a da nije pribavljeno mišljenje Nacionalnog savjeta? Podaci o ličnim kartama, putnim ispravima i matičnim registrima - takođe, nije zasluga ni Vaša, niti Vlade. Ustvari, ono što je zasluga jeste da su prihvaćeni naši amandmani i mi smo zahvalni predlagaču tih zakona, odnosno Ministarstvu unutrašnjih poslova. Nijesam imao utisak da ste na Vladi reagovali u dijelu ličnog imena. U vezi Roma, pominjete na strani 12 da je na početku školske godine 2010, 2011. godine tim Ministarstva obišao kampove Konik 1 i 2 u saradnji sa kancelarijom Crvenog krsta i da je kao rezultat tog uključivanje 55 djece u gradske škole, obezbjeđivanje udžbenika, školskog pribora i govorite o iznosu od 3.600 eura. Gospodine ministre, to je malo ili premalo za ono čemu se teži, a to je čak manje nego jednogodišnja plata za jednog nastavnika romskog jezika. U dijelu informisanja nijesam naišao na Koha Javore, nijesam naišao na lokalne televizije na albanskom jeziku, nijesam naišao na lokalne radio stanice. Upotreba jezika i pisma je vrlo interesantna, barem sa aspekta Izvještaja. Vi ste kazali da najznačajniji pravni akt kojim je regulisana upotreba jezika i pisma, pa navodite Zakon o manjinskim pravima i slobodama, ali najviši pravni akt koji obezbjeđuje jednakost građana u pogledu jezika i pisma jeste Ustav. S ozbirom da je i mišljenje Zaštitnika ljudskih prava bilo da se kao preporuka Skupštini ili vama kao predlagaču uradi Predlog zakona o službenim jezicima u službenoj upotrebi, to mi do danas nemamo. To je u Crnoj Gori posao koji nas čeka i moraće se jednog dana i to riješiti. Kada smo kod upotrebe nacionalnih simbola, vrlo je interesantno, ranije se ovdje kršio Ustav i u Gradskoj opštini Tuzi imamo upotrebu nacionalnog simbola Bošnjaka, što apsolutno podržavamo, nijesmo protiv. Pitam vas zašto Bošnjaci ne imali isto pravo i u, recimo, Rožajama i zašto albanska zastava kao nacionalno obilježje ne viori na zgradi


- 194 -

Skupštine Opštine Ulcinj, a viori u Tuzima? Učešće u javnom životu, možda će kolega Genci da ne bih ja potrošio više od deset minuta. Na kraju, gospodine predsjedniče, zahvaljujem vam se za pozitivnu diskriminaciju, ali htio sam dokazati da moramo više uraditi da ne bismo bili prinuđeni da dan prije nego što koristimo svoj jezik najavimo to, da je potreba vremena radi jednakosti, da i to zaživi u Skupštini. Toliko i hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala vama. Ovo doživljavam samo kao afirmaciju. Mislim da taj termin preveden na naš jezik nema isti smisao kao na izvornoj formulaciji, bolje reći afirmaciju, ništa više. Hvala, kolega Sinisthaj. Kolega Raduloviću, pošto PZP nije koristio pravo u prvom krugu, želite li sada u komentarskom dijelu da uzmete riječ? Na kolegu Raduloviću može biti komentara, nijesu koristili pravo u ime Kluba, nego koristi pravo diskutanta. Završili smo prvi krug i sada možemo ići u komentare. Izvolite.

BRANKO RADULOVIĆ: Uvažena gospodo, ovo je tema na koju sam posebno osjetljiv. Čojstvo i junaštvo Marka Miljanova tumačim na taj način da je čojstvo kada braniš slaboga, a junaštvo kada kidišeš na osionog i jačeg. Zbog toga sam se ovih dvadeset godina ježio na neosnovanu anticrnogorsku priču. Još više se ježim na neosnovanu antisrpsku priču od strane Crne Gore. Posebno se ježim na svaku antialbansku, antibošnjačku, antihrvatsku priču. Zbog tog mog ježenja ovih dvadeset godina, možda sam bio najveći višekapac, pa sam bio Hrvat, Ustaša, Turčin, Četnik, Srbin, sve sam živo prošao do velikocrnogorca. Ništa nijesam bio, građanin Crne Gore, bez jedan gubitnik jer je moja politika bila gubitnička, da se suprostavim svakom nacionalizmu i da pokušam da sačuvam multietnički i multikonfesionalni sklad Crne Gore. Zbog toga ću i danas biti do kraja iskren, ono što mislim reći ću, pa se nekome sviđelo ili ne. Istorija je na ovoj balkanskoj vjetrometini pokazala da su Srbi i Crnogorci najbrojniji ovdje. Ne mogu biti nikako manji, bila bi to tragedija, jer smo mi najbrojniji. Mi moramo doći do jednog istorijskog dogovora u toj našoj crnogorskoj kući, gdje će biti komotno svima, posebno Albancima jer su oni najviše posebni i svim onim drugim, Bošnjacima, Muslimanima i Hrvatima koji se tako osjećaju. Dragi prijatelji, pošto vi iz manjina mene doživljavate krajnje prijateljski, imam nekih primjedbi na neke reakcije i neko ponašanje. Imam osjećaj da su pojedini od vas poistovjetili državu Crnu Goru sa DPS-om i SDP-om. To nije tačno. Država Crna Gora su svi njeni građani. Čak i oni koji su glasali ovako ili onako, svi smo mi građani Crne Gore. Odnos prema DPS-u može biti samo krajnje subjektivan. Zbog toga zamjeram pojedinima što kažu - mi imamo posebnu zaslugu za samostalnost Crne Gore. Ne, nema zasluge nikoga ni više ni manje za njenu samostalnost. Svi smo mi njeni građani. Za to sam da se vama daju, ko se osjeća kao manjina, mada nema te definicije, iako gospodin Krivokapić kaže da to nije uobičajena crnogorska riječ, da ima ta tzv. pozitivna diskriminacija, afirmativna akcija, a ne nikako da bi mi narušili građanski koncept u toj mjeri Crne Gore i konstelaciju političkih snaga u Crnoj Gori. Strašno se ježim od toga, da bi došlo do izbornog inženjeringa i da bi se manipulisalo rezultatima izbora kroz tu afirmativnu akciju. Ježim se, gospodo, na nešto što sam čuo o nekoj regionalizaciji u Grnoj Gori. Kroz regionalizaciju je počeo raspad


- 195 -

krvave države. Nema u Crnoj Gori torova, nema regionalizacije. Crna Gora je cijela, ujedno. Ima možda razvijenih i više razvijenih. Gospodo, za to je kriv DPS, krivi su oni koje ste vi glasali kada je bila u pitanju energetika. Da ste bili na drugoj strani, da nijeste bili zajedno na glasanju kada smo imali Rezoluciju o energetici, više bismo imali para. To ćemo sjutra kada budemo govorili o Centralnoj banci. Tada bi bilo manje ove disproporcije u ekonomskom i svakom drugom smislu. Gospodo, bez manjina nema Crne Gore, ali bez uistinu aktivnog odnosa manjine prema cijeloj Crnoj Gori, prema većini, bilo da su oni Srbi, Crnogorci, tada nema ni bogate Crne Gore ni za svakog pripadnika te manjine. Očekujem ubuduće jedan takav odnos.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, kolega Raduloviću. Kolega Kemal Purišić, Bošnjačka stranka.

KEMAL PURIŠIĆ: Uvaženi predsjedniče, uvažene kolege, Uvaženi kolega Knežević, namjerno ga pominjem da može iskoristiti pravo da komentariše, i kolega Branko Radulović su pomenuli jednu tezu da manjinski narodi ne bi prečesto trebali da ističu svoje zasluge za obnovu državne nezavisnosti Crne Gore. Potpuno prihvatam i zalažem se da se, prije svega, poštuje jedna rezolucija koju smo usvojili odmah poslije državne nezavisnosti ili neposredno prije, ne sjećam se dobro, koja govori o multietničkoj, pravnoj, multinacionalnoj, multivjerskoj državi Crnoj Gori. Hoću da vam kažem da manjinski narodi, prije svega Bošnjaci, glasali su za sebe i za svoju državu i to za državu kakva je projektovana u toj rezoluciji, ne neku drugu nego baš takvu. Sve one vrijednosti koje su sadržane u toj rezoluciji, sve ono što smo kasnije ugradili u naš novi Ustav su osnova naše Crne Gore. Vjerujte, da se ispunjava to što smo projektovali, ne bismo podsjećali na ono o čemu smo se dogovarali. Neki su za ranije usluge dobili nacionalne penzije, razne titule serdara, vojvoda, a mi nemamo pravo da pomenemo ni nešto što je bilo juče, što je bio naš doprinos ovoj državi i ne radimo to da uzmemo ništa neprincipijelno, ništa što nas ne sljeduje, samo tražimo da se ispoštuje, prije svega, duh naših propisa koje smo zajedno ustanovili i da dobijemo elementarno ravnopravnu ulogu u ovom društvu. Toliko, hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Izvolite. Odgovor na komentar.

BRANKO RADULOVIĆ: Kolega, iznošenje mišljenja o državnosti Crne Gore, nečega što nije postignuto sabljom, nekim velikim žrtvama, nego samo glasačkim listićem može doći u situaciju da bude manipulativno, što se i dešava kod ove vlasti. Kaže se da je onaj koji je glasao za zajedničku državu čovjek koji je protiv države Crne Gore, a onaj koji je glasao za samostalnu Crnu Goru, uistinu za Crnu Goru. Ja mislim da danas ne postoji nijedan politički činilac koji ne priznaje državu Crnu Goru. To je fakt, to je činjenica. Samo bih iz toga razloga htio da izvučem jedan zaključak i sugestiju da o tome više ne pričamo. Što bi značilo da ja onda pominjem sebe ili nekog drugog 90-tih godina? Gdje smo bili, ili moga đeda, ili prađeda. Gdje bi vodila takva jedna priča? Isto kao i priča koju sam čuo na vašem


- 196 -

kongresu oko neke regionalizacije. Jednostavno ta priča, takav stav i takvo mišljenje mogu biti krajnje manipulativni. Ja znam da još ima nekih koji žive u iluzijama koje nemaju potporu danas u Crnoj Gori, znam da ima možda u nekim promilima o nekom velikom Sandžaku, velikoj Albaniji, nezavršenom albanskom pitanju i svemu ostalom, ali to je protivproduktivno za Crnu Goru. Znam da je možda to u fonu nečega što znači što više prihvatanja NATO-a, ili nečega drugoga, ili jačanja svoje pozicije u biračkom tijelu, ali sve je to anticrnogorska...

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala Vam. Samo da završim sa kolegom Kneževićem. Da objasnimo zbog principa, ne zbog minuta. Minute ćemo lako naći ako ste u pravu. Kolega Purišić je rekao da potpuno prihvata stav kolege Kneževića da ne ističemo da smo mi zaslužniji za državu od drugih. Nije oponirao i nije bilo ironično. Dalje obrazloženje je bilo - ali tražimo da se ispoštuju naša prava koja su predviđena u rezoluciji. Znači, nije Vam oponirao, niti Vas je negativno komentarisao. Nije Vas hvalio, nego je prihvatio Vaš stav. Obrazloženje koje je išlo poslije toga je bilo - prihvatamo to što je ste tražili da ne ističemo, ono što ste vi tražili da ne ističu, ali tražimo da se ono što nam je obećano u rezoluciji ostvaruje. Nije bilo negativno. Objasnio sam zašto mislim. I ne mislim da je šteta što se Vaš stav prihvata, da to niko ne ističe. Mislim da Vam je bio smisao da se ne ističe to. To je ispoštovano. Minut manje ili minut više, ali držimo se principa. U ime Kluba poslanika DPS-a.

HUSNIJA ŠABOVIĆ: Hvala, gospodine predsjedniče. Poštovani kolega Raduloviću, u svojoj diskusiji ste promovisali jednu tezu da je Demokratska partija socijalista odgovorna i da je bila u nekom smislu promoter regionalizacije Crne Gore. Odgovorno Vam tvrdim da nijeste u pravu i da nijednog trenutka Demokratska partija socijalista od postojanja, kao ni mi pripadnici manjinskih naroda, koji smo svoja politička razmišljanja artikulisali u ovoj građanskoj partiji, od prvog dana nijesmo išli za tom idejom. Naprotiv, svi članovi Demokratske partije socijalista, a posebno mi pripadnici manjinskih naroda na sjeveru Crne Gore, iako smo prolazili kroz teška iskušenja u vrijeme, kako ste sami naznačili, krvavog raspada Jugoslavije, nikada u nijednoj ni primisli nam nije padalo na pamet da budemo protiv jedinstvene Crne Gore, ovakve kakva je danas, i za koju smo se borili od prvoga dana i dali doprinos da ona bude ovakva kakva i jeste. Bile su nam blizu ideje o regionalizacijama i sjevera Crne Gore, kroz model vasojevićkog dijela Crne Gore, i sjevera Crne Gore, kroz model cijepanja bošnjačkog nacionalnog tkiva, i susjedna Albanija i Kosovo, ali nikada ni u primisli nije bilo kod nas, svog članstva DPS-a, da razmišljamo o regionalizaciji. Isto razmišljanje koje smo imali prije 20 godina nijesmo promijenili ni danas. Danas sve više razmišljamo da je ovo jedna jedina domovina. Mi nemamo /Prekid/ da nam je jedina Crna Gora. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala Vama, kolega. Kolega Raduloviću, izvolite.


- 197 -

BRANKO RADULOVĆ: Drago mi je što čujem jedno takvo mišljenje o regionalizacjii. Uvijek ću to pozdraviti, kao što ću uvijek da pozdravim onog koji se osjeća kao manjina da dobije tu takozvanu afirmativnu akciju u najvećom mogućoj mjeri, pošto smo mi građansko društvo. Nijeste nešto drugo potencirali što sam očekivao od Vas. A to je da u Crnoj Gori nije bilo bratoubilačkog rata, nije bilo sukoba, nije bilo većih, bilo je pojedinačnih izliva mržnje prema slabima, zahvaljujući stogodišnjoj istoriji Crne Gore i tom našem multietničkom skladu, ali vi pripadate partiji koja se nije tako ponašala 90-tih godina i da je bilo i među vama zagovornika rat za mir, komadne odgovornosti i svega ostalog. Bez lustracije, bez krivične odgovornosti pojedinaca, na što nas obavezuju povelje i najveći dokumenti Ujedinjenih nacija, Savjeta Evrope, onih koji su uistinu komandovali, koji su širili mržnju, nema istinskog pomirenja. To je ono u čemu se razlikujemo vi i ja. Ja vam kažem da u tadašnjem DPS-u sjede ti ljudi. To je istina. Ne mogu da odgovaraju oni koji su bili izvršioci, nego oni koji su širili mržnju i koji su naređivali. PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Sve su Vas čuli do zadnje riječi. Završili smo ovaj krug komentara. Minut je htjela Bošnjačka stranka, jer je prozvana. Da čujemo.

AMER HALILOVIĆ: Vi ste, gospodine Raduloviću, rekli - čuo sam na vašem kongresu o nekoj regionalizaciji. To bi moglo da se prevede isto kao da sam ja rekao - ovaj je Parlament raspravljao o nekom zakonu o regionalnom razvoju. Postoji neki regionalni vodovod u državi. To nije neka regionalizacija, tamo su potpuno jasni stavovi. Kaže se - radi boljeg ekonomskog razvoja, u granicama Zakona o regionalnom razvoju, da se sa te pozicije ojačaju određene institucije. Ništa ne bi bilo strašno ako, na primjer, na sjeveru radimo na stočnom fondu i poljoprivrednom fondu, sjedište veterinarske ustanove bude na Žabljaku. Je li to nešto strašno? Bira se u granicama Crne Gore. Imamo regionalni vodovod, ja ne znam koji je to region. Zašto se on zove regionalni? Po čemu, ko mu to dade ime? Pomenuli ste Sandžak. Što se pominje taj Sandžak? Postoji Boka Kotorska. Kaže neko da je, recimo, ovaj čovjek iz Boke Kotorske. I to ništa nije strašno. To postoji u Crnoj Gori. A neko kaže da dolazi Amer Halilović iz Sandžaka. E, ovaj će sada da cijepa Crnu Goru. Jasan je stav i Bošnjačke stranke i bošnjačkog naroda oko teritorijalne cjelovitosti Crne Gore. Prema tome, niko neće da nam kroji granice, ni prekraja. Samo ćemo da pokušamo da damo jedan mali doprinos u cilju boljeg razvoja svih područja Crne Gore, da ne kažem regionalnog razvoja. Neko će reći opet - hoće sad ponovo da nam prekraja nešto. Hvala vam.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Značajna su ova razjašnjenja. Samo što je Boka Kotorska geografski pojam. Nije politički, ni administrativni. Pogledajte u rečniku turskom što znači sandžak. Izvolite, kolega Raduloviću.


- 198 -

BRANKO RADULOVIĆ: Kolega Haliloviću, ja mislim da ste me Vi dobro shvatili. Ja sam htio samo da Vama ukažem na osjetljivost jedne teme. Zašto onda ne ispričate jednu drugu priču da jednostavno takva, ’ajde da kažem, ekonomska regionalizacija traži i specijalne neke odnose sa susjednim regijama? Čemu to onda vodi? To je bila moja krajnje dobronamjerna sugestija koja samo može da ojača ovu vlast, a ne nikako multietnički sklad Crne Gore. A vi shvatite to i radite kako mislite da je najpametnije za vas.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Ako mogu da pomognem, mislim da postoji samo razlika u tumačenju pojmova. U suštini se radi o decentralizaciji, koliko sam shvatio, i prenosu ovlašćenja, načelo supsidijernosti iz Evropske unije, tamo gdje se poslovi bolje mogu obavljati. Eto shvatio sam da je to, da pomognem u konsensualnom kretanju Parlamenta. Idemo dalje. Da damo riječ kolegi Dragoslavu Šćekiću, koji je dugo čekao. Izvolite.

DRAGOSLAV ŠĆEKIĆ: Poštovana Skupštino, poštovani građani, Ja se neću baviti time da li je neko ugrožen ili nije, da li je neko legitiman predstavnik ili nije, da li je neko manjina zbog para ili nije. Mene prevashodno interesuje na koji se način troše sredstva građana. Prva asocijacija mi je Fond za manjine i Izvještaj o radu Fonda za manjine. Ono što je i kolega Sinishtaj započeo, mislim da Fond za manjine nije ostvario svoju funkciju i nije postigao svoj kvalitet. Zašto kažem da to najbolje pokazuje Izvještaj? To znači, poštovani građani, da ne možete dobiti precizne informacije na koji se način troše vaša sredstva i ko ih troši. Potvrda mojoj konstataciji je Izvještaj Državne revizorske institucije, koji je možda neko od vas imao prilike da pročita, u kojem se navode mnoge logičnosti, nepravilnosti i netransparentnosti. Iz izvještaja se može vidjeti i da su sredstva kojima je Fond raspolagao podijeljena u dvije grupe - sredstva koja se odnose na finansiranje projekata i sredstva koja su potrebna za rad i funkcionisanje Fonda. Ona sredstva koja se odnose na finansiranje projekata, 850.000, koja su propraćena netransparentnošću, nepostojanjem kontrole ostvarivanja kandidovanih projekata, koji su po državnoj revizorskoj instituciji loše pripremljeni, površni i nepotpuni. Takođe, i kvalitet ostvarenih projekata i njihov efekat. Zaista se ne može vidjeti da je postignut afirmativni efekat koji se odnosi na manjine, ali su sredstva, može se reći, mnogo velika za ove naše prilike i za situaciju u kojoj se nalazimo. 143.000 su sredstva za funkcionisanje rada Fonda. Ona su, takođe, propraćena netransparentnošću i kršenjem Zakona o javnim nabavkama. Sve je to dobro obrazloženo u Izvještaju Državne revizorske institucije, a odnosi se na kršenje člana 30, gdje nije imenovan službenik za javne nabavke, koji prati postupak javnih nabavki, pravi izvještaj i upoznaje nadležnog organa za upravljanje. Nijesu ispoštovani članovi 77 i 78, u kojima se, takođe, precizira da metodom neposrednog sporazuma ne smije ići preko 10% ukupno opredijeljenih sredstava Budžeta za nabavke, što je u ovom slučaju prekršeno. Mnogo je više blizu 30. Postavlja se pitanje da li ima konflikta interesa članova Upravnog odbora, koji su članovi Upravnog odbora koji opredjeljuju određena sredstva organizacijama, a u istim tim organizacijama su i članovi upravljanja. To su jako bitna pitanja koja interesuju građane.


- 199 -

Zato bih pozvao, prije svega, predsjednika Vlade i ministra finansija da vide i ispitaju na koji način se troše sredstva mnogih građana. Da li je dobro da se neko rasipa sredstvima poreskih obveznika i građana Crne Gore, dok neki 33 eura primaju na Zavodu za zapošljavanje poslije 20 godina rada? Da li je dobro da neki razmišljaju šta će sjutra za doručak, a da drugi rasipaju njihova sredstva koja i oni na neki način odvajaju? Ono što ne mogu podržati je krajnja konstatacija Senata Državne revizorske institucije, koji je na ovaj izvještaj dao uslovno pozitivno mišljenje - poslije ovoliko nepravilnosti, nelogičnosti dati uslovno pozitivno mišljenje zaista ne mogu prihvatiti. Oni bi o tome morali da povedu računa, a nadležni organi bi morali da se pozabave na koji se način troše ova sredstva. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala Vama, kolega Šćekiću. Komentar ima koleginica Hidajeta Bajramspahić, u ime Kluba poslanika Socijaldemokratske partije.

HIDAJETA BAJRAMSPAHIĆ: ... o ovoj temi govoriti kada bude stigao izvještaj Fonda za manjine, ali pošto ste pomenuli, a čini mi se da ste pogrešno interpretirali mišljenje Državne revizorske institucije, onda ću i ja pročitati. Revizijom godišnjeg finansijskog izvještaja Fonda za manjine za 2010. godinu je utvrđeno da ne postoje materijalno značajne greške, ili značajna odstupanja kod zvanično prezentiranih finansijskih izvještaja, kao i da su finansijske transakcije na osnovu kojih su sačinjeni finansijski izvještaji potkrijepljene odgovarajućom dokumentacijom. Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja konstatovani su i nedostaci u dijelu pravne regulative, računovodstvenih evidencija, sistema internih kontrola kao i u primjeni Zakona o javnim nabavkama, koji zahtijevaju da fond u narednom periodu sprovede odgovarajuće mjere i preporuke u cilju njihovih otklanjanja. Iz navedenih razloga nadležni Kolegijum je na reviziji Godišnjeg finansijskog izvještaja izrazio uslovno pozitivno mišljenje. Upravni odbor Fonda za manjine je na sjednici 29. 04. 2010. godine usvojio Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta za obavljanje poslova iz nadležnosti fonda. Sistematizovano je 10 radnih mjesta, a Fond nije izvršio popunu radnih mjesta, jer je Fond 20. 09. 2010. godine uputio zahtjev Ministarstvu finansija za popunu radnih mjesta, a od toga je Ministarstvo finansija odobrilo samo dva radna mjesta. U kontrolisanom periodu jedino je u radnom odnosu bio direktor, što ukazuje da interne kontrole nijesu ni mogle biti adekvatno sprovedene, te stoga Fond nije mogao svoje aktivnosti sprovoditi, te preventivno otklanjati sve moguće slabosti i nepravilnosti. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala Vam. Izvolite.

DRAGOSLAV ŠĆEKIĆ: Koleginice Bajramspahić, precizno ću Vam iz Izvještaja pročitati, pa neka građani sude da li sam ispravno interpretirao i šta sam rekao.


- 200 -

U postupku revizije su utvrđene nepravilnosti koje se odnose na primjenu Zakona o javnim nabavkama, i to - Fond u 2010. godini nije bio imenovao službenika za javne nabavke shodno članu 30 zakona. Prispjele ponude za javne nabavke putem šoping metode nijesu zavedene u djelovodniku Fonda. Datumi na dostavljenim ponudama ne odgovaraju rokovima koji su precizirani zahtjevom za dostavu ponuda. Ugovori su zaključivani prije isteka roka za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava iz člana 88 Zakona o javnim nabavkama. Procijenjena vrijednost za zakup poslovnog prostora nije pravilno iskazana shodno zakonu. Fond je u 2009. godini vršio plaćanje roba i usluga prije zaklučivanja ugovora. Nabavka roba i usluga primjenom neposrednog sporazuma nije vršena u skladu sa članom 70 Zakona o javnim nabavkama itd. Prema tome, Vi možete reći da Izvještaj nije dobar i da Senat nije dobro uradio revizorski nalaz. To je Vaše pravo. Poslije onoga što su oni iznijeli, ne mogu da prihvatim da je uslovno pozitivan, jer je trebao da bude negativan. To što nema dovoljno kadra u Fondu, treba da vide sa Ministarstvom finansija. Mene prevashodno, kao i svakog građanina, interesuje na koji se način troše sredstva. Ako je ovdje navedeno da sredstva nijesu trošena na kvalitetan način, i ako neke manjinske zajednice nijesu dostavile svoje izvještaje, čak i 50% u jednom slučaju, onda to nije u redu. Morate priznati da to nije dobro. /Prekid/ nije mogao da obavlja sve ove poslove zbog nedostatka kadra, ali je zato mogao po članu da dobije godišnje 2.600, a predsjednik je mogao da uzme 6.000 i nešto. Znači, kada sve to sagledamo, nije u redu. Treba da se pozabave organi sa svim ovim što je rađeno, a i građani Crne Gore na koji se način troši njihov novac. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Kolega Šaboviću, Vi ste ionako sljedeći u raspravi tako da nema potrebe za komentarom. Da uštedimo malo vremena. Izvolite, riječ je Vaša. Učešće u raspravi imate, da bi više kolega moglo dobiti riječ u raspravi. Ne, ovo je bio komentar, a sada je učesnik u raspravi u ime Kluba poslanika DPS-a. Izvolite, pet minuta imate.

HUSNIJA ŠABOVIĆ: Hvala, gospodine predsjedniče. Poštovane kolege poslanici, poštovani ministre, Pravni okvir i politika Crne Gore kojima se regulišu ljudska prava i poštovanja i zaštita manjina su generalno uspostavljeni i u velikoj mjeri zadovoljavaju evropske i međunarodne standarde. Crna Gora je ratifikovala Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i ostale važne međunarodne instrumente za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Međutim, primjena Konvencije u periodu prije sticanja nezavisnosti još uvijek nije u potpunosti razriješena. Direktna primjena standarda međunarodnog prava i dalje ostaje ograničena na slučajeve sukoba sa domaćim zakonodavstvom. Institucionalni okvir je uglavnom adekvatan. Međutim, postoje praznine u sprovođenju zakonodavstva i postojećih strategija i akcionih planova. Potrebna je čak i svijest i senzibilitet administracije, policije i pravosuđa kada je riječ o standardima u ovoj oblasti. Potrebni su joj čak i implementacioni mehanizmi za sprječavanje, praćenje, sankcionisanje i krivično gonjenje slučajeva diskriminacije.


- 201 -

Zakon o zabrani diskriminacije, usvojen u julu 2010. godine, potrebno je u potpunosti sprovoditi, kao i odnos prema rodnoj ravnopravnosti i sa više senzibiliteta i odgovornosti primjenjivati. Zakonodavstvo i praksa na području klevete se u najnovijim izmjenama zakona u potpunosti usklađuju sa praksom Evropskog suda za ljudska prava. Potrebna joj je čak i nezavisnost regulatornog tijela za medije. Poštovanje i zaštita manjina su široko zagarantovani. Treba poboljšati saradnju između Vlade i institucija manjinskih naroda, Savjeta manjina, Fonda za manjinske narode, Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina i drugog. Treba povećati zastupljenost pripadnika manjina u javnim službama, državnim organima i organima lokalne samouprave. Pristalica sam poštovanja ustavnog načela srazmjerne zastupljenosti pripadnika manjinskih naroda u državnim organima, za šta posebnu odgovornost imaju pripadnici većinskog naroda. A pristalica sam i poštovanja srazmjerne zastupljenosti pripadnika većinskih naroda Crne Gore u jedinicama lokalne samouprave, gdje oni svojom brojnošću čine manjinu i u toj lokalnoj jedinici i sebe i narod kome pripadaju smatram odgovornim ukoliko nijesu adekvatno zastupljeni i lično dajem doprinos u ispravljanju nekih devijacija koje sam ja zatekao, kao i politička partija kojoj pripadam. I na kraju smatram da bi Ministarstvo ljudskih prava i sloboda, kao i drugi nadležni državni organi, moralo biti prisutnije u postupku upisa u policijske škole i akademije, gdje je evidentno da zbog određenih psiho-fizičkih testova mladi kandidati iz manjinskih naroda teško ostvaruju svoju želju za upisom u ovim školama i na taj način da se ispravi nesrazmjera u ova dva važna državna organa. Da iskoristim diskusiju, ali pošto nema kolege Šćekića nema potrebe. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Inače bismo dali pravo na repliku, pa biste ga obradovali. Idemo redom. Dobićete posljednji komentar dobiti, kolega Bulatoviću. Hvala što ste uredno prijavili. Ušli smo u posljednjih pola sata i mislim da ćemo moći da čujemo kolegu Aleksića, koleginicu Drobnjak, kolegu Bulatovića i kolegu Šefkiju Murića. Imam obavezu po Poslovniku da dam ako je samostalna partija, kolega Genci Nimanbegu, ali u dodatnom vremenu. Komentar ima kolega Bulatović. Izvolite.

PREDRAG BULATOVIĆ: Gospodine predsjedniče, dame i gospodo, Gospodine Šaboviću, pošto ću kasnije da diskutujem, da ne bih promašio temu, a Vi ste predstavnik Demokratske partije socijalista, potrebno je da u komentarima nas dvojica razjasnimo jednu stvar. Ovo je Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u 2010. godini. Vi ste u Vašoj diskusiji govorili o manjinskim narodima. Upotrijebili ste kategoriju većinski narodi, većinski narodi. Ja bih Vas molio, pošto ste pripadnik Demokratske partije socijalista, da sa aspekta Ustava Crne Gore, Strategije o manjinama, Zakona o manjinskim pravima i slobodama pokušate makar meni da razjasnite ko su to manjine u Crnoj Gori, odnosno na koga se dominantno odnosi razrada člana 79 u njegovih 13 tačaka korišćenja prava na kulturnu posebnost, jezičkog posebnost autentičnu zastupljenost, srazmjernu zastupljenost itd. Govorili ste o srazmjernoj zastupljenosti u državnim organima. Na koga ste


- 202 -

mislili? Na Srbe, na Crnogorce, na Rome itd? Ja mislim da je ova oblast neuređena, da ova država nije do kraja zaokružena, iako je 21. maja 2006. godine ostvarila nezavisnost. Nije zaokružena zbog ove oblasti. Mi pričamo o imaginarnim stvarima kada je Crna Gora u pitanju, pozivajući se na međunarodne konvencije, na dobra načela itd. Ovaj izvještaj mora da bude definisan konkretno u odnosu na nekoga i da vidimo šta je ostvareno, a šta nije. O tome ću govoriti. Ali vas pitam - a zašto nije formiran crnogorski nacionalni savjet? Postoje Romski, Hrvatski, Srpski. Zašto njega nema? To morate da pokušate da objasnite građanima Crne Gore.


HUSNIJA ŠABOVIĆ: Hvala, gospodine predsjedniče. Poštovani kolega Bulatoviću, pitali ste me koji su to za mene manjinski narodi. Ja lično doživljavam manjinskim narodima i nacionalnim manjinama one koji su utvrđeni u Ustavu Crne Gore kao takvi. U svojoj diskusiji kad sam rekao o većinskom narodu mislio sam na većinski narod u Crnoj Gori, Crnogorce, a koji su u Plavu gdje ja živim manjina u odnosu na nas Muslimane i Bošnjake i htio sam da istaknem moj odgovoran odnos, i moj i političke partije kojoj pripadam, da treba da ispravljamo sve nepravilnosti. Pored odgovornosti što bih ja želio da bude u cilju srazmjerne zastupljenosti u državnim organima manjinskih naroda, cijenim sebe odgovornim, i narod, i političku partiju kojoj pripadam u Opštini odakle dolazim za odgovornost za Crnogorce, Srbe i sve koji žive u Plavu. Kad ste rekli zašto nije formiran crnogorski nacionalni savjet, to nije pitanje o kojem treba ja da razmišljam. Ja sam član Upravnog odbora Fonda za manjine i iskreno sa zabrinutošću posmatram da neki drugi manjinski savjeti koriste sredstva, a ja ne vidim gdje su ta sredstva. Primijetio sam da Srpski nacionalni savjet ima nešto vidljivo. Ja pratim njihov televizijski program, radio, štampu itd. Tako da ne vidim neki progres, neki napredak. Nije idealno u Fondu za manjinske narode, to sam htio da kažem kolegi Šćekiću, ali, vjerujte, nije idealno ...

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala Vam. Idemo po najavljenom redosljedu. Kolega Aleksić, pa koleginica Drobnjak. Izvolite.

BUDIMIR ALEKSIĆ: Gospodine predsjedniče, gospodine ministre, dame i gospodo poslanici, poštovani građani, Odmah na početku moram da naglasim da se Ministarstvo za ljudska i manjinska prava sporedno bavi ljudskim, a dominantno manjinskim pravima, pri čemu se manjinska prava zloupotrebljavaju. Da je to tako, rekao je maloprije i ministar Dinoša, citiram ga - Vlada preduzima veoma velike aktivnosti na ostvarivanju prava manjinskih naroda. A čuli smo da Ustav nije predvidio ni definisao koji su to manjinski narodi i da je ta oblast apsolutno nedefinisana i neuređena u državi Crnoj Gori.


- 203 -

Stepen ostvarivanja ljudskih prava u Crnoj Gori je izuzetno nizak, neprimjeren vremenu i mjestu, ali se Ministarstvo time ne bavi i toga, naravno nema, u ovom Izvještaju koji danas razmatramo. Zato će poslanici Nove srpske demokratije glasati protiv ovog Izvještaja. Ja ću se bazirati na prvu atribuciju naziva Ministarstva ljudska prava i govoriću iz perspektive predstavnika srpskog naroda, naroda koji čini u ukupnoj populaciji veći procenat od svih naroda koji se prepoznaju kao manjinski narodi. Dakle, više ima Srba nego Albanaca, Bošnjaka, Muslimana, Hrvata i RAE populacije zajedno, a kakva su njihova ljudska prava, gospodine ministre? Koliko ih ima na rukovodećim mjestima u organima državne uprave? Kakav tretman imaju na Javnom servisu? Kako su tretirani u obrazovnom sistemu, u udžbenicima istorije i drugim udžbenicima društvenih i humanističkih nauka, u čitankama itd? Kako se tretiraju pisci koji pišu na srpskom jeziku u Crnoj Gori i koji pripadaju srpskoj kulturi i literaturi? Tretiraju se tako što je nedavno Ministarstvo kulture dalo njima 35 Povelju - istaknuti stvaraoci i doživotne nadoknade, kao istaknutim stvaraocima. Među njima nema ni jednoga koji piše na srpskom jeziku i pripada srpskoj kulturi i literaturi. Što se tiče proporcionalne zastupljenosti i učešća Srba u organima državne uprave itd, evo imamo Inicijativu mladih za ljudska prava, da se ne kaže da samo Nova srpska demokratija kao nacionalna stranka koja predstavlja srpski narod u ovom Parlamentu samo na tome insistira, koja je saopštila na osnovu istraživanja da su u institucijama i državnim organima Crnogorci prezastupljeni, a da su drugi narodi podzastupljeni. Novine pišu i o situaciji u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, gdje je takođe neriješena zastupljenost pripadnika drugih naroda osim Crnogoraca, ili da, nažalost, u diplomatsko-konzularnoj službi Crne Gore nema Srba, makar ne onih koji bi se jasno i glasno izjasnili da pripadaju srpskom narodu i da bismo mogli da znamo da su Srbi. Što se jezika i pisma tiče, to je opštepoznato i o tome ne treba praktično ni govoriti. Ćirilica, kao srpsko-nacionalno pismo, kao prvo slovensko pismo, opšteslovensko, nastalo još u Moravskoj prije hiljadu i više godina, u Crnoj Gori je potpuno izbačena. Dakle, iz javnih službi, iz upotrebe, svuda tamo gdje se pita država ili ima uticaj - ćirilice više nema. Katedra za srpski jezik se sistematski guši. Nedavno je raspisan konkurs za saradnike za sve studijske grupe na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, osim za studijski program za srpski jezik i književnost. Na tom istom fakultetu pripadnici srpskog naroda, naučnici, profesori, kad konkurišu na objavljene konkurse ne bivaju primljeni iz političkih i nacionalnih razloga i to je na svojoj koži nedavno osjetio i istaknuti istoričar Aleksandar Stamatović, koji je konkurisao na tri predmeta. Dakle, raspisan je konkurs za tri predmeta na studijskom programu za istoriju. On je konkurisao, ali nije primljen ni za jedan predmet, nego je primljen drugi čovjek koji pripada crnogoroskom ideološkom projektu. Žalio se ombudsmanu i ombudsman je kazao da se na tom predmetu radi i da će podnosilac predstavke uskoro biti obaviješten o preduzetim mjerama i radnjama u konkretnom slučaju. I da završim, smatram da je takvo stanje neprimjereno danas u Crnoj Gori koja pledira da bude demokratska država. Smatram da je proporcionalna zastupljenost svih naroda koji žive u Crnoj Gori u državnim organima, javnih službama, u organima, u opštinama od bitnog značaja za izgradnju Crne Gore kao pravne i demokratske države. Bez nacionalne ravnopravnosti u multietničkim društvima, kao što je Crna Gora, nema ni građanske, ni ljudske jednakosti, ni demokratije, ni pravne države. Nemoguće je stvarati


- 204 -

nove demokratske odnose i integrisati se u evropske i evroatlantske integracije, a baštiniti anahronu i retrogradnu svijest. Dakle, asimilatorska i diskriminatorska politika nijesu evropski standard, a asimilatorsku politiku i diskriminaciju ovaj režim, kao što sam ilustrovao mnogim primjerima, demonstrira na svakom koraku, naročito prema srpskom narodu. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala Vam. Koleginica Drobnjak, a neka se pripremi kolega Bulatović. Izvolite.

NADA DROBNJAK: Hvala, predsjedniče. Poštovane koleginice i kolege, poštovani ministre, Ja ću na početku podsjetiti da je danas pet godina od kada je Crna Gora postala članica Ujedinjenih nacija, a govoriti o ljudskim pravima, govoriti o manjinskim pravima, a ne podsjetiti se da ipak negdje okvir za sve to daju dokumenta Ujedinjenih nacija nije moguće. Pred nama je danas Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u 2010. godini. U njemu su prikazane politike zaštite manjina u normativnom dijelu i pojedinim oblastima društvenog života, koji su od značaja za zaštitu manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Suština zaštite prava manjinskih naroda je nediskriminacija, jednakost, ali i posebne, dodatne, mjere koje osiguravaju očuvanje njihovog nacionalnog, vjerskog, kulturnog i jezičkog identiteta. Povezivanje evropskog prostora u ekonomsku, političku i bezbjednosnu zajednicu pridonosi boljoj zaštiti manjinskih prava i očuvanju njihovih posebnosti. Brisanje “tvrdih” granica među evropskim državama, koje sada sve više spajaju nego razdvajaju, direktno je u funkciji zaštite nacionalnih manjina. Na to ukazuje i činjenica da danas evropski narodi, bez obzira na državne granice, mogu živjeti u svom ukupnom kulturnom korpusu. To znači da sve nacionalne manjine mogu učestvovati u ukupnom kulturnom životu svog matičnog naroda i sa njime nesmetano komunicirati u različitim područjima. Ovakav razvoj događaja je u određenoj mjeri rezultat velikih napora evropskih organizacija da se područje ljudskih prava, čiji su integralni dio i manjinska prava, stavi pod odgovarajući monitoring pojedinih međunarodnih organizacija. I mi u Crnoj Gori smo opredjeljeni za evropski sistem građanskih vrijednosti, privrženi smo filozofiji civilizacijskim tekovinama neotuđivih ljudskih prava i sloboda, uključujući i ideju da odnos većine prema manjinama mjerilo demokratičnosti savremenih političkih poredaka, a sve to saglasno standardima Ujedinjenih nacija, Savjeta Evrope, Evropske unije, OEBS-a o zaštiti prava i sloboda pripadnika nacionalnih i etničkih manjina. Crna Gora je u procesu društvenih reformi uspjela stvoriti cjelovit model zaštite manjinskih prava, u skladu sa evropskim iskustvima i standardima. Uspostavila je pravni i institucionalni okvir zaštite o čemu govori i ovaj izvještaj pred nama. Važno je istaći da se pripadnici manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica integrišu u crnogorsko društvo, a ne asimiliraju, te da im se osigurava očuvanje i razvijanje identiteta, bilo pojedinačno, bilo u zajednici sa drugim građanima. Crna Gora njeguje multikulturalnost, kao svoju identifikacionu prepoznatljivost i stvara uslove za razvijanje što


- 205 -

neposrednijeg i efikasnijeg učešća građana svih nacionalnosti u odlučivanju o svim pitanjima od interesa za zajednicu, kako na državnom, tako i na lokalnom niovu. U ovaj proces su uključeni građani, nevladine organizacije i politički predstavnici lokalnih samouprava i državne strukture. Tako, veću odgovornsot za svoj položaj imaju manjinski narodi. U tom smislu, važne su aktivnosti na poboljšanju nekih zakonskih propisa, kao i na primjeni zakona koji regulišu položaj manjina. Na to je uticala i sve bolja organizovanost rada Savjeta manjina, čiji se rad u 2010. godini finansirao preko Ministarstva za ljudska i manjinska prava u ukupnom iznosu od 278.535 eura. Svakako da su od velike važnosti i projekti koje je realizovao i Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina. Fond za manjine, koji je osnovan radi podrške aktivnosti značajnih za očuvanje i razvoj nacionalnih, odnosno etničkih posebnosti manjina u oblasti nacionalnog, etičkog, kulturnog, jezičkog i vjerskog identiteta, je u 2010. godini raspolagao sa 990.000 eura. Analizirajući projekte koji su dobili podršku za realizaciju iz ovog Fonda, mislim da je važno da se u narednom periodu podstaknu zajedničke akcije nevladinih organizacija manjina na jačanju položaja nacionalnih manjina, njihovu međusobnu saradnju i saradnju sa nevladinim organizacijama za zaštitu ljudskih prava i promociju demokratije i civilnog društva. Vjerujem da će tome doprinijeti i promjena Zakona o manjinskim pravima i slobodama, kojim je promijenjen način funkcikonisanja Fonda u smislu promjene kriterijuma raspodjele sredstava. Izbrisano je ono što je predstavljalo strukturalnu diskriminaciju, a to /Prekid/ profesionalno zastupljenosti manjina. U Izvještaju o razvoju i zaštiti koji je pred nama prikazane su oblasti obrazovanje, kultura, informisanje, upotreba jezika i pisma, upotreba nacionalnih simbola, učešće u javnom životu i politička participacija, a posebno poglavlje se bavi pitanjem položaja romske populacije, jer njen položaj zaslužuje da se njim više bavimo. U svakom slučaju ovo je izvještaj koji treba prihvatiti. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Kolega Bulatović, a da se pripremi kolega Murić. Izvolite.

PREDRAG BULATOVIĆ: Dame i gospodo, poštovane kolege poslanici, Ja sam maloprije, postavljajući pitanje poslaniku Demokratske partije socijalista, želio da dobijem odgovor onakav kakav sam dobio. Dakle, on je nemušto govorio o tome povodom Izvještaja o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Na pitanje ko su manjine, odgovora nema. Crna Gora, sve dok se bude pravila nemušta, odnosno crnogorska vlast i Parlament da to pitanje koje je veoma važno, jer je ta oblast veoma važna, ne riješi, drži otvorenim, mi možemo platiti cijenu u nekom budućem vremenu na jedan način koji je izuzetno loš. Ako se ovdje improvizuje, površno pristupa, imamo skrivene namjere asimilacije određenih nacionalnih struktura, a ne uhvatimo se ukoštac sa problemima, Crna Gora će imati velike probleme za godinu, dvije, pet i tako dalje. Vi jeste 2006. godine ostvarili nezavisnost Crne Gore u odnosu na Srbiju, ali nijeste riješili ovu oblast. Mislilm da je Crna Gora neuređena država dok ne riješi pitanje


- 206 -

svog koncepta. Ona jeste građanska država, to ne sporim i treba da bude, ali pitanje manjina i ko su manjine je centralno pitanje. Za mene je apsurdno i besmisleno raspravljati o ovom izvještaju, za koji ću sa posebnim zadovoljstvom da glasam protiv, zato što nije dobar. Drugo, ne želim da podržim taj resor koji izaziva odioznost evropskih struktura, jer Evropa ukazuje da taj resor nije adekvatan zbog drugih nekih stvari. Zašto ću da glasim protiv i zašto mislim da je on neuređen? U Zakonu o manjinskim pravima i slobodama, član 2 definiše manjinske narode i druge manjinske zajednice. U smislu ovog zakona je svaka grupa državljana Crne Gore brojčano manja od ostalog preovlađujućeg stanovništva i... Napisali su u članu 2. Ono što je katastrofa jeste da je Vlada Crne Gore 2008. godine u svojoj Strategiji manjinske politike teorijski rekla sljedeće. Prvo - S obzirom na to da međunarodno pravo ne daje neku opšteprihvaćenu definiciju manjina, države to slobodno mogu da urade same. Jasno - same. Ja plediram da one to urade same i da se uhvatimo ukoštac sa tim problemom, da neko Srbe ne pretvara u Crnogorce, neko Crnogorce u Srbe, neko da bude veliki Crnogorac, da je Crnogorce ustoličio poslije toliko vjekova, neko da je Srbe marginalizovao, neko da je formirao neku drugu naciju. Otvorimo taj problem sada. Ako ga ne otvorimo sada, u nekom budućem vremenu ćemo ga imati u vidu sukoba, bojim se. Drugo - Da se to obično Ustavom definiše. I ovo je katastrofa - Vlada Crne Gore se poziva na Ustav i kaže da je to definisano Ustavom, i to su: Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci, Muslimani i Hrvati i drugi privrženi demokratskoj građanskoj Crnoj Gori. Treći kriterijum je brojčani pristup, pa to definišu. Zalažem se za to da se uzme Ustav, da se uzmu međunarodni standardi i realna stvarnost i da s tim u vezi definišemo određena pitanja. Mislilm da je bogatstvo Crne Gore što je ona višenacionalna, višeetnička, višekofensionalna. To je bogatstvo. To nije zaslužila ni Vlada, niti ijedna politička partija. Ti građani koji vjekovima žive na ovom prostoru sačuvali su međusobni sklad, a mi im, nažalost, pomažemo svojim partikularnim političkim interesima da se stvori konfuzija. Popis će biti objavljen, rezultati veoma brzo i neka nam to bude osnova da napravimo međusobnu toleranciju i da riješimo otvorena pitanja. Šta mi nijesmo riješili, poštovana gospodo? Sami Izvještaj kaže - Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, na čekanju. Imamo probleme sa Hrvatima sa sporazumom jesu li Crnogorci većinski narod ili ne. Sjećate li se te priče? Ovdje definisano i očigledno je da crnogorski manjinski savjet nije formiran. Mislim da Crnogorci i Srbi nikako ne mogu biti manjine, da su, prije svega, Albanci populacija koja se razlikuje od svih drugih prema kojoj treba biti senzibilan i to pitanje staviti na dnevni red, ne osporavajući pravo nikoga drugoga, naglašavajući veoma dobro i podržavajući ono što je rekao gospodin Knežević i gospodin Radulović, ostavite se priče o tome ko je donio državu. To je opasna priča. Ako je neko donio državu, onaj drugi je bio protiv države. Deklaracija koju ste vi usvojili kaže sljedeće u prvom stavu - Polazeći od viševjekovne državne nezavisnosti i međunarodnog priznanja Knjaževine Crne Gore na Berlinskom kongresu 13. jula 1878. godine. Ovo su dokumenta. Crna Gora se samo te godine uz pomoć Evropske unije i na našu sreću mirno, uz razlike koje jesu političke o tome je li bio fer ili ne referendum, to je prošlost o tome nećemo govoriti, opredijelila da bude nezavisna. Nekome davati zasluge, a nekoga stavljati u poziciju da treba da bude eventualno progonjen ili građanin drugog reda je veoma opasno. Gospodo, ovdje se čula stvar da u Ustavu Kosova, države koju ja ne priznajem, treba da budu upisani Crnogorci. ...


- 207 -

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Kolega Bulatoviću, već dugo to radite.

PREDRAG BULATOVIĆ: Znači, član 79 u smislu pitanja afirmativne akcije ili povlašćenih mandata za predstavnike manjinskih naroda i drugih nacionalnih zajednica, ja mislim da treba da se dopuni i treba da se vidi ko koristi te povlašćene mandate. Da jednostavno vidimo ostali korpus manjinskih prava ko treba da koristi, ko jeste objektivno potencijalno ugrožen radi našeg međusobnog sklada. Ono što je veoma važno jeste da ovu oblast posmatramo cjelovito, jer priče o autentičnoj zastupljenosti, o srazmjernoj zastupljenosti i drugim pitanjima jednostavno nemaju smisla ako ne znate na koga se to odnosi. Ja mogu da razumijem Albance kada oni traže da budu zastupljeni u određenim službama, ali ne mogu da razumijem one druge koji napamet te stvari pričaju. Gospodine predsjedniče, ova oblast je važna i ja na Vas, kao predsjednika Parlamenta koji se bavi pitanjima afirmativne akcije, apelujem, ja i Vi smo vodili raspravu u Briselu o tome o manjinama, o pozicijama manjina, pošto Vam je na srcu Crna Gora, a i meni jeste jer živim u njoj, da otvorimo raspravu o ovim pitanjima, da ne usvajamo partikularne izvještaje koji za mene ne znače ništa bez ovog strateškog pitanja.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Idemo redom. Kolega Murić, pa kolega Kaluđerović. Kolega Spahić je imao komentar. Izvinite, nijesam vidio. Izvolite.

ERVIN SPAHIĆ: Hvala, gospodine predsjedniče. Sa svim što ste pročitali, kolega Bulatoviću, ja se slažem. To su međunarodne norme koje definišu šta je većina, a šta je manjina. Znači, sve je brojčano manje od onog, većinski narod može koristiti prava kao manjina. Može. Znači, može iz tog korpusa da koristi svoja prava. Da je pojam manjine relativan vidite iz popisa iz 1991. godine. Tada su Muslimani, nije bilo Bošnjaka, bili drugi narod u Crnoj Gori. Srbi su bili 9,1, čini mi se, znači bili su treći narod u Crnoj Gori. Na popisu iz 2003. godine Crnogorci su većinski narod, poslije toga slijede Srbi, pa opet Bošnjaci itd. Znači, Ustav se ne donosi da bi se svake godine poslije popisa mijenjao. Ova prava iz Ustava, da većinski narod i ostali mogu koristiti iz ovog korpusa, znači ne možemo poslije svakog popisa propisati obavezu da se mora mijenjati Ustav. Nijesmo završili ni ovaj popis i još ne znamo rezultate. Možda će opet doći do tih promjena, ko će biti drugi narod po veličini u Crnoj Gori, ko treći itd. U tom dijelu zaista, pošto ste čitali sve norme, se zaista slažem sa njima. To su međunarodne norme i treba ih poštovati. Sve drugo o čemu govorite, o pravima svih u Crnoj Gori, podržavam. Svi trebamo da imamo podjednaka prava. Ima tu specifičnosti. Slažem se sa Vama da Albanci kao narod zbog jezičke distance sa ostalima treba još neka dodatna prava da koriste. Smatram da svako od nas treba da svoj jezik naziva po naciji kojoj pripada. Ne vidim tu ništa sporno. Da službeni jezik u Crnoj Gori bude crnogorski. Pa, crnogorski jezik je službeni jezik u Crnoj Gori. Mi to prihvatamo, ali moj maternji jezik neće niko mijenjati. Tako da u tom dijelu, ja ne znam zašto. Vi znate kako se jezik vezuje, obično se tako svuda u svijetu i ...


- 208 -

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala Vam. Izvolite.

PREDRAG BULATOVIĆ: Gospodine Spahiću, ja sam vrlo dobronamjerno, imajući u vidu i dugogodišnje iskustvo klatna koje ide sa jedne na drugu stranu, posebno onih radikalnih elemenata u svim strukturama koji mogu različite političke nedefinisane stvari da koriste da izazovu nestabilnost, apelovao na ljude zdravog političkog razuma u svim političkim partijama da nešto ne držimo fluidno nedefinisano. Ova oblast je neuređena. U ovoj oblasti je haos, gospodine Spahiću. Ja bih bio zadovoljan da je, pa čak i pogrešno definisano u Ustavu da je neki narod većinski. Ne. U Ustavu Crne Gore nije uopšte definisano pitanje manjina. Strategija Vlade izvodi iz preambule da su svi manjine. Ja govorim o tome da nam je Vlada napravila jednu katastrofu komentarišući da su crnogorski Srbi itd. manjina. Ja apelujem da se to apsolutno riješi. Vi ćete imati od 15. jula još jedan apsurd, da će većinski jezik srpski biti tretiran od onih uspaljenih umova na način kako ne treba. Crnogorski će biti službeni u Ustavu, ali vi ćete imati u životu probleme koji će za nekoliko godina, ako dijalogom ne riješite to, biti veliki. Na kraju, uz sve ovo, ja pozdravljam potpisivanje od strane Vlade i Svete stolice temeljnog ugovora. Pozdravljam. Ali mislim da Vlada, kao što nije u biletaralnom sporazumu sa Hrvatskom dobro razmislila, nije potpisala sporazum sa državom Vatikan, nego sa katoličkom crkvom i sada potencijalno diskriminisana ili su diskriminisane kanonske, pa /Prekid/ crkva i Islamska vjerska zajednica u kojoj vlada šerijatsko pravo. Pet puta u tom temeljnom ugovoru se pominje kanonsko pravo. Vidjećete šta će to da proizvede. Ja samo govorim - razmišljajte o ozbiljnim stvarima, ozbiljnoj multietničkoj državi na ozbiljan način. Multietničnost je ...

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Samo da kolega Bulatović ne bi bio žrtva pogrešnog pravnog savjetnika, država se ne zove Vatikan, država se zove Sveta stolica. Pravni savjetnik je loše informisan, odnosno loše obrazovan. Država se zove Sveta stolica, a to ćete vidjeti kada dođe na ratifikaciju sporazum. Samo objašnjenje. Nije polemično. Izvolite.

PREDRAG BULATOVIĆ: Gospodine Krivokapiću, javite se za riječ, ja sam pomenuo potencijalne probleme. Ja znam šta je Vaša namjera. Vaša namjera je bila da izopštite iz ovog razgovor sa kanonskom pravoslavnom crkvom. U tački 1 temeljnog ugovora se govori o sporazumu države Crne Gore i katoličke crkve. Organizacija katoličke crkve u svijetu podrazumijeva da je na vrhu Sveta stolica, odnosno papa. Naravno, postoji i određeno ustrojstvo i u pravoslavnoj crkvi. Ostavimo, doći će to na dnevni red. Vidjećete da ima problema. To što je Vaša namjera bila i to što ste Vi smislili, vidim da ste i Vi u tome učestvovali, neka ste, ja to ne osporavam. Ali, Vi imate poziciju diskriminacije drugih crkava. Koja su to državna pitanja u tom temeljnom ugovoru? Nema ni jednog. Sve se tiče pitanja pozicije sveštenika i crkvene imovine i davanja javno pravnog statusa katoličkoj crkvi.


- 209 -

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Gospodine Bulatoviću, ja sam samo rekao… /Prekid/ subjekata. Pravno je pitanje i zato Vam kažem. Vi nijeste pravnik. U međunarodnom pravu postoje međunarodni javni subjekti. To je Sveta stolica, čiji se međunarodni subjektivitet priznaje, kao što znate i naše pitanje na referendumu je bio puni ravnopravni subjekvitet. Ne samo nezavisnost. Tako da je i Sveta stolica međunarodno pravni subjekt u međunarodnom prometu i to je ugovor. U ugovoru nijesam učestvovao, kao i Vi sam parlamentarac koji će ga raspravljati kada dođe pred Parlament. Nijesam učestvovao u njegovom kreiranju, to odmah da Vam kažem, ali taj subjekat nije Vatikan, nego Sveta stolica. Izvolite.

VASEL SINISHTAJ: Gospodine Bulatoviću, mi kao Klub albanskih poslanika niti tražimo, niti zahtijevamo, niti ćemo ubuduće tražiti da se u Ustavu Kosova Crnogorci definišu kao manjina. Znam da vrlo dobro pratite, dugo ste u politici i znate da je to uslov uspostavljanja diplomatskih odnosa Crne Gore i Kosova na nivou ambasadora. To pominje i predsjednik države. Znači, Albanci u Crnoj Gori su autohtoni narod na svojim ognjištima vjekovima. Neću pričati o brojkama, oko 3.000 manje ili više, uopšte nije bitno, ali u članu 64 Ustava Kosova, kada se govori o strukturi Skupštine, vrlo je jasno i precizno defisana upravo ova problematika o kojoj mi, između ostalog, i danas pričamo - zastupljanje manjina u Skupštini. Od ukupno 120 poslaničkih mandata, 20 mandata imaju manjine zagarantovane, bez obzira na izborni rezultat. To je taksativno nabrajano na koji način. I u tom dijelu moguće da sam govorio da će Crnogorci naći mjesto i da će imati zagarantovani mandat. I Kosovo je država definisana kao država svih građana ili naroda Kosova, a narodi mogu biti Srbi, Crnogorci, Albanci, Bošnjaci, Turci, Goranci. Crna Gora je građanska država. Imate našu podršku. U članu 79 dodajmo stav 2 i definišemo jednom za vazda ko može uživati manjinska prava i slobode u Crnoj Gori. Činjenica je da nije definisano ...

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala Vam. Kolega Bulatović.

PREDRAG BULATOVIĆ: Gospodine Siništaj, Vi znate da tu kvazidržavu SNP i ja ne priznajemo. To je nešto što je nastalo putem sile i mi je ne priznajemo. Ali, ona ima odnose sa Crnom Gorom. Prosto je besmisleno, apsurdno, Crna Gora se pojavila u kategoriji prvih zemalja koja je priznala Kosovo i to je jedan sramni čin, po našem sudu. Priznali su državu. Sada se pojavljuje kao uslov iz Crne Gore, znači komunikacija je već uspostavljena, nećemo razmijeniti ambasadore ako vi u Ustavu Kosova ne napravite da budu Crnogorci. Još jedna greška. Zamislite da iz Srbije traže nešto nama ovdje. To bi bila okupacija. To bi bilo, ma kakva Kosovska bitka, to bi bila katastofa. Crna Gora traži da se ubaci u Ustav Kosova tako nešto. Ali, drugu stvar sam ja govorio. Zašto, gospodine Siništaj, Crna Gora se postavlja, ili pojedini ljudi iz Crne Gore na način da je Crna Gora država Crnogoraca. Ne, Crna Gora je građanska država u kojoj žive i Crnogorci, Srbi, Albanci itd. To je glavni problem. Znači, ne postoji osnova na bazi koje nijedan dokument Crna Gora može da


- 210 -

traži to i tako nešto od tzv. države Kosovo. Ja na to ukazujem i pozivam da riješimo kakva smo mi država. Na kraju, pitanje garantovanih mandata je jedna od opcija. Ja sam protiv toga, jer je na 81 to veoma teško da se realizuje. Jesam za to da se razmisli pozicija Albanaca koji se razlikuju po jeziku, kulturi i mnogo čemu od svih nas ovdje koji postojimo, da se razmisli da ste imali poziciju koja je bila ranije i da se u skladu sa realnim okolnostima integrišete i dalje u život Crne Gore i to je poenta čitave priče o ovome. Najmanje sporna je vaša pozicija. Veoma je sporna pozicija svih drugih koji...

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Nemate pravo. Već smo prešli vrijeme koje je bilo zagarantovano. Sada više neće biti komentara. Posljednja dva diskutanta će biti bez komentara, odnosno tri imamo još. Izvolite, kolega Purišiću.

KEMAL PURIŠIĆ: ... u svojoj diskusiji ste se založili da se otvori konačno pitanje ko je manjina u Crnoj Gori i založili ste se da se eventualno promijeni Ustav, član 79 kako bi se pojasnilo ko je manjina u Crnoj Gori ko ima pravo da koristi one afirmativne mjere iz člana 8 Ustava. Jedino što u našem pravnom sistemu postoji, a definiše taj pojam je član 2 Zakon o manjinskim pravima i slobodama, koji je u suštini preuzeo jednu najrašireniju međunarodnu formulaciju manjine. Dakle, manjina su svi oni koji su brojčano manji od preovlađujućeg negdje to kažu i dominantnog stanovištva itd, a imaju svoje etničke osobenosti, posebnosti po raznim osnovama. U situaciji kakvu imamo u Crnoj Gori, kada Ustav to nije iz sasvim poznatih razloga riješio niti je mogao da riješi, kada i sada imamo jednu nacionalnu tranziciju od popisa do popisa i nemamo ni blizu situaciju da možemo to da riješimo kroz ovu formulaciju koju imamo u Zakonu o manjinskim pravima, ne znam zašto apelujete da se ovdje dogovorimo o nekoj manjini i nekoj većini koja ne postoji. U Crnoj Gori postoji samo najbrojniji narod, pa narod do najbrojnijeg naroda, pa treći narod do tog drugog po veličini po broju stanovnika itd. Vjerujte, koji god kriterij da uzmemo, teško ćemo se dogovoriti. Ono na šta Vi prizivate i češće u Parlamentu se čuje i jedino zbog toga reagujem ovdje i na Radnoj grupi za izborno zakonodavstvo, da se izdvoje Crnogorci i Srbi, ali nijeste rekli po kojim kriterijumima i nijeste rekli kakva bi to većina bila. Dobro bi bilo da razumije crnogorska javnost koja bi to bila većina, koji su oni drugi. Zato mislim da mi još ne možemo ovo da riješimo. Riješiće se možda u doglednoj budućnosti, a vjerujte da se ja najljepše osjećam u jednom ovakvom stadijumu, jer ćemo jedino na ovaj način ozbiljno razmišljati o zajedničkoj kući ako utvrdimo većinske i manjinske narode sa uvrijeđenom politikom poštovanja manjinskih prava, onda će tek da nastupi problem. Hvala vam.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Jasno je, većinski narod u Crnoj Gori je slovenska većina. Izvolite.

PREDRAG BULATOVIĆ: Gospodine Purišiću, jedan od najvećih problema u Crnoj Gori, kada je to na dnevnom redu, jeste odnos u pravoslavnom stanovništvu Crne Gore. Tu je aktuelna vlast,


- 211 -

koja vlada na podjelama, napravila vještačke podjele sa ciljem sukobljavanja radi opstanka na vlasti. To ćemo morati da riješimo u vremenu koje dolazi na demokratski, fini način. Problem Bošnjaka, Muslimana, Albanaca nije nikakav problem. Ja imam dva pristupa. Jedan pristup jeste afirmacija, ili jeftini mandati, ili ulazak džabe u parlament. Pošteno je da kažete - garantovani mandat, dobiju ga bez ijednog jedinog glasa, kako postoji u nekim zemljama, i to je pošteno, ali tada to ne može da utiče na sastav Vlade, nego na reprezentovanje nekog ko može biti diskriminisan. Kod nas te osnove nema. Ja jesam za to da postoje povlašćeni mandati, ali da se zna ko može da ga koristi. Neko ko čini 40% populacije ili 35% populacije da mu date za 1000 glasova da uđe u Parlament, to je politička korupcija, trgovina na političkom tržištu, to je skandal za Crnu Goru. Bošnjaci trebaju da koriste afirmativnu akciju na jedan primjeren način. Drugo pitanje jeste i u to nijesam ulazio, ali sam ukazao na to - da se definiše ko koristi ova manjinska prava. Vidite apsurd, nakon 15. jula Crnogorci koji su relativna većina, kažete biće u jezičkom smislu relativna manjina i mi ćemo morati da branimo crnogorski jezik, odnosno vi ćete morati da branite crnogorski jezik koji je oktroisan od toga što neprirodno postoji. Ja samo govorim -zaustavimo taj apsurd. Sjednimo da razgovaramo, jer jedinu korist od toga imaju crnogorski tajkuni i njihovi mentori u vlasti, ili obrnuto - vrh režima koji je privatizovao cijelu Crnu Goru i tajkuni zajedno sa njima. Pozivam na dijalog s tim u vezi.

PREDŚEDAVAJUĆI RANKO KRIVOKAPIĆ: Vrlo inspirativno. Dovoljna je bila Sveta stolica za danas.Idemo dalje. Obećali smo da ćemo sada dati kolegi Muriću, pa kolegi Kaluđeroviću i kolegi Nimanbeguu da završe današnju raspravu.

ŠEFKIJA MURIĆ: Zahvaljujem, gospodine predsjedniče. Poštovane kolege, poštovani građani, poštovani ministre, uvaženi predstavnici medija, Ja ću pokušati da skratim diskusiju, da doprinesem vremenu koje je pred nama. Mnogo je stvari rečeno vezano za ovaj izvještaj, a podsjetiću samo da ste nas vi u svom izvještaju o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica uveli na način što ste u prvom dijelu definisali, odnosno napisali ovaj pravni okvir zaštite manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori i nabrojali šta sve spada u taj pravni okvir. Znači, to je jedan dobar podsjetnik koji za mene, ili za nekog ko se bavi mnogo ovim stvarima može polako da ulazi u ovu materiju. Drugi okvir koji ste definisali, odnosno koji ste iskazali u ovom izvještaju je institucionalni okvir zaštite manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. U ovom dijelu želim da se osvrnem i da postavim nekoliko pitanja vezano za prvi segment, a to je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava. U vašem zadnjem pasusu rekli da je Pravilnikom o organizaciji predviđeno 27 radnih mjesta, a Ministarstvo radi sa 13, tj. sa 50% kapaciteta. Da li sa ovim kapacitetom možete da odgovorite izazovima koji su pred vama? To je jedno pitanje. Drugi dio odnosi se na Savjet manjina. U tom dijelu ste nabrojali koji su sve savjeti u Crnoj Gori i na kraju ovog teksta ste rekli da ste finansirali ukupno iznosu tom


- 212 -

i tom savjete i da je svaki dobio podjednako. Da li su ovolika sredstva bila predviđena budžetom i jeste li ispoštovali ono što je bilo na vama? Znači, da li su budžetska sredstva u potpunoti ispoštovana? Fond za manjine neću komentarisati, ne želim, jer imamo poseban izvještaj kojim ćemo se baviti. A jedan važan segment je Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina, koji je za mene pozitivan i iskazali ste koje su sve aktivnosti sprovedene pod okvirom ovog centra, a samo jedno pojašnjenje vezano za infrastrukturu. Naveli ste u izvještaju da se želi stvoriti baza podataka. O kakvoj bazi podataka se radi? Samo pojašnjenje. Dalje, ovaj Centar i njegove aktivnosti, takođe, moje zapažanje je da se treba što više spustiti na lokalni nivo i ovakve manifestacije što više uraditi u lokalnim zajednicama. Pozitivna stvar je u oblasti zaštite prava, gdje ste naveli, na strani 10, da Ministarstvo za ljudska i manjinska prava u saradnji sa ministarstvom Republike Albanije organizuje upis studenata na fakultetima u Tirani i Skadru. To je pozitivno i treba podržati ovu akciju. Da li ste imali zahtjeva drugih savjeta za ovakve akcije, da se na nekim od univerziteta u okruženju vrši upis studenata iz manjinskih naroda po ovom kriterijumu? Možda je malo pretenciozno pitanje, ali interesuje me da li ste vi kao ministarstvo imali takve zahtjeve od nacionalnih savjeta. Što se tiče informisanja, želim još jedno pitanje da postavim vezano za audio-vizuelne medijske usluge - da ste ovdje vrlo malo obradili dio koji se odnosi na lokalne javne servise u lokalnim zajednicama, odnosno opštinama, da je tamo vrlo malo ovakvih sadržaja predviđenih za manjinske narode i manjinske nacionalne zajednice. Zahvaljujem što ste me saslušali. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Kolega Kaluđerović, pa kolega Genci. Izvolite.

VELIZAR KALUĐEROVIĆ: Hvala, predsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani, gospodine ministre Dinoša, Raspravljamo o Godišnjem izvještaju Vlade o zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica za prethodnu godinu. To je obaveza koja je utvrđena Zakonom o manjinskim pravima i slobodama. Ne mogu propustiti priliku da ne podsjetim i ja ukupnu javnost da se radi o Zakonu koji je usvojen 10. maja 2006. godine. Dakle, tačno 10 dana prije referenduma o državno-pravnom statusu Crne Gore. Ne mogu a da ne podsjetim na ona dva famozna člana koja su tada usvojena i koja su očigledno, sada vrijeme to potpuno potvrđuje, predstavljala političku trgovinu i to političku trgovinu ne bilo čime, nego pitanje državno-pravnog statusa Crne Gore kada je u ta dva člana obećano, odnosno garantovano pravo pripadnicima manjinskih nacionalnih zajednica na garantovane mandate. A kada je prošao referendum, na način kako je prošao, Ustavni sud je oba člana proglasio nesaglasnim sa Ustavom Crne Gore, jer su garantovani mandati bez izborne volje građana. Problemi u vezi sa tim, nažalost, datiraju i do danas i reflektuju se, između ostalog, na problemu usvajanja izbornog zakonodavstva kao izuzetno značajnog pitanja koje je, svi to znamo, i jedan od uslova na putu dobijanja datuma za pregovore za članstvo u Evropskoj uniji. Brine me, gospodine ministre, lakoća kojom u Godišnjem


- 213 -

izvještaju za prošlu godinu u vezi sa ovim kada govorite o zakonodavnom okviru kažete da je ovaj zakon usklađen sa Ustavom i podsjećate i dajete ocjenu da je tromjesečni rok koji je u Ustavnom zakonu za sprovođenje Ustava bio predviđen za donošenje i ovog zakona, dakle, Zakona o manjinskim pravima i slobodama, a taj zakon je usklađen kako-tako tek u decembru 2010. godine, da govorite o nerealnom roku koji je prethodno bio dat. Mislim da je Skupština, kada je donosila Ustav i Ustavni zakon, za njegovo sprovođenje imala u vidu realne rokove i mislim da su bili, s obzirom na značaj pitanja, realno dati. To što kasnimo po nekoliko godina je neko drugo pitanje. Kako smo u odnosu na ovo pitanje, odnosno kako ste vi, jer je to učinjeno bez opozicije, glasovima parlamentarne većine, na primjer uveli u izmijenjeni i usaglašeni Zakon o manjinskim pravima i slobodama ovo pitanje autentične zastupljenosti. Evo kratko u vremenu koje mi je na raspolaganju da i ja kažem, jer je to tema koja je objektivno politički najaktuelnija jer dotiče pitanja i sporenje u vezi sa usvajanjem izbornog zakonodavstva. Član 22 a Zakona o manjinskim pravima i slobodama glasi - Autentična zastupljenost manjinskih naroda čiji je jezik u službenoj upotrebi u Crnoj Gori i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Skupštini Crne Gore i skupštinama jedinice lokalne samouprave u kojima oni čine značajan dio stanovništva obezbijediće se shodno principu afirmativne akcije, a u skladu sa izbornim zakonom. Dakle, ovaj član upućuje na jezik u službenoj upotrebi u Crnoj Gori. Da pročitam stav 3, člana 13 Ustava Crne Gore koji tako kako uređuje ovu oblast, a ja mislim da je izuzetno loše uređuje, ali je Ustav Crne Gore i u stavu 3 kaže - U službenoj upotrebi su i srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik. Kada se poveže član 22 a Zakona o manjinskim pravima i slobodama, koji upućuje da će faktički afirmativnu akciju razraditi izborni zakon za one pripadnike čiji je jezik u službenoj upotrebi - milion problema i dilema u vezi sa tim. Dakle, Zakon upućuje na ovaj kriterijum kao jedini, pa onda kada imamo činjenicu da je srpski jezik ovim članom proglašen za faktički manjinski jezik koji i nije službeni jezik, nego jezik u službenoj upotrebi, kada znamo da je srpski jezik i po popisu 2003, a za koji dan ćemo vidjeti i po najnovijem popisu 2011. godine većinski, onda se dolazi do zaključka da se korišćenje nečeg što pripada manjinama i manjinskim pravima, u konkretnom slučaju afirmativna akcija povezuje nekog ko je nesporna većina u Crnoj Gori. To je samo jedan od detalja koji govori da ove stvari moramo uređivati i da je ustavno-pravni zakonski ambijent za ova pitanja ....

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, kolega Kaluđeroviću. Kolega Genci Nimanbegu, a neka se pripremi ministar za završnu riječ.

GENCI NIMANBEGU: Hvala, gospodine predsjedniče Skupštine. Poštovane koleginice poslanice i kolege poslanici, poštovani ministre, Kad razgovaramo o Godišnjem izvještaju o razvoju i zaštiti prava manjina, naroda i drugih nacionalnih zajednica u 2010. godini, moram izreći dva moja zapažanja. Prvo zapažanje je da smo svi mi u Crnoj Gori, nažalost, pod sjenkom odnosa između Srba i Crnogoraca. Njihov međusobni odnos utiče i na rješavanje naših legitimnih zahtjeva za


- 214 -

poboljšanjem statusa nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. Takođe, drugi moj stav je da mi kao narodni poslanici imamo veliku odgovornost za izrečene riječi, tako da i gospodin ministar ovdje koji u svom izvještaju govori maltene da je sve u redu, nema nijednog kritičkog tona oko izvještaja, moramo reći da, pošto je danas peta godišnjica od učlanjenja Crne Gore u Ujedinjene nacije, da mi albanska zajednica u Crnoj Gori nijesmo zadovoljni tokom ovih pet godina. Ako neko misli da je davanje zastave, boljim tretmanom što se tiče policije, u sudstvu, da su obezbijeđena nacionalna prava i manjinska prava, onda se grdno vara. Što se dešava ako se ugrožava ekonomska egzistencija jednog naroda? Svaka individua, svaki čovjek je nedjeljiv, on ne može čas biti građanin, čas nacionalna manjina, čas muško, čas žensko. Ljudska i manjinska prava su vezana, ona su nedjeljiva i mi moramo zajednički raditi na shvatanju položaja manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori i na upornom radu za poboljšavanje i ovog statusa. Prvenstveno bih pitao gospodina ministra za njegov stav, da li se on osjeća odgovornim da istraživanja o etničkoj distanci prema nacionalnim manjinama iz 2006. i 2011. godine se gotovo podudaraju kada nacionalne zajednice u Crnoj Gori, među kojima i Albanci, Romi su u gorem položaju, da nijesu poželjni čak ni za susjeda? To samo odražava rezultat višegodišnjeg rada vašeg ministarstva, jer stav moje partije je da o manjinskim pravima u Crnoj Gori su trebali biti ministri Crnogorci, ministri koji su bili iz redova samo naše nacionalne zajednice Albanaca nijesu bili na visini zadatka da bi branili naše interese, jer su oni, nažalost, najviše branili interese svojih partija, a to mogu potvrditi na više nivoa. Mogu potvrditi na način kako su vodili lokalne zajednice. Mogu potvrditi na način koji su stav imali prije ili poslije za samostalnost opštine Tuzi. Mogu potvrditi za njihovo glasanje što se tiče prava na decentralizaciju kod pitanja Morskog dobra. Mogu potvrditi na taj način iako puno kolega ovdje to pohvaljuje, da umjesto nacionalnog savjeta Albanaca o upisu u školama su rješavali ministri iz Demokratske unije Albanaca kojima je to služilo za dobijanje glasova. Zbog toga, pred nama stoji sljedeće pitanje. Da li je ikako moguće da pet godina od usvajanja Zakona o manjinskim pravima i slobodama, gotovo četiri godine od usvajanja Ustava, mi ne možemo doći do izvještaja u kojem se govori kakva je zastupljenost nacionalnih manjina u organima državne uprave? U ovom izvještaju stoji da je to bio prioritet u 2010. godini. To je obaveza koja se mora pod hitno izvršiti da bi se krenulo u popravljanje jedne situacije. Ne uzimajući kao nešto što bi trebalo da pruži neke zasluge u budućnosti, Albanci su glasali za ovu državu i oni ovu državu osjećaju kao svojom, a nažalost ovih pet godina puno je slučajeva da se osjećamo da je naš glas bio samo upotrijebljen u neke druge namjere. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, kolega Nimanbegu. Završna riječ, ministar Dinoša.

FERHAT DINOŠA: Zahvaljujem se svima koji su diskutovali i na konstruktivnoj kritici i na konkretnim predlozima koji će uticati na poboljšanje rada Ministarstva za ljudska i manjinska prava koji inače nije loš apsolutno. Da krenem od potonjega, gospodin Nimanbegu je rekao da ministri koji su vodili ovo ministarstvo nijesu bili na visini zadatka. Tvrdim da je to nije tačno. Ono što do sada imaju manjine u Crnoj Gori jeste plod rada predloga i sugestija ministara na čelu ovog ministarstva i političkog subjekta koji je davao te min


- 215 -

istre. Nadam se da ćete i vi uskoro uvidjeti da je korisno ući u institucije, a ne djelovati iz opozicije, ako si nacionalna manjina u multinacionalnoj državi. Da pokušam da odgovorim na još neka pitanja koja su se ovdje čula, a koja su korisna. Ko je manjina u Crnoj Gori? Danas po crnogorskom Ustavu manjina je taj koji se tako osjeća i taj koji hoće da koristi to što manjine u evropskim demokratijama koriste institut afirmativne akcije. Koristeći institut afirmativne akcije u Crnoj Gori imamo situaciju da su formirani nacionalni savjeti manjina koji su predstavnička tijela manjinskih naroda i drugih nacionalnih manjinskih zajednica u Crnoj Gori. Poznato je javnosti koji savjeti jesu formirani u Crnoj Gori. Poznato je javnosti da je formiran i srpski nacionalni savjet u Crnoj Gori. To stanje sam zatekao. Nemam informaciju da je to učinjeno na silu, da je bilo ko bio prinuđen da to formira, ali to postoji i to se može imati. Dok je situacija ovakva, respektovaću ono što je rad tog nacionalnog savjeta. Ako sjutra promjenama Ustava, a desiće se promjene Ustava, ovo bude drugačije, biću od onih koji će podržati drugačija rješenja, ima i drugih modela. Danas imamo to što imamo. Shodno tome i pitanje šta sa srpskim jezikom u Crnoj Gori. Kao ministar u Vladi Crne Gore znam da je srpski jezik u službenoj upotrebi u Crnoj Gori, kao što su još neki jezici. Znam da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski. Apsolutno se zalažem da se i jedno i drugo pravo koriste shodno onome što imaju jače demokratije od nas. Postoji još država u Evropi koje imaju više jezika, više nacija, više kultura. Zastupljenost manjina. Više se diskutanata, s pravom, dotaklo tog pitanja. Nije se dosad imala informacija o proporcionalnoj zastupljenosti nacionalnih manjina u državnoj administraciji. Moje ministarstvo je završilo i taj posao. To je ušlo u vladinu proceduru. Uskoro ćemo imati informaciju po onome što govori, po onome što kazuje, biće nešto bolja, rezultat jeste bolji nego ono što se očekivalo. Daleko od toga da ovaj ministar bude zadovoljan ili Ministarstvo na čijem je čelu ovaj ministar bude zadovoljno proporcionalnim učešćem manjina u državnoj administraciji. Jeste to pošlo naprijed, ali kažem da je to proces, da je to hod i da će Crna Gora dan za danom, korak po korak ići u pravcu proporcionalne zastupljenosti manjina. Političko predstavljanje manjina je stvar ovog parlamenta, stvar Kolegijuma, predsjednika Crne Gore. Apelujem sa ovog mjesta da se dođe do rješenja koje će biti podržano i od predstavnika manjinskih subjekata u ovom parlamentu, to sam rekao i u uvodnom izlaganju. Moja stranka ima konkretan predlog u tom pravcu i apsolutno tvrdim, mislim i nosim ubjeđenje da bi bio dobar za sve nacionalne manjine. ..... mehanizam koji bi obezbijedio permanentno prisustvo autentičnih predstavnika nacionalnih manjina u ovom parlamentu kao prvoj stepenici integrisanja manjina u crnogorsko društvo i u crnogorsku državu. Ima još tema, biće dana. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Nikad završen posao, zato je politika vječnost. Inače, društvo je multietničko, a država je građanska. Dosta često se čuje nedostatak preciznosti u tim formulacijama. Hvala vam. Ovim smo završili raspravu o ovoj tački dnevnog reda. Zahvaljujem se ministru Dinoši. Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda Izvještaj o radu Komisije za sprečavanje sukoba interesa za 2010. godinu. Sa nama su predstavnici komisije. Izvjestilac Odbora je Drago Čantrić, a predsjednik Komisije Slobodan Leković je tu. Uvodno izlaganje, gospodine Lekoviću, Vi imate deset, a ostali po pet minuta. Idemo istim principom kao i do sada. Izvolite.


- 216 -

SLOBODAN LEKOVIĆ: Hvala, gospodine predsjedniče. Poštovano predsjedništvo, dame i gospodo poslanici, Sukob interesa kao jedno od primarnih pitanja u oblasti antikorupcijske politike koji prethodi korupciji je kao virus koji se prenosi i pojavljuje u novom obliku. Nijedna država ne želi da joj sukob interesa i korupcija budu zaštitni znak. Osnovni zadatak svake vlade i državne institucije, pa i države Crne Gore je služenje javnom interesu. Građani imaju pravo da očekuju da svaki javni funkcioner vrši svoju dužnost pošteno, na pravičan i nepristrasan način. Sam naziv zakona i komisije govori o preventivnoj ulozi i intezivnim aktivnostima koje se trebaju preduzeti na svim nivoima u cilju jačanja pojedinačne i kolektivne svijesti o tome šta javni funkcioner može, a šta ne smije raditi. Sukob interesa jasno se može vezati za svakog ko obavlja određeni javni posao i štiti javni interes. Sigurno je da ono društvo i vlada koji uspješnije zastupaju i brane navedeni koncept imaju veće povjerenje javnosti. Gospodo poslanici, pred vama je drugi Izvještaj o radu Komisije za sprječavanje sukoba interesa i šesti od osnivanja ove nezavisne institucije. Ovaj izvještaj koji je sveobuhvatniji u odnosu na prethodnu godinu može se podijeliti u tri dijela. Prvi koji govori o organizaciono-tehničkim, materijalnim, finansijskim uslovima i nadležnostima i ovlašćenjima komisije po novom zakonu, drugi dio koji se odnosi na rezultate i rad komisije za 2010. godine sa uporednim pokazateljima iz prethodnih godina i osvrt na rezultate u prvom kvartalu ove godine i treći dio koji je posvećen naznakama o izmjeni i dopuni postojećeg zakona u skladu sa preporukama Evropske komisije i drugih međunarodnih organizacija. Na osnovu postojeće baze podataka kojoj raspolaže komisija, ukupan broj javnih funkcionera ili funkcije koje imaju, na kraju 2010. godine bilo je 2892 od čega su 37% državni, a 63% opštinski javni funkcioneri. To je povećanje za 6,4% u odnosu na prethodnu godinu, što je posljedica, prije svega, primjene novog zakona, posebno na lokalnom nivou. Od ovog broja samo 93 javna funkcionera nije dostavilo izvještaj o prihodima i imovini, odnosno imovnog stanja za prethodnu godinu. Radi se uglavnom o lokalnim funkcionerima, odbornicima i članovima raznih upravnih odbora, ali i o osam državnih funkcionera. Komisija je utvrdila da je jedan broj javnih funkcionera i dalje u dva ili više upravnih odbora ili u tzv. privatnim upravnim odborima, što po Zakonu o sprječavanju sukoba interesa nije dozvoljeno. Takvih javnih funkcionera bilo je četrnaest koji su nakon donijetih odluka i pokretanja prekršajnog postupka otklonili nedostatke i izašli iz upravnih odbora. Nakon upozorenja komisije, mnogi javni funkcioneri koji imaju sopstvene firme prenijeli su pravo upravljanja na tzv. nepovezano lice. Radi se o ukupno 31 funkcioneru, dok je jedan javni funkcioner to uradio početkom ove godine. Novim Zakonom o lokalnoj samoupravi, posebno članom 91 definisana je nespojivost obavljanja više javnih funkcija na lokalnom nivou. Izmjene ovog člana predložila je komisija i po tom osnovu prošle godine pokrenut je postupak protiv pedeset javnih funkcionera koji su uglavnom napustili jednu od dvije nespojive funkcije. Po različitim osnovama komisija je prošle godine uputila organima za prekršaje radi izricanja novčane kazne 462 zahtjeva zbog kršenja zakona po različitim osnovama. Tokom prošle godine riješeno je 382 slučajeva, novčane kazne iznosile su 23.000 eura. Komisija je prošle godine odlučivala po 790 inicijativa, od kojih je po sopstvenoj inicijativi komisije pokrenut postupak protiv 615 javnih funkcionera ili u 78% slučajeva. Donijeto je ukupno 787 prvostepenih i drugostepenih odluka od


- 217 -

kojih 641 javni funkcioner ili 81% krše Zakon o sprječavanju sukoba interesa. Najviše inicijativa da krše zakon upućeno je za lokalne funkcionere, a zatim za javne funkcionere koje bira Vlada, sudije i poslanike. Komisija je uputila i 52 zahtjeva za razrješenje javnih funkcionera sa javne funkcije. Na drugostepene odluke koje su inače konačne pred komisijom za 41 javnog funkcionera od strane nevladinih organizacija i pojedinaca upućene su tužbe Upravnom sudu i tri zahtjeva za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu, od kojih je potvrđeno 33 odluke, što predstavlja visok stepen potvrđenosti odluka i potvrda ispravnosti rada komisije. Kada su u pitanju pokloni, novim zakon primljene poklone evidentira organ vlasti kod kojeg funkcioner vrši javnu funkciju i o tome do kraja februara sljedeće godine obavještava komisiju koja spisak ovih poklona stavlja na uvid javnosti. Takvih poklona je bilo ukupno 65 kod dvanaest javnih funkcionera, odnosno do danas još 36 poklona za deset javnih funkcionera. Sve odluke za javne funkcionere, njegovu porodicu, imovno stanje, članstvo u upravnim odborima, prenos prava upravljanja u sopstvenoj firmi na drugo nepovezano lice, primljene poklone, donijete odluke, presude organu za prekršaje, presude Upravnom i Vrhovnom sudu i drugi podaci nalaze se na internet sajtu komisije i svakodnevno se ažuriraju. To se posebno odnosi na osnovana načela, javnost i transparentnost, u čemu crnogorska komisija daje primjer u regionu. Komisija je, takođe, posebnu pažnju poklonila i realizaciji utvrđenih četrnaest programa čiji je cilj preventivno djelovanje u izbjeganju sukoba interesa kod pojedinih javnih funkcionera. Prošle godine je bilo organizovano deset takvih seminara za lokalne i državne funkcionere, sjevernog, središnjeg i primorskog dijela Crne Gore, nevladine organizacije i medija kroz koje je prošlo oko 380 javnih funkcionera. Prema zaključku Vlade Crne Gore i preporukama Evropske komisije veoma jako je učvršćena međunarodna saradnja, posebno sa državama u regionu na bilateralnim osnovama, a inicijativu crnogorske komisije potpisani su memorandumi o saradnji sa sličnim institucijama sa devet država iz okruženja, među kojima četiri iz Evropske unije. Iako komisija nema svog predstavnika u Nacionalnoj komisiji za sprovođenje Akcionog plana za borbu protiv korupcije i organizovanog krimninala, aktivno je učestvovala sa dostavom svih informacija realizovanih programa koje su bile u njenoj nadležnosti, kao i dala puni doprinos u aktivnostima za dobijanje statusa zemlje kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. To će raditi i ubuduće i dati svoj puni doprinos inoviranom Akcionom planu borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, programu intenzivne promocije ostvarenih rezultata i unaprijeđenom dijalogu Evropska unija - Crna Gora. Na kraju, treba istaći da se u proteklih šest godina stvorila solidna osnova za praćenje i evidentiranje imovnog stanja i drugih značajnih podataka javnih funkcionera Crne Gore i njihovog ponašanja kada je u pitanju sukob interesa kao početni oblik korupcije. Znatno veći broj javnih funkcionera se odgovorno ponaša kada su u pitanju odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Međutim, postoji jedan broj javnih funkcionera, na sreću sve manji broj, koji žele zadržati postojeće stanje koristeći, između ostalog, i manja ovlašćenja i nadležnosti komisije i često krše zakon. U prošlosti javna opomena i objavljivanje odluka u medijima za pojedine javne funkcionere nije dalo pozitivne rezultate, što je sve uticalo da međunarodne organizacije predlože određene preporuke koje su ugrađene u novi Zakon o sprječavanju sukoba interesa, a koji treba i dalje dograđivati, o čemu će komisija u narednom periodu posebno voditi računa. Usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o sprječavanju sukoba interesa i preporuka Evropske komisije koje je komisija predložila još u oktobru mjesecu prošle godine, znatno će se povećati


- 218 -

ograničenja za javne funkcionere, a i nadzorna uloga i ovlašćenja Komisije koja će uz jačanje administrativnih kapaciteta doprinijeti još jačem i odgovornijem zadatku koji se postavlja pred ovom nezavisnom institucijom koju je osnovao ovaj parlament i dati svoj puni doprinos za ispunjavanje uslova za pristupne pregovore i ulazak u Evropsku uniju. Hvala vam za pažnju.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem gospodinu Lekoviću. Počinjemo sa raspravom po dogovoru. Prvo predstavnici klubova. Dajem riječ kolegi Zoranu Jeliću koji će govoriti u ime Kluba Demokratske partije socijalista, nakon njega koleginica Snežana Jonica u ime Kluba Socijalističke narodne partije. Izvolite.

ZORAN JELIĆ: Poštovani gospodine potpredsjedniče, dame i gospodo poslanici, gospodine Lekoviću, Izvještaj o radu Komisije za sprečavanje sukoba interesa za 2010.godinu, prikazuje realnu sliku o ponašanju javnih funkcionera u obavljanju javne funkcije. Izvještaj o radu je analitičan, dobro urađen sadržajno su obuhvaćena mnoga poglavlja Zakona o sprečavanju sukoba interesa. Zakonom o sprečavanju sukoba interesa predviđeno je da Komisija podnosi Izvještaj o radu Skupštini Crne Gore jednom godišnje što je i ovaj put urađeno. U Izvještaju su ukazane pojave i problemi u ponašanju javnih funkcionera u vršenju funkcije. U izvještaju je naglašeno da je u prošloj godini povećan broj javnih funkcionera u 2010.godini. Prvi put se pokreću prekršajni postupci protiv javnih funkcionera i o tome su u Izvještaju o radu dati podaci. Finansijski plan Komisije za 2010.godinu iznosio je 561.000 eura, a od strane Ministarstva finansija odobreno je 225.000 eura. U Izvještaju se konstatuje da ova sredstva nijesu bila dovoljna za realizaciju planiranih aktivnosti Komisije koje je Komisija predložila u svom planu i programu. Ovdje bih postavio pitanje vama gospodine Lekoviću. Da li to znači da Komisija u 2010.godini nije realizovala sve predviđene aktivnosti koje su bile predviđene zakonom i da li je bilo restrikcije planiranih obaveza na štetu kvaliteta rada, imajući u vidu da vam sredstva koja ste Vi bili planirali nijesu bila dovoljna ili nijesu vam bila dozvoljena, nego su čak po ovome i 50% smanjena? Takođe vidim da za 2011.godinu planirana sredstva za rad Komisije iznose 242.000 eura. Isto bih vas pitao da li je to dovoljno sredstava za ovu godinu i da li možete sa tim sredstvima izvršiti sve vaše predviđene obaveze? Takođe iz izvještaja se vidi da Komisija za svoj rad nema kvalitetne uslove za rad kako prostorne, tako materijalne i kadrovske. Imajući u vidu sve veće zahtjeve koji su upućeni prema Komisiji, kako, gospodine Lekoviću, vidite izlaz iz ove situacije i kako vam mi kao parlamentarci možemo pomoći? U Izvještaju Komisije se vidi da imate problema i u radu nove aplikacije koje su produkcijske prirode. Takođe me interesuje kako je zaštićena vaša baza podataka, kako je zaštićena od neovlašćenih upada od hakera, zatim namjernih brisanja i miješanja podataka u imovinskom kartonu. U skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti vodeći računa o članu 48 Zakona o sprečavanju sukoba interesa i obezbjeđivanju zaštite podataka za javne funkcionere Komisija ne objavljuje podatke o jedinstvenom matičnom broju, ulici i broju stana i druge lične podatke javnih funkcionera. Podaci o imovini nalaze se na sajtu čime se otvara mogućnost da javnost bude upoznata sa radom i imovinom javnih funkcionera.


- 219 -

Ovdje želim saopštiti da to nije slučaj sa Slovenijom i Italijom gdje podaci o imovini javnih funkcionera nijesu dostupni i nijesu javni. Kada je u pitanju sukob interesa Evropska komisija je preporučila proširenje nadležnosti ovlašćenja, te jačanje nadzorne uloge Komisije. Posebna preporuka Evropske komisije odnosi se na lica koja su izabrana neposredno na izborima u smislu da ne mogu biti predsjednici ili članovi organa upravljanja i nadležnih organa, izvršni direktori i članovi menadžmenta. Ovakva rješenja su predložena i u novom Predlogu zakona o sukobu interesa koji je prošle sedmice donijela i Vlada Crne Gore. Međutim, treba naglasiti da u nekim zemljama Evrope, kao na primjer Njemačke i Ujedinjenog kraljevstva to nije slučaj. Naime, u Njemačkoj ministri mogu biti poslanici, a u Ujedinjenom kraljevstvu ministri mogu biti članovi gornjeg doma parlamenta. Slična su i rješenja u nekim drugim evropskim zemljama, na primjer u Sloveniji gradonačelnik može biti poslanik. U svakom slučaju, treba dalje sprovoditi preporuke Evropske komisije GREKO-a i drugih međunarodnih institucija vezanih za izmjene postojećeg Zakona o sprečavanju sukoba interesa. Takođe, treba preduzeti konkretne mjere na jačanju administrativnih kapaciteta Komisije i stručne službe što podrazumijeva ........ (Prekid).... Zahvaljujem se. PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala Vama. Koleginica Jonica ima riječ, nakon nje Ervin Spahić u ime Kluba Socijaldemokratske partije. Izvolite.

SNEŽANA JONICA: Kada govorimo o Izvještaju o radu za sprečavanje sukoba interesa za 2010.godinu čini mi se da nije na odmet da ponovimo koje su to nadležnosti Komisije, a njih je osam propisano Zakonom članom 40. Ja ću naglasiti samo četiri i to da je Komisija nadležna da vodi postupak i donosi odluke o povredi ovog Zakona, da daje mišljenje o postojanju sukoba interesa, da daje mišljenje na Nacrt zakona drugih propisa itd. kad smatra da je to potrebno radi sprečavanja sukoba interesa, da daje inicijativu za izmjenu i dopunu zakona drugih propisa itd. S druge strane imajući u vidu da priča o konfliktu interesa o radu ove Komisije se u našim medijima naročito, a bogami vrlo često i u opštoj javnosti svodi na to kolika je kome plata. Čini mi se neophodnim da podsjetim i na zakonsku definiciju sukoba intreresa, odnosno normu iz člana 2 ovog Zakona. To je da je javni funkcioner dužan da javnu funkciju vrši na način da javni interes ne podredi privatnom kao i da ne izazove sukob interesa. Naglašavam da sukob interesa postoji kada privatni interes javnog funkcionera utiče ili može uticati na nepristrasnost javnog funkcionera u vršenju javne funkcije. Kada govorimo na ovu temu, čini mi se da se najmanje na kraju pozabavimo ovim što je suštinski smisao priče o sprečavanju sukoba interesa. Ono što je evidentno kada se čita Izvještaj o radu Komisije iz godine u godinu jeste ukazivanje na probleme u radu Komisije koji su prepoznati u dva oblika, a to je jedan. Problem je stalno zakon koji nije dovoljno dobar, koji ne daje dovoljno ovlašćenja Komisiji, nije dovoljno jasan i s druge strane finansije koje, kako imaju običaj da kažu ljudi iz Komisije, ne obezbjeđuju dovoljno uslova za nezavisnost i kvalitetan i odgovoran rad Komisije. Ono što je takođe interesantno jeste da Izvještaj danas razmatramo u svijetlu činjenice da je prošle nedjelje Vlada Crne Gore utvrdila predlog izmjena ovog Zakona koji je tema rada, koja je os


- 220 -

novica rada ove Komisije da taj zakon nijesmo u prilici da vidimo na sajtu Vlade da ćemo ga, pretpostavljam, ovih dana imati u skupštinskoj proceduri. Ali, mi je jako interesantno da li su članovi Komisije kao oni koji i po nadležnostima iz Zakona imaju priliku da utiču na sadržinu i predlažu nacrte i predloge izmjena i dopuna određenih zakona. Ovo je prevashodno Zakon kojim treba da se bavite imali priliku da vide tekst ovog Zakona i da li su u tom smislu zadovoljni onim što jeste danas sadržina zakona i da li će ako takav predog kakav ste Vi vidjeli a mi eto još uvijek nijesmo. Ako je utvrdila Vlada obezbijediti da u sledećem izvještaju za nedostatke u radu Komisije ne prozivamo zakon i ne govorio da nam zakon pravi problem da radimo posao na način na koji treba. Ono što takođe moram da naglasim ono što je jedino bilo svima nama bilo dostupno sa konferencije za štampu predstavnika Vlade jeste da je riješeno pitanje učešća izabranih, imenovanih lica, dakle poslanika odbornika u upravnim odborima i ta neka rješenja koja su jako aktuelna ovih dana, a ja ću podsjetiti da je Socijalistička narodna partija Crne Gore i prilikom donošenja prvog zakona 2004. i prilikom donošenja njegovih izmjena 2005.godine i prilikom donošenja drugog zakona 2009.godine predlagala ovo rješenje koje danas konačno predlaže Vlada i da tada nije bilo razumijevanja da je to jedini način da zasita otklonimo mogućnost jednog upečatljivog sukoba interesa u radu i funkcinisanju. Danas kada nam je ovo uputstvo došlo sa evorpske adrese potpuno smo spremni da bez velikih dilema kažemo da je to u redu i da to konačno predložimo, naravno sa sedam godina zakašnjenja zato što je problem što lakše slušamo ono što jeste pravilo i ono što jeste standard sa evropskih adresa, nego kada se to govori iz ovog doma ovdje i iz partije koje funkcionišu u Crnoj Gori u namjeri da doprinesu kvalitetnom rješavanju problema crnogorskog društva. Ono što mi je jako bitno je da li je, pošto je to nešto na šta ste ukazali, novim zakonom, odnosno predlogom definisana i potpuno jasna mogućnost Komisije da proglasi nekog za javnog funkcionera. U Izvještaju ste naglasili da ste imali takvu mogućnost, ali kako ona nije jasno definisana da vam je ta mogućnost bila prilično ograničena u realizaciji rada Komisije. Da li ste sada ovim rješenjem koji predlaže Vlada zadovoljni i načinom na koji je to definisano? Moram da skrenem pažnju na činjenicu da kada govorite o tačnosti podataka, o obavezama drugih, morate da obratite pažnju na to na koji način vi radite svoj posao i skrećem pažnju da kad govorimo o tačnosti podataka u više navrata i to nije mali broj slučajeva. Nemamo tačne podatke na sajtu Komisije za sprječavanje sukoba interesa da se ti podaci bitno razlikuju od onoga što jeste napisano u prijavi javnog funkcionera, da je to nešto što nakon toga prenesu mediji i zbog čega zaista imamo određenu štetu po lica koja to nijesu uradila. S druge strane želim da naglasim da smo vas pitali za nešto što ste naveli u izvještaju, a to je da ste poslali Sudskom savjetu zahtjev za razrješenje pet sudija zbog konflikta interesa i pitali smo vas za ishod. Vi ste rekli da je tih pet sudija razriješeno. Na predlog Komisije za konflikt interesa ja danas ovdje napominjem da je predsjednica Sudskog savjeta na isto takvo pitanje rekla da ona nema pojma o čemu vi pričate, pa s te strane naglašavam da je jako bitno da i vi kao predstavnik Komisije brinete o tačnim podacima na našem sajtu. Evo privodim kraju. S druge strane, da i vi kao predstavnik Komisije iznosite tačne podatke kako biste mogli od drugih tako nešto da očekujete. I na kraju ono što moram da naglasim i akcentiram kao problem je da u crnogorskom društvu, negdje kroz vaš izvještaj, provejava to da je problem što neko podnosi nečitke i nepotpisane prijave. Nigdje ne prepoznajem da ste naglasili da je mnogo


- 221 -

važnije da neko ne prijavljuje imovinu i ne prijavljuje se ono što bi trebalo da prijavi. S druge strane naglašava se problem kašnjenja jedan, dva ili pet dana od strane javnog funkcionera da prijavi imovinu, ali se naglašava problem da postoji privatni interes javnih funkcionera koji utiču na njihovu pristrasnost u vršenju javne funkcije što je pod definicijom ovog zakona sukob interesa. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Nijesmo dobili prijavu, kolega Ervin Spahić,... vi jeste po nešto pitali, ali ja mogu odgovarati u ime predstavnika predlagača. Ukoliko predstavnik predlagača pokaže interes odmah će dobiti riječ. Izvolite.

SLOBODAN LEKOVIĆ: Evo kratko ću ja. U dva minuta mogu. Ovdje ima nekoliko tehničkih pitanja i kratko ću to kazati. Što se tiče Budžeta takav je kakav je bio prošle godine. Odobrena su toliko koliko su odobrena 225.000 i zbog ukupne godine kakva je bila, ne samo kod nas nego, i u širem regionu i u svijetu. Zbog teške ekonomske i finansijske krize došlo je do toga, morali smo neke restrikcije imati. Međutim, činjenica je da mi imamo 14 programa koji su teški prošle godine 287.700 eura. Nigdje u zakonu ne piše da mi to moramo raditi. Ali od početka formiranja ove Komisije mi smo smatrali radi edukacije i svijesti javnih funkcionera i ukupno svijesti i građanstva i nevladinog sektora da treba da radimo edukacije i za lokalne i za državne funkcionere, i za sudije, i za poslanike, i za tužioce, i za medije. Imate tamo 14 programa i ako bi se svi ispunili 287.700 je to. Međutim, ne odobravaju se ta sredstva i nema se mogućnosti. Mi smo imali prošle godine 70.000 eura i u tom smislu smo naravano ekonomisali kao i svi ostali organi, ali posao nije trpio, to odmah da kažem. Kadrovskih problema imamo i vi ste upoznati sa analizom potrebe jačanja kapaciteta Komisije. Kada je došao zakon 2009.godine, tada je rečeno bilo da su pojačane nadležnosti ovlašćenja, proširen je broj javnih funkcionera, Pravilnik je usvojio matični odbor na 13 službeničkih mjesta.Međutim, još uvijek nijesu popunjeni to će i sada problem biti. Baza podataka nije dobra, slažem se sa vama, ali, evo ga, kao problem to je malo opširnije - koliko para toliko ono što kažu i muzike, trebaće oko 50.000 eura. Tražili smo ta sredstva za narednu godinu.Nadam se da će biti odobrena i da ćemo i to riješiti. Pošto nemam više mogućnosti, vremena htio sam još jednom vezano za ovaj podatak da ne bi bili kontradiktorni podaci, vezano za razrješenje sudija i evo kod mene je taj podatak ovdje. Povodom vašeg dopisa od 2.07. kojima ste podnijeli predlog za razrješenje sudija tih i tih neću govoriti imena itd. Odjeljenje za suzbijanje ..... podnio je zahtjev za sprovođenje istrage i obavještavamo vas da je ovaj razriješen tada i tada 11.11. da je razriješena 4.09. da je Pavlu Paskoviću prestala funkcija, izvinjavam se, ali uglavnom evo odgovor je tu. Ja sam mislio da ste pročitali izvještaj u izvještaju stoji da dva naša člana Komisije ......

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Tekst ćemo usvojiti mi, Vlada ga je utvrdila u predlogu. Koleginica Jonica.


- 222 -

SNEŽANA JONICA: Gospodine Lekoviću, Vi odlično znate da sam ja pročitala Izvještaj, makar po nizu onih grešaka razne prirode koje sam konstatovala na Odboru, ali s druge strane neću komentarisati ovo o čemu Vi pričate. Ja sam namjerno pitala jeste li zadovoljni sadržinom zakona jer u svakom prethodnom izvještaju koji sam ja imala priliku da čitam Vi ste konstatovali da vam je kriv zakon, da zakon nije dovoljno dobar. E, sad konstatujem da ste 99% zadovoljni sa predlogom.Vidjećemo šta će u konačnom biti tekst zakona. Dobro je rekao potpredsjednik Skupštine- mi ga konačno donosimo ovdje pa da vidimo da li će i nadalje biti problem zakona. Ali, da se vratimo na ono što je bila suština priče na šta sam skrenula pažnju, a to je da ste Vi rekli da posao nije trpio, ali ste odmah poslije toga rekli da baza podataka eto nije tačna, ali koliko para, toliko muzike. Pa, za mene kao javnog funkcionera je jako bitno da baza podataka bude tačna. Pa da ono što ja prijavim zaista bude tačno na sajtu počevši od mene pa na dalje. Sad vidim najmanje petoro kolega za koje podaci nijesu tačni i to se ponavlja iz godine u godinu i ja vam to stalno ponavljam. Vi kažete da posao nije trpio, a onaj najavni dio posla Komisije se radi na netačan način i to na štetu javnih funkcionera i to u onom dijelu kojim se ne sprečava sukob interesa na način što ćete objaviti podatke. Ja naglašavam da je problem sukoba interesa pristrasnost javnih funkcionera koji imaju privatni interes, ja naglašavam da je problem neprijavljene imovine mnogo više od prijavljene, da je problem mnogo više u tom pravcu nego kod onih koji nešto nečitko napišu itd. S druge strane kad kažete da posao nije trpio, tražili ste 561 000 864 eura od Ministarstva finansija, a dobili 225 000 - 40% manje, ja stvarno onda imam dilemu ili ste se vi baš lijepo cenkali sa Ministarstvom finansija pa ste izfantazirali iznos od 561 000 000 kada sa 225 možete da završite posao da ne trpi ili su vam oni baš zakinuli, ali vi to sad ne smijete da kažete zbog sljedeće godine. Znači, definitivno to ne stoji.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Idemo dalje. Ervin Spahić u ime Kluba Socijaldemokratske partije, nakon njega kolega Slaven Radunović u ime Kluba Nove srpske demokratije. Izvolite.

ERVIN SPAHIĆ: Hvala, gospodine predsjedavajući.Uvažene kolege, Imamo pred sobom Izvještaj o radu Komisije za sprečavanje sukoba interesa za 2010.godinu i odmah ću reći da je ovaj Izvještaj u odnosu na prethodni sigurno bolje urađen i tehnički i na svaki drugi način sadržajno. Ono što bih zaista želio da istaknem u tom dijelu ja znam da je veliko interesovanje javnosti kada su u pitanju primanja funkcionera , pokloni itd. itd. što svjedoči i broj posjeta na vašem sajtu. Ono što je zaista problem kod vas to je taj broj zaposlenih gdje vi imate predviđeno 13, a svega je zaposleno šest. Još sedam nijeste primili zbog finansijskih i drugih razloga, tako da ne možete adekvatno odgovoriti na činjenicu da kako koji zakon donosimo, sve imamo veći broj funkcionera. Stalno se proširuje broj onih koji spadaju u kategoriju funkcionera i koji su dužni da vama dostavljaju izvještaj. Na ovakav način kako smo krenuli, evo vidim, barem sam tako informisan da će sada biti u obavezi i ljekari, i ne znam ko sve da podnosi ovaj izvještaj.


- 223 -

Mi ćemo doći u situaciju da, maltene, neće biti građanina u Crnoj Gori koji neće biti u obavezi da podnosi Izvještaj o svojim primanjima. To je dobro možda da znamo svi i koliko ko prima, šta ko večera i tako dalje. Kada je u pitanju transparentnost rada vaše komisije ona je na zavidnom nivou i daleko je bolja nego u okruženju. Mislim da tu možda i pretjerujemo da o nekim detaljima ne treba dotle ići. Ja sam to i ranije govorio. Mi smo obavezni da ta novčana sredstva koja posjedujemo deponovana da dostavimo, ali mislim da nije primjereno objavljivat to javno na sajtu. Mislim, da to nema niđe, baš kada se radi o novčanim sredstvima da se objavljuje. Govorio sam i o problemima koji mogu nastati. Da li će na taj način, evo sada pričamo o izmjenama ovog zakona, doći do izmjena u tom dijelu da funkcioneri ne mogu biti u upravljačkim organima javnih preduzeća i tako dalje. Neko fizičko lice koje je vlasnik neke firme, a prenese upravljanje na nekoga drugoga, s time završi posao i kao da on nema upliva u to. Na taj način će on prenijeti na drugo fizičko lice upravljanje ili ko nije njemu u srodstvu, i na taj način neće eliminisati taj sukob interesa. I dalje, ako bude imao tu namjeru moći će da ostvari povoljnosti za firmu u kojoj je prije samo možda pet dana ili možda godinu dana bio vlasnik ili direktor te firme. Mislim, da će novi zakon riješiti i ovaj problem. Imali ste tok da nam prestane mandad i bili u situaciji da više nijeste u obavezi da podnesete taj izvještaj. Nijeste vi krivi, nego Zakon o prekršajima je regulisao tu oblast, tako da čovjek kada mu prestane mandat poslanika ili funkcionera jednostavno kaže ja više nijesam funkcioner, nijesam više u obavezi da podnosim izvještaj iako je u obavezi bio po zakonu. Međutim, pošto nijesu bile predviđene sankcije, ako nemate sankcija sudovi su odbacivali te prijave, tako da nijesmo ni imali sankcionisanje lica. Ono što me posebno raduje kada je u pitanju Parlament Crne Gore to je da su poslanici navikli da moraju podnositi izvještaje, tako da su u izvještajnoj godini svi poslanici, osim jednog, bili dostavili do kraja godine izvještaje o svom imovinskom stanju. Vidim da je dosta predmeta vođeno i mi smo razjasnili neke nejasnoće. Upravo kad smo govorili, vezano za postupke koje ste vodili protiv nekih sudija, bilo nam je rečeno da to nije tačno, ali ste razjasnili čitajući ovaj izvještaj koji ste ovdje dobili da ipak ova konstantacija vaša koja stoji u izvještaju je tačna koliko sam shvatio. Mogli bismo o ovome dosta govoriti, ali budući da ćemo imati novi zakon i da je on prošao, da je bio kod Vlade na razmatranje i da ćemo ga dobiti na skupštinsku proceduru mislim da ćemo o mnogim detaljima koji nijesu do kraja dorečeni, jer svaki zakon ne može se vidjeti kako će on funkcionisati dok ne bude implementiran, dok ne bude na snazi, pa tek se onda vide te nejasnoće i problemi koji nastaju prilikom njegove implementacije. Smatram da ćemo na ovaj način donošenjem novog zakona regulisati mnoge stvari koje nijesu mogle se ovim postojećim.....

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala vama. Slaven Radunović ima riječ.

SLAVEN RADUNOVIĆ: Hvala. Evo, gospodine Lekoviću, da budem iskren kao prije neki dan moj kolega Živković. Ja nijesam čitao vaš Izvještaj, ali ću vam reći zašto. Smatram da je svrha postojanja vaše komisije zamagljivanje činjenica, a ne otkrivanje. Prema tome komisija koja se sazove, Komisija za sprečavanje sukoba interesa, a bavi se isključivo statističkim


- 224 -

podacima, skupljanjem podataka i iznošenjem na sajt i u medije i to potpuno netačnih podataka smatram da izvještaj takve komisije ne zavređuje ni da se čita. Ja cijenim vaše pokušaje i znam da imate vrlo ograničene resurse i znam da ne možete da se bavite otkrivanjem, a da li je neko, ono što je prikazao pravilno ili nije, ali kao političar posebno iz opozicije ne mogu da dozvolim da neki izvještaj komisije koja se navodno bavi sprečavanjem sukoba interesa dovede do toga da se provuku krupne ribe u Crnoj Gori koje nijesu prijavile imovinu. Ja znam puno takvih slučajeva, prošli put ste mi rekli da vam kažem neću da vam kažem jer ja nijesam nikakav špijun da bih se time bavio, nego vi ako se već zovete Komisija za sprečavanje sukoba interesa otkrijte. Znači, ljudi iz Vlade Crne Gore i poslanici iz ove Skupštine nijesu svi prijavili svoju imovinu, a ja vam tvrdim da makar poslanici iz opozicione Nove srpske demokratije svi jesu do poslednje stvari. Mnoge stvari koje smo prijavili vi nikad ne bi ni otkrili, jer se vode recimo na drugo ime, ali nijesmo željeli da dovodimo u sumnju uopšte naše izvještaje. Što se tiče izvještaja koje ste objavili na sajtu to sam dobro pratio. Zbog toga kažem da nijesam čitao ovaj izvještaj, smatram da je nepotrebno. Oni su netačni u mnogo slučajeva, konkretno i u mojem, ali neću sad da se bavim samo sobom, pominjala je koleginica Jonica malo prije to. Jednostavno neki vaš činovnik koji je unosio podatke je sabrao izvještaj od ove i iz prošle godine, to dohvate novinari i onda ispiraju novine sa našim imenima, pa se oko toga otvori priča, a krupne ribe, ljudi koji vladaju sa Crnom Gorom i koji imaju pola Crne Gore se ne nađu u tom izvještaju. Potpuno je svima normalno da se kaže kako Milo Đukanović živi od plate, jer to je izašlo na sajtu vaše komisije. To je potpuno normalno niko više u to ne sumnja, jer neko se sjetio nečega što je gospodin Pašić prije sto godina rekao. Kad hoćeš nešto da sakriješ ti fino napravi komisiju, ja bih dodao postavi ljude koji se neće mnogo truditi da otkriju pravu istinu na njihovo čelo i imaš riješen problem. Po zakonu trenutno važećem u Crnoj Gori nećemo da licitiramo kakav će da bude novi. Svaki odbornik i poslanik koji ima privatno preduzeće mora da prenese pravo upravljanje na drugog. Tu se radi građani i o ljudima koji imaju piljaru, trafiku gdje prodaju razne sitnice za djecu, dok recimo, čovjek može da bude poslanik u Skupštini Crne Gore i evo neće se ljutiti kolege direktor Željeznice ili direktor Uprave carina i on radi sve po zakonu, oni ne moraju ni na koga ništa da prenose.Tako je i Uprava za nekretnine i drago mi je što ste me to podsjetili, jer ću da kažem da Uprava za nekretnine konkretno vrši politički pritisak i na Mitropoliju crnogorsko primorsku time što jedan poslanik iz Skupštine sjedi tamo kao direktor i sprovodi politiku svoje stranke kroz izvršno mjesto u Upravi za nekretnine. Znači, gospodine Lekoviću meni je bitno kako građani doživljavaju vašu komisiju. Građani kad čuju naziv vaše komisije smatraju da se vi tamo bavite istraživanjem, da li je nešto tačno, nije tačno, da li su ljudi stvarno u sukobu interesa ili nijesu. A vi svojim činjenjem i iznošenjem samo podataka onih koji su vam ih dali bilo tačno, bilo netačno, praktično abolirate za sve što su uradili ili što nijesu uradili, a trebali su. Ja prema tome želim da poručim građanima Crne Gore da je ova komisija u stvari statistički zavod koji skuplja neke podatke i to ih još vrlo nekvalitetno obrađuje. I mi onda posle treba da se opredjeljujemo da li je ovaj izvještaj dobar ili ne. Za mene ovaj izvještaj ne treba ni da postoji, ne treba ni takva komisija da postoji. Hvala.


- 225 -

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Završili smo prvi krug predstavnika klubova poslanika koji su pokazali interes za učešće. Sada idemo dalje, kolega Drago Čantrić ima riječ, nakon njega kolega Obrad Gojković. Izvolite. DRAGO ČANTRIĆ: Poštovani potpredsjedniče Skupštine, poštovani građani, kolege poslanici, gospodine Lekoviću, Donošenje novog Zakona o sprečavanju sukoba interesa u januaru 2009. godine kojim se uređuje oblast sprečavanja sukoba i interesa bilo je potrebno iz više razloga. Raniji zakon nije obuhvatao adekvatne pravne mehanizme koji bi efikasnije suzbijali sukob interesa, posebna pravila koja se primjenjuju prilikom prelaska funkcionera iz javnog u privatni sektor da bivši javni funkcioneri zloupotrijebe svoje kontakte i funkcije posebno u slučajevima kada je novo zaposlenje u tijesnoj vezi sa njihovim prethodnim funkcijama. Sadašnjim Zakonom o sprečavanju sukoba interesa proširene su obaveze i ograničenja koja se odnose na javne funkcionere. Posebno se određuje trajanje obaveza i zakona i za period nakon prestanka javne funkcije i utvrđuje obaveza registracije svih naknada koje javni funkcioner ostvari. Specifičnost zakona je u tome da se on temelji na načelima koji predstavljaju pravne, ali i moralne standarde ponašanja. Međutim, ovaj zakon ima svoje nedostatke tako da je Komisija pokrenula postupak izmjena i dopuna Zakona o sprečavanju sukoba interesa 21. oktobra 2010. godine od Ministarstva unutrašnjih poslova i Javne uprave. U 2010. godini Komisija je prepoznala 16 zakona kojima je definisano postupanje u slučaju sukoba interesa. Obzirom da u strukturi broja javnih funkcionera lokalni funkcioneri čine 51% to je najviše primjenjivan Zakon o lokalnoj samoupravi koji je objavljen u Službenom listu Crne Gore 31. decembra 2009. godine pa je njegova primjena otpočela u januaru 2010. godine posebno kada je u pitanju nespojivost funkcija. Zakonom o sprečavanju sukoba interesa javni funkcioner je u obavezi da redovno dostavlja svoje imovno stanje na propisanom obrascu i tokom izvještajnog perioda javni funkcioneri bili su obavezni da imovno stanje i druge promjene evidentiraju na propisanom obrascu Izvještaja o prihodima i imovini. Ovaj period se upravo poklapao uz obavezu javnih funkcionera da dostave godišnji izvještaj o prihodima i imovini do kraja februara 2010. godine za prethodnu godinu. Na kraju 2010. godine od ukupnog broja javnih funkcionera 96,8% javnih funkcionera je dostavilo izvještaj o prihodima i imovini pri čemu su ovu obavezu ispunili skoro svi državni funkcioneri dok kod lokalnih javnih funkcionera 4,8% nije ispunilo ovu zakonsku obavezu. Osnovni razlog što lokalni javni funkcioneri nijesu dostavili svoje imovno stanje je činjenica da su polovinom 2010. godine u većini opština bili lokalni izbori. Protiv svih ovih javnih funkcionera Komisija je pokrenula postupke kod organa za prekršaje i donijela odluke da krše Zakon o sprečavanju sukoba interesa. Objavljivanjem podataka o imovini na sajtu Komisije poštuje se načelo javnosti i transparentnosti rada Komisije još od 2004. godine kada je po prvi put donijet Zakon o konfliktu interesa u Crnoj Gori i po prvi put obrazovana komisija kao nezavisno tijelo.


- 226 -

U izvještajnom periodu posebno mjesto je dato prijavljivanju i primanju poklona ujedno jedan od preporuka GREKO-a. U izmjenama i dopunama postojećeg zakona biće utvrđena nova ograničenja javnih funkcionera kada su u pitanju primanja poklona od iste osobe tokom jedne godine, kao i kaznene mjere za članove porodice ukoliko prime poklon, a isti ne prijave. Komisija je u 2010. godini je uputila 52 zahtjeva za razrešenje od čega 47 lokalnih funkcionera i pet državnih i to sudija vezano za dostavljanje izvještaja o prihodima i imovini. Ovaj izvještaj je dobar, sadržajan i bolji je u poređenju sa izvještajem iz 2009. godine i ja ću glasati za ovaj izvještaj. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Obrad Gojković. Nakon njega, kolega Emilo Labudović. Izvolite.

OBRAD GOJKOVIĆ: Hvala, potpredsjedniče. Poštovane kolege, predsjedniče komisije,Mislim da su stvari ovdje jasne i da ih ne treba komplikovati. Znači, ono što se treba priznati to je da predsjednik Komisije za sprečavanje komflikta interesa ima izuzetan smisao za politički ritam vlasti i vlast mora da mu oda priznanje za to jer ni u jednom segmentu nije ugrozio ni jednog funkcionera vlasti i ako mu je prvenstveni posao da kontroliše vlast i jedna od njegovih funkcija. Znači, očigledan je taj smisao za politički ritam, a o čemu govorim to ću kasnije razjasniti. Kada bih pravio asocijaciju na komisije prvo što mi je palo na pamet to je gatačko gluvo kolo. Znate, oni tamo stalno nešto trupkaju i dukatima zveče, ali muzike nema. Ja mislim, da se ni od ove komisije nećemo naslušati ni muzike ni rezultata. To očigledno traje godinama i ovdje se zamagljuje suština kako su rekli moji prethodnici. Ono što želim da kažem, mi smo prošli kroz jedan period apsolutno kontrolisanog bezakonja gdje su određeni ljudi bili u izvršnoj, zakonodavnoj vlasti pa i u privrednoj sferi uz apsolutnu kontrolu sudstva i tužilaštva. Taj period je srećom za nama i sada se nalazimo u jednom periodu kontrolisane dinamike političkih procesa. Šta to znači? Crna Gora usvaja demokratske standarde na način da se ne ugrozi ni jedan pojedinac iz vlasti niti ljudi bliski vlasti. Tu ova Komisija za komflikt interesa maestralno radi svoju ulogu zahvaljujući svome predsjedniku koji baš zbog onog osjećaja za politički ritam vlasti to radi onako kako vlasti odgovara. Ono što građanima Crne Gore treba da budi nadu to su, svakako, evropske integracije i rokovi koji se postavljaju. Ukoliko se vlast bude snalazila sa sledećim rokovima i u oblasti konflikta interesa kao što se snalazi sa predlogom izbornog zakona mislim da ne dolaze dobri dani i da će to donijeti dobro građanima Crne Gore. Jer očigledno kad se uslovite rokovima i određenim standardima vi tu ne funkcionišete najbolje. Ono što želim da kažem iz izvještaja to je ono 6% funkcionera više u Crnoj Gori, a 33% onih koje imenuje Vlada. Znači, Vlada izlazi iz svih statističkih prosjeka povećanja broja funkcionera. Šta to znači? Znači nešto što sam već ukazivao kod prethodnih zakona. Mi nemamo statističku projekciju prilikom usvajanja evropskih standarda koliko će to donijeti novih funkcionera i koliko nove administracije. Čim nema te statističke projekcije, nema ni transparentnosti procesa. I da kažem još nešto, Vlada ne poštuje preporuke


- 227 -

koje je sama postavljala zbog ekonomske krize budžeta u lokalnim samoupravama za smanjenje broja funkcionera i tako dalje. Znači, prilikom usvajanja evropskih standarda mi ćemo sve više i više gomilati administraciju i funkcionere, a ne znamo šta to na kraju znači, koji su to brojevi, koji su to troškovi. Ono što radi Komisija za komflikt interesa to je ono što se radi u borbi protiv kriminala. Love se sitne ribe i to se po malo pušta u medije marketingom, propagandom i tako dalje. Napadate odbornike i to vrlo često neutemeljeno, sitne funkcionere i tako dalje,ne idete tamo gdje je srž vašeg posla i tamo gdje su moguće najveće zloupotrebe, gdje se okreće najveći novac. Evo imamo situaciju ovdje u parlamentu, recimo iz neke tri sfere, mediji, vazdušni saobraćaj i državne kompanije. Mi smo imali i situaciju ovdje da je poslanik iz ovog parlamenta u upravnom odboru medija. Zašto se zakon o dekriminalizaciji i kleveti nije usvajao toliko dugo? Da li je to možda neki razlog konflikta interesa jer ako je neko u upravnom odboru državnog medija ne odgovara mu da se usvoji Zakon o dekriminalizaciji i kleveti. Nikad ni jedan novinar iz Pobjede nije optužen za klevetu, a svi ovi iz privatnih jesu. Da li neko postavlja to pitanje? Ako uzmemo drugu stvar Montenegro Airlains, aerodromi i tako dalje. Da postavimo pitanje da li u ovom parlamentu sjede članovi upravnih odbora? Da li je to razlog zašto se lou kost kompanije nijesu pustile u Crnu Goru? Niko se neće odreći svojih debelih naknada u upravnim odborima i dovesti lou kost kompaniju za razvoj turizma ako gubite svoje prinadležnosti. I treća stvar imamo nešto što je suprotno evropskim normama i standardima to je članstvo u upravnim odborimajavnih funkcionera kompanija koje su državno vlasništvo. To je apsolutno suprotno i antimonopolski zakonima i zaštiti konkurencije i tako dalje. Znači, imamo masu nekih stvari gdje ste vi mogli da preventivno djelujete i da ukažete na to i da spriječite te stvari i na neki način da date svoj doprinos. Međutim, vi to ne radite. Vi vrlo često dajete saopštenja koja vrve netačnostima i protiv odbornika, vrlo često im dajete i pogrešna tumačenja kao što je bilo skoro u Herceg Novom gdje ste tražili od jednog čovjeka da izađe iz upravnog odbora, a sad kad je izašao kažete da nije više u komfliktu interesa. Znači, apsolutno ja ne očekujem od ove komisije ništa, smatram da će ona nastaviti da radi ovako kao što je do sad radila, jedina nada građanima su evropske integracije, standardi i rokovi koje postavlja Evropska unija da bi se ovakve stvari suzbile. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Sledeći učesnik u raspravi kolega, Milorad Vuletić. Nakon njega kolega, Emilo Labudović. Izvolite.

MILORAD VULETIĆ: Zahvaljujem, gospodine predsjedavajući.Uvažene dame i gospodo poslanici, poštovani predlagači izvještaja, gospodine Lekoviću, uvaženi građani, Izvještaj o radu Komisije za sprečavanje sukoba interesa za 2010. godinu u cijelosti pruža realnu sliku stanja i rada ovog organa, ne samo za izvještajni period već u dobrom dijelu tabelarno i sistematski prikazuje uporedne pokazatelje pojedinih, rekao bih, najinteresantnijim segmenatima rada Komisije od njenog osnivanja 2004. do kraja 2010. godine. Po toj hronologiji nedvosmisleno se može konstatovati da rezultati rada Komisije


- 228 -

u izvještaju za 2010. godinu pokazuju i vidan napredak i uspješniji rad u odnosu na raniji period, posebno u oblasti rešavanja pitanja sukoba interesa. Kao što se u izvještaju posebno apostrofiraju svi podaci o imovnom stanju koji su dostavljeni komisiji objavljuje se na sajtu. Objavljivanjem podataka o imovini na sajtu Komisije poštuje se javnost i transparentnost rada Komisije i još od 2004. godine kada je po prvi put donijet Zakon o konfliktu interesa u Crnoj Gori i po prvi put organizovana Komisija kao nezavisno tijelo. Ovim se stvorila mogućnost da javnost bude upoznata sa radom, ponašanjem i imovinom javnih funkcionera i njima povezanim licima, te da mogu sva pravna i fizička lica, nevladine organizacije i drugi putem prijava pokrenuti postupak kod Komisije dokazujući da prikazano imovno stanje ili drugi podatak koji funkiconer iznosi nije tačan. Kod ovakog stanja stvari i činjenice da je na kraju 2010. godine od ukupnog broja javnih funkcionera njih 2. 892 - 96,8% je dostavilo izvještaj o prihodima i imovini pri čemu su svoju dužnost ispunili gotovo svi državni funcioneri dok 85 lokalnih funkcionera ili 4,8% nije ispunilo ovu zakonsku obavezu. Može se zaključiti da se i u ovom najznačajnijem radu Komisije uvodi potpuni red i disciplina što će svakako još više morati biti pojačano donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprečavanju sukoba interesa koji se na predlog Vlade nalazi u skupštinskoj proceduri i biće ovih dana predmet razmatranja i usvajanja na nekom od narednih skupštinskih zasijedanja. Izmjenama ovog zakona po preporukama Greko-a treba proširiti broj javnih funkcionera posebno u nekim kategorijama državnih službenika koji su izloženi rizicima korupcije. Na primjer: profesori, doktori, savjetnici, pomoćnici i starješine organa. Takođe se preporukama ukazuje na nespojivost vršenja izvršne i zakonodavne funkcije kako se ne bi dovodila u pitanje nadzorna uloga Parlamenta na državnom i lokalnom nivou. Posebna preporuka Evropske komisije odnosi se na lica koja su izabrana na izborima u smislu da ne mogu biti predsjednici ili članovi organa upravljanja i nadzornih organa, izvršni direktori i članovi menadžmenta. Ista predlaže proširenje nadležnosti i ovlašćenja kao i jačanje nadzorne uloge Komisije, posebno u dijelu provjere izvještaja o imovini koju dostavljaju funkcioneri. Budući da je pitanje dana kada će biti usvojene ove izmjene zakona imam pitanje za predsjednika komisije: Da li komisija raspolaže odgovarajućim kadrovskim potencijalom i potrebnim finansijskim sredstvima da vrši poslove iz proširene nadležnosti, a u ovom momentu prema aktom sistematizacije umjesto 12 ima zaposlenih svega 6 službenika, plus tri pripravnika. Iz izvještaja se takođe vidi da od programski utvrđenih finansijskih sredstava za prethodnu godinu na raspolaganju ste imali jedva pola, tačnije 226 hiljada, odnosno, kako to da ste nezavisna institucija, a da u dijelu finansija u cjelosti zavisite od Vlade. Pod tri, iz izvještaja se vidi visok procenat potvrđenih odluka na Upravnom i Vrhovnom sudu. Što je sa zahtjevima za pokretanje prekršajnih postupaka? Da li Komisija ima svog pravnog zastupnika koji prisustvuje ročištima prema nadležnim organima za pokretanje prekršaja u opštinama gdje se vode postupci i da li ste zadovoljni njihovim ishodima? Sve u svemu izlaganje završavam konstatacijom sa početka izlaganja da je izvještaj dobar i da ću ga podržati i predlažem da to urade i ostale kolege. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala vama. Sada Emilo Labudović, nakon njega kolega Zoran Gospić. Izvolilte.


- 229 -

EMILO LABUDOVIĆ: Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Koleginice, kolege i gospodine Lekoviću, Pročitao sam vaš izvještaj znajući unaprijed šta ću u njemu da nađem i ono što bih mogao među pozitivnim podacima koje sam tamo susreo da istaknem jeste činjenica da ste uspjeli da nas disciplinujete. Što mjerama javnog pritiska, što mjerama pritiska zakona uspjeli ste da, pogotovo nas republičke funkcionere dovedete k poznaniju prava i da nas natjerate da tu svoju imovinu i neimanje učinimo bjelodanim. Sve drugo je ostalo prilično skriveno iza brojnih statističkih podataka što me uvjerilo u ono što sam unaprijed očekivao, da tamo neću naći ni jedan podatak makar u formi čuđenja, kako su neki uspijevali da godinama prijavljuju imovinu koja nije srazmjerna mogućnosti da je steknu onime što su prijavili kao svoje lično primanje i primanje članova svoje porodice, a da pri tom ne izazovu nikakvu sumnju. Kao što sam očekivao i znao da neću naći ni jedan podatak o tome kako može javni funkcioner da digne kredit od pola miliona evra, što upućuje na činjenicu da ga ne može otplatiti da sva svoja primanja izdvaja za otplatu dok je živ, a ne dok je javni funkioner, a onda, godinu dana kasnije toga kredita nema i tako dalje. Bila bi duga i uzaludna priča kad bi se samo na to osvrnuo, zato ću se zadražati na nečemu što se zove temeljno poimanje sukoba interesa i ono što, na neki način čini gotovo i prepreku, i pri tom, vrlo nerado priznajem vast, na neki način i amnestira od pretjerane odgovornosti jer nije ona samo na vama, a to je što mi još uvijek nijesmo do kraja razriješili šta je sukob interesa. Činjenica da ste vi i na novi zakon, a rekli ste daće imati 37 članova, imali 21 primjedbu, koje su gotovo, kako ste rekli, stoprocentrno unesene u novo zakonsko rešenje govori da mi u ovoj oblasti još uvijek lutamo, a tome lutanju značajno doprinose i oni koji nas savjetuju spolja. Zahtijev da se među javnim funkcionerima i službenicima koji su sad obavezni da iznose svoju imovinu i, potencijalno, dovode u zonu sukoba interesa, nađu profesori ili ljekari, govori da se miješa pojam sukoba interesa i zloupotrebe službenog položaja. Takođe, činjenica da smo po ovom zakonu, a imam utisak da će to biti i po novom, obavezni da učinimo javnom svoju imovinu ponovo reafirmiše pitanje svih pitanja, a to je ustavnosti takve norme. Šta znači učiniti javnom imovinu? Kome je učiniti javnom? Da li je dovoljno da javni funkioner svoje imovinsko stanje podnese vama i Komisiji ili se to mora učiniti trostruko javnim? Prvo činjenicom da se nalazi na vašem sajtu koji je javno dostupan i kome treba i kome ne treba, potom kroz činjenicu da svako zainteresovan, od nevladine organizacije do pojedinca, po Zakonu o slobodnom pristupu informacija može doći do tog podatka i kroz treću činjenicu da se taj podatak, filovan različitim komentarima ove i one vrste, može, u nastavcima, objavljivati po dnevnoj štampi da bi se javnost seirila našim imanjem i našim neimanjem. Ozbiljno sumnjam da je to ustavno. Jedno je prijaviti imovinu onome kome treba da se prijavi, a drugo je učiniti je predmetom ispiranja usta po podgoričkim i crnogorskim budžacima i pijacama. Prema tome, gospodine Lekoviću, ono što treba prethodno da razlučimo jeste, da li ste vi komisija za sprečavanje i preventivno djelovanje da se neko nađe u sukobu interesa, pri čemu ne vidim kako bi …. ovih snaga, recimo, opozicioni poslanik mogao biti u tom sukobu, jer ne utičemo gotovo ni na šta, ili ste ono što bi svako od vas htio, ali za nekoga drugoga, komisija za ispitivanje porijekla imovine. Sve dokle se od vas traži i očekuje da vi budete ovo drugo vi nećete raditi ovo što je vaš prevashodni zadatak. Sve dok ne razlučimo šta je sukob interesa pogotovo sa stanovišta nekoga ko se zove poslanik,


- 230 -

jer smo mi ovdje eklatantni predstavnici interesa nečijih i političkih i ekonomskih i socijalnih i ne znam sve kakvih, i sve dokle se budu miješale babe i žabe, ja se izvinjavam na pežorativnom značenju ovog izraza, dok u istom loncu budu poslanici sa profesorima, doktorima i ne znam kakvim činovnicima, ovo će stalno izazivati polemike i stalno ćemo biti u nedoumici da li vi radite svoj posao kako treba ili ga ne radite. Ovo na žalost vama pruža i te kako značajan alibi da ne radite, bar po mom mišljenju, na najbolji način, ali ponovo ponavljam, moram biti pošten: nije sve ni u vama i nije sve ni do vas.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Gospić će uzeti riječ, nakon njega kolega Aleksandar Damjanović. Izvolite.

ZORAN GOSPIĆ: Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Kolege poslanici, poštovani građani, gospodine Lekoviću i gospodine Đokoviću, Na današnjoj sjednici imamo izvještaj o radu Komisje za sprečavanje sukoba interesa za 2010. godinu. Po mom mišljenju izvještaj je cjelovit, pregledan, ozbiljno urađen i sveobuhvatan. U ovom izvještaju data su i određena poređenja u odnosu na prethodne godine što je dobro, jer se na taj način mogu davati ocjene o radu i realizaciji pojedinih aktivnosti. Sam izvještaj sadrži organizaciju, rad i postupanje Komisije, nadležnosti i ovlašćenja Komisije, postupanje javnih funkcionera, izrečene mjere Komisije, programe koje je Komisija kandidovala domaćim i međunarodnim organizacijama. Na strani 6 ovog izvještaja konstatuje se da je broj službenika i namještenika u Komisiji nedovoljan i da se u narednom periodu moraju planirati veća sredstva za rad ove Komisije, kako bi u potpunosti realizovala planirane aktivnosti u skladu sa zakonom. Iz ovog se nameće zaključak da je nophodno povećati efikasnost i efektivnost rada, jer očigledno sa postojećim kadrovskim potencijalom to se teško može izvesti. Svi smo sigurno posjetili sajt Komisije i imamo različita mišljenja o njegovom kvalitetu. U samom izvještaju se konstatuje da u praktičnoj primjeni baze podataka i prenosa na sajt Komisije dolazi često do prezentovanja pojedinih podataka koje su za stručnu službu i samu Komisiju predstavljali ogroman problem. Korektno pojašnjenje zašto dolazi do tih problema samo je razlog više da se isti što hitnije otklanjaju. Neophodno je dodatno pojasniti zašto aplikacija sajta koja je razvijena ne zadovoljava potrebe Komisije i ima probleme kako se kaže u izvještaju- produkcijske prirode. Moram priznati da mi nije baš jasno šta to znači- problemi produkcijske prirode. Mislim da to Ministarstvo za informaciono društvo može značajno doprinijeti i dati svoju ekspertsku pomoć u tom dijelu. U 2010. godini Komisija je prepoznala 16 zakona kojima definisano postupanje u slučaju sukoba interesa kao i 10 etičkih kodeksa državnih službenika i namještenika, predstavnika i funkcionera u lokalnoj samoupravi kao i kodeks sudijske etike i kodeks tužioca, sudija i drugo. Činjenica je da je prethodnih nekoliko godina najviše nedoumica i ja bih rekao nejasnoća o konfliktu interesa bilo na lokalnom nivou od strane lokalnih funkcionera. Jasno je da nespojivost funkcija postoji u slučajevima kada je starješina organa lokalne samouprave i direktor javne službe ujedno i odbornik ili član organa upravljanja javnih preduzeća. Na žalost, ovakvo stanje u Pljevljima smo imali više od godinu dana, došli smo do situacije da pojedini odbornici nisu više u konfliktu interesa, dakle, posle godinu dana.


- 231 -

Smatram da se precizno mora znati ko je javni funkcioner, jer onda ne bi dolazilo do poteškoća i nepreciznosti da li su, na primjer, glavni inspektori, dekani fakulteta javni funkcioneri. Zbog toga ove dileme se moraju otkloniti u izmjenama i dopunama postojećeg Zakona o sprečavanju konflikta interesa. Uvažene kolege, stalno jačanje svijesti svih segmenata društva o .. društvenom fenomenu konflikta interesa, korupciji i organizovanom kriminalu i o potrebni njihovog efikasnog suzbijanja kao i istrajno podizanje kapaciteta države za uspješnost borbe u mnogo čemu će trasirati brži put i dinamiku Crne Gore prema evroatlantskim integracijama. Iz ovog izvještaja, a i prateći rad Komisije može se konstatovati da je Komisija dala značajan doprinos u sprovođenju inoviranog akcionog plana za borbu protiv organizovanog kriminala, sprovođenju mjere aktivnosti u dijelu ... puta za liberalizaciju viznog režima. Ubijeđen sam da će tako biti kada su u pitanju preporuke evropske komisije u dijelu sprečavanja sukoba interesa i ispunjavanja preostalih preporuka Evropske komisije radi bržeg ulaska Crne Gore u Evropsku uniju. U narednom periodu neophodno je sprovesti sve zacrtane aktivnosti, posebno jačati međunarodnu saradnju, prije svega, u region, a zatim u zemljama Evropske unije u cilju svestranog povezivanja razmjene iskustava i potpisivanja memoranduma o saradnji. Na samom kraju smatram da ovaj, veoma analitičan, izvještaj treba podržati uz preporuku za neophodnu koordinaciju i bolju dvosmjernu komunikaciju sa svim strukturama društva. Zahvaljujem se na pažnji.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala. Aleksandar Damjanović, nakon njega kolega Zarija Franović. Izvolite.

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ: Zahvaljuem, potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani, gospodo predstavnici Komisije za sprečavanje sukoba interesa, Ni šesti izvještaj Komisije, ni dvije različite komisije, ni dva zakona, evo na pomolu je i treći zakon, nijesu bili dovoljni da se ova priča, priča o volji da suštinski zaštitimo ili spriječimo sukob interesa u Crnoj Gori. Hoću da kažem da nam sve izmjene zakona i propisa, izmjene komisija neće mnogo pomoći ako ne izmijenimo sopstveno ponašanje. Očigledno je da toga i dalje u Crnoj Gori nema. U tom dijelu hoću da podijelim stav nekih kolega da bez obzira što ste vi najodgovorniji u formacijskom smislu kao institucija koja treba da sprečava sukob interesa niste jedini krivci zašto se stvari sporo odvijaju u Crnoj Gori. Ja ovdje imam i vašu analizu potrebe jačanja kapaciteta komisije koju ste napravili odmah nakon što je Komisija počela sa radom gdje se jasno vidi da od ovoga što ste vi napisali Vlada, a ni ovaj Parlament nisu mnogo ispošovali. Kako u dijelu budžetskih sredstava potrebnih za rad komisije, administrativnih kapaciteta, kadrovskih kapaciteta i onoga što je suštinski ostalo kao neizvršeno, a to su dvije mjere iz akcionog plana koje su ostale neurađene. Dakle, mjere osam i devet. Neko od kolega je rekao da ste dali ogroman doprinos u implementaciji akcionog plana, ja vam kažem da dvije ključne mjere, usklađivanje zakonskog okvira sa međunarodnim standardima i administrativni kapaciteti Komisije nisu te dvije mjere ispunjene, jer nije bilo volje ni u Vladi Crne Gore, vjerovatno i kod Parlamenta koji je donosio odluke o budžetu, pa i o budžetu za vašu Komisiju. Zato ne čude konstatacije koje su date u vašem izvještaju. Neki glavni inspek


- 232 -

tori sami tumače zakon i smatraju da nijesu javni funkcioneri uprkos tome što Komisija kaže. Zato ne čudi konstatacija na strani 13 gdje vi kažete da sankcije kod jednog broja javnih funkcionera nisu ostvarile cilj. Možda je samo trebalo navesti koji su to funkcioneri da ih ovdje javno prozovemo makar bili i poslanici ovog doma. Zato ne čudi konstatacija da je naplaćeno svega 23 000 evra prekršajnih kazni. Zato ne čude konstatacije na strani 39, da su omaškom zaboravljene sankcije u sadašnjem zakonu za neka djela i Komisija ne može da postupi po tom zakonu. I ne čudi konstatacija da nemate dovoljno službenika da prate prekršajne postupke koje vodi Komisja i ako je definitivno povećan broj potvrđenih odluka od stane Upravnoga suda što smatram dobrom tendencijom. Gospodine Lekoviću, ono što je suština i što sam vam rekao i na sjednici Odbora i to želim ovdje da ponovim u susret donošenja novog ili izmijenjenog Zakona o sprečavanju sukoba interesa. Manje je bitno ovdje, a bitno je da se razdvoje funkcije kolega i poslanika ovoga doma u odnosu na ono što imaju kao druge funkcije u privrednim društvima i tako dalje. Na kraju krajeva to kaže i Greko na strani 15 potkopavanje nadzorne uloge Skupštine i tako dalje. To je mnogo bitno. Međutim, ima jedna stvar koja je mnogo bitnija a to su ovlašćenja vaše Komisije i da li će novi zakon, odnosno izmjene Zakona vama dati ključna ovlašćenja, a to su sljedeća kolega Lekoviću - da uparite i evidentirate ono što su ključni i javni funkcioneri imali 2005. godine kada je vaša prvobitna Komisija počela sa radom i da to sada analiziramo 2011. godine. Dakle, šest godina nakon implementacije dva zakona, da uporedimo imovinu tada i sada, da vidimo koji su to legalni prihodi bili tih funkcionera i da sve ono imovine što ne odgovara legalnim prihodima dodatno oporezujemo. Dakle, stav SNP-a je da se u postupku izrade, odnosno donošenja novog zakona, mora naći odredba koja vama daje ovlašćenje da ispitujete i istražujete. Ponavljam, upariti imovinu najviših javnih funkcionera, koji oni imaju sa njihovim legalno stečenim prihodima, zaradama, vidjeti koja to imovina odgovara, imamo registar imovine, postoji registar nekretnina, idemo ka poreskom identifikacionom kartonu, da vidimo koja je to imovina pokrivena legalnim prihodima. Za svu imovinu, ima je dosta kolega Lekoviću, za koju nemaju podatke kolege javni funkcioneri, odakle im, dodatno je oporezivati. To je ono što SNP očekuje od novog zakona a ne isključivo da se fokusiramo na priču o tome kako će se dvadeset-trideset mjesta osloboditi u DPS-u državnih funkcija pa će 20 ili 30 građana dobiti neke nove funkcije zahvaljujući ovim izmjenama. Suštinski, imaćemo iste vaše žalbe iz ove analize, imaćemo iste konstatacije i zajedničke prve i druge evaluacije Grekoa. Imaćemo ono što se ponavlja iz izvještaja u izvještaj da vi nemate suštinsku moć, ako vam se ta moć ne da u ruke.Dakle, Komisija mora imati nadležnost da ispita porijeklo imovine javnih funkcionera pogotovo ono koje ne odgovara prihodima, platama. Mi znamo kolike su plate bile ovih pet godina. Dakle, ako je neko primio 60 plata sa po 1000 evra, sva imovina koja je preko 60.000 evra a koja nema pokriće u poklonu, donaciji i tako dalje, mora biti pod sumnjom.To je suština i novoga zakona i vašega rada, a ne to hoće li se 10 ili 20 funkcija dodatno osloboditi za neke nove građane. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Molim kolegu da uzme riječ, a nakon njega kolega Branko Radulović. Izvolite.


- 233 -

ZARIJA FRANOVIĆ: Hvala, gospodine predsjedavajući. Uvažene kolege, poštovani predsjedniče Komisije, Kao što smo i ranije čuli od prethodnih govornika imamo Zakon iz 2004. godine, izmjene 2005. godine i novi Zakon i promjena imena 2009. godine sa određenim izmjenama koje je trpio taj Zakon, shodno članu 47 podnosite izvještaj Parlamentu i smatram da je dobar, kvalitetan, transparentan i analitičan i nije gori od ostalih koji smo ovdje imali ovih dana i nijesu bolji od ovoga, a nijesu ni bolji ni ovi naredni koji će nam doći narednih dana, koliko god kritikovali ili hvalili. Ono što je interesantno i što posebno zavređuje pažnju to je član 21, taj imovinski karton i podnošenje izvještaja što je svakako veoma značajno, jer se radi o jednom veoma značajnom antikorupcijskom zakonu,kako su rekle kolege, povezan ne samo sa 16 zakona, nego da čitavim setom antikorupcijskih zakona, prepoznajem ih kroz te finansijske zakone.Takođe, vrlo je značajna i današnja priča i prethodnih dana i budućih dana, a to je priča oko člana 9 - konflikta interesa. Kolege koje rade već ovdje u ovom parlamentu ili su poslanici i predstavnici naroda da nauče bar ko obavlja koju funkciju, kako se zove jer ako ne pročitaju izvještaj ne znaju šta im kolege čine ovdje u parlamentu, a onda komentarišemo da li statiramo u Parlamentu ili ne, to je vrlo značajno. Ili, da li statiramo ili stažiramo ili kako bih ga već nazvao tamo gdje radimo. Pa malo i da se promijenimo za mjesta i da snosimo za to, naravno, i odgovornost i da polažemo, naravno, rezultate građanima, kako radimo, šta radimo i tako dalje i tako dalje. Tu sam ja jedan od tih, predsjednik odbora direktora, pa da vidimo kako se radi posao, kako se štiti državna imovina, a cijelo to vrijeme potenciram to u svim zakonima i u svim izvještajima. Inače, zagovaram prije svega da vi imate jednu dobru i bolju logistiku od strane Ministarstva za informaciono društvo, to je jedan od prioriteta. Često se pojedine informacije pogrešno tumače, slažem se sa pojedinim kolegama, ili nešto što je primljeno za šest mjeseci, mi tamo zapišemo da smo to primili za godinu dana i onda to pomnožimo puta 12 mjeseci i tako dalje. Ono što ćete svakako imati podršku u ovom vašem izvještaju od strane poslanika Demokratske partije socijalista je na javnosti i transparetnosti, imaćete podršku i kada govorite vezano za izmjene, preporuke Grekoa i tako dalje, puna podrška izmjenama i novome zakonu od strane poslanika Demokratske partije socijalista i neće biti prepreka kako se komentariše često čak i od ovih ljudi koji ovdje rade poslanički posao da li će biti prepreka, da li ćemo se odreći primanja i tako dalje. Samo neka ih dobro prekontrolišu i neka pričaju istinu i neka pišu istinu. Preporuke Grekoa svakako, što je uslov vladavine prava, korupcija , kriminal i tako dalje i tako dalje. Svakako da je to jedan od prioriteta jer svi, mislim da nema poslanika ili čitave crnogorske javnosti da ne postoji konsenzus za ulazak u Evropsku uniju. To je svakako jedan od prioriteta. Pomenuo sam vezu 16 zakona, ne samo 16 zakona nego ih ima mnogo više. Pitanje etičkih kodeksa, a tu vezujem i kodeks korparativnog upravljanja u kompanijama i koje su to firme usvojile u Crnoj Gori, samo ih postoje tri. Kodeks korporativnog upravljanja koje mjeri Svjetska banka za mene je veoma meritorno i veoma značajno i precizno, pa i neka to pogledaju. Mislim da ovaj zakon ne mora da bude idealan. Ne gledam to i ne smatram da su idealni zakoni promijenili svijest kod funkcionera u Crnoj Gori. Danas imate mnogo manje problema kada se podnose izvještaji i vama raditi i lakše kada su u pitanju izvještaji i potpuno prepoznajemo ulogu i funkciju Komisije. Ono što je prioritet i što treba da se zalažemo ne samo za ostale potrošačke jedinice, nego i za ovu


- 234 -

veoma značajnu potrošačku jedinicu, to je finansijska nezavisnost, ili autonomnost, ili obezbjeđienje dodatnih finansijskih sredstava, zapošljavanje i jačanje administrativnih kapaciteta Komisije. Kada pričamo o administrativnim kapacitetima ne možemo nekoga potencirati, a nekoga stavljati po strani, nego nam i to mora biti svakako jedan od prioriteta, stavljati sve u istu ravan i jačati kapacitete i dolaziti do još boljih i kvalitetnih rezultata. Smatram da se došlo do boljih i kvalitetnih rezultata na osnovu ovog vašeg izvještaja i izvještaj će imati punu podršku, kao što sam rekao. Oko članstva u upravnim odborima potpuno mi je jasna ta tema.Tu nemam baš nikakvih dilema i kada su me i mediji kontaktirati, kako da ne - puna podrška ovome zakonu. Šta ću uraditi to ću, naravno, odlučiti ja i moja partija đe treba da radim, ali treba raditi i ne statirati, niti u parlamentu niti tamo gdje radimo. To je jedan od prioriteta. Trebamo da svi razmišljamo da kada stavljamo svoj potpis da snosimo odgovornost, kada glasamo ovdje, pritiskamo ovaj taster da mi snosimo odgovornost. Dakle, donosimo teške ili lagane odluke, donosimo popularne ili ne popularne odluke. Vjerovatno će se desiti da i pogriješimo, ali to je dio posla onih koji snose odgovornost prema građanima, koji glasaju i koji pobjedjuju na izbore i vladaju Crnom Gorom. Tako će biti i u buduće. Hvala.

PREDŚJEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Branko Radulović ima riječ, a zatim Maida Bešlić. Izvolite.

BRANKO RADULOVIĆ: Neću biti prepametan ukoliko konstatujem da nepotizam i klijentelizam su osnovna obilježja DPS-SDP vlasti. Neću biti prepametan i neću otkriti toplu vodu ukoliko kažem da je Crna Gora podijeljena na atare koji se kontrolišu od pojedinih interesnih struktura a koje čine partijske , rodbinske, kumovske veze. Danas u Crnoj Gori faktički nema ni jedne značajne institucije koja nije kontrolisana od pojedinih interesnih struktura. Čak i one institucije koje slove i koje moraju da slove kao samostalne i nezavisne i čija osnovna djelatnost je nešto što znači pamet. Takav je na žalost i moj univerzitet. Uvijek je na račun javnog ono što znači privatni interes ovih struktura, kao posljedice toga imamo devastaciju Crne Gore i to u onome što znači etika i onome što znači njeni ekonomski i socijalni resursi. Ispada, građani Crne Gore, da sva pamet stoji u ovim strukturama, kao da nema i drugih struktura, kao da nema i drugih ljudi koji mogu štititi, kroz profesionalni odnos, taj javni interes u Crnoj Gori. Bezbroj slučajeva koji ukazuju na konflikt interesa, na nešto što znači niska korupcija, nešto što znači visoka korupcija, nešto što znači organizovani kriminal. Moram da kažem da takvih drastičnih primjera ima danas puno po Crnoj Gori. Moram da kažem da je neshvatljivo da, na primjer, porodica Đukanović, imajući u vidu njihovo imovinsko stanje devedesetih godina i imovinsko stanje danas, i njihovih kumova i prijatelja, je nešto što je jednostavno jedan od drastičnih primjera konflikta interesa. U ovakvoj kontrolisanoj, zatočenoj državi u kojoj postoje strukture koje na jedan parazitski način, kroz jednu hobotnicu faktički prelivaju društveno bogatstvo, javno bogatstvo, privatno bogatstvo, što očekivati bez da Zakon o konfliktu interesa bude invalidan i da njen predsjednik komisije bude na određen način kontrolisan. Zato, ovakvoj snazi, ovakvim odnosima političkih snaga, ovakvoj jednoj zatočenoj državi, treba uistinu


- 235 -

imati jake političke volje da se to primijeni. Da bi se to promijenilo treba zakon promijeniti, mora on uistinu biti ono što ste vi, to ću pohvaliti, istakli, a to su osnovne odrednice Greko-a i u nadležnosti, i u onoga ko su sve klijenti, i u transparentnosti i preventivi, a posebno u onom što znači kaznena politika. To je ono što mora da se primijeni. Imovinski karton svuđe u svijetu, pa i kod nas, mora da bude svetinja. Mora tačno da se zna kada dođeš na javnu funkciju sa koliko para i sa kakvim imetkom si došao i mora se tačno znati kada odlaziš sa javne funkcije s koliko para odlaziš. Ukoliko si to stekao na krimogen način, to ti se oduzima u potpunosti i ideš da krivično odgovaraš, a ukoliko za to nijesi platio porez tada, kroz Zakon o ekstra profitu, to ide, u drugim državama, i do 20%. To je prva stvar. Druga stvar koja je sadržana u programu Pokreta za promjene, kao što je sadržana i u prethodnom sazivu, i u ovom sazivu, je da su poslanici Pokreta za promjene inicirali izmjenu i dopunu Zakona o konfliktu interesa - Komisija i njena nadležnost mora biti sasvim drugačija nego što je danas. Ja, gospodine Lekoviću, moram da kažem da ste Vi čovjek sa određenim hipotekama i da sa takvim hipotekama koje imate od 90. godine, kada ste sami sebi davali novac, ne možete da budete predsjednik Komisije za preispitivanje i kontrolu onoga što znači konflikt interesa i ono što znači imovinski karton. Ona mora biti pod nadležnošću Skupštine Crne Gore, u njoj moraju participirati i poslanici vlasti i opozicije. Njen predsjednik mora biti iz opozicije. To je demokratska tekovina. Znači, građani Crne Gore nijesam otkrio toplu vodu, sami znate sve što pričam i u svojim preduzećima, javnim ustanovama, u bolnici, na fakultetu, gdje god hoćete, potvrda je ovih mojih riječi.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Sada će koleginica uzeti riječ, nakon nje kolega Andrija Mandić.

MAIDA BEŠLIĆ: Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Gospodine Đokoviću, pred nama je Izvještaj Komisije za sprečavanje sukoba interesa za 2010. Godinu, Izvještaj koji ima za cilj da se Skupština i šira javnost upoznaju sa radom ove Komisije, a istovremeno da se ukaže na pojave i probleme koji se odnose na ponašanje javnih funkcionera u vršenju funkcije sukoba interesa. Radi se o jednom sveobuhvatnom izvještaju koji je pregledan, izuzetno dobro koncipiran, tako da se podaci za izvještajni period mogu upoređivati sa onim iz prethodnih godina. U suštini ovaj izvještaj predstavlja jedan značajan doprinos u sagledavanju ovog veoma značajnog pitanja. On je ne samo prihvatljiv, nego i značajan, pa ću ga i iz tog razloga podržati. U svom izlaganju osvrnuću se na segmente ovog izvještaja izuzev onih koji predstavljaju podatke koji su svima nama poznati, a odnose se na organizaciju, nadležnost i ovlašćenja Komisije. Ono što je moje zapažanje u vezi sa ovim izvještajem, a što iz Izvještaja može da se izvede kao opšti zaključak, jeste činjenica koju moramo da imamo u vidu kada razmatramo ovaj izvještaj, a to je da je konflikt interesa nova materija u Crnoj Gori za razliku od razvijenih evropskih država gdje se ova oblast prati decenijama sa bogatim iskustvom. U Crnoj Gori je tek krajem 2004. godine donešen prvi zakon iz ove


- 236 -

oblasti, to je kratak period da se naglo prihvate promjene ponašanja javnih funkcionera , da se promijeni savjest javnih funkcionera, da shvatimo da obavljajući javnu funkciju štitimo državni, odnosno javni interes. Smatram da za ovih šest godina, svi skupa, kako Komisija tako i mi poslanici, bogatiji smo za iskustvo koje smo prošli i da smo uočili nedostatke koje ima postojeća zakonska regulativa. Oni su, po mom mišljenju, na pravi način uočeni i od strane podnosioca ovog izvještaja. Izmjene se, kako se to vidi, odnose na proširenje broja javnih funkcionera i preciziranje pozicija, neka preciziranja oko kaznenih odredbi, jačanje nezavisnosti Komisije i njene nadležnosti, proširenje ovlašćenja komisije i jačanje njene nadzorne uloge posebno u dijelu provjere podataka. U predlozima izmjena se vodilo računa o preporukama Greko-a , preporukama Evropske komisije , Savjeta Evrope, Konvencije Ujedinjenih nacija protiv korupcije i tako dalje. Želim pomenuti preporuke Evropske komisije kada se odnose na lica koja su izabrana neposredno na izborima u smislu da ne mogu biti predsjednici ili članovi organa upravljanja i izvršni direktori privrednih kolektiva. Dalje, u Izvještaju Komisija je prepoznala i nabrojala 16 zakona kojim je definisano postupanje u skladu sa sukobima interesa. Komisija je već dala predloge za izmjene od nekih tih zakona i svakako očekujemo da će i ove nove izmjene koje je utvrdila Vlada države Crne Gore da će otkloniti određene nejasnoće kada je u pitanju normativni dio ove materije. U pogledu prezentiranih podataka o imovini javnih funkcionera i izrečenim mjerama smatram da su sveobuhvatni i pregledno predstavljeni. Mislim da je jako dobro što Komisija kroz svoje programe vrši edukaciju, prije svega, i javnih funkcionera i članova Komisije i službe Komisije i da će na taj način omogućiti i doprinijeti da se ova materija pravilno prezentira široj javnosti. Iz naprijed izloženog podržaću ovaj izvještaj kao poslanica ovog parlamenta. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala. Kolega Mandić je odustao od učešća u raspravi i posljednji učesnik u ovoj raspravi po ovoj tački dnevnog reda koleginica Hidajeta Bajramspahić. Izvolite.

HIDAJETA BAJRAMSPAHIĆ: Poštovane kolege, U Izvještaju Komisije detaljno se opisuje koje su nadležnosti Komisije, koje su procedure i sa kakvim kapacitetima i u kojim uslovima radite. Takođe se daje informacija o preduzetim aktivnostima, rezultatima tih aktivnosti, saradnji, inicijativama koje je Komisija ostvarila u izvještajnom periodu. U Izvještaju se jasno primjećuje nedostatak institucionalne moći da Komisija svoj posao obavlja na još kvalitetniji način, što je prepoznato u Izvještaju Evropske komisije koja je preporučila proširenje nadležnosti i ovlašćenja, te jačanje nadzorne uloge Komisije, posebno u dijelu ovlašćenja za provjeru izvještaja o imovini koju dostavljaju javni funkcioneri i sankcija. Posebna preporuka Evropske komisije odnosi se na lica koja su izabrana neposredno na izborima u smislu da ne mogu biti predsjednici ni članovi organa upravljanja i nadzornih organa, izvršni direktori i članovi menadžmenta. U izvještajnom periodu postoje određeni pomaci tako da je od ukupnog broja javnih funkcionera, imovno stanje za sebe i svoju porodicu dostavilo 86,8% što je znatno bolji podatak, nego prošle godine kada je taj procenat iznosio 79,3%. Od državnih funk


- 237 -

cionera kojih je bilo znatno više nego lani, 7,2% nije ispoštovalo ovu zakonsku obavezu, a od lokalnih javnih funkcionera 17% što je znatno manje nego prošle godine. U protekloj godini bilo je znatno manje javnih funkcionera nego lani koji su se nalazili u više upravnih odbora ili pak u upravnim odborima privatnih, privrednih društava gdje je članstvo zabranjeno. Za razliku od 2009.godine kada ih je bilo 34 u 2010.godini bilo je svega 14 javnih fukcionera koji su nakon upozorenja i odluka Komisije napustili sporno članstvo u ovim odborima. U 2010.godini, bilo je daleko više slučajeva nego prethodne godine koje je Komisija riješila donoseći odluke za ove javne funkcionere da krše zakon kao i podnoseći zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka kod nadležnog suda za prekršaje. Na dan 1.maj 2011.godine i dalje je bilo javnih funkcionera koji vrše dvije nespojive funkcije, ukupno osam, od kojih su po zahtjevu Komisije trojica napustili jednu od funkcija, a za preostalih pet su donijete odluke da krše zakon. Ukupno je bilo 50 javnih funkcionera koji su vršili dvije nespojive funkcije kao, na primjer, odbornik i direktor javne ustanove ili potpredsjednik opštine koji je ujedno i predsjednik borda direktora privrednog društva koje je osnovala opština i slično. Komisija je nailaizila i na određene poteškoće u primjeni ove norme, obzirom da pojedini javni funkcioneri, na primjer u Opštini Herceg Novi i Pljevlja i drugi, ne žele ispoštovati konačnu odluku zbog čega često mora da odlučuje Upravni sud Crne Gore. Zakonom o sprečavanju sukoba interesa propisano je da javni funkcioner koji je vlasnik ili osnivač javnog preduzeća drugog privrednog društva, ustanove ili drugog pravnog lica je dužan da u roku od 15 dana od dana izbora na javnu funkciju prenese svoja upravljačka prava na drugo pravno ili fizičko lice koje sa njim nije povezano lice. Međutim, vrlo malo javnih funkcionera ispošuje ovu obavezu na početku prihvatanja javne funkcije zbog čega Komisija uglavnom protiv svih javnih funkcionera vodi postupke i donosi odluke. U 2010.godini Komisija je imala isti broj slučajeva kao i 2009.godine, donijela je 32 odluke za javne funkcionere koji krše zakon po ovom osnovu. Nedostatke je otklonilo 31 dok je jedan javni funkcioner to uradio početkom 2011.godine i protiv ovih javnih funkcionera, protiv ovog javnog funkcionera pokrenut je postupak kod nadležnog suda za prekršaje. U 2010.godini Komisija je donijela 787 odluka što je za 8% više nego godinu dana ranije i najviše od postojanja ove Komisije. U Izvještaju Komisije se navode zabrinjavajući podaci da čak 81% ukupnog broja odluka za javne funkcionere krši zakon po različitim osnovama. 18% su otklonili nedostatke po prvostepenoj odluci, a svega 1% javnih funkcionera nije kršio zakon. Mogla bih navesti još niz podataka, ali pošto ističe vrijeme, samo ću navesti da će Socijaldemokratska partija podržati ovaj Izvještaj. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala vama. Zaključujem raspravu povodom ove tačke dnevnog reda. Pitam predlagača da li želi da iskoristi pravo na završnu riječ? Želi. Riječ ima gospodin Leković, pet minuta. Izvolite.

SLOBODAN LEKOVIĆ: Hvala. Dame i gospodo poslanici, Htio sam da odgovorim na par pitanja, da se uklopim u ovaj termin, a za one koje ne budem odgovorio kao i prošli put stavljamo se u obavezi i odgovorićemo u pisanoj formi svakom poslaniku koji je postavio danas pitanje. Dvije, tri stvari osnovne samo da kažem.


- 238 -

Bilo je ovdje dosta pitanja, komentara, diskusije vezano za neke tehničke probleme, materijalno finansijske i kadrovske. Ja se nadam sa izmjenama i dopunama ovog postojećeg zakona da će se povećati i ovlašćenja Komisije. Biće tih promjena još dosta kao što je to slučaj sa Hrvatskom sa kojim imamo potpisan memorandum o saradnji, ali, nadam se, za nerednu godinu da će ovih problema biti manje, ovih tehničkih. Što se tiče baze podataka i tu se slažemo. Drago mi je da je i gospodin potpredsjednik ovdje, ali od Ministarstva za informaciono društvo imamo punu podršku i već smo projekat zajednički uradili da ovih problema ne bude. NIjesu oni tako alarmantni, kao što se ovdje kaže, pogrešni podaci. To je par slučajeva bilo gdje se Komisija zbog tehničkih stvari uvijek preko javnosti i medija i preko našeg saopštenja izvinila. Prema tome, da se niko ne pravda u tom dijelu. Drugo, nijesmo mi Komisija za ispitivanje porijekla imovine, valjda smo to jednom rasčistili. Nedavno smo primili eksperte iz Ujedinjenog kraljevstva koji rade zakon o nezakonitom bogaćenju i gdje će, bar tako kažu, jedno krivično djelo biti i ovo ako dobro se ne bude pisalo u ovom Izvještaju i imovinsko stanje dobro prezentiralo. Prema tome, da sačekamo i to pa ćemo vidjeti, to je dakle, novi zakon. Ovo je Komisija za sprečavanje sukoba interesa. Treće, javnost podataka preporuka jednog dijela Evropske komisije, a već smo primili te eksperte, je da možda naredne godine ni jedan podatak se više neće objaviti u skladu sa zakonom o zaštiti podataka o ličnosti. Ali, da sačekamo i to.Sada je rečeno da mora evo i Hrvatska, koja je vidjeli ste ispred nas, to objavljuje i to su potvrdili u novom zakonu. Srbija je tek počela prije dvije godine mi to od 2004. radimo. Ne kažem da trebamo sve, ali evo vidjećemo šta će biti dalje. Nijesmo mi statistička firma, postoji Monstat, ko to malo bolje pogleda i pročita ovaj izvještaj vidjeće da je ogromno napredovao 2004. godine, kada ste vi ovdje formirali Komisiju i donijeli prvi put Zakon o utvrđivanju konflikta interesa, bez materijalno-tehničkih i finansijskih usluga. Pogledajte, 641 odluka je donijeta prošle godine. Neko je rekao nema iz vlasti 90% funkcionera i državnih i lokalnih koji su na vlasti. Ako nekoga interesuje i te podatke ćemo dati. Međutim, ocjena bi bila bolja Evropske komisije jer ovdje imamo dva primjera, dva poslanika uvažena koji dosta to kritikuje itd. Dobro bi bilo ova dva preduzeća, jedno ovdje jedno u Beograd evo deset puta pišemo da se prenese pravo upravljanja drugo nepovezano lice kao što su to uradili i svi ostali funkcioneri. Isto tako, ako na lokalne funkcionere najviše donosimo odluka itd. evo kolega jedan takođe, koji je govorio do sad, je ujedno i direktor jednog javnog preduzeća i ujedno i predsjednik Upravnog odbora javnog preduzeće. Prema tome, ali hoću da kažem kada bismo mi rješavali sami ove probleme i svi pojedinačno i mi smo funkcioneri, javni funkcioneri, kao što ste i vi. Moramo poštovati zakon, ovaj sada novi zakon što se priprema, odnosno izmjene i dopune, biće daleko rigorozniji, naravno, ako vi to prihvatite tako, neće moći ovaj poslanik da ima i ove dvije druge funkcije moraće iz obije da izađe. Prema tome, ovaj zakon biće daleko rigorozniji, ali ne u potpunosti kako se treba očekivati i u narednom periodu. Prema tome, nama je drago iz Komisije da smo čuli ovdje i dobre diskusije, i dobre predloge, i dobre sugestije. Hvala na tim sugestijama, mi ćemo nastojati odgovoriti kolegama u pisanoj formi. Nastojaćemo vezano za popunjavanje administrativnih kapaciteta što je kazala i Evropska komisija da se to uradi naredne godine i da uznapreduje ovaj rad kako mnoge evropske institucije i međunarodne organizacije kažu da ide uzlaznim trendom. Naredne godine ćemo vidjeti kada budete prihvatali, razmatrali ovaj izvještaj hoće li biti pomaka unaprijed. Hvala.


- 239 -

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Završili smo pretres ove tačke dnevnog reda. O Izvještaju ćemo se izjasniti naknadno. Zahvaljujem gospodi Lekoviću i Đokoviću na učešću u našem radu. Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda - Predlog zakona o digitalnoj radio-difuziji. Radićemo još nekih dvadeset i pet minuta do 17.00 h. Ovlašćeni predstavnici Vlade kada je u pitanju Zakon o digitalnoj radio-difuziji su potpredsjednik Vlade i ministar za informaciono društvo Vujica Lazović i Sandra Veličković, sekretar Ministarstva. Otvaram pretres i prvo pitam predstavnika Vlade želi li dopunsko obrazloženje? Želi. Riječ ima potpredsjednik Lazović. Izvolite.

VUJICA LAZOVIĆ: Uvaženi potpredsjedniče Šturanoviću, dame i gospodo poslanici, Dozvolite mi da samo u par rečenica saopštim zašto je bitno da se u ovom parlamentu usvoji ovaj zakon i šta čini njegovu suštinu, te šta je Vladu motivisalo da predloži razmatranje ovog zakona po skraćenom postupku. U cilju ispunjavanja obaveza Crne Gore i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a polazeći od činjenice da Zakon o elektronskim komunikacijama nije u dovoljnoj mjeri prepoznat trend prelaska sa analognih na digitalne radio-difuzne sisteme, naročito u pitanju distigcije pravnih subjekata koji su učesnici u ovom procesu i procedurama, na predlog Ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije Vlada Crne Gore razmotrila je i utvrdila Predlog zakona o digitalnoj radio-difuziji. Predlog zakona sistematizovan je u šest poglavlja i dvadeset članova, a istim se uređuje način i uslovi za digitalnu zemaljsku radio-difuziju postupak prelaska sa analogne na digitalni radio-difuzni sistem. Predlog zakona usklađen je sa regulatornim okvirima Evropske unije, a razlozi za donošenje zakona su, između ostalog, namjera da se obezbijedi ubrzan razvoj elektronskih komunikacionih mreža i usluga, uslovi za zdravu konkurenciju na tržištu da se poveća ekonomičnost i vođenje novih tehnologija i usluga u ovom sektoru, primjena međunarodnih standarda i principa, a naročito efikasnije korišćenje radiofrekvencijskog spektra kao ograničenog privrednog resursa. Planiranje mreže za digitalnu zemaljsku radiodifuziju vrši se u skladu sa planom raspodjele radiofrekvencija koji propisuje tehničke uslove i način korišćenja pojedinačnih radio-frekvencija i geografskih područja. Ovaj plan donosi Agencija za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost, a isti mora biti u skladu sa planom namjene radiofrekvencijskog spektra. Prijedlog zakona utvrđuje i obaveze finansiranja izgradnje prve predajničke mreže i finansiranja troškova električne energije u prelaznom periodu. Projekat se finansira iz IPA sredstava i iz budžeta Crne Gore. Krajnji rok za prelazak na digitalnu radio-difuziju određen je za 31. decembar 2012. godine, što je u skladu sa preporukama Evropske komisije za prelazak sa analogne na digitalnu radio-difuziju iz 2005. godine. Vlada Crne Gore je predložila razmatranje zakona po skraćenom postupku zbog neophodnosti da se postupak prelaska sa analogne na digitalnu zemaljsku radio-difuziju normira zbog relativno kratkog roka koji je ostavljen za ovaj proces, kao i zbog činjenice da je donošenje ovog zakona bitan imput za Evropsku komisiju za nastavak aktivnosti na kofinansiranju projekta. Zahvaljujem.


- 240 -

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Počinjemo sa raspravom. Pozivam kolegu Zorana Gospića da uzme riječ, a nakon njega kolega Aleksandar Damjanović. Izvolite.

ZORAN GOSPIĆ: Hvala, potpredsjedniče. Kolege poslanici, uvaženi potpredsjedniče Vlade, Pred nama je Zakon o digitalnoj radio-difuziji koji je od izuzetnog značaja, ali i oblast koju mogu komentarisati, prije svega, stručnjaci koji su u ovoj oblasti. Očigledno je da se radi o zakonu koji je naslonjen na regulativni okvir Evropske unije koji nalaže da se sve elektronske komunikacione usluge i servisi, bez obzira koju vrstu signala prenose uvežu u jedinstven regulatorni prostor. Ovim zakonom će se obezbijediti ekonomičnost uvođenjem novih tehnologija i usluga u ovom sektoru, obezbijediće se efikasno i racionalno korišćenje radiofrekvencija kao ograničenih resursa, omogućiće se primjena međunarodnih standarda i principa. Ono što je posebno važno, doći će do usklađivanja međunarodnih planova raspodjele frekvencija o koordinaciji korišćenja frekvencija sa susjednim zemljama, odnosno međunarodnim organizacijama. Uvažene kolege, od izuzetnog značaja je prelazak sa analognih na digitalne zemaljske radio-difuzne sisteme. Između ostalog, treba podsjetiti da je razvoj digitalnih radio-difuznih sistema dodatno ubrzao digitalnu konvergenciju mreža i servisa. To za posljedicu ima prestanak stroge granice između tradicionalnih telekomunikacionih i radio-difuznih servisa. Uvođenjem digitalnih sistema jedna frekvencija, odnosno kanal može se koristiti za emitovanje većeg broja programa, zavisno od selekcije konkretnih parametara sistema i promjenljivog standarda kodiranja. Ono što je jako važno je da će se uvođenjem digitalnih sistema znatno povećati efikasnost i efektivnost korišćenja spektra frekvencija i dodatno će se povećati mogućnost implementacije jednofrekvencijskih mreža. U istom frekvencijskom kanalu zajedno sa radijskim i televizijskim programima mogu se emitovati i drugi sadržaji, što nije bio slučaj u analognoj tehnici emitovanja signala. Ovim zakonom omogućiće se otvoren i ravnopravan pristup elektronskim komunikacionim mrežama za emitovanje radijskih i televizijskih programa i drugih inovativnih usluga. Obezbijediće se uslovi za zdravu tržišnu konkurenciju i puni rast i razvoj elektronskih komunikacionih mreža i usluga. Ako mi vrijeme dozvoli, prokomentarisaću tri člana ovog zakona. To su članovi pet, devet i sedamnaest. Između ostalog, članom 5 ovog zakona utvrđuje se da operater multipleksa pruža javne elektronske komunikacione usluge na osnovu registracije u skladu sa odredbama zakona koji uređuje oblast elektronskih komunikacija. Distribucija radijskih i televizijskih programa vrši se na osnovu odobrenja regulatornog tijela za oblast elektronskih medija, u skladu sa postupkom propisanim zakonom koji uređuje ova oblast. Moje pitanje glasi: ,,Da li su precizno razdvojene nadležnosti regulatornih tijela, ili tu ima određenih preklapanja, što može dovesti do određenih zabuna? Da li ova digitalizacija ima i određene socijalne implikacije za stanovništvo”? Kada je u pitanju član 9, interesantno je da emitovanje signala lokalnih radio-difuznih servisa na teritoriji opština bez procedura i javnog konkursa dodjeljuje se pristup multipleksu mreže sa lokalnim pokrivanjem. Smatram da je ovo dobro rješenje i da će biti od posebnog značaja za lokalne radio-difuzne servise. Imam određenu dilemu da li je to novi multipleks ili je onaj koji se koristi na nacionalnom nivou? Zbog kapaciteta prvog multipleksa javni radio-difuzni servisi, ovim članom je utvrđeno da će se


- 241 -

preostali dio kapaciteta koristiti za komercijalne elektronske medije koji će ovo pravo steći na osnovu javnog konkursa. Član 17 se odnosi na prvu mrežu. Kaže se da je Radio-difuzni centar dužan da najkasnije od 1. juna 2012. godine podsredstvom prve mreže obezbijedi pokrivenost 85% stanovništva. Ovo je preambiciozan program za realizaciju, jer realizacija još nije ni počela. S obzirom da ulazimo u zimski period, mislim da je teško ostvariti ove rokove. Treba imati u vidu da se najveći dio objekata nalazi na nadmorskoj visini preko 1000 metara, tako da je to teško realizovati u ovim zadatim rokovima. Na samom kraju, važno je istaći da će uvođenjem digitalnih zemaljskih radio-difuznih sistema stvoriti uslove za znatno poboljšanje kvaliteta televizijske slike, uvođenje interaktivnih usluga, mogućnost mobilnog prijema signala podsredstvom ručnog prijemnika, kao i druge prednosti za sve učesnike u ovom procesu. Posebna je važna puna usaglašenost sa evropskim zakonodavstvom i potvrđenim međunarodnim konvencijama. Zbog toga predlažem da podržimo ovaj zakon jer realno predstavlja ogroman iskorak u ovoj oblasti. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala. Kolega Damjanović ima riječ, a nakon njega kolega Fefkija Murić. Izvolite.

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ: Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovani potpredsjedniče Vlade, pomoćniče ministra, Iako je moj prethodni kolega rekao da o ovome, prije svega, treba da govore stručnjaci, inženjeri pretpostavljam, probaću da sa malo drugačijeg aspekta, prije svega finansijskog, govorim o ovom predlogu zakona. Odmah da ukažem da Odbor za politički sistem kao matični odbor i Odbor za ustavna pitanja nijesu razmatrali ovaj predlog akta, što smatram velikim nedostatkom, jer su se na Odboru mogle čuti bitne stvari i mogućnost za podnošenje amandmana, tako da smo po malo požurili ako se radi o zakonu, odnosno predlogu koji je donešen po skraćenom postupku ili za koji se predlaže skraćeni postupak. Druga stvar jeste obrazloženje potpredsjednika Vlade koji je rekao da postojeći Zakon o elektronskim komunikacijama koji je usvojen prije svega dvije, tri godine, nije prepoznao trend digitalizacije i onda se s ovim zakonom mora to rješavati. Ali nešto što je u stvari suštinski povod da se ide u skraćeni postupak, je li tako kolega Lazoviću? To je da su obezbijeđena sredstva već iz IPA fondova i već je sprovedena kontroverzna tenderska procedura. Dakle, nijesam ovdje htio namjerno da govorim o tom tenderu i o podacima koje ja imam, ali ovo nije prva ni poslednja kontroverza koja prati ove međunarodne tendere. Da to ovdje jasno kažemo. Radi se o 1,6 miliona tenderske procedure. Dakle, zbog toga što je sve to završeno mi sada postskriptum sve to treba da aboliramo sa ovim predlogom akta i to je model po kome se može raditi. Dalje, ova digitalizacija ili ovaj predlog zakona stvara i budžetsku obavezu od nekih 1,695 hiljada evra pa bi bilo dobro shodno i Zakonu o budžetu i ostalim pratećim propisima da znamo iz kojih su izvora ova sredstva namijenjena i u kojem će se periodu ova sredstva utrošiti, to je druga stvar. Treća stvar - neke stvari koje u samom predlogu akta u pojedinačnim odredbama nijesu do kraja pojašnjene su sledeće:


- 242 -

U čl. 3 govori se o planu raspodjele ali se uopšte ne kaže kada će donijeti taj plan raspodjele Agencija za elektronske komunikacije, a upravo je taj plan raspodjele reperan u odnosu na prelazne odredbe iz čl. 15 gdje taj period prelaska sa analognog na digitalno emitovanje počinje danom stupanja na snagu plana raspodjele kadra, potpredsjedniče Vlade i traje najkasnije do 31. decembra 2012. godine. Istovremeno je i obaveza da se prestane sa analognim signalom do 31.12. 2012. godine. Mislim da je ovo preoptimistički i mislim da će teško se odgovoriti ovoj namjeri iz ovog zakona. Zašto su ovi rokovi ovako kratki, pretpostavljam da ćemo imati prilike da čujemo odgovor i da o ovome još razgovaramo. Dalje, ono što je veoma interesantno jeste da zakon u čl.9 daje mogućnost da Radio televizija Crne Gore kao javni servis ima pravo pristupa multipleksu mreže i td, bez sprovođenja postupka javnog konkurs i to za dva programa. U istom članu u stavu 3, za ostale komercijalne emitere se traži javni konkurs. Smatrate li da ovdje ima narušavanja takozvane tržišne konkurencije, ako se već primjenjuju propisi iz zakona koji reguliše elektronske komunikacije i elektronske medije i na bazi čega je neko izračunao da RTCG može bez javnog konkursa da ima taj pristup, to je jedna stvar. Druga stvar, ove obaveze iz budžeta, što se tiču naknada zbog povećanog utroška električne energije koje će imati emiteri u postupku prelaska sa analogne na digitalnu mreži i td, u tom takozvanom prelaznom periodu zbog, još ne znamo koliko će da traje, a u čl. 12 se kaže sledeće: U periodu istovremenog analognog i digitalnog emitovanja programa emiteri na određenoj lokaciji koji su stekli pravo na pristup multipleksu oslobađaju se plaćanja usluga operatoru prve mreže i td. Dakle, na jednoj strani imamo oslobađanje što možda jeste olakšavanje biznis ambijenta za taj neki novi iskorak koji je potreban. Nijesam siguran koji će sve to emiteri prvo konkurisati i dobiti ove frekvencije na javnom konkursu i na koji način i s kojim sredstavima će krenuti u operaciju. Biće interesantno da kažete još nešto. Ako se ovo sve završi do kraja 2012. godine računajući taj prelazni period biće, pretpostavljam, potrebe da građani nabavljaju nove TV prijemnike koji će biti u mogućnosti da prihvate digitalnu tehnologiju. Interesuje me da li Vlada razmišlja o subvencionisanju tih TV prijemnika, osiromašenim građanima Crne Gore. Evo toliko.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Prije nego što dam riječ kolegi Šefkiji Muriću, samo jedna kratka konsultacija. Mi imamo još 10 minuta da smo pokriveni TV prenosom, a imamo nakon kolege Murića još dvoje prijavljenih za učešće u raspravi- kolegu Labudovića i kolegu Spahića. Imamo, naravno, i želju predstavnika predlagača posebno završne riječi da razjasni neke dileme i neka pitanja koja su bila postavljena. Pitam, da li da radimo do 17 sati dok smo pokriveni televizijskim prenosom ili možda da produžimo nekih 10 do 15 minuta najviše? Da završimo ovu tačku dnevnog reda danas, da bi sjutra u 11 sati počeli sa Izvještajem o radu Centralne banke, kako smo i dogovorili. Da nastavimo, da završimo. Zahvaljujem. Kolega Šefkija Murić ima riječ, nakon njega kolega Emilo Labudović. Izvolite.


- 243 -

ŠEFKIJA MURIĆ: Hvala Vam gospodine. Poštovane koleginice i kolege, poštovani građani, uvaženi ministre, predstavnici medija. Pokušaću da vrlo kratko kažem nekoliko rečenica vezano za ovaj zakon i da postavim nekoliko pitanja koje je možda postavio i kolega Aleksandar Damjanović i da se nadovežem malo na tu priču. Radio difuzija je radio komunikaciona usluga koja obuhvata predaju, prenos i prijem zvuka, slike i drugih signala namijenjenih za direktan prijem na otvorenom prostoru. Ona je jednosmjerna jer se emituje od predajnika ka prijemniku, a u Crnoj Gori emitovanje programa komercijalnih i javnih radio difuznih emitera obavlja se sa 128 lokacija koje ja za ovu priliku neću nabrajati, ali ću reći da je pored njih moguće pratiti programe putem MMDS i DTH licencama sistema dva operatera . Zakonom o elektronskim komunikacijama i Zakonom o elektronskim medijima regulisana je ova oblast vezana za radio difuziju, a ovim predlogom zakona o digitalnoj radio difuziji koju danas razmatramo reguliše se prelazak sa analognog na digitalno emitovanje programa. Potpisivanjem sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Zakona o potvrđivanju završnih akata regionalne konferencije o radio komunikacijama, za planiranje digitalne terestijalne radio difuzne službe u djelovima regiona jedan i tri, frekvencijskim opsezima 174 do 230 i 470 do 862 megaherca, nameće potrebu donošenja zakona koji će regulisati digitalnu radio difuziju. Razvoj digitalnih radio difuznih sistema dodatno je ubrzao digitalnu konvergenciju mreža i servisa što će usloviti dalji razvoj elektronskih komunikacija u novonastalom okruženju. Sa određene emisione lokacije jedan televizijski program emitovan je na jednom kanalu i zauzimao je jednu frekvenciju, slučaj kada je riječ o analognoj tehnici emitovanja. Dok digitalna tehnika emitovanja pruža mnogo veće mogućnosti i jedna frekvencija se može iskoristiti za emitovanje većeg broja programa zavisno od odabira sistema kodiranja, a najčešće se koristi sistem MPEG-4 standard koji ima taj standard kodiranja. Preostalo vrijeme ću iskoristiti da komentarišem čl. 8 i da pitam predstavnika predlagača o čl. 8. Prije pristupa dodijeljenom kapacitetu multipleksa radijski i televizijski programi moraju biti kodirani u skladu sa standardima kodiranjem ITUTE ili MPEGE-4 standarda. Da li Vaše Ministarstvo ili nadležne službe u našoj državi imaju mogućnost da izvrše provjeru, odnosno monitoring nad ovim članom ovoga zakona? Ne znam, to je jedno pitanje. Drugo pitanje - povećana energija, novi uređaji koji će se koristiti u ovoj tehnologiji, a oni će biti manji potrošači električne energije. E sada, da li je to paralelno, da li taj paralelni rad oba sistema izaziva veću potrošnju energije? To je moje pitanje i da li ste izvršili izbor tehnologije u kojoj će biti realizovana digitalizacija? Moja preporuka je da izvršite, da odaberete onu tehnologiju koja će u nekoj krajnjoj istanci podržati i televiziju visoke definicije. Da ne radimo digitalizaciju dva puta i da ne kupujemo dva puta setov-boksove. Ono što je kolega Damjanović pitao, ja ću da se nadovežem, da li će država pomoći i participirati u nabavci setov-boksova? Postoje i televizori koji imaju integrisane čipove koji će primati takav signal, ali to su televizori novije ili predajnici novije, prijemnici nove tehnologije, a setov boksovi su za široku standardnu upotrebu kod svih građana. Eto toliko. Hvala.


- 244 -

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvlajujem. Kolega Labudović i kolega Spahić. Izvolite.

EMILO LABUDOVIĆ: Hvala, gospodine potpredsjedniče. Koleginice i kolege, gospodine minister, Ja bih volio da je ovaj zakon o kome danas raspravljamo plod saznanja o dostignuću i tehnološkom napretku koji je ostvarila Crna Gora i rezultat potrebe da se to tehnološko dostignuće i taj tehnološki napredak isprati u ovoj oblasti, nego što je pritisak međunarodne zajednice i obaveza na koju se Crna Gora obavezala i, između ostalog i, Zakonom o prekograničnoj televiziji . Takođe bih volio da čitavas priča o ovom zakonu nije zakamuflirana potrebom da se donese po hitnom postupku kako bi se preduprijedila ključna priča koja je vezana za aferu oko dobavljača opreme koja treba da obezbijedi tehničko opsluženje onoga što se zove obaveza preuzeta ovim zakonom, ali o tom potom. Ipak ćemo se baviti zakonom iako on u suštini predstavlja materiju razumljivu uskom broju ljudi. Međutim, ima onih rješenja koja se i te kako tiču svih nas i koja nas stavljaju u obavezu da se na ovaj zakon ipak malo podrobnije i detaljnije osvrnemo. Prije neko se osvrnem na nekoliko nepoznanica vezanih za ova rješenja koja ste ponudili, imam potrebu da Vas zamolim da kada budete odgovarali malo detaljnije obrazložite i objasnite stav 5 člana 9 ovog Zakona, jer koliko sam ga god puta pokušao protumačiti nijesam uspio, pa ili je problem u mom nedovoljnom obrazovanju ili o ne baš srećno sročenoj materiji stavu ovog zakona. Sada da se vratim na ono što sam ovdje primijetio kao prilično diskutabilno, a vezano je za član 10 ovog zakona kojim se regulišu način i učešće države u formiranju tzv. druge mreže digitalne televizije. Ovim članom je predviđeno da Vlada može da dijelom participira sredstvima budžeta u realizaciji ovog projekta. Čim nešto „može“ to podrazumijeva, gospodine ministre, i određenu dozu arbitrarnosti i ozbiljno dovodi u pitanje jednako pravni položaj svih elektronskih emitera, slobodu i ravnopravnost medijskog tržišta u Crnoj Gori. Ili će se Vlada obavezati da sve elektronske emitere na koje se odnosi ova obaveza, a odnosi se na sve, pomogne u jednakoj mjeri ili će ih prepustiti zakonima tržišta, pa ko se snađe snađe, ko se ne snađe neka mu je bog u pomoć. Međutim, gospodine ministre, ja ovdje nijesam ni zastupnik interesa ni Javnog servisa, ni Radio difuznog centra, ni Ministarstva za informacione tehnologije, ja sam ovdje zastupnik interesa građana i mene sa te pozicije posebno interesuje kako će da se preboli najbolniji dio ove operacije koja se, po meni, sprovodi bez imalo anestezije. Naime, činjenica je da će nakon 31.12. 2012. Godine, kada u Crnoj Gori utihne i poslednji analogni radio i TV signal, svi građani Crne Gore biti dovedeni u obavezu da pribave nimalo jeftine ili adaptere za prijem ovog digitalnog radio i TV signala, naročito kada je riječ o signalu visoke rezolucije ili, pak da pribave, takođe ni malo jeftine televizore novije tehnologije koji će omogućiti prijem toga signala. Gospodine ministre, u situaciji kada je u Crnoj Gori više od 70.000 građana ispod donjeg minimuma siromaštva, u situaciji kada mnogi ne mogu da obezbijede ni hljeb, ja Vas pitam da li će biti realno očekivati da 1. januara 2013. godine svi građani u Crnoj Gori mogu da gledaju televizijski program u novom formatu? Ili ćemo se vratiti u ono vrijeme


- 245 -

koje ja pamtim, a možda Vi ne,kada smo svi skupa odlazili kod priviligovanih komšija koje su imale tu sreću i tu priliku da prije tridesetak godina imaju jedan ili dva televizora u selu. Ukoliko država ne preuzme odgovornost pri čemu ne mora ovim zakonom, ali se mora makar naznačiti obaveza da to uradi nekim podzakonskim aktom da pomogne građanima Crne Gore da u istom tom vremenskom terminu obezbijede makar u najvećem mogućem broju kvalitetne radio i TV prijemnike koji će prihvatiti novu rezoluciju i novi digitalni radio i TV signal, onda smo džabe krečili, gospodine ministre. Ja ne znam onda za koga sva ta oprema i za koga sve te mreže, ako onaj kranji korisnik zbog koga se sve to radi,a to je građanin Crne Gore, ne može taj signal da primi. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Pozivam kolegu Spahića da uzme riječ. Izvolite.

ERVIN SPAHIĆ: Da podržimo donošenje ovog predloga zakona, budući da imamo preuzete obaveze vezane za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, kao i primjenu novog regulativnog okvira utemeljenog na direktivama Evropskog parlamenta i Savjeta. Mislim da je bilo neophodno donošenje ovog zakona kako bi se regulisala oblast u eri potpune digitalizacije. Ova oblast je morala da nađe svoje utemeljenje, tako da ćemo sada imati digitalizaciju i zemaljskih radio difuznih sistema. Ja znam da se otvara mnogo pitanja. Jedno od njih je pitanje o kojem je kolega Labudović prije mene govorio a to su finansijski troškovi za one krajnje potrošače. Čuo sam ranije da je to ,vezano za ove dekodere, bila neka cifra 80 do 100 eura u početnoj fazi kako je bilo. U međuvremenu može da bude cijena nešto niža mada slijedi i kupovina novih TV prijemnika koji su dodatno skuplji. Treba reći, da ovi koji koriste kablovsku televiziju ne moraju da prelaze jer preko njih se emituju ovi televizijski kanali i ne moraju kupovati opremu jer će moći preko ovih kablovskih emitera da imaju taj signal. Bitno je istaći da je normalno da Javni servis ima bez konkursa pristupa u prvom multipleksu sve do primjene televizije visoke definicije. Tražiće se veći opseg i zbog toga se omogućava da svi oni komercijalni emiteri u prvoj fazi koriste taj kanal, a budući da televizija visoke definicije traži veći opseg, onda nije u mogućnosti da taj multipleks svi koriste, nego će preći na drugi multipleks, s tim što je ovdje definisano da ne moraju ponovo konkurisati nego samo preći na multipleks. Normalno je da ti digitalni predajnici traže manje energije, ali su vjerovatno bili projektovani u te bazne stanice Radio difuznog centra gdje ima svoje predajnike za određene usluge i drugim operatorima mobilne telefonije i ovih komercijalnih emitera se normalno mora pojačati jer potrošnja energije će biti veća ma koliko ona bila manja u odnosu na prethodnu. U tom smislu treba vidjeti od strane Vlade da svojim dodatnim sredstvima pomogne Radio difuzni centar. Logično je da Radio difuzni centar sada raspolaže i ovim zakonom bude prvi operator koji će preuzeti ove obaveze kada je u pitanju prenos mreže i ovih signala. Bilo je ovdje priče oko toga da li u taj prvi konkurs koji je vezan za digitalizaciju televizije da li je urađen u skladu sa pravilima, bio je to međunarodni konkurs. Ja vjerujem da je i onaj koji je donirao sredstva da je vodio o tome računa. Možda nam se nekada postavlja pitanje da li neka oprema koja je u momentu jeftinija ili ona koja je skuplja u tom momentu zadovoljava kvalitete koji su u potražnji. Možda se kao laici zaletimo pa


- 246 -

neku jeftiniju opremu kupimo u tom momentu jer nam se učini da ispunjava te uslove, ali ipak iza te opreme, treba da budu ipak neki proizvođači koji imaju renome u toj oblasti. U tom dijelu sigurno se vodilo računa da ne bi prejudicirali stvari, da li je tu bila neka namještaljka vezano za taj konkurs. Ja kažem, da u ovoj prvoj fazi zaista, najveći će biti problem upravo kod građana. Da li se tu na neki način postavlja pitanje da li će se uspjeti i do kraja 2012. godine da svi oni koji imaju analogne prijemnike pređu i primaju digitalni signal. Smatram da će se tu sigurno naći rješenje da Vlada barem one socijalne slučajeve koji nijesu u mogućnosti da kupe dekodere na neki način subvenscionira. Mislim da je to interes i svih emitera pa i komercijalnih emitera da njihova vrijednost bude što veća. Pa da se na taj način nađe mogućnost da na neki način subvencioniraju građane koji su lošeg materijalnog stanja da bi mogli pratiti ove programe koje je država obavezna zbog Javnog servisa, a ostali komercijalni emiteri kako bi se njihovi komercijalni program, jer oni žive od te gledanosti, od reklamiranja i potrebe da se mogu na što većem području gledati. Možda samo tu postoji na neki način rezerva da li se to može ispuniti, a računam da je i o tome vođeno računa i da će se ovaj zakon implementirati do kraja 2012. godine.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Na ovaj način su se stekli uslovi da zaključim raspravu povodom ove tačke dnevnog reda. Potpredsjednik Lazović želi da iskoristi pravo na završnu riječ. Pošto je bilo mnogo pitanja i dilema sada je u pitanju vrijeme za završnu riječ. Izvolite.

VUJICA LAZOVIĆ: Hvala uvaženim poslanicima na izuzetno korisnim sugestijama i komentarima i pitanjima. U pitanju je jedan izuzetno zahtjevan, složen i izazovan projekat i mi smo u Ministarstvu za informaciono društvo i telekomunikacije i kolege u Radio difuznom centru svjesni tih okolnosti i svjesni svih obaveza koje proističu iz ovog zakona. Dakle, ja ću uvaženi potpredsjedniče iskoristiti moje pravo da pokušam odgovoriti na pitanja koja su uvaženi poslanici postavili. Ja sam u uvodnom izlaganju rekao da je namjera da u ovoj oblasti u kojoj ranijim zakonskim rješenjima nijesmo u potpunosti pokrili kad je u pitanje digitalizacija to do kraja definišemo i pozicije i obaveze pojedinih pravnih subjekata. Ima li socijalnih implikacija? Svakako da ima i želim ovdje da saopštim da je naš zadatak da kroz budžetsku politiku, budžetska sredstva za narednu godinu prepoznamo i dio sredstava zajedno sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja i Ministarstvom poljoprivrede i ruralnog razvoja gdje ćemo subvescionirati i nabavku seto boks uređaja za sve one koji nijesu u prilici da imaju televizijske prijemnike novije tehnologije za koje nema potrebe da nabavljamo takve uređaje, pravimo projekcije i mislim da ćemo uspjeti da obezbijedimo jedno optimalno rješenje koje neće u mnogome opteretiti naš budžet, a koje ću bit krajnje u prilici da svim građanima Crne Gore obezbijedi mogućnost korišćenja benefita koje sa sobom nosi projekat digitalizacije. Što se tiče ovog multipleksa to je multipleks na nacionalnom nivou. Da li je preambiciozno da 55% stanovništva pokrijemo? To je naša namjera, znamo da je izazovan zadatak, ali ukoliko ovaj Parlament usvoji ovaj zakon mislim da možemo krenuti u sve aktivnosti da taj projekat do kraja zaokružimo u predviđenom roku jer ako posmatrate sadašnje stanje što se tiče pitanja digitalizacije je velika šansa da Crna Gora ostane jedno izolovano ostrvo jer ogroman broj zemalja u okruženju je to uradio prije nas.


- 247 -

Što se tiče pitanja koje je postavio uvaženi poslanik Damjanović kontroverze oko tenderske procedure, mi imamo tu razgovore sa delegacijom Evropske komisije koja je bila zadužena za realizaciju procedure.Mi u Vladi Crne Gore vjerujemo da je ta procedura urađena kako treba, a ponuđači koji su konkurisali imaju pravo da štite interese svojih kompanija tako da u tom kontekstu ono što je na nama jeste da uz jedno dobro partnerstvo sa Evropskom komisijom u namjeri i u vjeri da je to urađeno sve kako treba pristupimo realizaciji ovog projekta. Što se tiče sredstava, ukupna suma koja je neophodna za realizaciju ovog projekta je negdje na nivou, ukupni budžet je 2 695 000 eura pri čemu su sredstva od 1 600 000 eura obezbijeđena iz IPA fondova, a 1 095 000 eura su obezbijeđena u budžetu Crne Gore i ta su sredstva prepoznata u budžetu. Svakako da ćemo za sledeću godinu dodati dio sredstava koji je vezan za ovo subvencioniranje za nabavku seto boks uređaja, a dio sredstava će obezbijediti Radio difuzni centar u dijelu pokrića električne energije za paralelni rad. Dakle, nijesu to povećani troškovi električne energije za emitere, nego troškovi električne energije za Radio difuzni centar zbog toga što u jednom periodu moramo imati analogno funkcionisanje jedne i druge tehnologije dok se nova tehnologija u potpunosti ne uspostavi da bi onda mogli biti sigurni u njeno funkcionisanje. Dalje, što se tiče pitanja uvaženog poslanika Damjanovića plan raspodjele će u roku od tri mjeseca, i to piše u članu 18 ako se ne varam, donijeti Agencija za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost. U konačnom što se tiče ravnopravnosti emitera i tu ću iskoristiti priliku da odgovorim na pitanje poslanika Murića. Što se tiče izbora tehnologije mi smo se opredijelili za tehnologiju DVD2 koja je mnogo komfornija i koja omogućuje potpunu ravnopravnost i koja ne sputava medijske slobode, naprotiv daćemo šansu da u okviru prve predajničke mreže svi postojeći emiteri koji su registrovani u skladu sa Zakonom o elektronskim komunikacijama mogu da koriste kapacitete te mreže tako da u tom kontekstu niko neće biti od njih oštećen. Ono što smo stavili kao definiciju može ako se bude izgrađivala druga predajnička mreža, ako država procijeni da je to u našem interesu i poteba ostavili smo u zakonu mogućnost da država može iz budžetskih sredstava tu intervenisati, odnosno investirati da se taj projekat realizuje. Dalje, što se tiče postavljenih pitanja želim da odgovorim takođe, na pitanje gospodina Labudovića da li je ovo više trend ili obaveza prema Evropskoj uniji. Jeste na žalost, digitalizacija i sav tehnološki napredak jeste nešto što postaje ne više luksuz nego postaje standard i nešto što mi moramo da koristimo ukoliko želimo da komuniciramo sa okruženjem i ukoliko želimo da imamo te digitalne komunikacije, jer ukoliko ovo ne realizujemo u ovom periodu postoji velika vjerovatnoća da budemo, uslovno kazano, na granicama isključeni i prepoznati kao neko ko koristi samo analognu tehnologiju. Istovremeno Evropska unija je setom uredbi obavezala sve one koji su unutar Evropske unije kao i svi koji pretenduju da budu članovi Evropske unije u tom periodu završe tu proceduru, odnosno da se realizuje taj svič of momenat. Dalje, oko dobavljača opreme odgovorio sam na to pitanje, a što se tiče člana 10 to sam takođe, pojasnio. Što se tiče člana 9 objašnjenje je iz stava 5. Mi smo tu pokušali da damo precizno tumačenje šta jedan jasan algoritam što se tiče konačne sudbine, samo da uzmem zakon. Dakle, u javnom konkursu iz stava 4 ovog člana moraju biti jasno određeni uslovi korišćenja kapaciteta za pružaoce audovizuelnih medijskih usluga tokom prelaznog perioda radi stvaranja uslova za uvođenje televizije visoke definicije za potrebe nacionalnih javnih difuznih servisa. Pokušavali smo da tražimo neku jednostavniju for


- 248 -

mulaciju ako nam u tome možete pomoći bit ćemo vam zahvalni, ali ovo je ono što smo mi prepoznali u namjeri da u okviru ovog člana definišemo i ovu proceduru. Ja Vam se zahvaljujem. Nadam se da ćemo i u narednom periodu biti u prilici da po ovom pitanju kvalitetno sarađujemo.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujemo potpredsjedniku Lazoviću. Na ovaj način smo završili pretres povodom ove tačke dnevnog reda o kojoj ćemo se kao i o ostalim tačkama izjasniti naknadno. Na ovaj način završavamo današnji radni dan. Sjutra počinjemo u 11 sati sa tačkom Izvještaj o radu Centralne banke za 2010. godinu. Hvala vam na saradnji, vidimo se sjutra.29.06.2011. u 11.38 h

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Poštovane koleginice i kolege, poštovani gosti, Otvaram nastavak devete sjednice proljećnog zasijedanja. Po dogovoru je trebalo da krenemo sa Odlukom o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija International Security Asistans Force (ISAIF) u Avganistanu. Međutim, naš odbor je neposredno prije početka sjednice odlučio da ova odluka nema ustavnog osnova. Kako danas nije bio planiran dan za glasanja, a da bismo odlučili što dalje sa tom odlukom, morali bismo se izjasniti. Onda ćemo ostaviti za utorak kada imamo dan glasanja i utvrđivanja dnevnog reda i glasanja svih onih stvari koje su nam sa devete sjednice i dvije tačke sa sedme, tako da će ta odluka ići tada na dnevni red. Danas po dogovoru nastavljamo sa Izvještajem o radu Centralne banke Crne Gore za 2010. godinu. Planirano je da radimo tri sata po ubrzanom evropskom modelu ovog parlamenta, a to je da najveći klubovi imaju pravo po deset minuta, to su Klub DPS-a i Klub Socijalističke narodne partije. U prvom krugu govore predstavnici klubova, predsjednici kluba ili partija, bez komentara, a onda idemo na pet minuta sa komentarima do isteka vremena. Samo podsjećam na model rada. Predstavnici predlagača su tu, guverner Žugić, viceguverner i članovi Savjeta. Zahvaljujem se našem dugogodišnjem kolegi Žugiću i njegovim saradnicima. U ime Odbora izvjestilac je bio kolega Damjanović, nema potrebe. Dajem riječ bivšem kolegi Žugiću, a sada guverneru Centralne banke Crne Gore. Deset minuta je vaše. Izvolite.

RADOJE ŽUGIĆ: Zahvaljujem, gospodine predsjedniče. Poštovani gospodine predsjedniče, uvaženi poslanici, dame i gospodo, Dostavljeni Izvještaj o radu sadrži metodološke izmjene i dopune sadržaja u odnosu na prethodne godine, posebno u domenu koji se pokazao od najvećeg interesa kako za parlament, tako i za stručnu i ukupno širu javnost. Najznačajnije izmjene odnose se na prikaz aktivnosti u domenu supervizije banaka koji je u ovom izvještaju dat u znatno detaljnijem i većem obimu. Novina je, takođe, analiza finansijskih izvještaja Centralne banke Crne Gore za prošlu godinu koja je uvrštena u Izvještaj o radu kao detaljan prikaz ukupnog finansijskog poslovanja. Želio bih, takođe, da napomenem da smo ove godine dostavili još dva godišnja izvještaja Parlamentu i Vladi radi informisanja, Izvještaj o finansijskoj stabilnosti i o stabilnosti cijena. Tematika koja je obrađena u ova dva izvještaja


- 249 -

veoma je važna kako sa aspekta monetarne politike koju vodi Centralna banka, tako i sa stanovišta ukupne ekonomske politike u Crnoj Gori, orijentisane na dugoročniji, privredni rast i razvoj. U izvještajima su analizirani pojedini segmenti crnogorske ekonomije neophodni za očuvanje finansijske stabilnosti, što je i primarni cilj Centralne banke Crne Gore. Dostavljanjem većeg broja izvještaja Parlamentu naša je zakonska obaveza, ali i izraz veoma dobre interakcije Parlamenta i Centralne banke Crne Gore. Želim da vas obavijestim da je ovih dana dostavljen još jedan izvještaj, Izvještaj o radu Savjeta za finansijsku stabilnost kojim ćete dodatno biti upoznati sa aktivnostima nadležnih državnih organa o ovom pitanju iz domena pojedinih nadležnosti. Kao što vam je poznato, prethodna godina je bila veoma izazovna za rad Centralne banke Crne Gore. Kriza se u velikoj mjeri i dalje osjećala i u realnom i u finansijskom sektoru, a funkcionisanje privrede otežavala je i neadekvatna struktura ekonomije dodatno izmijenjena i formirana u periodu ekonomske ekspanzije. Posebno ističem pojedine grane sektora i djelatnosti koji su u vremenu ekspanzije danas ujedno i najveći dužnici komercijalnim bankama u Crnoj Gori. Rastao je, takođe, broj nelikvidnih preduzeća, broj nezaposlenih, kao i posljedično loša aktiva u komercijalnim bankama. Ovdje ne treba zaboraviti ni na ekonomsko ponašanje banaka u periodu ekspanzije koje je, takođe, doprinijelo rastu loše aktive koju mi danas u Crnoj Gori imamo. U takvim uslovima bilo je neophodno da vodimo računa o stabilnosti bankarskog sistema i posebno opasnosti od rasta loših kredita koji su prijetili da ugroze funkcionisanje banaka, ali i da posvetimo dužnu pažnju saniranju privrede od posljedica krize.Kao efekat preduzetih mjera i aktivnosti danas imamo relativno stabilan i dobrim dijelom revitalizovan bankarski sistem koji je sada znatno otporniji na šokove i izazove tržišta. Ipak, i dalje postoji potreba za određenim korekcijama u domenu poslovanja, posebno u oblasti upravljanja lošom aktivom banaka kako ne bi došlo do ugrožavanja stabilnosti kako pojedinih banaka, tako i sistema u cjelini. U prošloj godini je zaokružen regulatorni i institucionalni okvir za očuvanje finansijske stabilnosti, kao i njegovog najvažnijeg segmenta bankarskog sistema. Polazeći od zatečenog stanja aktivnosti Centralne banke Crne Gore posebno su intenzivirane u drugoj polovini prošle godine i bile usmjerene na punu implementaciju seta od pet finansijskih zakona koje je u julu mjesecu prošle godine usvojio ovaj visoki dom. Time se jača regulatorni okvir, ali i nadzor i supervizija banaka. Paralelno sa kreiranjem regulatornog okvira radilo se i na rješavanju tekućih pitanja nastalih kao posljedica recesionih faktora na bankarski sistem, ali i propusta o finansijskom nadzoru koje je kriza nužno otvorila. Ovom prilikom želim da istaknem da je usvojena politika Centralne banke Crne Gore za prošlu godinu ostvarena, te da se politika za ovu godinu sprovodi shodno planiranim aktivnostima i zadatim ciljevima. Kada su u pitanju očekivanja vezana za ovu godinu, treba reći da je makroekonomski ambijent i dalje jako izazovan za rad Centralne banke. Nastavljen je ekonomski rast, iako znatno skromniji nego u vremenu ekspanzije, čija bi realizacija svakako pozitivno uticala na monetarnu i finansijsku sferu. Međutim, očekivanja rasta inflacije, nivoa nezaposlenosti, neizvjesnosti u pogledu pokretanja ciklusa invencija i redovnosti servisiranja javnog duga ukazuju na kompleksnost makroekonomskog okruženja, u kome će bankarski sektor u Crnoj Gori funkcionisati, a Centralna banka djelovati u okviru svojih nadležnosti. Prioritet u aktivnostima Centralne banke u ovoj godini i dalje će biti usmjeren na očuvanju stabilnosti finansijskog sistema kao primarnog cilja monetarnih vlasti.


- 250 -

U tom kontekstu i dalje će se sprovoditi pojačana kontrola, posebno sistemski važnih banaka. U slučaju ugrožavanja koeficijenta solventnosti, insistiraćemo na novom kapitalu, shodno rizičnom profilu banaka, nastavku izvještanja loše aktive, odnosno čišćenja bilansa i po potrebi nalagati ostale nužne mjere, a na bazi stalnog praćenja i nadzora bankarskog sistema. Na ovaj način djelovaćemo djelotvorno i to će doprinijeti daljem jačanju finansijskog sektora, što će u velikoj mjeri pozitivno uticati na stanje u realnom sektoru i na ekonomski sistem u cjelini. Osim toga, nastojaćemo da i dalje afirmišemo punu otvorenost naše institucije, ne ugrožavajući njenu nezavisnost u sistemu. Predano ćemo raditi na ispunjavanju svih ciljeva koje smo postavili politikom Centralne banke Crne Gore zarad očuvanja finansijske stabilnosti naše zemlje. Kada je u pitanju očuvanje finansijske stabilnosti, aktivnosti ćemo usmjeriti na tri linije zaštite, odnosno nivoa zaštite. Prvu liniju predstavlja prevencija, stalni nadzor, praćenje, monitoring i procjene, drugu povećanje otpornosti sistema na šokove i pojedinih djelova sistema, takođe, i treća upravljanje krizom. Sve tri dimenzije su podjednako važne i odnose se na sve učesnike u ekonomiji: privredu, državu, kreatore makroekonomskih i institucionalnih politika. Izazovi finansijske stabilnosti pojavljivaće se i u budućnosti, a na nama je da ih blagovremeno prepoznamo, identifikujemo i u stabilnim uslovima preduzmemo adekvatne mjere koje će biti najbolja prevencija u potencijalnim, eventualnim, budućim kriznim vremenima. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, gospodine guverneru. Idemo redom. U ime Kluba poslanika DPS-a, poslanik Božidar Vuksanović, sedam minuta, jer je odlučio da tri minuta pokloni kolegi Zariji Franoviću. Izvolite.

BOŽIDAR VUKSANOVIĆ: Hvala, gospodine predsjedniče. Centralna banka Crne Gore kao vrhovna institucija monetarnog sistema Crne Gore je Ustavom definisana kao samostalna organizacija odgovorna za monetarnu i finansijsku stabilnost i funkcionisanje bankarskog sistema. Pored ispunjavanja Ustavom definisanih obaveza i odgovornosti, Centralna banka daje značajan doprinos sveukupnim eurointegracijama Crne Gore, a ti doprinosi se ogledaju u sljedećim segmentima: harmonizaciji pravnih propisa, kreiranju i održavanju stabilnog makroekonomskog i institucionalnog okruženja, saradnja sa institucijama Evropske unije, Evropskom centralnom bankom, Evropskom bankom za obnovu i razvoj, kao i učešće u pristupanju Evropskoj monetarnoj uniji. Efekti globalne finansijske krize polako jenjavaju. Crnu Goru kao malu, ali otvorenu ekonomiju nijesu zaobišla globalna dešavanja. U drugoj polovini 2010. godine pozitivni pomaci su se manifestovali u postepenom rastu eksterne tražnje, oporavku nivoa zaposlenosti i rastu raspoloživog dohotka. To će se pozitivno odraziti na rast proizvodnje čiji nivo zaliha, kao i rast kapitala investicija i izvoza. Naša ekonomija u 2010. godine je zabilježila postepen oporavak i izlazak iz recesije, posebno u drugom dijelu godine. Industrijska aktivnost je počela da raste, turizam je zabilježio relativno snažan skok, a projekcije pokazuju da će se oporavak ubrzati zahvaljujući rastu izvoza, novim projektima u turizmu i rastu povjerenja u finansijski sistem. Podsjećanja radi, u tri podkrizne godine BDP u Crnoj Gori je rastao po stopi od 8%, i to je bio najveći rast u regionu, pa i šire. Tokom 2009. godine imali smo negativnu


- 251 -

stopu rasta, ali već u drugom polugodištu 2010. godine izašli smo iz recesije i dostigli smo rast od 1-2%. Procjena je da će brutodruštveni proizvod rasti u 2011. godini po stopi od oko 2-4%, dok se očekuje da će stopa inflacije ostati ispod nivoa trgovinskih partnera i od presudnog značaja za dalji rast BDP-a je istrajavanje na reformama. Godišnja inflacija u decembru 2010. godine je 0,7%, što je najniža zabilježena stopa inflacije u Crnoj Gori. Treba istaći da je stopa inflacije u Crnoj Gori u 2010. godini bila najniža u regionu, a da su pojedine zemlje regiona imale i dvocifrenu stopu inflacije. Stopa inflacije u našoj zemlji je bila znatno niža nego u eurozoni, u kojoj je bila oko 2,6%. Uzimajući u obzir negativne eksterne efekte rasta cijena nafte i hrane na svjetskom tržištu, u 2011. godini treba očekivati veću stopu inflacije od 3,5% do 5%, što je nivo koji neće predstavljati opasnost po finansijsku stabilnost. Izlazak iz recesije u 2010. godini doprinio je i smanjenju deficita tekućih računa platnog bilansa, izvoz je povećan u znatno većoj mjeri od povećanja uvoza, ali kao rezultat kriznog prilagođavanja. Zbog toga nam ostaje da dodatno ulažemo napor u jačanju konkurentske sposobnosti crnogorske privrede. Deficit platnog bilansa sa inostranstvom je bio manji sa 13,6% u odnosu na 2009. godinu, a iznos je iznosio 774 miliona eura, što je rezultat pada spoljnotrgovinskog deficita za 4,2%. Izvoz je povećan za nekih 20%, a uvoz je ostao na približno istom nivou kao i 2009. godine. U 2010. godini postignuta je postepena stabilnost bankarskog sektora. Povjerenje u bankarski sektor se vraća zahvaljujući pravovremenim radnjama nadležnih organa i podršci koju su pružile matične banke, a što je osvjedočeno ponovnom povećanju depozita. Naredni koraci treba da se usredsrijede na potpuno obnavljanje boniteta u cijelom sistemu kako bi se omogućio ponovni rast kreditiranja kada se kreditna potraživanja za kvalitetnim projektima ponovo vrate. Rast kreditnog rizika uticao je na vođenje konzervativne kreditne politike od strane banaka i pad kreditne aktivnosti u 2009. godini. U 2010. godini likvidnost banaka je bila na zadovoljavajućem nivou. Svi ključni partneri likvidnosti ostvaruju rast. Ukupni kapital crnogorskih banaka iznosio nekih 310 miliona eura, a sve banke su iskazale koeficijent solventnosti znatno i sa zakonskog minimuma od 10%. Depoziti građana su veći za nekih 13%, što ukazuje na zaključak da je kriza povjerenja u bankarski sektor velikim dijelom iza nas. Nedovoljnom rastu kreditne aktivnosti doprinijelo je nekoliko faktora koje treba otkloniti u budućem periodu: stagnaciju kreditiranja održavanja, oskudicu kvalitetnih projekata, i nadležni organi treba da nastave da se odupru pozivima da se prisili kreditni rast. U 2010. godini se pokazalo da je ranjivost na crnogorskom tržištu kapitala i dalje prisutna. Pored negativnih trendova uočava se uspostavljanje pada crnogorske berze, a konačan oporavak će zavisiti od obima investicija u budućem periodu. Priliv sredstava na tržištu kapitala će pozitivno uticati i na kreditiranje i u bankarskom sektoru. U održivoj i dugoročnoj ekonomskoj politici monetarna politika ima za cilj očuvanje i podsticanje finansijske stabilnosti. U kriznom periodu je došlo do smanjenja stope obaveznih rezervi banaka, a na kraju 2010.godine obavezna rezerva je iznosila 164,6 miliona eura. Odnos stope izdvojenih rezervi i aktive banaka u Crnoj Gori je znatno iznad stope koji propisuje Evropska centralna banka, a Centralna banka je svojim regulatornim i supervizorskim djelovanjem obezbijedila sigurnost i stabilnost bankarskog sistema. Kreditni rizik postavlja najznačajniji rizik u našem bankarskom sistemu. Rast kreditnog rizika je uticao na vođenje konzervativne kreditne politike od strane banaka i rezultirala je padom kreditne aktivnosti. Centralna banka je tokom 2010.godine regulatorne aktivnosti usmjerila na unapređenju zakonskog okvira u cilju nastavka


- 252 -

usaglašavanja sa relevantnim direktivama Evropske unije kao i unapređenju mehanizama za efikasnije djelovanje u kriznim situacijama. Pripremljen je set zakona koji je usvojila Skupština Crne Gore tokom 2010.godine. U oblasti platnog prometa aktivnosti su usmjerene na održavanju i unapređenju stabilnog i efikasnog platnog prometa, uticaj krize koji je veći dio opreznosti privrednih subjekata u prvoj polovini 2010.godine doprinio padu platnog prometa a broj transfera za 2% u odnosu na 2009.godinu. Kontinuirano je vršena procjena potreba za gotovim novcem, a na osnovu tih procjena utvrđena je potreba od 70,6 miliona eura i ostvareno je 62,2 miliona eura. Posebna pažnja je posvećena unapređenju i intenziviranju saradnje sa nadležnim državnim organima i međunarodnim organizacijama u planu otkrivanja i sprečavanja i ubacivanja falsifikovanog novca u kanale platnog prometa. Crna Gora je značajan napredak ostvarila u evropskim integracijama u 2010.godini i zavrijedila status zemlje kandidata a značajan doprinos i Centralna banka u procesu pristupanja Evropskoj uniji. S tim ciljem Centralna banka sarađuje sa nadležnim institucijama u Crnoj Gori kao institucijama Evropske unije i drugim međunarodnim subjektima. Oporavak sa globalnog nivoa se preselio i na Crnu Goru koja je izašla iz recesije u 2010.godini. U narednom periodu moramo nastaviti sa rješavanjem naslijeđenih problema i ubrzavanjem reforme koje su okrenuti budućnosti. Vraćanje u normalne tokove treba da pokrene vraćanje na strategije prije krize koje su usmjerene ka stvaranju okruženja koje omogućava rast i razvoj predvođen privatnim sektorom, manjoj ali efikasnijoj državnoj upravi i ostalim segmentima koje poznaje ekonomiju. Zahvaljujem predsjedniče.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala Vam. Idemo dalje, dogovor je u SNP-u da kolega Veselin Bakić govori pet minuta na početku u ime njihovog kluba, a 10 minuta će iskoristiti kolega Damjanović kasnije. Izvolite.

VESELIN BAKIĆ: Koleginice i kolege, uvaženi građani, poštovani predstavnici Centralne banke,Pred nama je Izvještaj najvažnije finansijske institucije u zemlji koja u svakoj nacionalnoj ekonomiji obavlja veći broj funkcija koje doprinose ostvarivanju kako makro, tako i mikroekonomskih ciljeva. Na makronivou Centralna banka je odgovorna za sprovođenje monetarne kreditne, devizne politike, obavezna je da zaokruži regulatorni, institucionalni okvir za finansijsku stabilnost što ima značajne implikacije na opštu, privrednu ravnotežu. Na mikronivou ona treba da vrši kontrolu i da daje podršku funkcionisanju većeg broja finansijskih institucija koje čine finansijski sistem države. Podneseni Izvještaj Centralne banke za 2010.godinu zajedno sa izvještajem o stabilnosti cijena i izvještajem o stabilnosti finansijskog sistema treba da pruži kvalitetnu analizu svih aktivnosti na ostvarivanju ovih ciljeva kao i da bude osnov za projekciju makro-ekonomske politike za narednu, tj. u ovom trenutku za tekuću 2011.godinu. Što se tiče metodološkog pristupa prilikom izrade on je uobičajen i na njega nema nekih zamjerki. Ali što se tiče suštine, po mom skromnom mišljenju, on ima nekih nedorečenosti i nedostataka koje su ostale neobrađene aktivnosti koje se uopšte nijesu desile a trebale su da se dese pa ću zbog kratkoće vremena reći samo neke. Tokom 2010.godine, usvojen je Zakon o Savjetu za finansijsku stabilnost, izabran


- 253 -

savjet sa ciljem sprečavanja ublažavanja sistemskih rizika u finansijskom sistemu kojeg čine guverner, ministar finansija, predsjednik Savjeta Agencije za nadzor, osiguranje i predsjednik Komisije za hartije od vrijednosti. U izvještaju se ne kaže ni riječ o radu ovog značajnog tijela. Ako je ono imalo aktivnosti trebalo ih je prikazati, ako nije, trebalo je konstatovati da nije bez obzira što ste u uvodnom izlaganju rekli da ćemo dobiti naknadni izvještaj ovog tijela, trebalo je da nađe mjesta i u izvještaju o njenim aktivnostima. U izvještaju, u dijelu koji se odnosi na promjenu kapitala, konstatovano je da je Centralna banka 31.12.2010. godine iskazala osnovni kapital u iznosu od 33.842.000 eura i to po osnovu osnivačkog uloga 2.500.000 eura i generalnih rezervi 31.280.000 eura. Članom 12 Zakona o Centralnoj banci predviđeno je da minimalni iznos osnivačkog kapitala bude 50.000.000 pa se postavlja pitanje da li Centralna banka i dalje krši Zakon ili je, kako je to predviđeno, iz Budžeta Crne Gore obezbijeđeno 16.200.000 eura da bi se ispunile zakonske obaveze što se u izvještaju ne vidi. U izvještaju nezavisnog revizora skrenuta je pažnja na kršenje zakona po ovom osnovu. U Izvještaju se takođe ne pominje ni jedna riječ da li je Centralna banka u saradnji sa upravom za sprečavanje pranja novca u bilo kakvoj aktivnosti na sprečavanju ove pojave koja i te kako može da utiče na finansijsku stabilnost posebno u malim ekonomijama kao što je naša koja je osjetljiva na takva dešavanja. U javnosti se mnogo priča o tim pojavama, pa je ovaj izvještaj trebao da ima osvrt i na ova dešavanja. Kako jedna od osnovnih funkcija banke da uređuje i unapređuje, kontroliše platni promet u zemlji i sa inostranstvom, osim toga što su u izvještaju dati podaci o obimu prometa i broju transakcija itd. nije rečeno da li je banka u 2010.godini pokušala da uspostavi platni promet sa Srbijom. Ovo govorim iz razloga što je Srbija država sa kojom imamo najveću robno-novčanu razmjenu, a i dalje su naši privrednici, građani suočeni sa problemom obavljanja platnog prometa preko komercijalnih banaka iz zemalja zapadne Evrope što podrazumijeva dodatne troškove i gubljenje vremena. Novim zakonom utvrđeno je da i jedna od funkcija Centralne banke bude da vrši makroekonomske analize uključujući i monetarne,fiskalne, finansijske, platno-bilansne i daje preporuke Vladi u oblasti ekonomske politike. U izvještaju nije konstatovano da li se banka bavila ovakvim analizama i da li je Vladi davala preporuke što je, po mom mišljenju, bilo neophodno. I na kraju imajući u vidu parametre, indikatore iz Izvještaja da kamatne stope nijesu smanjene, da su banke vodile konzervativnu kreditnu politiku, značajno manju u odnosu na 2009.godinu, da je kapital banaka bez obzira na dokapitalizaciju od 71,4 milion smanjen za 20,8 miliona ili 6,2%, da je smanjena obavezna rezerva za 4,8%, nekvalitetna aktiva kod banaka porasla za 47% ili za 164.000.000, na tržištu kapitala u stvari na najveći pad prometa u regionu zabilježen je pad vrijednosti platnog prometa za 7% i transakcija za 2%, značajno je porastao državni dug koji je iznosio sa izdatim garancijama 53,8% društvenog bruto proizvoda. Zabilježen je i blagi neto priliv stranih investicija, pao je čak za 49,1% u odnosu na 2009. itd. pa se nameće zaključak da Centralna banka u potpunosti nije koristila i primjenjivala raspoložive instrumente i da je morala voditi agresivniju politiku pa i u pravcu davanja preporuka i sugestija Vladi za stvaranje boljeg ekonomskog ambijenta. I složiću se sa Vašom konstatacijom na strani 65 Izvještaja da postojeći makro-ekonomski ambijent u 2010.godini nije podsticajno djelovao na realizaciju monetarne politike i očuvanju finansijske stabilnosti. Hvala.


- 254 -

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Zahvaljujte se kolegama kad vam dam produženje svaki put jer ste njima uzeli vrijeme. Prvi krug je bez komentara, pa ih popišite i odgovorite na ta pitanja. SDP je ostavio samo učešće u raspravi, neće imati u uvodnom krugu. Kolega Mandić je sada na redu, Radojica Živković, izvinjavam se. Nije problem, raduje me unutaropoziciona saradnja. Izvolite.

ZARIJA PEJOVIĆ: Gospodine predsjedavajući, uvažene kolege, gospodine guverneru Žugiću, Teza koju će Pokret za promjene zastupati jeste da Centralna banka derogira one ingerencije koje je Ustav Crne Gore povjerio, a to je stabilnost finansijskog sistema. Naime, sa povećanjem, sa rastom nekvalitetne aktive, najprirodnija mjera koju Savjet Centralne banke može da preuzme je povećanje neophodnog kapitala, odnosno rast rezervacije. Mi sada imamo jedan divergentan proces, imamo situaciju da sa rapidnim rastom nekvalitetne aktive od 3% u 2007.godini, 17% u 2010.godini, evo sad kako saznajemo 25%, Savjet Centralne banke smanjuje rezervaciju za kreditne gubitke i na taj način smanjuje pritisak na banke u smislu povećanja neophodnog nivoa kapitala. Zašto je potrebno povećavati nivo kapitala? Zbog toga što kapital u bankarstvu služi kao svojevrsni apsorber gubitaka. Kapital kod banaka daje sigurnost deponentima i cijelom bankarskom sektoru da će biti sposobni da prema deponentima kao povjeriocima isplate svoje obaveze. Zbog toga je intencija bazela 3 poslije finansijske krize da se nivo kapitala povećava. Međutim, kada je novi Savjet Centralne banke preuzeo funkciju oni su smanjili rezervacije za kreditne gubitke i time, da tako kažem, smanjili nivo neophodnog kapitala, ali vrlo je važan trenutak kada je to urađeno. To je urađeno pošto su dvije sistemske banke kao što su Hipo banka i OTP odnosno, CKB banka izvršile dokapitalizaciju sa 35, odnosno 40.000.000 što je omogućilo Prvoj banci da izvrši dokapitalizaciju sa svega 13.000.000 eura. Što to govori? To govori, prije svega, da se jedna banka dovodi u bolju konkurentsku poziciju u odnosu na druge banke, jer je kapital najskuplji izvor finansiranja i to govori jednu drugu stvar, a to je da se snižava nivo neophodnog kapitala na nivou čitavog sistema, a to je ono o čemu sam govorio. Gospodo, dalo bi se zaključiti, a možda bi djelovalo pretenciozno na osnovu jednog pokazatelja da je na neki način čitav sistem kontrole kreditno-krizni kako je najznačajnije derogiran zbog jedne banke. Ali, molim vas pogledajmo dinamiku dešavanja stvari. Ovdje smo 2008.godine usvojili Zakon o zaštiti bankarskog sektora. Tada nam je rečeno da bi eventualno pad jedne banke mogao izazvati pad ostalih banaka, onda se desila situacija da je Prva banka povukla 44.000.000 eura. Vidjeli smo kako su ta sredstva vraćena, državnu tužiteljku sam upravo pitao o tome iako ta banka, kasnije će se ispostaviti, nije imala izloženosti prema drugim bankama pa nije ni postojao sistemski rizik. Tada imamo privatizaciju Elektroprivrede. Čitava transakcija, uglavnom, je izvršena preko Prve banke. Značajan depozit Italijanske kompanije A2 odnosno Elektroprivrede i dalje u Prvoj banci iznosi zajedno sa prenosom oko 8.000.000 eura. Dozvolite mi da zaključim da je Elektroprivreda privatizovana upravo u cilju spašavanja Prve banke. Onda imamo dva kredita gdje se država zadužuje kod Swiss banke, odnosno Erste banke. Ukupno je to negdje od preko 100.000.000 eura i upravo su ta sredstva glavninom upumpana u Prvu banku na depozite koje te institucije tu imamo. Onda imamo nešto što se ne dešava ni u takozvanim banana državama, a kamo li jednoj državi koja pledira da postane dio Evropske


- 255 -

unije. Smjena Savjeta Centralne banke nedopustivi je faul. Što se poslije toga dešava? Rukovodeću funkciju u Centralnoj banci napuštaju direktor sektora za kontrolu, direktor sektora za mjere i direktor direkcije, radi se o damama. Dakle, moramo da konstatujemo da se cijela infrastrutkura prilagođava zaštiti nečijeg privatnog biznisa na štetu države i to je problem i to je gospodo veliki problem. Želim da postavim pitanje koliki su depoziti u ukupnom javnom sektoru? Interesuje me koliki su depoziti u javnom sektoru, interesuje me kolike su kamatonosni prihodi bili na te depozite, interesuje me koliki su kamatonosni prihodi države bili na depozit u Prvoj banci, interesuje me nalaz revizije koji je izvršen negdje početkom 2010.godine i nalaz revizije u Prvoj banci koji ste vi kasnije uradili. Interesuje me koliki je kameus test tj. koeficijent za Prvu banku, interesuje me koliki je taj koeficijent. Dakle, poštovana gospodo ono što je suštinsko pitanje je - dokle će se više prilagođavati čitav sistem jednoj banci? Što ćemo sada ukoliko, kao što pišu mediji, se desi da Italijani povuku ovaj depozit iz Prve banke? Da li će Prva banka biti sposobna da taj depozit servisira? Što ako ne bude sposobna, hoće li građani morati da plaćaju gubitke Prve banke? Takođe, interesuje me zašto ste povećali nadoknadu članovima Savjeta sa 1000 na 1.500 eura i ona sada iznosi više nego poslanička plata, a mi smo vas izabrali, mi smo vas izabrali upravo na te funkcije i dozvolite mi da konstatujem da je nivo kapitalizovanosti crnogorskog bankarskog sistema najslabiji u regionu. To je mišljenje bankarskih eksperata, imam konkretne podatke. Koeficijent solventnosti je mnogo niži nego u Srbiji, nego u Hrvatskoj, nego u Turskoj, Bugarskoj. Sada ću završiti, izvinjavam se, jer sam prekoračio vrijeme. Dakle, kao što sam konstatovao koeficijent solventnosti je najniži u Crnoj Gori i neophodno je da se taj koeficijent solventnosti poveća. Zahvaljujem se.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Kolega Živkoviću. Ne, idemo prvi krug. Predstavnici klubova.

RADOJICA ŽIVKOVIĆ: Hvala, gospodine predsjedniče. Gospodine Žugiću, gospodo iz Centralne banke, Danas su na dnevnom redu ovi svi mogući izvještaji koji su došli iz Centralne banke sa finansijskim izvještajem i ja za pet minuta koliko je dogovoreno na Kolegijumu stvarno ne mogu ni preći sve što sam zamislio, ali tako smo se dogovorili i ja nemam šta bez da aminujem. U samom finansijskom izvještaju samo ću kratko reći. Finansijski izvještaj je korektno napravljen, ti brojevi su tačno sabirani i oduzimani ima ih dosta. Pridružujem se ovom trošku za naglo povećanje članovima Savjeta Cetralne banke, evo guverner kaže da će biti sniženo i da je to uticaj parlamenta. Naljutiće nam se, ali šta ćemo sad. Primjedba revizora koji je vršio ovaj izvještaj je oko ovog obaveznog minimalnog kapitala koji mora banka da posjeduje. On je zakonom propisan na 50.000.000 evra. Nikada taj depozit kako ide tempo rasta te obavezne rezerve vi nećete dostići ni za 20 godina. I zato vam predlažem da inicirate izmjenu Zakona o Centralnoj banci gdje će ovaj iznos koji ne možemo dostići ne treba da stoji stoji i da svake godine kršite zakon. Nego jednostavno da prođe. Što se tiče vašeg izvještaja rada Centralne banke kao vrhovnog revizora svih finansija u Crnoj Gori ima nekoliko segmenata na koje želim da skrenem pažnju.


- 256 -

Prvo, kada se govori o reviziji banaka nigdje se ne pominje ni jedna banka. Vi ste na Odboru objasnili da je to čuvanje bankarskih tajni i da bi to moglo da šteti klijentima banaka, ovamo, onamo, lako je prepoznati sve o kojim se bankama radi. Koliki su depoziti države kod tih banaka i kako je raspoređen taj depozit po bankama? Vrlo bi bilo interesantno da odgovorite na to pitanje. Kada smo birali premijera rekao je da pregovara sa bankama, možda je trebalo reći jedinu sa bankom, da povrati određeni depozit i da će trajati najmanje tri godine taj povratak. Kako ide tempo tih vraćanja državnih depozita? Koje banke zavise od tih državnih depozita? Vrlo bi bilo interesantno čuti koliko država ima svojih depozita u pojedinim bankama. A, naravno, vi znate o kojoj se banci radi i za koju je javnost najviše zainteresovana zbog njene vlasničke strukture. Kada je u pitanju tržište kapitala vi ste konstatovali da je ono u stalnom padu u velikim problemima i u okviru toga pomenuli ste transakcije na tržištu kapitala prilikom dokapitalizacije Elektroprivrede. Ja stalno tragam i pitam kada su svi finansijski izvještaji, a vjerovatno ste vi prava adresa da mi odgovorite šta je sa 96 miliona koje je A2A uplatila kao obavezu iz ugovora za investicije u Elektroprivredi, uglavnom na prenosnoj mreži. Znamo da je taj prenos praktično u raspadu, da je vrlo loš, da građani trpe zbog toga, da plaćaju visoke nadoknade i gubitke na tim prenosnim mrežama, a investicija nema. Već dvije godine ništa se od investicija ne pomjera, da li je tačno? Juče se pojavilo u štampi da su iz A2A počeli da prigovaraju da ne mogu da računaju na taj novac jer tog novca prosto nema. Još od nikoga nijesam dobio odgovor da li taj novac uopšte postoji. Da li je on operativan i da li će biti investicija u Elektroprivredi, odnosno da li će biti smanjeni gubici na distributivnim mrežama, ako se taj novac upotrijebi? Da li on u stvari samo čuva likvidnost Prve banke i nikad neće biti upotrijebljen. To zli jezici kažu, ali eto ja po malo i vjerujem. Vi kažete da je inflacija bila 0,7%, ja izražavam sumnju u metode izračunavanja te stope inflacije. Vjerujem da je bila veća s obzirom na povećanje troškova života, pad životnog standarda, povećanje energenata, povećanje skoro svih cijena, a stagnacija u rastu ličnih dohodaka i planirate čak za sledeću godinu rast inflacije, a nema nekog velikog rasta industrijske proizvodnje pa to nije kompatibilno jedno sa drugim. Zbog svega toga mislim, da nije baš dobar metod obračuna inflacije i broj nezaposlenih je povećan čak za 12,3% i to ne može da prati a da inflacija bude tako mala, a broj nezaposlenih tako veći. Sve su to neke povezane stvari u koje se može sumnjati na pravi metod. Imao sam što još mnogo šta da kažem, ali kolege vama u svakom slučaju hvala što ste mi i ovo pružili.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, kolegama drugim. Idemo dalje. Od klubova je ostao samo Klub albanskih poslanika. Kolega Sinishtaj. Popunili ste vrijeme drugim kolegama, idemo u ime kluba DPS-a Zarija Franović. Osam minuta imate.

ZARIJA FRANOVIĆ: ...koncepiranim na fonu i sa ekonomskom politikom Vlade Crne Gore na tri stuba ekonomske politike, uopšte Crne Gore, znači, unapređenje poslovnog ambijenta, nastavak strukturnih reformi i fiskalna i finansijska disciplina. Oko ovoga zaduženja koje smo čuli malo prije od kolega možemo da govorimo i oko mišljenja parlamentarne Skupštine Savjeta Evrope i ako to budu pročitali možda će biti i nešto jasnije, a do tada vjerovatno da neće. Dobar i kvalitetan izvještaj koji smo inače imali, a po prvi put i finansijski plan


- 257 -

za 2011. godinu od strane Centralne banke i mislim da je to dobro. Kada su u pitanju kreditna kretanja u privredi su različita i imamo različita mišljenja od privrednika od banaka i tako dalje. Ne bih se sada posebno zadržavao na to. Na rezultati u privredi takođe se ne bih zadržavao. Pitanje kreditnih rizika uvijek je veoma interesantno i pitanje revizije. Mislim, da treba da poznajemo nekoliko vrsta revizija. Znači, treba ipak čitati prudencijalnu ili preventivnu reviziju takozvanu, ili kontrolu presijecanja i završnu reviziju. Pokušat ću da i o tome nešto kažem i nije samo jedini kreditni rizik, nego ih ima ukupno 12 rizika u bankarskom sektoru i to je svakako jedan od prioriteta o kojem se mora voditi računa. Pitanje prinudne naplate je povećano u odnosu na broj registrovanih, da kažem, pravnih, fizičkih lica i to preko 50 hiljada a ima i blokada računa. Mislim da je zrelo vrijeme da se pokrene veoma značajna inicijativa. Ne znam da li je to dobro ili ne, a to je multilateralna kompenzacija u ovom vremenu. Mislim da je to vrlo interesantno pitanje zbog dugovanja između privrednih subjekata. Po prvi put vidimo i pitanje dvije kamate i to eonija i euribori kamate. Znači, o tome se zabrinula i evropska Centralna banka. To je takozvana noćna kamata koja se izračunava u 18 sati i euribor koji se izračunava u 10 i 45 koliko sam ja informisan i mislim da je to veoma značajno zbog informisanosti parlamentaraca. Oko procjene bruto društvenog proizvoda imamo ih različitih, pa imamo neke da kažemo realne 2,64%, polu realne ili poluoptimističke 2,8% do 3,% i sa ovim projekcijama se bavi i MMF i Svjetska banka i ono što je značajno Evropska banka za obnovu i razvoj koja je veoma prisutna u Crnoj Gori kao vrlo značajna međunarodno kreditna institucija preko koje se kreditira više investicionih projekata i objekata u Crnoj Gori veoma značajnih. Oko tržišta rata, plata i tako dalje ja sam rekao ministru finansija da će doći do povećanja potrošnje.Zašto? Zato što sada imamo minimalnu zaradu i možda je trebalo analizirati zbog čega. U startu su već povećane plate 4,5%, a automatski se izdvajanje i privrednih subjekata povećava i naravno, imamo za dva dana, od prvog jula već imamo usklađivanje za nekih pet eura sada ne bih ulazio tačno u taj procenat, povećat će se javna potrošnja. Mislim, da se ne trebamo više baviti time. Nijeste davali više preporuka i nije potrebno. Iz prostog razloga u jednoj prilici smo imali nekih 123 pa 153 pa tako dalje. Nije to bilo baš ovako da kažem, dobro. Finansijska stabilnost je jedan svakako od prioriteta i u korelaciji je sa Vladom Crne Gore za 2011. godinu. Dakle, ono što sam rekao prvi stub ekonomije je poslovni ambijent. To je jedan od prioriteta i privlačenja stranih investicija, nastavak strukturnih reformi i naravno, fiskalna i finansijska disciplina i stabilnost. To je jedan od prioriteta zbog budžeta Crne Gore, zbog građana Crne Gore, zbog države Crne Gore. I time moramo se baviti dnevno. Oko očekivane inflacije, to je vezano za izvještaj za stabilnost cijena. Može se tumačiti različito. Očekivanost od strane banaka je jedan, od strane privrede i privrednih subjekata je drugi. U svakom slučaju ono što je tačno 0,7% ja imam neko svoje mišljenje da nije zgorega da bude čak i veća inflacija upravo zbog ulaganja investicija. Ukoliko bi došli, ne daj bože, do deflacije, onda bismo došli u depresiju, a to su kolege u ranijim periodima komentarisali, a u stvari nijesu znali ni o čemu su govorili. E, onda ulazimo u veliki problem, pa bismo imali redove za kupovinu i tako dalje i tako dalje. Finansijski izvještaj revizora- dobar i kvalitetan i bolji od prethodnih. Prvo imamo novoga revizora, ne želeći da kritikujem ranije izvještaje i drugo mišljenja. Prvo imate dobru i zaista kvalitetnu referentnu ....a od ovih četiri može jedno od najboljih diloit,


- 258 -

niht i ove ostale koje su bile. To smo regulisali sa Zakonom o centralnim bankama i ovo mišljenje je pozitivno. Sama revizija ostavlja neke prostore kod ljudi koji se bave tom temom da mogu komentarisati i tumačiti mišljenja, davati mišljenja pozitivna sa rezervom sa različitih aspekata. I evo što se dešava. Dakle, imate pozitivno mišljenje i dajemo pozitivno mišljenje sa rezervom. Ne daj bože da je negativno. Interesantno je, ono što rade revizori, računovođe, sertifikovani, licencirani da ih ne navodim, a mislim, da ćemo to morati do kraja godine kroz totalnu ili generalnu reviziju Zakona o računovodstvu i reviziju da uradimo u Crnoj Gori. Mislim da će to biti jedan od prioriteta, ne samo jedan jedini zakon, izmjene smo uradili okej, možda ni to čak nije trebalo sada da se radi, ali do kraja godine svakako ćemo se složiti za generalnu reviziju toga zakona. Ne samo tog zakona, nego i čitav jedan set sistemskih zakona. Zbog čega? Revizori ovako kažu: imate jednu investiciju, garantni rok vam je dvije ili tri godine, vodi se kao investicija i morate je voditi kao investiciju u toku i oni to drugačije tumače. Jedni tumače da to treba da bude lako, da se mora servirati investicija, a ne mora niti smije u garantnom roku, određene garantne rokove, da ne kažem garancije činidbene, avansne i tako dalje. Mislim da je to dobro tumačenje. Dakle, izvještaj dobar, izvještaj kvalitetan i ono što ste naveli ovdje da ste smanjili jedan broj zaposlenih. Nije u pitanju sada komentarisanje broja zaposlenih, nego smo u prethodnim izvještajima imali, ono što se meni sviđa, mnogo ugovoraca, kako ih ja nazivam, ili ugovora o djelu. Nije to dobro. Dakle, neka je to neko na određeno vrijeme tri mjeseca, šest mjeseci, devet mjeseci, dvanaest ili par puta ako treba da se produži jer Zakon o radu to nekako drugačije prepoznaje. U angažovanju u privremenim, povremenim poslovima, trba zadržavati ljude neko duže vrijeme. Vi ste to dobro uradili, prepoznali, regulisali i pohvale što se tiče tog dijela i kompletnom izvještaju. Osnov je i izvještaj iz prethodne godine, finansijski plan upoređivanja i naravno, kompletna ekonomska politika u Crnoj Gori i podrška ovome zakonu. Pogledao sam i vezano za rezerve, rezerve zakona preko nekih četiristo miliona koje su povećane za nekih 7,8%. To je veoma značajno i ostalim bankama se ne bih bavio. Imamo Zakon o Centralnoj banci, imamo izmjene i dopune zakona o bankama, imamo čitav set finansijskih zakona koji su povezani sa svim ovim zakonima, čitav set ekonomskih, fiskalnih, finansijskih zakona…(Prekid)....sačuvati svaku banku jer nestanak ili bilo nešto loše da se desi banci, imali bi negativne posledice na kompletan bankarski sistem, na bankarsku industriju i na kompletnu privredu Crne Gore. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Za komentar se javio drugi Zarija u parlamentu, Zarija Pejović u ime Kluba PzP. U ime Kluba SNP-a kolega Damjanović. Izvolite.

ZARIJA PEJOVIĆ: Kolega Franoviću, s obzirom da ste govorili o makroekonomskim pokazateljima kako komentarišete činjenicu, odnosno tendencije sa kojima smo ušli u 2011. godinu to je rast inflacije, rapidni rast zaduženja? Pad zarade procjenjuje se da je pad realnih zarada na nivou 10% rasta zaposlenosti, rasta uvoza hrane. Uvoz hrane nam je veći od kompletnog izvoza, a uz sve to Crna Gora nema privrednu strategiju koju imaju sve zemlje okruženja.


- 259 -

Dakle, srednjoročnu strategiju na pet godina sa mjerljivim i kvantifikovanim ciljevima. Stalno se, ljudi, govori o tome da smo izašli iz krize. Vi ste raspisali izbore marta 2009.godine sa argumentacijom da želite da uspješno prebrodite krizu. Vaš kapetan je napustio brod decembra prošle godine. Koji je vaš politički legitimitet, sem onoga gologa legitimiteta do koga dolazite izbornim rezultatima na način na koji dolazite? Postoji onaj legitimitet koji proizilazi iz etike, a koji podrazumijeva da se ono što se priča o predizbornoj kampanji mora poklapati sa objektivnom stvarnošću. Ne da se ne poklapa, nego se nalazimo u vrlo lošoj ekonomskoj situaciji, a ja moram konstatovati da vi ne pokazujete kapacitet ni idejni, ni administrativni da ovu državu izvedete iz te krize. Najveći problem ljudi Crne Gore, o tome sam ja mnogo puta govorio jeste, što politički sistem nije sposoban da proizvede elitu koja može da ....rast Crne Gore, privredni rast na realnim osnovama. Bez privrednog rasta mi teško možemo da pričamo o evropskim integracijama i dosezanju određenih standarda. Kolega Franoviću očekivao sam da ćete reći kolegama iz Centralne banke da rade više na transparentnosti, da publikuju mjere. Bankarski sistem je kao jedna crna kutija, a intencija ...standarda i smanjivanja asimetričnih informacija jeste u tome da se zna što više o tome kako funkcioniše. Nijeste Vi podsjetili kolege iz Centralne banke da centralne banke Srbije i Hrvatske nijesu ublažavale mjere u menandžmentu kreditnog rizika. Zahvaljujem se.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Dozvoliće vam to guverner kasnije. Izvolite, kolega Franoviću.

ZARIJA FRANOVIĆ: Interesantno, gospodine Pejoviću, politički legitimitet vam je 11:5. Znate li šta je to? Bilo vas je 11, a sad vas je 5. Rekli su vam građani odgovor. Je li tako? Izbor iz 2009. i kapetan je li tako? Nemamo broda bez kapetana. To je vama vaša promašena politika. Nezaposlenost je pala je za 6,i nešto posto. E, sad oko zaduženja. To vam je interesantna tema je li tako? Parlamentarna Skupština Savjeta Evrope kaže da se javni dug evropskih država dinamično povećava tokom nekoliko poslednjih godina i još uvijek raste sa rizikom da postane neodrživ u većini zapadnih evropskih zemalja. Zatim, suvereni dug je premašio prag fiksan u paktu za stabilnost i rast to je 60% mastriški kriterijum i težak je u velikoj mjeri i na razvojnim planovima. Sami temelji evropske strukture su ugroženi, a kvalitet života evropskih građana ubrzano pada. Jeste li čitali vi ovo? Nijesam ja ovo pročitao i izmislio. Ovo je Odbor za ekonomski razvoj Skupštine Evrope. Jeste li pročitali ovo? Zašto je, spomenuo sam eonije, prekonoćna kamata pogledajte kolega Zarija, vi ste doktor iz bankarstva je li tako? Ovo vam nije jača strana. Ne znam što ste radili ? Znači, nije vam jača strana. Upravo je uvodi evropska Centralna banka zbog toga. Drugi je euribor i znate kako se radi, kako se izračunavaju i tako dalje. Crna Gora je zadužena 45% pa neka bude i 50%. Ja sam upravo govorio oko rasta javne potrošnje, minimalne zarade, zakona vašega i ovoga kojega vi predlažete. Nema potrebe da ga predlažete, prepišite ga skoro ga je usvojila Srbija prije deset, petnaest dana, ništa nije sporno. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Sledeća prilika je za komentar SNP-a. Kolega Damjanović.


- 260 -

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ: Zahvaljujem. Poštovana Skupštino, poštovani građani. Kolega Franoviću, vi ste ovdje u diskusiji govorili i o tansparentnosti izvještavanja o tome da Centralna banka pravi napore u smislu boljeg izvještavanja i objavljivanja iskaza kod privatnih kompanija, ali jednu stvar čini mi se nijesam spomenuo, pominjali smo je na odboru i želim ovdje da se i prema njoj odredite. Dakle, u javnosti se čuje i veliki broj kompanija koje posluju u Crnoj Gori se žale na to da ih pojedine komercijalne banke uslovljavaju na način da će ih kreditirati ako im reviziju budu vršili isključivo takozvane velike revizorske kuće, mislimo na velike četire. Ja sam naravno, sve te stranke uputio da se i zvanično obrate Centralnoj banci kako bi savjet mogao prema tome da se odredi, nadam se da ćemo čuti i guvernera da nam kaže da on ima ta saznanja, ako je to tako onda je to najdrskiji monopol koji postoji u ovoj državi i to je dodatni trošak i dodatni teg o vratu i onako posustaloj privredi. Takođe, nijesam čuo od vas, a nadam se da ću imat prilike da čujem i vaš komentar i komentar guvernera u jednoj činjenici kojoj smo svjedoci i same Centralne banke. Ovdje imam listing od nekoliko stotina kompanija koje nijesu ispunile zakonsku obavezu iz člana 35 Zakona o Centralnoj banci i obavijestile Centralnu banku o njenom privatnom dugu i investicijama. Centralna banka je najavila ukoliko se to ne desi do dozvoljenog roka da će se primijeniti član 88 Zakona koji prepisuje sankcije od hiljadu do deset hiljada evra za svako preduzeće za nedostavljanje izvještaja pa bih volio šta mislite da kažete o tome kolega Franoviću, da li je Centralna banka trebala da ovo završi i da li smatrate da Centralna banka treba da ispuni zakonsku obavezu i pokažnjava sve ove firme, a spisak je impozantan, a firme koje su ovdje su zaista impozantne makar po imenu. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, kolega Damjanoviću. Poslanik Franović.

ZARIJA FRANOVIĆ: Hvala. Kolega Damjanoviću, uvijek sam za to da se poštuje zakon i primjenjuje zakon. Ko ga krši neka plati na ovaj ili onaj način. To je moj stav uvijek i tako će i biti. Jedan od ovih dopisa ili pravila i uputstava i dopisa dobio sam i ja kao predsjednik borda u Željezničkoj infrastrukturi i ispoštovao sam to. I to je obaveza zakonska i moraju je svi poštovati. Oni koji je ne poštuju neka snose zakonske konsekvence i treba da se primjenjuje zakon. Donosimo zakone, ja nikada i iks puta sam ovdje rekao ne patim niti ćemo nikad donijeti idealne zakone, ali takvi kakvi jesu moraju se primjenjivati. To je jedan od prioriteta. To nam nalaže Ustav kao najviši zakonodavni akt i svi zakoni koje donosimo da li su iz prava ili ekonomije i tako dalje ili antikorupcijskih zakona i sve to firme moraju da ispoštuju. Zato sam ja i naveo ovdje multilateralnu kompenzaciju kao neku kombinaciju da bismo rješavali određene probleme u državi. Transparentnost svakako da, javnost, transparentnost poslovanja. Uslovljavanje, vršite reviziju, nikako ne prihvatam, Ako to postoji, ja zaista ne znam. Isto tako treba da se neko pozabavi, taj koji je zadužen, jer znamo da Državna revizorska insititucija ne bavi se samo budžetom i javnom kompanijom ili budžetima lokalnih uprava nego i ostalim stvarima. Imamo i onaj član 23 kod


- 261 -

Državne revizorske institucije što znamo šta on propisuje i ja jesam za striktnu primjenu zakona i zakonskih rješenja koje donosi ovaj parlament. Rekao sam, mi kao pozicija koji snosimo najviše odgovornosti, dižemo ruke ili glasamo za zakone, onda donosite teške odluke, popularne, nepopularne, pogriješite. Naravno, ljudski je pogriješiti....

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Inspirativni ste za komentare.Kolega Živković.

RADOJICA ŽIVKOVIĆ: Hvala vam, gospodne predsjedniče.Gospodine Franoviću, Možemo mi ovdje hvaliti izvještaj, naduvati ga u dobri izvještaj, hvaliti našu privredu, stanje u državi finansijsko, ali ipak ono je onakvo kakvo stvarno jeste i kako građani to osjećaju na svojim leđima, jedan ogromni broj građana teško živi. Sam izvještaj kaže da je nezaposlenost porasla za 12 i nešto procenata. Baš bi mi bilo interensantno vaše mišljenje, da li vi vjerujete podatku da je prosječna plana u Crnoj Gori 715 eura? Bruto. Po novome to ima, koje Monstat obračunava. Ako je pao broj nezaposlenih a porasla ova prosječna plata, nešto tu nije u redu. Priliv stranih investicija prošle godine je bio za pola manji nego predhodne godine. Ja mislim da će taj priliv biti još manji u ovoj godini. Znate li, gospodine Franoviću, da Crna Gora prema nekim pokazateljima troši za uvoz hrane više nego što kompletno izveze robe. Kompletan izvoz potroši se samo za uvoz hrane. Da li ste čuli za taj podatak i kako vi komentarišete to? Zašto su visoke kamatne stope u bankama? Zašto mi svi moramo da plaćamo rizične kredite i veliki rizik pri davanju kredita iako ima onih koji vrlo redovno vraćaju kredite? Ko su neredovni i rizični koji su podigli kredite...

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala vam. Kolega Franoviću, izvolite.

ZARIJA FRANOVIĆ: Hvala. Kolegi Živkoviću. Ja nijesam hvalio izvještaj, nego sam ga detaljno i realno pročitao i smatram ono što ste i vi rekli, da je malo pet minuta za komentarisanje sva četiri izvještaja. Tu se zaista slažemo. Stanje u privredi je prikazano realno u izvještaju Centralne banke i mislim da smo svjesni potpuno toga. Moramo preživjeti restrukturiranje i dalje. Ono što je drugi stub ekonomije Crne Gore, nastavak strukturnih reformi. Pitanje zapošljavanja mladih ljudi, ja sam ponosan što nekih 35 ljudi čeka posao naredne i one druge godine. Moraju se privreda, ekonomija i škole, naročito struka, uskladiti sa onim što treba tržištu. To mi je posebno zadovoljstvo, a pojedine kolege iz opozicije znaju. To je taj neki kadar koji nam fali. Građani teže žive ili ne žive. Pođe neko, zaradi 20 hiljada ili 30 hiljada, neću reći gdje, znali biste gdje je bio i odmah kupi auto. Mi smo takvi, mi prvo to radimo. Dignemo kredit da bi se vozali u neka dobra auta i to nam je prioritet, nažalost to je tako. Nećemo


- 262 -

nekome da žiriramo, nismo mu više drugovi, kumovi, prijatelji, nego sad ovaj neće da mi učini i tako dalje. Nezaposlenost nije takva kakva jeste. Vjerujem podacima Monstata, pratim podatke Monstata i mjesečno moram izvještavati Monstat i ja tamo gdje radim oko toga. Priliv stranih investicija, slažemo se i očekujemo, ali mislim da i mi moramo kao društvo, pozicija i opozicija, dati doprinos prilivu stranih direktnih investicija. Kada je u pitanju uvoz hrane to nam je jedan od prioriteta. Ja sam rekao ovdje i stojim odgovorno iza toga, najvažnija strateška grana Crne Gore, za mene lično broj jedan, nije trurizam nego i poljoprivreda…

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala vam, kolega Franoviću. Tačno je da će hrana najviše da poskupljuje, ali to da nam je budućnost traje već najmanje 50 godina, da se bavimo hranom. Kolega Damjanović je tražio svojih deset minuta, ali pod komentarom. Izvolite.

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ: Zahvaljujem. Poštovani guverneru, kolega Žugiću, kolega Miloševiću, kolega Fabris, Činjenica da ste stupili na dužnost u oktobru, odnosno, sredinom novembra prošle godine i činjenica da od sredine avgusta faktički radimo po novom Zakonu o Centralnoj banci je veoma nezahvalna kako za vas koji branite tuđi izvještaj tako i za mene ili nas ovdje koji treba da komentarišemo nešto što je u principu radio neko drugi punih deset i po mjeseci. Tako da ću to morati da imam u vidu kada vas budem pitao neke stvari ako budem komentarisao nešto što mi se čini da ste više uradili iz razloga kolegijalnosti, nego iz razloga onoga što je i nalagao novi Zakon o Centralnoj banci. Moram da primjetim da od kada je novi Savjet stupio na dužnost zaista je povećana i transparentnost u poslovanju Centralne banke, 15 sjednica Savjeta je već održano za nekih pola godine što je zaista impozantna cifra. Odrađeni su neki poslovi koji se tiču novoga statuta koji je veoma dobro urađen. Kreditni registar konačno uveden, stupiće u funkciju, čini mi se, u novembru ove godine. To su neke stvari koje moraju da se pohvale. Sa tom povećanom transparentnošću nije jasno zašto ste ostali, uslovno da kažem, kratki u izvještaju o godišnjem radu. Da li je razlog upravo ta kolegijalnost i to što je neko drugi možda te mjere preduzimao, što nam niste shodno članu 30 Zakona i članu 59 objavili protiv kojih su banaka preduzete svega četiri mjere, i to dvije opomene? Dvije opomene prošle godine. Da li ste to uradili vi ili prethodno rukovodstvo, da li po ovom ili po starom zakonu, kao i kojoj to banci nije data dozvola za rad? To su benigne informacije, ne bi potresle bankarski sistem i meni se čini da bi to bila nova praksa transparentnosti, jer smo zajedno radili Zakon i zajedno smo rekli da može i ne mora. Dakle, ako je kolegijalnost i to ću da prihvatim. Ono što dovoljno nije obrađeno u izvještaju, a trebalo je biti, to je posao bankarskog ombudsmana koji je, takođe, krajem prošle godine stupio na dužnost. Iako se ovaj izvještajni period odnosi na prošlu godinu, ovih pola godine je dovoljno bilo da se kaže kako to ombudsman radi i da li su bankarski klijenti zadovoljni sa onim što im ombudsman pruža po pitanju njihovih žalbi i prigovora. Oko nekih stvari u samom izvještaju smo govorili na Odboru, ja ću samo da vas podsjetim da i dalje nedostaje nekih 12 miliona evra za dostizanje kapitala od 50 miliona


- 263 -

evra Banke. Znajući da je to sve u vezi sa članom 17 gdje se Centralna banka može pojaviti kao kreditor u krajnjoj instanci, a sve vezano za tekuću situaciju, mislim da se ova obaveza Vlade i budžeta mora iyzvršiti. Mene interesuje da li ćete biti tvrdi na Vladu i u odnosu na ministra finansija da vam se 12 miliona nedostajućih uplati i formira se osnivački kapital shodno zakonu. Ono što takođe moram da komentarišem jesu neke stvari oko kojih nije dovoljno ovdje rečeno. Rečeno je da je 300 miliona nelikvidnost trenutno u privredi. Ali hajdemo jednom da presiječemo pa da objavimo spisak tih famoznih pedesetak najvećih dužnika koji godinama duguju, čiji su računi blokirani i tako dalje. To se dešava već pet, šest godina. I zaista, ne postoji nijedan razlog da se ono što se u kuloarima zna ne objavi, da se kaže jasno i glasno to su ta preduzeća, to je taj kamen o vratu zbog kojeg trpi ostatak privrede. Osim tih mjera koje nijesu dovoljno transparentne ni u ovom izvještaju, ponešto se kaže o funkcionisanju Fonda za zaštitu depozita, kako ste zadovoljni sa tim fondom, jer i on posluje po novome zakonu, i da se eventualno malo osvrnemo na stanje javnog duga. Svjedoci smo da ste vi imali prilike da zajedno sa ministrom finansija i predstavnikom Svjetske banke pozdravite ili date zeleno svijetlo za novu tranšu koju vučemo, već drugu ove godine, nakon emisije obveznica. Činjenica da će nam javni dug krajem ove godine izaći na nivo 1,6 milijardi evra, što je takozvani pesimistički scenario, da će biti tri puta veći nego što je bio prije pet godina, da će strani dug biti tri puta veći nego što je bio 2006. Godine, je uznemiravajuća i trebalo je možda dati više prostora toj činjenici. Da li ste zadovoljni kako Vlada implementira za ovih pola godine vaše preporuke koje ste joj dali krajem prošle godine? Ja sam čitao vaše preporuke, čitao sam i ono što Vlada radi i mislim da opet dolazimo u situaciju da Vlada Crne Gore u dovoljnoj mjeri ne uvažava preporuke u vođenju ekonomske politike koje je dala Centralna banka. Tu nam je trebalo malo analize iako se ne poklapa izvještajni period. O problemima na koje ste ukazali, ali nijeste ponudili rješenje, ovo je prilika da razmijenimo argumente. Obećali ste, nijeste obećali, dovoljno ste iskusni u politici i na toj funkciji da znate da teško Centralna banka može pomoći aktivno u čišćenju bilansa banaka, sem ako nećemo da preuzimamo dugove banaka. Takođe ste tu bili oprezni, ali ste obećali neke pomake u dijelu kamatne stope, odnosno politike kamatnih stopa, koje su i dalje dvocifrene i strašno opterećuju privredu. Činjenica da je svaki četvrti kredit ili svaki četvrti evro kredita loš je problem za banke, ali činjenica je da im to nije smetalo 2006 - 2007 godine. Činjenica je da država ima 200 miliona depozita sa ovim vučenjem obveznica, činjenica je da imamo depozite državnih preduzeća, odnosno javnih preduzeća i privrednih društava u većinskom vlasništvu države kod poslovnih banaka, malo i o tome i o toj politici. Kako ste zadovoljni sa onom uredbom ili odlukom Vlade da preraspodijeli te depozite da se i tu odagnaju neke sumnje o povlašćenim bankama ili kompanijama? Dvjesta miliona ovdje, dosta depozita koje imaju kod banaka državna preduzeća, banke koje su super likvidne, a privreda koja se guši i građani koji se guše. Nešto neće biti da je u redu. Da li imamo problem ventila, kanala, kako da sredstva koja postoje usmjerimo privredi? Ako je to problem, da razgovaramo, onda možda postoji potreba da se, zaista, ili uvedu nove banke ili da se razmišlja o nekoj domaćoj banci. Ovo stanje nije izdržljivo i ako se ovako nastavi bojim se da će osnovni, ključni faktor daljeg siromaštva i pada životnog standarda i problema u privredi i možda


- 264 -

kolapsa privrede biti poslovanje banaka. A tim bankama smo, kolega Žugiću, dali kroz garanciju državne pomoći ni manje ni više nego 237 miliona evra tokom 2008. i 2009. godine. Uz banku koja je imala realne probleme, koja nije mogla svoj posao da radi tokom dvije zadnje godine, imamo i dvije, tri sistemske banke da ih pomenemo, CKB prvu, koja je dobila ogromnu pomoć po ovom izvještaju. Da li su ta banka i ostale banke uradile dovoljno za državu i da li rade ili se svete, možda, državi zbog ove pomoći i zašto nema kreditne aktivnosti? I do kad će se baviti naplatom svojih kolaterala I hipoteka i tako dalje, a pustiti da ovo sve potone? Ako to banke neće, onda ste vi ti koji morate aktuelno da razmišljate, zajedno sa ovim domom, da spasavamo i privredu i građane. Ono na što se moram kratko osvrnuti jeste i finansijski izvještaj koji imamo na uvid. O njemu se ne izjašnjavamo, ali moram da pomenem kao dobru stvar da smo konačno malo promiješali revizore, da nakon pet godina revizije jednog istog revizora imamo sada drugog revizora u banci i to shodno zakonu i načinu kako smo ga odabrali. Imamo izvještaj za proteklu godinu, imamo neka poboljšanja, od toga da smo mnogo manje platili do toga da je nivo transparentnog finansijskog izvještavanja bolji. Međutim, i dalje dvije- tri stvari su upadljive. Potpuno je jasno da je ukidanje rezervisanja i iskazivanja prihoda od 1,9 miliona evra služilo činjenici da je prethodno rukovodstvo, ja to moram ovdje reći, peglalo bilans i smanjivalo neto dobit i obaveze sa tim rezervisanjima u ptethodne dvije godine ili tri godine dok ih je revidirala kuća koja je to nekada radila. Potpuno je jasno da je 3,6 miliona vrijednost vaših takozvanih investicionih nekretnina bila veoma velika za onu dobit koju je Centralna banka ostvarivala izdavanjem u zakup tih nekretnina, a koja je svega 230 hiljada evra, petnaest puta manja. Znajući kome izdajete to su banke, to su jake firme, malo i tu nešto mora da se radi. Sada je ta vrijednost procijenjena 1,6 miliona evra. Da li je tržište nekretnina palo duplo ili su cijene i dalje na istom nivou, a opet se radi o pokušaju peglanja bilansa pa da i o tome progovorimo. Stvar koja nije dovoljno objašnjena, možete je ovdje objasniti, mislim da je neko od kolega to pomenuo, na strani 37 su troškovi zaposlenih, takozvana ostala primanja su oko milion evra, prošle godine 427 hiljada evra. Da li je bilo kakvih bonusa, otpremnina, ako jeste da li je neko to iskoristio od bivšeg rukovodstva? Interesuje me da li ste dali specijalno odobrenje koje možete da date za zapošljavanje nekog iz bivšeg rukovodstva u bankarskom sektoru jer imate to pravo po zakonu. Mnogo je pitanja, mnogo je komentara, ako mogu još samo jedan minut, predsjedniče? Malo je vremena da se ovdje obuhvati sijaset onoga što nam je novi zakon pružio. Kažem, sve kolege ovdje zajedno sa mnom i mojim kolegama iz SNP-a moraju da imaju u vidu da govorimo o izvještajnoj godini u kojoj su se preplitala dva zakona, u kojoj je bivše rukovodstvo radilo defakto do kraja oktobra ili do početka novembra i u kojoj su uvedeni neki novi instituti. Međutim, svjedoci smo i kroz vaš izvještaj da se neki problemi ponavljaju, da su neki problemi ostali neriješeni. Možda nijesmo bili dovoljno mudri da kroz zakonske mogućnosti ostavimo još prostora, sem onoga kreditiranja u krajnjoj instanci i da se ovaj problem sa komercijalnim bankama rješava. Osim što gajimo optimizam šaljemo dobre poruke o tome da ćemo pomoći čišćenju bilansa i boljoj poziciji kamatnih stopa i tako dalje, moramo da razmislimo konkretno o tim akcijama. Ukoliko to ne uradimo, a sve pokazuje, svi podaci, čak i ovi zadnji podaci Centralne banke iz biltena za april i maj, da se stanje ne poboljšava, mislim da ovoj privredi stotinu turističkih sezona neće moći pomoći, niti stotinu emisija obveznica, niti stotinu kredita od Svjetske banke. Ponavljam do kraja godine 1,6 milijardi evra dug javni. Zahvaljujem.


- 265 -

PREDSJEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Možete vi da odgovorite sada. Deset minuta za odgovore na pitanja kolege Franovića, kolege Damjanovića. Izvolite.

RADOJE ŽUGIĆ: Već se akumulirao dovoljan broj pitanja da bih mogao dati komentar na najveći broj istih. Želim da istaknem svoje zadovoljstvo da je rasprava koja se vodi o Izvještaju o radu za prošlu godinu Centralne banke Crne Gore jako konstruktivna. Kritika koja se uputi nama koji smo odgovorni za politiku i ovaj rad koji je prezentovan Parlamentu svakako je pozitivna, jer budi nam oprez. Znate, u dobrim vremenima kad stvari dobro idu onda dođe i do opuštanja. Tako da svaka argumentovana kritika može biti od koristi samo nama koji smo odgovorni za finansijsku stabilnost i monetarnu politiku. Redom bih komentarisao pojedina pitanja koja su uvaženi poslanici postavili, počev od uvaženog poslanika Bakića. Savjet za finansijsku stabilnost je konstituisan krajem prošle godine i mi smo pripremili i dostavili godišnji izvještaj o radu Savjeta za finansijsku stabilnost uz sve ono što smo prethodno uradili, sve informacije koje smo dostavili parlamentu, dakle izvještaj o radu sa izvještajem eksternog revizora, izvještaj o stabilnosti finansijskog sistema i stabilnosti cijena uz sve ono što dnevno radimo u komunikaciji sa javnošću. Moram da vam kažem, napraviću malu digresiju, da nema jednog dana da Centralna banka kroz medije, štampane, elektronske ili bilo koje druge ne saopšti nešto od značaja za ukupnu javnost. Mi jako dobro znamo da su odnosi sa javnošću Centralne banke, ono što utiče na očekivanja privrednih i ekonomskih aktera i subjekata na tržištu. Na bazi naših informacija, za koje se trudimo u najvećoj mogućoj mjeri da budu i tačne i istinite i objektivne, privredni subjekti kreiraju donošenje svojih odluka. Tako da nemamo pravo da zamagljujemo ili iskrivljujemo stvarnost. Nastojaćemo i u budućem periodu u mjeri maksimalno mogućoj da budemo u objektivnim kapacitetima Centralne banke, a smatram da su zaista visoki. Ja sam od skora u Centralnoj banci, a Centralna banka ima kadar koji je zaista reputabilan i respektabilan. Nastojaćemo, dakle, u budućem periodu da te odnose s javnošću njegujemo prvenstveno preko Parlamenta. Evo imamo sada pet izvještaja koji su Vama dostavljeni. Sva vaša pitanja, sve vaše sugestije, primjedbe i zamjerke, imali smo ih i na matičnom Odboru za privredu, finansije i budžet, precizno smo definisali. Osvrnuću se na kritiku uvaženog profesora Živkovića. Dakle, ima tamo i konfuznih stvari, prihvatamo to kao zdravu kritiku i nastojaćemo da kroz dostavljanje takvih informacija u narednoj godini budemo do kraja jasni. Oko osnovnog kapitala više poslanika je postavilo pitanja. U ovom visokom domu donesen je Zakon o Centralnoj banci i definisan minimum osnovnog kapitala, cenzus od 50 miliona eura. Tada smo imali komentar da će se iz rezervacija pokriti taj kapital i da će to biti odmah završeno. Nije baš to tako, ispostavilo se. Mi smo u prošloj godini iz dobiti, a kolega Damjanović je komentarisao ukidanje rezervacija i knjiženje na prihodnoj strani i po tom osnovu iskazivanje dobiti Centralne banke od oko 1,5 milion eura, to smo na bazi protokola sa ministrom finansija koji je napravljen na zakonskoj osnovi, prenijeli u kapital i time smanjili nivo nedostajućeg kapitala Centralne banke. Taj se protokol odnosi i na naredni period, naredne godine. Prihodna strana i ove godine je problematična i pored toga što u bilansu uspjeha, u troškovima, maksimalno radimo na mjerama interne ekonomije, na mjerama racionalizacije, na štednji. Normalno, neke stavke su nam razvo


- 266 -

jna komponenta i ne možemo ih smanjivati ispod limita koji je zaista elemenat razvoja Centralne banke. Očekujemo da će kamatne stope koje su danas u Evropi, a po osnovu prihoda Centralne banke kod upravljanja međunarodnim rezervama značajnije porasti u narednom periodu, sada su jako niske, a znate, to smo više puta komentarisali, nama je osnovni princip kod upravljanja rezervama likvidnost, sigurnost, a u trećoj iteraciji profitabilnost. Oko platnog prometa sa Srbijom mi smo uradili što smo mogli. Imao sam sastanak sa kolegom guvernerom Narodne banke Srbije. Centralna banka Crne Gore je obnovila aktivnosti na ugovoru koji je ranije potpisan, tako da smo potpuno otvoreni za brži, efikasniji, jeftiniji i sigurniji platni promet između pravnih i fizičkih lica dvije države, odnosno tri države budući da se sporazum odnosi i na Bosnu i Hercegovinu. Centralna banka se čak izjasnila da će podršku tom platnom prometu davati bez nadoknade. Na bankama je da prepoznaju svoj prihodni posao i da preuzmu tu funkciju. Dakle, na nama je, kada je u pitanju nadležnost Centralne banke, ne da vršimo prinudu ni kada su kamatne stope u pitanju, već da izgrađujemo fer i otvoreno okruženje, da promovišemo dobru bankarsku praksu, da učinimo sve da imamo zdravo tržište na kojem će banke da se sučele i spriječimo eventualna udruživanja, kartelizacije banaka kako ne bi došlo do toga da imamo određene monopolske aktivnosti na samom tržištu. To ćemo da uradimo i da radimo u budućem periodu kako ne bi došli do faze da neekonomskim instrumentima korigujemo određene pojave i aktivnosti na samom monetarnom tržištu. Oko preporuka Centralne banke, samo da vas informišem da smo Vladi prošle godine dostavili preporuke, kolega Fabris me je podsjetio, na 90 strana. Ono što je naš propust objektivni jeste da je novo rukovodstvo stupilo na dužnost u vremenu kada je moglo donijeti preporuke nakon donošenja ekonomske politike Vlade Crne Gore. Iako nikada nije kasno za korekcije onoga što se već donijelo, svakako ćemo nastojati da u ovoj godini uradimo to adekvatno vremenu i prije donošenja ekonomske politike Vlade. Inače, kroz sve izvještaje koje dostavljamo svim subjektima uvijek pošaljemo po nešto od onoga što će biti sinteza preporuka u narednoj iteraciji. Oko pojedinih banaka, oko faza sanacije, oko povezivanja tuđih nadležnosti želim da istaknem da mi jako dobro prepoznajemo da naše tržište koje funkcioniše sa 11 banaka, od kojih su četiri sistemske banke, a njih rangiramo prema tržišnom učešću, i ostalih sedam banaka nešto nižeg udjela su pravni subjekti koji egzistiraju na malom i otvorenom tržištu. Takođe, složićemo se da je nivo veza, odnosa, obligacija i interakcija između tih banaka na našem tržištu takav da bi rizik jednog segmenta ovog sistema, potpuno nesporno, generisao rizik ukupnog sistema. Na kraju, supervizor je dužan da uradi sve da zaštiti ili minimizira sistemski rizik. Isto tako dužan je da svojim nadzorom prati kako pojedine banke prate svoje dnevne rizike od kreditnog, koji je najvažniji, koji je u središtu poslovanja banaka, do operativnog rizika itd. Dakle, uvijek kada donosimo mjere, uvijek kada se odnosimo prema ovom pitanju, uvijek kada komentarišemo mjere kao u ovom izvještaju o radu, mi shodno članu Zakona koji smo donijeli ne tako davno u Parlamentu, uradićemo sve da ne pogoršamo tržišni položaj bilo koje banke i isto u drugom smjeru. Dakle, radimo na način da možemo jasno reći da nema preferencijalnih tretmana prema bilo kojoj banci u Crnoj Gori. Ali, da postoji podrška posebno za one segmente sistema koji potencijalno najviše utiču na ukupnu stabilnost, u Centralnoj banci svakako postoji. Još jedna ocjena, banke su u dobroj mjeri revitalizovane, ne sasvim dovoljnoj, znatno su otpornije na šokove eksternog i internog karaktera, ali da i dalje postoji potreba za korekcijama ovog sistema, posebno u dijelu loše aktive i loših kredita.


- 267 -

Složio bih se, možda, sa ocjenama uvaženih poslanika, to je provijavalo između više poslanika, da je to ključni rizik bankarskog sistema, a banke su nesporno u središtu finansijskog sistema. Tako da kreditni rizik ugrožava potencijalno i stabilnost finansijskog sistema. U Crnoj Gori je NPL, odnosno krediti koji kasne u servisiranju, relativno visok. Neko je napomenuo da nam je regulativa fleksibilnija od, recimo, hrvatske i srbijanske regulative. U ovom dijelu Crna Gora ima najrigidniju regulativu, naime konponenta ili kriterijum izračunavanja loših kredita u pravilu u našem okruženju, konkretno kod Srbije, kod Bugarske koja je članica Evropske unije, jeste istorijski kriterijum broja dana kašnjenja. Dakle, kada se dati kredit redovno ne servisira i ta obaveza prekorači 90 dana, on se knjiži kao NPL. U Crnoj Gori osim ovog kriterijuma imamo i neke druge kriterijume na bazi kojih smo, jasna je ocjena, rigidniji u tom dijelu regulative i tog možda najvažnijeg elementa finansijske stabilnosti. Dakle, uvažavamo i finansijski položaj klijenta sa svim onim performansama koji su potencijalni gubitak a ne stvarni kod istorijskog kriterijuma dana kašnjenja. Dakle, ukoliko bi računali kredite koji kasne po metodologiji koju primjenjuje Srbija, recimo, mi bi imali znatno niži NPL i on bi iznosio oko 16,90%, danas je on oko 25,5%. Mi ćemo raditi i u budućem vremenu na način da pratimo ovaj bitan elemenat i uradićemo sve što je do nas kroz preventivnu funkciju, kroz nadzor, kroz kontrolu, kroz projekcije kako bi preduprijedili potencijalne krizne događaje i bili korak ispred onoga što je potencijalna kriza. Radićemo sve, dakle, i evidentirati i loše kredite kroz kriterijume koje smo mi postavili ali i zemlje u okruženju. Da li je Centralna banka dovoljno uradila, to je komentarisao gospodin Damjanović. Mislim da smo jako aktivni, da nam ne nedostaje ni znanja a ni htjenja, ni inicijative u tom pravcu. Komercijalne banke u Crnoj Gori kada sam kazao da su značajnije revitalizovane, nijesam to rekao bez pokrića. Od četiri sistemske banke mi danas imamo dvije koje su snažno iskoračile u pozitivnom pravcu. Jedna je, ovih dana ćemo imati to u javnosti, potpuno očistila svoju lošu aktivu i po tom osnovu unijela novi kapital, tako da će to biti impuls čitavom sistemu. Takođe, banke sa nižim tržišnim učešćem jako dobro posluju i dobri su elementi finansijske sigurnosti Crne Gore. Ponavljam, imamo taj NPL koji je najvećim dijelom nasleđe iz vremena kreditne i ekonomske ekspanzije. I danas imamo te račune koji su došli na naplatu i mi potpuno svjesno znamo da taj osjetljivi dio moramo raditi fazno, moramo održavati i upućivati banke na modele rješavanja. Da li je to faktoring kompanija koja otkupljuje NPL, da li su to matične banke, da li je to jačanje kolaterala, ali u svakom slučaju postoje modeli da se ovaj ključni elemenat potencijalnog rizika budućeg perioda riješi u kratkom vremenu.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala Vam. RADOJE ŽUGIĆ: Imao sam još jedno desetak pitanja.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Vjerovatno. Dao sam vam vremena za pet odgovora, a Vi ste odgovorili barem desetak. Idemo dalje. Kolega Jelić, komentar na kolegu Damjanovića. Idemo na komentarisanje koje smo prekinuli. Izvolite.


- 268 -

ZORAN JELIĆ: Poštovani gospodine predsjedniče, dame i gospodo poslanici, uvaženi gospodine Žugiću, Kada govorimo o Izvještaju o radu Centralne banke Crne Gore za 2010. godinu moramo uzeti u obzir i dva dodatna izvještaja koja se odnose na izvještaje o stabilnosti cijena za 2010. godinu, kao i izvještaj o stabilnosti finansijskog sistema takođe za 2010. godinu. Sva tri izvještaja urađena su visoko stručno i sadržajno su obuhvatila sve bitne elemente makroekonomske politike Crne Gore za 2010. godinu. Na kvalitetan način je obrađeno poglavlje makroekonomskog ambijenta…

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Čuli smo početak Vaše diskusije, ali ćemo čuti komentar kolege Vukčevića, pa ćete Vi kasnije kada dođe red na Vas.

ZORAN JELIĆ: Ja sam shvatio, gospodine predsjedniče, da ste mi dali riječ za učešće u raspravi. PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Ali, Zoran je tražio komentar. Mislio sam da ste Vi tražili komentar.

ZORAN JELIĆ: Vi ste vjerovatno permutovali dva Zorana.

PREDSJEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Jesam, kako ste fizički blizu napravio sam permutaciju, izvinite. Dobićete učešće u raspravi kasnije.

ZORAN JELIĆ: Mogu li ja da uzmem učešće u raspravi ?

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Ne, mora prvo komentari da se završe, pa redosledom ćete dobiti riječ. Kolega Vukčeviću, izvolite.

ZORAN VUKČEVIĆ: Hvala, gospodine predsjedniče. Kolega Damjanoviću, Vi ste se osvrnuli na jedan, čini mi se, vrlo važan aspect, a to je javni dug. Čini mi se da je to izuzetno važno pored ostalih kriterijuma Mastrihtskog sporazuma i jedan od ključnih elemenata kada je u pitanju obezbjeđivanje neophodnih uslova da Crna Gora uđe u euro zonu. Ono što je u Izvještaju karakteristično, to je da je za 2010. godinu taj dug bio 42% od čega je unutrašnji dug bio negdje oko 11,8% bruto društvenog proizvoda, a spoljni dug oko 30,2% bruto društvenog proizvoda. Vlada je projektovala da se ukupan državni dug projektuje negdje na nivou od 38%. Međutim, ako uzmemo u obzir zaduživanja Vlade u početku ove godine i dodatno u aprilu ove godine, sigurno je da će ukupan dug biti značajno veći nego što je projektovan. Ako to uporedimo sa dugovima drugih država, pri


- 269 -

je svega sa Grčkom gdje je negdje oko 131% bruto društvenog proizvoda, sa Italijom gdje je 129%, sa Belgijom gdje je negdje oko 118% i na nivou zemalja EU 27 je na nivou od 98%, Crna Gora i te kako ima značajan prostor kada je u pitanju zaduživanje. Naravno, to treba da bude upozoravajuće u smislu da se i te kako vodi računa šta će se uzimati kao dug i ta sredstva koja se uzimaju kao dug gdje će se upotrebiti i u kojim pravcima, da li u razvojnim ili u potrošačkim. Tu se slažem sa Vama da je to izuzetno važno opredjeljenje kada je u pitanju dio koji se odnosi na poštovanje mastrihtskih kriterijuma. Mislim da....

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Izvolite, kolega Damjanoviću.

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ: Vi ste percipirali da je to jedan problem, i to veliki problem u državi Crnoj Gori. Kolega Žugić je možda ostavio na kraju da se osvrne na to pitanje. Dakle, dug koji je spoljni, udvostručen za zadnje četiri godine, dug koji je u odnosu na Predlog zakona o Budžetu i usvojeni Budžet za ovu godinu već sa novim zaduženjem kod Svjetske banke premašen. Premašili smo i konture onoga što je Budžet za ovu godinu omogućio, i ako budemo imali to zaduženje do kraja godine moraćemo rebalans da pravimo. Dug koji dolazi na nivo od 1,6 milijardi evra, garancije od 350 miliona evra - loše. Kojim firmama, kolega Vukčeviću? Sve će te garancije da dođu na naplatu. E, tu Centralna banka mora da se odredi, i još neke institucije. Ne možemo da se upoređujemo sa zemljama Zapadne Evrope. Crna Gora je mala ekonomija i nije isto kada mi kažemo kod nas je 40%, to je daleko od 80% Mastrihta, a negdje je 120%. Nikako. To su babe i žabe. Evo zašto. Ključna je sposobnost ove države da vraća taj dug, ključne su one rate za kamete i za glavnice koje ćemo imati od ove dvije - tri godine pa nadalje. Ključno je to što se zadužujemo da bi vratili stari dug. Ključno je to što je nivo ekonomije u Crnoj Gori tako slab i nemoćan, što postoji i privatni komercijalni dug i ne možemo da se upoređujemo sa nivoom ekonomije Njemačke, Engleske ili ne znam koje druge države koja će lako da dočeka taj dug i da ispliva iz njega. Na kraju krajeva, to su moćne države, njima može biti, Crnoj Gori ne može biti. Na kraju krajeva to kako se taj dug računa, pa će neko, ili Monstat, da kaže - ne, nije 3 milijarde GDP nego je 3,5 milijardi, pa to nije 30 nego 25%. Ne, ne, tako ne možemo da razgovaramo. Crna Gora klizi u veliku zaduženost i to je potpuno jasno i tu čekam Centralnu banku da mi ovdje kaže šta o tome misli. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: U američkim školama počinje čas, kada dodjete u srednju školu, Amerika je vrlo zadužena zemlja a mi svoj dug možemo vraćati. Idemo dalje. Sljedeći prijavljeni diskutant je kolega Konjević. Možete pustiti kolegu Jelića. Iz SDP-a niko nije pričao. Izvolite, kolegijalna solidarnost ili nespremnost za diskusiju. Ja sam mislio da malo zaborave pa da budete interesantniji.

ZORAN JELIĆ: Zahvaljujem, predsjedniče. Sva tri izvještaja su urađena visokostručno i sadržajno su obuhvaćeni svi bitniji


- 270 -

elementi makroekonomske politike Crne Gore za 2010. godinu. Na kvalitetan način je obrađeno poglavlje makroekonomskog ambijenta i stanje privrede Crne Gore. U ovom poglavlju je posebna pažnja obraćena na bankarski sistem. Date su ocjene kretanja u realnom sektoru. Sa posebnim akcentom su naglašena kretanja u najvažnijim sektorima crnogorske privrede. Ono što je mene posebno zainteresovalo u ovom godišnjem izvještaju su prognoze za 2011. Godinu, i to očekivana kretanja stope inflacije i nezaposlenosti u Crnoj Gori. Potrošačke cijene u decembru 2010. godine zabilježile su rast od 0,7% u odnosu na decembar 2009. godine. Taj podatak predstavlja najnižu stopu inflacije ikad zabilježen u Crnoj Gori. Uzrok ovako niske godišnje stope inflacije predstavlja značajan pad agregatne tražnje, prije svega sektora domaćinstva izazvanog stagnacijom realnih zarada kao i padom javne i investicione potrošnje. Ako uporedimo godišnju stopu inflacije ostvarenu u Crnoj Gori sa pojedinim zemljama regiona, vidimo da je ona najniža upravo kod nas. Godišnja stopa inflacije u Hrvatskoj je bila 1,8%, Sloveniji 2,2%, Makedoniji 3%, Albaniji 3%, dok je najveća stopa u zemljama u okruženju bila u Srbiji 10,3%. Kada je riječ o inflaciji zemalja članica Evropske unije, najniža stopa inflacije je u Slovačkoj 1,3%, a najveća u Rumuniji 7,9%. Analizom očekivanja korporativnog i finansijskog sektora o kretanju inflacije u 2011. godini evidentno je da će doći do rasta inflacije u iznosu od 3,5 do 5,7%, zavisi kako se gleda. Ova pretpostavka je bazirana na očekivanjima koja se odnose na blagi oporavak realnih zarada, smanjenje stope nezaposlenosti, stagnaciji javne potrošnje, kao i oporavak i rast investicione potrošnje. Rast cijene nafte na svjetskom tržištu, kao i porast cijena žitarica odraziće se na kretanje cijena ostalih prehrambenih proizvoda. Predviđeni rast inflacije dat u rasponu od 3,5 do 5,75% ne predstavlja opasnost za finansijsku stabilnost, ali može uticati na pogoršanje makroekonomskog ambijenta. Međutim, imajući u vidu indikatore, kao i komparativne projekcije međunarodnih finansijskih institucija, prije svega, Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, očekuje se rast društvenog bruto proizvoda za 2011. godinu u rasponu od 2,7 do 3%. Ovakva prognoza je zasnovana na rastu zarada, rastu zaposlenosti, rastu industrijske proizvodnje, porastu broja noćenja turista koji borave u Crnoj Gori, kao i smanjenju nezaposlenosti. U prvih pet mjeseci ove godine ovi navedeni indikatori su imali pozitivan trend. Ostvarena kretanja na tržištu rada u 2011. godini daju optimističke prognoze da će u ovoj godini doći do pada nezaposlenosti u Crnoj Gori. U ovom trenutku stopa registrovane nezaposlenosti iznosi 11,3% i manja je u odnosu na isti period prethodne godine za 0,8%. Povoljna kretanja na tržištu rada vide se i kroz tražnju za radnom snagom u Crnoj Gori. Poslodavci su u toku 2011. godine do danas objavili preko 24.000 slobodnih radnih mjesta, što je više za 18,5% u odnosu na isti period 2010. godine. Sezonsko zapošljavanje u sektorima turizma, ugostiteljstva, građevinarstva, poljoprivrede, saobraćaja bilježi rast od 21%, što će svakako uticati na rast društveno bruto proizvoda i veću stopu zaposlenosti. Ovaj trend će usloviti i povećanu agregatnu tražnju za robama i uslugama na domaćem tržištu. Veći nivo zaposlenosti domaćeg stanovništva uticaće na urednost izmirivanja kreditnih obaveza sektora stanovništva koji je do sada bio na niskom nivou. Tržište rada predstavlja jedan od segmenata ekonomije, kako kod nas tako i u Evropskoj uniji, koji je najviše osjetio posljedice finansijske krize. Prosječna stopa nezaposlenosti u euro zoni je na nivou od 10%. U pojedinim zemljama Evropske unije ona se kreće u rasponu od 22% u Španiji do 4,5% u Holandiji. Ovdje treba naglasiti da Crna Gora ima najmanju stopu


- 271 -

nezaposlenosti u regionu i u odnosu na zemlje eks Jugoslavije samo Slovenija ima manju stopu nezaposlenosti. Upoređeno sa zemljama Evropske unije, Crna Gora ima manju stopu nezaposlenosti od sedam zemalja Evropske unije. /Prekid/ inflaciju i smanjenje nezaposlenosti, što će povoljno uz ostale makroekonomske agregate uticati na rast društvenog bruto proizvoda do nivoa do 3%, kako je projektovano ekonomskom politikom Vlade Crne Gore za 2011. godinu. Na kraju, podržavam Godišnji izvještaj Centralne banke Crne Gore za 2010. godinu. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala Vam. Vi ćete komentar? Izvolite. Kolega Raduloviću, da se pripremite za raspravu.

ZARIJA PEJOVIĆ: Konstatovali ste rast inflacije i kao uzrok rasta inflacije rast cijena naftnih derivata, odnosno rast cijena hrane, tačnije pšenice. Dakle, 2002, 2003. godine, početkom prethodne decenije smo privatizovali Jugopetrol i sa Jugopetrolom smo privatizovali i tankove za čuvanje nafte. Danas Vlada Crne Gore nema mogućnosti da ima rezerve naftnih derivata sa kojim bi mogla da interveniše na tržištu i makar na neki kraći rok koriguje negativna kretanja na globalnom tržištu. Što se tiče cijena hrane, tačnije pšenice, Crna Gora ima taj problem da je veći uvoz hrane nego kompletni izvoz. Ja moram to da pohvalim. Savjet Centralne banke koji je davao iz godine u godinu dobre preporuke što se tiče pojedinih razvojnih politika, ali takođe moram da konstatujem da Ministarstvo poljoprivrede, a ni ostali direktorati u Vladi koji trebaju da se bave razvojnom politikom nemaju kapaciteta da to sprovode. Dakle, još ne znamo ko su robni poljoprivredni proizvođači u Crnoj Gori. Takođe, nemamo organizovani poljoprivredni otkup, a i dalje su svi pokazatelji naturalne poljoprivredne proizvodnje daleko niži u odnosu na početak devedesetih godina. Prema tome, moram da konstatujem da Vlada nema administrativnih kapaciteta da sprovodi one preporuke koje je Savjet Centralne banke dao. Ja bih volio da ljudi iz Savjeta Centralne banke daju svoj osvrt na implementaciju tih preporuka koje su i pisali ekonomisti Centralne banke.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Izvolite.

ZORAN JELIĆ: Zahvaljujem gospodinu Pejoviću što mi je dao šansu da odgovorim na neke stvari koje je iznio u njegovom možda i prethodnom izlaganju. Znači, što se tiče porasta inflacije, inflacija može povoljno uzicati na rast društvenog bruto proizvoda. Vi to, kao ekonomista, dobro znate, ali to svakako treba držati pod kontrolom. Što se tiče cijena nafte i hrane, Crna Gora na njih ne može uticati, jer su to berzanske robe čija se cijena formira na svjetskim berzama. Tu su tzv. nepredviđene okolnosti koje se dešavaju, kao poplave, kao požari koji mogu uticati na proizvodnju hrane. U


- 272 -

svakom slučaju, zdrava konkurencija na tržištu Crne Gore može da niveliše tako velike i enormne monopolske cijene. Ali, u Vašem prvom izlaganju Vi ste govorili o Prvoj banci. Ja želim da iskoristim ovu priliku i da kažem da u ovom trenutku Prva banka odlično posluje na bankarskom tržištu. Prva banka u ovom trenutku ima 78.000 klijenata, koji su građani Crne Gore i privrednici koji rade u Crnoj Gori. Što se tiče depozita koji se nalaze kod određenih banaka, ti depoziti su iz javnog sektora. Prva banka je po nivou tih depozita tek četvrta banka. Uopšte ne treba se plašiti toga što će Ministarstvo finansija povući te depozite, jer je napravljen plan oko povlačenja tih depozita, o čemu ste Vi dobro i upoznati. Što se tiče nekih osnovnih pokazatelja o poslovanju Prve banke, ja ću Vam reći da je ona u ovom trenutku ima najveći koeficijent solventnosti u Crnoj Gori. Ima iznad prosječni koeficijent likvidnosti i ona ulaskom na tržište kapitala ili finansijsko tržište u Crnoj Gori ...

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, kolega Jeliću. Vi nemate pravo, ima kolega Damjanović pravo. Izvolite.

ZARIJA PEJOVIĆ: Uvaženi kolega Jelić je odgovarao na nešto što sam komentarisao. Odgovarao je na moju diskusiju, a ne na pitanja iz mog komentara. To bih htio da konstatujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Kolega Damjanović.

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ: Zahvaljujem. Uvaženi kolega Jeliću, Kao što sam u prethodnoj kratkoj diskusiji sa kolegom Vukčevićem apelovao da se konačno odagna iz ovog parlamenta miješanje „baba i žaba“, odnosno upoređivanje Crne Gore, Engleske, Francuske i ostalih država, tako bih i ovdje apelovao da budemo senzitivni kada upoređujemo neke stvari. Dakle, nije ista inflacija u Crnoj Gori, u jednoj eurizovanoj ekonomiji, sa nekim inflacijama u Bosni koja koristi konvertibilnu marku, u Makedoniji koja koristi denar, u Albaniji koja koristi leke, u Hrvatskoj koja koristi kune, koji imaju sopstvenu valutu. To što je inflacija kod njih veća, ništa ne pokazuje. Dakle, Crnu Goru možemo da upoređujemo samo sa eurizovanim zemljama, zemljama evro zone. To su države koje imaju sopstvene valute, sopstvene mehanizme, monetarnu politiku potpunu drugačiju nego što je ima Crna Gora. Druga stvar, problem je ako prošle godine imamo stopu inflacije koja je veća od stope rasta domaćih proizvoda. Problem je ako je ovdje za ovu godinu po scenariju Centralne banke predviđena stopa rasta inflacije od 4,5% kao realni scenario, opet debelo iznad rasta bruto domaćeg proizvoda. Problem je kada ovu inflaciju imamo uprkos nelikvidnosti privrede, uprkos neaktivnosti privrede, pa pobogu od čega dolazi ta inflacija. Ona dolaza od egzogenih faktora. Cijene hrane, nafte itd. Crna Gora nema mehanizme da se od toga brani. To je problem za razmišljanje. To da ćemo te cijene preliti na najveće


- 273 -

cijene hrane u regionu ili na najskuplje gorivo koje plaćamo i to je mogućnost. Još jedna zabluda o ovome o čemu ste pričali, a to je nezaposlenost. Ja se slažem sa ciframa koje ste pomenuli da je u odnosu na ono što je evidencija Zavoda za zapošljavanje taj broj 11%. Slažem se i sa time da postoji ogromna strukturna nezaposlenost ovdje. Slažem se da uvozimo radne snage na desetine hiljada, a ovdje ljudi čekaju na posao. Međutim, složićete se Vi sa mnom, meni gospodin Hrapović odgovara na moj upit koliko se zaposlenih u Crnoj Gori osigurava kod Fonda zdravstva po osnovu nezaposlenosti, dakle, u zdravstvenoj knjižici piše nezaposlen, zajedno sa familijama. Znate li šta mi kaže u zvaničnom dokumentu? 95.000 građana Crne Gore je osigurano po osnovu nezaposlenosti kod Fonda zdravstva i pride 60.000 članova njihovih familija.To je 150.000. Monstata, takođe, ima neke svoje podatke, različite od onih na Birou i Zavodu za zapošljavanje. Jer, vi pratite po Zakonu evidenciju onoga ko se prijavio, ali i to je onda problematično za poređenje, jer je pitanje kako se ti mehanizmi sprovode u nekim drugim državama. Dakle, samo da imamo više osjećaja kada upoređujemo neke pokazatelje makroekonomske, radne snage i inflacije Crne Gore sa drugim državama. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Dao sam Vam malo više vremena. Izvolite.

ZORAN JELIĆ: Kolega Damjanoviću, znači potrebno je da ipak kada govorimo o ovako značajnim makroekonomskim indikatorima imamo i uporedne podatke sa zemljama u okruženju. A pošto stremimo Evropskoj uniji, svakako da vidimo kakva je situacija u Evropskoj uniji i šta nas tamo čeka. Vi te govorili da ne možemo upoređivati stopu inflacije u Crnoj Gori sa stopom inflacije u zemljama u okruženju gdje su druge valute. To je dokaz ispravnosti ekonomske politike Vlade Crne Gore uvođenjem eura. Ne daj bože da smo ostali na dinaru ili perperu šta bi se sve desilo. Možda bi imali veću stopu inflacije nego Srbija. Srbija trenutno ima 10,3%. To dokazuje da smo ipak vodili pametnu politiku što se tiče uvođenja svojevremeno marke, a onda i eura. Što se tiče nezaposlenosti, ovdje su bili razni komentari. Porast nezaposlenosti u prošloj godini je bio 6,3%, ili 1.632 lica više u odnosu na 31.12. 2009. godine. Ove godine imamo pad. Trenutna stopa nezaposlenosti je 11,3%, a ukupan broj nezaposlenih je 29.907. Kada govorite o zdravstvenom osiguranju, tu se pravi jedna greška. Zdravstveno osiguranje nezaposleni ne moraju i ne trebaju da ostvaruju zdravstveno osiguranje u Zavodu za zapošljavanje. Mi smo jedina zemlja u okruženju Evropske unije gdje se zdravstveno osiguranje ostvaruje u Zavodu za zapošljavanje. Ono treba da se ostvaruje u resornoj instituciji, a to je Fond zdravstva. Dalje, nezaposleni osiguranik sa svojim članovima familije ostvaruje to pravo, ako su ti članovi familije maloljetni, oni ne ulaze u evidenciju Zavoda za zapošljavanje i tu je ta razlika o kojoj smo mi uporno pričali svih ovih godina. Dakle, mi vodimo nezaposlenost za one ljude koji traže posao, a nas ne interesuje član porodičnog domaćinstva nezaposlene osobe koji ima manje od 15 godina i koji svoje pravo zdravstvene zaštite ostvaruje preko nosioca osiguranja, tj. preko nezaposlenog svog roditelja.


- 274 -

Dakle, gospodine Kaluđeroviću, ne vodi Eurostat takvu bazu podataka. Kažem, mi smo jedina zemlja kod koje se pravo osiguranja od nezaposlenosti po osnovu zdravstvenog osiguranja vodi u Zavodu za zapošljavanje i to tražimo da se na neki način izmjesti gdje mu je mjesto. U Srbiji su to već davno uradili, u Bosni, Hrvatskoj itd. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Kolega Radulović, pet minuta.

BRANKO RADULOVIĆ: Uzdam se u Vašu toleranciju, gospodine predsjedniče, ukoliko budem inspirativan za Vas. Gospodo iz Centralne banke, zamjeram vam što kroz prste gledate Prvu banku, ali posebno vam zamjeram na jednom sramežljivom, nedorečenom odnosu prema našoj ekonomskoj zbilji. Mi se nalazimo u velikim problemima, a ukoliko produžimo ovako, biće naše ekonomsko posrtanje. Zato vaše preporuke treba da budu jasne, glasne, da Vladi kažete da ne može više tako, nego mora biti ovako. Mi smo, kao što sam rekao, u velikom problemu. Bankarski sistem i dalje je u krizi, da ne pominjem zbog čega sve. Privreda je u velikoj krizi, da ne pominjem zbog čega sve, javna potrošnja je u velikoj krizi, da ne pominjem zbog čega i kako, deficit budžeta ovogodišnjeg je veliki i kreće se i više od 25%. Mi imamo najveću uzlaznu liniju zaduženja. Kao što znate, prije nekoliko godina dvadeset i nekolio posto, a sad 45%. Da to ide nečemu što će vratiti duplo više novca, srećno bilo, ali to ide u vraćanje duga i to ide u javnu potrošnju. Naš veliki problem su brojni limiti. Mi se nalazimo, gospodo, u velikim problemima. Da sam u pravu je potvrdio, gospodine Krivokapiću, naš put u Češku i Slovačku. Slušajte dobro, ljudi, Česi od profita godišnje ostvaruju jednu milijardu. Sada zamislite da taj profit od dividende koje je državno vlasništvo ide u budžet Crne Gore. Zamislite jednu drugu komponentu, da je umjesto raznih Deripaski i onih mafijaša koji su dolazili po Željezari i negdje drugo bio pravi strateški investitor. Tada bi se desilo u Crnoj Gori što se desilo u Škodi i Folksvagenu - 23.000 zaposlenih, 1200 malih i srednjih preduzeća, više od 50% iz Češke, neto zarada viša od 2.000 eura. Zamislite kako bi to bilo u Crnoj Gori da smo mi i da sam ja bio na vašem mjestu prije 20 i kusur godina, gospodo. Da vam još ne kažem da imaju velike probleme sa Italijanom, a Italijan kada je u pitanju Slovačka je mnogo kvalitetniji od A2A. Što znači to? Znači da Crna Gora mora da se okrene drugoj ekonomskoj politici, gospodine guverneru Žugiću. Vi jasno i glasno treba da kažete premijeru - nemoj da prodaješ Elektroprivredu, čovječe. Elektroprivreda mora biti crnogorska. Svaki novi izvor električne energije Crna Gora mora da izgradi. To je ono što dobro. Sljedeće što treba da mu kažete, gospodine Žugiću - nemojte da se zadužujete sa promašenim investicijama. Iako bi PDV i tražnja bili veći, to bi bilo samo za nekoliko godina, jer bi imali veliki dug. A auto-put, gospodine premijeru, ne smijete da gradite tako, nego morate da ga gradite na taj način što ćete koristiti fondove, što ćete ući u TNT mrežu. Željeznica je važna stvar, auto-put sa Evropom je mnogo važna stvar. Mora se formirati domaći konzorcijum niskogradnje, moramo sami napraviti brzu saobraćajnicu uz more. Recite - gospodine premijeru, lako je Vama sa troje kola, slobodni su putevi, pičite, ali turisti preko onoga i danas brdašca kod Budve po sat vremena čekaju subotom i nedjeljom. Ne može tako, gospodine premijeru. To treba da bude guverner.


- 275 -

Je li tako jasno Žugiću? E, ubuduće guverneru Žugiću, hoću od Vas jasno i glasno i da udarite šakom o sto. Jesmo li se dogovorili? Da kažete, gospodine Žugiću - vrijeme je da napravimo domaću razvojnu banku, ta razvojna banka će finansirati prave strateške investicije i tako dalje. Zato Vam zamjeram što ne znam što sramežljivo, kroz proste ili ne znam kako jasno i glasno ne kažete to što znate. Znam da vi znate u Centralnoj banci i vazda se znalo u Centralnoj banci. Ali, politika i ta prokleta fotelja su vazda bile ispred interesa Crne Gore. Gospodine predsjedniče, naš Klub ima još nekoliko minuta, pa bih Vas zamolio, pošto imamo osutnih, da to vrijeme iskoristi Zarija Pejović. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Suština vaših izlaganja je da biste nekom dali, nekom morate uzeti. Kolega Zarija Franović ima komentar na Vaše burno izlaganje. U ime Kluba DPS-a.

ZARIJA FRANOVIĆ: Ja ću prokomentarisati diskusiju uvaženog profesora Radulovića, jer se zaista u nekim stvarima ne slažemo. To smo mogli komentarisati i kada su u pitanju tzv. promašene investicije. Vi ste u jednim od ranijih predloga predlagali neke stvari, biću konkretan, u energetici, gdje ste prvo u nekim procjenama promašili u odnosu na kolege iz Nove srpske demokratije 60 miliona. To su tri energetska projekta. Takođe ste promašili i kod najprofitabilnijeg energetskog projekta, pa ste se kasnije vraćali sa nekim amandmanima. Drugo, tada ste rekli da nema uticaja na Budžet, a ima, jer ste Vi naveli i tražili 160 miliona eura. Takođe ste, potpuno štetne po Crnu Goru, naveli uslove zaduživanja i dobijanja kredita. Gospodine Raduloviću, ako me slušate, naveli ste za kredite, a njihova je vrijednost milijardu i 200 i nešto miliona eura, sa onim vraćanjem profita za nekih 200 i nešto miliona eura za nekih 10 godina, 10 godina grejs period, pet godina i kamata 10%. To je katastrofa ako znamo da se zaduživanje ide, ili da su tu …uslovi mnogo povoljni, ako su uslovi zaduživanja euribor i plus marža koja je uglavnom 1% sem kod eksportnih banaka koja je drugačija a koje …. ima plus možda negativnije uslove jer plaćate šestomjesečnu komisionu proviziju za 0,5%, ako su uslovi mnogo bolji nego što ste vi predložili, onda su to zaista promašene investicije. Zaista se ne slažem....

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala Vam. Tema je kompleksna. Odgovor kolege Radulovića, pa ima još komentara.

BRANKO RADULOVIĆ: … iza ovoga što smo Pokret za promjene i ja analizirali stoje najveća um i pamet što se tiče energetike i ekonomije. Ja sam, kao spiker, sve te pameti od profesora Ostojića, profesora Milenka Popovića, kojima treba kapu skinuti kada je to u pitanju, to samo prezentirao. Sve je tačno i nećete pokolebati gospodina Krivokapića koji je dao časnu crnogorsku riječ da će napustiti Parlament a da odbrani posljednje što se brani u Crnoj


- 276 -

Gori, a to je Elektroprivreda Crne Gore. Znači, naša je i biće ka...........i to će biti zlatna koka koja će davati mnogo novca i koja će davati još veću samostalnost, samoodrživost i budućnost Crne Gore za koju smo se gospodin Krivokapić i ja zalagali od 1990. godine. Da se vratimo na pruge i saobraćaj, gospodine Franoviću. Zašto ste vi zaduženi? Zašto, gospodine Franoviću, nije naša pruga ušla u TNT mrežu? Ko je kriv, vi ili iz SDP-a? Zašto mi ne uzimamo više novca od ipa fondova? Zašto ne napravimo nešto što je napravila Hrvatska, pa preko Hrvatske sada i njihovih pruga idu i njemački vozovi? Zašto je naša pruga sprdnja? Zašto je naša pruga, gospodine Franoviću, pogibija naša? Zašto se samo naša pruga kreči, a zašto se suštinski nešto ne dešava u njoj? Da li ste se Vi zabrinuli, gospodine Franoviću, ‘ajmo mi...

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, kolega Raduloviću. Kolege, da objasnim, ovo nije vijeće udruženog rada pa da vas prozivaju kao direktora. Ovo je Skupština Crne Gore. Da je vijeće udruženog rada, dao bih Vam riječ, ali pošto je Skupština Crne Gore, onda je bio komentar na Vaš komentar. Oblast koju ste zajedno razmatrali je bila i željeznica. Sticaj okolnosti je da ste Vi u tom kolektivu i direktor. Daću riječ guverneru koji hoće da komentariše kolegu Radulovića i da odgovori na ovu silu pitanja premijerskih. Izvolite.

RADOJE ŽUGIĆ: Hvala, predsjedniče. Uvaženi profesore Raduloviću, želio sam kratko da odgovorim na Vaša određena pitanja koja ste postavili u diskusiji, da iskomentarišem određene komentare profesora Radulovića koji se odnose na nadležnosti Centralne banke i na njenu poziciju, “pasivnu” u pojedinim elementima. Želim da istaknem da se uloga, mjesto i pozicija Centralne banke koriguje saglasno vremenu ekonomskih ciklusa. Kada imamo ekspanziju, onda Centralna banka mora reagovati sublimirajuće, na način da obuzda određeni nerealni rast, a isto tako, u periodu recesije Centralna banka mora djelovati podsticajno. Mi smo sada u vremenu kada slabe recesioni efekti, to je nesporno. U vremenu kada imamo brojne makroekonomske parametre sa pozitivnim predznakom i u vremenu kada Centralna banka podstiče bankarski sistem na veći nivo stabilnosti. Mislim da nijesmo bili pasivni kada je u pitanju bilo koja posebno sistemska banka, niti u nadzoru, niti u preventivi, niti u strategijama, niti u stresnim testiranjima. Sve smo to radili kod svih sistemskih banaka i mislim da je potpuno objektivna ocjena da je bankarski sektor, ponovićuj to još jednom, u značajnoj mjeri revitalizovan uz neophodnost dodatnih korekcija posebno u dijelu, kako smo već konstatovali, servisiranja kredita koji kasne sa otplatom. Oko preporuka Centralne banke - iskazao sam u prethodnom komentaru šta je mana preporuka koje smo dostavili Vladi za vođenje ekonomske politike. To je vremenski termin /Prekid/ o svim aspektima makroekonomske monetarne i finansijske politike. Mislilm da nema potrebe da udaramo šakom o sto, ali ćemo reći i kod javnog duga da je neophodan oprez kod davanja novih garancija. Takođe, nova zaduživanja su prvenstveno kroz održiva ekonomska zaduživanja, kroz ocjenu investicionih projekata u praksi. Takvi novi dugovi su ono što Centralna banka podržava, ne nekonomski neodrživi elementi.


- 277 -

Oko razvojne banke mi smo u ovom visokom domu i u ranijem periodu veoma frekfentno komunicirali i komentarisali potencijalno osnivanje novih banaka. To je ujedno i uvaženi poslanik Saša Damjanović danas komentarisao. Mislim da smo, ponoviću još jednom, dužni da izgrađujemo i fer i otvoreno okruženje, da promovišemo zdravu bankarsku praksu, da ostavimo prostor na tržištu da tržište nakon što se napravi adekvatan ambijent saopšti, kaže, odnosno uredi koliko je to banaka potrebno Crnoj Gori, a da spriječimo, ponoviću još jednom, potencijalna udruživanja koja su u funkciji određenih monopolskih radnji. Ako bismo glasali za osnivanje banke za razvoj, ključno pitanje je - iz kojih izvora, da ne govorimo o iskustvima iz prethodnog perioda i u prihodnoj i u rashodnoj strani. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Izvolite, poslaniče Raduloviću.

BRANKO RADULOVIĆ: Pošto ste me isprovocirali, ‘ajmo malo na vašu usku nadležnost. Prije svega, razočarao sam se, gospodine Žugiću, kada ste rekli da izlazimo iz recesije i da je rizik sve manji. Onda sam se uhvatio za glavu. Oko ove koncentracije kreditnih linija - Znate li Vi koja je to koncentracija i koji su sektori? To su građevinarstvo, trgovina i mala i srednja preduzeća. Još negdje oko 27, 28, 30%, a znate li koliko je još u tom sektoru i koji su to plus i nosioci …. od KAP-a i ostalih stvari? Razmislite da li će se gradjevinarstvo oporaviti ako je to najlakše i ukoliko i dalje imamo ovakvu ekspanziju u građevinarstvu. Da li će se trgovina oporaviti ukoliko imamo zaduženja i ukoliko imamo kroz zaduženja javnu potrošnju isto visoku kao i tražnju? Razumijete li što pričam? Znači, bankarski sistem, gospodine Žugiću, se nalazi u velikoj krizi. To kažite jasno i glasno. I zato je ovakav konzervatizam od bankarskog sistema. Zato je potrebna razvojna banka. Para ima, gospodine Žugiću. Ne kod tajkuna, ne samo kroz oporezivanje, nego ima para dovoljno za energetiku, gospodine Žugiću. Ne može da pokrene javnu potrošnju PDV, uvozni auto-put, nego može da pokrene energetika. Nije razumio čovjek šta znači grejs period od pet godina i otplata od 10 godina. To su najrigidniji uslovi. Znate li na koliko se krediti daju na energetiku? Na 30 godina. Svaki energetski objekat, osim termoelektrane koju možemo za tri godine da napravimo, možemo napraviti za pet godina. Znate li kolika može dividenda da bude? Ali, to je ekonomija koju mi dobro razumijemo. Vi to shvatate i zato Vam zamjeram. Udarite šakom o sto. Crna Gora je u pitanju, gospodine Žugiću. Vi morate jasno i glasno da kažete premijeru što treba da radi, a ne naopačke.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem, gospodine Raduloviću. Idemo dalje. Kolega Konjević ima riječ, a nakon njega kolega Andrija Mandić. Izvolite.

RAŠKO KONJEVIĆ: Potpredsjedniče, Mislim da smo priču malo proširili, što nije loše, ali bih ovaj izvještaj komentarisao u svijetlu onoga što jesu prevashodno zakonski ciljevi Centralne banke. Suštinski cilj, imajući u vidu položaj Centralne banke, je očuvanje stabilnosti finansijskog sistema


- 278 -

i održavanje zdravog bankarskog sektora. Drugi cilj Centralne banke, koji je više izveden nego što je osnovni, je ostvarivanje, odnosno podržavanje ostvarivanja ekonomske politike Vlade Crne Gore. Dakle, sa aspekta samog izvještaja ono što meni nedostaje možda u nekim segmentima upoređivanja sa onim što jesu iskustva i prakse u zemljama u okruženju ili u nekim zemljama Evropske unije, vidimo da se danas dosta oko nekih ključnih makroekonomskih stvari vodila diskusija - da li možemo određene stvari upoređivati, u kom kontekstu ih možemo upoređivati i tako dalje. Sa aspekta ovog prvog cilja, zakonskog cilja Centralne banke ili osnovnog cilja Centralne banke, mislim da je ona izvukla jedno dobro naravoučenije nakon onoga što je bilo 2007, 2008 i 2009. godine i sa jednom odmjerenom politikom, bez prebrzih i prerigidnih poteza, dovela danas u poziciju bankarski sistem da možemo reći da on ima potreban i dovoljan nivo stabilnosti. Siguran sam da je i Centralna banka, a i bankarski sistem, odnosno banke same za sebe su naučile, nažalost, na svojim greškama da ono što nam se dešavalo tokom 2007. i 2008. godine u smislu kreditnih plasmana nećemo moći da imamo tako brzo u budućnosti. U tom smislu, danas se govorilo dosta o politici kamatnih stopa. Mislim da džaba mi možemo tražiti od Centralne banke da ona nešto ozbiljnije utiče na politiku kamatnih stopa. Centralna banka nema gotovo nijedan mehanizam da to može ozbiljno da uradi. Treba jasno reći da je politika kamatnih stopa direktno u Crnoj Gori vezana za rizik. Još uvijek privatne banke, što je normalno, procjenjuju da im je rizičnije da daju kredite, nego da te kredite plasiraju i da na taj način ostvaruju određene prihode. Rizik je problem koji mi kao društvo, kao država, ne samo Centralna banka, nego i Vlada i Centralna banka trebamo da obezbijedimo da dobijemo jedan ambijent, gdje će banke na tržišnom principu same da osjete da mogu da kreditiraju određene stvari i na taj način pospješe privredni sektor. Ako sada govorimo o politici kamatnih stopa, ako govorimo o potrebi kreditiranja određenih stvari, nadovezao bih se na priču o državnoj razvojnoj banci. To je projekat koji postoji u mnogim zemljama. To je projekat o kojem treba ozbiljnije nego ikad do sada razmišljati. Mislim da je Vlada u nekim od svojih prethodnih perioda čak imala i pripremljen takav projekat. Ali, ako imate realno stanje na tržištu, da imate monetarnu vlast koja realno ne može da utiče na kamatne stope, ako imate na rizik i ambijent koje ne možete brzo popraviti, stvorilo se niz preduslova gdje bi Vlada trebala ozbiljnije i dodatno da razmotri mogućnost formiranja neke razvojne banke. Ne na principima, da budem otvoren, na kojima u posljednje vrijeme, ne svojom krivicom, funkcioniše Investiciono-razvojni fond. Ne svojom krivicom, ponavljam, i ljudi koji upravljaju tim fondom. Dakle, ne smijemo shvatati ni Investiciono-razvojni fond, ni buduću državnu razvojnu banku da su državni instrumenti za gašenje raznoraznih požara. Ako mislimo tako da formiramo razvojnu banku, ili tako da nam funkcioniše Investiciono-razvojni fond, onda je bolje da ga u tom segmentu ne formiramo. Što se tiče drugog cilja Centralne banke, saradnja sa Vladom na sprovođenju ekonomske politike, slažem se sa dobrim dijelom poslanika. Takođe mislim da Centralna banka tu treba da bude značajnije prepoznata u javnosti. U ovom parlamentu smo dvije godine “molili” Državnu revizorsku instituciju da sprovede određenu reviziju, imala je zakonsku mogućnost, i da nama kao poslanicima pomogne i kaže da li je opravdano davanje garancija za pojedine privatne privredne subjekte. Da smo možda imali rezultat


- 279 -

te revizije, ne bi nam se dešavalo da sada kao vrhunski uspjeh tumačimo činjenicu da smo jednom isplatili 26 miliona eura garancije, a da pri tome niko ne pita kako je uopšte došlo do naplate te garancije, nego je vrhunski cilj što smo platili 26 miliona. U tom segmentu mislim da je uloga Centralne banke sa aspekta korektivnog vođenja politike jasnog saopštavanja javnosti šta je dobro ili šta nije dobro nešto što je dobra uloga Centralne banke i treba je značajnije afirmisati. Jer, ako nema Centralne banke u tom segmentu, onda ćemo vjerovatno bez tog korektivnog faktora praviti greške koje smo i do sada pravili. Naravno, bez grešaka se ne može. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Molim kolegu Andriju Mandića, da uzme riječ. Izvinjavam se, izvinjavam se. Kolega Mandiću, imamo prijavljen komentar. U ime Kluba Pokreta za promjene, kolega Pejović.

ZARIJA PEJOVIĆ: Očekivao sam, kolega, da ćete se osvrnuti na konstataciju gospodina guvernera Žugića, da srbijanski bankarski sistem ima fleksibilniji režim rezervacije. Srbijanski bankarski sistem to sebi može da dozvoli iz prostog razloga što je dva i po puta bolje kapitalizovan nego crnogorski bankarski sistem. Crnogorski bankarski sistem sebi ne može da dozvoli toliku fleksibilnost jer se time ugrožava stabilnost finansijskog sistema. Druga stvar, kolege, očekivao sam da ćete postaviti pitanja koja se tiču, takođe, Prve banke, da li može Prva banka da vrati ovaj depozit Elektroprivredi, o čemu se govori u medijima. Kada već govorimo o transparentnosti, zašto se ne publikuju nalazi kontrole ovih banaka, dvije kontrole koje su vršene? Zašto je jedna kontrola ostala kod uvaženog gospodina viceguvernera Miloševića, ako sam dobro izgovorio funkciju? Zašto je rezultat jednog nalaza ostao u ladici dok nije izabran novi Savjet Centralne banke kao da se naš viceguverner plašio za svoju poziciju ukoliko tada objavi taj izvještaj? Zašto je Prva banka promijenila jednog revizora bez saglasnosti Centralne banke? Takođe, zašto ne postavite pitanje - zašto Prva banka ručno unosi podatke o kontroli pranja novca, a to druge banke rade elektronski. Moram konstatovati da je transparentnost Centralne banke na niskom nivou. Ne možemo da dobijemo podatke, recimo o ..... koeficijentima koji pokazuju rejtinge pojedinih banaka, tako da ne možemo da konstatujemo da je transparentnost na dobrom nivou. Ako mi kao kontrolori kontrolora bankarskog sektora ne možemo da dobijemo podatke, kako će onda to da dobiju depozitari kojima je to potrebno da bi procijenili rizik kod ulaganja svojih sredstava? Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Konjević.

RAŠKO KONJEVIĆ: Hvala, potpredsjedniče. Kolega Pejoviću, mislim da ste bili kontradiktorni sa početka do na kraj. Iznijeli ste niz podataka kojima ne raspolažem, a žalite se na transparentnost Centralne banke.


- 280 -

Ne znam o raznoraznim izvještajima, ko ih je i gdje držao, na koji način itd. Iz toga mogu da zaključim, što je dobro, da ste vi kao poslanik o tome bili informisani, dakle pretpostavljam da ste te odgovore dobili zvanično od Centralne banke. Moje interesovanje u tom segmentu nije bilo, ali mi je drago što je onda Centralna banka pokazala dovoljan nivo transparenosti u tom smislu. Oko toga da li se mjere i rezultati kontrole objavljuju, mislim da smo više puta pričali. Mislim da je tu stav Centralne banke stav koji je prisutan u najvećem broju zemalja koje to rade na identičan način. Oko Prve banke, nijesam nikada diskutovao i moram priznati, shvatite me kako hoćete, zamjeram kolegama koji u ovom parlamentu diskutuju o pojedinačnim privrednim subjektima. Niti sam bez odluke Odbora želio da idem u Prvu banku, niti ovdje da diskutujem o Prvoj banci, jer ovo je parlament, a ne nikakav revizioni sud, da mi govorimo o poslovanju pojedinačne banke. Evo gospoda iz Centralne banke, tu su i guverner, glavni ekonomista i viceguverner koji su zaduženi za kontrolu bankarskog sistema. Mene interesuje da mi imamo stabilan finansijski sistem. Danas imate u elektronskim medijima da je, prema posljednjem testiranju, gotovo svaka šesta evropska banka rizična ili sklona da ne izdrži stres. U tom segmentu je važno da imamo stabilan sistem, sistem u kome nijedna sistemska banka nije propala. Oko kapitala, mislim da me neće kolega Žugić demantovati, samo da je u jednoj banci u periodu ekonomske krize, dakle od druge polovine 2009. godine do danas, mislim da se radi o Crnogorskoj komercijalnoj banci, odnosno OTP banci, da je kroz dokapitalizaciju ušlo preko trideset miliona eura.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem kolegi Konjeviću što je odgovorio u ime Centralne banke. Kolega Mandić, a nakon njega kolega Veljko Zarubica. Izvolite.

ANDRIJA MANDIĆ: Dame gospodo, gospodine Žugiću, Vi ste do nedavno bili poslanik u Skupštini Crne Gore i ovo je prvi izvještaj koji vi branite u ime Centralne banke. Baš sam se zanimao i želio da ga uporedim sa izvještajima koje je podnosio vaš prethodnik Skupštini Crne Gore, kada ste vi bili u ovim klupama ovamo, a on se nalazio tamo. Ono što na prvi pogled može da se uoči, da ovaj vaš izvještaj nudi manje podataka nego što je nudio izvještaj koji smo odbijali u vrijeme gospodina Krgovića. Tamo su se pominjala konkretna imena banaka i njihove aktivnosti. Tamo smo imali i preporuke koje je Centralna banka davala Vladi vezano za vođenje ekonomske politike. Imali smo čitav niz informacija koje su bile važne za dobru raspravu, ali i onih informacija koje su u skladu sa Ustavom Crne Gore. Mislim da je važno, zbog građana, da kažemo da je Centralna banka Crne Gore samostalna organizacija odgovorna za monetarnu i finansijsku stabilnost i funkcionisanje bankarskog sistema i da Centralnom bankom rukovodi guverner. Ono što bi bilo važno da ta samostalna organizacija ponaša se potpuno samostalno i ne bude u funkciji nijednog učesnika na samom finansijskom tržištu, da ne bude u njegovoj funkciji. Mislim da je još prilikom donošenja zakona viceguverner Knežević skrenuo pažnju da taj zakon može da favorizuje neke banke i nakon toga je otišao iz Centralne banke. Nakon onoga što je saopštio bivši guverner kada je ograničio kreditnu aktivnost i zabranio kreditnu aktivnost Prvoj banci, konstatujući u tom izvještaju koji je saopšten


- 281 -

da tamo ima čitav niz nepravilnosti i nakon vašeg dolaska, nova revizija koja govori o tome da može da se radi djelimično kreditna aktivnost, ali nikako ni matični odbor, a ne Skupština Crne Gore da se upozna sa tim izvještajima i prethodnim Krgovićevim izvještajem koje ste vi radili nedavno. Da li postoji mogućnost da te izvještaje i te revizije dobije bar nadležni odbor, ne mora čitav parlament, da se upoznaju šta je to bilo u Prvoj banci? Imam osjećaj, i ne samo osjećaj nego mislim da dobro tumačim ono što se dešavalo na relaciji Centralna banka - Prva banka, da se tu dugo vremena vodila jedna velika utakmica oko preraspodjele moći. Onaj ko je trebao da ima suštinsku moć, Centralna banka, izgubila je u toj utakmici jer prvo privatno javno partnerstvo u Crnoj Gori saopšteno je preko Prve banke gdje je predsjednik Demokratske partije socijalista sa svojom porodicom vlasnik Prve banke, a javno partnerstvo je ispoljeno tako što se iz budžeta Crne Gore. Pričao je gospodin Živković o depozitima koji se nalaze od strane A2A, pohranjen je tamo. Znamo koliko para opština Bar drži kod Prve banke. Znamo jedno vrijeme da je bila velika trka i da su se političke karijere gradile tako što su direktori i oni koji su imali određena sredstva na svojim računima odmah prelazili kod Prve banke i gradili svoje pozicije. To vrijeme je prošlo jer je očigledno tamo bila jedna nesposobna garnitura. Vjerujem da će doći neko bolje vrijeme kada će moći da se utvrde konkretne činjenice, posebno konkretne činjenice vezano za pranje para, što je radila narkomafija, a osumnjičene su dvije banke iz Crne Gore. To su sve važni podaci koji bi trebalo, bar za one koji glasaju za Novu srpsku demokratiju, vjerujte da ih ti podaci jako zanimaju jer oni determinišu našu budućnost. Slušao sam moje prethodnike, oni su vodili vrlo stručnu raspravu sa vama, svi argumenti su se tu upotrijebili, ali sam siguran da građani Crne Gore koji prate ovu Skupštinu da žele da dobiju i neke druge podatke koji su im i te kako značajni i važni. Nije slučajna ova ekonomska kriza danas u Crnoj Gori. Nije slučajna kriza u bankarstvu. Nije slučajna politička kriza u Crnoj Gori. Sve to ima svoje korijene. Saopštavajući u Skupštini Crne Gore, u ime Nove srpske demokratije, ponavljao sam više puta jedan stav, da zbog potrebe jedne grupe pojedinaca koji su 90-tih bili sirotinja kao i svi u Crnoj Gori da bi postali milioneri, da je danas Crna Gora tako opljačkana i gotovo u svakom segmentu dovedena u stanje teške krize. Nadam se da ćemo nekim novim zakonom, oduzimanjem imovine, uspjeti da te pojedince koji su opljačkali svoje rođake, koji su opljačkali svoje sugrađane, što preko banaka, što preko preduzeća, da ćemo doći u poziciju da tim ljudima možemo na zakonit način oduzeti sve ono što su nezakonito stekli, a može se dokazati šta je stečeno nasljeđem, šta je stečeno biznisom gdje je plaćen porez, možemo znati šta se steklo platom. Vrlo je lako svakog građanina Crne Gore propustiti kroz takvu matricu i sve ono što je višak kod njih ili sa njima blisko povezanim licima, neke tetke koje nemaju nikakav prihod imaju milionsku imovinu, da se ta imovina oduzme i stavi u funkciju države. Kada bi Centralna banka samostalno radila kako je Ustavom propisano svoj posao, mogla bi da da značajan doprinos svemu onome što nas u budućnosti čeka. Hvala vam.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Gospodin Žugić, komentar. Izvolite.


- 282 -

RADOJE ŽUGIĆ: Hvala, potpredsjedniče. Uvaženi gospodine Mandiću, kratko ću odgovoriti na jedan dio vaših pitanja, a ostaviti malo prostora mom saradniku, gospodinu Fabrisu, da iskomentariše i obuhvat u smislu kvantifikacije i sadržaj Izvještaja o radu, budući da je on čovjek kontinuiteta kada je u pitanju Izvještaj o radu Centralne banke. Kada su u pitanju podaci koje Centralna banka treba ili ne da objavi, ponoviću još jednom, radićemo bez preferencijalnih tretmana prema bilo kojoj komercijalnoj banci u Crnoj Gori. Najviše bih volio kada bi i bili u prilici da čujemo komentare onih koji su subjekti naše supervizije Komercijalne banke. Ukoliko dobijete imput da tu ima privilegovanih, onda prihvatam svaku kritiku na ime moje i na račun Centralne banke Crne Gore. Takođe, nećemo objaviti niti jedan podatak koji može da pogorša položaj bilo koje banke na tržištu. Kada je u pitanju revizija Prve banke, to je ono što je jako interesantno javnosti, najnovija revizija koja je rađena nekoliko mjeseci unazad. Ta supervizija ili neposredna kontrola u banci je rađena na način da je ona prema određenim svjetskim finansijskim autoritetima bila u punoj mjeri otvorena. Neću da imenujem te autoritete zbog njih, ali imate priliku da kod mene vidite dokument koji govori o tome da je ta institucija čestitala Centralnoj banci na kvalitetu, na obimu, na veličini uzorka i metodologiji kontrole Prve banke. Dokumenat je kod mene, možete ga pogledati. Radimo u najvećoj mogućoj mjeri objektivno, nepristrasno, radimo transparentno. Ponoviću treći put danas ovdje u visokom domu, pet godišnjih izvještaja ovaj parlament ima od Centralne banke Crne Gore i, takođe, veoma senzitivno pratimo sve vaše sugestije i ja ih lično bilježim kako bismo u idućoj godini imali prostora da i na vaše umjesne kritike i korekcije napravimo dopune izvještaja. Oko samostalnosti Centralne banke, moram da vam kažem da novo rukovodstvo Centralne banke nema bilo kakvih pritisaka izvan, potpuno je jasno, ali nesporno komunikacije, razmjene mišljenja, razmjene argumenata imali smo i imaćemo, sve u cilju iznalaženja optimalnih rješenja po pojedinim važnim pitanjima. To ne smatram pritiskom, niti te pritiske očekujem. Uostalom, iako bi ih bilo, ovo rukovodstvo je dužno da se odupre takvim pritiscima, jer je to jedini način da ova institucija sačuva svoju nezavisnost. Očekujem da gospodin Fabris da par komentara oko kvaliteta izvještaja. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Samo trenutak. Razumijem vašu želju da gospodin Fabris govori oko kvaliteta izvještaja, ali to u izvjesnoj mjeri odstupa od našeg Poslovnika kada komentarišemo izlaganje poslanika, nažalost nijesmo ga podijelili, ali moram da pitam. Apsolutno jesam za tu soluciju, ali moram da pitam plenum da li smo saglasni. Mislim da je dragocjeno da čujemo i gospodina Fabrisa, a onda ćete vi dobiti odgovor na komentar. Slažemo li se? Zahvaljujem. Glavni ekonomista Centralne banke, gospodin Fabris ima riječ. Izvolite.

NIKOLA FABRIS: Daću jedan vrlo kratak komentar. Gospodin Mandić je potpuno u pravu, da je struktura Godišnjeg izvještaja o radu Centralne banke u potpunosti promijenjena ove godine u odnosu na prethodne godine. Osnovni razlog je u tome što je u Zakonu o Centralnoj banci Crne Gore usvojenom sredinom prošle godine, precizno definisano šta treba da


- 283 -

sadrži Godišnji izvještaj o radu Centralne banke Crne Gore, tako da smo mi jednostavno samo primijenili ono što nam zakon propisuje da treba da bude struktura. Istakao bih da ni u prethodnim, a ni u ovom nismo govorili o individualnim bankama, jer je naša intencija da time ne remetimo konkurentsku poziciju na tržištu nijedne banke i da ne zalazimo u pitanje objavljivanja individualnih podataka koji su regulisani nekim drugim zakonskim propisima. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Dobili smo kompletnu informaciju. Kolega Mandić. Izvolite.

ANDRIJA MANDIĆ: Saopštio sam da novi Zakon koji je usvojen u Centralnoj banci nije bio dobar, čak sam pomenuo ime bivšeg viceguvernera koji je tada na Odboru kada je naš predstavnik gospodin Živković kritikovao pojedina rešenja u tom novom zakonu, da je imao razumijevanja za to o čemu je govorila opozicija, a to se odnosilo upravo na ove činjenice. Hvala vam što ste potvrdili tu činjenicu da je ovaj izvještaj redukovan, mislim da je važno zbog građana Crne Gore i da nam je, vjerovatno, brzo potrebna izmjena ovog Zakona o Centralnoj banci, kako bismo mogli da omogućimo da dobijemo što je moguće veći broj podataka. Što se tiče konkurencije, imam malo drugačiji pristup. Nijesam bankar, ali mislim da je pošteno da svaki subjekt, privredni, privatni, kako god hoće, ima informacije o bankama i da bi te informacije trebao da dobije od Centralne banke da bi naša javnost morala da bude upoznata sa tim činjenica. Bila bi šteta, kao što je slučaju A2A ili opštine Bar ili neke druge opštine, da vi u neku banku koja se najbolje reklamira, a koja ne stoji dobro, uložite ogroman novac kojim kasnije ne možete da raspolažete. Kada tamo uložite sto miliona i ne možete više njima da raspolažete, Crna Gora ostaje bez radnih mjesta, taj novac ne može da bude u funkciji novog zapošljavanja, ne može da bude u funkciji svega onoga zašto je i bio smisao kada se vršila djelimična privatizacija Elektroprivrede Crne Gore. Te informacije su, po meni, veoma značajne za svakog. Zamislite nekog čovjeka koji ima malo privatno preduzeće, koji je svaki cent pošteno zaradio, stavi negdje na neku banku i ne može sa tog računa da plati kao što se dešavalo u Prvoj banci. Vi znate i za lažne sfiftove i za svakakva čuda koja su se dešavala ranije u toj banci. Neko mora da bude odgovoran za to. Zbog toga sam i govorio o tome da je Prva banka preko svoje političke moći i porodičnih veza uspjela da nadvlada i savlada Centralnu banku. Da je suprotno, vjerujte, sa zadovoljstvom bih slušao vas kako svake nedjelje imate konferenciju za štampu gdje čujemo vaše jasne stavove, gdje čujemo preporuke, ne samo Vladi nego i građanima Crne Gore. Mislim da bi to bila funkcija Centralne banke kao samostalne organizacije da pomogne svima nama. Mislim da je to vaša funkcija.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Čuli smo komentar i odgovor na komentar. Kolega Veljko Zarubica sada ima riječ, a nakon njega kolega Dragoslav Šćekić.


- 284 -

VELJKO ZARUBICA: Zahvaljujem. Poštovani potpredsjedniče, poštovane kolege, poštovana gospodo iz Centralne banke, poštovani građani, Ono što se može zaključiti analizirajući Izvještaj Centralne banke jeste da je metodološki urađen na način da ga mogu razumjeti i oni koji nijesu ekonomski stručnjaci. Osim samog izvještaja, dostavljen je i Finansijski izvještaj za 2010. godinu, sa Izvještajem nezavisnog revizora, Izvještaj o finansijskoj stabilnosti, kao i Izvještaj o stabilnosti cijena. Takođe, u značajnom obimu se obrađuje supervizija Centralne banke, tako da je izvještaj sveobuhvatan i daje objektivan prikaz stanja kako u realnom, tako i u finansijskom sektoru. O mišljenju nezavisnog revizora finansijski izvještaji prikazuju istinito i objektivno finansijsko stanje Centralne banke na dan 31. decembar 2010. godine. Poslovni rezultat i tokovi gotovine su u skladu sa međunarodnim standardima finansijskog izvještaja. Primjedba nezavisnog revizora se odnosi na veličinu osnovnog kapitala koji u ovom trenutku iznosi 33,8/2 miliona eura, dok je Zakonom o Centralnoj banci Crne Gore propisano da je minimalni osnovni kapital banke 50 miliona eura. Imam informaciju da je Centralna banka napravila protokol sa Vladom Crne Gore gdje će se nedostajući iznos osnovnog kapitala od 16,2 miliona eura realizovati iz budžeta Crne Gore u skladu sa finansijskim mogućnostima. Centralna banka je nastavila sa obradom završnih računa pravnih lica iz Crne Gore. Od preko 16.000 godišnjih finansijskih izvještaja, Centralna banka je obradila svaki koji se odnosi na korporativni sektor. Veoma značajno ako se zna da godišnji finansijski izvještaji služe za obračun BDP-a u Crnoj Gori. Od tačnosti godišnjih finansijskih izvještaja zavisi, između ostalog, i tačnost procjene BDP-a. Rezultati analize pokazuju da je korporativni sektor u 2009. godini ostvario neto gubitak od 140,5 miliona eura, što govori da se uticaj finansijske krize značajno odrazio na poslovne rezultate privrednih društava. Za razliku od 2009. godine gdje je zabilježen negativan trend u većini sektora i pad BDP-a od 5,7%, crnogorska ekonomija u 2010. godini bilježi postepeni oporavak, što je rezultat povećanja ukupne industrijske proizvodnje pozitivnih trendova u turizmu, trgovini, šumarstvu i pojedinim segmentima saobraćaja. No, kako se konstatuje u izvještaju, crnogorska ekonomija je i dalje ranjiva zbog nelikvidnosti realnog sektora, nedovoljne kreditne podrške, kao i mogućih efekata neophodnih strukturnih reformi. Centralna banka je, shodno svojim zakonskim ovlašćenjima, predložila set preporuka iz oblasti ekonomske politike za 2011. godinu, kao indikatore preko kojih bi se ocijenila uspješnost ekonomske politike. Indikatori uspješnosti trebalo bi da budu: 1) stopa rasta BDP-a 3%. U 2010. godini ostvarena je stopa rasta između 1 i 2%, a procjene međunarodnih institucija za 2011. godinu kreću se između 2 i 4%. 2) stopa nezaposlenosti od maksimum 12%. Procjena Centralne banke za 2011. godinu 11,7%. U prvom kvartalu 2011. godine stopa nezaposlenosti je blago porasla sa 12,1% u 2010. na 12,4 na kraju prvog kvartala ove godine. 3) stopa inflacije između 1 i 3%. Procjena Centralne banke za 2011. godinu kreće se od 3,5 do 5,75%. 4) budžetski deficit do 3% BDP-a i 5) neto priliv stranih direktnih investicija u iznosu od minimum 15% BDP-a. S obzirom da jedan od tri ključna parametra rasta ekonomije jeste nivo i struktura stranih direktnih investicija, Centralna banka u preporukama Vladi Crne Gore za


- 285 -

ekonomsku politiku u 2011. godini sugeriše da je neophodno promijeniti strukturu priliva stranih direktnih investicija u korist povećanja grinfild investicija, kroz podsticaj stranih investitora za ulaganje nove proizvodne programe kojima se otvaraju nova radna mjesta. Na kraju, ono što se može zaključiti jeste evidentan blagi oporavak crnogorske ekonomije, a u narednom periodu je nerealno očekivati stope rasta BDP-a koje su bile prisutne prije krize, s obzirom na makroekonomski ambijent kako u okruženju, tako i kod nas. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala Vama. Imam informaciju da želite intervenciju proceduralne prirode. Izvolite.

VELIBOR MILOŠEVIĆ: Ja govorim poslaniku Zariji Pejoviću koji me je prozvao, nije u sali. Ne znam da li poslanik Radulović, partijski kolega, da prenese. Ja ne znam kako da dođem do njega.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Shvatam Vašu želju da odgovorite kolegi Pejoviću, ali bojim se da je u ovom trenutku nemoguće iz razloga proceduralne i tehničke prirode. Proceduralne, kolega Pejović je replicirao sa jednim od poslanika i pomenuo je Vaše ime i Vi ste, shodno Poslovniku, imali pravo na repliku. Ali, da biste dobili to pravo, morali ste da ga tražite. I mora ići neposredno nakon diskusije kolege Pejovića. Sada je prošlo već tri, četiri diskusije, učešća u raspravi i sada je to po Poslovniku nemoguće. To je jedno. Drugo, kolega Pejović, kao što i sami vidite, nije u Sali. Prema tome, molim Vas da to što ste mislili da saopštite, u odnosu na stav koji je kolega Pejović iznio u komentaru, saopštite u završnoj riječi. Postoji završna riječ, pa da li će predsjednik Savjeta gospodin Žugić ili Vi, ali, u svakom slučaju, ono što je jasno jeste da po Poslovniku zaista nemamo mogućnosti da Vam damo riječ. Dakle, u onom trenutku kada poslanik na koga želite da uputite ili komentar ili repliku završi izlaganje, tada možete da intervenišete, a kasnije ne. Ako je slovo Poslovnika, i pored najbolje želje svih nas da ga tumačimo najšire, ne možemo u ovom trenutku drugačije. Molim vas da idemo dalje sa raspravom. Sada kolega Dragoslav Šćekić ima pravo učešća u raspravi, a nakon njega kolega Zoran Vukčević.

DRAGOSLAV ŠĆEKIĆ: Hvala, gospodine potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, uvaženi guverneru, kolege iz Centralne banke, poštovani građani, Ja ću ponoviti ono što sam i na Odboru za ekonomiju pitao i pričao, imajući u vidu ono što je i kolega Damjanović sugerisao da ste Vi ipak došli na čelu Centralne banke na kraju izvještajne godine, tako da ću pitati ono što interesuje građane u toku ove godine i u budućnosti šta će se dešavati na finansijskom tržištu, kao i kakvi su uopšte ekonomski tokovi.


- 286 -

Mene, prije svega, interesuje ono što je danas dosta kolega interesovalo, a to je što će Centralna banka uraditi na smanjenju kamatnih stopa. Iako smo čuli u Vašem odgovoru da Centralna banka nema mehanizme da utiče na poslovnu politiku i određivanje kamatnih stopa kod komercijalnih banaka, ipak moramo imati u vidu nešto što znači partnerski odnos, što znači korektan odnos, ono što dotiče građane i privredu Crne Gore. S obzirom da je država Crna Gora pomagala, u određenim momentima izdvajala velika sredstva za banke za pomoć u likvidnosti banaka, mislim da su oni dužni da uvaže preporuke Centralne banke i na pravi način se odnesu prema građanima i prema crnogorskoj privredi. U onom momentu kada su plasirale kredite, nijesu vodile računa da li su i koliko građani kreditno sposobni, da li su privredni subjekti kreditno sposobni i koliko su kreditno sposobni i da li su te garancije adekvatne zaduživanju, nego su plasirale nemilosrdno kredite i sada kada su doveli i građane i privredu u moderno dužničko ropstvo, blokiraju rad i boje se svojoj poziciji. Sasvim normalno, ali šta će raditi oni žiranti koji su, iako svojom voljom, na desetine i dvadeset mjesta žirirali? Zašto ih tada nijesu zaustavili, zašto im tada nijesu objasnili i rekli kolika je njihova kreditna sposobnost, platežna sposobnost, nego su ih pustili da se zaduže i dođu u najtežu moguću situaciju? Odakle će oni sada da vraćaju te kredite, da plaćaju tuđe kredite kada ne primaju plate, kada su mnogi od njih ostali bez posla? I oni koji primaju, ne primaju ništa, jer im cijelu platu bukvalno povlači banka. Može se reći da jednostavno građani i privreda rade za banke, da je bukvalno protektorat nad crnogorskom ekonomijom od strane banaka i od određenih stranih investitora. Mislim na one koji su kupili Jugopetrol, Telekom, Elektroprivredu itd. Znači, naša ekonomija je pod protektoratom. I to je jedan od momenata o kojem treba razmišljati - da li treba osnovati neku državnu banku, pa ako treba da ih neko dere, neka ih dere državna banka. Ono što se odnosi na platni promet sa Srbijom svakako treba ubrzati i ja pozdravljam ono što ste Vi iznijeli da ste spremni da se taj proces i završi, ali opet zavisi od banaka. Mi znamo da se odlivaju određena sredstva u visini od pet do sedam miliona godišnje kroz provizije i to uzimaju posredničke banke, primjera radi Amerikan ekspres, Komerc banka Frankfurt. Zašto ta sredstva da se ne zadrže, a samim tim i olakša platni promet između privrednih subjekata Crne Gore i Srbije. U svakom momentu možete čuti njihov vapaj za osnivanje platnog prometa. Takođe me interesuje, a i građane Crne Gore, čuli smo u zadnje vrijeme u javnosti u slučaju da dođe do povećanja, a već smo i danas čuli kroz određene diskusije da ima naznaka da će stopa inflacije porasti, a ono što su evropske institucije najavile u slučaju da dođe do povećanja stope inflacije iznad one koja je predviđena mastrihtskim kritrijumima da može doći do povlačenja eura. Da li se to može desiti? Jer, znamo ako se desi, da će to biti jedan od najvećih udara crnogorskoj ekonomiji. Još jedno kratko pitanje, da prokomentariše ova nova zaduživanja i najave ministra finansija da se država mora zaduživati do 2015. godine jer se budžet ne može puniti od privrede. Šta ćemo raditi kada kad prispiju obaveze 2015. godine? Da li će moći to da izdrži naša ekonomija? Hvala, gospodine potpredsjedniče. PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Riječ ima potpredsjednik Savjeta gospodin Radoje Žugić. Izvolite.


- 287 -

RADOJE ŽUGIĆ: Hvala. Uvaženi poslaniče Šćekiću, želim kratko da dam odgovore na Vaša pitanja, mada dobrim dijelom kroz našu interakciju sa poslanicima i vlasti manjine i vlasti većine smo čini mi se dobar dio odgovora već dali. Slažem se sa Vašom ocjenom da je visoka kamatna stopa, koja u ovom momentu u Crnoj Gori iznosi za aktivne efektivne kamatne stope 9,68, a prosječno ponderisana pasivna kamatna stopa iznosi 3,04 ili .... kamatnih stopa u momentu iznosi preko 6,6, što je jako visoko. To je, po mom mišljenju, efekat ranijeg ponašanja i, da ne budem grub prema bankama, neadekvatnog upravljanja kreditnim rizicima. Dakle, osim ove posljedice, komentarisali smo i drugi niz posljedica koje su potencijalni rizici budućeg perioda, a to je neadekvatno i nepravovremeno servisiranje tzv. loših kredita. Iz krize smo pouke izvukli i mi u Centralnoj banci i u bankama, a ja sam ubijeđen i klijenti banaka. To jeste visoka cijena koju danas plaćamo za ranije ponašanje, ali na nama je da u mjeri objektivno mogućeg u narednom periodu uradimo sve kako bismo zaštitili i klijente i banke kroz nadležnosti Centralne banke. Kad je riječ o inflaciji, mislim da je to pitanje koje je važno sa stanovišta i razvoja unutar Crne Gore i nivoa životnog standarda. U ovoj godini smo, to smo komentarisali, imali eksterne inflatorne /Prekid/ još je bila 3,7% u aprilu imamo nultu inflaciju, a u maju negativnu, 0,1% inflaciju, tako da to makar u ovom trenutku ne može doći do ugrožavanja eura u Crnoj Gori po ovom osnovu. I na kraju oko javnog duga, ja sam rekao na početku, ponoviću sad još jednom, efikasna monetarna politika u sadejstvu sa održivom fiskalnom politikom i kad je u pitanju ova tema je ono što je garant buduće finansijske stabilnosti. Mi očekujemo, kakav je plan, da će se ove godine u odnosu na prethodnu i 2009. godinu smanjiti fiskalni deficit, da ćemo naredne godine plan je fiskalne politike imati održiv odnosno uravnotežen budžet, a godinu dana nakon toga i suficitarno finansiranje. Naša su realna očekivanja da će održiva fiskalna politika vrlo brzo okrenuti trend smanjenja javnog duga. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Šćekić.

DRAGOSLAV ŠĆEKIĆ: Hvala, gospodine guverneru, na ovako jasnom objašnjenju. Htio bih da pohvalim transparentnost, da se pridružim ostalima, Vašim dolaskom je značajno poboljšana transparentnost rada Centralne banke. Ali, htio bih da se nadovežem, kada sam pričao o platnom prometu još jedan razlog treba da imamo u vidu, jer Centralna banka nema mehanizma da upozori ili natjera banke da uspostave platni promet, već zavisi od njihove volje i da se osnuje državna banka. Toliko i hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Prije nego kolega Vukčević uzme riječ, imam jedan predlog. Znam da nije u skladu striktno sa Poslovnikom. Vratio se kolega Pejović. Imamo pitanje koje nije do kraja objašnjeno između kolege Pejovića i viceguverenera Miloševića. Predlažem po


- 288 -

dva minuta da čujemo jednog i drugog i da to pitanje pokušamo u neposrednom dijalogu viceguvernera Miloševića i kolege Pejovića da razjasnimo. Da li ste saglasni? Hvala vam. Izvolite. Viceguverner Milošević. VELIBOR MILOŠEVIĆ: Zahvaljujem, predsjedavajući. Zahvaljujem i poslaniku Pejoviću što se vratio. Znači, uputno je da se uključim vrlo kratko. Pokušaću da budem koncizan. Ono što mi nije drago da čujem i vidim je definitivno jedna negativna ekspresija koja je očigledna kod Vas, poslaniče Pejoviću, kada je u pitanju sva ta priča oko Prve banke. Vi kritikujete rad Centralne banke prevashodno kad su u pitanju rad i kontrola Prve banke. Što se tiče prethodne kontrole i zapisnika, kako ste rekli, ako sam dobro zapamtio, da sam ga držao u fioci - to je procedura. Mi nijesmo imali rok do kada treba da predamo. To je bio jedan proces koji se fazno radi i on je urađen na način kako je urađen. Mislim da je urađen odlično, jer su sve međunarodne relevantne finansijske institucije dale pozitivnu ocjenu kada je u pitanju kontrola Prve banke. I još nešto sam dužan da Vam kažem, a što mene posebno raduje u ovom trenutku - Prva banka je sada potpuno revitalizovana banka, banka koja je usvojila jedan potpuno nov, zdrav, kognitivni obrazac poslovnog ponašanja i ponavljam dobila vrlo dobre ocjene relevantnih međunarodnih finansijskih institucija. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Pejović.

ZARIJA PEJOVIĆ: Viceguverneru, dozvolite da konstatujem da Vi ovdje nijeste pozvani da se bavite ekspresijama poslanika i njihovom odnosu i načinu na koji oni artikulišu svoje stavove. Vi ste ipak ovdje da odgovorite na pitanja. Osim načelnih odgovora, nijesam dobio konkretne podatke. Jedan konkretan kvantitativan podatak je recimo kamels koeficijent koji ja nijesam dobio. Kamels koeficijent je, znate o čemu se radi, ocjena kompletne banke, sa više aspekata. Zatim, nijesam dobio odgovor na pitanje da li u jednom stresnom …. ukoliko se Elektroprivreda odluči da povuče sredstva iz ove banke ona može da ih vrati. S druge strane, mislim da vi treba da mi budete zahvalni, jer vas ja relaksiram mojom kritikom i dajem vam legitimitet da vučete prave mjere za šta ste zaduženi kao regulator po Ustavu, a jedna od pravih mjera jeste dokapitalizacija. Dozvolite mi da konstatujem da je ova banka jedva izvršila dokapitalizaciju, tačnije kvazidokapitalizaciju, jer su konvertovani, prema mojim informacijama, depoziti u kapital. Odnosno, vi ste imali poseban odnos prema ovoj banci jer ste joj dozvolili da izvrši znatno nižu dokapitalizaciju s obzirom da ste ublažili ove mjere o kojima ja govorim. Još jedna stvar, kolega Miloševiću. Što se tiče te priče koju sam pročitao u medijima, o tome da vi ne želite da prikažete izvještaj te revizije koja je izvršena, na taj način želim i da vas opravdam. Na koji način hoću da vas opravdam? Na taj način što kada politika uđe u bankarstvo kompentencije regulatora slabe i to se desilo u Indoneziji sa familijom Suharto, ako se ne varam, gdje je takođe čitav sistem oslabio jer je vladajuća porodica ušla u sektor bankarstva. Na kraju imam 14 sekundi da kažem zašto se bavim ovom bankom. Bavim se,


- 289 -

ljudi, ovom bankom jer je ona rasla 400% u jednoj godini i vi ste to pozdravljali i konstatovali kao potpuno normalno…(Prekid)… premijera i potpuno je prirodno da se bavim tom bankom. Tim prije što sam konstatovao da je u spašavanju te banke čitava državna politika i infrastruktura bila podređena tome, tačnije zloupotrijebljena. Sasvim je prirodno da se tim bavim, inače sve ostalo je na neki način spuštanje glave u pijesak poput noja i to ne možemo sebi da dozvolimo kao ljudi koji se bave odgovornom javnom politikom. Prema tome, nema negativne ekspresije, postoji samo jedan odgovoran odnos koji od vas očekujem i želim da imate ustavna prava da sprovedete kompetencije koje treba da sprovodi po zakonu.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Zoran Vukčević ima riječ. Izvolite. ZORAN VUKČEVIĆ: Zahvaljujem, potpredsjedniče. Uvažene kolege, guverneru Žugiću, gospodine Fabris, gospodine Miloševiću, Pokušaću u ovom kratkom vremenu od pet minuta dati nekoliko važnih napomena iz ovog izvještaja sagledavajući ukupan ekonomski, prije svega bankarski sektor u Crnoj Gori kao krvotok ekonomskog sistema. Počeću od jednog važnog indikatora o kojem smo kolega Damjanović i ja polemisali danas, a to je javni dug. Čini mi se jedan važan indikator sa aspekta vođenja makroekonomske politike. Ono što je za mene važno to je da su Mastrihtskim sporazumom definisane norme odnosno kriterijumi na osnovu kojih razvijene zemlje mogu biti članice euro zone, odnosno Evropske unije. Ti principi su definisali da ukupni državni odnosno javni dug može biti u nivou 60% bruto društvenog proizvoda. To što neke države nijesu u prilici to da urade, i razvijenije nego što je Crna Gora, to je sticajem određenih okolnosti. Naravno, ne treba ulaziti u strukturu tog duga i slažem se da je neophodno sagledati kako i na koji način se koristi zaduživanje. U 2010. godini došlo je do postepene stabilizacije stanja u bankarskom sektoru. Konstatacija je da su banke uradile veliki napor kada je u pitanju rekonstrukcija svog portfelja i da je to prije svega rezultat dokapitalizacije ukupnog bankarskog sektora. Ono što mi se čini da je važno, to je da je ukupan kapital banaka u Crnoj Gori na kraju 2010. godine smanjen u odnosu na prethodnu godinu za nekih 6,3%. Čini mi se da je to podatak koji treba da zabrinjava i ta tedencija smanjenja ukupnog kapitala makroekonomskog sektora treba da bude orijentacija regulatoru Centralne banke u narednom periodu kako i na koji način obezbijediti da se taj pad zaustavi. Mislim da je to Centralna banka i te kako dobro prepoznala i, naravno, u svojim ingirencijama već preduzima određene mjere koje su potrebne da se taj nivo stabilizuje. Uprkos činjenici da je sedam banaka poslovalo pozitivno, gubitak četiri banke je značajno uticao na konačni...tri banke da je ukupan rezultat bankarskog sektora negativan za 2010. godinu. Ono što je u ovom dijelu u izvještaju dato to su razlozi zbog čega je to tako. To je prije svega iznos kredita koji kasne sa otplatom i druga važna činjenica su visoki operativni troškovi samih banaka. Visoki operativni troškovi dotadno utiču na povećanje same kamatne stope i mislim da tu treba tražiti moguća rješenja kada je u pitanju krajnji odnos prema privredi. Naravno, ako se tome dodaju problemi likvidnosti gdje je konstatacija da je likvidnost banaka na zadovoljavajućem nivou i da je upravo likvidnost banaka kao krvotok ukupnog ekonom


- 290 -

skog sisetema uslov opstanka crnogorskih preduzeća. Crnogorska preduzeća danas se suočavaju sa najvećim problemom, to je problem likvidnosti, ukupna ekonomija Crne Gore je zasnovana na tom problemu da bankarski sektor mora preuzeti značajno veću odgovornost. Kada je u pitanju kreditna politika prije svega u obezbjeđivanju kredita za obrtna sredstva kao uslov likvidnosti samih preduzeća, jedna konstatacija koja je data u ovom dijelu jeste da je na porast likvidnih sredstava kako u zemlji tako i u inostranstvu opredjeljujuće uticala oprezna i konzervativna politika kreditiranja čiji su nosioci bile banke od sistemskog značaja. Čini mi se da je ovakva odluka banaka malo zakašnjela, da je takva orijentacija banaka trebala da bude 2005-2006-2007. godine i da takvim odnosom bude usmjerena ka vođenju kreditne politike. Vjerovatno bismo danas bili u značajno boljoj poziciji da smo u tom periodu imali ovakav odnos samih banaka. Ono što je takođe važno, mislim da su ukupni depoziti, prije svega građana, značajno porasli u odnosu na prethodni period i to je jedna bitna konstatacija. Na kraju bih dvije važne stvari istakao, to je da je za Crnu Goru izazov u procesu pristupanja Evropskoj uniji, da će predstavljati ta činjenica da je Crna Gora unilateralno uvela eurizaciju i to je urađeno prije nego što je Evropska centralna banka donijela zabranu takvog načina uvođenja eurizacije. Da li će to predstavljati jedan od problema u pregovorima sa Evropskom komisijom kada je u pitanju taj aspekt? Mislim da je to važno pitanje, sagledavanje tog ugla, jer smatram da ukoliko bi se eventualno desio neki proces koji bi ... za neku drugu valutu da bi to značajno u negativnom kontekstu doprinijelo i ekonomskoj stabilnosti i monetarnoj stabilnosti Crne Gore. U bližoj istoriji nije bilo takvih situacija da je nakon eurizacije, odnosno dolarizacije urađena tako velika, radikalna monetarna rekonstrukcija, a to bi svakako bila radikalna monetarna rekonstrukcija. Druga stvar, s obzirom na karakter Centralne banke, zato što nema emisionu funkciju, nije moguće obezbjeđivati dodatna kreditna sredstva bankama u situacijama kada one imaju otežano poslovanje, osim modela intradnevne, intranoćne kredite, odnosno kredite petnaestodnevne, odnosno kredite 90 plus 90 dana. Da li je u toj goini bilo zahtjeva za takvim kreditima i ako jeste koliki su efekti bili tih banaka i koliko je to pomoglo tim bankama da održe svoju likvidnost na potrebnom nivou? Zahvaljujem se i izvinjavam se za prekoračenje.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala Vama. Prije nego što gospodin Žugić odgovori na dva pitanja, prednost ima komentar. Kolega Bakić u ime Kluba Socijalističke narodne partije, komentar na izlaganje kolege Vukčevića. Izvolite.

VESELIN BAKIĆ: Gospodin Vukčević je govorio o javnom dugu i nije iznio neku zabrinutost o visini javnog duga. Međutim, u izvještaju banke se kaže da je dramatično porastao zadnjih godina i da postoji određena doza zabrinutosti što se javni dug naglo povećava. Kada govorimo o javnom dugu moramo kompleksno da ga gledamo i u cjelini. Vi govorite 42% je u odnosu na bruto društveni proizvod, i jeste, 1.270.000,7 miliona javni dug, ali ne zaboravljamo da imamo i 355.000.000 garancije, pa sa tim to iznosi 53,8% bruto društvenog proizvoda. Ako tome dodamo zaduženje iz ove godine, 180 miliona obveznica, a ima


- 291 -

mo najavu novog kredita za rješavanje budžetskih problema od 80 miliona dolara ili 60 miliona eura, onda se primičemo kriterijumima iz Mastrihta. Posebna je priča zašto se zadužujemo. Iz budžeta za ovu godinu vidimo zašto se zadužujemo. Mi imamo pedeset miliona kamata da vratimo i zadužujemo nove obveznice da bi vratili pedeset ili sto miliona duga u ovoj godini. Mi plaćamo, narodski rečeno, kamate na kamate. Zadužujemo se da bi vratili samo kamate pedeset miliona i, što je još problem, vraćamo pedeset miliona nerezidentima, gdje kamata ili cijena kapitala ide u neke druge sisteme. Da je to bar našem bankaraskom sistemu vraćamo tolike kamate, onda bi te kamate značile neki oporavak ili cijenu kapitala, jer dobro znamo da je novac roba, kao i svaka roba i da ima svoju cijenu.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Vukčević.

ZORAN VUKČEVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Bakiću, kada je u pitanju javni dug, rekao sam da je to jedan od kriterijuma Mastrihtskog sporazuma, ima još četiri, koji su bitni da jedna država uđe u Evropsku uniju, odnosno da bude dio eurozone. Ako to uporedimo sa drugim razvijenim zemljama koje su upravo donijele taj kriterijum da ukupni javni dug ne smije biti veći od 60%, onda Crna Gora ima određeni prostor. Samo da podsjetim da na nivou EU dvadeset sedam država imaju javni dug koji iznosi negdje na nivou 98%. Neke zemlje kao što je Grčka 131%, Italija 129%, Belgija 118%, 112% Island. Slažem se da je pitanje strukture duga, za šta se upotrebljava taj dug. Vi morate, kada vodite ekonomsku politiku i zaduživanje te godine, rješavati one probleme s kojima se vi suočavate i definisati prioritete sa kojima se vi suočavate te godine. Crna Gora ima prostor. Ne mislim da je dobro da taj cenzus pređe, bez obzira na ove podatke koje ste vi naveli. Vjerujem da će Vlada sigurno ispoštovati svoje strateško opredjeljenje da do 2014, odnosno 2015. godine ukupni javni dug bude na nivou od 37%-38%. S druge strane, to automatski znači, ako govorite o većem zaduživanju, da ćete uticati na povećanje brutodruštvenog proizvoda. Taj relativni udio duga će biti sigurno manji, jer očekujemo da će se i povećati brutodruštveni proizvod kada krenemo u ove velike investicije u Crnoj Gori. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala. Ima riječ predsjednik Savjeta Žugić, odgovor na dva pitanja.

RADOJE ŽUGIĆ: Hvala, predsjedavajući. Crna Gora nije unilateralno uvela euro. Njemačka marka je uvedena 1999. godine u sistem plaćanja u Crnoj Gori. Po logičnom slijedu, kasnije je došlo do konverzije marke u euro. Sve to se desilo prije direktive Ekofina o zabrani unilateralne eurizacije. Mi to po tom osnovu ne možemo, makar ja tako mislim, biti pod sankcijama, niti biti loš primjer drugima. Cijenimo da veličina Crne Gore i svi naši finansijski parametri ne mogu po bilo kom osnovu ugroziti niti finansijsku stabilnost, niti finansijske parametre Evropske


- 292 -

unije. Očekujem da mi u tom dijelu nećemo imati problema, niti svakako želimo da na mala vrata ostvarimo članstvo u eurozoni. Poštovaćemo sve procedure u procesu harmonizacije naše zemlje prema Evropskoj uniji. Ostali smo dužni, a trudili smo se danas da odgovorimo u mjeri mogućeg na sva pitanja koja su postavili uvaženi poslanici, oko kamels metode koju je uvaženi poslanik Pejović postavio ovdje.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Imamo drugo pitanje kolege Vukčevića, molim vas da se usredsredite na njega. Ovo pitanje o kome ste govorili možete iskoristiti u završnoj riječi, jer sada imamo pravo da odgovorimo na pitanje kolege Vukčevića.

RADOJE ŽUGIĆ: Centralna banka Crne Gore ima i bez emisione funkcije sa ograničenim monetarnim instrumentima, ali novi zakon koji je donesen u ovom parlamentu jula mjeseca prošle godine osnažio je regulatorni okvir u funkciji jačanja likvidnosti ili smanjenja potencijalnih poremećaja nelikvidnosti. Doneseni su podzakonski akti koji se tiču prekonoćnih, prekodnevnih i petnaestodnevnih kredita za likvidnost, kao i odluka gdje se Centralna banka pojavljuje kao kreditor u krajnjoj istanci. Svi ti instrumenti monetarne politike, pored stope obavezne rezerve, ograničenog su karaktera, ali dovoljni da osnaže okvir za likvidnost pojedinih komercijalnih banaka u Crnoj Gori.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Imamo prijavljenog učesnika za raspravu po ovoj tački dnevnog reda, kolega Zoran Gospić, dajem mu riječ. Izvolite.

ZORAN GOSPIĆ: Zahvaljujem. Gospodine potpredsjedniče, kolege poslanici, uvaženi guverneru Žugiću, gospodine Miloševiću, Na današnjoj sjednici imamo Izvještaj o radu Centralne banke Crne Gore za 2010. godinu, četiri veoma analitična materijala koje smo dobili mi poslanici. Godišnji izvještaj o radu, Izvještaj o stabilnosti finansijskog sistema, Izvještaj o stabilnosti cijena i Finansijski izvještaj za 2010. godine sa Izvještajem nezavisnog revizora su izuzetna osnova za komentarisanje ovog izvještaja. Svima je jasno da je ovo veoma analitičan, stručan i sveobuhvatan izvještaj i da ga treba podržati u ovom visokom domu. Dozvolite da, ipak, iznesem nekoliko interesantnih stavova koji korespondiraju sa nekim od elemenata ovog izvještaja. Crna Gora kao mala visoko otvorena ekonomija posluje kao dio svjetske ekonomije i u velikoj mjeri je zavisna od dešavanja na globalnom nivou. Oporavak na globalnom nivou je započet, ali u velikoj mjeri neravnomjeran i sporiji kod onih regiona koji su od značaja za Crnu Goru. Rast industrijske proizvodnje, posebno one u energetskom sektoru, pozitivan trend u turizmu i trgovini, rezultirao je realnim rastom ukupnog brutodruštvenog proizvoda između 1% i 2%. U narednoj godini se može očekivati ekonomski rast od 3%, pa bi procijenjeni rast mogao pozitivno djelovati na finansijsku stabilnost. Iz izvještaja vidimo da je povećanje cijena hrane na globalnom nivou, kao i povećanje cijena energe


- 293 -

nata uticalo na povećanje cijena u Crnoj Gori, s obzirom na veliku zavisnost od uvoza ovih proizvoda. U 2011. godini može se očekivati inflacija između 3,5 i 5,75%, što ne bi trebalo da ima značaja na uticaj na finansijsku stabilnost. S obzirom da će inflacija biti najviše rezultat eksternih faktora, u takvim uslovima i instrumentima monetarne politike se ne može efikasno uticati na obaranje inflacije. Uvažene kolege, kada govorimo o smjernicama za ostvarivanje politike Centralne banke Crne Gore u 2011. godini, posebno je važno poglavlje 2 koje se odnosi na davanje podrške Vladi Crne Gore u ostvarivanju ekonomske politike, a mjeri u kojoj to neće dovesti u pitanje ostvarivanje ciljeva i ustavnih odgovornosti Centralne banke Crne Gore. Vidimo da će Centralna banka Crne Gore nastojati da svojim mjerama i instrumentima doprinosi ubrzanju privrednog rasta i razvoja. Mjerama, instrumentima, izmjenama regulatornog okvira, kao i kroz saradnju sa bankama u okviru udruženja banaka, podsticaće se kreditna aktivnost banaka u mjeri koja neće značiti prekomjerno preuzimanje rizika i ugrožavanje stabilnosti bankarskog sistema, izradom novog makroekonomskog modela crnogorske privrede za prognoziranje makroekonomskih kretanja, praćenjem i analizom makroekonomskih kretanja u Crnoj Gori, privredama u tranziciji i globalnoj ekonomiji, davanja Vladi Crne Gore odgovarajuće preporuke. U izvještaju je posebno akcentirano da je u 2010. godini budžetski deficit bio niži od maksimalnog nivoa definisanih mastrihtskim kriterijumima 2,8% brutodruštvenog proizvoda, iako je planom bilo predviđeno da će preći tu granicu. U 2011. godini očekuje se da će budžetski deficit biti u granicama definisanim ovim kriterijumima, o čemu smo već govorili i čuli na ovoj skupštini. Ono što se može konstatovati je to da je u 2010. godini došlo do konsolidacije stanja u bankarskom sistemu. Produženi uticaj recesije doprinio je povećanju kredita koji itekako i nekvalitetnih kredita tokom 2009. godine i u 2010. godini. Porast ovakvih kredita ostvaruju skoro sve banke i na kraju 2010. godine su dostigli nivo od 23,7 i 20,9% u ukupnim kreditima. Dakle, izvještaj Centralne banke, po mom mišljenju, realno odslikava ovu instituciju kao društveno odgovornu prema zaposlenim i prema sredstvima kojima raspolaže. Centralna banka u skladu sa finansijskim mogućnostima izdvajaće dio svog prihoda radi uključivanja u humanitarne akcije i podršku razvoju kulturnih, istorijskih i drugih vrijednosti društva. Doprinosiće jačanju civilnog društva kroz javno učešće u brojnim društvenim i socijalnim aktivnostima. Afirmisaće deset principa globalnog dogovora Ujedinjenih nacija u svom poslovanju, a svoje poslovanje će bazirati na univerzalnim principima zaštite ljudskih i radnih prava i očuvanju životne sredine. Kao što sam istakao u uvodnom izlaganju, Godišnji izvještaj o radu Centralne banke za 2010. godinu zbog svoje sadržajnosti, stručnosti i analitičnosti treba jednoglasno usvojiti u ovoj skupštini. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala vama. Zaključujem raspravu o ovoj tački dnevnog reda. Imate pravo na završnu riječ. Pretpostavljam da ćete je iskoristiti.

RADOJE ŽUGIĆ: Zahvaljujem, predsjedavajući. S obzirom da rasprava traje već više od tri sata, nastojaću da vam ne trošim previše vremena na završnu riječ. Prvo da se zahvalim na diskusijama, na komentarima, na pitanjima i posebno na korisnim kritikama koje smo mi


- 294 -

precizno evidentirali i nadam se da ćemo za prvu narednu priliku i naš dolazak u Parlament imati nešto i od vaših sugestija koje su svakako bile konstruktivne. Želim da istaknem da će Centralna banka u narednom periodu, uostalom kao i do sada u ovom kratkom vremenu, prvenstveno svoju saradnju i odnose sa javnošću temeljiti preko ovog parlamenta, preko ne samo plenuma nego i matičnog odbora za privredu, finansije i budžet. Dakle, po meni, to je možda najbolji odnos, najbolji način komunikacije sa javnošću. Izvještaj koji je danas čini mi se konstruktivno tretiran ovdje u Parlamentu, ili bar dominantno konstruktivno tertian, ostavio je temelj za naše buduće aktivnosti. Centralna banka će strateški u budućem periodu raditi na jačanju otpornosti bankarskog sistema u okviru ukupnog finansijskog sistema. Radićemo takođe na implementaciji tri nivoa ili tri stuba zaštite finansijskog sistema, počev od preventive, jačanja sistema do potencijalnog upravljanja krizom. Nastavićemo proces dalje revitalizacije banaka kroz one forme koje smo danas ovdje u širokom obimu komentarisali i kroz regulatorni okvir nastojati prvenstveno da utičemo na ono što je potencijalna ključna potreba dalje revitalizacije,a to je smanjenje kreiranja MPL-a u budućem periodu. Što ranije i što prije banke očiste svoje bilanse i u što većem obimu, to će biti bolja polazna osnova za nastavak ili za ubrzanje procesa ekonomskog oporavka realne ekonomije. Centralna banka će, dakle, u konačnom svoju ulogu prilagođavati vremenu, odnosno ekonomskim ciklusima, preko svojih strategija odgovoriti izazovima posebno u slučaju potencijalnih finansijskih stabilnosti. Još jednom se zahvaljujem svima.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala vama. Na ovaj način konstatujem da je ukupni pretres završen povodom ove tačke dnevnog reda. O izvještaju ćemo se sa ostalim tačkama izjasniti naknadno. Ja u ime svih nas zahvaljujem gospodi Žugiću, Fabrisu i Miloševiću na učešću u našem radu. Na ovaj način su se stekli uslovi da završimo današnji radni dan. Iscrpili smo tačke dnevnog reda koje smo planirali. Nastavljamo sa radom petog jula, to je u utorak. Predlažem da nastavimo sa radom u 11 sati. Iz dnevnog reda ove sjednice ostala je još tačka Predlog odluke o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija u Avganistanu, da završimo tu tačku, a onda da idemo u raspravu o pojedinostima i glasanje, za utorak. Nakon toga odmah prelazimo na desetu sjednicu prvog redovnog zasijedanja sa dnevnim redom koji ste dobili, utvrđujemo dnevni red i idemo po dnevnom redu kakav je u sazivu. Slažete li se da na taj način nastavimo sa radom? Zahvaljujem.Hvala vam na saradnji i vidimo se u utorak u 11 časova.


- 295 -

5.07. 2011. u 13.08 h

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Idemo naprijed, deveta śednica proljećnog zasijedanja. Kao što znate, raspravili smo sve tačke dnevnog reda, osim Predlog odluke o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija ,,International Security Assistance Force (ISAF)” u Avganistanu. Ministar odbrane Vučinić je sa nama. U ime Savjeta za odbranu i bezbjednost je ovlašćen da zastupa predlog odluke. Prije toga moraćemo se izjasniti o članu 93 Poslovnika Skupštine. Naime, Odbor za Ustavna pitanja i zakonodavstvo je konstatovao da ne postoji ustavno-pravni osnov za donošenje odluke, pa je neophodno da se Skupština izjasni, odnosno odluči o ustavnom osnovu. O ovom Skupština odlučuje bez pretresa kao što znate, nakon dodatnog obrazloženja predstavnika predlagača i predstavnika Odbora. U ime odbora ko je oblašćen? Kolega Kaluđerović. Izvolite, kolega Kaluđeroviću. Imate tri minuta.

VELIZAR KALUĐEROVIĆ: S obzrom da smo na sjednici Ustavnog odbora na kojoj je donesena odluka kako je donesena, sa četiri glasa za, dva glasa protiv i tri uzdržana, konstatovali da nema ustavnog osnova, ali je obrazloženje dato dosta šturo da bi, jer je neposredno pred početak plenuma kada je trebalo da raspravimo o ovome podnesen izvještaj, želim da Parlamentu približim razloge zbog kojih je većina članova Ustavnog odbora od prisutnih na toj sjednici glasala protiv toga da je predlog odluke u duhu sa pravnim sistemom Crne Gore. Nije sporno da je Savjet za odbranu i bezbjednost ovlašćeni predlagač Skupštini za donošenje ove odluke, da je u nadležnosti Skupštine donošenje odluke o upućivanju jedinica vojske u međunarodne mirovne snage. Problematičan je sa stanovišta većine prisutnih članova Ustavnog odbora tekst odluke o upućivanju koji je upućen. Najkraće da kažem, za razliku od ranije odluke iste vrste koju smo donijeli u ovom domu 2009. godine, nema tačke 2 te odluke, kojom se jasno propisuje gdje se upućuju naše jedinice. Po našem stanovištu, većine na toj sjednici Ustavnog odbora odluka o upućivanju koja je u nadležnosti Parlamenta nesporno podrazumijeva i mandat tih naših jedinica i to je u ranijoj odluci Skupštine bilo sadržano, da podsjetim, u tački 2, gdje je rečeno da će biti regionalna komanda sjever u Avganistanu. Sada toga nema, nego se umjesto toga nudi tačka 3, Savjet za odbranu i bezbjednost utvrdiće pravila angažovanja i nacionalna ograničenja pripadnika. Dakle, po našem mišljenju, neustavno se ono što pripada Parlamentu prenosi na Savjet za odbranu i bezbjednost, a odluka o upućivanju donosi sa opredjeljenjem da se u tom trenutku ne zna gdje će biti angažovani naši pripadnici vojske. Još jedan detalj koji je veoma značajan, u predlogu odluke je sadržana odredba da njenim stupanjem na snagu prestaje da važi ranija odluka o upućivanju pripadnika vojske u međunarodnu misiju u Avganistan, a pri tom smo primili informaciju da po toj ranijoj odluci koja bi prestala da važi stupanjem na snagu ove odluke, a to znači za narednih desetak dana, prestao pravni osnov po osnovu kojeg se u sadašnji pripadnici vojske u Avganistanu, a oni će tamo ostati prema informaciji predstavnika Ministarstva odbrane do septembra. Dakle, ukidamo ovom odlukom, umjesto da samo eventualno se pristupilo izmjeni i dopuni ranije odluke u pogledu broja pripadnika i to je, takođe, razlog zbog kojeg smo glasali protiv. Oni koji su glasali protiv ili su uzdržani smatraju da je riječ o misiji koja nije mirovna misija, nego o misiji koja ima karakter borbene misije. Hvala.


- 296 -

PREDŚEDNK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, kolega. Nema rasprave, ako ministar želi. Jeste li izdvojili mišljenje? Ako nijeste izdvojili mišljenje, nemate pravo, da ste izdvojili, imali biste pravo. Učimo se proceduri, pa će biti bolje za sve nas. Hvala, ministar će biti dovoljno dobar na toj temi. Povreda Poslovnika. Izvolite, kolega Brajoviću.

SRĐAN BRAJOVIĆ: Moje procedruralno reagovanje, poštovani predsjedniče, tiče se Vašeg prava da se pozovete na član 93 Poslovnika u situacijama kada ocijenite da određeni predlog na Odboru za Ustavna pitanja i zakonodavstvo nije dobio prolaz, kada je Odbor ocijenio da predlog nema ustavno-pravni osnov. Radi se o članu 93 važećeg Poslovnika koji, po mom mišljenju, predstavlja derogiranje Odbora za Ustavna pitanja i zakonodavstvo, djelokruga njegovih nadležnosti i njegovih ovlašćenja. Predstavlja derogiranje ustavnog prava, nejednakost glasa, jer taj član 93 do sada nije bio korišten kada su u pitanju opozicioni predlozi koji nijesu dobili prolaznost na odboru u smislu nepostojanja ustavno-pravnog osnova. Prema tome, mi ovdje u plenumu sada odlučujemo po tom članu 93 i većina je spremna da poseže za članom 93 Poslovnika, da derogira nadležnosti i ovlašćenja odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo i njegovu odluku, a ista ova većina ovdje nije spremna da predstavnika predlagača, odnosno resornog ministra vrati da istu tu odluku iz opravdanih formalno-pravnih razloga vrati na doradu. Mislim da se radi o jednoj klasičnoj zloupotrebi i iz tog razloga ovaj član 93 Poslovnika o radu na nacrtu Poslovnika treba brisati. Hvala, predsjedniče.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Kao što znate, zbog ljetnjeg dnevnog reda smo ubrzali neke procedure pa po dogovoru sa Kolegijuma stavljamo na dnevni red i ono što nema mišljenje odbora ako se dogovorimo oko toga. Pošto je misija ISAF dio naših međunarodnih obaveza, a naravno ljudi na ratištu ne mogu čekati ritam Skupštine kao što može Vlada, a vidjeli ste i Vlada je nestrpljiva, i oni nam šalju u julu više zakona od čitavih šest mjeseci ranije. Dogovorili smo da to bude na dnevnom redu. Nijesam imao stav Ustavnog odbora, ali smo imali dogovor da to bude na dnevnom redu, tako da sam znao da je Ustavni odbor bio sa stavom ne bih ga stavljao, iskoristio bih to svoje pravo. Ovdje smo zbog ubrzanja i realnog života koji ne trpi naše čekanje ušli u raspravu, a kao što vidite, odlučiće se ovdje, da li će ako nema ustavnog osnova, nećemo raspravljati dalje, odlučiće se ovdje kako dalje. To je bio razlog. Kao što vidite, imao je krajnju životnu obaveznost, nijednu drugu. Ministre, izvolite.

BORO VUČINIĆ: Hvala, gospodine predsjedniče. Uvaženi poslanici, Razumio sam da bih trebao u prethodnom dijelu odgovoriti na pitanje da li postoji ustavni osnov i da li je moguće danas raspravljati o zakonu sa aspekta Vlade, odnosno iz ugla predlagača. Dakle, ustavni osnov za donošenje odluke o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovne misije, pa time i u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija “International Security Assistance Force” (ISAF) u Avganistanu sadržan je u odredbi člana 82, tačka 8 Ustava Crne Gore, kojom je propisano da Skupština Crne Gore odlučuje o


- 297 -

upotrebi jedinica Vojske Crne Gore u međunarodnim snagama. Takođe, članom 4, stav 1 Zakona o upotrebni jedinica Vojske Crne Gore u međunarodnim snagama i učešću pripadnika civilne zaštite policije i zaposlenih u organima državne uprave u mirovnim misijama i drugim aktivnostima u inostranstvu propisano je da o upotrebi jedinica Vojske Crne Gore u međunarodnim snagama odlučuje Skupština Crne Gore na predlog Savjeta za odbranu i bezbjednost. Cijenimo da postoji puni ustavni osnov za predlaganje ovakve odluke i iz tih razloga je predloženo Savjetu za odbranu i bezbjednost da uputi predlog ovakve odluke Skupštini Crne Gore, tako da cijenimo da je odluka u skladu sa Ustavom i zakonom predložena Skupštini Crne Gore.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, ministre. Stekli su se uslovi da se izjasnimo o ustavnom osnovu i za to je potrebna većina svih poslanika. Ista procedura kao u osnovnom tekstu, mora biti o svim procedurama koje su ugrađene u osnovni tekst. Izvolite. Stavljam na glasanje konstataciju Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo da nema ustavnog osnova. Znači, oni koji podržavaju da nema su za, a oni koji misle da ima Ustavnog osnova su protiv. Da preciziram. Ja pokušavam da vam objasnim, ali vi se međusobno objašnjavate. Mislim da je bolje da mene saslušate zajedno, pa da se međusobno ne objašnjavate. Ponavljam, glasamo o stavu Odbora, a pošto je stav Odbora bio da nema ustavnog osnova, oni koji misle da ima ustavnog osnva glasaju protiv, a oni koji misle da nema ustavnog osnova glasaju za. Je li sve jasno? Hvala. Molim vas, poništite glasanje. Ponovo otvaram glasanje. Izvolite. Hvala vam. Glasala su 73 poslanika - 27 za, 46 protiv, nije bilo uzdržanih. Konstatujem da je Skupština odlučila da postoji ustavni osnov za razmatranje ovog zakona. Kolege Konjeviću i Medojeviću, molim vas, dobre odnose izgrađujte ne na štetu parlametarizma, nego na korist parlamentarizma. Da li predstavnik predlagača želi dodatno obrazloženje? Ministar Vučinić. Izvolite.

BORO VUČINIĆ: Zahvaljujem, gospodine predsjedniče. Uvaženi poslanici, U nekoliko napomena vezano za misiju “International Security Assistance Force” ili ISAF misiju u Avganistanu, dakle, misiju Ujedinjenih nacija koja je uspostavljena rezolucijom Savjeta bezbjednosti 1. 386 od 20. decembra 2001. godine, a glavni ciljevi misije usmjereni su na pružanje pomoći privremenoj avganistanskoj vladi u razvoju nacionalnih bezbjednosnih struktura, obnovi zemlje, kao i razvoju u obuci bezbjednosnih snaga Avganistana. Dakle, od 2006. godine NATO je preuzeo komandu nad međunarodnim snagama na cijeloj teritoriji Avganistana. Prvenstvena uloga ove misije podrška i pomoć Vladi Avganistana u osiguranju i održavanju bezbjednosnog stanja koje će omogućiti obnovu Avganistanu i uspostavljanje demokratskih institucija. U Mirovnoj misiji Ujedinjenih nacija ISAF trenutno je angažovano oko 130.000 pripadnika Vojske iz 49 NATO zemalja i zemalja koje nijesu članice NATO-a, ali su kontributori u okviru ove misije. Dakle, trenutno se u misiji ISAF nalazi treći kontigent


- 298 -

crnogorske vojske, a u toku je priprema četvrtog kontigenta. Smjena kontigenta je planirana za kraj avgusta i početak septembra ove godine. Planirano je uključivanje u vojno-policijskoj školi u Kabulu sa do četiri pripadnika, dva pripadnika u komandi škole i dva instruktora u timu za obuku, nakon donošenja odluke od strane Skupštine. Na osnovu inicijative zemalja potpisnica Američko-jadranske inicijative, znači Republika Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Republika Hrvatska, Makedonija i Sjedinjene američke države ili, skraćeno, A5, planirano je zajedničko učešće u obuci vojno-policijskih snaga avganistanske nacionalne armije ANA u vojno-policijskoj školi u Kabulu. Predviđeno je da Vojno-policijska škola bude premještena iz Kabula u Mazare Šari sredinom 2012, a da 2013. godine kompletnu školu preuzme Avganistanska nacionalna armija. Vodeća nacija u ovom projektu je Republika Hrvatska koja je 1. marta započela svoje angažovanje u Kabulu na ovom zadatku sa sedamnaest pripadnika, a takođe u radu škole su uključeni i dva pripadnika slovenačke vojske. Svoje angažovanje u ovoj školi najavile su Albanija, Bosna i Hercegovina i Makedonija. Angažovanjem snaga u sastavu vojno-policijske škole u Kabulu, Nacionalni kontigent bi bio uvećan na 40 pripadnika, što predstavlja maksimalno brojno stanje odobreno Odlukom Skupštine Crne Gore od 2009. godine. S obzirom da je praksa da se obezbijede određene snage u rezervi prihvatanjem aktivnosti u Kabulu, potrebno je da se odobri upućivanje do 45 pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija ISAF u Avganistanu. Učešćem pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnoj misiji ISAIF povećava se kredibilitet Vojske Crne Gore, a samim tim i pozicija Crne Gore u međunarodnoj zajednici. U izgradnji Vojske Crne Gore jedan od prioritetnih ciljeva je postizanje interoperabilnosti sa državama članicama NATO-a i partnerskih zemalja. Radi ostvarivanja strateških interesa Crne Gore, prije svega članstva u NATO-u i Evropskoj uniji, važan korak predstavlja upućivanje pripadnika Vojske Crne Gore koji će učestvovati u mirovnoj misiji ISAIF u Avganistanu. Kako bi Vojska Crne Gore nastavila sa svim neophodnim pripremama za angažovanje i angažovanjem u misiji UN ISAF i uskladila aktivnosti sa partnerima, potrebno je da Skupština Crne Gore blagovremeno donese novu odluku o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija ,,International Security Assistance Force” u Avganistanu. Sa ovih nekoliko napomena, ocijenio sam da je ono što je Predlog odluke dovoljno za raspravu od strane poslanika. Hvala, gospodine predsjedniče.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, ministre. Predvidjeli smo sat vremena rasprave. Ide prvi krug u ime klubova bez komentara. U ime Kluba DPS-a Milorad Vuletić, u ime Kluba SNP-a Vasilije Lalošević, u ime Kluba Nove srpske demokratije Goran Danilović, u ime Kluba SDP-a Borislav Banović, u ime Kluba PZP-a kolega Medojević, u ime Kluba albanskih poslanika kolega Genci i Bošnjačke stranke, ako bude interesovanja. Čuli ste redosljed. Izvolite, kolega Vuletiću, pet minuta bez komentara, a onda ćemo ostatak ostaviti za komentare.

MILORAD VULETIĆ: Zahvaljujem, gospodine predsjedniče. Gospodine ministre Vučiniću, gospodine admirale Samardžiću, uvaženi poslanici, poštovani građani, Donošenje odluke o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju


- 299 -

Ujedinjenih nacija ISAF u Avganistanu po skraćenom postupku uslovljeno je potrebom za uvećanje vojnog kontigenta zbog potrebe izazvane angažovanjem snaga u sastavu vojno-policijske škole u Kabulu, čime bi nacionalni kontigent bio uvećan na 40 pripadnika, što predstavlja maksimalno brojno stanje odobreno Odlukom Skupštine iz 2009. godine. S obzirom da je praksa da se moraju obezbijediti određene snage u rezervi, prihvatanjem aktivnosti u Kabulu potrebno je da se odobri upućivanje 45 pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija ISAF u Avganistanu. Podsjećanja radi, od marta mjeseca 2010. godine zastava Crne Gore viori se zajedno sa zastavama zemalja kontributora u misiji Ujedinjenih nacija ISAF u Avganistanu. Na osnovu Odluke koju je sredinom 2009. godine donio ovaj dom, pripadnici Vojske Crne Gore već više od godinu dana izvršavaju zadatke u okviru misije ISAF u Avganistanu. Upućivanje naših vojnika u misiju ISAF je odraz zrelosti i odgovornosti crnogorskog društva, za očuvanje mira u svijetu i riješenosti da da svoj puni doprinos njegovom jačanju. Iako se misija smatra rizičnom, to nije pokolebalo naše vojnike da dobrovoljno i rame uz rame sa vojnicima najrazvijenih zemalja izvršavaju složene zadatke u njoj. Učešćem u misiji ISAF u Avganistanu u proteklom periodu, pripadnici Vojske Crne Gore potvrdili su visok nivo spremnosti, obučenosti i opremljenosti za izvršavanje veoma složenih zadataka, ne zaostajući u tome za svojim kolegama iz drugih zemalja. Participirajući u misiji ISAF crnogorski vojnici unaprijedili su svoja znanja i vještine, što će u procesu pristupanja Crne Gore punopravnom članstvu u NATO-u doći do pune valorizacije na profesionalnom planu kroz učešće u misiji ISAF Vojske Crne Gore. Značajno je unaprijedila i operativne sposobnosti i time interoperabilnost podigla na viši nivo. Ministarstvo odbrane i Vojska Crne Gore kroz učešće crnogorskih vojnika u misiji ISAF potvrdili su sposobnost i profesionalizam koji zaslužuju poseban respekt. Za veoma kratko vrijeme svog postojanja, Ministarstvo odbrane i Vojska Crne Gore, razvili su svoje kapacitete do te mjere da su obezbijedili kvalitetno učešće crnogorskih vojnika u međunarodnim snagama, što je izazov i za armije sa znatno dužom tradicijom učešća u misijama, a bogami i iskustvom u izvršavanju ovih zadataka. Zbog crnogorske javnosti posebno ističem odnos Ministarstva odbrane na čelu sa ministrom Vučinićem i njegovim saradnicima prema crnogorskim vojnicima za vrijeme učešća u misiji ISAF u Avganistanu. Mislim da je to za svaku pohvalu. Podsjetiću da je ministar Vučinić sa svojim saradnicima nekoliko puta obišao naše vojnike u misiji ISAF, a to je učinio i predsjednik Crne Gore gospodin Filip Vujanović. Sa porodicama crnogorskih vojnika za vrijeme učešća u misiji redovno se održavaju kontakti i bivaju o svemu blagovremeno informisani. Zavrijeđuje da ovom prilikom ukažem na značajan doprinos crnogorskih vojnika koji su učestvovali u misiji ISAF ili koji se sada u njoj nalaze, kao i oni koji će biti upućeni u Avganistan na jačanju ugleda Crne Gore u međunarodnoj javnosti. Svjedoci smo da se na svim važnim adresama od Beča preko Brisela do Vašingtona zna da crnogorski vojnici učestvuju u misiji ISAIF u Avganistanu. To je, prije svega, priznanje Crnoj Gori i ovom parlamentu da su donijeli ispravnu odluku. Proširenjem mandata crnogorskog kontigenta u misiji ISAF na instruktore u školi Vojne policije u Kabulu u okviru A5 inicijative potvrđuje i spremnost Crne Gore za jačanje regionalnih inicijativa, a time i jačanjem njenog kredibiliteta u regionu i u međunarodnoj zajednici. To će istovremeno biti podrška i konkretan doprinos saveznicima u procesu tranzicije mandata misije ISAF na avganistansku nacionalnu armiju i avganistanske snage bezbjednosti. Zbog svega ovoga što sam prije izložio, podržavam donošenje ove odluke, a


- 300 -

pripadnicima Vojske Crne Gore želim srećan put u mirovne misije, da ih posluži zdravlje i sreća, da profesionalno i odgovorno izdrže svoju časnu dužost, da sa ponosom nose uniformu sa crnogorskim grbom i da se po obavljenom zadatku časno, zdravo, zadovoljni vrate Crnoj Gori, svojim porodicama i svojim najmilijima. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala što ste ponovili poruku našim vojnicima u inostranstvu. Idemo redom. U ime Kluba SNP-a, Vasilije Lalošević.

VASILIJE LALOŠEVIĆ: Hvala. Poštovana Skupštino, poštovani građani Crne Gore, gospodine ministre i admirale,Prije nego što počnem da govorim o ovoj temi, samo da kažem da je najznačajniji dio iz obrazloženja ove odluke ona rečenica koja glasi - Angažovanje pripadnika Vojske Crne Gore u misiji ISAF-a do sada je proteklo bez značajnih zdravstvenih i bilo kakvih drugih problema. Daj bože da tako i ostane i svi se u boga molimo da se ti momci koji su otišli tamo voljom vladajuće većine zdravo i živo vrate. Ali postavljam pitanje, uz podsjećanje da je Socijalistička narodna partija tada podržala misiju Atalanta EU NAVFOR, koja je, podsjetiću još jedanput, bila opredijeljena u borbi protiv somalijskih pirata i podržala misiju UMNIL u Liberiji, ali je glasala protiv slanja naših trupa, odnosno vojske u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija u Avganistanu ISAF. Ja ću malo vratiti priču na ono što je kolega Kaluđerović i što su kolege sa Ustavnog odbora pričale i zašto su donijeli onu odluku. Ja ispred sebe imam odluku koja je donijeta 28. jula 2009. godine i neću sada ponavljati ono što smo rekli, da je ovdje jasno locirano gdje će snage crnogorske vojske biti, u komandi sjever, da će biti namjensko organizovane i ima elaboracija kako će biti raspoređene. Ovdje imamo novu odluku gdje se kaže, kolege su rekle, da danom stupanja na snagu ove odluke prestaje da važi stara odluka o upućivanju predstavnika Vojske Crne Gore. Ne daj bože, zato sam i počeo moje izlaganje sa najboljim željama za te momke tamo, da se nešto desi, da dođe do zdravstvenog problema. Usvajanjem ove odluke stavljamo ih u vakuum prostor, ukidamo odluku o slanju 40 vojnika, donosimo novu odluku. Postoje li ti ljudi, možda nečijom namjerom ili greškom administracije? Trebali ste, gospodo, o tome da vodite računa. Ukazivale su vam kolege iz ovih klupa, ali vi ste donijeli odluku baš kao i tada kada ste voljom većine odlučili da pošaljete naše trupe u Avganistan. Odmah da se razumijemo. Tokom posljednjeg NATO samita u Lisabonu krajem 2010. godine usvojeni su zaključci, a mi parlamentarci u Parlamentarnoj skupštini NATO-a imali prilike da ih čujemo o tzv. početku procesa tranzicije u Avganistanu. Podsjetiću da je to tzv. prenos ovlašćenja sa međunarodnih institucija i NATO-a na lokalne avganistanske vlasti i njihove bezbjednosne strukture. U međuvremenu imamo informaciju da se 800 britanskih vojnika povlači. Imamo najavu predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Baraka Obame da će do tog roka povući gotovo sve snage iz Avganistana. I u periodu kada zapadni saveznici, mnogo jake zemlje i mnogo jače vojne sile od mnogih zemalja evropskih, a kamoli od Crne Gore, vraćaju svoje vojnike nazad, mi donosimo ovu odluku o povećanju. Neko će reći da, to je simboličan broj - pet vojnika. Jeste simboličan broj, ali procentualno u skladu sa 40 već postojećih, pet vojnika je mnogo veći procenat i


- 301 -

mi ne trebamo da pravimo nikakve štrikove. Mi imamo ovu priču na tim parlamentarnim skupštinama NATO-a, imamo ovu priču kada ispunjavamo naše obaveze ka Evropskoj uniji. Nama ne treba jedan štrik da bi nam neko kazao – Bravo, Crnogorci, poslali ste još pet vojnika u Avganistan i time ćete doprinijeti svjetskom miru, kako je i pisalo u onoj prvoj odluci, odnosno obrazloženju da će upućivanje Vojske Crne Gore doprinositi svjetskom miru. Neće. Nažalost, tamo se odvijaju plemenski sukobi. Tamo se odvijaju često sukobi unutar narkokartela. Sjeverna baza, gdje se nalazi crnogorska vojska, na sreću do sada nije imala direktnih napada, osim onog kada je došlo do prolaska trupa, između ostalog, u tom konvoju koji je bio napadnut bili su Mađari, Hrvati i bio je major Jovanović koji je bio komandant naše misije. Podsjetiću vas da je nekoliko mađarskih vojnika tada stradalo, a podsjetiću da je hrvatski konvoj jedva izbjegao žrtve. Ponavljam još jednom. Suština cijele priče, nije ovo misija Ujedinjenih nacija kako smo imali nekada u istoriji. Vratiću sjećanje svima nama, pogotovo onima koji su živjeli u onoj najljepšoj zemlji na svijetu Jugoslaviji da je te 1959. godine na Sinaju učestvovalo 300 vojnika iz SFRJ i ti vojnici tadašnje Jugoslovenske Narodne Armije stekli su simpatije i naroda i povjerenja obje zaraćene strane. Dakle, i arapskih zemalja i Izraela. Da li imamo mogućnost da steknemo simpatije zaraćenih, možda i narkokartela ili plemenskih vođa u Avganistanu? Kakav će i dalje biti odnos prema tome? I još jedna stvar. Ovdje smo čuli jednu priču o tzv. nacionalnom ograničenju, da naši vojnici koji idu tamo neće ići van onog limita zadatka, a to je čuvanje tzv. baze Panonija. Može li se desiti da sa ovom promjenom i ovim vakuum prostorom da neko odluči iz štaba, a podsjetiću vas da je crnogorski kontigent pod njemačkom divizijom u tom regionu sjevera bio veoma nestabilan i gdje postoje najveća polja maka i najveći šverc i trafiking droge na svijetu trenutno, da pošalje, iako imamo te tzv. nacionalne limite, ove naše vojnike u tzv. borbenu misiju? U tom kontekstu ja se protivim slanju još vojnika i to novog kontigenta. Podsjetiću još jednom - mi smo glasali za misiju Atalanta EU NAVFOR. Glasali smo za misiju UMNIL u Liberiji, a u ovom trenutku nijesmo spremni da podržimo stanje naših trupa, pogotovo dodatnih u misiju u Avganistan, jer smatramo da je, iako je to pod kontrolom Ujedinjenih nacija, riječ o borbenoj misiji.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Da Vas podsjetim da je naša prva misija otišla 1898. godine na Krit, jer je jedina bila prihvatljiva za obje strane - i za Tursku i za Grčku.

VASILIJE LALOŠEVIĆ: Živa je istina, gospodine Krivokapiću, da Crnogorci… /Prekid/ ali ja se tog vremena ne sjećam, za razliku od Vas.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Ja mislim da se Vi ne možete sjećati Sinaja, jer je to bilo 1959. godine. Moguće da ste se sa par godina bavili aktivno politikom. Idemo dalje. Nema sada komentara. Možete kasnije. Idemo redom. Kolega iz Socijaldemokratske partije Banović, a neka se pripremi kolega iz Nove srpske demokratije Danilović. Izvolite.


- 302 -

BORISLAV BANOVIĆ: Hvala, predsjedniče.Poslanici Socijaldemokratske partije će podržati odluku o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija ISAF u Avganistan, kao što smo podržali i ranije odluke. Kao i ranije, smatramo da naši vojnici treba da budu tamo gdje su vojnici 49 demokratskih zemalja svijeta, gdje su vojnici više od 30 zemalja Evrope, zemalja sa kojima ćemo, nadam se, uskoro biti u Evropskoj uniji, sa kojima ćemo uskoro biti u u organizaciji NATO. Dakle, smatramo da trebamo da budemo kao zemlja, kao društvo, kao vojska solidarni sa našim prijateljima, sa našim prijateljskim zemljama, sa našim partnerima u svim tim međunarodnim organizacijama i da treba sa njima da dijelimo i dobre i loše strane svjetske i međunarodne politike, dobro i rizike. To je pristup Socijaldemokratske partije i mislimo da je to iskrena i istinita pozicija nekog političkog subjekta koji se zalaže za integracije sa zemljama Evropske unije i sa zemljama NATO. Jer, ponavljam, te integracije podrazumijevaju i probleme, te integracije podrazumijevaju ponekad i ovakve misije. Nažalost, u svijetu postoji potreba za takvim misijama i smatramo da moramo biti solidarni. Mislim da je to poenta i da je to najvažnija stvar koja treba da nas motiviše u ovakvim odlukama da budemo solidarni sa onima sa kojima dijelimo danas već hljeb, danas već novac i budžete, da trebamo da dijelimo i opasnost i rizike koje te zemlje, tj. njihovi vojnici imaju. Drugi važan momenat jeste to je stvarno što mislimo da je ovo pomoć narodu Avganistana. To je pomoć narodu Avganistana. Mi često ovdje zaboravljamo i mislimo desilo se nešto, ne znam što se desilo, pucaju i sada su tu svi krivi. Pazaite, treba da se prisjetimo što se desilo u Avganistanu i kako su Talibani došli na vlast i kako su vladali. Koliko je mrtvih bilo, što su sve činjeli godinama u toku vladavine i terora i da shvatimo pod kakvom je vladavinom bio avganistanski narod. Šta je sve bilo činjeno, koliko je bilo žrtava, što je sve bilo zabranjeno tamo da radi i da se razvija na demokratski način. Ovo i jeste upravo misija Ujedinjenih nacija, molim Vas kolega Živkoviću znam da ste raspoloženi za priču ali imaćete prilike. Dakle, ovo jeste kao što i piše u ovoj odluci, kao što piše i u obrazloženju i odluci misija Ujedinjenih nacija, za pomoć avganistanskoj Vladi u održavanju bezbjednosti. Dakle, ta bezbjednost je tamo ugrožena, tamo postoji Vlada i državne institucije koje su izabrane za te prilike na demokratski način i ovo je pomoć njima. Sledeće, jačanje kredibiliteta crnogorske vojske i same države stavio bih na neko treće mjesto ili četvrto, ne da mislim da to nije tačno i da to nije potrebno i da to nije važno za nas, ali su, čini mi se, ovi prvi rezoni i ciljevi važniji, zbog čega treba da crnogorski vojnici budu tamo. Kolega Lalošević je već spomenuo proces tranzicije. Dakle, do 2014. godine prema planovima NATO-a predviđeno je da se završi misija u Avganistanu. Istina, postoje tonovi i u samom NATO-u, koji su ne baš tako optimistički i to će potrajati duže. Ali, u svakom slučaju taj proces je krenuo. Dakle, u svakom slučaju se počinje prelazak ovih bezbjednosnih misija i službi sa snaga međunarodnih, sa snaga NATO-a na domaće avganistanske snage i vojsku koja je već porasla do respektabilnog broja od preko 300 hiljada vojnika. Kolega Lalošević nije, nažalost, imao priliku da čuje generalnog sekretara NATO prije par dana ovdje u Crnoj Gori, koji je upravo rekao da se povlači samo onaj dio koji je podignut u zadnje dvije godine. Oni se vraćaju na ono što je bilo prije dvije godine. Ne znači da će bilo ko bilateralno napustiti misiju, posebno ne Amerika, posebno ne Velika


- 303 -

Britanija, posebno ne bilo koja velika zemlja Evrope danas koja u tome učestvuje. Stav je NATO-a i svih NATO zemalja da su zajedno pošli i da će zajedno iz te misije izaći. Nadam se da će to biti završeno sve do 2014. godine i da će avganistanska država uspjeti i biti sposobna da održi bezbjednost u toj zemlji. Na kraju samo jedna rečenica. Naravno da se podrazumijeva da želimo srećan boravak i uspješan boravak našim vojnicima ali, naravno, smatramo da i naša vojska kao i svaka druga vojska treba da bude oružana sila sposobna i da zbog toga postoji. Ne postoji da bi samo reagovala na katastrofe, na požare, na poplave, nego postoji kao oružana sila da brani svoje društvo i svoju državu i svoj narod tamo na način na koji je potreban. A sve druge misije su, naravno, kao dodatne misije.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Nažalost, Balkan je izgubio stotine hiljada života u prošloj deceniji, a mi smo samo na dubrovačkom ratištu izgubili 163 momka. Crna Gora je izgubila te ljude. Kolega Daniloviću, izvolite.

GORAN DANILOVIĆ: Uvaženi građani, gospodine predsjedniče, gospodo ministre i načelniče Generalštaba, Nova srpska demokratija svakako neće podržati odluku, kao što nijesmo podržali ni prošlu odluku uopšte o upućivanju naših vojnika u misiju ISAF u Avganistanu. Suvišno je da pričamo o razlozima, zašto ne. Iskrenog sam stave, nakon svega što se dogodilo i nakon onoga što se danas dešava globalno i u Avganistanu i kada je u pitanju NATO i njihov novi strategijski concept, da je sazrelo vrijeme da mi razmišljamo da povučemo svoj kontigent iz Avganistana. Misija u Avganistanu postaje sve rizičnija, zbog toga ste vi napravili zamešetaljstvo o kojemu je govorio kolega Kaluđerović i ja sada ovdje rizikujem, ali ću reći precizno bez namjere da udarim ispod pojasa, sami i svjesno ste uradili nešto što ste trebali da ispravite, da nam kažete gdje tačno idu naši vojnici, jer je odgovornost na vama i za dobro i za loše što se može potom dogoditi. Prepraviti odluku našeg Odbora, koji kaže da nije postojao ustavni osnov zbog toga što je primijećeno da za razliku od prethodne odluke nema precizno navedenih podataka, je vrlo rizično. Znate dobro da je ovo drugačija priča od one koju ste nam pričali prošli put, da obučavati vojsku i policiju avganistansku znači rizikovati život. Tvrdim ono što zna cijeli svijet, a vi ste slušali Rasmusena, a mi smo bili u prilici 10 dana da budemo u Briselu, ja iz dva navrata u 10 dana, i imao priliku da razgovaram s čovjekom koji je šef njihovog, da to prevedem na jezik koji se razumije, medijskog pula koji nam je govorio šta će govoriti Rasmusen, pozivam kolege da to kažu, jer je govor pripreman 15 dana za cijeli region i cijeli svijet i znamo odlično šta je rekao iako nijesmo bili u Crnoj Gori. Svi znaju da će se Amerikanci povući do određenog nivoa. Prvo do određene godine na nivo od prije, a potom ubrzano i definitivno će se povući iz Avganistana. I u tom procesu povlačenja, koliko god on trajao, od kontributora među kojima je, nažalost, i naša Crna Gora, će se tražiti sve više i tražiti sve opasnije. Odgovorno tvrdim da NATO izazovi nijesu izazovi Crne Gore, da NATO ratovi nijesu ratovi Crne Gore i da je vrlo loš izgovor to da mi treba da pomognemo uspostavljanju svjetskog mira, a da se krše elementarna ljudska prava dok se taj posao radi.


- 304 -

Dakle, Nova srpska demokratija je protiv toga i uopšte se ne libimo da to kažemo javno, jer smo samo dio onih Evropljana koji misle da je u pitanju jedna ogromna potrošačko-vojno-industrijska mašinerija koja je nemilosrdna, agresivna i koja se priprema za budućnost, a ja je samo pomalo slutim. S obzirom da se danas u NATO više raspravlja o energetskim izazovima budućnosti, ja znam gdje su ti energetski izvori i gdje su energetski izazovi i šta bi mogla da donese budućnost za moju i vašu djecu. Crnoj Gori tamo nije mjesto, zbog toga što se ta misija mijenja iz temelja, s obzirom da se mijenja i NATO. Trenutno je u NATO-u na snazi novi strategijski koncept. Šta to znači? Bilo bi lijepo da imamo slobodu da ovdje u Crnoj Gori imamo preko puta vas koji ste za, s ove strane nas koji smo protiv, pa da kako možemo to govoriti slobodno u vojno-političkim sjedištima NATO-a u Briselu, možemo tako slobodno to govoriti i ovdje u Crnoj Gori. Na moju žalost i nesreću ovdje je cijela priča oko NATO integracija obavijena sa mnogo više tajne ili sa velovima tajne, nego što je to u Briselu. U Briselu nas doživljavaju kao potpuno kvalitetne i ravnopravne sagovornike iako im u sred središta Vojne alijanse kažemo ili kažem, s obzirom da sam tu bio vrlo direktan, da se nadam da će ta Vojna alijansa prestati da postoji. Oni znaju da je to novo veliko spremanje, spremanje koje će potrajati izazvano i ekonomskom krizom i raznim drugim stvarima, dijelom i strategijski osmišljeno ko zna od kada, ali oni znaju mnogo manje o tome šta je u budućnosti od našega ministra odbrane i od naših ljudi iz vojske. Reklo bi se da ste redovno informisani. Mislim i plašim se da mi našom misijom u Avganistanu pokušavamo da nadomjestimo nedostatak brzine u evropskim integracijama. Upozoravam javnost, misija u Avganistanu se mijenja iz temelja postepenim povlačenjem Amerikanaca pred nas koji smo u Partnerstvu za mir i pred mnoge druge kontributore, stavljaju se brojni izazovi i plašim se da mi nemamo kapaciteta da tome odgovorimo. Molim vas, dajte mi samo još 15 sekundi. Kada sam prošli put, dok smo govorili o slanju naših vojnika u Avganistan, govorio ovdje da to nije 40, odnosno 30 i nešto vojnika, sad to nije do 45 nego puta četiri. Govorio sam o tome da jedni idu, da se drugi spremaju, da treći odmaraju, a po pravilu dvije godine ne možete poslati iste ljude, dakle, morate imati i četvrti nivo. Četiri grupe, skoro 200 vojnika Crna Gora vrti u periodu od dvije godine. To nama nije neophodno, jer ono što je nama izazov ovdje bezbjednosni u Crnoj Gori, nije NATO globalna politika i od njih teško i u budućnosti da možemo očekivati ikakvu pomoć. Mi smo eventualnim budućim članstvom i ovakvim angažovanjem prihvatili sve njihove izazove za koje nijesmo krivi, a oni ne mogu da nam pomognu u mjeri u kojoj to nama treba u borbi sa domaćim izazovima, to su prije svega elementarme nepogode i stihije. Da sam u pravu govori iskustvo od prošle godine, a ne daj bože da budem u pravu i ove. Hvala lijepo.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala Vama. Kolega Medojeviću, izvolite.

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ: Hvala, gospodine predsjedniče. Pridružujem se kolegama, zaista mi je žao što nijesam bio na sjednici Odbora, ali činjenica je da ovom odlukom koju ste sada dali pred Skupštinom Crne Gore i činjenicom da nema stava 2 u toj odluci koja je bila ranije vi mijenjate mandat naše misije. I ponovo Vas pitam, gospodine ministre, šta je sa nacionalnim ograničenjima? Dakle, zašto u od


- 305 -

luci nijeste stavili koji je mandat naših ljudi tamo? Vidimo da u novoj odluci nemate precizan mandat, u prošloj su to bile namjenski organizovane snage pješadije za zaštitu snaga kod TF, ANF. Ovaj put Vi nemate takav mandat što znači da Vi dajete ovlašćenja po našim informacijama komadantu na licu mjesta da po procjeni ne samo ovih pet ljudi koji idu sada da obučavaju avganistanske snage, nego i svih 40 koji su čuvali bazu da mogu biti upotrijebljeni u ofanzivnim borbenim akcijama kroz najopasniju formu angažovanja. To su mješoviti mobilni timovi u kojoj instruktori avganistanske vojske i policije zajedno sa svojim učenicima id u borbene ofanzivne misije. Ta misija, taj mandat u misiji ISAF se pokazao najrizičnijim, najviše ljudi je poginulo u toj operaciji. To je najrizičnija operacija kada instruktori idu zajedno sa početnicima, avganistanskim vojnicima i policijom da sprovode vrlo konkretne operativne radnje. Prema tome, pitam Vas, odakle vam mandat da šaljete ovakvu odluku? Šta je to na Savjetu za nacionalnu bezbjednost razmišljano i zašto šaljete ne samo pet ljudi nego i ovih 40 ljudi bez jasnog mandata Skupštine i bez odluke Skupštine? Ja sam i prošli put tražio to pravo kao član Odbora i imao sam uvid u nacionalna ograničenja u kojima se kaže da naša vojska, naša misija, nijedan član ne može biti upotrijebljen ni u kakvim borbenim misijama, da ne može čak biti upotrijebljen ni u policijskim akcijama, da ne smije zaustavljati vozila. Vrlo precizno je bio definisan mandat da se čuva ta baza i da se ništa drugo ne radi. Ovim Vi iz temelja mijenjate mandate. Vi šaljete ne samo pet nego i ovih 40 ljudi u opasne borbene misije. Zato Vas upozoravam da to ne radite. Vratite u odluci precizno šta je mandat naših ljudi u skladu sa ugovorom koji ste sklopili s NATO-om i sa nacionalnim ograničenjima ako postoje,a ako ne postoje nacionalna ograničenja, ako ste Vi s NATO-om ugovorili da nema nacionalnih ograničenja, pošto ih nema ni u ovoj odluci, onda nam recite da naši ljudi mogu sada po nalogu, po procjeni situacije i nalogu komadanta tih snaga da budu upotrijebljeni i u ofanzivnim akcijama. Ovo što šaljete ovih pet ljudi da zajedno rade instruktažu sa drugim instruktorima avganistanskih vojnika, to znači da će tih pet ljudi biti u operativnim, ofanzivnim akcijama na terenu i to na najopasnijim djelovima, a to je borba protiv talibanskih operacija i formacija koje se vode po planinama i avganistanskim gudurama i koje niko do sada nije pobijedio, niko, osim Ramba u onome filmu. Dakle, složio bih se sa kolegom Danilovićem, Vi želite s ovakvom brzopletnom odlukom da ugrozite bezbjednost naših vojnika koji nijesu obučeni, gospodine minister, za ofanzivne akcije, oni su obučeni da čuvaju bazu. Zašto ih sada šaljete da se biju zajedno sa avganistanskim vojnicima, sa talibanima? Molim Vas, vratite tu odluku, jer ovo može biti velika opasnost. A drugo, želite s ovim da kompenzirate nedostak reformi u sektoru bezbjednosti. Vi znate, gospodine minister, da je u zadnjem Izvještaju o implementaciji MAP-a uočeno da bezbjednosne službe u Crnoj Gori ne postupaju po standardima NATO pakta. Šta to znači? To znači da su ambasadori zemalja NATO pakta uočili da u Crnoj Gori, od strane djelova režima, postoji medijski rat protiv zemalja članica NATO pakta i da protiv ambasadora koji predstavljaju svoje države postoje političke aktivnosti i postoje obavještajne aktivnosti. Dakle, gospodine ministre, zapitajmo se svi, da li službe crnogorske bezbjednosti prisluškuju ambasadore zemalja NATO pakta? Da li je ova formulacija u izvještaju da naše bezbjednosne službe ne funkcionišu po standardima NATO pakta i da moraju, pazite terminologija je precizna, moraju raditi mnogo više da počnu da funkcionišu po NATO standardima. Ustvari, ne možete s NATO-om biti prijatelj samo tako što ćete slati naše vojnike kao topovsko meso avganistanskim


- 306 -

teroristima, nego morate poštovati političku dimenziju procesa. Ne možete maltretirati i prisluškivati strane ambasadore i praviti medijske kampanje protiv njih a onda očekivati da dobijete pozitivne stavove, gospodine minister, Vi vrlo dobro znate o čemu pričam. Dakle, zahvaljujući nekim prijateljskim zemljama u izvještaju je izbjegnut termin neprijateljska aktivnost bezbjednosnih službi Crne Gore prema zemljama NATO-a, pa je ostala formulacija da nema dovoljno reformi. Tako da apsolutno vidimo šta Vi radite. Smatramo da je to krajnje opasno i da se ne može s jedne strane tako ponašati prema ambasadorima ključnih zemalja NATO-a i prema njihovim političkim predstavnicima, prisluškivati ih i praviti medijske kampanje, a onda slati naše ljude tamo da ginu za račun vaše pogrešne politike.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, kolega Medojeviću. Još dva kluba da se izjasne, pa ćemo čuti poslije ministra. Kolega Mustafić i kolega Nimanbegu. Izvolite.

SULJO MUSTAFIĆ: Gospodine predsjedavajući, predsjedniče, uvažene dame i gospodo, uvaženi ministre, uvaženi načelniče Generalštaba, Nama u Bošnjačkoj stranci je jasno ustavno utemeljenje slanja vojnika u mirovne misije uz odluku Skupštine Crne Gore i da je to potpuno nesporno. Poznat je naš stav, stav Bošnjačke stranke koji polazi da je u Crnoj Gori potrebno opšte društveno saglasje, da Crna Gora svoju unutrašnju, ali i međunarodnu politiku uskladi sa evropskim standardima. To prvenstveno podrazumijeva dobrosusjedsku politiku i opredijeljenost za uspostavljanje miroljubive politike i saradnju među zemljama i narodima u svim krajevima svijeta. To predstavlja i naš doprinos sposobnostima Evropske unije za upravljanje krizama i njenog učešća u sprečavanju ili rješavanju konflikata. Misija u Avganistanu i operacija koju sprovode Ujedinjene nacije, a Crna Gora je članica te organizacije i ne vidimo razlog zbog čega ne bi na ovakav način simbolično učestvovala u ovim operacijama. Inače u Avganistanu se već nalazi veliki broj vojnika iz zemalja NATO-a, ali i onih koje nijesu članice tog Savjeta, a prije svih iz našeg neposrednog okruženja iz Bosne i Hercegovine i Makedonije. Bošnjačka stranka smatra da proces euro integracija Crne Gore treba da bude neodvojivo povezan sa pridruživanjem i ulaskom Crne Gore u NATO alijansu koji je, po nama, jedini trajni garant dugoročne stabilnosti na Balkanskom području. Zbog toga mislimo da je učešće u mirovnim misijama pripadnika Vojske Crne Gore, dakle dodatnog broja značajno i iz razloga opredijeljenosti da Crna Gora u doglednoj budućnosti postane punopravni član NATO saveza. Mislimo da je profesionalizacijom Vojske Crne Gore i reformama u sistemu odbrane učinjen značajan korak ka stvaranju racionalne i dobro obučene vojne strukture koja će imati odbrambenu misiju i zadatke u pomaganju operacija u pravcu obezbjeđivanja mira i humanitarnih aktivnosti pod mandatom relevantnih međunarodnih organizacija. Misija o kojoj mi danas govorimo, dakle, misija u Avganistanu je sušta suprotnost onome što je naše blisko iskustvo od prije nepunih dvije decenije kada su naši građani najčešće bez svoje volje i pristanka, ponekad i pod prijetnjama, ucjenama slati u kojekakve besmislene krvave misije, u okupaciju susjednih država, gurani u sukobe sa svo


- 307 -

jim komšijama zarad ostvarivanja nečijih velikodržavnih programa, ili kada su 1999. godine gurani u sukob sa NATO snagama, odnosno u obračun sa čitavim svijetom. Hvala Bogu, u ovu misiju odlaze dovoljno profesionalni vojnici koji su svjesno taj posao odabrali kao svoj poziv, a ne kao prisilnu obavezu sa sviješću da obavljaju korisnu i humanu misiju pod mandatom relevantnih međunarodnih političkih i vojnih struktura. Država Crna Gora, bez sumlje, od ovih misija može imati samo političke koristi na međunarodnom planu i u okviru Ujedinjenih nacija čija je članica i Evropske unije kojoj toliko bezrezervno svi težimo i, naravno, NATO-a kome svi na isti način ne težimo, ali nadamo se da će i u Crnoj Gori uskoro postati većinsko opredjeljenje za ulazak u NATO alijansu. Zbog navedenog Bošnjačka stranka će podržati učešće dodatnog broja pripadnika Vojske Crne Gore u misiji u Avganistanu. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala, kolega Mustafiću. Kolega Nimanbegu u ime Kluba albanskih poslanika. Izvolite.

GENCI NIMANBEGU: Zahvaljujem, gospodine predsjedniče Skupštine. Poštovane koleginice poslanice, kolege poslanici, poštovani ministre, Odnos prema ovoj odluci u ovom visokom domu poklapa se s odnosom koji i političke partije imaju prema NATO integracijama. Prvenstveno ono se poklapa time jer partije koje su u poziciji, a i u ovom slučaju i …. partije i poslanici koji predstavljaju duboko su uvrežene želje da što prije Crna Gora u članstvo NATO saveza. S toga, moram ovaj dom još jednom ukratko podsjetiti da je sam NATO savez nastao kao odgovor na turbulentne godine sredinom prošlog vijeka, kao pokušaj da na ovim prostorima konačno zavlada mir, kao jedan savez koji širi vrijednosti demokratije, ljudskih prava, i to mi kao društvo svi podržavamo. Moram podsjetiti i javnost i ovaj dom, da nije bilo NATO saveza vjerovatno bi još dugo na ovim prostorima bilo tenkova, topova, pušaka i ginuli bi ljudi. Mi kao partija smo svjesni da prema NATO savezu imamo velike obaveze. Poštujući to, mi ćemo podržati kao Klub albanskih poslanika ovu odluku dodatnom upućivanju vojnika u Avganistan. Učešće u ovakvom savezu sigurno dovodi do toga da bude i teških odluka, ali svjesni smo ustavnog razloga za donošenjem ove odluke, svjesni smo da je učešće u toj misiji dobrovoljno. Pogotovo smo svjesni toga da je Vojska Crne Gore konačno profesionalizovana. To su odluke svjesnih ljudi koji svjesno prihvataju realnost i učešće u ovakvim misijama. Kao što smo 28. jula 2009. godine podržali prvu odluku, podržavamo i ovu odluku, imaćete glas za upućivanje pripadnika Vojske Crne Gore. Takođe, bitno je da se ova odluka podrži u sklopu Jadransko-jonske inicijative, znači pet država regiona zajedno sa Sjedinjenim američkim državama razvijaju partnerstvo, a partnerstvo je dobro ne samo za dobrosusjedsku saradnju nego i za duže vrijeme otklanjanje mogućnosti da na ovim područjima dođe do bilo kojeg sukoba. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Radi se o Jadranskoj povelji. Ometa Vas jezička barijera, nije vaš maternji jezik, pa je logično da vam je to slično, ali da budemo precizni zbog naših građana koji nas prate.


- 308 -

Idemo dalje. Ostalo je još petnaestak minuta rasprave. Ovako ćemo organizovati vrijeme. Daćemo deset minuta ministru da odgovori na ova pitanja, a onda će tri poslanika kolega Bulatović, kolega Duković i kolega Labudović završiti raspravu. Izvolite, ministre.

BORO VUČINIĆ: Zahvaljujem, predsjedniče. Želim da zahvalim svim poslanicima koji su do sada učestvovali u raspravi, posebno onima koji su podržali predlog ovakve odluke, poslaniku Vuletiću, poslaniku Banoviću, poslaniku Genciju i poslaniku Mustafiću, naravno i onima koji su imali kritički odnos prema onome što sadrži ova odluka. Pokušaću da konkretno dam odgovor na neka od pitanja koja su se ovdje čula i da pokušam objasniti ono što stvara neku vrstu nejasnoća. Čini mi se da u samoj odluci kako je koncipirana nema nikakve nejasnoće. Kao što ste i sami kazali, u samom članu 3 ovaj mandat u skladu sa Ustavom i zakonom pripada Savjetu za odbranu i bezbjednost, da se odredi prema pitanjima nacionalnih ograničenja i da odluči o načinu upotrebe pripadnika vojske i obimu njihovih aktivnosti, u skladu sa svojim kapacitetima. Kada je riječ o prethodnoj odluci, u kojoj je stajalo da će se uputiti tačno na tom i tom mjestu, da će ograničenja biti takva i takva, tačnije Savjet je kasnije propisao ta ograničenja, ali je vrlo precizno i konkretno bilo rečeno gdje će ići i šta će raditi, hoće li biti na stacionarnom obezbjeđenju baze. Moram da vam kažem da nam je jedna takva odluka stvorila velike probleme u primjeni. Zašto? Zbog toga što smo imali oficire koji su imali potrebu da putuju van baze i nijesu bili u mogućnosti da odu na bilo koju vrstu sastanka ili radnog dogovora ili neku od komandi na koju su bili pozvani, iz razloga što su imali takvo ograničenje da ne mogu da napuštaju bazu. Nije ovakav karakter odluka kakav smo imali prethodno standardizovan kod ostalih članica kontributora NATO zemalja ili zemalja koje nijesu u NATO-u, a koje se nalaze u okviru ISAIF misije. Ovakav primjer odluke je do sada urađen od strane i drugih zemalja koje su upućivale svoje pripadnike vojske u ISAIF misiju u Avganistanu, negdje parlamenti, negdje Vlada, zavisno od toga u čijem kapacitetu se odluka donosi. Bilo je ovdje dosta riječi, gospodin Lalošević i drugi poslanici koji su govorili, o povlačenju trupa iz Avganistana. Čuli smo od velikih sila, Sjedinjene američke države sa oko 90% participiraju u okviru čitave ISAIF misije, što znači da su dominantno prisutni tamo, u skladu sa onim što je period tranzicije koji treba da nastupi već ove godine, a da se negdje okonča prema planu 2014. godine, trebao bi da znači transformaciju koja znači prenos ovlašćenja na avganistanske snage bezbjednosti. To znači da se upravo pojačavaju misije koje se tiču obuke i instruktora u njihovim školama, prije svega Vojne policije i njihovim mentorskim timovima koji treba kasnije da preuzmu obavezu na sebe. Mislim da mi idemo upravo u susret onome što znači tranzicija u Avganistanu i idemo upravo u pravcu smanjenja trupa. To će svakako stvoriti osnov, a pojačati naš kredibilitet, jer mnogo više znači da se u ISAIF misiju uputi par instruktora nego veći broj pripadnika koji će biti u nekoj od drugih misija u okviru ISAIF-a. Nema govora da se kroz ovu misiju upućuju ni u kakve opasne ratne zahvate naši pripadnici vojske, neće oni tamo ići, oni će ići sa mandatom koji sam rekao ovdje, u školu Vojne policije u Kabulu i da će tamo obavljati svoje zadatke i kasnije dvojica drugih koji će raditi u avganistanskim snagama bezbjednosti u okviru instruktorskih i mentorskih. Imate u tački 3 u kojoj je napisano da će o tome i o karakteru toga odluku donijeti Savjet za odbranu i bezbjednost, u skladu sa onim što su njihova ustavna i zakonska ovlašćenja.


- 309 -

Ono što se dalje čulo ovdje od uvaženih poslanika je da se svi povlače, a mi idemo. Mislim da mi upravo idemo u susret onome što je proces koji se dešava u okviru ISAIF misije. NATO ratovi nijesu ratovi Crne Gore. Ako pogledate strategiju nacionalne bezbjednosti, prvo ćete jasno vidjeti što su opasnosti, što su rizici i prijetnje za Crnu Goru. Pogledaćete i vidjećete da se to vrlo malo razlikuje od bilo koje danas druge zemlje u svijetu, i članice NATO-a i drugih zemalja. Dakle, terorizam je problem svih, bez obzira koliko je zemlja velika ili mala. To je problem od kojeg se nijedna zemlja sama ne može odbraniti ukoliko se ne bude priklonila onome što znači kolektivni vid odbrane. Čulo se da je Rasmuser tri dana pripremao odgovor. Nije tri dana, godinu dana je on pripremao taj govor. Od kako je počela primjena godišnjeg nacionalnog programa, od strane NATO-a je praćeno ono što se radi u reformi sistema bezbjednosti i odbrane u Crnoj Gori i ukupno reformi u društvu Crne Gore. Nakon proteka perioda implementacije godišnjeg nacionalnog programa, ispunjavanja partnerskih obaveza i ciljeva, čuli smo poruku koju smo mogli ovdje u Crnoj Gori da čujemo. Njegov dolazak u Crnu Goru, mogu da razumijem politički osjećaj onih, i tu dijelim mišljenje gospodina Gencija, da upravo odnos prema odluci odražava odnos prema članstvu u NATO-u. Mislim da je ovdje dodatno uznemirenje izazvao dolazak generalnog sekretara kod onih koji ne smatraju da Crna Gora treba da ide putem evroatlantskih integracija. Smatram da je odgovor na to pitanje dao generalni sekretar NATO-a, ne treba mi danas ovdje da odgovaramo na to. Još jedna teza koja se saopštila koja apsolutno nije tačna. Izaći će svi iz ISAIF misije, a ostaće Crna Gora sama da se bori sa Talibanima u Avganistanu. Dakle, nešto što apsolutno u najmanju ruku može biti smiješno, posebno ako imamo u vidu princip koji je vrlo jasno saopšten od strane zemalja članica Sjevernoatlantskog savjeta .... u Sjevernoatlantskog savezu, da je princip together in - together out, znači svi unutra i svi napolje zajedno. Nema pojedinačnog, nema individualnog iskakanja iz ISAIF misije. Dakle, oni će se zajedno povlačiti onog trenutka, i to su vrlo jasno saopštili, kada to prilike na terenu budu dozvolile. Znači ISAF misija je misija visokog rizika i toga smo svjesni. Ne bi toliko kredibilitet Crne Gore naglo porastao da nijesmo participirali tamo gdje je to visokorizično, svjesni smo apsolutno toga. Iz tih razloga sam išao da obiđem naše vojnike i predsjednik države će ići, vjerovatno i predsjednik Vlade i predsjednik Parlamenta, kao članovi Savjeta za odbranu i bezbjednst. To je konačno praksa svih lidera danas u svijetu da obilaze pripadnike svoje vojske i to ste, naravno, mogli i da vidite. Dakle, mandat naših ljudi u ISAF misiji je vrlo jasan, on ide u skladu sa odlukom koja je ovdje predložena vama, uvaženi poslanici, i u skladu sa onim što će biti nacionalna ograničenja koja će na osnovu te odluke propisati Savjet za odbranu i bezbjednost. Gospodin Medojević je govorio o nedostatku reformi u sektoru bezbjednosti. Ja ću se zadržati na onome što se upravo prije nekoliko dana, a prethodilo je samo dan dolasku generalnog sekretara u Crnu Goru, čulo na Sjeverno-atlantskom Savjetu kada je vrlo jasno rečeno da ono što je do sada urađeno u reformi sistema odbrane, ukupno sprovedenim refomama u Crnoj Gori kvalifikuje Crnu Goru da dobije pozitivnu ocjenu nakon prvog godišnjeg nacionalnog programa i da može pristupiti izradi i implementaciji drugog godišnjeg nacionalnog programa i, nadamo se, da ćemo u nekom rekordnom roku postati buduća prva zemlja koja će pristupiti Sjevernoj atlantskoj alijansi. Nije na nama o tome da odlučujemo. Zna se ko odluku o tome donosi. Ja mislim da kada je riječ o onome što je reforma u oblasti odbrane u sistemu odbrane, sistemu bezbjednosti, pa ako hoćete ukupno u društvu, jer se sve integralno


- 310 -

posmatra, je do te mjere urađeno da apsolutno Crnu Goru favorizuje za poziciju zemlje koja može da snažno napreduje Evro-atlantskim putem i kao što su svi kazali rekordno brzo da ide tim putem. Naravno, o NATO-u ne treba mistifikovari stvar, o NATO-u treba realno pričati, o NATO-u treba govoriti sa svim njegovim pozitivnim i dobrim stvarima, ali je vrlo interesantno da svi oni koji danas smataju da Crna Gora ne treba da ide Evro-atlantskim putem ozbiljno i argumentovano daju odgovor zašto. Koji su to razlozi, gledajući naprijed ne nazad, gledajući u budućnost zbog kojih razloga danas Crna Gora se ne bi našla u kolektivnom sistemu bezbjednosti zajedno sa moćnim državama svijeta Italijom, Francuskom, Njemačkom u Evropskoj uniji, a ne bi u NATO? To je pitanje na koje je vrlo teško dati ozbiljan i argumentovan odgovor. U Evropsku uniju samo može biti dobrodošla zemlja koja se pokazala kao faktor regionalnog mira i stabilnosti, kao zemlja koja ima svoju unutrašnju stabilnost, zemlja koja sprovodi reforme i zemlja, naravno, koja je spremna da doprinosi globalnom miru i bezbjednosti, upravo kao što to danas čini Crna Gora kroz upućivanje svojih pripadnika vojske u mirovne misije ..(Prekid) ….da je odluka koja je predložena ovdje vama, odluka koja je urađena na bazi Ustava, na bazi zakona i cijenimo da ovakva odluka treba da dobije podršku Parlamenta. Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Pošto će dva kluba iz opozicije dobiti još jednog diskutanta, dao bih komentar samo kolegi Medojeviću, jer neće njihov drugi poslanik moći dobiti riječ. Dva minuta.

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ: Zahvaljujem, predsjedniče. Biću konkretan. Gospodine ministre, vi ste nama ovdje rekli da će Savjet za odbranu i bezbjednost utvrđivati nacionalna ograničenje i implicitno ste priznali da tih nacionalnih ograničenja, koje je do sada misija imala, neće biti. Znači, koja su nacionalna ograničenja bila? Da naši momci tamo ne mogu da učestvuju u borbenim operacijama, a dio obuke avganistanskih snaga pripadnika ANE jeste zajedničko učestvovanje u konkretnim vojnim operacijama. Ti mješoviti timovi su, rekao sam vam, najrizičniji dio operacije i od članica ovih zemalja koje nisu članice NATO-a se upravo traži da svoje ljude šalju tamo gdje njihove ljude polako povlače. Prema tome, gospodine ministre, zato smo vas upozorili da Skupština mora donijeti oduku, a ne da prenese vama, gospodinu Krivokapiću, gospodinu Vujanoviću i gospodinu Lukšiću, da vi u Savjetu za nacionalnu bezbjednost to radite netransparentno, van očiju javnosti, pa koja je onda naša kontrola? Koja je naša uloga? Mi želimo da znamo gdje će ti ljudi biti. Što niste stavili tačno u odluci gdje će biti? Što niste tačno stavili, kao što ste stavili prošli put da neće učestvovati u policijskim akcijama, da neće presretati vozila, da neće imati antidiverzantske aktivnosti? Zašto to niste stavili? Zato što će to imati. To je glavni problem ovdje što vi ovu Skupštinu derogirate, što želite da većinom vi koji dajete glas za ovu odluku, ne dajete glas za NATO, nego dajete glas da naši vojnici budu potpuno po odluci nekog tamo štaba upotrijebljeni u borbenim opracijama, to je razlika. Drugo, gospodine ministre, jeste li čitali izvještaj o napretku koji je usvojen krajem juna u NATO-u? Tamo piše da naše bezbjednosne službe rade dobro ili piše da moraju da rade mnogo bolje da bi dostigle NATO standarde. Šta to znači? To je diplomatska verzija priče da ne možete voditi medijski i politički bezbjednosi rat, neprijateljske


- 311 -

aktivnosti prema zemljama NATO-a u Crnoj Gori, a onda to kompenzovati tao što ćete postaviti naše ljude tamo da idu i da ginu po Avganistanu. Niste odgovorili, prvo reforme u zemlji, precizan mandat koji utvrđuje ova Skupštna i da sa tim ljudima komuniciramo da budu bezbjedni. Oni nisu ....

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Kolega Medojeviću, ispravićemo to, nisam znao za taj zahtjev moram vam reći, ali trebali ste se obratiti na pravu adresu. Rešavećemo to. Sad znam da ste tražili pa ćemo to riješiti. Izvolite, odgovorite. Dva minuta i vi.

BORO VUČINIĆ: Zahvaljujem, nema pravnog vakuuma, ajde da idem hronološki onako kako je poslanik Medojević postavio pitanje. Nema pravnog vakuuma za prethodni kontigent koji je upućen, odnosno, za prethodne kontigente za one koji se nalaze na obezbjeđenju baze u Pole Komri i za štabne oficire u Mazaret Šarifu. Naravno, postoje nacionalna ograničenja koja su već donijeta od strane Savjeta za odbranu i bezbjednost. Ova nacionalna ograničenja koja će se propisati na bazi ove odluke odnose se na lica koja se upućuju u školu vojne policije kao što sam kazao u Kabulu. Odluka je za ISAF misiju, dakle, generalna je odluka, pa nemojte da radimo nešto što ne rade i ostale zemlje članice koje se nalaze u okviru ISAF misije. Ja sam rekao nego me vi niste slušali, bili ste izašli, dok ste vi bili napolje ja sam o tome govorio. Druga stvar, bezbjednosne službe i reforme u oblasti obavješajnih i bezbjednosnih službi, naravno da će se sprovesti u skladu sa onim što su standaradi NATO-a. Proces reformi je proces koji traje. Nećemo mi članstvom u NATO završiti čitav proces reformi. Taj proces reformi će stalno trajati. Znači, to je nešto što će biti stalno prisutno i uradićemo sve u skladu sa onim što su standardi NATO-a da u svim sferama ispunimo sve ono što se od nas kao zemlje članice alijanse očekuje. Vrlo ste se grubo osvrnuli na poziv za učešće u delegaciji, ja vam kažem da je bio pozvan Odbor za odbranu i bezbjednost, da je poziv bio upućen Odboru za odbranu i bezbdednost, naslovljen je bio na Odbor za odbranu i bezbjednost, da je u okviru delegacije postojala mogućnost da jedno lice bude prisutno u delegaciji, međutim, u trenutku kada je trebao da bude predsjednik odbora iz zdravstvenih razloga, koliko sam razumio, nije mogao da se nađe u delegaciji, tako da je naravno bilo mogućnosti da bude prisutan. Dakle, kao što vidite takva mogućnost je postojala. Nećete valjda staviti zamjerku tome što je išao predsjednik države ili ministar odbrane da obiđe vojnike. Postojala je i takva mogućnost. Ja mislim da nema mjesta nervozi, da treba prije svega razgovarati o onome što je profesionalnost i odgovornost pripadnika naše vojske i teška misija koju treba tamo da ostvaruju. Dakle, ja bih se locirao na ono što su njihove obaveze i visoki stepen odgovornosti i onoga što su pokazali, a ocijenjeno je od strane svih i u komandi sjevera u Avganistanu kojom komanduje Njemačka i od strane mađarskog komandnog centra u Pole Komriju i konačno od strane samoga NATO-a. Ova ograničenja i ove odluke ćemo dostaviti na te tri adrese, tako da u skladu sa onim što bude njihova misija tamo oni će biti upoznati sa tim. Skupština će donijeti odluku kojom će ovlastiti Savjet za odbranu i bezbjednost da propiše nacionalna ograničenja za ova lica koja se upućuju u školu Vojne policije. Na isti način ste i prošli put komentarisali ovo, sada se samo ponovilo. Hvala.


- 312 -

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Kolega Medojeviću, kada meni dostave predlog uslova, prije mog izjašnjenja, dostaviću ga Odboru na izjašnjavanje. Je li u redu? Nije bio komentar Vama, nijesam ga tako shvatio. Mnogi se prepoznaju, ali ne možemo, nije tu bilo osvrtanja. Ukinuli bismo mogućnost poslaniku da se izjasni. Rekli smo da mora biti nominacija da bi se dobila riječ. Nije bilo nominacije u tome. Hajmo ovako. Već je isteklo vrijeme, a obećao sam kolegama da će govoriti, kolegi Bulatoviću, kolegi Dukoviću i kolegi Labudoviću. Mislim da je to pravična raspodjela odnosa vlasti i opozicije na kraju. Minut kolega Lalošević. Izvolite.

VASILIJE LALOŠEVIĆ: Gospodine ministre, Vi ste sada na kraju odgovora kolegi Medojeviću djelimično pokušali da odgovorite na pitanje koje sam vam ja direktno postavio. Dakle, danom stupanja na snagu ove odluke prestaje da važi Odluka o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija koju smo donijeli još 2009. godine. Šta je sada, laik sam, nijesam pravnik, kakav je status, je li to vakuum prostor tih 40 ljudi koji su tamo? Zar nije logično da se ta odluka izmijeni, a ne da donosimo novu odluku? Možete vi da klimate glavom koliko god hoćete, ali logično objašnjenje jeste da postoji pravni vakuum i da tih 40 ljudi sada onim istim putem od Mazaret šarifa koji su ih napadali u mađarskom kontigentu se vrate u Crnu Goru i da ovih 45 ponovo ode tamo. Drugačijeg objašnjenja nema. Niste odgovorili direktno, o ovim nacionalnim ograničenjima ste dali odgovor, da li postoji mogućnost da idu u borbene misije i .....

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: Hvala. Kolega Bulatović. Izvolite.

PREDRAG BULATOVIĆ: Dame i gospodo, gospodine predsjedniče, Pročitaću ili parafrazirati dio iz obrazloženja koje je gospodin Lalošević pročitao, koji kaže da je angažovanje pripadnika Vojske Crne Gore u misiji u Avganistanu do sada proteklo bez značajnih zdravstvenih ili bilo kakvih organizacionih ili logističkih problema. Takođe, u dosadašnjem angažovanju nije bilo direktnog ugrožavanja bezbjednosti pripadnika Vojske Crne Gore. Zašto ovo čitam? Želim da počnem svoju diskusiju sa željom da se svi pripadnici Vojske Crne Gore koji su u ovom ili u budućim kontigentima, iako je Socijalistička narodna partija protiv toga da se donese odluka, vrate živi i zdravi, uprkos činjenici da ne mislim da je razumna odluka Vlade da predloži Skupštini, odnosno Savjetu za bezbjednost da naši vojnici idu tamo. Zadržaću se na samu odluku. Gospodin Krivokapić je rekao da će kao član Savjeta za odbranu dostaviti Odboru za bezbjednost nacionalno ograničenje. Tu je glavni problem, poštovani građani Crne Gore. Gospodin Kaluđerović je govorio o tome. Odluka iz 2009. godine je jasna, mi smo glasali protiv nje, ali ona je bila jasna. Ona je u tački 2 definisala gdje će biti angažovani vojnici Crne Gore, definisano na kojim zadacima i Ministarstvu odbrane je jedino dato pravo da utvrdi trajnje rotacije smjene, da izvrši


- 313 -

pripremnu obuku, što njemu operativno pripada. Mi smo glasali protiv ove odluke, jer smo protiv slanja naših vojnika u borbene misije, u tzv. ustanovljavanje mira, o tome ću nešto kasnije reći. Ova nova odluka sada suspenduje ovu odluku, daje pravo nekome da može i van ovog mandata da pošalje naše vojnike i dešava se nonsens, poštovani građani. U Ustavu Crne Gore član 82 tačka 8 kaže - Skupština donosi odluku o upućivanju Vojske Crne Gore u međunarodne operacije, a član 130 tačka 5 - Savjet predlaže tu odluku. Sada se dešava obrnuta situacija. Savjet dobija delegiranu nadležnost od strane Skupštine koji njemu ne pripada, da odredi nacionalna ograničenja i da odredi gdje će biti naši vojnici. O tome su govorile kolege, posebno je govorio Nebojša Medojević, o rizičnosti jedne ovakve odluke. Odboru za bezbjednost ne treba odluka Savjeta, Savjet je trebao da predloži Skupštini Crne Gore da ona donese odluku gdje će vojnici da idu. Kolege iz parlamentarne većine, donijećete odluku za koju ćete zajedno sa Savjetom snositi odgovornost, jer je ona bitno drugačija u odnosu na ono što je ranije bilo. Zbog toga sam počeo da želim, bez obzira na ovako nerazumnu odluku, jednu odluku koja je političke prirode od strane Vlade, da se naši vojnici vrate živi i zdravi. Inače, očekivao sam da će Vlada Crne Gore predložiti odluku o ukidanju Odluke koju smo donijeli 2009. godine, da se naši vojnici povuku iz Avganistana i da mi ukinemo tu misiju. Zašto? Zbog toga što nije tačno što se ovdje lansira da je veoma važno za evropski put Crne Gore da budemo članica NATO-a. Ima zemalja koje su članice Evropske unije, a nijesu članice NATO-a i obrnuto. Nije to uslov za zemlje Balkana da bi postale članice Evropske unije. Potpuno je deplasirano, čak ispod političkog pojasa reći da je ovdje neko ima protiv evroatlantskih integracija. Nema niko ko je evropskih integracija, svi su za. Ima ko je protiv članstva u NATO-u, i to je tačno. Ono što je savršeno jasno danas, poslije deset godina boravka međunarodnih snaga u iznosu od 130.000 vojnika, od čega 100.000, prije svega Sjedinjenih američkih država, za vrijeme mandata Baraka Obame 33.000, o čemu je donesena odluka da se ove i naredne godine te 33.000 povuku, da Amerikanci jesu i to je njihova misija, nije NATO-a, nije međunarodna nego njihova, izdvajaju 110 milijardi dolara godišnje jer imaju svoj interes, a to je predstavljeno kao interes čitavog svijeta za uspostavljanje mira u tom dijelu. Ono što treba reći u ovom trenutku jeste, pozicija Talibana je osnovni cilj bio ove misije. Talibani su jači i žilaviji sada nego ranije. Karzaji, korumpirani vladar u Avganistanu, koji je pobijedio na izborima uz pomoć međunarodnih mahinacija onako kako se to radi u ovom dijelu svijeta, nije uspio da izvrši prenos vlasti na njegovu Vladu i njegove strukture. Da ne ulazimo u te globalne stvari i globalne ocjene. Jasno je i treba reći sljedeće. Strategija Vlade, Vojske Crne Gore i sistema odbrane jeste, pošto je prva tačka odbrana zemlje, očigledno ne postoji jer nema tih prijetnji, elementarne nepogode su se desile, to je druga kategorija, treća je učešće u tzv. mirovnim snagama u okviru partnerskih zemalja. To je koncept do 2015. godine, i meni je jasno zašto je to tako. Socijalistička narodna partija ne podržava taj koncept. Socijalistička narodna partija ne podržava borbenu misiju i glasaćemo isto protiv ove odluke jer je riječ o borbenoj misiji. Dodatni razlog jeste što mislimo da je Savjet za odbranu grubo prekršio Ustav preuzimajući ingerenciju ove Skupštine i Skupština je marginalizovana na način što nije mogla da kaže gdje će vojnici ići. Mi koji budemo glasali protiv ne preuzimamo odgovornost za eventualne posljedice, a želimo najbolje našim vojnicima. Hvala.


- 314 -

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Molim da uzme riječ kolega Duković. Posljednji učesnik u raspravi je kolega Emilo Labudović.

HALIL DUKOVIĆ: Hvala, gospodine predsjedavajući.Dame i gospodo poslanici, uvaženi gospodine ministre, uvaženi admirale, Svako upućivanje naših vojnika van granica Crne Gore, sigurno izaziva posebnu dozu pažnje što je i razumljivo s obzirom da se radi o članovima naših porodica, o našim prijateljima, o našim građanima. Međutim, rizik koji postoji dodatno nas na to i obavezuje, ali je poznato da je vojnik ipak zanimanje koje je vezano baš za ta rizična djelovanja, za taj posao se osposobljava, tome se obučava. Naravno, vojska koju danas ima Crna Gora razlikuje se od one vojske u kojoj smo svi bili vojnici, u kojoj smo svi čuvali granice naše nekada velike države. Danas je to profesionalna vojska u kojoj se zapošljavaju ljudi dobrovoljno, znači na dobrovoljnoj bazi i obučava se prevashodno za ratna dejstva. Naravno, vojska ne služi samo u ratnim dejstvima, vojska služi i u druge svrhe, u dobrotvorne svrhe, ali je prevashodan cilj vojnika baš rat. Zbog toga vojnik i postoji. Naravno, neizbježno pitanje koje se u ovakvim situacijama nameće jeste zašto mi upućujemo našu vojsku van granica Crne Gore i šta Crna Gora od toga ima. Naime, naša želja jeste da stvorimo profesionalnu vojsku, vojsku koja će stvarno biti obučena kako dolikuje da bude vojska Crne Gore, a trebamo znati da je Vojska izuzetno skup sistem i da je naša težnja da stvorimo što manju vojsku koja će biti što profesionalnija i što ekonomičnija. Ako uzmemo šta sve vojnik prije nego što ode van Crne Gore, treba da prođe, koju obuku da prođe, onda je jasno uočiti da on kroz svoju obuku stiče najsavremenije vještine na poligonima i u Crnoj Gori i van Crne Gore gdje su instruktori iz danas najjačih vojnih saveza u svijetu, da se na tim poligonima uči rukovanju najsavremenijem naoružanju, i takođe izučava i najsavremeniji lanac komandi. Ako tako obučenom vojniku dodamo još jedno terensko iskustvo kakvo stiču van granica Crne Gore, onda slobodno možemo reći da mi tako stičemo jednog pravog profesionalnog vojnika kakvog svaka država želi da ima u svojim redovima. Naravno, i Crna Gora to radi. Takvog istog vojnika i nakon povratka sa ovih misija Vojska Crne Gore, odnosno država Crna Gora može iskoristiti i za obuku drugih vojnika, tako da stvaramo jedan lanac pravih profesionalnih vojnika. Ono što želim da kažem jeste da nama u Parlamentu ovdje, i kao poslanicima i kao građanima, prije svega Crne Gore, bitno je nekoliko stvari. Prvo da je svaki odlazak bilo kojeg našeg vojnika van Crne Gore zasnovan na dobrovoljnoj osnovi, znači nema nikakve prisile, oni dobrovoljno tamo odlaze, drugo da svaki vojnik mora biti obučen za posao koji će obavljati van granica Crne Gore i treće, ono što je dužnost svih nas i Ministarstva i države Crne Gore, jer oni tamo idu u ime Crne Gore, jeste da vodimo brigu o njihovim porodicama. Ako ispunimo sve ove uslove, nadam se da smo obavili sve ono što je potrebno da svaka misija naših vojnika bude na zadovoljavajućem nivou i da bude uspješna. Naravno,


- 315 -

svaki posao nosi određeni rizik. Posao vojnika jeste takav, mi se danas suočavamo i sa drugim rizicima, ali posao vojnika je takav da je stalno pod tim rizikom, a inače za to se i obučava. Ja neću dužiti, svim vojnicima koji budu išli tamo ja želim srećan odlazak, takođe srećan povratak i da nam se svi živi i zdravi vrate. Zahvaljujem. PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem, kolega Dukoviću. Komentar na vaše izlaganje prijavio je kolega Radulović. Izvolite.

BRANKO RADULOVIĆ: Kolege, samo hoću da prenesem jednu informaciju. Ja sam gledao jedan dokumentarni film koji je bio polutajni, tako mogu da kažem, o ratu u Avganistanu. Ono što sam vidio je to da talibani vode u suštini narodno oslobodilački rat, da je to u sprezi i ono što znači đed i unuk i ono što znače građani i ono što znači odlučnost. Kako gođ mi kvalifikovali njih ovako ili onako to je istina. I ti ljudi će da pobijede, to je sigurno. Druga činjenica, imajući ovo u vidu, u Ovalnom kabinetu već prije godinu i kusur dana donijeta je odluka da se povuku američki vojnici. Još jednu činjenicu da kažem, da u Americi I u četiri glavne zemlje NATO pakta, javno mjenje za rat u Avganistanu je daleko ispod 50%. Gospodo, ovo su činjenice i ovo je istina i morate ovo uvažiti prilikom glasanja. PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem.Kolega Dukoviću, ako ste gledali ovaj film imate pravo na komentar. HALIL DUKOVIĆ: Gledao sam Rambo i stvarno ne znam je li riječ o tome ili o nečem drugom, ali mogu stvarno jednu stvar da kažem da naša misija nije borba u Avganistanu. Naša misija u Avganistanu jeste obezbjeđivanje mira, jedan problem sa kojim se suočava čitav svijet jeste terorizam, o tome je govorio i ministar i naše učešće u ovim misijama jeste taj doprinos jednoj globalnoj borbi protiv terorizma. Poznato je da se mnoge količine opojnih droga baš transportuju iz tih područja, kao jedna od tih nedaća koje nas tamo pogađaju, ali u suštini nijesmo tamo kao Rambo pošli da se borimo već samo da održimo mir, doprinesemo u stvari miru. Još jedna činjenica koju bih istakao je biti dio snaga kakva je danas NATO alijansa i sigurno je čast i za svakog vojnika i za svakog građanina Crne Gore. Zahvaljujem. PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala vama. Komentar u ime kluba SNP-a kolega Bulatović.


- 316 -

PREDRAG BULATOVIĆ: Gospodine Dukoviću, Vi ste u vašem izlaganju kao veliku dragocjenost saopštili da je sticanje profesionalnog iskustva veoma važno u borbenim misijama u Avganistanu. Ja ću se sa vama složiti da je to u stvari i koncept čitave vojske, rekao bih da u periodu do 2015. godine kroz ovako rizične misije školuje svoje kadrove. Ono što vi treba da znate a što je zabrinjavajuće jeste da je 31.12. ove godine popunjenost u Vojsci Crne Gore 87,1%. Vojnici po ugovoru su popunjeni sa 71,5%, umjesto 800, 572, oficira 87,7; podoficira 96,6, a vidite, gle čuda, civilna lica su popunjena sa 99,7%, odnosno umjesto 299, 298. Mi imamo loše stanje i kadrovsko u Vojsci i ta pojednostavljena priča da ćemo mi da osposobimo Vojsku tamo, treba da se poveže sa ovim pitanjem, sa neadekvatnom stručnošću, sa brojnim seminarima kojih ima na desetine i stotine, da ljudi uče jezik, elementarne stvari itd. Suviše velika cijena jeste ovo, gospodine Dukoviću, 200 ljudi pošto dvije godine mora da prođe period da bi jedan isti mogao da ide, a ako ne i više će proći kroz ovu obuku. Najmanje 20%, možda i 30% od ukupnoga, ne govorim o civilima vojničkog sastava, će proći kroz Avganistan. I ono što je poražavajuće jeste činjenica da je loše materijalno stanje pripadnika Vojske Crne Gore i da jedan od motiva jeste, nažalost, ne vjera u vojsku nego želja da se poboljša materijalni položaj kroz šestomjesečno boravljenje i poboljšanje stanja na rang listi stambenoj u veoma lošoj stambenoj situaciji u Vojsci.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Duković.

HALIL DUKOVIĆ: Gospodine Bulatoviću, Mislim da me niste slušali ja sam rekao, prva stvar koju je odobrio ovaj parlament jeste odlazak na dobrovoljnoj osnovi. Znači, ni jedan vojnik nigdje van granica Crne Gore ne može biti upućen ako sam na to ne pristane. Druga stvar, slažem se, profesionalno iskustvo, jedino ga naši vojnici mogu tako steći. Mi znamo onaj vojni sistem u kojem smo svi bili vojnici. Čuvali smo granice i sjedjeli u kasarnama. Da li Crnoj Gori treba takva vojska, s obzirom da znamo da danas na granicama ne postoji vojska, već postoji granična policija kao u svim demokratskim društvima, a vojska da nam samo sjedi u kasarnama i da služi, eto, u slučaju nekih elementarnih nepogoda. Ne, nama treba profesionalna vojska koja će proći sve one obuke koje pružaju NATO standardi, znači po najsavremenijim NATO standardima. A ako tome dodamo i iskustvo na terenu gdje oni odlaze dobrovoljno, napominjem opet dobrovoljno, onda mi stvarno dobijamo jednog kompletnog profesionalnog vojnika. Rizik normalno postoji. Inače je to posao koji je vezan za rizik. Biti vojnik znači obavljati neki rizičan posao. Ali, danas rizik nije biti samo vojnik, rizik je danas svugdje oko nas. Pogledajte šta se u saobraćaju danas dešava, pa ćete vidjeti da je i to rizik. Jeste grubo upoređenje, ali je istinito. Na žalost, pogledajte koliko je ljudi stradalo do sad, na sreću ni jedan u misijama van Crne Gore, ali jeste ono što je bitno za nas da mi dobijamo stvarno obučenu vojsku i u komandnom lancu i što se tiče naoružanja i svih ostalih stvari. Zahvaljujem.


- 317 -

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Dajem riječ kolegi Emilu Labudoviću, kao posljednjem učesniku u raspravi o ovoj temi.

EMILO LABUDOVIĆ: Gospodine potpredsjedniče, gospodine ministre, generale, koleginice i kolege, Jesam član Odbora za bezbjednost i možda ne raspolažem svim relevantnim informacijama koje su neophodne da ovo pitanje sagledam u potpunosti, ali i bez toga sa onim što ja znam i što ja razumijem, vidim da se današnja rasprava odvija u pokušaju inauguracije dvije velike političke obmane. Prva i, po meni, teža od ove dvije jeste pokušaj da se ovo sagleda u okviru nekakvog duga koji Crna Gora ima prema NATO paktu i prema svojim evroatlantskim integracijama, pri čemu se NATO pokušava predstaviti kao promoter demokratskih vrijednosti i širenja demokratije po svijetu. Gospodo, politikolog sam po struci i znam da je čak i na nivou teorije neodrživa teza da je vojna sila, kako god bila upakovana, promoter i zaštitnik demokratije i demokratskih procesa. Ako ne vjerujete ovome, ako ne vjerujete svom iskustvu, ako ne vjerujete iskustvu svoje zemlje i svoga naroda, pitajte one u Iraku, pitajte one u Avganistanu, pitajte one u Somaliji, pitajte one danas u Libiji na koji način se utjeruje, a ne promoviše i širi demokratija po američkom modelu i uzusu. Ili mi nećete reći da je stanje ljudskih prava u Libiji više ugroženo nego što je to u Jemenu, nego što je to u Siriji, nego što je to u Saudijskoj Arabiji, nego što je to u Egiptu, ali tamo nema NATO projektila. Samo onaj ko ne želi da vidi neće da vidi da je riječ recimo u ovom najnovijem slučaju o nastojanju dvije velike članice NATO-a, koje su do skoro imale Ugovor sa Libijom o eksploataciji 40% njenih količina nafte, samo žele da promijene vlasnika Libije da bi taj Ugovor popele na više od 50%, itd. itd. Druga obmana koja se ovdje pokušava inaugurisati jeste da je ovo dug i na zahtjev komande NATO pakta u Avganistanu. Nije tačno. U obrazloženju ove odluke na Odboru za ustavna pitanja saznao sam da je ovo zapravo pokušaj doprinosa misiji da se oformi takozvani obrazovni i regrutni centar za obuku pripadnika avganistanske vojske kako bi preuzeli odgovornost za bezbjednost zemlje kad se NATO povuče, kojim rukovodi Hrvatska. I zašto ne priznate da je ovo zapravo izraz te obaveze koju ste preuzeli iz okvira takozvane regionalne saradnje, pri čemu, gospodine ministre, tu regionalnu saradnju smatrate i praktikujete veoma ograničeno i veoma jednostrano, pa recimo mogu naši vojnici i u povećanom broju u Avganistan, a recimo, ne može saradnja Crne Gore sa Centrom za vanredne situacije u Nišu, jer to nije dio ove vaše strategije o regionalnoj saradnji. Ono što je, po nama, posebno diskutabilno u ovoj odluci, pored svih onih zakonskih i ustavnih nedorečenosti njenih, jeste ekonomska situacija u kojoj se ovo odvija. Sami ste priznali da svaka rotacija od prilike košta između milion i milion i po evra i to u situaciji kad smo ovdje morali da mi iz opozicije iniciramo izmjene i dopune Zakona o vojsci da bi omogućili pripadnicima oružanih snaga Crne Gore elementarne uslove za preživljavanje. I vi ovdje stalno ističete takozvani princip dobrovoljnosti, krijući iza toga onaj osnovni motiv koji čini da se na jedno mjesto za učešće u tim snagama javljaju po četvorica. A to je činjenica da je to prilika da se na taj, ne daj bože, krvavi način zaradi onaj minimum egzistencije za porodicu. U situaciji kada u Crnoj Gori svakodnevno bukte


- 318 -

raznorazni socijalni požari, kad se širi talas štrajkova glađu, kad u samoj vojsci imate pokušaj da se progovori na tu temu, vi za svaku rotaciju, a najmanje ih mora biti četiri u ove dvije godine izdvajate po milion i po eura. Zar nije bolje bilo, gospodine ministre, da ste te pare uložili u obuku, u rješavanje socijalnog i materijalnog statusa vojnika ovdje, a ne da šaljete naše ljude da budu topovska hrana za realizaciju nečijih tuđih interesa. Iz tog razloga, i svih ostalih, Nova srpska demokratija, naravno neće podržati ovu odluku.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem, kolega Labudoviću. Stekli su se uslovi da zaključim raspravu povodom ove tačke dnevnog reda. Pitam predstavnika predlagača želi li da iskoristi pravo na završnu riječ. Želi. Riječ ima ministar Vučinić, pet minuta. Izvolite.

BORO VUČINIĆ: Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Uvaženi poslanici, možda nekoliko samo završnih riječi, na bazi onoga što smo naknadno čuli u drugom dijelu diskusija. Ono što je provejavalo u jednom značajnom dijelu da je riječ o jednoj nerazumnoj odluci, pa i pokušaju da se sa formalne strane ospori njen legitimitet. Dakle, nema nikakvih, i nema nikakve dileme da je riječ o odluci koja je vrlo osnovana, vrlo utemeljena, imamo prethodnu odluku kada se ova odluka, od strane Parlamenta usvoji, imaćemo novu odluku, imamo prethodna nacionalna ograničenja. Donošenjem novih nacionalnih ograničenja od strane Savjeta za odbranu i bezbjednost imaćemo nova nacionalna ograničenja. Ne postoji nigdje pravnog vakuuma, tako da je apsolutno pokriven čitav prostor i treći i četvrti kontigent, znači treći koji je sad tamo i četvrti koji će biti upućen biće u skladu sa nacionalnim ograničenjima koja su već propisana. Nacionalna ograničenja koja će biti propisana odnosiće se na ova dva lica koja će se upućivati u školu vojne policije u Kabulu, biće urađeno to od strane Savjeta za odbranu i bezbjednost, prije svega radi treninga i obuke u samoj bazi. Nakon toga, vidjeli ste da bi bilo moguće uputiti još dva instruktora. Uukoliko dobijemo poziv za to, uvijek je princip dobrovoljnosti u pitanju i naravno to će biti u skladu sa onim što budu obuke u nekom od mjesta u bazama gdje budemo, u skladu sa partnerima, to dogovorili, ukoliko, naravno, budemo uključeni u te timove. Dakle, o svemu tome ćete biti obavještavani, bićete informisani i svakako da će se sve raditi u skladu sa odlukom i ograničenjima koja će biti donijeta od strane Savjeta za odbranu i bezbjednost. Ja želim ovdje odgovorno da kažem, ja mislim i to je danas praksa koja je prisutna i odgovor koji ćete čuti u mnogim zemljama svijeta, da vojnici danas i vojska u ISAF misiju, oni pripadnici vojski zemalja koji se tamo nalaze, prije svega služe domovini, svojoj domovini, oni su tamo zbog svoje zemlje, prije svega, jer smatraju da na taj način zemlja daje doprinos globalnom miru kroz uspostavu demokratije i stabilnosti u zemlji i na prostoru gdje je to danas najturbulentnije na planeti. Dakle, čule su se i mnoge druge ocjene, prije svega da se to radi iz materijalnih razloga, da ljudi idu tamo zato što vide tu izvor egzistencije, da prosto nemaju drugog izbora, da imamo lošu kadrovsku strukturu u vojsci. Dakle, sve one ocjene o kojima sam ranije govorio, prosto nekako su u konfliktu sa onim što se naknadno čulo. Naravno da


- 319 -

danas nismo ni mi zadovoljni do kraja sa kadrovskom strukturom u vojsci da je želimo kroz proces reformi stalno popravljati. Znamo da nam treba jača popuna, ali znamo isto tako da imamo i finansijskih limita koji nam u tom pravcu ne omogućavaju da možemo do kraja da popunimo sve one kapacitete koji su nam neophodni i koji su nam potrebni, i nadamo se da ćemo stvoriti uslove da i to uradimo u narednom periodu. Dakle, nije ta vojska vojska koja je u potpunosti sada počinjala u zadnjih pet godina da se stvara. Sve ono što je danas u vojsci dominantno je naslijeđeno iz prethodnog perioda i mi vršimo ispravku i popravku onoga što smo zatekli. Dakle, danas radimo na reformi onoga što je zatečeno i pokušavamo da dovedemo u sklad i sa standardima i da uspostavimo organizaciju vojske koja je u drugim zemljama, one onakve kakvu smo naslijedili, sa misijama kakvu je imala i nadamo se da ih više nikada neće imati, koje je imala u nazad deceniju ili deceniju i po ili dvije. Demokratske vrijednosti i jedne i druge integracije i Evropske unije i NATO-a su veoma slične. Evo, kao što vidite koliko je zemalja danas članica Evropske unije u NATO-u, ili obrnuto. Dakle, kao što vidite da tu nema mnogo razlike između politika i vrijednosti i standarda i jedne i druge integracije. Teške ocjene da je u pitanju topovska hrana za tuđe interese i td. nešto što se već duže vremena čuje. Znači, niko nas ne tjera tamo. Tamo idemo zato što smatramo da nam je tamo mjesto sa drugim zemljama koje žele dati doprinos globalnom miru. Ono što je najvažnije da naši vojnici to rade krajnje profesionalno, krajnje odgovorno, krajnje ozbiljno, vrlo dostojanstveno. Možemo na njih, kao država, biti ponosni, posebno mi koji neposredno radimo u sistemu odbrane, i ono što je najvažnije da ih na tom putu i na toj misiji sreća posluži, a da se oni zdravo vrate u Crnu Goru. Ja mislim da apsolutno, usvajanjem ovakve odluke, crnogorska Skupština donosi dobru odluku i upravo daje svoj novi doprinos onome što su danas tendencije kada je u pitanju ova teška, vrlo izazovna misija, a to je proces transformacije i prelaz na kontribuciju u smislu obuke i treninga, a na račun smanjenja ukupnog .....

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Na ovaj način stekli su se uslovi da završimo ukupni pretres povodom ove tačke dnevnog reda o kojoj ćemo se izjasniti nešto kasnije. Ministru odbrane gospodinu Vučiniću i načelniku Generalštaba Vojske Crne Gore admiralu Samardžiću zahvaljujem na učešću u našem radu. Poštovane kolege, u skladu sa dogovorom koji smo postigli na Kolegijumu sa kojim vas je upoznao predsjednik Skupštine na početku današnjeg rada, podsjećam vas da ćemo sada preći na glasanje o tačkama dnevnog reda sa devete sjednice. Podsjećam da smo iz dnevnog reda ove sjednice izglasali osam zakona, o potvrđivanju koncencije i sporazuma, pa nam je ostalo da se izjasnimo o osam izvještaja koje smo razmatrali, predlogu zakona o digitalnoj radio difuziji, predlogu odluke o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju u Avganistan i predlogu za imenovanje jednog člana Odbora Regulatorne agencije za energetiku. Izjašnjavaćemo se po redosljedu tačaka iz dnevnog reda. Prvo - Godišnji izvještaj o radu sudova u 2010. godini. Podsjećam, odlučuje se većinom glasova prisutnih poslanika. Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu, kao matični odbor, predložio je da Skupština prihvati predlog, odnosno izvještaj, i usvoji određene zaključke.


- 320 -

Na predlog zaključaka Odbora podnijeli su amandman poslanici Neven Gošović, Aleksandar Damjanović i Snežana Jonica i predložili da se u predlog zaključaka doda pet novih tačaka 9 do13. Dio amandmana koji se odnosi na dodavanje tačke 9 i 10 je preformulisan i sastavni dio tačke 7 i 8 predlog zaključaka Odbora, a od dodavanja tačke 12 podnosioci amandmana su odustali. Dakle, treba glasati o dijelu amandmana koji se odnosi na dodavanje tačke 11 i 13. Da li jedan od poslanika želi da obrazloži dio amandmana o kojem treba glasati? Želi. Riječ ima kolega Damjanović. Izvolite.

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ: Zahvaljujem se, potpredsjedniče. Ja i kolega Gošović ćemo po minut, po minut i po za tačku koju smo ostavili kao predlog zaključaka. Dakle, tačka 9 koja je ostala kao dio amandmana modifikovanog bi glasila ovako: “Skupština ukazuje da je, uzimajući u obzir skupštinsku raspravu koja je vođena povodom Godišnjeg izvještaja Sudskog savjeta za 2010. godinu, potrebno nastaviti sa unapređivanjem ambijenta za nesmetano odvijanje sudskih procesa, naročito onih koji se odnose na slučajeve ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, kao i organizovanog kriminala i korupcije. U tom smislu Skupština apeluje na predstavnike državnih organa, medija, civilnog sektora, kao i na ostala zainteresovana lica, da se suzdrže javnog komentarisanja nepravosnažnih sudskih presuda koje se mogu tumačiti kao atak na nezavisnost i nepristrasnost suda i predstavljati određeni pritisak na sudove u dijelu izricanja presuda kako bi se svim optuženim omogućilo pravo na pravedno i fer suđenje”. Dakle, ovo je faktički jedan dio amandmana ili zaključak koji se odnosi na suđenja koja su u toku i uopšte na pritisak na sudove čiji smo svjedoci bili ovdje u skupštinskoj raspravi, i mi smo ostali pri ovom dijelu amandmana koji nije dobio na Odboru podršku, jer smo probali da usaglasimo zajedno sa ostalim predlozima. Kolega Gošović je ovaj dio koji se odnosi na tačku 11. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Poslanik Gošović ima riječ.

NEVEN GOŠOVIĆ: Zahvaljujem, potpredsjedniče. U prilogu zaključaka na izvještaj o radu sudova za 2010. godinu, predložili smo i posebnu tačku koja bi glasila: “Skupština ocjenjuje posebno važnim da u postupku predstojećih aktivnosti na promjeni Ustava, kao izmjenama i dopunama zakona iz oblasti pravosuđa, budu na adekvatan način uključeni nosioci sudskih funkcija, kako bi se obezbijedio njihov doprinos u predstojećoj reformi pravosuđa”. Kratko obrazloženje: Predstojeće promjene Ustava i zakona iz oblasti pravosuđa od izuzetnog su značaja za reformu pravosuđa, sa krajnjim ciljem zaštite prava i interesa građana na pristup pravdi i suđenju u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom. S tim u vezi smatramo izuzetno značajnim da u tom ukupnom procesu budu uključeni na adekvatan način i nosioci sudijskih funkcija, organi sudstva i njihova strukovna udruženja.


- 321 -

Podsjetiću da je Konstitutivni savjet evropskih sudija 19. novembra 2010. godine usvojio fundamentalne principe, takozvanu Magnu kartu sudija, gdje je, kada je u pitanju garancija nezavisnosti, između ostalog utvrđeni princip da će sudstvo biti uključeno u donošenju svih odluka koje utiču na obavljanje sudijskih funkcija, organizaciju sudova, procedure i drugo zakonodavstvo. Takođe ću vas podsjetiti da je opšta sjednica svih sudija Vrhovnog suda Crne Gore u postupku javne rasprave na Nacrt ustava, koji je usvojen 2007. godine, donijeli, između ostalog, i posebnu zaključnu napomenu, citiraću je: “U izradi i donošenju ustavnih rješenja o sudskoj vlasti, mora se obezbijediti aktivno i očigledno učešće sudijske struke i institucija sudstva, objektivnim i vidljivim omogućivanjem transparentnog učešća institucija sudstva i strukovnih udruženja sudija u izradi i usvajanju pojedinih predloga ustavnih rješenja koja se odnose na sudstvo”. Kraj citata. Ovaj zaključak dobija posebno na važnosti i danas ako se ima u vidu da je ispoštovan u onoj proceduri donošenja sada važećeg Ustava iz 2007. da danas praktično ne bi bilo potrebe da pristupamo izmjenama Ustava, kada je u pitanju organizacija pravosuđa i stvaranje pretpostavki i ustavnih garancija za nezavisnost sudstva. Imajući to sve u vidu smatramo da je u našem opštem zajedničkom interesu da se usvoji i ova tačka kao dopunska tačka i sastavni dio izvještaja i zaključaka Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu, kada je u pitanju rad sudova za 2010. godinu. Zahvaljujem, potpredsjedniče.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Dakle, stekli su se uslovi da se izjasnimo o ovom amandmanu. Kažem amandmanu, jer iako se odnosi na dvije tačke, tačke 11 i 13, to imamo smatrati jedinstvenim amandmanom ili dijelom opšteg amandmana, ali prije nego što se izjasnimo, želi proceduralnu intervenciju, shvatio sam, kolega Pavlović. Izvolite.

KOČA PAVLOVIĆ: Zahvaljujem, potpredsjedniče. Ja sam inače izuzeo mišljenje na Odboru povodom usvajanja ovih zaključaka, želeći da obrazložim svoje protivljenje ovakvim zaključcima. Pa samo ako mogu, u skladu sa Poslovnikom, dobiti šansu, samo vrijeme. PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Ovo je povodom zaključaka o kojima se izjašnjavamo.

KOČA PAVLOVIĆ: Hvala, gospodine potpredsjedniče. Poštovane koleginice i kolege, Ja sam bio na Odboru protiv ovakvih zaključaka i to sam tražio da izuzmem mišljenje zato što želim da ukažem na jednu praksu koja mislim da je zaista neodrživa, pogotovo ako istinski želimo, ako to nije samo retorika vladajuće većine, ako istinski želimo da što prije postanemo sastavni dio ove demokratske Evrope, trebali bi da prestanemo da donosimo ovakve konfekcijske zaključke koji su gotovo kopi pejst onih zaključaka od prošle godine, onih od pretprošle godine itd. itd.


- 322 -

Ja sam upravo, želeći da ukažem na to tražio ovu mogućnost i izuzeo svoje mišljenje jer mislim da je u situaciji u kojoj nam je Evropa …....jasno kaže da je stanje u pravosuđu najveći naš problem i da upravo reforme koje tu trebamo da sprovedemo su indikator i biće opredjeljujuće za njihovo odlučivanje da li da započnu sa nama pregovore. U toj situaciji Odbor za politički sistem, nadležni odbor, donosi iste zaključke, gotovo iste kao prošle godine. Evo, samo da vam pročitam - Odbor za politički sistem predlaže, između ostalog, da u radu sudova prioriteti i dalje budu usmjereni na rješavanju predmeta iz oblasti korupcije i organizovanog kriminala. Upravo Evropa nam kaže da to nijesu proriteti i da je problem naš u tome što nijesu prioriteti. Ili kaže pranja novca. Pobogu, ljudi, to je postao vic u Evropi, a nijedan slučaj pranja novca od onih crnih Kineskinja od prije dvije-tri godine nema. Ono što jeste ključ, zbog čega sam tražio, jeste korupcija u pravosuđu, gospodo. Ne možemo se boriti protiv korupcije u društvu ukoliko imamo korumpirano pravosuđe a ne borimo se protiv korupcije u pravosuđu. Sudski savjet je formirao kancelariju za borbu protiv korupcije unutar pravosuđa, među sudijama. Šta imamo? Imamo nula slučajeva ove godine. Jedan slučaj prošle godine. O čemu se tu radi, molim vas? Moram da ukažem, a to je još jedan razlog zbog čega sam izuzeo mišljenje, na jednu manipulativnu tezu. Cijela priča o nezavisnosti pravosuđa prebacuje se na tezu o finansijskoj nezavisnosti, pa ako ono bude finansijski nezavisno ono će biti nezavisno. Jedini problem je u parama. Dakle, to je koncept - parama protiv korupcije među sudijama. Ko je to ostvario u svijetu, recite mi. Ko je taj ko je sudije toliko platio? Koja je to država koja je sudije toliko platila da su prestali samo zbog toga da budu nekorumpirani? Ne. Zatvorom protiv korupcije. Zatvorom protiv korupcije među sudijama. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Sada su se stekli uslovi da se izjasnimo o dijelu amandmana SNP-a koji se odnosi na dodavanje tačaka 11 i 13 u odnosu na zaključke Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu. Molim vas, ko je za, protiv, uzdržan? Dva puta sam rekao, amandman Socijalističke narodne partije, dio amandmana koji se odnosi na dodavanje tačke 11 i 13 na predlog zaključaka Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu. Ukupno je glasalo 68 poslanika - za 50, protiv osam, 10 je bilo uzdržanih, pa konstatujem da je amandman prihvaćen. Sada stavljam na glasanje predlog zaključaka Odbora u cjelini, naravno uz dodavanje tačke 11 i 13 o kojima smo maloprije glasali. Molim vas, ko je za, protiv, uzdržan? Zaključujem glasanje. Ukupno je glasalo 67 poslanika - 50 za, protiv 16, jedan uzdržan, pa konstatujem da je Skupština prihvatila Godišnji izvještaj o radu sudova u 2010. godini sa predloženim zaključcima Odbora. Idemo dalje - Izvještaj Vrhovnog državnog tužioca Crne Gore o radu Državnog tužilaštva za 2010. godinu. Odlučuje se većinom glasova prisutnih poslanika. Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu kao matični odbor predložio je da Skupština prihvati Izvještaj i usvoji određene zaključke. Proceduralno. Izvolite, kolega Konjević ima riječ.


- 323 -

RAŠKO KONJEVIĆ: Ja se zahvaljujem. Uvaženi potpredsjedniče, imajući u vidu da smo vrlo često imali sličnu praksu, ja bih Vas kao predsjedavajućeg zamolio da tu praksu nastavimo i ovoga puta. Biću konkretniji, reći ću Vam. Imajući u vidu da je Skupština predlagač ovih zaključaka, dakle da nemamo formalnog predlagača od strane Vrhovnog državnog tužilaštva, ja bih predložio da Skupština ima razumijevanje prema još jednom stavu koji sam želio Skupštini kao ovlašćenom predlagaču da predložim da bude sastavni dio zaključaka. Taj stav glasi: “Skupština ukazuje na obavezu otkrivanja i procesuiranja političke korupcije kako bi se sačuvao legimitet izbornog i postizbornog procesa kao ključnog kopenhagenškog kriterijuma za pristupanje Evropskoj uniji”. Dakle, imajući u vidu kontekst u kome usvajamo Izvještaj o radu tužilaštva ... (Prekid)... imajući u vidu da smo tu praksu imali, da smo u ljetnjem režimu rada dolazili do činjenice da nije dovoljno sihronizovano, pa i činjenica da tek sada na Odboru imamo zaključke oko Izvještaja o Centralnoj banci, cijenim i molio bih vas da se Skupština izjasni i o ovom predlogu. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Čuli smo suštinu Vaše intervencije, ali nažalost, ne mogu je prihvatiti, jer ovo je amandman koji ste iznijeli. Amandman mora biti u pisanoj formi, kao što smo razgovarali i o drugim amandmanima i o njemu da se izjasnimo kroz proceduralnu intervenciju kroz odbore i komisije. Dakle, da je stigao amandman u pisanoj formi i u terminima koji su predviđeni Poslovnikom, ja vjerujem da ne bilo između nas razlike da glasamo za taj amandman, ali Vas molim da razumijete ove razloge o kojima smo govorili, tako da ne možemo iz proceduralnih razloga i formalno-pravnih govoriti o suštinski novom amandmanu koji smo danas čuli. Ovo pitanje smo razjasnili. Stavljam na glasanje Predlog zaključaka Odbora. Molim vas, ko je za, protiv, uzdržan? Većina glasova prisutnih poslanika. Mogu li zaključiti glasanje? Ukupno je glasalo 67 poslanika - 39 za, 25 protiv, četiri uzdržana, pa konstatujem da je Skupština prihvatila Izvještaj Vrhovnog državnog tužioca o radu Državnog tužilaštva za 2010. godinu sa Predlogom zaključaka Odbora. Idemo na sljedeću tačku dnevnog reda - Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih i nacionalnih zajednica u 2010. godini. Odlučuje se većinom glasova svih poslanika. Naglašavam, većinom glasova svih poslanika. Odbor za ljudska prava i slobode kao matični odbor predložio je da Skupština prihvati Izvještaj i usvoji određene zaključke. Stavljam na glasanje predlog zaključaka Odbora. Molim vas, ko je za, protiv, uzdržan? Zaključujem glasanje. Ukupno je glasao 71 poslanik, 44 za, 12 protiv, 15 uzdržanih, pa konstatujem da je Skupština prihvatila Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u 2010. godini sa Predlogom zaključaka Odbora.


- 324 -

Idemo dalje - Izvještaj o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za 2010. godinu. Odlučuje se takođe većinom glasova svih poslanika. Odbor za ljudska prava i slobode kao matični odbor predložio je da Skupština prihvati Izvještaj i usvoji određene zaključke. Stavljam na glasanje predlog zaključaka Odbora. Molim vas da se izjasnimo. Zahvaljujem. Ukupno je glaslao 69 poslanika - 64 za, pet protiv, uzdržanih nije bilo, pa konstatujem da je Skupština prihvatila Izvještaj o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za 2010. godinu sa Predlogom zaključaka Odbora. Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda - Poseban izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda o ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenju. Odlučuje se većinom glasova svih poslanika. Odbor za ljudska prava i slobode kao matični odbor predložio je da Skupština prihvati Izvještaj i usvoji određene zaključke. Stavljam na glasanje Predlog zaključaka Odbora. Izvolite. Zaključujem glasanje. Ukupno je glasalo 70 poslanika, 60 za, sedam protiv, tri uzdržana, pa konstaujem da je Skupština prihvatila Poseban izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda o ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenju sa Predlogom zaključaka Odbora. Ako kolega Lalošević dozvoljava, krenuli bismo dalje - Poseban izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda o stanju ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u ustanovama. Odlučuje se većinom glasova svih poslanika. Odbor za ljudska prava i slobode kao matični odbor predložio je da Skupština prihvati Izvještaj i usvoji određene zaključke. Stavljam na glasanje Predlog zaključaka Odbora. Molim vas da se izjasnite. Zaključujem glasanje. Ukupno je glasalo 69 poslanika - 64 za, četiri protiv, jedan uzdržan, pa konstatujem da je Skupština prihvatila Poseban izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda o stanju ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u ustanovama sa Predlogom zaključaka Odbora. Prelazimo na sljedeću tačku - Izvještaj o radu Centralne banke Crne Gore za 2010. godinu. Odlučuje se većinom glasova prisutnih poslanika. Podsjećam da je poslanik Zarija Pejović podnio predlog zaključaka Skupštini povodom razmatranja Izvještaja o radu Centralne banke Crne Gore koji Odbor za ekonomiju, finansije i budžet nije prihvatio, pa o predlogu zaključaka treba glasati. Odbor za ekonomiju, finansije i budžet kao matični odbor predložio je da Skupština prihvati Izvještaj. Prvo da se izjasnimo o predlogu zaključaka koje je podnio kolega Zarija Pejović. Dakle, prije nego se izjasnimo o amandmanu kolege Pejovića, pitam ga da li želi da obrazloži amandmane koje je podnio? Želi. Izvolite. Je li dovoljno tri minuta, kolega Pejoviću?

ZARIJA PEJOVIĆ: Dakle, predlaže se veća kapitalizovanost bankarskog sistema Crne Gore. Poštovane kolege, kapital u bankarskom sistemu kao i kapital u individualnoj banci služi za apsorbovanje rizika. Kapital jeste jedna komponenta sigurnosti cjelokup


- 325 -

nog bankarskog sistema. Ono što preporučuje Komitet za bazelske standarde inaugurišući Bazel tri, jeste veća kapitalizovanost kao odgovor na potencijalnu krizu i na potencijalne gubitke. Smatram da je adekvatna kapitalizovanost u bankarskom sistemu Crne Gore ugrožena mjerom Centralne banke kojom je ona smanjila rezervacije za kreditne gubitke i na taj način je smanjila pritisak na kapital kod banaka koji bi trebalo da bude veći. U razgovorima sa finansijskim stručnjacima došao sam do zaključka da je nivo kapitalizovanosti našeg bankarskog sistema nedovoljan. Imali smo situaciju da su dvije banke dokapitalizovane sa 35 miliona, odnosno 45 miliona, dok je poslije novih mjera jedna banka dokapitalizovana sa svega 13 miliona eura. Prema tome, shodno sopstvenoj odgovornosti kao stručnjaka u ovoj oblasti, preporučujem da Skupština predloži ovaj zaključak u formi svojevrsne intencije. Dakle, mi ne možemo reći Centralnoj banci koji će ona propisati koeficijent solventnosti, ne možemo joj uputiti koju će koristiti metodologiju u potencijalom menadžmentu, to je jednostavno njeno ustavno pravo, odnosno njena zakonska pozicija i njena odgovornost, ali možemo na nivou, da tako kažemo, paradigme preporučiti veću kapitalizovanost. Sugeriše se veća transparentnost povodom mjera koje je Centralna banka Crne Gore izrekla prema bankama nakon kontrole. Dakle, veća transparentnost. Jednostavno, mi kao potencijalni deponenti, odnosno postojeći deponenti imamo pravo na informaciju. Imamo pravo na informaciju da odlučimo u koju ćemo banku staviti svoj depozit i koju ćemo dobiti za to nadoknadu na temelju rizičnih performansi te banke. Veća transparentnost jeste jedan od stubova bazelskih standarda, s toga predlažem da se ovo prihvati. Građani, pravna i fizička lica imaju pravo da imaju informaciju o funkcionisanju bankarskog sistema. Ukoliko odete na sajtove velikih banaka, ja sam to lično radio, i kliknete i date svoju adresu, oni će vam o svom trošku, a to nijesu mali troškovi, poslati materijale o poslovanju svoje banke i tu navesti i gubitke i dobitke, jednostavno u želji da se ovaj princip ispoštuje, a na štetu same banke, iako vi možda nikada tamo nećete odnijeti svoj depozit. To je primjer UBS banke, ja sam redovno dobijao materijale u istraživačke svrhe. Treći zaključak predlaže se priprema zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga. Što ovo podrazumijeva? Ovo podrazumijeva da se zaštite korisnici finansijskih usluga zakonOM. Dešava se da banke stave klauzulU po kojoj mogu da mijenjaju kamatne stope u toku trajanja ugovora o zajmu, recimo u pitanju su stambeni zajmovi, shodno sopstvenoj odluci. Dakle, mora se utvrditi zakonom da banke moraju na utvđen način u ugovoru o zajmu mijenjati veličinu kamatne stope. To može biti inflacija, to može biti vezivanje za neku drugu valutu, ali u svakom slučaju ne može menadžment banaka sopstvenim nahođenjem mijenjati uslove zajma, u ovom slučaju kamatnu stopu. Takođe tu je i obaveza banke da o svom trošku informiše potencijalnog klijenta, da pruži informacije, zatim nenaplaćivanje određenih finansijskih usluga kao što je provjera stanja na bankomatu itd. Ovaj zakon je donijela Srbija i smatram da bi bilo adekvatno i uputno da mi donesemo ovaj zakon koji bi mogao poslužiti bankarskom ombudsmanu da štiti prava finansijskih klijenata. Izvinjavam se, ja sam napravio jedan propust, umjesto stavke tri stavio sam stavku četiri. Prema tome, uvažene kolege, smatram da bi bilo adekvatno da sva ova tri zaključka usvojimo. U svakom slučaju ustavnu odgovornost snosi Centralna banka, a smatram da i mi treba da dajemo određene smjernice u cilju stabilnijeg funkcionisanja bankarskog sistema. Zahvaljujem se.


- 326 -

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Sada su se stekli uslovi, poštovane kolege, da se prvo izjasnimo o predlogu zaključaka koje je podnio kolega Pejović, a čiju sadržinu je upravo obrazložio. Izvolite. Ko je za, protiv, uzdržan? Mogu li zaključiti glasanje? Ukupno je glasalo 72 poslanika - za 35, protiv 35, uzdržanih dva, pa konstatujem da nije prihvaćen predlog zaključaka kolege Pejovića. Stavljam na glasanje predlog Odbora. Molim vas, ko je za, protiv, uzdržan? Zaključujem glasanje. Ukupno je glasalo 73 poslanika - 45 za, protiv 12, uzdržanih 16. Konstatujem da je Skupština prihvatila Izvještaj o radu Centralne banke Crne Gore za 2010. godinu. Prelazimo na sljedeću tačku - Izvještaj o radu Komisije za sprečavanje sukoba interesa za 2010. godinu. Odlučuje se većinom glasova prisutnih poslanika. Odbor za politčki sistem pravosuđe i upravu kao matični odbor predložio je da Skupština prihvati ovaj izvještaj. Stavljam na glasanje predlog Odbora. Molim vas da se izjasnimo. Ko je za, protiv, uzdržan? Zaključujem glasanje. Ukupno je glasalo 74 poslanika, 45 za, 28 protiv i jedan uzdržan. Konstatujem da je Skupština prihvatila Izvještaj o radu Komisije za srečavanje sukoba interesa za 2010. godinu. Predlog zakona o digitalnoj radio-difuziji. Prvo da se izjasnimo o Predlogu zakona u načelu. Odlučuje se većinom glasova prisutnih poslanika. Savaljam na glasanje Predlog zakona unačelu. Izvolite. Zaključujem glasanje. Ukupno je glasalo 74 poslanika, 45 za, 11 protiv, 18 uzdržanih. Konstatujem da je prihvaćen Predlog zakona u načelu. Sastavni dio Predloga zakoan su dva amandmana Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo. Nema drugih amandmana, pa se možemo izjasniti o Predlogu zakona u cjelini. Stavljam na glasanje Predlog zakona u cjelini. Molim vas da se izjasnite. Zaključujem glasanje. Glasala su 74 poslanika, 45 za, 11 protiv, 18 uzdržanih. Objavljujem da je Skupština usvojila Predlog zakona o digitalnoj radio-difuziji. Možemo li dalje? Možemo. Zahvaljujem. Predlog odluke o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija u Avganistanu. Odlučuje se većinom glasova poslanika. O Predlogu odluke odlučuje se u cjelini. Stavljam na glasanje Predlog odluke. Molim vas, ko je za, protiv, uzdržan? Zaključujem glasanje. Glasala su 74 poslanika, 46 za, 28 protiv, uzdržanih nije bilo. Objavljujem da je Skupština usvojila Predlog odluke. Na kraju, uvažene kolege iz dnevnog reda ove sjednice imamo jedan predlog u okviru tačke izbori i imenovanje. Naime, Vlada Crne Gore predložila je da se za člana odbora Regulatorne agencije za energetiku imenuje Branislav Prelević. Sada ćemo dobiti informacije. Prvo pitam predsjednika Administrativnog odbora, kolegu Nikčeviča, da li želi riječ? Proceduralno. Izvolite.

SNEŽANA JONICA: Gospodine potpredsjedniče, prije nego što nastavite ovo što se odnosi na ovu tačku u okviru tačke izbora i imenovanja, voljela bih samo da nam precizirate šta će sve


- 327 -

biti u okviru tačke izbor i imenovanja, jer ja u tom dijelu imam jednu napomenu, odnosno jedan predlog. Prije nego što kažem to što imam, da nam kažete šta ste sve planirali u okviru tačke izbor i imenovanja da bih mogla da nakon toga kažem šta je moj predlog.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Ponoviću ono što sam rekao u početku i, naravno, ja očekujem od vas da pažljivo slušate ovo što govorimo. Rekao sam - i na kraju, uvažene kolege, iz dnevnog reda ove sjednice imamo jedan predlog u okviru tačke izbor i imenovanja. Znači, imamo samo ovu podtačku u okviru tačke izbor i imenovanja. Sada izvolite. Kompletna informacija.

SNEŽANA JONICA: Hvala, potpredsjedniče. Nisam…samo jedan predlog, pa sam htjela da potvrdim i da sada već šesti put za zadnjih godinu dana predložim da se u okviru tačke izbori i imenovanja uvrsti predlog za imenovanje zamjenika Zaštitnika koji se u skupštinskoj proceduri nalazi od 30. juna prošle godine. Podsjetiću, prvo, da je Odbor za ljudska prava ovakav predlog uputio predsjedniku Skupštine, jednoglasno utvrđen na sjednici u februaru, odnosi se na prvu sjednicu ovog zasijedanja. Takođe, podsjetiću da ste upravo vi predsjedavali sjednici kada smo razmatrali izvještaj ombudsmana koji smo sada velikom većinom usvojili, a da upravo u okviru tog izvještaja imamo iskazanu molbu ombudsmana da se njegov predlog, koji je u skladu sa zakonom dostavljen još 30. juna prošle godine, uvaži, da konačno stavimo na dnevi red nešto što je u skladu sa zakonskom procedurom urađeno. Klimajući glavama svi smo potvrđivali takvu potrebu kada je o tome govorio ombudsman, tada ste i vi u ime svih nas prokomentarisali da će Skupština uvažiti takvu sugestiju, odnosno molbu ombudsmana i mislim da je ova tačka dnevnog reda konačno…u tom pravcu. Prije nego što završim sa ovim predlogom, podsjetiću da sam još 30. jula prošle godine prvi put napomenula predsjednika Skupštine gospodina Krivokapića, da mi je odgovorio da nije u toku kada su istekli rokovi za predlaganje i koliko je van mandata zamjenik zaštitnika. Ja sam to uradila drugi put 14. oktobra 2010. godine kada mi je rekao - Kada se budemo odlučili za tu tačku, a tu će biti još stvari koje sada znamo da će biti, a ne možemo reći da će biti, tako da ostavljamo tu tačku otvorenu. Kad je grupišemo, grupisaćemo sve što bude i onda ćemo dostaviti spisak precizno šta će biti. Dakle, očigledno je predsjednik Skupštine svaki put imao jako dobra i jasna objašnjenja, počevši od ovog poslednjeg pa nadalje, 29. decembra pa nadalje u martu i u aprilu kada sam pet puta za zadnjih godinu dana podsjećala na našu obavezu i potebu da uvažimo predlog koji je u skladu sa zakonom podnijela institucija ombudsmana. Pošto ja za razliku od predsjednika Skupštine nemam nikakvih ni ličnih ni političkih razloga, izuzev želju i potrebu da uvažim ono što su sugestije međunarodne zajednice a to je jačanje kadrovskih kapaciteta institucije, napominjem da se radi o predlogu koji je u proceduri, a da niko od nas, makar ja lično, ne poznajem čovjeka niti znam o kome se radi, ali uvažavam činjenicu da ga je predložio ombudsman koji je po zakonu zadužen da definiše da li neko ispunjava uslove za ono što ga predlaže. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Mnoge od ovih argumenata koji ste saopštili i činjenica koje ste saopštili smo i


- 328 -

ovdje čuli, jer su se desili upravo na sjednicama plenuma u različitim terminima. Jasno je da je zahtijev manje-više svih nas bio da se što prije kompletira ta kancelarija ombudsmana da bi mogla da obavlja sve one poslove koji su joj zakonom stavljeni u nadležnost. Ja se samo pridružujem apelu, u ovom trenutku ne mogu ništa drugo, da se za sledeću sjednicu kada budemo imali izbor i imenovanja, a vjerovatno ćemo u međuvremenu imati i usvojen taj novi zakon, stvore uslovi da ovaj predlog koji je, kako je rekla koleginica Jonica, saopšten od strane ombudsmana prije ne znam kojeg vremena, stavi na dnevni red i da se o njemu odluči. Ja sam siguran da je to želja za kadrovskim ekipiranjem kancelarije ombudsmana, želja svih nas uključujući i predsjednika Parlamenta. Sada dolazimo do ove tačke o kojoj smo govorili. Vlada Crne Gore predložila je da se za člana odbora Regulatorne agenicije za energetiku imenuje Branislav Prelević. Da li predstavnik Vlade želi riječ povodom ovog predloga? Riječ ima sekretar ministarstva kolega Noveljić, koji je ujedno bio i predsjednik komisije ili član komisije koja je utvrdila ovakav predlog. Izvolite, kolega Noveljiću.

IGOR NOVELJIĆ: Hvala, potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, …upoznati o predlogu imenovanja članova Odbora Regulatorne agencije za energetiku. Postupak izbora članova Odbora Regulatorne agencije za energetiku propisan je Zakonom o energetici. Zbog isticanja mandata član Odbora Regulatorne agencije za energetiku Branku Kotriju, u maju ove godine, od strane Agencije pokretnut je postupak izbora jednog člana Odbora Agencije raspisivanjem konkursa. Konkurs za izbor jednog člana Odbora Regulatorne agencije za energetiku na mandmatni period od pet godina objavljen je u dnevnom listu “Pobjeda” 10. februara, a zaključen 14. marta 2011. godine. U skladu sa članom 28 Zakona o energetici Vlada Crne Gore je na sjednici od 24. marta 2011. godine donijela Rješenje o imenovanju Komisije za rangiranje kandidata za člana Odbora Regulatorne agencije za energetiku u sljedećem sastavu: Igor Noveljić, predstavnik Vlade Crne Gore, predsjednik; akademik Petar Vukoslavčević, predstavnik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, član; prof. dr. Gojko Joksimović, predstavnik Univerziteta Crne Gore - Elektrotehnički fakultet u Podgorici, član; prof.dr Igor Vukšanović, predstavnik Univerziteta Crne Gore, član i Tanja Radusinović, predstavnik Privredne komore Crne Gore, član. Zadatak Komisije za rangiranje kandidata za člana Odbora Regulatorne agencije za energetiku bio je da izvrši rangiranje kandidata koji su podnijeli prijave na konkursu u zakonskom roku i da Vladi Crne Gore dostave obrazloženi predlog liste kandidata za člana Odbora Regulatorne agencije za energetiku. U zakonskom roku, na konkursu su se prijavila su se dva kandidata i to: dr Dragoljub Drašković, diplomirani pravnik, zaposlen u Regulatornoj agenciji za energetiku na radnom mjestu direktora Agencije i mr Branislav Prelević, diplomirani ekonomista zaposlen u Kompaniji Montim d.o Podgorica, na mjestu izvršnog direktora. Komisija je konstatovala da su prijavljeni kandidati dostavili kompletnu dokumentaciju traženu konkursom i da ispunjavaju opšte posebne i druge uslove propisane Zakonom o energetici i konkursom. Na osnovu detaljno izvršenog uvida u dokumentaciju prijavljenih kandidata i sprovedenog postupka rangiranja Komisija je utvrdila predlog


- 329 -

rang liste kandidata za člana Odbora Regulatorne agencije za energetiku, kako slijedi: Broj 1. mr Branislav Prelević, diplomirani ekonomista i Broj 2. dr Dragoljub Drašković, diplomirani pravnik. Kandidat Branislav Prelević ima bogato iskustvo u obavljanju rukovodećih i ekspertskih poslova iz različitih oblasti ekonomije, a takođe i specifična znanja iz oblasti energetike, kao što su upravljanje u energetici, .... menadžment, o čemu svjedoči priložena diploma stečenog zvanja iz …executive master in energy management iz Osla i prava energetike, o čemu svjedoči priloženi sertifikat o odslušanim predavanjima na pozdiplomskim specijalističkim studijama Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Iz radne biografije Branislava Prelevića mogu se, kao posebno značajna radna iskustva izdvojiti njegov rad na mjestu komercijalnog direktora Kombinata aluminijuma Podgorica, direktora Kompanije Teksplan LTD internešnl koja je pružila usluge u oblasti pravnog i finansijskog konsaltinga stranim kompanijama koje posluju u regionu, zatim njegovo angažovanje od strane Ministarstva ekonomije na poslovima savjetnika za pitanja vezana za poslovanje Kombinata aluminijuma Podgorice, ekonomsku i finansijsku analizu projekta dodjele koncesije za eksploataciju uglja iz ležišta Maoče, .....zaštite životne sredine, kao savjetnika za pitanja korelacije energetike i životne sredine. Nakon razmatranja obrazloženog predloga rang liste kandidata kao i njegovih radnih biografija Vlada Crne Gore je na osnovu člana 26 stav 1 Zakona o energetici, na sjednici od 2. juna, utvrdila predlog za imenovanje člana Odbora Regulatorne agencije za energetiku. Vlada Crne Gore kao ovlašćeni predlagač u smislu člana 26 stav 1 Zakona o energetici, utvrdila je predlog da se mr Branislav Prelević, diplomirani ekonomista imenuje za člana Odbora direktora Regulatorne agencije za energetiku, s obzirom da ispunjava sve uslove propisane članovima 32, 33 Zakona o energetici i konkursu. Imajući u vidu da Branislav Prelević posjeduje bogato iskustvo u obavljanju rukovodećih poslova iz različitih oblasti ekonomije, kao i specifična znanja iz oblasti energetike, Vlada predlaže da Skupština Crne Gore imenuje ovog kandidata za člana Odbora Regulatorne agencije za energetiku, u uvjerenju da će i dužnost koja se predlaže uspješno obavljati. Ja se zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Naravno, otvorićemo raspravu povodom ove tačke dnevnog reda i ja pitam je li optimalni predlog da možda po jedan predstavnik kluba saopšti stav u ime kluba u trajanju od pet minuta, ako mislite da treba više nema problema dogovorićemo se. Ja predlažem da ne bude tri nego pet minuta u ime kluba. Da li se slažete kolege? Možemo do pet pa ko hoće da iskoristi tri, nek iskoristi. Slažemo se. U ime kluba SNP-a, kolega Damjanović ima riječ. Izvolite.

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ: Zahvaljujem se. Poštovana Skupštino, poštovani građani, gospodine Noveljiću, Vi ste u svojstvu predsjednika Komisije koja je bila zadužena da rangira kandidate


- 330 -

za člana Odbora Regulatorne agencije za energetiku pročitali u pisanoj formi Izvještaj koji ste podnijeli i, čini mi se da nije bilo dovoljno ovdje volje da se čuje ono što je ključno u vašem izvještaju, a to je obrazloženje rangiranja kandidata. Do toga ćemo doći. Prije nego što to kažem, vrlo interesantno kako se došlo do vašeg obrazloženja i veoma interesantno kako ste dali u biografijama kandidata izvode iz biografije kandidata kojeg ste na kraju rangirali kao prvoga. Treba reći da su kandidati bili gospodin Prelević Branislav, ne znam o tom gospodinu ništa. Drugi kandidat je bio gospodin Drašković, sadašnji direktor Regulatorne agencije za energetiku. I taj gospodin Drašković je kao sadašnji direktor, takozvani drugorangirani, odnosno vi ste prednost dali ovom gospodinu Preleviću. Čitam obrazloženje zašto ste dali prednost gospodinu Preleviću koga ne poznajem i protiv koga nemam ništa lično. Iako Zakon o energetici, u dijelu koji se odnosi na RAE, nigdje eksplicitno ne ograničava kandidovanje direktora Agencije, ipak iz tog dijela Zakona jasno uočava, to nije tačno, i to nigdje ne piše, da je jedno od osnovnih intencija Zakona ograničenost trajanja mandat, ovdje govorimo o mandatu za koji gospodin konkuriše prvi put i Drašković i Prelević. Imajući ovo na umu, kao i okolnosti koje su evidentne u radu RAE, Komisija je mišljenja da je Agenciju potrebno osvježiti novim kadrovima. Možda bi neki cinik mogao ovako da kaže: “Agencija je, uz podršku ovog odbora za budžet i ekonomiju i ovog parlamenta, uspjela da odoli pritiscima na poskupljenje cijene koje smo imali prije nekih par mjeseci i možda je sad prilika da se takav kakav je gospodin Kotri koji je imao svoj autoritet ovdje, kad već ide u penziju, ovo mjesto nadomjesti sa nekim kadrom ili nekim drugom iz Ministarstva ekonomije, koji će možda biti lakše osjetljiv na ove pritiske. Vi znate da su tamo kolega Martinović koji je prošle godine izabran za člana Odbora i presjedavajući i kolega Bojović, da je samo jedan inžinjer trenutno tamo, i vi ovdje govorite da nam treba još jedan ekonmista koji ima specijalistička znanja, pa navodite kakva su to znanja. Dakle, opet kažem, o ovom gospodinu ne znam ništa. Znam samo da vam nije tačno ovo što ste naveli, i to je matrijalna greška, da se čovjek nalazi na mjestu firme MONTIM .... koja se bavi eksploatacijom kamena i to izvršni direktor. Ovo je izvod iz registra gdje taj čovjek nije izvršni direktor, gospodin Miloš Ilić je izvršni direktor, on je samo ovlašćeni zastupnik. Ovaj gospodin, između ostalog, u svom radnom iskustvu ima sljedeće: bio je direktor Radio televizije Atlas, da li to ima veze sa RAE, da vidimo sami, bio je direktor firme Bibek. Bio je komercijalni direktor Kombinata aluminijuma u jednom periodu koga bismo svi rado zaboravili, 2003-2006. Period od koga je sve počelo, itd. itd. Da ne čitam do kraja, jer ovaj dio već ne zaslužuje čitanje. Gospodina Draškovića znamo, možemo da budemo zadovoljni ili nezadovoljni sa radom RAE, ali svi moramo da budemo zadovoljni načinom na koji se ta RAE na kraju oduprla pritiscima za povećanje cijene struje od 80%, pri čemu su svi članovi bili jedinstveni i Martinović i Bojović i Kotri. Ja sada, osnovano sumnjam da čovjek koji je radio kao konsultant u Ministarstvu ekonomije, ne .... da je neka težnja da ministar Kavarić da kontroliše RAE, može da bude, ja opravdano sumnjam da ćemo na ovaj način biranjem kadra koji se odjedanput pojavljuje ovdje u Parlamentu i predložen od strane vaše komisije, dobiti Agenciju regulatornu koja se ubuduće neće moći oduprijeti pritiscima koji nemaju ekonomsko i svako drugo utemeljenje i da je ovo uvod u totalnu kontrolu političku nad tom agencijom i nad njenim predsjedavajućim ili bordom, ili odborom direktora.


- 331 -

S toga, molim ovaj dom da ne izglasamo ovaj predlog komisije, već da se sprovede nova procedura i da, u skladu sa onim što je Zakon o energetici, gdje se kaže da će kandidati dati i sopstveno viđenje stanja i razvoja energetskog procesa i sektora u Crnoj Gori. Bilo bi dobro da imamo i to kako su ta dva kandidata to vidjela, da se ova procedura obavi i da dobijemo, čini mi se, kompetentnog i čovjeka koji će odgovoriti budućim obavezama u radu Regulatorne agencije za energetiku. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Molim kolegu Raška Konjevića da uzme riječ, kome se izvinjavam jer se prvi javio za učešće u raspravi, ali sada dobija riječ. Izvolite.

RAŠKO KONJEVIĆ: Kolega Damjanović je rekao dosta veliki broj onih stvari na koje sam želio da ukažem. Ono što je za mene iznenađujuće, gospodine Noveljiću, jeste da u ovoj komisiji čiji ste Vi bili predsjednik kao predstavnik Vlade, imamo jednog akademika, dvojicu profesora Univerziteta, koji su Vladi, a Vlada Parlamentu dostavila obrazloženje koje u svom prvom stavu tumači zakon, ne valjda da kaže koji kandidat je bolji, nego tumači zakon i to pogrešno. U posljednjoj rečenici tog prvog stava, molio bih da mi to pojasnite, nije mi jasno, kaže - imajući ovo na umu, znači ovo pogrešno tumačenje zakona, kao i okolnosti koje su evidentne u radu Regulatorne agencije za energetiku. Hoćete li mi reći o kojim okolnostima se radi? Komisija je mišljenja da je Agenciju potrebno osvježiti novim kadrovima. Zbog ovih okolnosti vi smatrate da treba osvježiti novim kadrovima. Kojim okolnostima? Nije valjda okolnost što nekome ističe mandat, to je proceduralna stvar. Recite nam koje su to okolnosti. Da su to neke okolnosti potvrđujete u stavu 2, gdje kažete - Komisija, takođe, smatra, s ozbirom na aktuelnu situaciju, mislite li na političku, na energetsku, na bezbjednosnu, na koju mislite kada kažete na aktuelnu situaciju, uspješnijem radu agencije u narednom periodu moglo više da doprinese lice koje posjeduje specifična znanja iz ekonomskih nauka, kao i iskustvo u obavljanju ekonomskih poslova. Volio bih da mi objasnite zašto to ekonomista, a ne pravnik može više da pomogne u Regulatornoj agenciji za energetiku imajući u vidu da ona nije profitnog karaktera. Dakle, to nije preduzeće, pa da ekonomisti imaju neka specifična znanja u pojedinim segmentima. Radi se ne parekselans nego o Regulatornoj agenciji koja ima svoje zakonom definisane obaveze. Vi nam u obrazloženju govorite o potrebi specifičnih znanja iz ekonomskih oblasti, iz ovoga mogu da zaključim, da se poveća profit Regulatorne agencije za energetiku. U trećem stavu navodite nam biografske podatke gospodina koji je kandidat, ne poznajem ga, ne želim lično da ulazim, pri tom u tom obrazloženju ni jednom jedinom rečenicom nam ne kažete zašto smatrate da je neko ko je bio savjetnik u Ministarstvu ekonomije, ako dobro vidim iz biografije, bolji kandidat od aktuelnog direktora Regulatorne agencije za energetiku, da i tu stvar raščistimo. Vi znate i crnogorska javnost zna koliko je Socijaldemokratska partija u proteklih godinu i po dana bila protiv rada Regulatorne agencije za energetiku i kritikovala njihov rad. Dozvolite, ako odlučujemo o ovakvoj vrsti kadrovskih rješenja, nemojte me pogrešno shvatiti, ali je po malo ponižavajuće poslanicima poslati ovakvo obrazloženje, gdje nas u stavu 1 učite pogrešno primjenu zakona, spominjete okolnosti za koje vas ponovo pitam koje su to okolnosti. Odgovorite nam kao poslanicima koji o ovome treba


- 332 -

da odluče koje su to okolnosti koje su evidentne u radu Regulatorne agencije za energetiku. Mi nemamo kao matični odbor nikakvu informaciju od Regulatorne agencije za energetiku da postoje neke specifične okolnosti. Koje su to evidentne okolnosti u radu Regulatorne agencije za energetiku i koja je to aktuelna situacija? Valjda bismo mi kao poslanici crnogorskog parlamenta koji o ovome odlučujemo, a posebno kao članovi Odbora za ekonomiju, budžet i finansije koji razmatra godišnji izvještaj o stanju u energetskom sektoru, trebali da imamo informaciju o tome. Odgovorite mi zbog čega mislite da je ekonomista neko ko će više doprinijeti nego pravnik. Ako mislite da je to tako, zašto nijeste u uslovima konkursa ili potrebom izmijenjenog zakona te stvari definisali. Je li gospodin Kotri ekonomista? Naravno da nije. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Kolega Živković ima riječ, a nakon njega kolega Zarija Franović. Izvolite.

RADOJICA ŽIVKOVIĆ: Hvala, gospodine potpredsjedniče. Poslanici Nove srpske demokratije su pred velikim problemom jer nemamo dovoljno informacija kako da glasamo. Ovdje imamo biografije šta je ko radio, kako je radio, šta je završio od škole i imamo jednu dosta relevantnu komisiju koji je rangirala kandidate, a posebno imam poštovanja prema ovoj komisiji jer je u toj komisiji prof. dr Gojko Joksimović, moj dugogodišnji đak iz beranske gimnazije, u koga apsolutno imam povjerenja. Međutim, ipak ne znam ništa o predloženom kandidatu. Većina naših poslanika ne zna kakav je njegov program rada u samoj agenciji koja je navodno nezavisna. Lično sumnjam da će novim izborom, bilo koga da izaberemo, komisija biti nezavisnija nego što je bila do sada. Ona u stvari i nije nezavisna nego sprovodi vladinu politiku kada su u pitanju cijene struje, uglja i svega što radi, radi u korist onih koji upravljaju Crnom Gorom. Zbog svega toga, poslanici će se sami opredjeljivati kako će glasati. Mislim da je trebalo organizovati pred Odborom za ekonomiju, finansije i budžet jedno konsultativno saslušanje predloženih kandidata gdje bi oni izložili svoj program. Drugorangirani kandidat dr Dragoljub Drašković je kao pravnik i do sada radio u Agenciji i u toj agenciji, kao što svi znamo, izgubio veliki broj sporova pred ovdašnjim sudovima oko raznih cijena. Vjerujem da je učestvovao kao dio čitavog tima u toj agenciji koja je radila na regulisanju cijena i svega što je u njenoj nadležnosti. Na mnogim sjednica Odbora za budžet kritikovali smo rad agencije i nismo se slagali sa njihovim radom. Da li je ova promjena stvarno promjena na bolje, što je komisija za rangiranje predložila, da li je to u cilju nezavisnosti te agencije, lično sumnjam i vrlo mi je teško da se opredijelim između ova dva kandidata za koga glasati. Zbog toga, na kratkim konsultacijama našeg kluba, mi smo odlučili da svako glasa po svom nahođenju i prema onome što ima vrlo šturo. Inače, ponavljam još jednom, najbolje bi bilo sve ovo odložiti, izvršiti jedno konsultativno saslušanje oba kandidata na Odboru za budžet i finansije i tek onda odrediti ko će biti tamo, da bismo vidjeli sami program tih kandidata.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Sada ima riječ Zarija Franović, a nakon njega kolega Branko Radulović. Izvolite.


- 333 -

ZARIJA FRANOVIĆ: Hvala, gospodine predsjedavajući. Pred nama je Predlog Komisije za izbor i imenovanje člana Odbora direktora Regulatorne agencije za energetiku. Klub Demokratske partije socijalista dao je svakako doprinos radu Regulatorne agencije za energetiku i svim onim dešavanjima koja su bila oko povećanja struje. Bez poslanika Demokratske partije socijalista nijesu se mogle donijeti određene odluke kada je u pitanju rad Regulatorne agencije i zakonske legislative, od maja mjeseca Zakon o energetici, Zakon o energetskoj efikasnosti itd. Ono što je, po meni, važno je tumačenje Zakona o energetici, koliko sam uspio to da pogledam, a ipak smo se ovom veoma značajnom temom bavili dosta vremena. Znači, prije svega Zakon o energetici koji tretira status Regulatorne agencije u članovima od 24 do 65, skoro 42 člana. Ovdje je ispoštovan član 28, dakle ono što i predviđa, na koji način će se birati članovi odbora direktora Regulatorne agencije za energetiku. U stavu 2 tačka 1 jednoga člana predlaže Vlada, to je gospodin Noveljić, ali ne imenuje, jednog člana Crnogorska akademija nauka, uvaženi prof. Petar Vukoslavčević, dva člana Univerziteta Crne Gore, od kojih jedan član Elektrotehničkog fakulteta, jednoga člana Privredna komora - Tanja Radusinović. Mislim da smo dobili komentar od strane komisije i od strane predlagača, znači od strane predstavnika Ministarstva ekonomije, da treba napraviti određene promjene. Svakako da je gospodin Drašković radio na tom mjestu od 6. marta 2004. godine, punih sedam godina, dao je sigurno doprinos radu Regulatorne agencije za energetiku koja je često bila na udaru javnosti, jer znamo da je to veoma značajno pitanje. Pitanje po život, po standard građana, vrlo osjetljivo pitanje i nadam se kroz primjenu Zakona o energetici i otvaranju tržišta energetike 2015. godine da će se ipak pitanje konkurencije, monopola itd. riješiti u Crnoj Gori. Oni su dali doprinos, svakako. Odbor za ekonomiju je, čini mi se, imao konsenzus kod donošenja veoma značajnih odluka bez obzira na opoziciju i poziciju. Poslanički klub Demokratske partije socijalista će dati podršku kandidatu kojeg je predložila komisija odnosno Vlada Crne Gore, to je gospodin Vladimir Prelević. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala Vama. Kolega Radulović ima riječ. Izvolite.

BRANKO RADULOVIĆ: Građani Crne Gore i kolege, da istaknem nekoliko stvari, a to je ingirencija Regulatorne agencije za energetiku izuzetno velika. Kada smo donosili Zakon o energetici tada je Pokret za promjene imao amandmane kako i na koji način će se birati članovi odbora Regulatorne agencije i struktura njihovog takozvanog CV-a i ono što su završili i ono što im je radno iskustvo. Znači, da prije svega energetičari budu članovi ovog odbora. To je jedna činjenica. Druga činjenica, odnos Pokreta za promjene je prema ovom personalnom sastavu Regulatorne agencije za energetiku je jasan. Stalno smo tražili njihov opoziv, stalno smo tražili njihovu smjenu zbog toga što nijesu bili uistinu samostalna agencija, koja bi radila po onome što zanači slovo zakona i ono što je istina. Moram primijetiti i sljedeće, da pod uticajem možda i opozicionih pritisaka i pod uticajem javnog mnjenja koje je bilo formirano u Crnoj Gori i pod uticajem ovih presuda, da su oni na određeni način korig


- 334 -

ovali svoj stav i da su napravili određeni otklon prema A2-A i kolonijalnom ugovoru koji je napravljen, tačno, i prema stavu SDP-a. U sastavu ove komisije su troijica mojih koleg koje ja dobro poznajem i dobro komuniciram. Jedan je član koji je kod mene diplomirao. Moram kazati da je ono što ste vi, moje kolege i moj student, napisali, čisti nonses. Zašto nonses? Ukoliko, drage kolege, vagate na vagu jednoga i drugoga i po onome što je školska sprema, vi ste akademici, profesori i sve ostalo, znate da bi trebalo da bude pametniji doktor nauka od magistra. To je jedna činjenica. Druga stvar, ukoliko poredite njegov CV i njegovo iskustvo, onda ovaj pojma nema što se tiče energetike, a ovaj što se tiče energetike barem je upoznat u to. Ne zborim što se tiče odluka. Iza ovoga je jasna stvar. Znači, moje kolege su podlegle političkom uticaju. Znači, građani Crne Gore, ukoliko neko ovdje izabere ovoga čovjeka koji ne zna ništa oko energetike, slijedi vam poskupljenje struje. To je jasno, A2-A će biti na određeni način zadovoljna, neće morati da se promijeni ugovor sa A2-A, znači platiće građani Crne Gore ovakav izbor. E, zato, gospodo kolege, onaj koji bude glasao za nekoga ko je neuk ili ko je manje stručan u odnosu na ovoga drugoga, glasa za povećanje cijene električne energije i to već do kraja ove godine. Pa da vidimo ko će pritisnuti taster zeleni, a ko će pritisnuti taster crveni. Jasno- jasno. Prijatno.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Zahvaljujem. Pitam, da li još neko želi riječ. Ne. Konstatujem da je pretres završen i prelazimo na izjašnjavanje. Molim da kolege poslanici zauzmu svoja mjesta. Stekli su se uslovi da pristupimo glasanju. Odlučuje se većinom glasova i stavljam na glasanje predlog Vlade da se Branislav Prelević imenuje za člana odbora Regulatorne agencije za energetiku. Prije toga kolega Konjević, proceduralno. Izvolite.

RAŠKO KONJEVIĆ: ... Vi i ja zajednički konstatujemo, da na pitanja koja su poslanici postavili mi nijesmo dobili nikakav odgovor. Hvala. PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: Hvala. Predstavnik predlagača nije želio, nije se javio, vidjeli smo i Vi i ja i idemo dalje. Dakle, stavljam na glasanje predlog Vlade da se Branislav Prelević imenuje za člana odbora Regulatorne agencije za energetiku. Molim vas, ko je za, protiv, uzdržan? Možemo li zaključiti glasanje? Ukupno su glasala 73 poslanika, za 37, protiv 25, uzdržanih 11. Konstatujem da je Predlog prihvaćen i da je Branislav Prelević imenovan za člana Odbora Regulatorne agencije za energetiku. Na ovaj način, poštovane kolege, završavamo sa današnjim radom.


- 335 -

Registar govornika:

» Koča Pavlović ..............................str. 19, 39, 65, 117, 119, 121, 122, 148, 321 » Vasilije Lalošević ........................str. 20, 21, 24, 26, 27, 29, 78, 178, 300, 301, 312 » Milan Knežević ...........................str. 22, 31, 69, 156, 186 » Biljana Šćekić .............................str. 23 » Raško Konjević ...........................str. 26, 57, 63, 75, 112, 113, 116, 277, 279, 323, 331, 334 » Emilo Labudović .........................str. 26, 30, 34, 72, 75, 96, 144, 146, 163, 176, 229, 244, 317 » Ivan Brajović ..............................str. 28, 34 » Predrag Bulatović .......................str. 32, 59, 60, 62, 63, 201, 205, 207, 208, 209, 210, 312 » Ranka Čarapić ............................str. 37, 47, 49, 51, 67, 69, 71, 83 » Melvudin Nuhodžić .....................str. 40, 100 » Aleksandar Damjanović .............str. 42, 89, 131, 135, 172, 231, 241, 260, 262, 269, 272, 320, 329 » Ervin Spahić ...............................str. 44, 120, 143, 207, 222, 245 » Goran Danilović .........................str. 45, 124, 303 » Suljo Mustafić .............................str. 47, 306 » Branko Radulović .......................str. 49, 77, 194, 195, 197, 198, 234, 274, 275, 277, 315, 333 » Vasel Sinishtaj .............................str. 50, 99, 104, 169, 192, 209 » Radivoje Nikčević .......................str. 52, 61 » Velizar Kaluđerović ....................str. 53, 125, 212, 295 » Obrad Stanišić ............................str. 55, 62, 122, 128 » Radojica Živković .......................str. 56, 57, 68, 154, 255, 261, 332 » Milorad Vuletić ...........................str. 61, 67, 69, 114, 227, 298 » Miodrag Vuković .........................str. 64, 90, 121, 171 » Šefkija Murić ..............................str. 71, 130, 211, 243 » Miomir Mugoša ..........................str. 73, 107, 112 » Zarija Franović ..........................str. 76, 167, 233, 256, 259, 260, 261, 275, 333 » Andrija Mandić ...........................str. 77, 80, 127, 129, 130, 280, 283 » Maida Bešlić ...............................str. 79, 157, 235 » Zarija Pejović .............................str. 82, 159, 177, 254, 258, 271, 272, 279, 288, 324 » Vesna Medenica ..........................str. 85, 102, 106, 113, 119, 120, 124, 133 » Ervin Spahić ...............................str. 88, 95, 103, 189 » Neven Gošović ............................str. 92, 320 » Amer Halilović ............................str. 97 » Srđan Brajović ............................str. 98, 296 » Snežana Jonica ...........................str. 104, 140, 219, 222, 326, 327 » Željko Aprcović ...........................str. 108 » Slaven Radunović .......................str. 109, 111, 112, 188, 223 » Milutin Simović ...........................str. 110, 129, 130 » Dobrica Šljivančanin ..................str. 115 » Husnija Šabović ..........................str. 126, 152, 196, 200, 202 » Nada Drobnjak ...........................str. 136, 150, 204 » Šućko Baković .............................str. 136, 145, 162, 166, 169, 181 » Halil Duković ..............................str. 138, 184, 314, 315, 316 » Kemal Purišić .............................str. 147, 191, 195, 210 » Nataša Vuković ...........................str. 151, 175 » Ljerka Dragičević .......................str. 155, 187 » Drago Čantrić ............................str. 160, 225 » Miloje Pupović ............................str. 161, 163, 164 » Amer Halilović ............................str. 164, 197 » Radosav Nišavić .........................str. 165, 167 » Nebojša Kavarić .........................str. 173, 175, 177 » Željko Avramović ........................str. 180 » Ferhat Dinoša .............................str. 183, 214 » Dragoslav Šćekić ........................str. 198, 199, 285, 287


- 336 -

» Hidajeta Bajramspahić ...............str. 199, 236 » Budimir Aleksić ...........................str. 202 » Genci Nimanbegu .......................str. 213, 307 » Slobodan Leković .......................str. 216, 221, 237 » Zoran Jelić .................................str. 218, 268, 269, 271, 273 » Obrad Gojković .........................str. 226 » Zoran Gospić .............................str. 230, 240, 292 » Vujica Lazović ............................str. 239, 246 » Radoje Žugić ..............................str. 248, 265, 267, 276, 282, 287, 291, 292, 293 » Božidar Vuksanović ...................str. 250 » Veselin Bakić ..............................str. 252, 290 » Zoran Vukčević ..........................str. 268, 289, 291 » Nikola Fabris .............................str. 282 » Veljko Zarubica ..........................str. 284 » Velibor Milošević .......................str. 285, 288 » Boro Vučinić ..............................str. 296, 297, 308, 311, 318 » Borislav Banović .......................str. 302 » Nebojša Medojević ....................str. 304, 310

deveta sjednica prvog redovnog zasijedanja

Documents