ObavijestiAnnouncements

DEVEDESETA OBLJETNICA ROĐENJA PROFESORAIBRAHEMA RUŽDIĆA

Osamnaestog prosinca 1996. godine uorganizaciji Hrvatskog društva medicinskihbiokemičara, Zavoda za kliničku kemijubolnice "Merkur" i Hrvatske komore me-dicinskih biokemičara, održan je svečanisastanak u povodu 90. obljetnice rođenjaprof. dr Ibrahima Ruždića. Suradnici, pri-jatelji i bivši đaci iznijeli su sjećanja nadugogodišnji i uspješan rad profesora Ruž-dića na formiranju i razvoju kliničke kemije.

Ibrahim Ruždić rođen je u staroj iuglednoj begovskoj obitelji u Travniku 28.studenog 1906. godine. Isusovačku gimnazijuzavršio je u Travniku, nakon koje se upisujena Farmaceutski odjel Filozofskog fakultetau Zagrebu kojeg diplomira 1929. godine.U želji za dodatnom naobrazbom odmahupisuje Kemijski odjel istog fakulteta. Nakon

diplome doktorira na Filozofskom fakultetu - područje kemije 1933. godine.U to vrijeme započinje brz razvoj kliničke kemije, perspektivne graneanalitičke kemije za koju je dr Ruždić lucidno uočio da će predstavljatinezamjenjiv doprinos dijagnostici i praćenju tijeka bolesti. Daljnja usavršavanjana tom području vodila su ga na studijske boravke u klinikama Beča,Graza, Hallea, Basela, Heidelberga, Zuricha, Lausanne.

Prvi medicinsko-kemijski laboratorij dr Ruždić osniva 1934. godine uZagrebu gdje započinje s jednostavnim analizama. Specijalistički ispit izbromatologije s medicinskom kemijom polaže 1936. godine. U sklopubolnice "Merkur" osniva prvi medicinsko-kemijski laboratorij kao samostalniodjel s četiri funkcionalno povezane radne sobe. Oprema tog laboratorijabila je za to vrijeme vrlo bogata, a sastojala se pored ostalog od Pulfrich-ovog fotometra, mikro-Kjeldahlova aparata, analitičke vage, mikroskopa,koji su omogućavali izvođenje i složenijih analiza.

BIOCHEMIA MEDICA god. 7, br. 1-2, 1997. 87

Obavijesti

Za izvanrednog profesora bira ga Medicinski fakultet u Zagrebu 1941.godine, gdje predaje kemiju za medicinare do 1945. godine, kada i započinjepedagoški rad profesora Ruždića.

Fakultetsku karijeru 1945. godine zamjenjuje s vođenjem kliničkoglaboratorija u bolnici u Zajčevoj 19. Već tada su se u tom laboratoriju,pored uobičajenih analiza, mogle izboditi složenije analize kao što su:određivanje ukupnih proteina, albumina, globulina, neproteinskog dušika,kolesterola, određivanje aktivnosti amilaze, fosfataze i katalaze.

Tada se profesor Ruždić susreće s problemom nedostatka stručnogkadra za rad u kliničkim laboratorijima. S provođenjem tro i šesteromjesečnihtečajeva za laborante započinje već 1945. godine, da bi ta edukacijaprerasla 1949. godine u trajne jednogodišnje tečajeve za medicinske laborante.Školu za zdravstvene tehničare laboratorijskog smjera prof. Ruždić osnivau Zagrebu 1952. godine s četvorogodišnjim školovanjem, koja od tadakontinuirane radi i na kojoj godišnje diplomira 2-3 razreda zdravstvenihtehničara. Takovo školovanje samo u Zagrebu nije bilo dovoljno te prof.Ruždić potiče osnivanje takovih škola u Rijeci, Splitu, Osijeku, Varaždinui Virovitici. Time je u znatnoj mjeri riješeno pitanje školovanja zdravstvenihtehničara srednje stručne spreme.

Znanja koja su tehničari dobili srednjoškolskom naobrazbom nisu uvijekbila dovoljna da prate razvoj kliničke kemije, te nakon dugogodišnjegnastojanja prof. Ruždić uspijeva pri Višoj školi za medicinske sestre 1954.godine otvoriti odsjek za više zdravstvene tehničare laboratorijskog smjera.Prof. Ruždić u početku rada tog smjera nije samo predavač već i voditeljsmjera. Nakon otvaranja u Zagrebu prof. Ruždić potiče otvaranje takovihškola u Rijeci i Splitu.

U kliničkim laboratorijima 50-tih godina rade različiti profili stručnjakas visokom školskom naobrazbom. To su: diplomirani farmaceuti, tehnolozi,biolozi i liječnici. No niti jedan od tih fakulteta nije tijekom studija daodovoljno znanja za rad u kliničkim laboratorijima. Prof. Ruždić već tadashvaća potrebu za poslijediplomskim studijem koji bi dopunio znanjadobivena na dodiplomskoj nastavi, u to vrijeme kada Sveučilište nije nitirazmišljalo o poslijediplomskom studiju. Prof. Ruždić već od 1954. godineprovodi poslijediplomsku nastavu u vidu jednogodišnjeg tečaja za usavršavanjeiz kliničke kemije u organizaciji Savjeta za narodno zdravlje RepublikeHrvatske. Tečaj je obuhvaćao osmosatni rad šest dana u tjednu krozjedanaest mjeseci u svim odjelima Centralnog medicinskog laboratorija idrugih Zavoda Medicinskog fakulteta po određenom programu. U poslije-podnevnim satima održavana su kvalitetna predavanja iz kliničke kemije,patofiziologije, hematologije, mikrobiologije, parazitologije te optičkih metodau kliničko-kemijskoj analizi. Zahvaljujući dugogodišnjoj stručnoj i znanstvenojsuradnji s eminentnim stručnjacima, uglavnom profesorima Medicinskogfakulteta u Zagrebu, za predavače na Tečaju prof. Ruždić mogao ih jeangažirati kao predavače. Predavali su pored prof. Ruždića prof. E.Hauptmann, prof. I. Crepinko, prof. S. Cerlek, prof. Z. Škrabalo, prof. B.

88 BIOCHEMIA MEDICA god. 7, br. 1-2, 1997.

Obavijesti

Richter, prof. H. Harambašić, doc. P Tomašić, dr. K. Weber. To su bilaneophodna znanja kliničkom kemičaru koja su se nadograđivala na dobropoznavanje analitičke kemije. Na koncu Tečaja polagao se diplomski ispit,a polaznik je dobivao svjedodžbu s kojom je stekao pravo za samostalnovođenje kliničko-biokemijskog laboratorija. Ovaj oblik poslijediplomskogusavršavanja provođen je redovno pod vodstvom prof. Ruždića sve do 1961.godine kada ovakav program nastave, također pod vodstvom prof. Ruždića,prirodoslovno-matematički fakultet transformira u dvosemestralnu nastavus mogućnosti upisa III. i IV semestra te izrade magistarskog rada.

Tek 1967. godine Medicinski fakultet u Zagrebu shvaća značenje kli-ničke kemije i kliničkog kemičara u dijagnostici i praćenju tijeka bolesti itada započinje dvosemestralna poslijediplomska nastava u studiju "Kliničko-laboratorijska dijagnostika" koju vodi prof. Ruždić i jedan je od predavačapredmeta klinička kemija, sve do umirovljenja 1976. godine. U organiziranimposlijediplomskim studijima od Tečaja do studija na Medicinskom fakultetupod vodstvom prof. Ruždića diplomiralo je preko 250 kliničkih kemičara,koji se s pravom smatraju njegovim đacima, jer im je on usadio neophodnaznanja iz struke te ljubav za struku i odgovornost za dobivene rezultate.Ti su postdiplomci dijelom iz susjednih republika, ali velikim dijelom to subili voditelji i suradnici kliničkih laboratorija bolnica, medicinskih centarai domova zdravlja diljem cijele Hrvatske, od Osijeka do Dubrovnika iZagreba.

Sistem poslijediplomske nastave kakvu je koncipirao prof. Ruždić već1954. i provodio do 1976. godine bila je osnova za "Preporuke o dvogodišnjemškolovanju kliničkih kemičara" koju je Komisija za edukaciju IFCC iIUPAC-a objavila 1977. godine, kojom prigodom je odala priznanje prof.Ruždiću za svrsishodnu koncepciju nastave. Uloga prof. Ruždića u razvojukliničke kemije jezgrovito je opisala doc. dr N. Albert-Šubić riječima:" Nastudiju smo dobili prve pojmove kliničke kemije od prof. dr M. Fišer, dokse istodobno prof. Ruždić borio za naša radna mjesta i ulogu u provođenjuzdravstvene zaštite". Vizionarski je prof. Ruždić shvatio da razvoja kliničkekemije nema bez uske suradnje s kliničarima koji će biokemijske analizeznati pravilno iskoristiti u postavljanju dijagnoze i praćenju tijeka bolesti.Stoga prof. Ruždić često i mnogo surađuje s kliničarima. Jedan od oblikasuradnje je uvrštenje kliničko-kemijske dijagnostike u poslijediplomski studijliječnika opće medicine ali i specijalističkih studija. Zalaganjem prof. Ruždićauz svestranu pomoć prof. dr S. Cerleka i prim. dr. D. Bartolovića tesuradnje s prof. dr. Antunom Holašekom, profesorom biokemije na Medicinskomfakultetu u Grazu, održani su brojni simpoziji liječnika opće medicine,gastroenterologa i biokemičara Hrvatske i Austrije, što je rezultiraloafirmacijom kliničkih kemičara i kliničke kemije.

Prof. Ruždić kao pedagog i humanist znao je za suradnike okupiti istotako entuzijaste kao što je i sam bio, koji su ga podržavali, slijedili, aposlije nastavili njegovo djelo oplođeno modernim saznanjima. Tim prof.Ruždića ne zadovoljava se samo u radu s bolesnicima, izazov im je bio

BIOCHEMIA MEDICA god. 7, br. 1-2, 1997. 89

Obavijesti

projekt "Gradina" - ispitivanje zdravstvenog stanja stanovništva sela uSlavoniji uz suradnju preko stotinu zdravstvenih radnika, od zdravstvenihtehničara i medicinskih sestara do liječnika opće medicine, biokemičara,internista, pedijatara, do okulista i stomatologa. Taj projekt je prvi putaizvođen 1968. godine, te ponovljen 1973. i 1978. godine na preko 1200stanovnika od najranije mladosti do duboke starosti s 100% odazivomstanovništva. Potrebno je naglasiti da je taj projekt od svih suradnika izVirovitice, Zagreba i Osijeka provođen u slobodno vrijeme i potpunobesplatno. Iz tih radova potječu i kasniji radovi Zavoda za kliničku kemijuu Zajčevoj 19. kojima su nasljednici profesora Ruždića izradili značajnumonografiju "Referentne vrijednosti za odrasle osobe", a uskoro suradnicii nasljednici prof. Ruždića izdaju monografiju "Referentne vrijednosti zadjecu", što je u mnogome olakšalo snalaženje kliničarima u šumi biokemijskihpodataka.

Znanstveni rad prof. Ruždića i njegova tima bio je uvijek pratilacsvakodnevnog rada. U Zavodu se uvijek paralelno odvijalo po nekolikoznanstvenih projekata. Rezultate takovih istraživanja nije prekrila prašinaZavoda, nego je svaki novi rezultat ili poboljšanje analize bilo referiranona brojnim inozemnim i domaćim kongresima, simpozijima i sastancima tepublicirano u inozemnim i domaćim časopisima. Prof. Ruždić bio je vrstanpredavač svojim studentima, ali i briljantan referent na stručnim sastancima.Teme njegova izlaganja bile su uvijek aktualne, a nekada i vizionarske, alisvima lako razumljive.

Prof. Ruždić objavio je 134 rada od kojih su mnogi tiskani u prestižniminozemnim i domaćim časopisima od 1939. do 1979. godine. Tematikaradova usko je povezana s razvojem analitičkih tehnika koje su se moglekoristiti u kliničkim laboratorijima. Prvi radovi odnose se na određivanjemetala u biološkim tekućinama i to: određivanje olova već 1939. zatimslijede radovi na analitici i kliničkom značenju natrija, kalcija i klorida(1943). Interes i teme u člancima zatim je usmjeren na tehnike određivanjai kliničko značenje koncentracije bakra, željeza te UIBC, a kasnije i joda(1956-1960). Zatim slijede radovi o utjecaju koncentracije metala na aktivnostenzima u biološkom materijalu.

Već 1950. godine javlja se interes profesora Ruždića za određivanjemaktivnosti kolinesteraze, 1964 katalaze, a kasnih šezdesetih, razvojemelektroforetskih tehnika za razdvajanje proteina, znanstveni interes prof.Ruždića usmjeren je na mogućnosti razdvajanja pojedinih izoenzimskihfrakcija enzima, posebno alkalne fosfataze te njihovo kliničko značenje.

Problem određivanja koncentracije porfirina te njihovo kliničko značenjeu centru je interesa prof. Ruždića ranih 50-tih godina, dok glukoproteinii njihovo značenje posebno kod dijabetesa zaokuplja pažnju u šezdesetimgodinama. Detekcija i značenje M komponente u serumu privukla jepažnju tadašnje medicine te i profesora Ruždića i njegova tima u ranim70-tim godinama.

Najopsežnija i najznačajnija istraživanja prof. Ruždića i njegova tima subila usmjerena na otkrivanju hemoglobinopatija, posebno hemoglobinopatije

90 BIOCHEMIA MEDICA god. 7, br. 1-2, 1997.

Obavijesti

Lepore, i to već od 1961. pa sve do konca aktivnog rada profesora, a s timu svezi i methemoglobinemije te deficita G6PD.

Profesor Ruždić je značajan dio svog djelovanja posvetio organizacijilaboratorijske službe, tako su i u radovima zabilježena razmišljanja istavovi o organizaciji i to već 1943. godine u članku: "Biokemija i njeniputovi u medicini" objavljenog u Liječničkom vjesniku.

Ovom pregledu radova prof. Ruždića treba dodati i opsežan enciklopedijskirad u našoj prvoj Medicinskoj enciklopediji u kojoj je od 1957. do 1961.godine objavio šest tema u kojima je bio vrhunski stručnjak, i to: acetonsketvari, aminokiseline, biokemija, elementi u tragovima, enzimi i hemoglobin.

Aktivno sudjelujući dugi niz godina u stručnim organizacijama, prof.Ruždić bio je član brojnih komisija i radnih odbora, od Savezne komisijeza kliničku kemiju do članstva u izdavačkom odboru časopisa: "ClinicaChemica Acta", te članom IFCC "Expert panel on proteins". Za svoj radprof. Ruždić dobio je brojna priznanja, nagrade i odlikovanja. Izdvojititreba bar ona najznačajnija, to je počasna medalja "J. Domac" koju je1967. godine dodijelilo Farmaceutsko društvo Hrvatske kao jednom odsvojih najzaslužnijih članova, te Nagradu za životno djelo koju je profesordobio od Republike Hrvatske 1984. godine.

Profesor Ruždić preminuo je u Zagrebu 4. srpnja 1990. godine. Ovo jesamo kratki osvrt na životni put i djelo profesora Ruždića i njegovogdoprinosa kliničkoj kemiji koja mu je za čitavog života, pored obitelji, bilai ostala jedina ljubav i dragi hobi. Divno je bilo raditi s čovjekom kojeganismo osjećali kao nadređenog, kao šefa nego kao bliskog prijatelja kojemusmo se uvijek mogli obratiti, kada nam je to u stručnom ili bilo kojemdrugom problemu zatrebalo.

Mislim da će se mnogi njegovi đaci, koji su u momentu susreta s njimveć bili odrasli ljudi, složiti sa mnom da smo ga doživljavali kao oca kojizna više od nas, koji je iskusniji, ali koji nas nesebično želi poučiti, datinam podršku i putokaz u našem budućem radu.

Prilikom 90-te obljetnice rođenja smatrali smo za potrebnim još jednomse osvrnuti na rad i djelo profesora Ruždića da ostane zabilježeno za idućinaraštaj kliničkih kemičara, da ne zaborave jednog od utemeljitelja kliničkekemije u nas.

Prof. dr Ante Roguljić

BIOCHEMIA MEDICA god. 7, br. 1-2, 1997. 91

Traditional first classperformance and quality

ECOM 6122Smallest complete clinical work station• Integrated mixing position• Adapters for different cuvette types• Sophisticated softvvare

INEL

OREHOVECKI BRIJEG 2, ZAGREBC R O A T I ATELEFON: 38501284 637

38501284 201TELEFAX: 385 01284201

ECOM-E 6125Basic model with convenient handiing• lntemationally-used rectangular cuvettes• Attractive purchase priče

eppendorf

Eppendorf-Netheler-Hinz GmbH • D 22331 Hamburg • Germany • Tel. (+49/40) 5 38 01-0Fax (+49/40) 5 38 01-556 • e-mail: eppendorf@eppendorf.com

eppendorf home page: http://www.eppendorf.com