Uvod

1. Ebu-Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, prvi halifa i prvi mu'min

2. Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, drugi halifa, EI-Faruk

4. Alija ibnu Ebi Talib, radijallahu anhu, etvrti halifa, Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem,brati

5. Talha ibnu Ubejdullah, radijallahu, anhu, jedan od ashaba

6. Ez-Zubejr ibnu EI-Avvam, radijallahu anhu, sin Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, tetke

8. Ubejde ibnul-Derrah, radijallahu anhu,povjerenik islamskog ummeta

9. Sa'd ibnu Ebi Vekkas, radijallahu anhu,Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, daida

10. Abdurrahman ibnu Avf, radijallahu anhu.AutorMuhammed Muvaffak Selima

PreveoDemil Aboud Muhammed

Likovno i tehniko ureenje Nedad Kazi

Lektor i korektor Nermina Ferizbegovi

Recenzenthfz Muhammed Pora

ObradaSenaid Zaimovi

Kompjuterska obrada

D&N, Zagreb

IzdavaVISOKI SAUDIJSKI KOMITET ZA POMO BIH

Drugo izdanje

KNJIGA BROJ

Besplatni primjerak

Sarajevo, 1996 - 1417 G. H.

U IME ALAHA MILOSTIVOG SAMILOSNOGPrenosi Abdurrahman Ibn 'Auf da je Allahov poslanik ( s.a.v.s. ) rekao :

"Ebu Beker u Dennet l Omer e u Dennet l Osman e u Dennet l Alija e u Dennet l Talha e u Dennet l Ezzubejr e u Dennet l Abdurrahman Ibn Avf e u Dennet l Sa'd e u Dennet l Se'id e u Dennet l Ebu Ubejde Ibn eIDerrah e u Dennet

Prenose Ahmed i Tirmizi

PREDGOVORSvi Allahovi poslanici, neka je na njih salavat i selam, imali su svoje drugove i uenike koji su od njih uili vjeru, praktikovali je u ivotu i irili ljudima, nagovjetajui im radosne vijesti o Allahovoj nagradi i upozoravajui ih na Allahovu kaznu.

Drugovi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., najbolji su drugovi i uenici koje poznaje povijest poslanika, neka je na njih selam. Najbolji su medu njima, pak "deseterica obradovanih Dennetom", Allah je njima bio zadovoljan.

Ashabi - drugovi - Muhammeda, s.a.v.s., bili su primjer pokornosti, povinovanja i predanosti Allahu, d.., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., i to je poznato svakom ko je itao njihove biografije, zabiljeene u knjigama povijesti islama.

Tako su u Bici na Bedru, kada je Poslanik, s.a.v.s., traio njihovo miljenje, ashabi rekli: "Neemo ti rei kao to su Musaovi drugovi rekli Musau, a.s.: "Idite ti i tvoj Gospodar pa se borite, mi emo ovdje sjediti", nego ti kaemo: "Borite se ti i tvoj Gospodar, a i mi emo se s vama boriti".

Kada su nevjernici iz plemena Kurej pitali Hubejba bin 'Adijj: "Da li bi volio da je Muhammed na tvom mjestu, a da si ti spokojan medu svojima u porodici?, on im je odgovorio: "Tako mi Allaha, ne bih volio da Allahovog Poslanika ubode trn a da sam ja medu svojima u porodici!" Hubejb je ovo rekao u trenutku kada se nalazio pred smaknuem i raspeem, dok su se mnogi drugovi drugih poslanika odricali svojih poslanika samim inom izlaganja iskuenjima. Ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dakle, ti su koji su povjerovali u njegovo poslanstvo i pomogli ga. Oni su ti koji su uvali i sauvali njegovu vjeru. Oni su ti koji su tu vjeru pronijeli na istok i zapad i oni su ti koji su u jednom vremenskom periodu radili na tome da ovu vjeru dostave nama.

Zbog svega ovoga duni smo:

1) potovati ih

2) biti zadovoljni njima i spominjati ih hvalei ih onako kako su zasluili,

3) suprostaviti se svakom ko ih omalovaava, ogovara i loe o njima govori,

4) poznavati njihove biografije i nau djecu nauiti kako da se na njih ugledaju,

5) nastojati oponaati ih, jer je spas u oponaanju plemenitih ljudi. Niiji iman (vjerovanje) nee biti potpun bez ljubavi prema ashabima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i lanovima njegove porodice, kao i bez uvjerenja da su oni najbolji medu svim vjernicima, jer ih Poslanik, s.a.v.s., voli a voli ih i Allah, d.., a i oni Njega, o emu Uzvieni kae:

"...pa, Allah e njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite." (EI-Maide: 54)

Kao to kae Uzvieni opisujui ih:

"Muhammed je Allahov Poslanik, a oni koji su s njim strogi su prema nevjernicima."

(EI-Feth: 29)

A Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:

"AIlaha se bojte, AIlaha se bojte u pogledu mojih ashaba. Nemojte ih, poslije mene, uzimati za cilj (predmet razgovora), pa ko ih zavoli, zavolio ih je iz ljubavi prema meni. Ko ih zamrzi, zamrzio ih je iz mrnje prema meni. A ko ih bude uznemiravao i mene je uznemirio -a ko mene uznemiri, uznemirio je time AIlaha, d.., a ko uznemiri AIlaha, d.., - On e ga brzo kazniti."

Mi vjerujemo da su oni bolji od svih vjernika (muslimana) zbog rijei Uzvienog AIlaha:

"Allah je zadovoljan s onim prethodnicima - prvim muhadirima i ensarijama, te onima koji su ih slijedili u dobroinstvu, a i oni su Njime zadovoljni, za njih je On pripremio dennetske bae, kroz koje e rijeke tei, i oni e vjeno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh." (Et-Tevba: 7 00)

Muhammed, s.a.v.s., rekao je:

"Ne vrijeajte moje ashabe" Tako mi AIlaha, kada bi neko od vas podijelio zlata koliko je brdo Uhud, ne bi dostigao ono to su oni dostigli, dijelei koliko pregrt ili pola pregrti!"

Vjerujemo da se meusobno razlikuju po vrijednosti i stepenu, shodno njihovom redoslijedu primanja islama. Tako su najbolji medu njima etverica halifa: Ebu-Bekr, Omer, Osman i Alija, Allah njima bio zadovoljan, zatim ostala esterica koja spadaju u "desetericu kojima je obean Dennet", a to su: Talha bin 'Ubejdullah, Ez-Zubejr bin El-'Avvam, Sa'd bin Ebu-Vekkas, Se'id bin Zejd, Ebu-'Ubejde 'Amir bin EI-Derrah i 'Abdu-rrahman bin 'Avf. Zatim slijede drugi koji su obradovani Dennetom, kao to je Fatima Ez-Zehra i njena dva sina Hasan i Husein, Sabit bin Kajs, Bilal bin Rebbah i drugi, a zatim uesnici prisege zvane "ER-RIDVAN", a bilo ih je 1400 ashaba, Allah njima bio zadovoljan. Ashabe volimo zbog toga to ih Allah voli. Najbolji medu ashabima je Ebu-Bekr, a zatim slijede Omer, pa Osman, pa Alija. Allah njima bio zadovoljan, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

"Da sam iz svog ummeta uzeo sebi prijatelja, izabrao bih Ebu-Bekra za prijatelja; meutim on je moj brat i drug."

A i Ibn-Omer je rekao. "Govorili smo dok je Poslanik, s.a.v.s., bio iv: Ebu-Bekr, zatim Omer, pa Osman, pa Alija. To je saznao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i nije negirao."

Mi odlike ashaba potvrujemo i priznajemo im njihove osobine. Neke od tih odlika su slijedee:

Allahov je Poslanik, s.a.v.s., za Ebu-Bekra, Omera i Osmana, kada su bili na Uhudu i kada se zemlja pod njima zatresla, rekao:

neseterica kojima je obean dennet

"Smiri se, Uhude i Na tebi stoje: Vjerovjesnik, Siddik (Iskreni) i dva ehida."

Za Aliju, r.a., Poslanik, s.a.v.s., rekao je:

"Zar ne bi bio zadovoljan da mi bude kao to je Harun bio Musau?"

Poslanik, s.a.v.s., rekao je:

"Fatima je prvakinja ena u Dennetu."

Zubejru bin EI-'Avvamu rekao je:

"Svaki poslanik je imao pomonika (uenika), a moj pomonik je Ez-Zubejr bin El-'AVVAM."

Za Hasana i Husejna ori je rekao:

"Moj Allahu, zavoli ih, a ja ih doista volim."

Abdullahu bin Omeru je rekao:

"Zaista je Abdullah dobar ovjek", a Zejdu bin Hanse je rekao: "Ti si na brat i na gospodar."

Mi smo duni o njihovim loim stvarima i neslaganju koje se zbilo medu njima utjeti, zbog rijei Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:

"Ne vrijeajte moje ashabe!"

"Nemojte ih, poslije mene, uzimati kao cilj (predmet svojih razgovora)"; "Ko ih bude uznemiravao, uznemirio je time i AIlaha, d.. -ako AIlaha, d.., uznemiri, On e ga ubrzo kazniti."

Mi, takoer, vjerujemo u istou i hurmet Poslanikovih, s.a.v.s., supruga i duni smo biti zadovoljni njima i smatrati da su medu njima najbolja Hatida bint Huvejlid i 'Aia bint Ebu-Bekr. Na ovom smo stanovitu zbog Allahovih rijei:

"Vjerovjesnik je prei vjernicima nego oni sami sebi, a ene njegove su im kao majke." (EI-Ahzab: 6)

Molimo AIlaha, d.., da nas uputi da se ugledamo na njih i da nas sastavi u Firdevsu (Dennetu) i neka je salavat i selam na naeg Poslanika, njegovu porodicu i ashabe.

EBU BEKR ES-SIDDIK

RADIJALAHU ANHU PRVI HALIFA l PRVI VJERNIKovjeka pamtimo po njegovim djelima

Rodilo se jedno dijete, nakon to su ga roditelji dugo eljeli. Nisu vjerovali da e im to dijete ostati ivo. Majka mu je dala nadimak Ebu Bekr (prvenac), jer je on prvo dijete koje joj je ostalo ivo. Allah je htio da to dijete, mravo i bijele puti, odraste uz veliku njegu ugledne i slavne obitelji plemenitog roda.

Povijest Mekke svjedoi da je Ebu Bekr bio izvanredan rodoslovac, poznavalac imena svih arapskih plemena, rodova i ogranaka.

Pored toga, Allah ga je obdario plemenitim karakterom, osjeajnou i okruio divnim drutvom. Bio je vjet i poten trgovac, staloenog ponaanja i bistra uma. Od svoje rane mladosti udaljavao se od svih oblika predislamske zabave. Bio je ugledan u svom plemenu Kurej. Izabrali su ga na vaan poloaj procjenitelja odtete za obitelji - nehotice ubijenog. Na tom uglednom poloaju moe biti samo izuzetno astan i slavan ovjek.

ovjek je vjere svoga prisnog prijatelja

Velika je srea da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, bio skoro istih godina kao i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa su mogli razumjeti situaciju i vrijeme u kome su ivjeli.

Obojica su bili pravdoljubivi. Zato je Ebu Bekr Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem bio najdraiprijatelj. Jo je vie jaalo njihovu bliskost to, to je Ebu Bekr imao isto srce. im ga je njegov prijatelj pozvao u islam po sputanju Objave, Ebu Bekr je postao prvi mukarac koji je prihvatio islam.

Nikad se nije dvoumio da se odazove glasu istine i dobroinstva. To nije nita neobino za Ebu Bekra, jer niko s ispravnim rasuivanjem, kao Ebu Bekr, ne bi nikada odbio prihvatiti Objavu istine, koju je primio njegov estiti i iskreni prijatelj od rane mladosti. Od tada ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao Abdullah, umjesto prvog njegovog imena - Abdul Ka'be.

Eto tako je Ebu Bekr postao iskreni i pokorni sluga svoga Stvoritelja, Allaha, delle anuhu.

Uputiti druge, nalog Objave

Koliko je bio cijenjen medu Kurejijama, povijest najbolje potvruje. Bio je sauesnik u Objavi uz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Bio je vjet govornik, uspijevao je privui veliki broj uglednih ljudi da prihvate islam, a izmeu ostalih ak i estericu onih kojima je obean Dennet.

To su: Osman, Sa'd, Ibnu Avf, Talha, Ez-Zubejr i Ebu Ubejde. Nije nita udno to ih je uspio pridobiti za islam, jer svaki od ovih, koje je izabrao Ebu Bekr, bio je ravan jednom cijelom narodu. Bio je izloen nepravdi i muenju od strane kurejijskih murika. Koliko je puta njegov ivot bio u opasnosti od njih! Jedini "grijeh" mu bijae vjera u Allaha i to to slijedi poruku islama: "Moj Gospodar je Allah!"- a to nije ni grijeh ni zloin.

Njegova elja je udovoljiti Allahu, delle anuhu

Nisu srce i jezik jedini nain da se okrenemo Allahu, delle anuhu. Ebu Bekr je uloio i svoj imetak da to bude jo jedan izraz njegove borbe za islam. Veliki dio svog imanja je dao da pomogne siromanim muslimanima, pa i da oslobodi veliki broj robova, za koje je plaao osloboenje od njihovih nemilosrdnih gospodara. Moda ste uli da je

Bilal, muezzin Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio poznat po svom jakom, ugodnom i melodinom glasu. On je jedan od onih koje je Ebu Bekr oslobodio muenja kafira, tako da su muslimani mogli uivati u njegovu glasu i njegovim rijeima: "Ehadun, Ehadun (Jedini, Jedini), svjedoim da nema boga osim Allaha i svjedoim da je Muhammed Njegov poslanik."

Moramo se podsjetiti na to im ujemo muezzinov poziv na namaz. Kao to priznaju naa osjetila i nai jezici jednou Allaha, delle anuhu. Boe, svjedoim da mi volimo Ebu Bekra i Bilala, kao i sve one koji izgovaraju rije "Jedini", hrabro i jasno!

Zar da ubijete ovjeka zato to govori: "Allah je moj Gospodar?"

Kad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na namazu u Mesdidul-haramu, u Mekki, doao je kafir Ukbe ibnu Ebi Muajt i gotovo zadavio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svojom kouljom. Niko od prisutnih nije se usudio da ga odbrani, osim Ebu Bekra, radijallahu anhu, koji se digao, pohitao plaui i oslobodio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govorei iz Kuhana: "... Zar da ubijete ovjeka zato to govori: "Gospodar moj je Allah!" onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vaeg!?"

Kurejije su na hiljade naina nastojali onemoguiti Ebu Bekra, radijallahu anhu, da iri islam. Zabranili su svojim mladiima, enama i robovima da ga sluaju prilikom uenja Kur'ana, jer su se Kurejije bojale da ne bi utjecao na njih svojim osjeajnim uenjem. Ljudi su se znali okupljati oko njega u velikom zanosu, ali su mu Kurejije nanosile uvrede. Ebu Bekrovo djelovanje nije bilo samo djelovanje rijeima, nego srcem, osjeajima, i svim djelima. ivio je samo za islam, koliko god ga to kotalo.

Ebu Bekre, ti si Essiddik!

Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem, se oenio Aiom kako bi mu bila najbolja supruga poslije hidre. Imala je znanje i dobro ponaanje. To nije nita udno, jer ona je Iskrena, ki Iskrenog (Es-siddika), voljela pravdu od ranog djetinjstva. Taj nadimak ima uzvieno znaenje i opravdan razlog.

Jednom su nevjernici otili njenom ocu, nakon to ih je Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio o svom nonom putovanju (israu). Ali im Ebu Bekr ree: "Istina je ono to on kae. ta vam je u tome udno? Kunem se Allahu, ako mi kae da se uspeo na nebo, ja u mu vjerovati! To bi vam bilo jo udnije!"

O tome je uo Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i tada ga nazvao Essiddik (Iskreni). Sigurno je zasluio to ga je Allah pohvalio u Kur'anu:

"A onaj koji donosi Istinu i koji u nju vjeruje, to je bogobojazni." (XXXIX; 3)

Prijatelj je najbolji pratilac

Ebu Bekr, radijallahu anhu, je s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, uinio hidru u Medinu, pratei ga u peini, titei ga od nevolje, plaui, bojei se za ivot Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem.

Vidite ga kako je sretan i nasmijan nakon Boije pomoi koja ih je pratila du puta! Stigli su u Jesrib (staro ime za Medinu), te se taj grad nasmijao od sree i ispunio vedrinom i svjetlou, l Haride ibnu Zijad El-Ensari bio je sretan, jer ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobratimio s Ebu Bekrom, pa je postao prvi ministar Poslanika, radijallahu anhu, u mladoj islamskoj dravi. ivot muslimana u Medini bio je buran, a Ebu Bekr je bio simbol rijetke hrabrosti u borbama i ratovima, uvijek pokraj Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne odvajajui se od njega. Priljubio se uz njega kao tit, da ga brani.

Njegovo miljenje je bilo cijenjeno kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je predloio da se ude u borbu na Bedru. Takoer je predloio da se prihvati otkup za zarobljenike Kureja, pa je tako i bilo. Njegova hrabrost dola je do izraaja u bitki na Uhudu, gdje je pokazao odlunu nepokolebljivost, branei Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, s nekolicinom najvjernijih.

Prvi vjernik (pretekao nas u imanu)

Boja naklonost je htjela da Ebu Bekr, radijallahu anhu, bude prvi ovjek poslije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Muslimani su sve vie bili zadovoljni njime. Eto, vidimo Omer ibnul-Hattab se udi postupcima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pri ugovoru na Hudejbiji, pa o tome obavjetava Ebu Bekra.

Ebu Bekr na to odgovara rijeima vjernika, koji se slae s odlukom Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: "... Ne prelazi, sine EI-Hattaba, svoje granice, ja svjedoim i vjerujem da je on Boiji Poslanik!" Omer, radijallahu anhu, je to shvatio, nakon to je objavljena sura EI-Fatiha.

Ono to potvruje njegov iman i prvenstvo u islamu, a povijest registira,injenica je da je Ebu Bekr potroio sav svoj imetak u slavu Allaha, snabdijevajui muslimansku vojsku,osim to je taj imetak koristio i za oslobaanje (otkup) robova i ugnjetavanih.

Zato je Ebu Bekru priznato prvenstvo. On je prvi u pomaganju i dihadu. Zato ga je Resulullah postavljao umjesto sebe, prilikom svoje odsutnosti, te mu naredio da se vrati u Medinu nakon osvojenja Mekke. U svim prilikama ga je Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao pohvaliti. Stoga je pohvaljen i u Kur'anu.

Allah je besmrtan

l tako prolaze dani nakon Oprotajnog hadda. Shvatio je Es-siddik da je oprotajni govor oporuka onoga koji ih naputa. Pa i zadnji ajeti Kurbana ukazuju na zavretak zadae Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem... l obavlja Ebu Bekr, radijallahu anhu, namaz predvodei ljudi po naredbi Boijeg poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osjeajui da se blie zadnji dani ivota njegovog dragog prijatelja, pa oplakujui ga kae: "Niko mi nikad nije bio drag drug kao on...!"

Smrt Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izazva ogromnu tugu i potrese sve muslimane. Ebu Bekr ude u prostoriju gdje je bilo mubare tijelo, te ga poljubi i ree: "Drai si mi od majke i oca!.. Kako divno i ugodno si mirisao iv, pa evo, i mrtav!"

Potom izae iz prostorije i da bi umanjio tugu i bol muslimana, ree im: "Ko je oboavao Muhammeda, Muhammed je mrtav. A ko je oboavao Allaha, Allah je iv i besmrtan!.."Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj koji se stopama svojim vrati, nee Allahu nimalo nauditi, a Allah e zahvalne sigurno nagraditi!" (III; 144)

Potom su se ljudi smirili. Boe, nagradi Ebu Bekra, kako je samo divan!

Korektnost (estitost) je put naeg voe

Snagom svoje smirenosti i staloenosti, Ebu Bekrje pohitao zajedno s Omerom i Ebu Ubejdom da iznae rjeenje ko e biti predvodnik muslimana nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zajedno s Ensarijama, zorno i staloeno su razmotrili situaciju i sloili se s rijeima Ebu Bekra: "Od nas e biti poglavar, a od vas neka budu ministri."

Svi su prihvatili njegove mudre savjete i izrazili mu svoje povjerenje da bude halifa (nasljednik Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem), imam i mudar voda.

On je znao pronai rijeenje za svaku situaciju. Kako je bio pravedan nakon izbora; nije dozvolio da ga vode samo osjeaji. Ostao je pravi vjernik, koji hvali i slavi Allaha, delle anuhu, pa je rekao onima koji su ga izabrali:

"Ako dobro inim, pomozite me, a ako pogrijeim, ispravite me. Sluajte me dok god sam Allahu pokoran, a ako na bilo koji nain ne slijedim Allahov put, tada me nemojte sluati!"

Neka je Allahova milost na tebi, Ebu Bekre! estitamo ti za sve one muslimane junake, koje si pridobio, jer su zavoljeli svoju istotu, staloenost, hrabrost i mudrost...

Nema kolebanja u istini

Koliko je bila velika njegova hrabrost i mudrost kad je ustao protiv pokolebanih, koji su odbacili islam poslije smrti Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!

Ebu Bekr je nastavio iriti islam, i tako to je odaslao islamsku vojsku, pod vodstvom Usame. Tu vojsku je opremio Resulullah za svoga ivota, za ratovanje protiv Bizantinaca. l vratio se pobjedonosno mladi vojskovoa, nosei veliki ratni plijen i vodei veliki broj ratnih zarobljenika, ostavljajui velianstven dojam i na neprijatelja. Ebu Bekr nastavlja svoju borbu, tako da je urazumio otpadnike od islama i dao im estitu lekciju, kojoj nema primjera u povijesti. To je doprinijelo uvrivanju imana kod Muhadira i Ensarija. Mudro je izabrao Halida ibnu Velida na elo vojske, te je ovaj postao najcjenjeniji vojskovoa toga vremena.

Allahu je bio najdrai vojskovoa, poslije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Mnogi nisu htjeli da Ebu Bekr ratuje s obraenicima. Ali njegov odgovor je bio samo njega dostojan:

"Kunem se, ako prema meni ne budu ispunili obavezu kao to su je izvravali prema Resulullahu, ja u se protiv njih boriti"

Pouzdajte se u Allaha, On e vam pomoi!

Ebu Bekr, radijallahu anhu, je zatraio od svoga Gospodara da mu pomogne u irenju i jaanju islama. On je poslao svoju vojsku u Irak i Siriju, gdje su izvojevali golemu pobjedu. Tu je ostvarena najvea pobjeda koju povijest poznaje i to nad najveim dravama tadanjeg vremena, Perzijom i Bizant}, uprkos nedovoljnom broju muslimana i slaboj naoruanosti.Tako je porastao ugled Ebu Bekra u oima ostalih, pogotovo to su znali da je vojske na EI-Kadiisijju i El-jermuk, poslao ovjek koji nema palau, pomonike, ni uvare.Taj je ovjek nosio obinu koulju, a nije imao ni znaka ni krunu. Ono to je htio od svoga naroda bilo je da se pokorava Allahu i da se bore za irenje Njegove vjere. Do dananjeg dana predsjednici i vode priznaju Ebu Bekra i njegovu mudrost, osobito kad je na elo vojske postavio velike vojskovoe: EI-Musenna ibnu Harise, Sa'da ibnu Vekkasa, Ubejda ibnul-Derraha i Halida ibnul-Velida.

"... Mi emo ga sigurno, uvati!" (XV; 9)

Razmiljao je mudri halifa o ouvanju Kur'ana prema prijedlogu koji je dao Omer, a za tim se ukazala potreba kada je poginuo veliki broj vjernika koji su ga znali napamet.

Taj nezaboravni, vjeni, divni narod usreio je Ebu Bekra i usmjerio je svoju aktivnost kako bi realizirao taj cilj.

Ebu Bekr, radijallahu anhu, je odredio grupu koju je predvodio Zejd ibnu Sabit EI-Ensari a oni su zatraili pomo od onih koji su ostali ivi i koji znaju Kur'an napamet, te od pisara koji su bili kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Tako je Allah htio da ovaj uzvieni cilj bude realiziran na najbolji nain, l tako je itava Objava sakupljena u jednu knjigu - Mushaf Mubarek. Tu knjigu - Kur'an Ebu Bekr je dao Majci vjernika (Hafsi, keri Omerovoj), kako bi je uvala, jer je ona bila najpouzdanija osoba za obavljanje te plemenite dunosti, koja e sigurno sauvati najuzvieniji emanet objavljen Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem.

asni muslimani, uvajte i pamtite ono to je uvao Ebu Bekr i sjetite se Ebu Bekra, Omera i Hafse, kad god otvorite da uite Kur'an.

Nadamo se da e nam Allah pomoi da ga pamtimo i veemo za naa srca i jezik, pa i za sva svoja osjeanja.

Dobrobit je u odluci mu'mina

lako je bio halifa samo dvije godine i dva mjeseca, Ebu Bekr je za to vrijeme postigao ogromne rezultate.

Osjetio je Ebu Bekr, radijallahu anhu, da se blii njegov zadnji trenutak. Posavjetovao se sa svojim elnim ashabima, pa su odluili da izaberu Omera ibnul-Hattaba za drugog ovjeka u tadanjoj islamskoj dravi. Ni to nije bilo dosta, te je nakon savjetovanja, javno traio od muslimana u mesdidu da i oni daju svoj pristanak, pa oni rekoe: "Slaemo se pokorno!"

Tako je dana prisega Omeru EI-Faruku, radijallahu anhu, pa je on prihvatio tu teku odgovornost, za koju je bio predodreen.

Potekle su suze ak i djeci pri smrti halife, prvog mu'mina, u starosti od ezdeset i tri godine.

U svom je ivotu znao samo za pravdu, te irenje istine i znanja. Povijest je ovjekovjeila njegova najvea djela - dihad i iman. Neka mu se Allah smiluje i neka ga obilno nagradi! Daj Boe, da zajedno s njim budemo iskreni, pravi vjernici!

OMER IBNUL-HATTAB

RADIJALLAHU ANHU DRUGI HALIFA

Bio je meu najboljima u dahilijetskom dobu

Omer je dijete dva asna roditelja, plemenitog roda iz porodice Mahzumijje. Od malena se isticao medu svojim vrnjacima. Otac mu je poklanjao posebnu panju, uio ga je vjetinama junatva (jahanju i ratovanju). Bio je irokih ramena, miiavih ruku, a posebno se isticao u hrvanju i vitetvu, junaci su ga se klonili. Nauio je sve vjetine vitetva. Bio je nemilosrdan i po tome je bio poznat medu mladima i odraslima u Mekki.

Nikada nije zaboravio dan kada je uinio najgori obiaj u dahilijjetu. ivu je zakopao svoju malu ker, u pustinji pokraj Mekke. Radio je tako da su mu zavidjeli drugi, ali je zakopao dio svoga srca. Tako je ona, jadna, iva zakopanalTo je uinio kako, on Omer, ne bi bio otac enskom djetetu!

Bio je meu najboljima u islamu

Allah, delle anuhu, mu je poslao svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da odbaci sve rune navike iz predislamskog razdoblja.

Do Omera je dola vijest koja ga je uzdrmala iz temelja. Bio je od onih koji su vrsto odluili da se rijee Muhammeda i da ga se oslobode, pa je obeao da e ga ubiti. Bio je poznat po nemilosrdnosti i ljutnji. Meutim, usprkos njegovoj estini i ljutnji, Allah, delle anuhu, je za njega odabrao drugi nain ivljenja. Do njega i njegovih uiju je doao glas Istine. To su bili ajeti koje je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve seilem, proitao svom narodu. Te rijei su mu ule u srce, a da nisu traile dozvolu, l tako je brdo postalo pokorno i ponizno, napuklo je od straha pred Allahom. l Omer se preobrazio, od mladia koji je vrsto odluio da ubije Muhammeda - u ovjeka koji eli ubiti one koji Muhammeda, sallallahu alejhi ve seilem, zlo spominju. To nije nita udno! Kur'an moe uiniti i vie od toga.

"Da ovaj Kur'an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopotovanja puno, i kako bi se od straha pred Allahom raspalo!" (LIX;21)

Vjernik je uvijek hrabar

...l tako su idolopoklonici postali oni koji se boje, odnosno koji potuju muslimane pod vodstvom vjernika Omera, radijallahu anhu. Puno je ljudi govorilo o tom velikom dogaaju. Oni svojim oima vide Omera, radijallahu anhu, kako klanja pred Ka'bom, a niko se ne usudi zabraniti mu to ili izustiti neku nepoeljnu rije.

Presretni su bili oni koji su hidru uinili u Abesiniju, kad su uli da je Omer prihvatio islam. Zbog toga su hrlili da se vrate iz Abesinije u Mekku, bez obzira na pritisak i nevolje.

Bili su spremni da jo jednom napuste svoje kue i da tamo, u Jesribu, osnuju dravu asti, civilizacije i istine. Omer, radijallahu anhu, je odluio da njegovo seljenje bude vjeno, kao to je bio i njegov iman. Uvijek je bio jasan i neustraiv. On je hrabro objavio u Mekki: "Ko eli da ga majka oplakuje, da mu djeca budu siroad, ili ena udovica, neka me saeka iza one doline."

Niko se nije usudio to uiniti...

ejtan mora ii drugim putem

l tako je narasla ljubav naeg Pejgambera, sallallahu alejhi ve seilem, prema Omeru ibnu EI-Hattabu; Allah je njime ojaao islam!

vrstina njegova imana je bila jasna i karakteristina u oba perioda, za vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi ve seilem, i nakon njega, u ivotu muslimana.

Zato, brao, Omeru je dan divan i vjean nadimak - EI-Faruk, koji su mu dali muslimani, pa se jo i danas koristi. Njegov nadimak se iselio s njim u jesrib. Omer se istakao kao drugi ovjek, poslije Ebu Bekra, radijallahu anhu, u novoj dravi.

Lijepo je istai da je ejtan bjeao od Omera. Ako Omer pode jednim putem, ejtan bira drugi, bjeei od susreta s El-Faru-kom.

To je karakteristika koju je istaknuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve seilem, a jo je vie podiglo Omerovu ast, kad se Poslanik oenio Omerovom kerkom, Hafsom, radijallahu anha.

"Blago tebi prijatelju Allahovog Poslanika, potovanje tvom asnom rodu" Kakva je divna veza kad se povezu braa po vjeri, plemenitosti i rodu!"

ehadet svakog muslimana je uvjerenje (akida)

Svi ratovi u kojima je sudjelovao EI-Faruk uz Allahovog Poslanika, svjedoe da je bio, i ostao, isti junak. Njegovo uvjerenje ga je jo vie uvrstilo i ojaalo.

Eto ga na Bedru, napada svog daidu, idolopoklonika i protivnika islama, Ibnu Haima, pa ga zaustavlja i ini kraj njegovom neprijateljstvu, usprkos rodbinskoj povezanosti.

Za Omera, radijallahu anhu, ne postoji ni jedna jaa veza od one islamske sa vrstim uvjerenjem (akida).

Eto, i ajeti koji dolaze s neba potvruju ispravnost njegovoga prijedloga u vezi sa zarobljenicima nakon bitke na Bedru, pa je zato Poslanik, sallaliahu alejhi ve seilem, pridavao posebnu panju njegovome miljenju. Omer, radijallahu anhu, je uvijek istinu govorio jezikom i osjeao srcem. Moda ste uli kako se on udio uvjetima Ugovora na Hudejbijji (Sulhul-Hudejbijje), kad se s tim uvjetima sloio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ali je ubrzo to potpuno shvatio kada mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Ja sam Allahov rob i Poslanik, i ne suprotstavljam se njegovoj naredbi, pa me On nee ostaviti da zalutam!"

l Omer plae

Na veliinu Omerove osjeajnosti podsjea nas povijest i to onda kada se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, razbolio. Omer tada nije mogao ni jesti ni piti. Kad je saznao za Resulullahovu smrt, isukao je svoju sablju, pa upozorio i zaprijetio da e svako ko to izusti, biti ubijen. Ebu Bekr, radijallahu anhu, ga je umirio i obrisao njegove krupne suze, kada mu je objasnio istinu koja ih je zadesila.

Zaplakao je, i imao je pravo da zaplae, jer nesrea je golema i tuga beskrajna. Ali pla ga nije omeo da zajedno s Ebu Bekrom pohita tamo gdje su se sastale Ensarije, pa i da prekine njihove nedoumice zbog odluke koga e odrediti nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Omer je bio prvi koji je poloio prisegu Ebu Bekru, radijallahu anhu. On je dobro znao ko je Ebu Bekr. Ebu Bekr, radijallahu anhu, je prvi koji je razmiljao i odluio da ga Omer, radijallahu anhu, naslijedi. On je takoer znao ko je Omer.

Imanom se ostvaruju uda

Pravedan vladar shvaa teinu zadatka koji mu je povjeren. Bio je milostiv i pravedan, kao to je bio i Ebu Bekr prije njega.

Zatraio je od ljudi da ga isprave ako pogrijei, pa ako treba i svojim sabljama. Ubrzo je nastavio osvajanja koja je otpoeo Ebu Bekr, radijallahu anhu. Samo oslobaanje Jerusalema (Kudsa) bilo je dovoljno da se proslavi. Drao je kljueve Jerusalema, ali skromno, mudro i milostivo. elio je da bude na elu najvee vojske za osvajanje Iraka, sa eljom za dihadom, nosei Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekrov bajrak. Njegovim rukama je ostvarena Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, mu'diza kada je predvidio da e Suraka ibnu Malik nositi Kisrin nakit, to je onda vrijedilo pola svjetskog bogatstva.

Da li ste uli ili itali o pravednosti i milostivosti Omera, radijallahu anhu? Osjeamo da ste eljni saznati to vie o tome, pa evo vam neto od toga!

Pravdom mir vlada

Jedne noi dok je Omer obilazio grad i njegovu okolinu, zauo je pla i jecaje djece. Kada se pribliio vidio je enu i oko nje malu djecu, a pred njima lonac u kojem je kipjela voda. Htjela je svoju gladnu djecu zavarati da neto kuha, kako bi ona zaspala. Omer je pohitao u dravno skladite i donio hranu koje je bilo dovoljno za mjesec dana. Sam im je skuhao hranu, a da nisu znali ko im je uinio ovo dobro djelo.

Njegova odluka i stav prema Koptu, slui mu na ast i kao nezaboravan primjer njegove pravednosti kad je presudio u korist Kopta.

Kad je Omeru doao Kisrin glasnik, ostao je bez rijei, kad je Omera, radijallahu anhu, vidio kako spava izvan Medine naslonivi se na jastuk, koji je esto nosio, bez straha i ustruavanja. Kisrin glasnik je shvatio da je pravda temelj sigurnosti i mira. Strah je tamo gdje se diu palae i utvrde nepravednika. Povika taj stranac: "Pravedno si radio, pa su sigurnost i mir zavladali, te sada spava bezbrino i bez straha."

Pravdom se svi izjednaavaju

Nije nita udno to je Omer bio tako pravedan. Za njega ne postoji razlika medu ljudima, ve samo po imanu i pokornosti Allahu, delle anuhu, tj. koliko je ko koristan svojoj brai, svom drutvu i uvjerenju. Znate li kako je postupao prema jednom od uglednika arapskog plemena Gasasinah?

Dogodilo se, da je nenamjerno, jedan Arapin pogazio plat Emira ibnu EI-Ejhama, kada je doao u posjet Mekki. Emir se okrenuo i udario u lice tog Arapina. Kad je pravedni EI-Faruk doznao za taj dogaaj, nije se dvoumio da dosudi pravedno. Pozvao je Emira ibnu EI-Ejhama i zatraio od njega da stoji, kako bi mu Arapin na isti nain vratio udarac, da bi udovoljio Arapinu. Oholi se Emir jako uzbudio i zadrhtao od jeda. Omer, radijallahu anhu, mu se obrati i ree: "Nita nije udno, islam nas je izjednaio!"

Ni po islamu, a ni kod Omera, nema razlike izmeu Emira i drugih, ve je razlika u tome koliko ko uini dobra.

Pravdom se postie poslunost i potovanje

Naraslo je potovanje prema Omeru u drugim dravama. Njega se boje kraljevi, prinevi i vladari, ak i njegovi namjesnici koje on odredi i koji su bili u pokornosti Omeru, radijallahu anhu. Znao ih je ispravljati, prekoravati i straiti. Stalno ih je savjetovao, bojei se da ne pogrijee, ili se sukobe s pravdom.

Zamislite kako Omer, koji je zavladao s polovinom svijeta, nije mogao spavati kada bi uo i za najmanju nepravdu, pa i za ovicu koja je uganula nogu negdje daleko na obali Eufrata!

Takvu osjeajnost ne moe imati onaj koji nema potpun iman. ta kaete za velikog vladara koji vlada s pola svijeta, ali se boji Dehennema, pa nee izustiti ni jednu nepravednu rije?

Omer, radijallahu anhu, je znao esto rei: "elio bih da Omerova majka nije rodila Omera!"

To je govorio kad bi razmiljao o golemoj odgovornosti koju ni brda, ni nebesa ne bi mogli podnijeti...

Mrnja se ne moe sakriti

Ni svijet, ni vijek ne mogu biti bez onih koji ne vole pravdu, usprkos tome to znaju ta je pravda. Eto, na primjer, ovjek se zvao Fejruz, nadimak mu je bio Ebu Lu'lu. Po vjeri, taj Ebu Lu'lu je bio medusija (oboavalac vatre). On je htio da bude u pravu na nepravedan nain. Jednom kad je bio pred Omerovim sudom, Omer je dosudio na njegovu tetu. Ebu Lu'lu je krio zlo u dui, pa ga ejtan nagovori da ubije Omera, Emirul-mu'min, radijallahu anhu!

Omer, radijallahu anhu, kao iskusan ovjek, je osjetio neto udno u oima tog nevjernika, kao da mu neko prijeti, i da se iz njegovih rijei moe osjetiti mrnja i osveta. Koliko su glupi oni koji hoe da budu u pravu, a nisu u pravu! Uprkos tome to shvaaju da nisu u pravu, ejtan takve natjera da poine gnusna djela.

Omer e pasti samo izdajom

Ebu Lu'lu je napravio handar sa dvije otrice, pa ga je jo stavio u otrov. Nosio ga je kriomice i uputio se prema mesididu. Namjera mu je bila da ubije ovjeka koji nije dosudio u njegovu korist, l doe taj medusija sa ejtanom. Stajao je medu redovima musallija (klanjaa). l kada je doao Omer da predvodi ljude u namazu, izaao je Fejruz iz redova a u ruci je imao onaj pripremljeni handar.

Brzinom munje je zario handar u tijelo Omera, Emirul-mu'mina, a uini to kao svaki kukavica, doavi mu s leda.

U trenu Omer, radijallahu anhu, shvati da je bio u pravu kada je naslutio ta je taj naumio, l tako je mubare krv tekla iz tijela niz Omerovu odoru i to zbog mrnje, kufra i nepravde.

Taj junak sigurno ne bi, pao da mu kukavica nije doao s leda.

Nasljednik - samo na pravedan nain

Omerovi prijatelji su pohitali za tim prokletim izdajnikom. Kada je vidio da mu nema spasa sam se ubio. Isto onako kao to je ubio onoga koji mu nije dosudio kako mu odgovara.

Omer je sakupio uzorite oko sebe i odredio estericu za halifat. To su esterica velikih vjernika koji su dragi Allahu i Njegovu Poslaniku i kojima je ve obean Dennet. Ta esterica su: Osman, Alija, Talha, Zubejr, Sa'd, Ibnu Avf, a sam Omer je bio esti. Od njih je zatraio da odaberu jednog medu sobom. Nije odredio svoga sina Abdullaha za nasljednika, uprkos njegovom ugledu. Za Omera je bilo dovoljno da bude jedan ovjek iz njegove porodice vladar i halifa, jer je zadatak bio jako teak. Koliko je Omer pravedan, ak i u ovim zadnjim trenucima ivota, usprkos moi i vlasti, ukazuje i to da je mogao svoga sina Abdullaha odrediti za nasljednika, ali, nije jer on je Omer!

Prvi ehid meu Desetericom

Omer je bio prvi ehid medu muslimanskim vladarima, ubijen je pred javnou, a ne ponizno!

Umro je iste savjesti i zadovoljan onim to je uinio, l tako se sastalo savjetodavno tijelo nakon njegove smrti, kako bi nastavili put EI-Faruka, odluno s punim uvjerenjem. Neka se Allah smiluje El-Faruku i bude s njim zadovoljan!

Svijet pravednosti je sagraen za njegova ivota, i ljudi ga po dobru spominju poslije njegove smrti. Sjetite ga se kad god bacite pogled na hidretski kalendar. Omer, radijallahu anhu, je udario temelje tom kalendaru. Poetnim danom kalendara je oznaio granicu izmeu dva razdoblja koja su se bitno razlikovala.

"Boe, daj da i mi umremo na Tvom putu, putu Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i putu ehida koji su pali za tebe, i koji su dobro razlikovali pravdu od nepravde, izdaje i spletkarenja!"

"Oni ele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah eli da vidljivim uini svjetlo svoje, makar ne bilo po volji nevjernika!" (IX; 32)

OSMAN IBNU AFFAN

RADIJALLAHU ANHU TREI HALIFA, ZUN-NUREJN

Dobrota okruuje ispravne

Osman, radijallahu anhu, je bio jako omiljen. On potie iz najplemenitijeg roda. Bio je najbolji i najbogatiji trgovac. Svi su ga cijenili, voljeli i potovali.

Nije se ponaao onako kako su se ponaali oholi, nego se udaljavao od njih, i njihovih bezvrijednih haram zabava. Nije se druio s pijancima niti je posjeivao ondanja "svetita" i kipove... To nije nita udno, jer je on ovjek drugoga kova, koji je imao zdrav um. Kako je samo blistao, kada je koristio svoju razboritost da razoktrije istinu!

Pribliio mu se Ebu Bekr, radijallahu anhu, i obavijestio ga o tajni nove Objave. Ubrzo je to prihvatio. Otvorio je svoje srce Objavi, jo se vie pribliio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada je zatraio ruku njegove keri Rukajje. l tako je ona postala ena novog vjernika. On je bio primjeran zet Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.

Tuina ima svoju gorinu i jade

Uglednici - murici (mnogoboci) se nisu pomirili s tim to je uradio Osman, radijallahu anhu, jer je medu njima imao znaajno mjesto. Stoga su se ponaali kao razjarene zvijeri. Pokuali su na razne naine nauditi Osmanu i njegovoj eni, s namjerom da naude Resulullahu i Allahovoj Objavi.

Osjetio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, teinu nevolje u kojoj se naao njegov zet, odnosno plemeniti prijatelj. Shvatio je da Osman trpi teke muke to "faraoni" u Mekki vode prljav rat protiv njega. Zato mu je Poslanik dozvolio da uini hidru s grupom muhadira u Abesiniju, jer tamo kod Nedaije vlada pravda i dobri meuljudski odnosi. Bez obzira na tekoe i gorinu tuine Osman, radijallahu anhu, je tamo sretno ivio sa svojom enom Rukajjom. Ali su ipak, pratili zbivanja u Mekki, odnosno zbivanja s muslimanima, i dogaaje vezane za Allahovog Poslanika, Objavu, Kur'an.

Dva junaka u dvjema hidrama

ulo se da je Hamza, amida Poslanikov, preao na islam, isto kao i Omer, s kojim je Allah ojaao svoju vjeru. Mudahiri-muslimani u Abesiniji, bili su jako sretni, pa se i Osman vraa sa svojom enom u Mekku. l oni su osjetili gorinu i tekoe koje su okusili svi muslimni u Mekki. Sve su to strpljivo podnijeli, jer oni su samo dvoje od onih koji ive ivot muenika i sve strpljivo podnose radi uspjeha vjere.

A onda Allah dozvoli muslimanima da uine hidru u Medinu, tamo gdje su Ensarije, ast i potenje...

Osman i Rukajja su bili medu prvima koji su pristali na to. Osman, radijallahu anhu, je ostavio svoju imovinu u Mekki. On je nadaleko bio poznat po svojim trgovakim karavanama i veletrogivni. Nikad se nije pokajao to je ostavio svoju imovinu. Za njega, ostaviti imetak i ovaj svijet nije nikakav gubitak, jer je on mu'min! On je taj koji dobiva!

Vjernik nikad ne ljenari

U Medini, Osman nije volio biti na teretu drugima u novom islamskom drutvu. On je vjernik, a vjernik nikad ne ljenari. Ne dozvoljava sebi da se ponaa ponizno i prua ruku prosjaei od drugih. Eto ga, s punim elanom i aktivno poinje svoje nove dane u Medini. Zasukao je rukave, te prionuo poslu i vratio svoj nekadanji poloaj uspjenog trgovca.

Hvala Allahu, nije nita udno, jer je on bio nadaleko poznat medu svim trgovcima Arapskog poluotoka, kao poten i ispravan ovjek!

On zarauje samo poteno. Osman, radijallahu anhu, je ponovo postao onakav kao prije hidre, ak jo i bolji, jer ga voli Allah i svi muslimani.

Osman Zun-nurejn (dvostrukog sjaja)

Bitka na Bedru je bila poetak velike bitke sa nevjernicima - muricima. Osman, radijallahu anhu, je bio jako tuan, jer nije mogao sudjelovati u toj bitki, poto je njegova ena Rukajja, ki Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, bila jako bolesna.

Bio je sretan kada je uo za pobjedu Resulullaha i muslimana nad nevjernicima. Ali, njegova srea nije bila dugog vijeka. Svi su bili tuni, zajedno s Osmanom, radijallahu anhu, jer mu je ena Rukajja preminula. Ko ne bi bio tuan nakon gubitka strpljive i vjerne ene!

Ona je bila junakinja dviju hidri. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, mu je htio smanjiti teinu bola i tuge, pa mu je dao drugu ker, Ummu Kulsum, radijallahu anhu. On mu je rekao: "Nareujem ti da se oeni njenom sestrom, pa da ih je i deset, naredio bih ti isto!"

l prihvata Osman, radijallahu anhu, taj divni Resulullahov dar, pa i drugi sjaj obasjava njegovu kuu. Zato su ga nazvali Zun-nurejn (dvostrukog sjaja), zbog enidbe i drugom Resulullahovom keri.

Stidljivost je jedna grana imana

Blago tebi, Boiji Poslanice! Nisi mogao vidjeti svoga prijatelja, ranjenog i suznih oiju, pogotovo Osmana, ovjeka milostiva srca, uzvienog duha i tananog osjeaja!

Ti zna, Boiji Poslanice, da tvoje keri nisu mogle imati supruga ravnog Osmanu. Nije to nita udno, jer Osman je zasluio da bude tvoj zet. On je ovjek uzornog ponaanja i niko ga od ashaba nije pretekao.

Zar ne biste eljeli biti kao Osman, imati iste vrline, osobito Stidljivost? Svakako, Stidljivost je jedan ogranak imana, ima vano mjesto medu

ostalim vrednotama. Svaki musliman treba biti stidljiv i to je jedna divna vrlina, jer onaj koji se ne stidi ne ustruava se da uini bilo to, a oni koji se stide Allaha i ljudi, nee poiniti sramna djela

.

Izdaja se ne smije preutjeti

Zajedno s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, Osman radijallahu anhu, je sudjelovao u svim borbama poslije bitke na Bedru. Moe se ponositi time to ga je Resulullah odredio za pregovaraa s Kurejijama u Mekki, za vrijeme Hudejbijje, u sedmoj godini po hidretu. Osman zna kako treba pregovarati, jer je mudar i staloen. Meutim, njegovo dugo zadravanje u Mekki kod Kurejija i prekid vijesti o njemu, uinie da Poslanik i Ashabi povjeravae glasinama o njegovom pogubljenju.

Tada je poloena nezaboravna prisega - Er-ridvan. Allah je bio zadovoljan s onim to su napravili oni koji su poloili prisegu pred Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem.

l tako je ovjekovjeen razlog polaganja vjene zakletve. Osman, u svim srcima vjernika zauzima visoko mjesto kroz ljubav i potovanje.

On zavreuje da svi muslimani trae krivca koji je prolio njegovu krv. Svi su bili spremni za to rtvovati svoj imetak i ivot.

Hvala Allahu, Osman se vratio iv i zdrav i niko ga nije dirnuo, a i muslimanima je bilo dosta rata.

"Od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne traimo!" (LXXVI; 9)

l ivot tee dalje i ponosi se s tim to je Osman inio besprimjerna djela dareljivosti i plemenitosti. Svijet se sve vie upoznaje s njegovom velikom plemenitou. Zato spominjemo i ovaj veliki dogaaj:

Kupio je izvor od jednog Zidova, kako bi ljude spasio ei, pa mu je zato Resulullah prenio vijesti da e biti u Dennetu.

Ali isto tako spomenimo bitku na Tebuku, koja je jo vie ukazala na njegovu plemenitost, kada je on opremio najvei dio muslimanske vojske orujem, hranom i drugom potrebnom opremom.

On je stvarno pravi primjer plemenitosti

jedne godine, zavladale su oskudica i glad. Doao je Osman, radijallahu anhu, sa svojim karavanama i puno hrane, te podijelio svim ljudima.

jedini cilj mu je bio postii Allahovo zadovoljstvo, i ni od koga nije trao priznanje niti zahvalnost. Allah, delle anuhu, e ga nagraditi desetostruko pa i do sedamsto puta vie! Kako je to vrijedna trgovina!

Zarada od prodaje

Osman, radijallahu anhu, je imao znaajno mjesto kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, radijallahu anhu. Omerga je ukljuio u esterolano vijee savjetnika koje je odredio prije svoje smrti. Oni su ga izabrali za halifu. Vidjeli su da je on ovjek koji treba biti na tom visokom i asnom poloaju. Sa zadovojstvom je prihvatio taj veliki teret i odgovornost ostvario na najbolji nain. Svi muslimani su bili sretni zbog njegovog izbora za halifu. Sav estiti svijet mu je doao estitati. Njegovo vrijeme je bilo vrijeme blagostanja. irenje islama i osvajanja su nastavljeni i u njegovo vrijeme. Islam se uvrstio, a islamska drava je postala snanija i vea, pa je i dravna blagajna bila puna. Svi su ga hvalili. Neka je slavljen i hvaljen Allah, Gospodar svjetova, koji mu je to omoguio!

Mi emo ga sigurno uvati

Moda je najvee djelo ostavio Osman, radijallahu anhu, za vrijeme svoga hilafata, kada je razboritou vjernika shvatio, da e se Kur'an, koji je sakupio Ebu Bekr u jednu knjigu, s vremenom, moda izgubiti, a Kur'an se mora ouvati, kako bi vjernici imali Boiju rije, koja ih vodi dok je svijeta i vijeka.

"Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista emo nad njim bdijeti!" (XV; 9) Kad je Osman, radijallahu anhu, uvidio da ljudi razliito ue Kur'an, radio je na tome da se to izjednai. Sloio je Kur'an u jednu knjigu i nainio vie primjeraka. Podijelio ih je u vie zemalja i podruja, te otklonio sve druge primjerke koji nisu bili u skladu s tim. Taj in je poveao prema njemu simpatije svih muslimana, Kur'an je takav ostao do dana dananjeg. 32

asti koje se ne zaboravljaju

Upoznat u vas s nezaboravnim djelima koja je Osman, radijallahu anhu, uinio. On je prvi halifa koji je prenio islamska osvajanja i na more...

Od Osmana je njegov namjesnik u Siriji, Muavija, zatraio dozvolu da iri islam i na Kipru, i velikom otoku, koji se nalazi na istonom dijelu Mediteranskog mora, blizu sirijske obale. Osman je prihvatio taj prijedlog i opremio ratne brodove, l tako je, uz Allahovu pomo, Kipar postao sastavni dio islamske drave. Tako je veliki dio stanovnitva preao na islam. To je bio i prvi korak muslimana da zaplove irim morima radi irenja Allahove rijei Njegove vjere.

Ovim se ostvarila Poslanikova mu'diza u kojoj je nagovijestio da e doi do prekomorskih osvajanja.

Ukoliko posjetite Kipar, sjetite se brao da su na Kipar doli ashabi, kao Muavija, radijallahu anhu, i sjetite se razloga ovih velikih osvajanja!

ejtan jo nije mrtav

Kako nije volio Osmana, radijallahu anhu, tako isto, shvatite dobro, ejtan ne voli ni jednog ashaba niti mu'mina. ejtan je prije pridobio Ebu Lu'lua, medusiju, da ubije pravednog halifu, Omera ibnul-Hattaba. ejtan je sam olakao put za veliku obmanu, koja e razdrmati Medinu do temelja.

Eto idova, Abudllaha ibnu Sebe'e, koji je poeo pozivati na obmanu i traiti ustanak protiv Osmana, navodei da je Osman preuzeo hilafet nepravedno i da je Alija onaj koji je trebao biti ispred Osmana, a navodno da je i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, to zahtijevao, l tako se poveao broj Ibnu Sebe'ovih pristaa, bez razuma i dalekovidnosti. Poveao se broj onih koji su zaplovili prema obali nepravde. Osman je Hnudro i bez sebinosti smirivao situaciju, tako da su muslimani izbjegli katastrofu koja ih je skoro unitila.

Lane glasine su tee od ubijanja!" (II; 191)

Ustanici su u nekim pokrajinama otkazali poslunost Osmanu. Puni sirdbe uputili su se ka Medini. Neki od ashaba su pokuali smiriti situaciju, kao Alija ibnu Ebi Talib. On je poslao svoja dva sina, Hasana i Husejna, radijallahu anhum, da brane Osmana, ija je kua bila pod opsadom.

Bila je strana no, zadnja no Osmanova ivota, radijallahu anhu. Bestidno i sramno su opkolili njegovu kuu. Preskoili su ogradu njegove kue, a on nije nita uinio da to sprijei. Doli su oni, edni njegove krvi, i udarali ga svojim sabljama. Time je uinjen veliki razdor i nemir koji je rastao svakog dana. Osman, radijallahu anhu, je ubijen. Potekla je njegova krv preko KuKana kojeg je uio u tom trenutku, l tako svjedoi stranica Kur'ana, zajedno s njegovom krvlju i mubare duom koja se uspinjala svom Stvoritelju, alei zbog nepravde koju mu nanesoe izdajnici.

Izdaja je unitila due

l ostali ashabi su bili jako tuni zbog ovog ina. Tresla se Medina, u kojoj su mezari njenog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhu, od ljutnje zbog onoga to se dogodilo i iz alosti za gubitkom Osmana radijallahu anhu, koji je ubijen sabljama, drei Boiju Knjigu u rukama.

To nije bio samo napad na Osmana, nego i na hilafet i jedinstvo muslimana ukupno. To nije uinio samo jedan izdajnik, nego svi oni kojima je srdba unitila due. Bili su gladni za izdajom i mirisom krvi. Neka se AIlah smiluje Osmanu, mueniku, kao to se smilovao Omeru, radijallahu anhu!

Neka AIlah, delle anuhu, bude zadovoljan Osmanom, kao to je bio njegovim prethodnicima!

ALIJA IBNU EBI TALIB

RADI)ALLAHU ANHU POSLANIKOV, SALLALLAHU

ALEJHI VE SELLEM, BRATI

Ko vam uini dobro, nagradite ga

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nije zaboravio s koliko dobrote, brige i panje ga je odgajao njegov amida u ranom djetinjstvu. Zato mu je u njegovim tekim danima to nesebino uzvratio, preuzevi brigu nad amidinim sinom Alijom. Time je velikoduno Poslanik svoga amidu rasteretio dijela odgovornosti koju je imao izdravajui brojnu porodicu.

Alija je rastao u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, kui, pod njegovim okriljem i Hatidinom njenou. Bio je obasut panjom i ljubavlju, odgajan besprijekorno, pod Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, nadozorom, pa je on poprimio najplemenitije i najuljudnije karakteristike okoline koja ga je okruivala. Hatida, radijallahu anhu, nije krtarila na njemu. Pruala mu je jednaku panju kao i svojim etirima kerima i jednako ga obasipala njenom roditeljskom ljubavlju. To nije nita udno, jer je Hatida voljela svakoga ko voli Allahovog Poslanika i pomagala je svakome ko je njemu pomagao.

l djeca shvaaju to je istina

Unato tome to je Alija jo bio mali djeak, znao je svojim pogledom punim zahvalnosti, uzvratiti za pruenu ljubav i sve lijepo to mu je uinjeno. Allah, delle anuhu, je obdario Aliju visokim stupnjem inteligencije i ispravnim ivotnim stavom, te je od malena bio upuen na put istine i dobrote. Kada je bio djeak promatrao je svoga amidia i Hatidu kako obavljaju namaz i ine neke pokrete koje isprva nije shvaao. elio je shvatiti o emu se radi i nije dugo ekao. Ubrzo je doznao da je Allah poslao svoga Poslanika ljudima da bi ih spasio od neznanja, nevjerstva i idolopoklonstva, i nauio ih da shvate jednou Allaha (Vahdanijjet), iman i istinu.

Nije trebao taj djeak dugo razmiljati; ubrzo ga je Allah uputio prema istinskoj vjeri islamu. Otvorio je svoje srce Allahovim rijeima koje je izgovarao njegov amidi, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Tako i on stade pokraj Poslanika da klanja namaz s dubokom pokornou Gospodaru svjetova, a nije mu bilo jo ni osam godina.

l dijete zna ta su ustrajnost i strpljenje

Moda je nekome od vas palo na pamet pitanje: "Zar nije za to saznao Alijin otac, koji je bio nevjernik?"

Da, doprla je ta vijest do njegovog oca. No, Ebu Talib je, unato svome nevjerovanju, dobro znao da je njegov brati Muhammed u pravu i da je Boija Poruka istinita. Zato je rekao svome sinu o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "On te upuuje samo na dobro, stoga se dri toga i ustraj u njegovoj vjeri!"

Od tada je Alija bio jo hrabriji i ustrajniji u vjeri, jer je dobio podrku i blagoslov svog oca. On je bio prvi medu svojim vrnjacima kojemu se islam, kao istinska vjera, duboko urezao u srce, te je s Poslanikom sudjelovao u irenju islama. Stoga je i on morao, kao dijete, prolaziti kroz sve prepreke i tekoe koje su se pojavljivale na putu Objave. Kaite kao to je Alija rekao: "Boe, dopusti da i mi budemo od onih koji ire tvoju Objavu, da budemo pokorni i ponizni, oni koji se ne boje nikoga osim Tebe!"

Okrutnost nepravednog bojkota

Mali Alija je bio iz porodice Beni Naima, koji su podnijeli teret bojkota od strane Kurejija. Bili su izolirani od svih ostalih, ljudi najednom breuljku u Mekki, snosei nepravdu, estinu gladi i patnje. Taj bojkot je trajao tri godine. To nije bilo malo. jeli su lie s drvea, kojeg i nije bilo u izobilju. Stalno se uo pla gladne djece. Od njihovih jecaja bi se i kamen smekao, ali srca kurejijskih kafira su ostala ledena i tvrda od kamena. Sve je to i mali Alija pretrpio.

Doao je trenutak olakanja i sree, prestao je bojkot. Aliji jo nije bilo dvanaest godina, a ve je bio prekaljeni borac. Srea nije bila dugog vijeka, jer je slijedila godina alosti! Umro je Alijin otac, Ebu Talib, i umrla je Hatida, ena njegovog amidia Muhammeda s. a. v. s.

l junatvo ima svoje granice

Okusio je Alija, zajedno sa Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, gorinu tuge i osjetio bol i veliku nevolju od zlostavljanja to su ga Kurejije nad muslimanima jo vie pojaali nakon Ebu Talibove smrti.

Allah, delle anuhu, je htio smanjiti muke svojih vjernih robova u Mekki, pa ih uputi da izbjegnu u Medinu. Kurejije su odluile ubiti Muhammeda prije njegova odlaska. No, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je za to doznao od Dibrila, alejhis-seiam. Naredio je svom amidiu Aliji da spava u njegovom krevetu te noi kada su zavjerenici nakanili izvriti atentat. Time je nastojao zavarati Kurejije da je u svojoj kui dok se udalji iz grada. Osim toga, morao je Alija obaviti neto jako vano - vratiti za svoga amidia Muhammeda (s. a. v. s.) stvari, koje su bile uvane u Poslanikovoj kui, njihovim vlasnicima.

Alija je morao te stvari vratiti, bez obzira na to jesu li njihovi vlasnici medu onima koji su htjeli ubiti Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.

Vjeno pobratimstvo

Nevjernici su bili jako iznenaeni kad su zatekli Aliju u krevetu onoga koga su htjeli ubiti. Bili su zateeni i razoarani.

Nasmijao se Alija. Bio je sretan to se njegov amidi spasio. Ubrzo je i on poao za Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve seilem, nakon to je obavio zadatak, da vrati stvari njihovim vlasnicima. Kada se pojavio pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve seilem, u Medini, srea je ula u njegovo srce. Boiji Poslanik je pruio ruke prema Aliji i rekao ashabima: "To je moj brat!"

Najdivnije je pobratimstvo ono koje je Poslanik uinio sa svojim ashabima Muhadirima i Ensarijama u elji da olaka teret siromanima i pojaa iman medu vjernicima inom bratimljenja. To bratimljenje je gotovo nevieno u povijesti ostalih objava uope. Od tada je Alija zauzeo veoma visok poloaj kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve seilem, a to je i zasluio.

To je jo jedan junak

Zamislite sada se nalazite pred dvjema vojskama za vrijeme velike bitke na Bedru i promatrate dvoboj maevima. Vidjet ete jednog mladia, Aliju, i njegovog amidu Hamzu, kako izlaze na dvoboj s junacima Kureja. Neete trebati dugo ekati da biste vidjeli kako Alija i Hamza svladavaju svoje protivnike. Bili su junaci maevanja u toj bitki.

Ili, kada biste vidjeli Aliju pri opsadi na Hendeku, kad mu je na mejdan izaao Amr ibnu Vud El Amiri, ovjek kojemu se niko nije usudio suprotstaviti. On je najiskusniji borac medu kafirima i najstariji medu njima. Alija je njega herojski savladao i ubio. Uite tekbir s muslimanima, jer je Alija pobijedio!

Nemojte ni pitati o herojstvu Alijinom u bitki na Hajberu, protiv idova. Unaprijed mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve seilem, rekao radosnu vijest da e pobijediti, nakon to mu je uruio islamski bajrak. Alija je s vojskom navalio na utvrde Hajbera i preduhitrio idovske junake, te ih savladao. Alijin herojski poduhvat u bitki za Hajber omoguio je muslimanima, uz Allahovu pomo, veliku pobjedu.

l junak ima pravo da se veseli

Uskoro je Alija navrio dvadeset i pet godina ivota. Protekle godine svjedoe o vrstini Alijinog imana i junatvu koje se ne zaboravlja. Dolo je vrijeme da nakon svih tih pobjeda okusi slast velike nagrade i dar koji niko nije imao sree da dobije osim njega. Njegov amidi Resulullah, sallallahu alejhi ve seilem, mu je darovao najljepu, najmlau i najmiliju ker, mjezimicu svoje majke i oca, sallallahu alejhi ve seilem. Njeno ime je Fatima, a nadimak Ez-Zehra (Cvijet). Postala je Alijina ena. Bila je neizmjerno sretna udavi se za takvog gaziju i heroja. On je Poslanikov, sallallahu alejhi ve seilem, brati. Koja djevojka ne bi htjela biti ena junaka Objave i imana!?

Odgoj mladih lavova

Allah, delle anuhu, im je podario divnu djecu: Hasana, Husejna, Zejneb i Ummu Kulsum, radijallahu anhu. Njihov djed, Resulullah, sallallahu alejhi ve seilem, je jako volio ovu porodicu. Poklanjao je ovoj djeci, svojim unuadima, izuzetnu panju. esto ih je znao zabavljati, tako da je saginjao leda, a maliani su se na njih radosno penjali. To etvero djece bilo je u sreditu panje svojih brinih roditelja koji su im pruali najuzoritiji odgoj. Stoga je njihovo ponaanje bilo za svaku pohvalu, u tome su bili slini na svoga djeda.

Roditelji su bili neizmjerno ponosni na njih, njihovom ponosu nita nije bilo ravno. U svojoj velikoj srei su bili i velikoduni. esto su svoju hranu nesebino davali gladnima, siroadi i zarobljenicima. O njihovoj dareljivosti svjedoi i Allahov Govor:

"/ hranu su davali - mada su je i sami eljeli - siromahu, siroetu i zarobljeniku!" (LXXVI; 8)

Povijest mu je odala priznanje

l tako teku dani. Alija, radijallahu anhu, sudjeluje u svim bitkama s Poslanikom, sallallahu alejhi ve seilem, osim u pohodu na Tebuk, zato to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve seilem, njega odredio da ostane kao njegov zamjenik u Medini. Alija je inae bio nerazdvojiv od Poslanika, sallallahu alejhi ve seilem. On mu je bio najblii po rodu i imanu. Nije ga ostavljao ni tren kada se pred kraj ivota razbolio. Alija, radijallahu anhu, je shvatio da se zadatak Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zavrio, pa mu je zato srce bilo puno bola i tuge, a oi pune suza, jer e se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uskoro preseliti na Drugi svijet.

l doao je dan velike alosti, umro je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Alija se u dubokoj tuzi pobrinuo oko pokopa Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Podnio je i zakletvu na vjernost Ebu Bekru, kao halifi. Druio se s njim, a potom saradivao s Omerom i Osmanom, radijallahu anhu. Bio je vana i cijenjena osoba koja je svojim korisnim savjetima i usmjeravanjem pomagala u rjeavanju problema i tekoa koje su dole poslije smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Alija je bio najistaknutiji u poznavanju fikha, fetve i prava. O tome potvruje Aia, radijallahu anhu, i kae da je on ovjek koji najvie poznaje Sunnet, Kur'an i njegove ajete.

"Lane glasine su tee od ubijanja!"(II; 191)

Da ne bi dolo do pogoravanja situacije koja je nastala nakon ubistva Osmana, radijallahu anhu, Alija je pristao da se prihvati halifata, ako mu najvei ashabi poloe zakletvu. Unato tome, to je on poslao svoja dva sina, Hasana i Huseina, da brane halifu Osmana, prije nego to je ovaj bio ubijen, kolale su glasine protiv Alije, kao to su bile i protiv Osmana. Do toga je dolo usljed neslaganja Alije i nekih ashaba, predvoenih Aiom, Majkom Pravovjernih, radijallahu anhu.

Alija je zapao u vie nezavidnih situacija, i to zbog pria koje su bile daleko od istine. Bio je primoran da se bori protiv onih koji su mu se suprostavili (bitka na devi). Pobijedio ih je kraj Basre i vratio je Aiu, radijallahu anha, u Medinu, nakon to je to platio smru velikog broja ashaba, kao to su Talha i Zubejr, radijallahu anhu.

Lane glasine imaju posljedice

Jedna od najveih tekoa za Aliju je bio stav Muavije, namjesnika Sirije, koji je traio od novog halife da se odmah pronau i kazne ubice prijanjeg halife Osmana, radijallahu anhu, to u tom trenutku nije bilo mogue. Predvodio je veliku vojsku u rat protiv halife Alije, radijallahu anhu. Dolo je do bitke kod Siffina, na obali Eufrata.

jedna od poznatih Alijinih osobina bila je staloenost i prisutnost duha. Pazio je da ne doe do krvoprolia, kako ne bi stradao veliki broj ljudi, lako je uloio veliki napor da do toga ne doe, i kada je pobjeda bila skoro na njegovoj strani, nasjeo je lukavstvu svojih protivnika koji su time nastojali izbjei poraz. Uslijed toga, dolo je do podvajanja u redovima Alijine vojske. Odvojila se grupa ratnika koji nisu prihvatili protivniki prijedlog. Ta grupa je kasnije nazvana Haridije (EI-Havarid). Ona se odmetnula od svoga vode Alije, koji ih je pokuao na lijep nain vratiti na pravi put da bi se izbjeglo meusobno ubijanje. Oni su to odbili traei sukob na bojnom polju. S njima se sukobio u bitki En-Nehrevan, istono od Tigrisa i gotovo ih iskorijenio.

Lista ehida je otvorena

Alija je prenio glavni grad hilafeta iz Medine u Kufu. Na alost, nakon pet godina, veliki je junak ubijen s leda, na izdajniki i kukaviki nain, kao to se dogodilo i njegovim prethodnicima, halifama Omeru i Osmanu, radijallahu anhum. Omera je ubio Ebu Lu'lue, medusija, a Osman je ubijen nakon raspirivanja mrnje idova Abdullaha ibnu Sebe'e.

Sad je pao i Alija, od ruke jednog haridije. Zvao se Abdurrahman ibnu Muldim. On se elio osvetiti Aliji za svoj poraz u bitki En-Nehrevan. l tako je izdajica uspio teko raniti Aliju, radijallahu anhu, s leda, udarcem sablje po glavi, za vrijeme dok je Alija, radijallahu anhu, obavljao sabah-namaz, dana 12. Ramazana, 40. g. po Hidri.

Alija, radijallahu anhu, je umro kao ehid, nakon nekoliko dana, poto je bio ranjen u ezdeset i treoj godini ivota. Pokopan je pokraj Kufe, uz veliku tugu i alost njegovih sinova Hasana i Husejna, radijallahu anhum, i svih muslimana, irom islamske drave. TALHAIBNU UBEJDULLAH

RADIJALLAHU ANHU

UENIK RESULULLAHA, (S.A.V.S.) -

JASTREB UHUDA

Stranice vjenosti se ne daju brisati

Upoznat emo se s ovjekom, koji prednjai u svim dobrim osobinama:- prednjai u dihadu. On je divan primjer onih koji su dali sve to imaju da bi uzdigli Allahovu rije, zatitili Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, te prenijeli i irili Allahovu Objavu;- prednjai u dobroinstvu. Njegovi nadimci su: Talha EI-Dud (Dareljivi Talha), Talha EI-Hajr (Talha Dobroinitelj), Talha EI-Fejjad (Velikoduni Talha, Prekomjerni Davatelj). itav njegov ivot je bio ispunjen plemenitou, portvovnou i dareljivou. Davao je od sebe sve to je mogao.- prednjai u ehadetu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao za njega da je ehid koji hoda po Zemlji. On je junak i ehid zajedno! On je Talha ibnu Ubejdullah - jastreb Uhuda, radijallahu anhu.

Biblija je nagovijestila dolazak Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

Talha, radijallahu anhu, je bio neobino inteligentan, irokogrud, veoma iskusan i nadasve, strpljiv. Dobro se sjeao ta mu se dogodilo prije nego to je preao na islam. On kae: "Pitao me jedan monah iz Busre, u Siriji, da li znam da se pojavio poslanik po imenu Ahmed?" Upitah ga ko je Ahmed, a monah odgovori: "Sin Abudllaha i unuk Abudl-Muttaliba. On je zadnji od poslanika i pojavit e se u Mekki!"

Talha je, nakon toga, pohitao u Mekku i saznao da se Muhammed, takoer jo zove i Ahmed, i da ga je Allah poslao da bude Poslanik, l druge vjere prije islama su nagovijestile dolazak Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

U Kur'anu se govori o Isau, a.s kojem je majka Merjem. On je rekao svome narodu: "Evo, objavljujem vam radosnu vijest, doi e nakon mene Poslanik, po imenu Ahmed!"

Vjerovanje (iman) je slae kada se trpi

Nevjernici su, jednom, na poetku islama vezali uzetom Talhu s Ebu Bekrom, radijallahu anhu. Od tada, imaju zajedniki nadimak "Srodnici" (Blizanci). Oba ashaba su trpjela uasne muke od ueta. ak je i Talhina majka zlostavljala svoga sina, iako su majke prema svojoj djeci njene i milostive. No, uvidjela je koliko je on vrst i ustrajan u svojoj vjeri i da ga nita ne moe odvratiti. Kad su ga muili, bio je miran i nasmijan, spokojna srca. Potporu za svoju strpljivost naao je u Allahovim rijeima iz Kur'ana. On vjeruje u Allaha, pa zato onda da se osvre na rijei nevjernika. Njegov um razmilja vrsto o dobroinstvu i vrsto je uvjeren da e mu Allah pomoi da pronae izlaz. Talha je znao da pametan ovjek nee odbaciti dobrotu, istinu i ispravnost, radi toga to neki krivo razmiljaju. Vjera u Allaha zahtijeva strpljivost i trpljenje, kao odgovor na zlostavljanje kafira, uvijek i svugdje.

Utjeha dolazi, makar i sa zakanjenjem

Doao je i as utjehe nakon velikog podnoenja muka. Allah je za Talhu i muslimane pronaao izlaz, zajedno sa porodicom Ebu Bekra, radijallahu anhu, tako to su hidru uinili u jesrib (Medinu). Oprostio se sa svojim rodnim mjestom i imetkom, i podnio tekoe puta, pustinjsku prainu i glad. Slava AIlahu kada smo na mukama, slava AIlahu kada smo u izobilju!

U Medini, u okviru nevienog bratimljenja, to ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uinio izmeu Talhe Muhadira i Ka'ba ibnu Malika, jednog od istaknutih graana jesriba, Talha se osjeao kao medu svojima. Njegov ivot u Medini je bio pon herojstva i pribliavanja AIlahu.

U prvoj bitki Talha je bio oko koje bdije i prati ta se dogaa na prilazima gradu. inio je to s potpunom revnou i nevienom strpljivou; bdio je danju i nou. Prenosio je sve vijesti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa svojim drugom Sa'dom ibnu Zejdom, radijallahu anhu. Bio je astan, iskren i povjerljiv vjernik. Allah e ga nagraditi, zajedno s onima koji su sudjelovali u odluujuoj borbi, svojim sabljama i svojom krvlju.

Odlikovanje s Uhuda

Talha je u bitki na Uhudu zadobio dvadeset i etiri rane po tijelu i prstima.

Bio mu je oduzet (paraliziran) jedan prst, jer je podmetnuo svoju ruku da bi zatitio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, od udaraca koje su mu nanosili murici.

Talha je ranjenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatitio svojim tijelom i uzmicao zajedno s njim borei se sabljom.

Puno je krvi isteklo iz njegovih rana.

Kod toga, zadobio je vie uboda po tijelu od sablji, kopalja i strjelica, preko sedamdeset.

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je Talhi odao posebno priznanje, istaknuvi njegovu posebnu linost, kad mu je na dan bitke na Uhudu rekao:

"Talha, ti si u potpunosti uspio, tj. uinio si takva djela da si zavrijedio Dennet, bez ikakve sumnje!"

Ebu Bekr Essiddik, radijallahu anhu, je za njega rekao: "Taj dan bitke na Uhudu bio je Talhin dan!"

Mu'min je uvijek prvi

Za Talhu rane nisu predstavljale nita osobito. Jo se vie suprotstavljao neprijatelju, jer je to bilo radi Allahovog delle anuhu zadovoljstva, kao i zadovoljstva Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i mu'mina.

Dobro dola smrt i ehadetu uz pobjedu.

To je bio njegov moto. Nita to nije bilo udno za Jastreba Uhuda. Zato vidimo da Talha uvijek u borbi voli prve redove u kojim sudjeluje Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Ne pitajte u kojim je bitkama sve Talha bio. On je sudjelovao u svim bitkama uz Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i to bez ikakvog straha ili mrvice kolebanja ili opreza, da ne bi dao svoj ivot u borbi. Ve i to bi bilo d ovoljno ako se govori o njegovoj asti - da je Talha dobroinitelj, dareljiv, na bilo koji nain. Vrhunac dareljivosti je, kao to znate, spremnost poloiti svoj ivot, i ulazak u borbu bez ikakvog straha i kolebanja.

ehid hoda zemljom

Talha, radijallahu anhu, je zatraio ehadet, a Allah mu to nije uskratio. Eto Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu donosi radosnu vijest da e ui u Dennet. Takoer mu je rekao jo za ivota da e biti ehid. Lijepo bi bilo kad bismo zapamtili tri radosne vijesti koje je izrekao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem:

"Kome je drago da gleda ovjeka koji hoda zemljom, a ve je mrtav, neka gleda Talhu!

Kome je drago vidjeti ehida kako hoda zemljom, neka gleda Talhu ibnu Ubejdullaha!"

Neka ti je sa sreom Ebu Muhammede. Allah ti je oprostio sve grijehe koje si uinio prije i koji slijede.

Kako su slatke vijesti o Dennetu, ehadetu i oprostu!

Kad bi nam samo jednu od tih radosnih vijesti Allah omoguio, bili bismo beskrajno sretni. Boe, molimo te za jednu radosnu vijest, kao to ju je Resulullah rekao Talhi; da nam oprosti grijehe i smiluje nam se; da

nam podari ehadet na ispravnom Tvom putu i da nam dozvoli da uemo u Dennet s onima kojima si to obeao. Ti sve uje i sve moe!

Na Poslanik ima dva prisna sljedbenika

Kad Allah zavoli nekoga, on ga priblii sebi. Eto Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, donosi Talhi radosne vijesti, da e Allahu biti blizak i da e Allah uvijek nad njim bdjeti. Rekao mu je: "Allah te uvao i pratio sve dok ga ne sretne!"

Blago tebi, Talha, na tvom visokom poloaju! Zato nije udno da bude Poslanikov prisni sljedbenik; na taj poloaj nije se popeo niko osim dvojice, a ti si jedan od njih. Zubejr, radijallahu anhu, je drugi. Svaki od nas je prisni prijatelj i sljedbenik Resulullaha i uenik bez premca. Ti si jo vie od toga! Ti si ogor resulullahov i na ovom i na Onom svijetu. TI si se oenio asnom sahabijkom Hamnet, sestrom Zejnebe, ene Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem. Njihova je majka Amina, ki Abdul-Muttaliba, tetka Resulullahova. Blago tebi, i molimo AIlaha, delle anuhu, da svako od nas bude s vama u Dennetu.

"Ako budete zahvalni, Ja u vam, zacijelo, jo vie dati!" (XIV; 7)

Allah, delle anuhu, je podario Talhi veliko bogatstvo. S druge strane. Talha je bio primjer zahvalnosti Allahu. U jednom danu je dao sadaku od sto hiljada dirhema. Jednom drugom prilikom podijelio je svu svoju imovinu sirotinji, bez obzira to je ta imovina bila velika.

Za sebe nije ostavio niti jednog dirhema, a imanje mu je vrijedilo etristo hiljada dirhema. jednom je prodao zemlju u vrijednosti od sedamsto hiljada dirhema i to je odmah drugi dan podijelio. Nije imao mira kad bi saznao da neko trai pomo, odmah mu je nastojao pomoi. Nikad uvaeni ashab nije nikoga odbio, a da nije pruio pomo ili platio tui dug!

Godinje je, nakon smrti Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, slao njegovoj eni Aii, radijallahu anhu, deset hiljada dirhema. Zato je Allah, delle anuhu, blagoslovio njegov imetak. Koliko god poklanjao, Allah mu je jo vie uzvratio. O tome svjedoe ajeti Kur'ana asnog: "Ako budete zahvalni, ]a u vam, zacijelo, jo vie dati!" (XIV; 7)

Junaka potuju svi

Ebu Bekr i Omer, za vrijeme njihova hilafeta, nisu zaboravili da priznaju Talhi njegov poloaj, pa i da od njega trae savjet u politikim i vojnim pitanjima. On je znao pravilno presuditi, i bio je odan rijei istine. Nije zaboravio biti u prvim redovima kada se krene u borbu protiv otpadnika. On je jo uvijek "jastreb ratova i bitaka". Povijest potvruje njegova junatva u vie prilika i nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. VI znate, djeco, da je Talha jedan od esterice ashaba koji su izabrani u savjetodavno tijelo to ga je osnovao i izabrao Omer, radijallahu anhu, prije svoje smrti. Na tome je posebno insistirao kad je rekao: 'Talha je zajedno s vama lan savjetodavnog tijela!"

Takav istaknut poloaj odgovarao je samo ovjeku kakav je Talha. To je ovjek koji je znao uvati Boiju blagodat imanja i znanja! Bilo bi lijepo da Talha bude uzor i u naem drutvu!

"... i porod na neka bude odan Tebi!"(II; 128)

Nije Talha krtario s onim to najvie voli, a to su njegova djeca koju je hranio i odgajao unato njihovoj brojnosti. Uistinu su bila ukras njegovog ivota.

Uzdigli su ugled svoga oca jo vie i njegovu povijest uinili jo trajnijom. Bilo ih je etrnaest: sinovi Muhammad, Imran, Isa, Ismail, Ishak, Jakub, Musa, Zekerija, Jusuf i jahja, a keri - Aia, Ummu Ishak, Es-Sebbe i Merjem.

Allah mu je podario da veina njegovih sinova imaju imena poslanika u nadi da budu ispravni ehidi i bliski Allahu, delle anuhu. Njegove su keri imale ispravne i dobre mueve, kao Mus'ab ibnu Zubejra, suprug Aiini Hasan ibnu Alijj, suprug Ummu Ishak.

Talhini sinovi su se istakli u borbama i u maevanju. Imali su izuzetne vrline i bili su primjer junatva i ehadeta. Neka Allah bude s njima zadovoljan!

"Iz njihovih srca emo zlobu odstraniti...!" (XV; 47)

ivot je htio da Talha s Aiom i Zubejrom ide u rat protiv Alije, radijallahu anhu. Istina je bila i oita i zorna svakome ko je bistrog uma kao Talha i Zubejr. Oni koji su izdali Zubejra htjeli su da na veliki junak Talha bude pogoen strijelom u bitki EI-Demel. Bio je teko ranjen, izgubio je puno krvi i preminuo.

Imam Alija, radijallahu anhu, je bio prvi koji se raalistio zbog Talhine smrti, iako nisu bili istomiljenici. On zna ko je Talha i koja je njegova vrijednost u redovima ashaba. On zna, kao to znaju i svi drugi, kao i oni koji su ubili Talhu, da je Talha preselio na Onaj svijet kao ehid. On je ve bio ehid koji je hodio Zemljom s velikim nepokolebljivim imanom!

"Iz njihovih srca emo odstraniti zlobu; oni e, kao braa, na divanimo jedni prema drugima sjediti!" (XV; 47)

l djeca mogu tugovati

l tako se zavrilo ezdeset godina u ivotu Talhe, radijallahu anhu. Moemo se ponositi zajedno sa Abdullahom Abbasom, radijallahu anhu, kad su ga pitali o ovom junaku i o Zubejru, nakon njihove ehidske smrti. "Neka se Allah smiluje njima. Kunem se Allahom da su bili vjerni muslimani, odani, dobroinitelji, mu'mini, plemeniti i blagoslovljeni.

Allah e im oprostiti kao starim ashabima, zbog njihovog iskrenog druenja s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i njihovih plemenitih djela..."

l djeca imaju pravo izraziti tugu nad Talhinom smru. Bio je jedan od onih kojima treba zavidjeti na dubokoj i vrstoj vjeri. Slui mu na ast to je jedan od deseterice kojim je obean Dennet. On je "jastreb Uhuda", jedan od velikih voda islama. Sve najvrednije ljudske vrline su spojene u njegovoj linosti. Neka mu se Allah smiluje i bude njime zadovoljan!

Obeani put je jedan

Moda ste poeljeli da upoznate jo jednog ashaba, ije smo ime ve vie puta spominjali pored Talhinog imena. To je uvaeni ashab Zubejr ibnul-Avam. Sada emo o njemu posebno govoriti kao o jo jednoj linosti, od njih deset, kojima je prenijeta radosna vijest o Dennetu. Hajdemo zajedno upoznati tu osobu!

Boe, obaavamo Ti da emo izuavati i jo vie upoznavati put deseterice kojima je obean Dennet, kako bi svaki od nas bio jedanaesti, ako Bog da, i kako bismo uljepali nae postojanje iskrenim djelima kakva su inili sinovi Talhe, koji su simbol ispravnog imana i pokornosti svojim roditeljima, vjernicima!

EZ-ZUBEJR IBNU EL-AVVAM

RADI]ALLAHU ANHU POSLANIKOV, SALLALLAHU ALE]HI VE SELLEM, TETI

Poniznost je osobina kukavica

Od malena je bio ponositog duha i jakog karaktera. Niko se ne usudi da mu uini togod naao, jer je rijetko ko od djece u to vrijeme doivio da tako stasava. Majka je poklanjala izuzetnu panju njegovom odgoju, kako bi svojim ponaanjem zadobio potovanje okoline. Od malih nogu, znala ga je otro kanjavati i tui, da bi mu pokazala kako da se brani: "Zar mislite da je on mamina maza! On sam mora podnijeti sve vrste tekoa!"

l Zubejr je obeao da nee dozvoliti da ga ikad iko ponizi, ma koliko taj neko bio jak i snaan. Nije nita udno, on je sin Safije, tetke Poslanikove, sallallahu afejhi ve seilem, a otac mu je sin Hatidinog brata. Zato se od malena uio hrabrosti i izdrljivosti. Takav je ostao do zadnjeg dana svog asnog i plemenitog ivota.

Kako je divno biti mladi vjernik

Zato zbog svega toga na mali junak ne bi bio iznad svojih vrnjaka, iznad svih u Mekki i drugdje, koji zbog njegovih vrijednosti moraju potivati njegovo miljenje i stavove. Pored hrabrosti i junatva, Zubejra su krasile i ostale plemenite ljudske vrijednosti. Njegov otac je, EI-Awam ibnu Huvejlid, a majka Safija, ki Abdul Mutaliba. On je od estita roda, ponositog dranja, iskren, poten i staloen. Ebu Bekr Essiddik, radijallahu anhu, ga poziva, prema elji Poslanika, u islam. Zubejr je sa zadovoljstvom prihvatio islam, a imao je tada samo 16 godina, ili manje. Kad je mladi tamnoputi junak prihvatio islam, postao je jo vei i v^e/Jniojnak, ali u drugom smislu. Progalsio je svima da on vjeruje uMtoff*vntii*u, delle anuhu, objavu i nije imao namjeru na tome stati. Nije se bojao napada neznalica, ili nepredvidivih situacija.

Jedni drugima preporuujmo strpljenje

Zbog islama su ga bojkotirali i kanjavali na razne naine, i njega i lanove njegove porodice i roake. Trudili su se da ga na razne naine zlostavljaju i mue. Zubejr nije od onih koji se predaju i pokleknu pred strahom od drugih. Potivao je odrasle, osobito svoga amidu Nevfela, koji ga je znao ak i vezati, zatim takvoga smotati u hasuru, potom nadimiti hasuru i tako ga dugo drati bez hrane i pia...

Uprkos svemu tome to su mu inili njegov amida i drugi, te raznovrsnih naina muenja, nisu ga uspjeli pokolebati. Muitelji su izgubili svaku nadu, pa su ga pustili da ini ono to je htio. To je i postao princip muslimana: koliko god nevjernici muili muslimane, njihova vrstina i ustrajnost u imanu postali su jo vri, bez obzira na sve represalije, l mi moramo biti kao Zubejr, radijallahu anhu, istrajni i vrsti u svom imanu.

Mu'min se smije rasrditi samo u ime Allaha, delle anuhu

Zubejr dolazi s muhadirima u Abesiniju. Tamo je bio jedan od voda irenja islama i njegove Objave. Povijest pamti da je on u Abesiniji bio junak koji je riskirao svoj ivot, ali je zato znao donijeti svojoj brai muslimanima radosne vijesti o svom uspjehu i svom radu, pa je radost tekla i njihovim srcima.

l napusti junak tlo Abesinije, da bi se vratio u Mekku, gdje su sada ve bili primili islam i Hamza, i Omeribnul-Hattab. l tako je rastao broj pristalica Objave i Boije poruke. Sada ponovno Kurejije uju njegov glas.

Jednom je uo da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ubijen, ali je vijest bila lana. Zgrabio je svoju sablju i pohitao do kurejijskih kruoka pun boli i ljutnje, iao je tragati za Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem. Nije se smirio dok nije ugledao Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, ivog i zdravog. Tada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmijao i zahvalio mu, te mu zaelio svako dobro i pobjedu.

Mu'min se ne obazire na zlostavljanja

Zubejr je bio jako ambiciozan i nisu ga pokolebale kazne. Kad je otiao u Medinu, ostao je dosljedan svojim stavovima i imanu. Sudjelovao je zajedno s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, u svim borbama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao potpuno povjerenje u njega i to ga je jo vie hrabrilo da istraje u svom ubjedenju i junatvu. U ratovima je bio istaknuti junak, i to mu svi ashabi priznaju. Megdani mu potvruju da je uvijek bio neustraivi lav. U ratu je uvijek nosio uti turban. Kau da su u bitki na Bedru muslimanskoj vojsci u pomo dole hiljade meleka koji su nosili ute turbane kao Zubejr, radijallahu anhu. l meleci ga vole, jer ga Allah voli. Zato mu meleci pomogoe protiv murika, koje je predvodio njegov amida Nevfel, onaj koji ga je znao onako muiti.

Smrt bjei od junaka

Desilo se da je na dan Uhuda, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio jednog ovjeka, ratnika Kurejija, kako ubija i kolje muslimane. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se obrati Zubejru da ga ukloni. Zubejr je odbacio svoju sablju, uspeo se na jednu uzvisinu, a zatim suknuo, kao orao, te zgrabio murika. Obojica su pala i zajedno se skortljala. Odjednom mu je Zubejr bio iznad prsa i golim ga rukama dokrajio.

U bitki na Hunejnu, murici su se razbjeali pred njim. Da ste mogli pogledati tijelo tog junaka, vidjeli biste da ne postoji ni jedan djeli njegova tijela koji nije bio ranjen i uboden. To su AIlahovi dokazi iz herojskih bitaka.

Vrata junatva se ne zatvaraju

Nakon smrti Resulullaha, sallallahu alejhi ve seilem, Zubejr j'e bio od onih koji su blisko saradivali s Ebu Bekrom Essiddikom, radijallahu anhu, u vojnim i politikim pitanjima. Muslimanska vojska je izborila veliku pobjedu u ratovima protiv otpadnika, kada je on predvodio muslimanske junake. Sudjelovao je u veoma vanoj bitki protiv Bizanta, poznatoj kao "Bitka na jermuku". Na alost, u toj bitki je zadobio teke rane. Zatim se vratio zajedno s Omerom EI-Hattabom, nakon osvajanja Jerusalima. Njemu je uvijek bilo najljepe kad bi otiao u dihad.

Omer, radijallahu anhu, ga je poslao da pomogne njegovom namjesniku u Egiptu, Amru ibnul-'Asu. U Egiptu su muslimani opkolili poznate rimljanske zidine "Babilon". Zubejr se, s nekolicinom muslimana uspeo na zidine i otvorio vrata te utvrde. Nakon kratke borbe, Rimljani su pobjegli bez povratka.

Musliman ne voli ubiti svoga brata

Nakon smrti Omera, radijallahu anhu, Zubejr je bio jedan od esterice u savjetodavnom tijelu, koje je odredio sam Omer, radijallahu anhu, prije svoje smrti, da izaberu medu sobom sljedeeg halifu. Izabrali su, medu sobom, Osmana, radijallahu anhu, pred kojim je poloena zakletva, pa je i Zubejr dao zakletvu na vjernost i pomagao ga u njegovom hilafetu. Kad god je trebalo, Zubejr je Osmanu davao savjete. Kad su pokuali, oni koji nisu bili u pravu ubiti Osmana, radijallahu anhu, Zubejr je, kao to je uinio i Alija, radijallahu anhu, poslao sina Abdullaha da ga brani. Zubejr je poloio zakletvu Aliji, radijallahu anhu, nakon smrti Osmana, radijallahu anhu. Meutim, on je oekivao od Alije da ustane protiv onih koji su ubili Osmana. Alija, radijallahu anhu, je, meutim, mislio da treba saekati izvjesno vrijeme dok se situacija smiri, pa tek onda kazniti Osmanove ubice.

Staloenost vodi miru

uo je Alija, radijallahu anhu, da neki od ashaba pod vodstvom Aie, radijallahu anhu, ne ele da on ostane sputenih ruku zbog smrti Osmana.Pokuao je savjetom smiriti veinu, i mirnim pregovaranjem izbjei sukobe. Meutim, nita nije koristilo, te je na kraju morao opremiti i pripremiti vojsku protiv onih koji su se htjeli sukobiti s njim. Kad su se suelile obje vojske, Alija, ponovo pokua, na svaki nain, da ih odvrati od njihove nakane, ali nije uspio. Ni Zubejr, ni Aia, nisu to htjeli. Alija je zatraio da direktno razgovara sa Zubejrom, pa je do razgovora i dolo. Tada je mudri halifa dugo razmiljao o tome i sjetio se prolosti i nezaboravnih dana herojstva. U sebi je Alija razmiljao (a bio je u pravu), da Zubejr mora promijeniti svoju nakanu, kako ne bi izbrisao svoja nezaboravna i vjena djela, a svoje junatvo koristiti protiv zajednikog neprijatelja -murika i nevjernika...

Odvraanje od krivog stava je astan in

Alija ga je podsjetio na jedan dogaaj zajedniki njima i Resulullahu, sallallahu alejhi ve seilem. Ree Alija, radijallahu anhu: "Sjeti se, Zubejre, onog dana kada ste Resulullah i ti proli pored mene, a Resulullah, sallallahu alejhi ve seilem, se bio naslonio na tvoju ruku! Okrenuo se prema meni i nasmijan me poselamio, pa se potom okrenuo prema tebi i rekao ti: "Uviam, Zubejre, da e ratovati protiv Alije i nee biti u pravu, Alija e biti u pravu, makar protiv njega ratovali svi ostali!"Zubejr je odgovorio: "Istina je, kunem se!"Alija, radijallahu anhu, ree: "Zato onda ratuje protiv mene, kad nema razloga za to?"Zubejr, radijallahu anhu, ree: "Zaboravio sam to! Tako mi Allaha, da sam se toga sjetio prije bitke, nikada ne bih poao u rat, niti ratovao protiv tebe!"

Izdajnik ne voli ono to je ispravno

Razuman musliman se pokaje Allahu kada pogrijei. Zubejr je shvatio istinu nakon susreta s Alijom i insistirao je na povlaenju iz bitke, usred borbe, nakon tog buenja savjesti mu'mina. Svjedoi Allah, a i meleci i uvaeni ashabi, kao Ammar ibnu jasir i Abdullah ibnul-Abbas, da se Zubejr pokajao to je doao ratovati protiv Alije. Na njegovom putu za Medinu jedan ga je izdajnik ubio, kao to su prije njega ubijeni ehidi Omer i Osman radijallahu anhu. Svi znaju ko je ubio Zubejra, ak i njegovi protivnici to dobro znaju. Dobro znaju Zubejrov poloaj kod Resulullaha sallallahu alej h, ve sellem, te da je sin Poslanikove tetke i da je on izvrsni Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, uenik.

Lav u Dolini lavova

Za njim je iao izdajnik Amr ibnu Dermuz Et-Temimi i vidio da se Zubejr vraa u Medinu. Saekao je vrijeme kad je Zubejr klanjao, priuljao mu se , ubio ga s leda, te mu skinuo prsten s prsta i ukrao konjaOsjetio je da se zemlja na kojoj je stajao, tresla od ljutnje nad tim gnusnim djelom sto ga je uradio. Na tome mjestu, gdje je klanjao, bio^ i ukopan, a naziv toga mjesta je " Dolina lavova "Dolina lavova se ponosi to su tamo poloeni tvoji ostaci, Zubejre!Tako je doao kraj njegovom ivotu u ezdeset i etvrtoj godini Doekao je smrt kao astan ehid, smrt kakvu mogu doivjeti samo velikani poput njega! I tako je yaustavljen na svom putu do Medine, za vrijeme klanjanja Allahu delle anuhu.

Zubejrov ubica je u dehennemu

Voda muslimana Alija, radijallahu anhu, je uo da je Zubejr ubijen na svom putu ka Medini. Ovaj dogaaj ga je rasrdio, dua ga je zaboljela. Poelio je da do toga nije dolo i da je Zubejr svoj put sretno zavrio, nakon to je otkrio istinu. Gorko zaplaka Alija, radijallahu anhu, i tom je prilikom rekao ya ovjeka kome je prije obean Dennet, (Zubejr) da e njegov ubica u Dehennem.Kad su donijeli Zubejrovu sablju pred Aliju, radijallahu anhu, podsjeti se Alija na herojska djela koja je Zubejr uinio radi Islama, yajedno s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ba s tom otrom sabljom, pa ree:"Koliko puta je ta sablja otklonila nevolje od Poslanika, sallahu alejhi ve sellem! Neka mu se Allah smiluje , bude s njim zadovoljan i neka mu oprosti!"Da, draga djeco, onaj koji je ubio ovjeka kojemu je obean Dennet, zasluio je dehennem. Zavrijedio je vjeni pakao, "u kome se ne ivi niti mre.

ivot i djela ovoga mu'mina

Prihvatio je islam kada je imao esnaest godina;Bio je jako muen i zlostavljan;Uinio je hidru u Abesiniju i u Medinu;Ubio je svoga amidu, kafira u bitki na Bedru;Zatitio je Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, od brojnih uboda koji su mu bili namijenjeni;Oenio se Esmom, kerkom Ebu Bekra, koja mu je donijela sina junaka Abdullaha, radijallahu anhu;Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, mu je donio radosnu vijest da e biti u Dennetu i da je Poslanik njim zadovoljan;Predvodio je islamsku vojsku u borbi protiv otpadnika, te osvojio Siriju i Egipat;Povukao se iz borbe protiv Alije, radijallahu anhu, i postao ehid na svom putu za Medinu, i to od uboda izdajnika, blizu grada Basre, gdje je i ukopan, u "Dolini lavova";Umro je u ezdeset etvrtoj godini.SE'ID IBNU ZEJD,

RADI]ALLAHU ANHU BORAC TRAJNOG SPOMENA

Allahovi isti vjernici (el-hunefai)

Se'id ibnu Ebu Zejd j'e bio pripadnik jedne manjine, koja je ivjela u Mekki, a nisu bili idolopoklonici. Ta manjina se zvala EI-Ahnaf, ili El-hunefa, tj. oni koji su se klonili klanjanja kipovima i neasnih djela, usprkos tome to su ivjeli usred drutva kafira i neznanja, iako to drutvo onda nije imalo poslanika kojeg Allah alje i koji ljude upuuje na istinu i dobroinstvo.

Od malena, Se'id je stasavao gledajui oca kako ivi daleko od viebotva, u potrazi za Istinom i jednoom AIlaha (tevhid), sluei istinskom Stvoritelju. Znao je davati savjete muricima da se okanu neznanja u kome plivaju, te da ne ine nedjela, kao to su ubijanje male enske djece, prostitucija i spominjanje drugih imena osim Allahovog prilikom klanja ivotinja.

Zato, njegov otac Zejd zauzima visoko mjesto medu pametnim i asnim Mekkelijama. Njegov govor je bio pun savjeta i uputa drugima.

Sreu treba traiti

Zejd je bio rodbinski blizak Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. On je, takode bio amida Omera EI-Hattaba. Ta veza je postala puno jaa, kad je nad Kurejijama zasjalo svjetlo islama. Se'id ibnu Zejd je bio prvi koji je uvrstio rodbinske veze vezom imana.

Zato nije udno to je Se'id paljivo razmotrio novu vjeru koja poziva na dobroinstvo. Nije nita udno to je Se'id povezao svoj rod i rodbinske veze s isto tako dobrim rodom, tj. on se oenio Fatimom - sestrom Omera EI-Hattaba. Ta je ena bila izuzetno pametna a njenu ljepotu su krasile divne vrline, pa je bila kao svjetionik u ivotima Se'ida i Omera, radijallahu anhu, pa i cijeloj Objavi. Se'id i njegova supruga su bili pravi primjer uspjenog braka i ugledne kue ispunjene sreom.

Temelj imana je trajan

Kako je bio ushien, suprug je doao trei svojoj eni Fatimi da je obraduje, to je primio islam pod vodstvom Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, te je od nje zatraio dq i ona to uini. Ispunili su svoja srca istinitim imanom i u njih poloili vrste temelje. Znali su i shvatili da je islam nova Objava koja e naii na potekoe i prepreke. Svi oni, prvi vjernici, morali su se pripremiti i raunati na razne vrste zlostavlja n ja,'te su sve to strpljivo podnosili. Vi shvaate zajedno sa Se'idom i Fatimom' da je dobitnik onaj koji ne gubi strpljivost zbog svoga uvjerenja i svojih ispravnih stavova. Allah, delle anuhu, nas na to podsjea u suri EI-Asr:

"Tako mi vremena ovjek doista, gubi. Samo ne oni koji vjeruju i dobra djela ine, i koji jedni drugima istinu preporuuju i koji jedni drugima preporuuju strpljivost!"

Dom mu'mina je kola

U Mekki, zlostavljanje od strane murika dostie vrhunac, l podigoe se glasovi muenih: Bilala, Jasira, Sumejje i Ammara. Se'id i Fatima ue jecaje i glasove muke i bola. Muitelji sve vie zlostavljaju muenike, to vie jaa njihov iman i enju za Istinom. To je i princip ivota. ivot'je u oima kafira lijep, samo ako su im ostali sluge. Kurejijski kafiri nisu imali mira zbog imana Bilala Abesinca i Suhajba Er-Rumija, pogotovo kada su i ugledne Kurejije, kao to su Ebu Bekr, Se'id, Osman, Zubejr, Talha i jo veliki broj njih, primili islam. Zato Kurejije nisu mogle mirno gledati kako se muslimani okupljaju, ue i prouavaju Kur'an u kui Erkama ibnul -Erkama, a posebno kada su shvatili da kue muslimana postaju kole za uenje Kur'ana. Tako i Se'id otvara vrata svoga doma, prima Habbaba ibnul-Eretta, koji je dolazio svaki dan da bi uio i prouavao Kur'an sa Se'idom i Fatimom i da bi razmotrili novosti toga dana.

Ljudi su razliiti

Toj kui ne slui na ast samo to to je postala mjesto prouavanja, razmatranja i uenja Kur'ana, nego je pridonijela islamu veliku potporu i vjeni, nezaboravni poklon, prihvaanjem islama od strane Omera i