Dekonstrukcija slike..., Žarko Paić

Download Dekonstrukcija slike..., Žarko Paić

Post on 11-Apr-2015

1.689 views

Category:

Documents

3 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

<p>@arko Pai}15* Esej je ujedno uvodno izlaganje sa meunarodnog simpozija Visual Construction of Culture, odranog u Zagrebu u Muzeju Mimara 26. i 27. listopada 2007. u organizaciji Hrvatskog drutva pisaca, Tvr|e, ~asopisa za teoriju, kulturu i vizualne umjetnosti i Centra za vizualne studije iz Zagreba. Neizostavno valja pomenuti da je na simpoziju sudjelovao i jedan od tri najvea suvremena teoreti~ara vizualnosti Keith Moxey s newyorke Columbije. Tekstovi izlaganja bite objavljeni u posebnom zborniku Tvr|ine edicije 2008.Dekonstrukcija slike: od mimezisa, reprezentacije do komunikacije *Sanjam o slici koja bi bila automatsko pismo jedinstvenosti svijeta onako kakvo su sanjali ikonoklasti u poznatoj bizantskoj kontroverzi. Oni su autenti~nom slikom smatrali samo onu u kojoj je neposredno bilo prisutno bo`anstvo poput rupca sa Svetim licem automatsko pismo bo`anske jedinstvenosti Kristova lica, bez ikakve intervencije ljudske ruke, kao neka neposredna manija precrtavanja (analogna negativu fotografskog filma). /.../ Sam svijet bi se stvarao kao radikalna iluzija, kao ~isti trag, bez ikakve simulacije...Jean Baudrillard, Nasilje po~injeno slici Na traou s||koU sreditu novoga pristupa fenomenu vizualnosti kao temeljne oznake za doba medijske prisutnosti nalazi se pojam slike. Unato~ jasnom ograivanju mediologije, kao jedne od pomonih post-znanosti, koja spaja povijest umjetnosti, filozofiju, sociologiju i razli~ite kulturalne znanosti, od tradicionalnog ^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku16(metafizi~kog) pojma slike pripadne umjetnosti, jo je uvijek krajnje otvoreno je li nova slika u digitalnome okruju suvremene kulture uope jo slika ili neto posve druk~ije. Pokuat u stoga ovdje izloiti temeljne postavke o razlozima promjene mimeti~ko-reprezentacijske paradigme slike. To se u programatskim nakanama interdisciplinarnoga projekta iconic turn pokazuje nunim korakom do razumijevanja slike primjerenim naem informacijsko-komunikacijskome dobu. Analizom tri razli~ita, premda po orijentaciji srodna teorijska polazita, mogue je postaviti glavno pitanje za svako daljnje istraivanje fenomena, pojma i primjenjivosti novoga pojma slike. To je pitanje istodobno dvostruko: je li zaokret spram slike u sadanjem teorijskome istraivanju vizualnih umjetnosti odgovor na krizu mimeti~ko-reprezentacijske paradigme slike o kojoj su jo 70-ih godina XX. stoljea govorili Foucault i Derrida, te moemo li uope zamijeniti dugovjeku tradiciju razumijevanja umjetnosti u povijesnome slijedu epoha kao smislene analize zna~enja slike putem jezika tek njezinim svoenjem na komunikativni medij? Od slike kao odslika ili preslike realnoga (Ab-bild), slike kao reprezentacije forme i materije onog realnoga do slike kao komunikativnoga medija koji ne odslikava, preslikava niti vie predstavlja i prikazuje neto samorazumljivo realno, nego generira novu realnost medijalno-komunikativno vodi povijesni put redukcije i oslobaanja slike od ne~ega njoj nadreenoga ideje, Boga, jezika, govora, pisma u posvemanju vizualizaciju svijeta.Pitanje stoga nije, dakle, tek to jest nova slika s onu stranu umjetnosti i unutar nje u medijalnome okruju. Pitanje jest prethodi li odsad slika u ontologijskom smislu svakom moguem razumijevanju medijski konstruirane realnosti? Je li zaokret spram slike tek privremeno oslobaanje od jarma logocentrizma zapadnja~ke metafizike? Poznato je da je prema tom shvaanju slika uvijek bila nieg ontologijskog ranga od jezika, govora i pisma. Nije li pozitivno samoodreenje naeg vremena kulture kao slike naspram kulture kao teksta moda ulazak u drugu vrstu redukcije - one vizualne? Nalazimo li se time u stanju nekovrsnog videocentrizma ako sve fenomene i sve pojmove iz povijesnoga nasljea metafizike kojom su operirale humanisti~ke znanosti sve do kraja XX. stoljea svedemo na slikovne fenomene u zahtjevu za autonomijom slike od jezika, govora i pisma? Ta pitanja nisu nova. Ona su tek druk~ije postavljena. Uostalom, jedan od nesumnjivo najzna~ajnijih teoreti~ara vizualne kulture i vizualnih umjetnosti Zeni~ke sveske17naega doba, W.J.T. Mitchell, koji je otvorio pitanje slike iz horizonta kritike ikonologije, filozofije jezika i tako doveo pictorial turn do legitimne prekretnice u shvaanju pojma slike, ideju zaokreta spram slike odredio je ne kao odgovor na bilo to konkretno, ve kao na~in postavljanja pitanja1. Kad pitamo o tome prethodi li slika logosu kao govoru i jeziku ve smo unaprijed u tradicionalnome metafizi~ko-ontologijskome okviru. Moe se, dakako, stvar postaviti i na sljedei, zdravorazumski na~in: [to je bilo prvo? Slika jajeta ili kokoi ili pojam jajeta ili kokoi?Tri su spomenuta teorijska pristupa slici unutar projekta iconic turna: (1) imanentna logika slika s onu stranu umjetnosti Gottfrieda Boehma; (2) antropologija slike (Bild-Anthropologie) Hansa Beltinga; (3) opa teorija znanosti o slici (Bildwissenschaft) s vodeim idejom o slici kao komunikativnome mediju Klausa-Sachsa Hombacha. No, prije negoli izloim njihove glavne postavke potrebno je ukratko saeto pokazati zato govorimo o dekonstrukciji slike u vremenu ne~eg posve suprotnog vizualne konstrukcije kulture. Mogu li se ti pojmovi, koji su istodobno koncepti i paradigme suvremenih drutvenih i humanisti~kih znanosti i filozofije (primjerice, socijalni konstruktivizam u sociologiji, antropologiji, kulturalnim znanostima i poststrukturalisti~ki dekonstruktivizam u filozofiji), shvatiti tek zdravorazumski kao razgradnja i rasklapanje odnosno izgradnja i sklapanje ne~eg to ve prethodno lei raspoloivo za dekonstruiranje/konstruiranje? I je li samo rije~ o na~inu koritenja pojmova iz jednog podru~ja u drugome u smislu metodologijskog uputstva? Shvatimo li dekonstrukciju alatom miljenja kao uvoenje razlike izmeu onog to se govorom pokazuje, jezikom iskazuje i pismom tekstualno artikulira, tada smo u situaciji koja je gotovo posvuda primjenjiva. Metodu jednog miljenja koristi se u svim posebnim drutvenim i humanisti~kim znanostima, pa tako i povijesti umjetnosti, bez propitivanja njezinih potekoa i bez kriti~ke dekonstrukcije samog pojma filozofijske dekonstrukcije. Dekonstrukcija nije tek metoda tuma~enja tekstova u metafizi~koj tradiciji. To je bila izri~ito Gadamerova hermeneutika. Dekonstrukcija je putokaz druk~ijem koraku iz teksta u ono pred-1 W.J.T. Mitchell, W.J.T. Mitchell, What Do Pictures Want? The Lives and Loves of Images, Chicago University Press, Chicago, 2005.^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku18tekstualno samo. Tek ono omoguava razliku i razluku (diffrence i diffrance) onog biti kao logi~ki artikuliranoga traga.2Dekonstrukcijom slike razumije se na analogan na~in ono to je predmet filozofijske dekonstrukcije jezika u miljenju Jacquesa Derridae. Vidjet emo na koji na~in se tim pojmom koriste glavni teoreti~ari slikovnoga zaokreta (iconic turn) - Gottfried Boehm i Hans Belting. Na nekoliko usputnih mjesta u svojim analizama Husserla, Heideggera, Merleau-Pontyja i Derridae, oba povjesni~ara umjetnosti dekonstrukciju razumiju kao metodu rastvaranja i razlaganja razlike i razlu~ivanja izmeu onog to se u slici, u analogiji s jezikom, nalazi kao preostatak ili vladavina jedne tradicije reduciranja slike na funkciju ili znak ne~eg to ima dublje zna~enje od prikaza i pojave ne~eg puko slikovno realnoga. Svi pojmovi iz takve tradicije jo uvijek su nezaobilazni. Po~etna je pretpostavka dekonstrukcije slike vladavina ili mo kulture kao slike naeg digitalnoga doba nad kulturom kao tekstom koji tom dobu prethodi. Tako je i s pojmom same slike. On se odrao do danas. Promijenjeni su samo pojmovi i kategorije kojim ozna~avamo to slika jest kao digitalna slika i zato, primjerice, u slu~aju virtualne umjetnosti treba govoriti o uronjenosti (imerziji) slike, a ne o tome to ona prikazuje i kako se simboli~ki o~itava njezin smisao.3 Od Nietzschea do Heideggera i Derridae filozofija je bila u stalnom dijalogu s umjetnou. Pitanje o bti umjetnosti u doba slike svijeta (Heidegger) uvijek je iziskivalo i propitivanje mogunosti umjetnosti s onu stranu njezine povijesno-epohalne sudbine u novome vijeku. Za razliku od karaktera znanstveno-tehni~koga naba~aja svijeta, koji sva bia ~ini raspoloivim za informati~ko preoblikovanje u materiju i energiju stvari, ~ini se da je ontologijsko podru~je umjetnosti imalo jo neke otvorene mogunosti izmicanja tom usudu apsolutnog postava (Ge-stell) tehnike.4 2 Znanost o pismu trebala bi, dakle, traiti svoj predmet u korijenu znanstvenosti. Povijest pisma Znanost o pismu trebala bi, dakle, traiti svoj predmet u korijenu znanstvenosti. Povijest pisma trebala bi se okrenuti ka izvoritu povijesnosti. Znanost o mogunosti znanosti? Znanost znanosti koja vie ne bi imala oblik logike, nego gramatike? Povijest mogunosti povijesti koja vie ne bi bila arheologija, filozofija povijesti ili povijest filozofije? Jacques Derrida, O gramatologiji, V. Maslea, Sarajevo, 1976., str. 40. Prijevod s francuskog: Ljerka [ifler-Premec3 Oliver Grau, Oliver Grau, Virtual Art: From Illusion to Immersion, The MIT Press, Cambridge-Massachusetts, London, 2003.4 Martin Heidegger, Martin Heidegger, Zeit und Sein, u: Zur Sache des Denkens, M. Niemeyer, Tbingen, 1969.Zeni~ke sveske19Istina u umjetnosti nadilazi njezino smjetanje u horizont raspoloivosti znanstveno-tehni~ki preoblikovanih bia. U cjelini filozofijske dekonstrukcije Jacquesa Derridae nailazimo na ona mjesta koja se u navedenom sklopu mogu smatrati primjerenim odnosom filozofije i umjetnosti s obzirom na pitanje o slici u vremenu dovrene povijesti (umjetnosti). Povijest je dovrena. Ali ne u smislu fakti~nog kraja umjetnosti, nego u smislu nestanka mogunosti da umjetnost jo ima smisao u okviru koncepcije linearnoga razvitka povijesti uope. Ishodite za razmatranje odnosa umjetnosti i povijesti u sklopu Derridaine dekonstrukcije jest pristup umjetni~kome djelu u okviru hermeneuti~koga tuma~enja govora i jezika. Istina u slikarstvu stoga nije istina slikarstva kao takvog, nego pokazivanje istine u slici koja ono istinito, svijet i moduse njegova bitka razotkriva kroz mogunosti govora i jezika o slici uope.5Derridaina dekonstruktivna estetika pokazuje kako se bt umjetni~koga djela teksta i slike razotkriva u heterogenome elementu. U njemu cjelokupno shvaanje smisla tog djela u povijesno-epohalnome kontekstu njegova nastanka i odnosa spram svijeta ima neto od neiskazivosti. Ima neku neodreenost ili neki nedostatak. Svaki govor o umjetnosti iz obzorja filozofijskoga pristupa umjetnosti mora utoliko ra~unati na ve unaprijed ograni~eno dohvaanje bti umjetni~koga djela. Umjetnost se otvara kao istina bitka u djelu i dogaaju samo onda kad prekora~uje horizont znanstveno-tehni~ke redukcije na stvar ili raspoloivost ~ovjeka u zna~enju instrumentalnosti. Pojam traga pritom upuuje na ono to je istodobno u umjetnosti prisutno i odsutno, prikazivo i neprikazivo.6 No, Derrida se u svojoj metodi dekonstrukcije metafizi~koga govora i jezika nuno mora usredoto~iti na upisivanje traga kao teksta i slike. Oni tragom ostavljaju ono to se filozofijskom kritikom jezika jo uvijek ne artikulira kao cjelina smisla. Zagonetnost slike u povijesti slikarstva nije stoga neki njezin misterijski ili misti~ni trag koji od mitske i religijske umjetnosti preostaje i u djelima moderne i suvremene umjetnosti djela. Ovdje je posrijedi neto bitno druk~ije od tradicionalnog razumijevanja onoga to je zagonetno. Odgonetati zagonetku zna~ilo bi unaprijed pretpostaviti da je umjetnost ili zagonetka smisla bitka 5 Jacques Derrida, Jacques Derrida, Istina u slikarstvu, Svjetlost, Sarajevo, 1989. Prijevod s francuskog: Spasoje uzulan6 Jacques Derrida, Jacques Derrida, O gramatologiji ^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku20ili je smisao bitka zagonetka umjetnosti. Na po~etku svojeg najzagonetnijeg predavanja Vrijeme i bitak Martin Heidegger upuuje na zagonetku slike Paula Kleea Sablast na prozoru, a u strukturi teksta kad je rije~ o razumijevanju iskaza ima bitka i ima vremena upuuje na stihove Arthura Rimbauda iz Iluminacija.7 Time se umjetnost smjeta u samu bt otvorenosti dogaaja bitka i vremena. Umjetnost ovdje nije simboli~ko posredovanje nekog zagonetnoga smisla. Posve suprotno, umjetnost je najnavlastitiji dogaaj otvaranja novoga horizonta. U njemu se svijet pokazuje ~ovjeku kao slika i rije~ u svojoj zagonetnoj razotkrivenosti. Zagonetka se slike ne razrjeava njezinim ispravnim tuma~enjem iz horizonta ikonologijske interpretacije kao, primjerice, u metodi Panofskoga. Slikovni trag, za razliku od govorno-jezi~noga traga u sustavu tekstova, upuuje na mogunosti druk~ijeg otvaranja smisla umjetni~koga djela uope.8Kad je rije~ o slici u slikarstvu kao paradigmi umjetni~koga djela trag se odnosi na povrinu picture. Mnogozna~nost takvog traga u umjetni~kome djelu nikad se ne moe iscrpiti u pukome izrazu onog to je tragom ostavljeno kao materijalni izraz iscrtavanja ne~eg to se tragom ozna~ava. Upuivanjem na onu drugu realnost, koju trag u slici kao umjetni~kome djelu ostavlja svijetu otvorenom za tuma~enje tog traga, Derrida je otvorio problem, tradicionalno filozofijski govorei, o ontologijskome statusu i funkciji slike kao podru~ja bitka onog imaginarnoga. U suprotnosti poretka znakova knjievnosti i slikarstva, odnosno u relaciji praslike i odslika kao preslike (mimezis) povijest umjetnosti pokuava objasniti gibanje povijesnoga slijeda epoha i stilova kojim se moe razlikovati srednjovjekovno religijsko slikarstvo od modernoga na tragu ontologijske koncepcije slike kao odslikavanja onog realnoga. Korak spram uvida u nestanak metafizi~kog dvojstva ideje i slike koja toj ideji primjereno odgovara primjetan je u slikovnome reprezentiranju novih medija (fotografije, filma, videa, televizije, interneta). Kao to je Derrida pokazao na primjeru intertekstualnosti tekstova koji se meusobno nadopunjuju, odnose jedan na drugi u horizontu povijesti metafizike kao povijesti pisma (criture), analogno se moe govoriti o interpikturalnosti slika u medijskome okruju suvremenoga doba. Slika se vie ne odnosi na neku postavljenu realnost izvanjskoga ili unutarnjega svijeta 7 Martin Heidegger, Zeit und Sein, u: Martin Heidegger, Zeit und Sein, u: Zur Sache des Denkens, M. Niemeyer, Tbingen, 1969.8 Jacques Derrida, Jacques Derrida, Writing and Difference, Routledge &amp; Keagan Paul, 1979.Zeni~ke sveske21 od religijskoga slikarstva do Czannea nego se slike odnose jedna na drugu. Taj zatvoreni semioti~ki krug slike odreuje suvremenu kulturu i umjetnost slike.9 Nadalje, dekonstrukcijom slike treba samo uvjetno smatrati na~in razgradnje njezina ontologijskog statusa u suvremenoj vizualnoj kulturi. Da bi se uope moglo s pravom govoriti kako se suvremena kultura vizualno konstruira s pomou...</p>