definicija invalidnosti i njezin razvoj u hrvatskom

Definicija invalidnosti i njezin razvoj uhrvatskom mirovinskom osiguranju

Mihovil RismondoHrvatski zavod za mirovinsko osiguranjePodručna služba u Splitu

Stručni članakUDK: 376.2/.4:368.914(497.5)

Primljeno: rujan 2000.

Autor analizira definicije invalidnosti koje su se primjenjivale u hrvatskom mirovin-skom osiguranju od vremena nakon Prvog svjetskog rata do danas.

Definicija invalidnosti u hrvatskom mirovinskom osiguranju posljednjom je refor-mom sadržajno prilagođena definicijama invalidnosti u Austriji, SR Njemačkoj i drugimzapadnoeuropskim zemljama, kao i definicijama invalidnosti u dokumentima Međuna-rodne organizacije rada i Vijeća Europe. Autor se osvrće i na praksu primjene definicijeinvalidnosti od 1999. godine. Njegova je ocjena da je nova definicija invalidnosti doprini-jela usporavanju rasta broja korisnika mirovine u Hrvatskoj, što je i bio jedan od ciljevareforme mirovinskog osiguranja.

Ključne riječi: invalidnost, radna sposobnost, opća nesposobnost za rad i profe-sionalna nesposobnost za rad.

UVOD

Zakon o mirovinskom osiguranju počeo seprimjenjivati od 1. siječnja 1999.1 Njime je uhrvatsko mirovinsko osiguranje ušla u primje-nu i nova definicija invalidnosti koja, za razlikuod zakonodavstva o mirovinskom osiguranjuvažećem do kraja 1998. godine, sadržava samodva oblika invalidnosti:

- trajni gubitak radne sposobnosti (općanesposobnost za rad), i

- trajno smanjenje radne sposobnosti (pro-fesionalna nesposobnost za rad),prema članku 34. toga zakona.

Budući da je od primjene nove definicijeinvalidnosti u praksi prošlo više od godinu da-na, u tom su se vremenu počela sabirati prvaiskustva, a nerijetko su izražavana i mišljenja opotrebi revizije ovoga dijela Zakona o miro-vinskom osiguranju.

S obzirom na to u ovom ćemo prilogu datipregled definicija invalidnosti do sada važe-ćima i u uporabi u mirovinskom (i invalid-skom) osiguranju koje se provodilo u Hrvat-skoj, a u drugom ćemo se dijelu osvrnuti na ak-tualnu definiciju invalidnosti i njezine elemen-

te, kao i na neka pitanja proizašla iz dosa-dašnje prakse njezine primjene.

RAZVOJ POJMA INVALIDNOSTI

Jednu od prvih definicija invalidnosti u za-konodavstvu invalidskog osiguranja u nas na-lazimo već u Zakonu o osiguranju radnika iz1922. godine? iako se invalidsko osiguranjeprema tome zakonu počelo provoditi tek 1937.Prema odredbi članka 66. toga zakona, izne-moglom osobom smatra se ona osoba kojazbog bolesti, starosti ili drugih mana nije ustanju da radom, prema svojim snagama i spo-sobnostima s obzirom na naobrazbu i dosa-dašnje svoje zvanje, zaradi barem trećinu do-hotka zdravoga najamnog radnika iste vrste islične naobrazbe u istom kraju. Osim toga, tajje zakon (članak 85.) uređivao prava osigurani-ka na rentu za slučaj nesreće na poslu: u tomslučaju smanjenje njegove radne sposobnostimoralo je biti najmanje 10%. Zakon, međutimu tim slučajevima nije određivao parametre zautvrđivanje smanjenja radne sposobnosti, većje kriterije za to utvrdila naknadna praksa nje-gove primjene.' Kako se vidi, osnovni kriterijza utvrđivanje invalidnosti (iznemoglosti) tada

I Narodne novine, 102/1998.2 Službene novine, 117/1922.3 Gojković, F. R. (1937.)Zaštitno radno zakonodavstvo, knjiga I. (komentar ZOR), Beograd, str. 127-130.

299

Rev. soc. polit., god. 7, br. 3-4, str. 299-309, Zagreb 2000.

je bila sposobnost osiguranika da ostvari ba-rem trećinu zarade koju ostvaruje odgovara-jući zdravi radnik u istoj sredini, tj. bilo je po-trebno smanjenje radne sposobnosti najmanjeod dvije trećine. Zanimljivo je da i neka drugaeuropska zakonodavstva sadržavaju definicijuinvalidnosti zasnovanu na ekonomskom krite-riju o mogućnostima ostvarivanja zarade pododgovarajućim uvjetima rada. U našem kasni-jem invalidskom osiguranju nismo zabilježilidefinicije invalidnosti zasnovane na takvimkriterijima.

Nakon Drugoga svjetskog rata Zakon o so-cijalnom osiguranju radnika i namještenikakoji se primjenjivao od 1947. određivao je (čla-nak 36.) da "na invalidsku mirovinu ima pravoosiguranik kod kojega je uslijed bolesti, is-crpljenja tjelesnih ili duševnih snaga, odnosnouslijed duševnih ili tjelesnih mana, nastupila ilipotpuna iznemoglost ili opća radna iznemo-glost ili profesionalna iznemoglost, bila privre-meno ili trajno"," Ta se definicija invalidnostitemeljila na postojanju opće ili potpune općenesposobnosti za rad, odnosno profesionalnenesposobnosti (nesposobnosti za obavljanjenekoga zanimanja), uz mogućnost privreme-nosti takvoga stanja.

Četiri godine kasnije ta je definicija inva-lidnosti bila zamijenjena novom, koju je sa-državao Zakon o socijalnom osiguranju radni-ka i službenika i njihovih porodica.š a koji je učl. 32. i 33. diferencirao invalidnost prema in-tenzitetu na dva načina:

1. pod smanjenjem radne sposobnosti sma-tra se opće smanjenje radne sposobnosti ilismanjenje sposobnosti za obavljanje poslovaodređene struke (profesionalna nesposob-nost);

2. prema stupnju smanjenja radne sposob-nosti osiguranici se svrstavaju u nekoliko gru-pa. U I. grupi smanjenje radne sposobnosti iz-nosi od 20% do 1/3, u II. grupi smanjenje rad-ne sposobnosti od 1/3do 1/2, u III. grupi od 1/2do 3/4, a u IV. grupi smanjenje radne sposob-nosti iznosi od 3/4 i više, što se smatra potpu-nom radnom nesposobnošću.

Osiguranici kod kojih je utvrđeno smanje-nje radne sposobnosti do 3/4 stjecali su pravo

Rismondo M.: Definicija invalidnosti i njezin razvoj ...

na invalidninu, a osiguranici u kojih je radnasposobnost bila smanjena na 3/4 i više stjecalisu pravo na invalidsku mirovinu. U praksi pri-mjene tih propisa izdiferencirali su se pojmovidjelomične (prve tri grupe) i potpune invalid-nosti (četvrta grupa), tako daje djelomična in-validnost mogla biti trajna (kada se ocjenjivaloda se radna sposobnost više neće moći ponov-no uspostaviti), ili privremena djelomična in-validnost (kada se ocjenjivalo da će invalidnostbiti otklonjena i radna sposobnost ponovnouspostavljena u roku od godine dana). Potpu-na nesposobnost za rad smatrana je trajnomkada je nastupilo 3/4 i više smanjenje radnesposobnosti. Pri tome, pod općom radnomsposobnošću smatrala se sposobnost za obav-ljanje bilo kojega rada, a kao mjerilo tome uzi-mala se sposobnost za rad običnog radnika,bez obzira na to za koje je poslove osiguranikbio osposobljen ili ih stvarno obavljao prije na-stanka invalidnosti. Pod profesionalnom rad-nom sposobnošću smatrala se sposobnost rad-nika za obavljanje poslova određene struke,zanimanja ili zvanja, i to prema poslovima zakoje je osiguranik bio stručno osposobljen ikoje je stvarno obavljao do nastanka djelomi-čne invalidnosti," Kako se vidi, invalidnost seprema tim propisima izražavala u postocima, aocjenjivala se opća i profesionalna radna spo-sobnost osiguranika u pojedinim slučajevima.

Godine 1958. donesen je Zakon o invalid-skom osiguranju koji se primjenjivao od 1959. ikojim je izvršena korjenita promjena definicijeinvalidnosti, tako da su umjesto prijašnjegstupnjevanja smanjenja radne sposobnosti učetiri grupe, uvedene tri kategorije invalidno-sti i rizik tjelesnog oštećenja. Naime, nakonnjegova stupanja na snagu, svim zatečenim ko-risnicima prava iz invalidskog osiguranja pre-ma prijašnjim propisima bila je izvršena revizi-ja tih prava i njihovo prevođenje prema novojdefiniciji invalidnosti i tjelesnog oštećenja, ta-ko da je tim korisnicima ponovno određenopravo na invalidsku mirovinu, ili pravo na pro-fesionalnu rehabilitaciju odnosno na zaposlen-je, a u slučaju postojanja tjelesnog oštećanja, ipravo na invalidninu. (Neki su osiguranicizbog stanja svoje radne sposobnosti dobili sa-mo pravo na invalidninu, ili imje prestalo pra-

4 Službeni list FNRJ, 65/1946.

5 Službeni list FNRJ, 10/1950.6 Dilber, N. (1951.) Zakon o socijalnom osiguranju, s komentarom i zbirkom propisa, Beograd, str. 162-169.

300

Rev. soo. polit., god. 7, br. 3-4, str. 299-309, Zagreb 2000.

vo prema novim propisima, jer se njihovozdravstveno stanje nije moglo podvesti pod no-vu definiciju invalidnosti.)

Prema tome zakonu (članak 25.) "invalid-nost postoji kad uslijed bolesti, povrede izvanposla, nesreće na poslu ili profesionalne bole-sti nastupi gubitak ili smanjenje sposobnosti zarad na svome poslu, koji se ne mogu ukloniti li-ječenjem odnosno medicinskom rehabilitaci-jom",? Istim se propisom invalidnošću smatra-lo i stanje "kada osiguranik, uslijed trajne pro-mjene u njegovu zdravstvenom stanju, ne smi-je dalje obavljati posao za koji je posebnim sa-veznim propisom određeno da ga mogu obav-ljati samo osobe koje ispunjavaju određeneposebne uvjete u pogledu zdravstvenog sta-nja". Kategorije invalidnosti (članak 26.) odre-đene su na ovaj način:

- u I. kategoriju razvrstavaju se osiguranicipotpuno nesposobni za obavljanje svog posla idrugog odgovarajućeg posla, koji se profesio-nalnom rehabilitacijom ne mogu osposobiti zaobavljanje takvog posla;

- u II. kategoriju invalidnosti razvrstavajuse osiguranici samo djelomično sposobni zaobavljanje svoga ili drugoga odgovarajućeg po-sla, koji se profesionalnom rehabilitacijom nemogu osposobiti za rad s punim radnim vreme-nom na drugom odgovarajućem poslu;

- u III. kategoriju invalidnosti razvrstavajuse osiguranici potpuno nesposobni ili samodjelomično sposobni za obavljanje svoga posla,a koji su sposobni za rad s punim radnim vre-menom na drugom odgovarajućem poslu, ili seprofesionalnom rehabilitacijom mogu osposo-biti za takav rad.

Od invalidnosti je izdiferenciran rizik od-nosno pojam tjelesnog oštećenja (članak 27.),koje čini "gubitak, bitnije oštećenje ili onespo-sobljenost pojedinih organa ili dijelova tijelaod najmanje 30%, što prouzrokuje ograničenjepokretljivosti, otežava normalnu aktivnost or-ganizma i uvjetuje veće napore u ostvarivanjuživotnih potreba, bez obzira da li ono (tj. tjele-sno oštećenje) prouzrokuje ili ne prouzrokujeinvalidnost", koji je ostao u uporabi i u našemmirovinskom osiguranju danas.

Zakon je, radi točnoga definiranja invalid-nosti u pojedinim slučajevima, u naše invalid-sko osiguranje unio i pojmove "svoj posao",

7 Službeni list FNRJ, 49/1958.


"drugi odgovarajući posao" i "preostale radnesposobnosti" (čl. 30. i 31.). "Svoj posao", pre-ma zakonu, u pravilu je posao na radnom mje-stu koji je osiguranik radio neposredno prijenastanka invalidnosti, a preostala sposobnostza njegovo obavljanje postoji ako osiguranikisti posao može raditi najmanje s polovicomredovitoga radnog vremena. "Drugi odgovara-jući posao" je posao (radno mjesto) koji osigu-ranik (invalid rada) može obavljati određenoradno vrijeme, u skladu prema preostaloj rad-noj sposobnosti i s radnim naporom koji ne po-goršava stanje njegove invalidnosti. "Preostalaradna sposobnost" u tom slučaju postoji ako setaj posao može obavljati najmanje s polovicomredovitoga radnog vremena (ili s punim rad-nim vremenom u slučaju određivanja profesio-nalne rehabilitacije).

Kako možemo razabrati, godine 1958. iz-vršene su tri korjenite promjene pojma invalid-nosti u našem sistemu invalidskog osiguranja:

- prvo, napušta se pojam opće invalidnosti,te se invalidnost utvrđuje samo kao sposobnostili nesposobnost za obavljanje svojega posla(kao profesionalna invalidnost), što znači da jeindirektno došlo do bitnog sužavanja opsegasposobnosti za rad (sposobnost za rad utvrđujese prema poslu na radnome mjestu na kojemuje osiguranik radio neposredno prije nastankainvalidnosti) a time i pojma preostale radnesposobnosti, kao korelativa pojmu invalidnosti;

- drugo, stupnjevanje intenziteta smanje-nja sposobnosti za rad je drukčije: najblaži suoblici neposredna opasnost od invalidnosti itjelesno oštećenje, a onda dolazi sama invalid-nost (u tri kategorije), te na kraju potreba po-moći i njege od druge osobe;

- treće, u pojmu invalidnosti (u svim stup-njevima) ostaje samo obilježje trajnosti, tj. ne-staje pojam privremene djelomične invalidno-sti, a postojanje invalidnosti može se utvrdititek nakon provedenoga liječenja ili medicin-ske rehabilitacije, kada se stanje radne sposob-nosti osiguranika stabiliziralo i postalo defini-tivno (time je postavljena i osnovna granicaprema spriječenosti za rad u zdravstvenom osi-guranju, čije je glavno obilježje privremenost).

Tako je naš sistem invalidskog osiguranjapostavljen na modernije osnove, a svrha mu jebila afirmacija prava na rad osiguranika, s jed-

301

Rev. sac. polit., god. 7, br. 3-4, str. 299-309, Zagreb 2000.

ne strane, i društveno opravdana i korisnauporaba preostalih radnih sposobnosti, s dru-ge strane, a u skladu s univerzalnim načelimainvalidske zaštite prihvaćenima u međunarod-nim relacijama,"

Donošenjem Osnovnog zakona o invalid-skom osiguranju (1964.), koji se primjenjivaood 1965.,9definicije svih oblika invalidnosti unašem invalidskom osiguranju nisu mijenjane,u praksi su primjenjivane sve do konca 1972.godine kada je izvršena daljnja izmjena našegmirovinskog i invalidskog osiguranja.

Godine 1972. (osnovama amandmana naUstav od 1963.) došlo je do značajne promjeneu zakonodavstvu našega mirovinskog i invalid-skog osiguranja. Ta je promjena značajnija sgledišta organizacije provedbe mirovinskog iinvalidskog osiguranja i s gledišta nadležnosti iovlaštenja za uređivanje odnosa u tome osigu-ranju u republikama i pokrajinama te u ta-dašnjim samoupravnim interesnim zajednica-ma, nego s gledišta uređivanja osnovnih teme-lja i uvjeta za stjecanje pojedinih prava. Nai-me, tada je donesen savezni Zakon o osnov-nim pravima iz mirovinskog i invalidskog osi-guranja.l? a u republikama i pokrajinama do-neseni su također zakoni o mirovinskom i in-validskom osiguranju. Samoupravne interesnezajednice mirovinskog i invalidskog osiguranjau pojedinim republikama i pokrajinama svojimsu statutima djelomično normirale prava kojasu se u njima ostvarivala. Počevši od 1973. g.normiranje prava u našem invalidskom osigu-ranju, uključujući i pojmove "invalidnosti","preostale radne sposobnosti", "svojega" i"drugoga odgovarajućeg posla", bilo je ure-đeno na trima razinama.

Valja napomenuti da je osnovna definicijainvalidnosti (određena tadašnjim saveznim za-konom članak 15.) ostala ista kao prije. Prematoj definiciji invalidnost nastaje kad u osigura-nika nastane gubitak radne sposobnosti ilismanjenje sposobnosti za rad, a koji se ne mo-gu otkloniti liječenjem ili mjerama medicinskerehabilitacije. Međutim, sve ostale pojmove uvezi s invalidnošću, prije sadržane u saveznom


zakonu, nakon 1973. svojim su zakonima od-nosno statutima regulirale same republike ipokrajine odnosno tadašnje zajednice miro-vinskog osiguranja. Zanimljivo je da su gotovosva zakonodavstva u republikama i pokrajina-ma zadržala stupnjevanje invalidnosti premaspomenutim kategorijama.

Nakon donošenja Zakona o udruženomradu (1976.), koji je odredbama čl. 179.,189., i216. izravno vezao invalide rada (i ostale inva-lidne osobe) za njihove radne sredine, uz obve-zu da ih se rasporedi na rad prema njihovojpreostaloj radnoj sposobnosti, 11 u Hrvatskoj jeizvršena izmjena Zakona o mirovinskom i in-validskom osiguranju.F i to u dijelu kojim sedefinira "svoj posao" i "drugi odgovarajući po-sao". Za razliku od prijašnje odredbe premakojoj se svojim poslom smatra posao na rad-nom mjestu na kojemu je osiguranik redovitoradio neposredno prije nastale invalidnosti, sa-da se pod svojim poslom smatraju poslovi od-nosno radni zadaci na kojima je osiguranik ra-dio neposredno prije nastale invalidnosti (čla-nak 33. Zakona). Analogno tome, a za razlikuod prijašnje odredbe prema kojoj se pod dru-gim odgovarajućim poslom smatrao posaoradnog mjesta na kojemu osiguranik može ra-diti prema preostaloj radnoj sposobnosti, sadase pod drugim odgovarajućim poslom smatra-ju poslovi odnosno radni zadaci koje osigura-nik, s radnim naporom koji ne pogoršava nje-govo zdravstveno stanje i stanje invalidnosti,može obavljati određeno radno vrijeme premapreostaloj radnoj sposobnosti (članak 34. Za-kona). Time je u Hrvatskoj u skladu s uvođe-njem fleksibilne organizacije i podjele rada nagrupe poslova odnosno radnih zadataka pre-ma Zakonu o udruženom radu, umjesto dosa-dašnje podjele rada prema radnim mjestima,izmjenom normativnih pojmova svojega i dru-goga odgovarajućegposla indirektno izmijenjen(proširen) opseg radne sposobnosti, kao kore-lativ pojmu invalidnosti (koji je bio dosta širok1959. što je stvaralo značajne teškoće u pro-vedbi invalidskog osiguranja jer su mnogi osi-guranici s preostalom radnom sposobnošću

8 Preporuka br. 99. Međunarodne organizacije rada koja se odnosi na stručno osposobljavanje i preosposobljavanje inva-lida od 1955. Službeni list FNRJ - Dodatak Međunarodni ugovori i drugi sporazumi, 5/1956.

9 Službeni list SFRJ, 5/1965. i 10/1965.10 Službeni list SFRJ, 35/1972.

JI Službeni list FNRJ, 53/1976.12 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, Narodne novine, 14/1978.

302


odlazili u invalidsku mirovinu, umjesto da ra-de). Usporedo s proširenjem opsega radnesposobnosti (za svoj, a posebno za drugi odgo-varajući posao) došlo je i do odgovarajuće iz-mjene postupnika za utvrđivanje invalidnosti ipreostale radne sposobnosti, tako da se upraksi invalidskog osiguranja u Hrvatskoj inva-lidnost više ne utvrđuje prema radnom mjestu,već prema poslovima i zadacima koje je osigu-ranik obavljao i koje može obavljati. B Sličantrend mogao se zapaziti i u nekim drugim re-publikama i pokrajinama bivše Jugoslavije.

Od 1. srpnja 1983. počeo je s primjenomdrugi Zakon o mirovinskom i invalidskom osi-guranju.l" koji je važio sve do 31. prosinca1998. Tim je zakonom (članak 40.) invalidnostdefinirana kao trajan gubitak ili trajno sman-jenje radne sposobnosti, i to:

- kao gubitak kada u osiguranika ne postojipreostala radna sposobnost, a

- kao smanjenje radne sposobnosti kadaosiguranik s normalnim radnim naporom, kojine ugoržava njegovo zdravstveno stanje, višene može puno radno vrijeme raditi na poslovi-ma odnosno radnim zadacima prema kojimase ocjenjuje invalidnost.

Za utvrđivanje invalidnosti prema ovomezakonu bilo je nužno ispuniti sljedeće uvjete:

- nastanak trajnih promjena u zdravstve-nom stanju osiguranika koje se ne mogu otklo-niti liječenjem odnosno mjerama medicinskerehabilitacije;

- trajna nesposobnost za obavljanje poslo-va odnosno radnih zadataka na kojima je osi-guranik bio raspoređen i koje je obavljao prijenastanka invalidnosti, kao i za obavljanje po-slova odnosno radnih zadataka u njegovojosnovnoj organizaciji (danas: poslodavac) kojiodgovaraju njegovoj stručnoj spremi odnosnoradnoj sposobnosti stečenoj radom.

U odnosu na definiciju invalidnosti koja sedotada primjenjivala došlo je do izvjesnogproširenja poslova u odnosu na koje se utvr-đivala invalidnost, na poslove koji odgovarajuosiguranikovoj stručnoj spremi odnosno rad-noj sposobnosti stečenoj radom. Budući da suradni odnosi u to vrijeme imali institucionalankarakter (a ne ugovorni karakter kao danas), u

Rismondo M.: Definicija invalidnosti i njezin razvoj ..•

praksi primjene ovoga pojma invalidnosti raz-vilo se utvrđivanje kontraindikacija za rad naposlovima u odnosu na koje se utvrđivala inva-lidnost. Naime, smanjivanje radne sposobnostisada se utvrđivalo češće nego što se to napočetku primjene Zakona iz 1983. moglopredvidjeti. Tome je pogodovala i rastuća kri-za u tadašnjem gospodarstvu, zasnovanome nadogovornoj ekonomiji, te kasniji ulazak hrvat-skoga gospodarstva u tranziciju iz socijali-stičkoga u tržišno gospodarstvo, te njegova pri-vatizacija koja se obavljala u ratnim prilikama.

REFORMA MIROVINSKOGOSIGURANJA 1998. I NOVADEFINICUA INVALIDNOSTI

Zakonom o mirovinskom osiguranju iz1998., koji se primjenjuje od Lsiječnja 1999.godine, u hrvatskom mirovinskom osiguranjuizvršena je korjenita reforma, koja je obuhvati-la i definiciju invalidnosti. U sklopu ove refor-me mirovinski je sustav uspostavljen na trimarazinama, i to kao mirovinsko osiguranje na te-melju generacijske solidarnosti, koje čini dota-dašnje obvezno mirovinsko osiguranje u koje-mu su u međuvremenu izvršene korjenite pro-mjene (prva razina), i kao obvezno i dobrovolj-no mirovinsko osiguranje na temelju kapitali-zacije (na drugoj i trećoj razini mirovinskog su-stava, čija je primjena za sada odgođena).

Svrha je mirovinske reforme:

- da se uspori rast odnosno priljev novihumirovljenika;

- da se zaposlenicima i poslodavcima olak-ša i učini podnošljivim teret financiranja miro-vinskog osiguranja;

- da se izvrši usklađivanje mirovinskog su-stava s Ustavom Republike Hrvatske od 1990.godine;

- da se hrvatsko mirovinsko osiguranje us-kladi s potrebama njegove provedbe u trži-šnom gospodarstvu, uključujući tu i odgovara-juće prilagodbe zbog ulaska Republike Hrvat-ske u međunarodne integracijske procese.

Shodno tome, a polazeći od iskustava mi-rovinskih osiguranja zapadnoeuropskih drža-va, i uzimajući u obzir osobito države u kojima

13 Pravilnik SIZ MIORH o organizaciji, sastavu i radu stručnih organa vještačenja u mirovinskom i invalidskom osigura-nju, Narodne novine, 5/1979. i 24/1980. (čl. 21. i 24.).

14Narodne novine, 26/1983., 5/1986., 42/1987., 34/1989., 57/1989., 40/1990., 9/1991., 26/1993., 96/1993., 44/1994. i59/1996.

303


se na radu nalazi najviše hrvatskih građana(SR Njemačka i Austrija), u dio zakona iz1998. o invalidskom osiguranju (članak 34.)unesena je nova definicija invalidnosti. Po njojse invalidnost određuje na sljedeći način:

- invalidnost postoji kada je u osiguranikazbog promjena u zdravstvenom stanju koje sene mogu otkloniti liječnjem, radna sposobnosttrajno smanjena za više od polovice u odnosuna tjelesno i psihički zdravoga osiguraniku isteili slične naobrazbe i sposobnosti (profesional-na nesposobnost za rad). Poslovi prema koji-ma se ocjenjuje sposobnost za rad osiguranikaobuhvaćaju sve one koji odgovaraju njegovimtjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatra-ju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim po-slovima;

- invalidnost postoji i kada u osiguranika,zbog promjena u zdravstvenom stanju koje sene mogu otkloniti liječenjem, nastane trajangubitak sposobnosti za rad (opća nesposobno-sti za rad).

Dakle, sadašnja definicija invalidnosti sa-država dva oblika invalidnosti i to:

- profesionalnu nesposobnost za rad, i- opću nesposobnost za rad.Ovakvo definiranje invalidnosti odgovara i

studiji Međunarodnog ureda rada, prema ko-joj se pod profesionalnom nesposobnošću zarad smatra trajna nemogućnost obavljanja po-slova određene struke ili zanimanja, pod uvje-tima određenim odnosnim zakonodavstvom, aopća nesposobnost za rad definirana je kao ne-mogućnost ostvarivanja zarade na tržištu ra-da.15 Međunarodni ured rada pri tome se po-služio i definicijom opće nesposobnosti za radiz njemačkoga mirovinskog osiguranja, premakojoj se "nesposobnim smatra osiguranik, koji,zbog svojeg fizičkog i mentalnog stanja nije umogućnosti radeći i ulažući svoju radnu snagui sposobnosti, zaraditi svotu koja odgovara jed-noj šestini prosječne plaće, na temelju koje suplaćeni doprinosi posljednjih 5 godina u njego-vu slučaju". Sadašnja praksa u primjeni takvedefinicije opće nesposobnosti za rad (invalid-

Rismonda M.: Definicija invalidnosti i njezin razvoj ...

nosti) pod tom nesposobnošću za rad smatra"opću invalidnost kod osiguranika koji nemože raditi više od dva sata dnevno, ili kojimože raditi duže, ali mu je zarada za taj radbeznačajna, tj. manja od 20% prosječne zaradeu takvom slučaju."!" Kao što se može vidjeti,njemačka definicija invalidnosti sadrži u sebi iekonomske elemente.

Nadalje, kada se definicija invalidnosti izzakona od 1998. usporedi s definicijom inva-lidnosti iz Konvencije br. 102 Međunarodneorganizacije rada o minimalnim normama so-cijalnog osiguranja,'? prema kojoj "osiguranislučaj (invalidnost) obuhvaća nesposobnostodređenog stupnja za obavljanje profesionalnedjelatnosti, kada je vjerovatno da će ta nespo-sobnost biti stalna i kad ona postoji i dalje poprestanku prava na naknadu za slučaj bolesti"(članak 54. te konvencije MOR), možemo zak-ljučiti da sadašnja definicija invalidnosti sadrža-va sve potrebne elemente (trajnost i nesposob-nost za rad određenog stupnja), i u skladu je sobvezama koje je Hrvatska prihvatila u sklopučlanstva u toj međunarodnoj organizaciji.

Zanimljivo je da gotovo identičnu definici-ju invalidnosti ima i Europski zakonik o soci-jalnoj sigurnosti (članak 52.) donesen u sklopuVijeća Europe." Međutim, Europski revidira-ni zakonik o socijalnoj sigurnosti od 6. 11.1990.u svojem je članku 58. razradio definicijuinvalidnosti, tako da pod invalidnošću smatra:

- nemogućnost rada ili ostvarivanja zaradeodređenoga stupnja, ako se radi o ekonomskiaktivnoj osobi, ili

- nemogućnost obavljanja zaposlenja upropisanoj mjeri, ako se ne radi o ekonomskineaktivnoj osobi, i

- nesposobnost za rad propisanoga stup-nja, kod djeteta, kao posljedica rođenja ili in-validnosti nastale prije završetka obveznogaškolovanja, kada je vjerovatno da će invalid-nost (u gore navedenim slučajevima) biti traj-na ili ostati i nakon izminuća razdoblja trajanjaprivremene nesposobnosti za rad.'?

Ova nova definicija invalidnosti Vijeća Eu-rope razlikuje invalidnost s obzirom na to da li

15 "Evaluation de l'invalidite", "Sćcuritč sociale et invaliditć: Perspectives actuelles de la recherche",Association interna-tionale de la securite sociale, Geneve 1981., str. 142.

16 [sto, str. 143.

17 Narodne novine - međunarodni ugovori, 2/1994.18 Revija za socijalnu politiku, 2/1999., str. 165.19 Code Europeen de securite sociale (revise), Rome 6. 11. 1990., str. 19-20.

304


je osoba o kojoj se radi zaposlena ili ne, s obzi-rom na značajnu pojavu strukturne nezaposle-nosti u zemljama Zapadne Europe, što će u bu-dućnosti valjati imati na umu i u hrvatskoj prak-si, s obzirom na novo članstvo Hrvatske u tojmeđunarodnoj organizaciji i obveze koje iz togaproizlaze. V vezi s tim valja napomenuti da se upraksi njemačkoga mirovinskog osiguranja većgodinama primjenjuje institut tzv. "rente tržištarada", kada se invalidnost u odnosnom slučajuprosuđuje i s gledišta mogućnosti ili nemo-gućnosti pronalaženja posla na tržištu rada (uodnosu na Republiku Hrvatsku koja s Nje-mačkom primjenjuje ugovor o socijalnom osi-guranju, rente tržišta rada ne isplaćuju se njiho-vim korisnicima koji žive ovdje).

Daljnji okvir za definiciju invalidnosti, pre-ma zakonu od 1998., sadržan je i u Zakonu oradu, koji je u sustav radnih odnosa u Hrvat-skoj uveo pojam ugovornoga (kontraktualnog)radnog odnosa, umjesto ranijega institucional-noga, u skladu s tranzicijom prema tržišnomgospodarstvu. Zbog toga je i u mirovinskomosiguranju, u onom dijelu o invalidskom osigu-ranju, bilo nužno izvršiti odgovarajuće promje-ne, osobito u dijelu u kojemu su prava na te-melju invalidnosti bila istodobno i (dijelom)prava iz radnog odnosa, te je bilo nužno raz-graničiti jedna prava od drugih s obzirom nanovi karakter prava iz radnog odnosa.

Slijedom svega toga nova definicija invalid-nosti ima sljedeće elemente, sadržane u članku34. Zakona iz 1998. godine:

- mora doći do promjena u zdravstvenomstanju koje se ne može otkloniti liječenjem;

- mora doći do trajnoga smanjenja radnesposobnosti za više od polovice u odnosu natjelesno i psihički zdrave osiguranike iste ilislične naobrazbe i sposobnosti (za profesional-nu nesposobnost za rad), ili

- mora doći do trajnoga gubitka sposobno-sti za rad (za opću nesposobnost za rad).

Ako usporedimo ovu definiciju invalidno-sti s onom iz zakona od 1983., možemo zapazi-ti sljedeće razlike:

- pojam gubitka sposobnosti za rad premazakonu od 1983. odgovara današnjem pojmuprofesionalne nesposobnosti za rad iz članka34. stavka 1. zakona od 1998.;

- smanjenje sposobnosti za rad prema za-konu od 1983. ne može se uspoređivati da-našnjim s pojmovima invalidnosti, pogotovo

. :-.


ne prema pravnim posljedicama nastanka teinvalidnosti iz ranijega zakona, koje su imaleposljedice ne samo na prava invalida rada izmirovinskog osiguranja nego i na njegova pra-va i položaj u radnom odnosu. Naime, fikcijaproduženih radnih odnosa u mirovinskom osi-guranju bila je najizražajnija u razdoblju dokonca 1998.godine, u kojemu je velikom brojunezaposlenih invalida rada na privremenojnaknadi kod bivšega mirovinskog fonda za vri-jeme primanja te naknade tekao i staž osigu-ranja.

V tom kontekstu valja istaći da pojam pro-fesionalne nesposobnosti u radu znači i nespo-sobnost za obavljanje određene profesije od-nosno zanimanja.

Slijedom toga ovaj oblik invalidnosti prak-tično može biti utvrđen kod osobe koja ima ne-ku kvalifikaciju ili srednju stručnu spremu, od-nosno za koju se može ustanoviti da (premazakonskim uvjetima) ne može više raditi usklopu svoje kvalifikacije (spreme). Isto tako uslučaju zanimanja s posebnim uvjetima rada,ili kada obavljanje poslova podliježe prethod-noj dozvoli, moguće je da profesionalna ne-sposobnost za rad nastane i zbog takvih bolestii stanja zbog kojih se više ne može raditi uodređenom zanimanju (na primjer osobe kojezbog neke zarazne bolesti više ne smiju obav-ljati proizvodnju i promet prehrambenim pro-izvodima, ili kod vozača kojima je, zbog zdrav-stvenog stanja, oduzeta dozvola za obavljanjejavnog prijevoza, ili kod pomoraca koji se višene mogu ukrcati na brod).

Prema ranijim propisima o mirovinskomosiguranju u ovakvim su se slučajevima u pra-vilu utvrđivale kontraindikacije za obavljanjeodređenih poslova, a invalid rada je i daljeostao u radnom odnosu kod istoga poslodavca.Sadašnji propisi, međutim, invalidu rada u slu-čaju profesionalne nesposobnosti za rad osigu-ravaju pravo na invalidsku mirovinu, u većemili manjem opsegu, ovisno o tome hoće li ilineće nastaviti raditi, a nastanak ovog oblika in-validnosti nije razlog i za prestanak ugovora oradu u ovakvim slučajevima (članak 192. zako-na od 1998.).

Budući da je mogućnost utvrđivanja profe-sionalne nesposobnosti za rad praktično veza-na za osobe koje imaju neko zanimanje, to na-vodi na zaključak da je u polukvalificiranih inekvalificiranih osiguranika moguće utvrditisamo opću nesposobnost za rad, tj. gubitak

305


radne sposobnosti (takva je praksa njemačko-ga mirovinskog osiguranja). Na ovo navodi iodredba članka 52. zakona od 1998. prema ko-joj osiguranik - poljoprivrednik iz članka 12.toga zakona, invalidsku mirovinu može stećisamo na temelju gubitka radne sposobnostiodnosno opće nesposobnosti za rad (smatra seda za obavljanje poslova poljoprivrednika nijepotrebna posebna stručna sprema ili kvalifika-cija).

U tom kontekstu, a prigodom utvrđivanjainvalidnosti prema sadašnjim propisima, uka-zujemo i na već spomenute korelativne pojmo-ve opće i profesionalne radne sposobnosti kojisu se primjenjivali u hrvatskom mirovinskomosiguranju prema zakonu od 1950. godine.

S obzirom da pojam gubitka radne sposob-nosti prema sadašnjim propisima znači težistupanj invalidnosti od profesionalne nespo-sobnosti za rad, osiguranici sa stručnom spre-mom ili kvalifikacijom nisu isključeni od mo-gućnosti da im se utvrdi i gubitak radne spo-sobnosti. Oni su jedino u pogledu ocjene radnesposobnosti u nešto povoljnijem položaju odonih bez spreme ili kvalifikacije, kod kojih za-pravo nije moguće utvrditi eventualnu profe-sionalnu nesposobnost za rad, jer nema profe-sije prema kojoj bi se moglo uspoređivati nji-hovo zdravstveno stanje.

Može se, dakle, zaključiti da je Zakon omirovinskom osiguranju počevši od 1999. do-nekle pojednostavnio ocjenu radne sposobno-sti, svodeći je na utvrđivanje invalidnosti (općeili profesionalne), bez utvrđivanja kontraindi-kacija za rad u pojedinim slučajevima. S drugestrane, zaštita invalida u radnom odnosuutvrđena je Zakonom o radu (čl. 73. do 80.), uskladu s ugovornom prirodom radnog odnosa,uz zabranu otkaza ugovora o radu u slučajuprofesionalne nesposobnosti za rad (članak192. zakona od 1998.).

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

U ovom smo prilogu opisali definicije inva-lidnosti u mirovinskom osiguranju koje se pro-vodilo u Hrvatskoj od 1922. godine pa do da-nas. Uspoređujući sada važeću definiciju inva-lidnosti s onim prethodnima, možemo utvrditi

20 Narodne novine, 52/1999. i52/2000.21 Narodne novine, 94/1999.

22 Narodne novine, 120/1999.

306


da je današnja definicija invalidnosti najslični-ja onoj prvoj, iz zakona od 1922. godine, što inije slučajno jer je taj zakon u dijelu u kojemuje uređivao tadašnje mirovinsko osiguranje,sastavljen po uzoru na tadašnje njemačko za-konodavstvo, koje i inače ima najdužu tradici-ju u svijetu, i u kojemu u međuvremenu nijedošlo do bitnih promjena u definiciji invalid-nosti.

Definicija invalidnosti koristi se u vješta-čenju u mirovinskom osiguranju i sadržava usebi ne samo legalne nego i medicinske ele-mente, pa u praksi primjene novoga zakona(od 1998.) tek predstoji rad na izradi i razradimedicinskih kriterija i mjerila za njezinu prim-jenu. Za provedbu nove definicije invalidnostidoneseni su i Zakonom o mirovinskom osigu-ranju određeni provedbeni opći akti, kao što jeUredba o medicinskom vještačenju u mirovin-skom osiguranju.š? Uredba o opsegu i sadržajumedicinske dokumentacije," i Odluka o obli-ku i sadržaju obrasca o medicinskom vješta-čenju u mirovinskom osiguranju.P U tomekontekstu valja napomenuti da je novim zako-nodavstvom, počevši od 1. siječnja 1999., uve-dena ne samo nova definicija invalidnosti negose invalidnost utvrđuje u bitno drukčijem po-stupku nego do tada. Naime, novim zakonomje za prethodni postupak prikupljanja medi-cinske dokumentacije određeno da će se toubuduće raditi u zdravstvenim ustanovama ko-je odredi Vlada Republike Hrvatske (članak112.zakona od 1998.). Ovaj dio zakona još nijeproveden u život, ali je od izuzetne važnosti zapostupak vještačenja u mirovinskom osiguran-ju, pa tako i za provedbu definicije invalidnostiu praksi, jer se na ovaj način osigurava kvalitet-na i ujednačena prethodna medicinska obradaosiguranika te odgovarajuća dijagnostika kojačini značajan dio postupka, a sa svrhom ot-klanjanja sumnji i prigovora u pogledu vjero-dostojnosti vještačenja u mirovinskom osigu-ranju, a kojih je ilposljednje vrijeme bilo. Nai-me, prema ranijem zakonodavstvu važećem dokraja 1998., prethodna medicinska obradaobavljala se praktično u svim medicinskimustanovama, dok su invalidske komisije dono-sile nalaze i mišljenja na temelju takve medi-cinske obrade.


Druga bitna novost u postupku utvrđivanjainvalidnosti prema novom zakonu jest obvezada se svi nalazi i mišljenja na temelju kojih seostvaruje pravo na mirovinu podvrgavaju revi-ziji, koju obavlja posebno povjerenstvo u sklo-pu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje(članak 116. zakona od 1998.). Revizija nalazai mišljenja obavlja se prije donošenja rješenja opravu na temelju invalidnosti u konkretnimslučajevima. S obzirom na ovlasti povjerenstva(mogućnost mijenjanja nalaza i mišljenja te iz-ravan pregled odnosnog osiguranika, premapotrebi), na nedavnom stručnom skupu u Za-grebu posvećenome primjeni novoga zakono-davstva u praksi, postavljeno je pitanje da li jeovako uspostavljena revizija nalaza i mišljenjasuprotna načelu dvostupnosti u rješavanju opravima iz mirovinskog osiguranja (članak 9.zakona od 1998.), a koje je i ustavna kategorija(članak 18. Ustava Republike Hrvatske). Pov-jerenstvo iz članka 116. zakona od 1998. nemasamo revizijsku (kontrolnu) funkciju nego imai druge zadaće (ujednačavanje kriterija za vje-štačenje i analitički rad). Međutim, kako je uzakonu koncipirano, može se steći dojam da jepovjerenstvo uspostavljeno radi kontrole osi-guranika, te da njegove ovlasti u pojedinimslučajevima mogu dovesti do anuliranja dvo-stupnosti u rješavanju o pravima na temelju in-validnosti u sklopu Hrvatskog zavoda za miro-vinsko osiguranje, a time i do ograničenja pra-va građana u ovome postupku. Stoga će, ukoli-ko dođe do ozbiljnije kritike navedene zakon-ske odredbe o reviziji nalaza i mišljenja (ili čakutvrđivanja nemogućnosti primjene jedne tak-ve odredbe u postupku za ostvarivanje pravana temelju invalidnosti), trebati naći odgova-rajući normativan oblik za obavljanje poslovadosadašnjega djelokruga povjerenstva za revi-ziju nalaza i mišljenja o invalidnosti.

U dosadašnjoj primjeni nove definicije in-validnosti primijećeno je da su i u slučajevimau kojima nije utvrđena invalidnost, utvrđivanekontraindikacije za obavljanje pojedinih po-slova, iako doneseno rješenje u pojedinomslučaju osiguraniku nije donosilo nikakvo pra-vo, a njegova poslodavca također nije obvezi-valo. To se može pripisati navikama iz prošlostikada je utvrđivanje kontraindikacija znalo po-služiti osiguraniku za zaštitu kod njegova po-slodavca, koji mu je morao ponuditi lakše po-

23 Narodne novine - međunarodni ugovori, 6/1995.


slove. Po našem mišljenju, navođenje kontra-indikacija ima mjesta samo u slučaju utvrđi-vanja neposredne opasnosti od nastanka inva-lidnosti (članak 36. zakona od 1998.), u kojemje slučaju poslodavac dužan osiguraniku ponu-diti druge poslove i prilagoditi ih osiguraniku,u skladu s odredbom članka 77. Zakona o ra-du. Ikonačno, jedna napomena o utvrđivanjuinvalidnosti u slučajevima ozljede na radu iprofesionalnih bolesti, što nije beznačajno bu-dući da se radi o posebno zaštićenim rizicima usklopu mirovinskog osiguranja. U posljednjevrijeme često se postavlja pitanje pribavljanjadokaza (medicinska obrada ili pojedini li-ječnički pregledi) u postupku utvrđivanja inva-lidnosti u slučaju ozljede na radu ili profesio-nalne bolesti. Mišljenja smo da bi se ti dokazitrebali pribavljati po službenoj dužnosti, ako ihosiguranik sam već nije pribavio ili ih ne posje-duje. Na to ukazuju i odredbe KonvencijeMOR br. 17 o obeštećenju nesretnih slučajevapri radu i Konvencije MOR br. 18 o obešteće-nju uslijed profesionalnih oboljenja, što ih jeprihvatila i primjenjuje ih Hrvatska u sklopučlanstva u Međunarodnoj organizaciji rada.PTakvo postupanje u praksi otklonit će proble-me u postupku za ostvarivanje prava na teme-Iju ovih rizika i doprinijeti njegovoj zakonitostiu pojedinim slučajevima, a osiguranike pošted-jeti nepotrebnih troškova.

Ovom analizom problematike definiranjainvalidnosti u mirovinskom osiguranju u Hr-vatskoj od samih početaka do danas, najvišesmo se zadržali na definiciji invalidnosti iz sa-dašnjega zakonodavstva, jer od njezine pro-vedbe dijelom ovisi i provedba novoga miro-vinskog sustava u suvremenoj Hrvatskoj. Sma-tramo da je za sada još rano govoriti o njezinojreviziji, jer je prošlo tek kratko vrijeme odpočetka njezine primjene u praksi. No, kada uHrvatskoj profunkcionira i tržište rada, tada ćese moći jasnije sagledati i razlozi za njezinueventualnu reviziju, odnosno prilagodbu no-vim uvjetima provedbe mirovinskog osigura-nja u cjelini. Pritom ne treba smetnuti s umada jedna od svrha mirovinske reforme jestusporavanje rasta broja novih umirovljenika.U tom se smislu može zaključiti da je ovomedoprinijela i nova definicija invalidnosti te nje-zina provedba u praksi (u čemu i reforma po-stiže svoju svrhu).

307

Rev. sac. polit., god. 7, br. 3-4, str. 299-309, Zagreb 2000.

Definicija invalidnosti i njezina provedba upraksi čine sastavnicu između živoga rada i mi-rovinskog osiguranja, u kojemu se ostvarujuodređena prava i davanja, a povodom nastan-ka socijalnih rizika, u ovom slučaju rizika inva-lidnosti. Stoga provedba u praksi i problemikoji će se pojavljivati u daljnjoj primjeni nove

NAPOMENE I IZVORI

Narodne novine, 102/1998.Službene novine, 117/1922.Gojković, F. R. (1937.) Zaštitno radno zakonodav-

stvo, knjiga I (komentar ZOR), Beograd, str.127-130.

Službeni list FNRJ, 65/1946.Službeni list FNRJ, 10/1950.Dilber, N. (1951.) Zakon o socijalnom osiguranju, s

komentarom i zbirkom propisa, Beograd, str.162-169.

Službeni list FNRJ, 49/1958.Preporuka br. 99. Međunarodne organizacije rada

koja se odnosi na stručno osposobljavanje i pre-osposobljavanje invalida od 1955. Službeni listFNRJ - Dodatak Međunarodni ugovori i drugisporazumi, 5/1956.

Službeni list SFRJ, 5/1965. i 10/1965.Službeni list SFRJ, 35/1972.Službeni list FNRJ, 53/1976.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovin-

skom i invalidskom osiguranju, Narodne novine,14/1978.

Rismondo M.: Definicija invalidnosti i njezin razvoj ..•

definicije invalidnosti neće dolaziti samo odpostupanja u sklopu mirovinskog osiguranja,nego i od situacije na tržištu rada te budućegagospodarskog razvoja u Hrvatskoj, kao i mo-gućih potreba prilagodbe mirovinskog osigu-ranja tome razvoju.

Pravilnik SIZ MIORH o organizaciji, sastavu i radustručnih organa vještačenja u mirovinskom i in-validskom osiguranju, Narodne novine, 5/1979. i24/1980. (čl. 21. i24.).

Narodne novine, 26/1983., 5/1986., 42/1987.,34/1989., 57/1989., 40/1990., 9/1991., 26/1993.,96/1993., 44/1994. i59/1996.

"Evaluation de l'invaliditč", "Sčcuritč sociale et in-validitć: Perspectives actuelles de la recherche",Association internationale de la sćcuritč sociale,GenPve 1981., str. 142.

Isto, str. 143.Narodne novine - međunarodni ugovori, 2/1994.Revija za socijalnu politiku, 2/1999., str. 165.Code Europeen de securitč sociale (revise), Rome 6.

ll. 1990., str. 19-20.Narodne novine, 52/1999. i52/2000.Narodne novine, 94/1999.Narodne novine, 120/1999.Narodne novine - međunarodni ugovori, 6/1995.

Summary

A DEFINITION OF DISABILITY AND ITS DEVELOPMENTIN THE CROATIAN PENSION INSURANCE SCHEME

Mihovil Rismonda

The author analyses the definitions of disability which have been used in the Croatianpension insurance system since the time following the First World War.

In the socialist period, disability was determined in relation to the ability (or inability)of performing jobs at which the insured person had worked immediately prior to the asse-ssment of his or her working ability. Later, the determination of disability through contra-indications (medical) regarding the ability to perform certain jobs became widespread,which resulted in a significant growth in the number of disabled workers, particularly inrecent years.

The second part of this study is devoted to the new definition of disability in Croatia,which has been implemented sincel" January 1999 as part of the reformed pension sche-me. Now, disability is defined as the permanent loss of working ability (general disability),or as a permanent inability to perform a profession (professional working disability).

308

Rev. soc. polit., god. 7, br. 3-4, str. 299-309, Zagreb 2000. Rismondo M.: Definicija invalidnosti i njezin mzvoj. ..

In this way, the content of the definition of disability in the Croatian pension insuran-ce system has been adapted to the definitions of disability in Austria, Germany and otherWestern European countries, as well as to the definitions of disability in the documents ofthe International Labour Organisation and the Council of Europe. In this context, theauthor also deals with the practical application of the definition of disability since 1999.His assessment is that the new definition of disability has contributed to slowing down thegrowth of the number of users of disability pensions in Croatia, which was one of the goalsof the pension insurance reform.

Key words: disability, working ability, general working disability and professionalworking disability.

309

definicija invalidnosti i njezin razvoj u hrvatskom

Documents