damir horga

96
èasopis za fonetiku odjel za fonetiku hrvatskoga filološkog društva UDK 81'34(05) 540.6" CODEN GOVOEB ISSN 0352-7565 " GOVOR god. XXIX (2012), broj 1 str. 1–94 GOVOR god. XXIX (2012), broj 1 SADRŽAJ / CONTENTS Mária GÓSY, Dorottya GYARMATHY, Viktória HORVÁTH Improper activation and monitoring failures in speech planning Nepravilna aktivacija i neuspješno nadziranje u govornom planiranju ............................. 3 Dubravka VILKE-PINTER Konceptualna organizacija leksièkih ekvivalenata u materinskom i stranom jeziku Conceptual organization of lexical equivalents in native and foreign language .............. 23 Kristina CERGOL KOVAÈEVIÆ Slušno procesiranje u govornika globalnog engleskog Auditive processing in speakers of Global English ......................................................... 45 Matjaž EZGETA The variation of future going to in African-American Vernacular English Varijacije buduæeg glagolskog oblika going to u afrièko-amerièkom govornom engleskom ........................................................................................................................ 65 Gordana VAROŠANEC-ŠKARIÆ Prikaz knjige Ive Škariæa Argumentacija......................................................................... 83 Upute autorima................................................................................................................. 89 Information for authors .................................................................................................... 91 0 5 25 75 95 100

Upload: ngoanh

Post on 31-Jan-2017

243 views

Category:

Documents


1 download

TRANSCRIPT

èasopis za fonetiku

odjel za fonetiku hrvatskoga filološkog društva

UDK 81'34(05) 540.6"

CODEN GOVOEB

ISSN 0352-7565

"

GOVOR god. XXIX (2012), broj 1

str. 1–94

GO

VO

R g

od. X

XIX

(20

12),

bro

j 1

SADRŽAJ / CONTENTS Mária GÓSY, Dorottya GYARMATHY, Viktória HORVÁTH Improper activation and monitoring failures in speech planning Nepravilna aktivacija i neuspješno nadziranje u govornom planiranju ............................. 3 Dubravka VILKE-PINTER Konceptualna organizacija leksièkih ekvivalenata u materinskom i stranom jeziku Conceptual organization of lexical equivalents in native and foreign language .............. 23 Kristina CERGOL KOVAÈEVIÆ Slušno procesiranje u govornika globalnog engleskog Auditive processing in speakers of Global English ......................................................... 45 Matjaž EZGETA The variation of future going to in African-American Vernacular English Varijacije buduæeg glagolskog oblika going to u afrièko-amerièkom govornom engleskom ........................................................................................................................ 65 Gordana VAROŠANEC-ŠKARIÆ Prikaz knjige Ive Škariæa Argumentacija......................................................................... 83 Upute autorima................................................................................................................. 89 Information for authors .................................................................................................... 91

�0

�5

�2�5

�7�5

�9�5

�1�0�0

GOVOR / SPEECH Zagreb, godina XXIX (2012), broj 1

UDK 81'34(05)"540.6" CODEN GOVOEB ISSN 0352-7565

Izdavač ODJEL ZA FONETIKU HRVATSKOGA FILOLOŠKOG DRUŠTVA

Uredništvo

Vesna MILDNER, glavna urednica

Juraj BAKRAN Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska Dana BOATMAN Johns Hopkins Hospital, Baltimore, SAD Almasa DEFTERDAREVIĆ Filozofski fakultet, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Mária GÓSY Mađarska akademija znanosti, Budimpešta, Mađarska William J. HARDCASTLE Queen Margaret College, Edinburgh, Škotska Damir HORGA Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska Patricia KEATING University of California Los Angeles, Los Angeles, SAD Diana KRULL Sveučilište u Stockholmu, Stockholm, Švedska Nikolaj LAZIĆ Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska Marko LIKER Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska Elenmari PLETIKOS OLOF Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska Marija POZOJEVIĆ TRIVANOVIĆ Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska Vesna POŽGAJ HADŽI Filozofski fakultet, Ljubljana, Slovenija Ján SABOL Filozofski fakultet, Košice, Slovačka Irena SAWICKA Filološki fakultet, Torunj, Poljska Gordana VAROŠANEC-ŠKARIĆ Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska Jelena VLAŠIĆ DUIĆ Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska

Tajnik: Marko LIKER Izvršna tajnica: Ana VIDOVIĆ

Lektorica: Ana VIDOVIĆ Korektorica: Marica ŽIVKO Design ovitka: Zlatko ŠIMUNOVIĆ

Grafičko uređenje i prijelom Jordan BIĆANIĆ, Odsjek za fonetiku, Filozofski fakultet, Zagreb

Prilozi objavljeni u Govoru referiraju se u sljedećim sekundarnim izvorima: Arts and Humanities Citation Index, BL Bibliographie Linguistique, INIST-CNRS Institut de l’Information Scientifique et Technique, Journal Citation Reports/Social Sciences Edition, Linguistics Abstracts, LLBA Linguistics and Language Behavior Abstracts, MLA Bibliography, Social Sciences Citation Index, Social Scisearch.

Adresa uredništva

Filozofski fakultet, Odsjek za fonetiku, I. Lučića 3, 10 000 Zagreb, Hrvatska Telefoni: 385 (0)1 612 00 97, 385 (0)1 612 00 96, 385 (0)1 612 00 98

Telefaks: 385 (0)1 612 00 96, e-mail: [email protected]

Ovaj je broj tiskan uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

Tisak: Tiskara "Rotim i Market", Lukavec

SADRŽAJ / CONTENTS

Mária GÓSY, Dorottya GYARMATHY, Viktória HORVÁTH Improper activation and monitoring failures in speech planning Nepravilna aktivacija i neuspješno nadziranje u govornom planiranju ..............................3 Dubravka VILKE-PINTER Konceptualna organizacija leksičkih ekvivalenata u materinskom i stranom jeziku Conceptual organization of lexical equivalents in native and foreign language...............23 Kristina CERGOL KOVAČEVIĆ Slušno procesiranje u govornika globalnog engleskog Auditive processing in speakers of Global English ..........................................................45 Matjaž EZGETA The variation of future going to in African-American Vernacular English Varijacije budućeg glagolskog oblika going to u afričko-američkom govornom engleskom.........................................................................................................................65 Gordana VAROŠANEC-ŠKARIĆ Prikaz knjige Ive Škarića Argumentacija.. .......................................................................83 Upute autorima .................................................................................................................89 Information for authors.....................................................................................................91

GOVOR XXIX (2012), 1 3

Izvorni znanstveni rad

Mária Gósy, Dorottya Gyarmathy, Viktória Horváth Hungarian Academy of Sciences, Budapest

Hungary

IMPROPER ACTIVATION AND MONITORING FAILURES IN SPEECH PLANNING

SUMMARY

During speech production, not only currently spoken fragments of utterances but also both their past and future portions are being monitored. Errors in which sounds or words are either spoken ahead of their time (anticipations), or produced later than they should be (perseverations), evidence that speech planning activates the present, deactivates the past, and prepares to activate the future. The aim of this research was to study the frequency and phonetic characteristics of anticipations and perseverations in Hungarian. Altogether 227 serial order errors of spontaneous speech samples by twenty-seven native speakers were analyzed (using Praat). Our data revealed that higher-organized units could drift away from their planned position to a relatively longer distance in time than lower-organized units while the latter tended to do so more frequently than the former. The self-inhibitory turn-off mechanism seems to be slower than the pre-planning mechanism in the case of speech sounds and word parts. Temporal patterns confirmed that the speech production mechanism controls pre-planning more successfully.

Key words: anticipation, perseveration, measured distances, spontaneous

speech

M. Gósy, D. Gyarmathy, V. Horváth: Speech planning 3-22 4

INTRODUCTION The speech production mechanism consists of a number of processes,

most of which work in parallel with one another; this results in overlaps between the individual processes. As soon as we decide on our intention to communicate, lexical selection and grammatical transformation start taking place. These processes are still going on when phonological planning begins. Articulatory planning starts well before phonological planning is over. The mental lexicon is also activated while all the levels of speech production are still active. Speech planning activates the present, deactivates the past, and prepares to activate the future of speaking. When the language production system works well, it looks into the future and does not dwell on the past. Briefly, according to Levelt’s aphorism, speakers transform their ideas and feelings into speech through a "mystical" process (1989).

Errors in which sounds or words are either spoken ahead of their time (anticipations like reek long race instead of week long race1) or re-produced later after their first appearance (perseverations like Chomsky and Challe instead of Chomsky and Halle) or show exchange within or across words (like teep a cape instead of keep a tape) evidence serial order problems in speech planning. Serial order errors can be used to determine whether behavior is focused on the past or on the future (Dell et al., 1997; Howell 2007). These errors are called 'contextual errors'; they occur during the manipulation of grammatical and phonological representations and reflect cases where the correct phonemes are spoken but their order is incorrect in some way (Vousden & Maylor, 2006). Specifically, sound errors are associated with the phonological representation, and most word errors are associated with the grammatical representation (e.g., Garrett, 1975; Stemberger, 1985).

Speakers plan a series of syllables in an utterance hierarchically from lexical access to articulatory planning; encoding thus does not proceed from unit to unit, and does not take place according to the place of units in the utterance (Gordon & Meyer, 1987; Vousden et al., 2000). There are plenty of hypotheses and models trying to explain serial order errors of speech (for a summary, see Dell et al., 1997). Although these errors seem to be timing problems of speech planning on the surface, this does not explain the reason for their occurrence. One type of hypotheses considers serial errors as an entirely timing problem while others consider them either as consequences of activation problems or as monitoring failures (e.g., Dell, 1984, 1986, 1988; Stemberger, 1985; Postma & Kolk, 1993; Dell et al., 1993; Postma, 2000; Keller et al., 2000; Howell & AuYeung, 2001; Howell, 2007). Timing depends on the complexity of the process including the linguistic task, and the extent of

1 The English examples are from Fromkin 1971.

GOVOR XXIX (2012), 1 5

overlap between the different levels of speech production changes accordingly. During speech production, not only currently spoken fragments of utterances but also both their past and future parts are being monitored. Timing is controlled by the speaker in a way that such overlaps do not cause any disruption in the fluency of speech, at least as far as possible. However, proper timing and/or appropriate controlling do not always function smoothly. Dell’s speech production model is based on activation spreading (Dell, 1986; Dell & O’Seaghdha, 1991). This is a network of linguistic rules and units in which decisions about what unit or rule to choose are based on the activation levels of the nodes representing those rules or units. An important element of his theory is that in the course of speech production we create an internal representation of the planned gestures, and these internal representations are accessible before the appearance of articulatory gestures. The existence of anticipations and perseverations supports this theory. The serial order errors can be explained by bidirectional activation spreading (Dell et al., 1997; Vousden et al., 2000).

Self-monitoring is responsible for identifying potential speech errors both during speech planning and execution. Speakers monitor their own speech through two routes, an external and an internal monitoring route. The perceptual loop theory explains both internal and external monitoring on the one hand, and provides explanations for monitoring failures, on the other (Levelt, 1983, 1989, 1992; Caramazza et al., 1985; Postma, 2000; Gósy, 2007). During speech planning, linguistic units for the present are activated, then deactivated, making sure that past units do not remain active for a longer period than needed. If deactivation, for some reason, fails, perseveration takes place (Stemberger, 2009). Priming activates upcoming language units and is responsible for the linguistic future in speech. If this activation is too intensive for some reason, then the overactivated linguistic unit occurs earlier in time than it is needed, resulting in an instance of anticipation.

Anticipations occur more frequently than perseverations do in typically speaking adults’ speech; however, perseverations are more frequent in young children’s spontaneous speech (Stemberger, 1989; Wijnen, 1992). There were also more perseverations found in aphasic patients’ speech where the proportion of anticipations was 32% (Schwartz et al., 1994; Prather et al., 1997). More perseverations than anticipations were found in Thai or in Mandarin among tone errors (Gandour, 1977; Wan, 2007).

Since serial order errors are relatively not too frequent in spontaneous speech, various experiments have been carried out to obtain data using tongue twisters, manipulated sentences, perceived (collected) errors, etc. (cf. Fromkin, 1971; Shattuck-Hufnagel, 1979; Meijer, 1997; Wilshire, 1999; Nooteboom, 2005; Nooteboom & Quené, 2008). To our knowledge, there are no results based on spontaneous speech data and reporting on the time that elapses between the two productions of the linguistic units in serial order errors. The aims of the present paper were to (i) study the frequency and nature of

M. Gósy, D. Gyarmathy, V. Horváth: Speech planning 3-22 6

anticipations and perseverations in Hungarian and (ii) seek answers for the temporal properties of monitoring, and to (iii) find evidence for an explanation involving either an activation or timing planning problem or a monitoring failure (or possibly all of these) behind the errors analyzed. Our hypothesis was that improper activation spreading and failure of the inhibitory mechanism of activation can be shown by a temporal analysis of the errors.

MATERIAL, METHODS, SUBJECTS

Anticipations and perseverations were analyzed in the spontaneous

speech samples of 27 native speakers of Hungarian (12 females and 15 males, mean age 40). The speech samples were randomly selected from BEA, the Hungarian Spontaneous Speech Corpus. BEA (BEszélt nyelvi Adatbázis 'spoken language data base') has been designed to record the state of present-day spoken Hungarian by collecting large amounts of recorded spontaneous speech produced by various speakers in Budapest. Each subject was recorded in the same sound-attenuated room using a unidirectional high-quality microphone and a digital recorder connected to a computer. The recording environment and the technical facilities were the same in all cases. Recorded speech materials contain various types of spontaneous speech (narratives, story recalls, comments on a particular topic, repetitions of sentences of various lengths, reading aloud, and a three-member conversation in each case (for further information see http://www.nytud.hu/adatb/bea/index.html)).

An average of 25 minutes of spoken language of each participant, altogether 13.5 hours of recordings were analyzed. Speakers addressed a variety of topics, including everyday life, work, hobbies, and opinions on current affairs.

The criteria of identification of anticipations and perseverations were as follows: (i) two productions of the same word or part of a word occurred in the utterance, (ii) the identified serial order errors had a clear directionality, (iii) one of the productions was unequivocally triggered by the other one. If the two productions met these criteria on the surface, they were identified as a serial error appropriate for our analysis. If the first production seemed to be unintentional considering the syntactic, morphological, prosodic and semantic structures of the utterance, the error was identified as anticipation. If the second production seemed to be unintentional (considering the syntactic, morphological, prosodic and semantic structures of the utterance again), then the error was identified as perseveration. All the three authors identified the serial order errors separately, and in cases of rare disagreement (less than 5% of all cases) two other colleagues were asked to judge the actual item. The recordings contained 150 anticipations and 77 perseverations. Single speech sounds, sequences of speech sounds, syllables and words will collectively be called 'linguistic units' in the text below.

GOVOR XXIX (2012), 1 7

There were three aspects to our analysis: (i) the nature of the linguistic unit in anticipations and perseverations (whether they were single speech sounds, fragments of words, or words), (ii) the word class of the anticipated or perseverated unit, and (iii) the temporal patterns of anticipations and perseverations. Word classes of linguistic units were classified based on the Hungarian word class system (Keszler, 2000), irrespective of whether the whole word or only a part of it was involved in anticipations or perseverations.

The distances between the intended and the actual locations of the linguistic units involved in the two types of errors were analyzed. Two methods were used for determining the distance, using the number of speech sounds and the time between the two productions. The distance in speech sounds was determined by counting them between the originally intended place of the linguistic unit and its earlier or later occurrence. In the case of anticipations, the first sound counted was the first sound following the preposed element. The last sound of the distance counted was the sound preceding the intended location of the element. For example: műsz így van műszakilag 'tech this is the case technically'. There is a distance of 5 speech sounds between the actual and the intended location of the unit involved. In perseverations the first sound counted was the first sound following the original unit while the last sound counted was the first speech sound of the reappearing unit. For example: tehát ez rendes nyúlvadászat de rende igazi nyúlszőrrel 'well this is a normal rabbit shooting but with norma real rabbit hair'. Here, there are 13 speech sounds produced between the two units.

The temporal distance was determined by means of the measured data. The duration of the distance between the two productions in anticipations was measured between the last speech sound after the first realization of the anticipated unit and the beginning of the first speech sound of the unit in its intended location. The duration of the distance between the two productions in perseverations was measured from the end of the last speech sound of the first (intended) occurrence of the unit to the beginning of the first speech sound of the re-occurring unit. The distance between the two productions in anticipation will be called anticipatory distance while in perseverations it will be called perseveratory distance (cf. Figures 1 and 2 where öh marks filled pause /FP/, P = pause).

One of the authors initially identified anticipations while another one identified perseverations. All the three authors subsequently checked the data according to the criteria. Speech samples were annotated using the Praat 5.1 software (Boersma & Weenink, 2009). Linguistic units and anticipatory and perseveratory distances were defined manually by means of parallel visual control. To test statistical significance, an analysis of variance (one-way ANOVA) and Chi-square test were used (SPSS, version 14.0) as appropriate. In all cases, the confidence level was set at the conventional 95%.

M. Gósy, D. Gyarmathy, V. Horváth: Speech planning 3-22 8

Figure 1. Determining the anticipatory distance in the example vé öh a rokon

növények [ve øh rokon nøvek] 'an er plants in kinship' Slika 1. Utvrđivanje anticipacijske udaljenosti na primjeru vé öh a rokon

növények [ve øh rokon nøvek] 'an er plants in kinship'

Figure 2. Determining the perseveratory distance in the example felelősen

dönt akkor fele akkor [flløn dønt kor fl kor] '/he/ then decides with responsibility resp then'

Slika 2. Utvrđivanje perseveracijske udaljenosti na primjeru felelősen dönt akkor fele akkor [flløn dønt kor fl kor] '/he/ then decides with responsibility resp then'

GOVOR XXIX (2012), 1 9

RESULTS AND DISCUSSION

There were 5.5 anticipations and 2.7 perseverations on average in the individual speakers’ spontaneous speech samples analyzed. Subjects showed a wide range of producing serial order errors (occurrences from 1 to 15). All speakers produced anticipations; however, there were 4 speakers who did not produce any perseveration at all. Taking the whole corpus into consideration, anticipations occurred every 5 minutes while perseverations occurred every 10.5 minutes. Anticipations were more frequent than perseverations, in agreement with previous data on Hungarian and other investigations (cf. Nooteboom, 1973; Garnham et al., 1981; Shattuck-Hufnagel, 1983; Dell et al., 1997; Gósy, 2003; Horváth, 2004).

Linguistic units in anticipations and perseverations

Three main categories were defined as to the nature of linguistic units: single speech sounds, fragments of words and one or more whole words. Single speech sounds can stand alone in the utterance irrespective of being anticipated or perseverated, or they can be inserted into a word. Seven of the speech sound anticipations (8.6%) took place within a word but only two (2.5%) word-internal cases were found among single-sound perseverations.

Examples for speech sounds standing alone: Anticipation: és őket r szakrendelő látja el 'and they are attended to by a

k special c[k]linic' Perseveration: pohár borral vagy egy p korsó sörrel 'with a glass of wine

or a g pint of beer'. Here, the consonant p was the initial speech sound of the word pohár 'glass' so it was classified as (part of) a noun.

Examples for speech sounds inserted into words: Anticipation: megoldható ja zajszűréssel 'it can be solved by loise

filtration' Perseveration: tát a szákt szakterületen belül 'in short, within the spo

speciality' Consonants were involved in perseverations in 42.6% while vowels were

involved in 57.4% of all cases where single speech sounds were the linguistic units concerned. The proportion of consonants involved in anticipations was 62.02% while the proportion of vowels was 37.98%. Vowels seem to remain more active than consonants resulting in more perseverations of vowels than of consonants while consonants occur more frequently in anticipations than vowels do. More than half of the anticipations (53.3%) and even more of the perseverations (71.43%) involved single speech sounds. This means that a speech sound is executed earlier than planned in the anticipations while a speech sound is pronounced again somewhat later in the utterance in perseverations. Word initial speech sounds are supposed to be more controlled during covert monitoring than in overt monitoring (Wheeldon & Morgan, 2002). Initial speech sounds were found to be repaired to a greater extent in Spanish disfluencies as

M. Gósy, D. Gyarmathy, V. Horváth: Speech planning 3-22 10

opposed to non-initial ones (Pérez et al., 2007). The analysis of the participation of initial and non-initial speech sounds in serial order errors shows that there is a great difference depending on the items being either anticipated or perseverated. Anticipations involve a similar amount of initial (50.6%) and non-initial speech sounds (49.4%). However, non-initial speech sounds occur in perseverations more frequently, in 72.7% of all cases in our material. This means that non-initial speech sounds are more likely to be perseverated while there is no such difference in the occurrence of initial vs. non-initial speech sounds in the anticipations. If we accept the hypothesis that initial speech sounds are more controlled, then we can conclude that covert monitoring inhibits the re-articulation of the initial sounds more successfully than those of non-initial ones. However, this is not the case with anticipated speech sounds. We can assume that covert monitoring is more sensitive to what has been articulated than to what is going to be articulated.

Speech was halted after articulating a single speech sound similarly in anticipations (45%) and in perseverations (41.7%). The proportion of word fragments was somewhat larger in anticipations (33.3%) than in perseverations (22.09%) in our corpus. The majority of all word fragments in both types of analyzed errors preserved the initial parts of the words (92% of all word fragments in anticipations and 88.2% of all word fragments in perseverations). 66.7% of all initial parts perseverated were the first syllables or parts of the first syllables while 65.2% of all initial parts anticipated were the first syllables or parts of the first syllables. These data suggest that the initial parts of the words either are more activated or their monitoring is more successful (or both) than the non-initial or final parts of the words.

Word fragments were divided into two subgroups based on the completeness of their syllables. One subgroup contained a complete syllable or string of syllables of the intended word while the other subgroup contained a syllable that did not follow the syllabification of the word in question. The proportion of word fragments that did not follow syllabification was lower in anticipations (56% in anticipations and 70.6% in perseverations). This difference shows that anticipation errors follow the so-called 'mental syllabary' more precisely (cf. Levelt & Wheeldon, 1994). Based on experimental results it is assumed that articulation cannot start before the completion of phonological word encoding, but it can start after phonetic encoding of the first syllable of a disyllabic word (Cholin et al., 2006). In line with this assumption, the large proportion of incomplete syllables in anticipations and particularly in perseverations can be explained by the process of covert monitoring. Covert monitoring spots the serial order error before phonetic encoding is completed, and arrests the articulation independently of the syllabification of the phonological word.

GOVOR XXIX (2012), 1 11

Examples for subgroups of word fragments: Anticipation (i) respecting syllabification: jön a szon a kollégája az

autótól a szondával 'comes the breth his colleague from the car with the breathalyzer'

(ii) contra syllabification: akkor kirúga hát most egyszerűbb kirúgatni magadat 'then lay off well now it is easier to get yourself laid off'. (The form ending in a complete target syllable would be kirúgat.)

Perseveration (i) respecting syllabification: középiskolában van magyar iskola igen a barátom az végig kö magyar iskolába járt 'among the secondary schools there are Hungarian schools yes my friend learned in a sec Hungarian school',

(ii) contra syllabification: be kellett volna fordulni és hát még a lámpánál lefordu fulladt 'we should have turned and well at the traffic light he tur throttled down'. (The form ending in a complete syllable would be fordul.)

In our corpus there was no suffix among perseverations while one suffix could be found among anticipations: magáről a békávéről 'about the BKV itself' (BKV is the abbreviation of Budapest Public Transport Company). In this example, vowel harmony is disrupted; the required suffix for magáről would have been -ról (the suffix alternant with the velar vowel instead of the one with the palatal vowel). The speaker did not repair the apparent error. It is likely that listeners are sensitive to moving suffixes although they are not really frequent in spontaneous speech.

Words are more prone to occur (and go unnoticed) in anticipations than in perseverations. An anticipated linguistic unit may better escape the monitoring system if it is a word. Figure 3 shows the proportions of various linguistic units occurring in anticipations and perseverations.

Figure 3. The distribution of linguistic units in anticipations and

perseverations in spontaneous speech samples Slika 3. Distribucija jezičnih jedinica u anticipacijama i perseveracijama

u uzorcima spontanoga govora

M. Gósy, D. Gyarmathy, V. Horváth: Speech planning 3-22 12

One single word was anticipated or perseverated in general while there were some cases when more than one word moved ahead. There were no items involving several words in perseverations. Words may occur as units of serial order errors for another reason: when the anticipated or perseverated items result in meaningful words. Coincidentally meaningful words were found in 12.7% of the cases in anticipations and in 15.2% of the cases in perseverations.

Examples of word anticipations and perseverations. Anticipation: ha látod rögtön aki mondjuk bliccelni szokott az rögtön

leszáll 'if you see at once who say often dodges the fare gets off at once' Perseveration: még beszéljek-e vagy ennyi még elég ennyi már elég volt

'shall I still go on speaking or this was still enough this was enough already' The various classes of words were analyzed both in anticipations and

perseverations in terms of whether they show similar occurrence depending on the direction of the serial errors. Only the content word classes are given in Figure 4 (with the exception of numerals because of their low rate of occurrence).

Figure 4. Word class distributions in anticipations and perseverations Slika 4. Distribucija vrsta riječi u anticipacijama i perseveracijama

The most frequent word class both in anticipations and perseverations was that of nouns, followed by verbs, pronouns, adjectives, and adverbs. There were three word classes for which large differences were found between anticipations and perseverations. Adjectives occurred twice as frequently in anticipations than in perseverations while adverbs and conjunctions were involved in perseverations more frequently than in anticipations (conjunctions in anticipations: 0.7%, conjunctions in perseverations: 5.2%). Analyzing the occurrences of content and function words, we found no differences in this respect between anticipation (content words: 76.6%, function words: 23.4%) and perseveration (content words: 72.6%, function words: 27.4%). These findings suggest that the words being content or function words does not affect the occurrence of serial order errors.

GOVOR XXIX (2012), 1 13

Anticipatory and perseveratory distances We assume that the time elapsing between the two productions of the

same linguistic unit shows the activation of the intended unit. In the case of anticipations this is the effect of the retrieved phonological word on speech planning resulting in its earlier appearance. In the case of perseverations, on the other hand, this is the effect of the pronounced word on speech planning resulting in its re-appearance. These effects were expressed (i) in the number of intervening speech sounds and (ii) in measured durations. Independently of the type of linguistic unit involved, anticipated elements moved forward by an average distance of 10.02 speech sounds (std. dev.: 9.67), while perseverated elements re-appeared at an average distance of 11.81 speech sounds (std. dev.: 10.43). The shortest distance contained one speech sound, the longest contained 61 speech sounds in anticipations while immediate repetition (0 speech sounds) as shortest and 53 speech sounds as longest distance were found in perseverations (Table 1). There was no significant difference in the distance values between anticipations and perseverations expressed in the number of speech sounds.

Table 1. Anticipatory and perserveratory distances of the linguistic units

measured in speech sounds Tablica 1. Anticipacijske i perseveracijske udaljenosti jezičnih jedinica

mjerene brojem glasnika

Speech sounds Word fragments Words Descriptive

data anticipa-tion

persevera-tion

anticipa-tion

persevera-tion

anticipa-tion

persevera-tion

mean 7.51 8.81 11.28 19.64 17.42 * (19.64) minimum 1 0 2 6 2 14 maximum 28 41 61 53 61 25 *Low number of items.

Perseverated linguistic units have larger effects expressed in speech

sounds than anticipated linguistic units do. We assumed that in speech planning longer linguistic units or even words were capable of bridging longer distances than speech sounds. Our assumptions were supported by the data. In speech sound anticipations, the anticipatory distance was 7.51 speech sounds on average while the distance in perseverations was 8.81 speech sounds, on average. Both anticipatory and perseveratory distances increased when word fragments were involved. The distance here was 11.28 speech sounds on average in anticipations and 19.64 speech sounds on average in perseverations. Anticipatory distances in word anticipations were the longest (17.42 speech sounds on average). The distance of words was not longer than that of the word fragments in perseverations (19.64 speech sounds on average) but there were only a very low number of items for word perseverations.

M. Gósy, D. Gyarmathy, V. Horváth: Speech planning 3-22 14

Both in anticipations and perseverations, the higher the level of planning involved the longer the anticipatory and perseveratory distances. From the aspect of monitoring this means that the more speech sounds are involved in the anticipations and in the perseverations, the longer the distance is between the two productions of the linguistic unit. Statistical analysis confirmed that both anticipatory and perseveratory distances expressed in speech sounds show significant differences depending on the linguistic units involved (one-way ANOVA for anticipations: F(2, 149) = 3,712; p = 0.0004; for perseverations: F(1, 73) = 10,067; p = 0.001). Due to the low number of words, the statistical analysis was conducted in perseverations for speech sounds and word fragments only.

The average duration of anticipatory distance was 837 ms (std. dev.: 758) while that of perseveratory distance was 1083 ms (std. dev.: 1017). The shortest distance in anticipations was 50 ms while the longest one was 3451 ms. The shortest distance in perseverations was 24 ms while the longest one was 4884 ms. The durational data of distances between anticipations and perseverations showed significant differences (F(1, 226) = 4,225; p = 0.041). Perseverations seem to show larger ranges than anticipations (see Fig. 5 and Table 2).

PerseverationAnticipation

5000,00

4000,00

3000,00

2000,00

1000,00

0,00

Du

rati

ons

(ms)

226

225

224

113

77

85

227

100

29

Figure 5. Durations of the distance between two productions of the same

linguistic unit in anticipations and perseverations Slika 5. Vremenska udaljenost između dvaju ostvarenja iste jezične

jedinice u anticipacijama i perseveracijama

GOVOR XXIX (2012), 1 15

Table 2. Anticipatory and perseveratory distances of the linguistic units measured in ms

Tablica 2. Anticipacijske i perseveracijske udaljenosti jezičnih jedinica mjerene u milisekundama

Speech sounds Word fragments Words Descriptive data ant. pers. ant. pers. ant. pers.

mean 640 911 1050 1751 1467 *(1522) std. dev. 578 911 142 290 1825 465 minimum 50 24 148 532 146 991 maximum 3149 4884 4495 4336 3451 1630 *Low number of items.

Both the durations of speech sound anticipations and perseverations as

well as word fragment anticipations and perseverations differed significantly from each other (in the case of speech sounds: F(1, 130) = 4,322; p = 0.040 and in the case of word fragments: F(1, 66) = 5,372; p = 0.021), cf. Figure 6. Perseverations have greater effects than anticipations.

PerseverationAnticipation

5000,00

4000,00

3000,00

2000,00

1000,00

0,00

Wor

d f

ragm

ents

39

19

Figure 6. The means and ranges of the anticipatory and perseveratory distances of speech sounds and word fragments (in ms)

Slika 6. Srednje vrijednosti i rasponi anticipacijskih i perseveracijskih udaljenosti glasnika i dijelova riječi (u milisekundama)

The measured data support the claim that word fragments have a greater

anticipatory effect than speech sounds, and words have greater anticipatory effects than word fragments. The more complex a linguistic unit, either formally or semantically, the longer the distance it can bridge. A speech sound can be anticipated about 700 ms earlier than planned (on average), whereas a whole

PerseverationAnticipation

5000,00

4000,00

3000,00

2000,00

1000,00

0,00

Sp

eech

sou

nd

s

12934

131

130

76

77

M. Gósy, D. Gyarmathy, V. Horváth: Speech planning 3-22 16

word can move forward about 1400 ms, on average. Statistical analysis showed a significant difference depending on the durations of the linguistic units in anticipations (one-way ANOVA: F(2, 149) = 6,493; p = 0.002); however, post-hoc Tukey’s tests revealed significant differences only between the durations of speech sounds and words (p = 0.001). In the case of perseverations, the distance between the two productions of speech sounds and word-fragments was analyzed. One-way ANOVA revealed a significant difference in the perseveratory durations between these two linguistic units (F(1, 72) = 11,073; p = 0.001). A single speech sound can reappear at a distance of about 900 ms (on average) after its first production, whereas a word fragment can be re-pronounced about 1700 ms later (on average).

The durations of the two subtypes of word fragments (complete syllables and incomplete syllables) were analyzed depending on their syllabification. The results are similar in anticipations and in perseverations. Complete syllables show longer anticipatory distances (mean = 1140 ms, std. dev.: 243) than incomplete syllables (mean = 898 ms, std. dev.: 170) but the difference between them is not significant. The perseveratory durations are longer in the case of complete syllables (mean = 2505 ms, std. dev.: 1429) while they are shorter in the case of incomplete syllables (mean = 1340 ms, std. dev.: 799) but the difference is not significant here, either.

The mean duration for the anticipatory distances for nouns is 682 ms, for adjectives 566 ms, for pronouns 1049 ms, for verbs 1173 ms, and for articles 2068 ms. (Other word classes had a low number of items.) The mean value of perseveratory distances for nouns is 1140 ms, for adverbs 715 ms, for pronouns 998 ms, and for verbs 1487 ms. The ranges are large in all cases (Fig. 7).

Statistical analysis revealed that word class is a significant factor in relation to anticipatory distance (one-way ANOVA: F(12, 149) = 2,008; p = 0.028). Detailed analysis was carried out in groups where the number of elements made it possible. Significant differences were found between nouns and verbs (F(2, 71) = 6,714; p = 0.012), between nouns and pronouns (F(2, 68) = 7,009; p = 0.010), and between verbs and adjectives (F(2, 46) = 6,345; p = 0.014). In the case of perseverations there were no significant differences in durations depending on word classes. However, the distribution of the data was confirmed not to be random (Chi-square (8, 77) = 45,610; p = 0.001). The distances between the two productions of the intended linguistic units in perseverations were longer for nouns and verbs while they were shorter for pronouns and adverbs. Comparing the distances of word classes between anticipations and perseverations, only nouns turned out to be significantly different (F(1, 56) = 5,247, p = 0.026). Although there was no statistical difference in the distances of the two productions of function words between anticipations (mean: 804 ms, std. dev.: 846 ms) and perseverations (mean: 831 ms, std. dev.: 700 ms); statistically confirmed difference was found in the case of content words (mean for anticipations: 857 ms, std. dev.: 781 ms; mean for perseverations: 1160 ms, std. dev.: 1089 ms; one-way ANOVA: F(1, 168) = 4,336, p = 0.039), cf. Dell 1986, Howell 2007.

GOVOR XXIX (2012), 1 17

PPPAAPAAVPVANPNA

5000,00

4000,00

3000,00

2000,00

1000,00

0,00

Dur

atio

ns (m

s)

142

141

121

105

89

8146

27

103

Figure 7. The durations of anticipatory and perseveratory distances as a

function of word classes Slika 7. Trajanja anticipacijskih i perseveracijskih udaljenosti s obzirom

na vrstu riječi

(NA = anticipated nouns, NP = perseverated nouns, VA = anticipated verbs, VP = perseverated verbs, AA = anticipated adjectives, AP = perseverated adjectives, PA = anticipated pronouns, PP = perseverated pronouns)

(NA = anticipirane imenice, NP = perseverirane imenice, VA = anticipirani glagoli, VP = perseverirani glagoli, AA = anticipirani pridjevi, AP = perseverirani pridjevi, PA = anticipirane zamjenice, PP = perseverirane zamjenice)

Speech production models offer a variety of assumptions for both the

reasons and sources of serial order errors (Dell, 1986; Garrett, 1988; Levelt, 1989; Roelofs, 1996; Dell et al., 1997; Vousden et al., 2000; Pouplier & Hardcastle, 2005; Vousden & Maylor, 2006,). Our results seem to support primarily the activation theory involving the failure of the self-monitoring system (cf. Hartsuiker et al., 2005). This improper activation leads to timing disturbances. In the case of anticipations there is an over-activation of a lexical item, resulting in an earlier pronunciation of the word or of part of it. In the case of perseveration there is an opposite phenomenon. The activated word is not deactivated appropriately after its pronunciation, resulting in a later re-appearance of the word or of some part of it. In the latter case there is a failure of the inhibitory process of activation.

It is likely that anticipations do not disturb the speakers’ speech planning processes as much as perseverations do. Producing some part of an upcoming word is an unconsciously accepted error since it signals that the word to be pronounced is ready at hand. Although it is undesirable that an upcoming word is

M. Gósy, D. Gyarmathy, V. Horváth: Speech planning 3-22 18

pronounced earlier, it might help in quick lexical access in the originally intended place in the speech flow. The speakers might not be aware of such errors during speaking spontaneously. Re-appearance of any part of a word that was already produced seems to have a negative effect on the speaker’s speech planning process. The speakers unconsciously judge them errors because they may be disturbing both in their covert speech planning and in execution.

CONCLUSIONS

In this paper we studied occurrences and temporal properties of two types of

serial errors with opposite directions in spontaneous Hungarian speech. In our corpus, both anticipations and perseverations mostly involved speech sounds. We found a significant interrelation between the anticipatory/perseveratory distances and the lexical complexity of a given linguistic unit: the more complex a unit, the longer the distance it can move in anticipation, or it can re-appear in perseveration. The more speech sounds involved in serial errors, the longer the duration between the two productions. We can conclude that the self-inhibitory turn-off mechanism seems to be slower than the pre-planning mechanism in the case of speech sounds and word fragments. This is supported by the finding that the perseveratory effects were longer than the anticipatory effects. Our present findings provide a better view of the activation characteristics of linguistic units while spontaneously speaking on the one hand, and catch the monitoring characteristics in the act of dealing with serial order errors by means of measured data, on the other hand.

This research was supported by OTKA grant No 78315.

REFERENCES Boersma, P., Weenink, D. (2009). Praat: Doing Phonetics by Computer.

[Computer program] (http://www.praat.org.) Caramazza, A., Miceli, G., Silveri, M. C., Laudanna, A. (1985). Reading

mechanisms and the organisation of the lexicon: Evidence from acquired dyslexia. Cognitive Neuropsychology 2, 81–114.

Cholin J., Levelt, W. J. M., Schiller, N. O. (2006). Effects of syllable frequency in speech production. Cognition 99, 205–235.

Dell, G. S. (1984). Representation of serial order in speech: Evidence from the repeated phoneme effect in speech errors. Journal of Experimental Psychology: Learning, Memory and Cognition 10, 222–233.

Dell, G. S. (1986). A spreading-activation theory of retrieval in sentence production. Psychological Review 93, 283–321.

Dell, G. S. (1988). The retrieval of phonological forms: Tests of predictions from a connectionist model. Journal of Memory and Language 27, 124–142.

GOVOR XXIX (2012), 1 19

Dell, G. S., O’Seaghdha P. (1991). Mediated and convergent lexical priming in language production: A comment to Levelt et al. Psychological Review 98, 604–614.

Dell, G. S., Juliano, C., Govindjee, A. (1993). Structure and content in language production: A theory of frame constraints in phonological speech errors. Cognitive Science 17, 149–195.

Dell, G. S., Burger, L. K., Svec, W. R. (1997). Language production and serial order: A functional analysis and a model. Psychological Review 104, 123–147.

Fromkin, V. (1971). The non-anomalous nature of anomalous utterances. Language 47, 27–52.

Gandour, J. (1977). Counterfeit tones in the speech of Southern Thai bidilectals. Lingua 41, 125–143.

Garnham, A., Shillcock, R. C., Brown, G. D. A., Mill, A. I. D., Cutler, A. (1981). Slips of the tongue in the London-Lund corpus of spontaneous conversation. Linguistics 19, 805–817.

Garrett, M. E. (1975). The analysis of sentence production. In Bower, G. H. (ed.), The Psychology of Learning and Motivation, 133–175. CA, San Diego: Academic Press.

Garrett, M. (1988). Processes in language production. In Newmeyer, F. (ed.), Linguistics: The Cambridge Survey III. Language: Psychological and Biological Aspects, 69–96. Cambridge: Cambridge University Press.

Gordon, P. C., Meyer, D. E. (1987). Control of serial order in rapidly spoken syllable sequences. Journal of Memory and Language 26, 300–321.

Gósy, M. (2003). Co-occurrences and frequency of disfluencies in Hungarian spontaneous speech. Govor XX, 79–97.

Gósy, M. (2007). Disfluencies and self-monitoring. Govor XXIV, 91–110. Hartsuiker, R. J., Kolk, H. H. J., Martensen, H. (2005). The division of labor

between internal and external speech monitoring. In R. J. Hartsuiker, R. Bastiaanse, A. Postma, F. Wijnen (eds.), Phonological Encoding and Monitoring in Normal and Pathological Speech, 187–205. New York: Psychology Press.

Horváth, V. (2004). Megakadásjelenségek a párbeszédekben. Beszédkutatás 2004, 187–199.

Howell, P. (2007). A model of serial order problems in fluent, stuttered and agrammatical speech. Human Movement Science 26, 728–741.

Howell, P., Au-Yeung, J. (2001). Application of EXPLAN theory to spontaneous speech control. In Proceedings of DiSS '01. University of Edinburgh.

Keller E., Zellner Keller, B., Local, J. (2000). A serial prediction component for speech timing. In W. F. Sendlmeir (ed.). Speech and Signal. Aspects of Speech Synthesis and Automatic Speech Recognition, 41–49. Frankfurt am Main: Hector.

M. Gósy, D. Gyarmathy, V. Horváth: Speech planning 3-22 20

Keszler, B. (ed.) (2000). Magyar Grammatika. Budapest: Nemzeti Tankönyvkiadó.

Levelt, W. J. M. (1983). Monitoring and self-repair in speech. Cognition 14, 41–104.

Levelt, W. J. M. (1989). Speaking. From Intention to Articulation. Cambridge, Massachusetts: A Bradford Book.

Levelt, W. J. M. (1992). The perceptual loop theory not disconfirmed: A reply to MacKay. Consciousness and Cognition 1, 226–230.

Levelt, W. J. M., Wheeldon, L. (1994). Do speakers have access to a mental syllabary? Cognition 50, 239–269.

Meijer, P. J. A. (1997). What speech errors can tell us about word-form generation: The roles of constraint and opportunity. Journal of Psycholinguistic Research 26, 1, 141–158.

Nooteboom, S. G. (1973). The tongue slips into patterns. In V. Fromkin (ed.), Speech Errors as Linguistic Evidence, 144–156. The Hague: Mouton.

Nooteboom, S. (2005). Lexical bias revisited: Detecting, rejecting and repairing speech errors in inner speech. Speech Communication 47, 43–48.

Nooteboom, S., Quené, H. (2008). Self-monitoring and feedback: A new attempt to find the main cause of lexical bias in phonological speech errors. Journal of Memory and Language 58, 837–861.

Pérez, E., Santiago, J., Palma, A., O’Seaghdha, P. G. (2007). Perceptual bias in speech error data collection: Insights from Spanish speech errors. Journal of Psycholinguistic Research 36, 207–235.

Postma, A. (2000). Detection of errors during speech production: A review of speech monitoring models. Cognition 77, 97–131.

Postma, A., Kolk, H. H. J. (1993). The covert repair hypothesis: Prearticulatory repair processes in normal and stuttered disfluencies. Journal of Speech and Hearing Research 36, 472–487.

Pouplier, M., Hardcastle, W. J. (2005). A re-evaluation of the nature of speech errors in normal and disordered speakers. Phonetica 62, 227–244.

Prather, P. A., Zurif, E., Love, T., Brownell, H. (1997). Speed of lexical activation in nonfluent Broca’s aphasia and fluent Wernike’s aphasia. Brain and Language 59, 391–411.

Roelofs, A. (1996). Serial order in planning the production of successive morphemes of a word. Journal of Memory and Language 35, 854–876.

Schwartz, M., Saffran, E. M., Bloch, D. E., Dell, G. S. (1994). Disordered speech production in aphasic and normal speakers. Brain and Language 47, 52–88.

Shattuck-Hufnagel, S. (1979). Speech errors as evidence for a serial ordering mechanism in sentence production. In W. E. Cooper, E. C. T. Walker (eds.), Sentence Processing: Psycholinguistic. Studies Dedicated to Merrill Garrett, 295–342. Hillsdale: Erlbaum.

GOVOR XXIX (2012), 1 21

Shattuck-Hufnagel, S. (1983). Sublexical units and suprasegmental structure in speech production planning. In P. F. MacNeilage (ed.), The Production of Speech, 109–136. New York: Springer.

Stemberger, J. P. (1985). An interactive activation model of language production. In A. W. Ellis (ed.), Progress in the Psychology of Language, 143–186. London: Erlbaum.

Stemberger, J. P. (1989). Speech errors in early child language production. Journal of Memory and Language 35, 854–876.

Stemberger, J. P. (2009). Preventing perseveration in language production. Language and Cognitive Processes 24, 1431–1470.

Vousden, J., Maylor, E. A. (2006). Speech errors across the lifespan. Language and Cognitive Processes 21, 1–3, 48–77.

Vousden, J. I., Brown, G. D. A., Harley, T. A. (2000). Serial control of phonology in speech production: A hierarchical model. Cognitive Psychology 41, 101–175.

Wan, I. P. (2007). On correlating aphasic errors with speech errors in Mandarin. The Linguistics Journal 2, 53–87.

Wheeldon, L. R., Morgan, J. L. (2002). Phoneme monitoring in internal and external speech. Language and Cognitive Process 17, 503–535.

Wijnen, E. (1992). Incidental word and sound errors in young speakers. Journal of Memory and Language 31, 734–755.

Wilshire, C. E. (1999). The "Tongue Twister" paradigm as a technique for studying phonological encoding. Language and Speech 42, 57–82.

M. Gósy, D. Gyarmathy, V. Horváth: Speech planning 3-22

22

Mária Gósy, Dorottya Gyarmathy, Viktória Horváth Mađarska akademija znanosti, Budimpešta

Mađarska

NEPRAVILNA AKTIVACIJA I NEUSPJEŠNO NADZIRANJE U GOVORNOM PLANIRANJU

SAŽETAK

Govorna se proizvodnja ne nadzire samo tijekom trenutno izgovaranih odsječaka, već se nadziru i prošli i budući odsječci. Pogreške koje nastaju bilo zbog preranog (anticipacije) ili prekasnog (perseveracije) izgovora dokazuju da se tijekom govornog planiranja aktivira sadašnjost, deaktivira prošlost i priprema aktiviranje budućnosti. Cilj je ovog rada istražiti učestalost i fonetske karakteristike anticipacija i perseveracija u mađarskom. Ukupno je analizirano 227 pogrešaka slijeda u spontanom govoru 27 izvornih govornika. Akustička analiza napravljena je u programu Praat. Podaci su pokazali da jedinice višeg reda mogu biti pomaknute od planirane pozicije dalje od jedinica nižeg organizacijskog reda, dok se kod jedinica nižeg reda to događa češće. Samoinhibicijski sustav zaustavljanja čini se sporiji od sustava planiranja u slučaju glasnika i dijelova riječi. Analiza vremenskih parametara potvrdila je da mehanizam govorne proizvodnje uspješnije kontrolira planiranje. Ključne riječi: anticipacija, perseveracija, izmjerene udaljenosti, spontani

govor

GOVOR XXIX (2012), 1 23

Izvorni znanstveni rad

Dubravka Vilke-Pinter Veterinarski fakultet, Zagreb

Hrvatska

KONCEPTUALNA ORGANIZACIJA LEKSIČKIH EKVIVALENATA U MATERINSKOM I STRANOM JEZIKU

SAŽETAK Svrha je ovog rada, koji se bavi ispitivanjem konotativnih značenja

leksičkih ekvivalenata u materinskom (hrvatskom) i stranom (engleskom) jeziku u bilingvalnih govornika različitih razina znanja stranog (engleskog) jezika, doprinijeti istraživanju prirode odnosa materinskog (J1) i stranog (J2) jezika, odnosno principa reprezentiranja i procesiranja dvaju jezika te pohranjivanja riječi u mentalnom leksikonu bilingvala. U radu se preispituje primjenljivost podjele bilingvala na složene, koordinirane i subordinirane, kao i hijerarhijskih trodjelnih modela temeljenih na ideji konceptualne i leksičke medijacije između jezika. Rezultati empirijske analize sagledani su i u okviru teorijskih modela širenja aktivacije semantičkom mrežom te Paradisova modela neurolingvističke organizacije.

U istraživanju je korištena metoda semantičkog diferencijala kojom se ispituju konotativna značenja riječi i koja omogućava zahvaćanje multidimenzionalnog semantičkog prostora.

Rezultati istraživanja u načelu podržavaju tradicionalnu podjelu bilingvala na kompaktne, koordinirane i subordinirane, te govore u prilog hijerarhijskih modela koji predviđaju različite oblike interakcije između bilingvalovih memorijskih skladišta. Rezultati pokazuju i da je struktura mentalnog leksikona, osim postignutom razinom jezične kompetencije u stranom jeziku, u velikoj mjeri definirana i čimbenicima poput pojedinačnih iskustava govornika kao i tipom riječi.

Ključne riječi: bilingvizam, mentalni leksikon, konotativno značenje,

leksička/konceptualna medijacija, složeni/koordinirani/subordinirani bilingvali

D. Vilke-Pinter: Konceptualna organizacija leksičkih ekvivalenata u J1 i J2 23-43 24

UVOD

Zadnjih godina među istraživanjima koja se bave fenomenom bilingvizma sve su brojnija ona u čijem su fokusu odnosi između materinskog i stranog jezika, te struktura i organizacija pripadajućih mentalnih leksikona. Sam se predmet istraživanja, mentalni leksikon, zbog kompleksnosti sadržaja koji pojam označuje u literaturi, definira na različite načine, nerijetko metaforama. Tako Lowe (1997) navodi da je to kompleksan organizacijski sustav ljudskog uma koji govornicima omogućava pristup informacijama na različite načine, odnosno sustav koji sadrži skup reprezentacija koje omogućavaju prepoznavanje riječi na osnovi slušnih i vidnih podražaja, a Mildner (2003) mentalni leksikon definira kao mentalno spremište riječi u dugoročnom semantičkom pamćenju koje sadrži podatke o njihovu značenju (semantika), pravilima za njihovu tvorbu i uporabu (morfologija, sintaksa), te pisanju i izgovoru (ortografija, fonetika i fonologija). Marslen-Wilson (1989) ističe modularnost kao organizacijski princip mentalnog leksikona te navodi da mentalni leksikon čine dvije povezane razine reprezentacija: jedna se sastoji od reprezentacija baziranih na obliku koje odražavaju fonološke i grafičke karakteristike riječi, a druga se sastoji od semantičkih reprezentacija koje odražavaju odnose značenja s ostalim riječima. Aitchinson (2003) o mentalnom leksikonu govori kao o mrežnom, paralelno distribuiranom sustavu procesiranja s modularnom organizacijom (semantičko--sintaktički i fonetski modul) u kojoj svaki modul predstavlja kompleksnu mrežu s čvrstim unutarnjim vezama i nešto slabijim vezama s drugim modulima.

Zajednički je cilj svih istraživanja koja se bave organizacijom mentalnog leksikona objasniti na koji način su riječi mentalno reprezentirane, odnosno objasniti veze među leksičkim jedinicama i konceptualnim reprezentacijama, kao i načine njihova pohranjivanja u pamćenju. Suvremeni modeli mentalnog leksikona većinom se zasnivaju na modelu semantičke mreže kao jednog od modela organizacije dugoročne memorije (French, 1998; Marian i Spivey, 1999; Aitchinson, 2003; Marian, 2009; Pavlenko, 2009), osobito na spomenutoj ideji distribuiranosti, te za razliku od tradicionalnih mrežnih modela semantičke memorije (Collins i Quillian, 1969; Collins i Loftus, 1975; Rumelhart i McClelland, 1982; Anderson, 1983) prema kojima su pojmovi reprezentirani kroz lokalizirane čvorove, pojmove shvaćaju kao uzorke aktivacije u mreži jedinica koje čine dimenzije neke stvari ili događaja. Drugim riječima, prema modelu distribuiranog pamćenja značenja riječi reprezentirana su skupom obilježja, a ne diskretnim čvorovima, dok riječi koje dijele semantička obilježja pokazuju sličan reprezentacijski uzorak, odnosno slični pojmovi reprezentirani su sličnim uzorcima aktivacije. U tom smislu princip distribuiranosti smatra se pouzdanijim i biološki prihvatljivijim od klasičnog lokalističkog kodiranja, budući da se u sustavima koje bi karakterizirao takav princip reprezentacije ne mogu kompromitirati gubitkom pojedinih jedinica. Za vrijeme leksičkog pristupa svaka aktivirana točka ili čvor automatski aktivira i sve druge s kojima je povezana, a potraga za riječju odvija se kroz procese ekscitacije i inhibicije. U

GOVOR XXIX (2012), 1 25

skladu s tim stanovištem mentalni leksikon nije gotov proizvod, odnosno fiksan rječnik s definiranim brojem informacija o svakoj riječi, već aktivan sustav u kojem se nove veze neprestano stvaraju i u kojem riječi mijenjaju svoje značenje uspostavljajući daljnje veze s drugim jedinicama.

Istraživanju mentalnog leksikona u domeni bilingvizma pristupa se na različite načine, primjenom brojnih direktnih i indirektnih metoda ispitivanja, a istraživanja se odvijaju kroz prizmu različitih znanstvenih disciplina, od psihologije i lingvistike do kognitivne znanosti i neurolingvistike. Nastoji se ustanoviti u kojoj su mjeri jezici i leksikoni bilingvala razdvojeni ili integrirani, te u kojoj su mjeri procesi koji su u osnovi dvaju bilingvalovih jezika zajednički, odnosno podliježe li strukturiranje mentalnih leksikona u bilingvalovim jezicima istim principima i zakonitostima. Još je jedan cilj takvih ispitivanja utvrditi u kojoj je mjeri struktura mentalnog leksikona uvjetovana raznim čimbenicima, poput dobi i uvjeta učenja stranog jezika, jezične kompetencije u stranom jeziku, kao i utvrditi metode učenja stranog jezika.

CILJEVI I HIPOTEZE

Cilj je rada ustanoviti u kojoj se mjeri u ispitanika različitih razina

jezične kompetencije u stranom (engleskom) jeziku konceptualni prostor leksičkih ekvivalenata u materinskom jeziku (J1) podudara s onim u stranom (engleskom) jeziku (J2), odnosno utvrditi mogu li se eventualne razlike u procjenama značenja prijevodnih ekvivalenata dovesti u vezu s čimbenikom razine jezične kompetencije ili tipom riječi.

Uz visok stupanj podudaranja procjena značenja leksičkih ekvivalenata u materinskom (J1) i stranom (J2) jeziku koji bi svjedočio o podudaranju semantičkog prostora ekvivalentnih leksičkih jedinica očekuje se i utvrđivanje određenih razlika u procjenama konotativnih značenja leksičkih ekvivalenata, osobito apstraktnih riječi, i to za skupinu srednje razine znanja stranog (engleskog) jezika.

MATERIJALI I METODE

Ispitanici U ovom istraživanju sudjelovalo je 120 studentica Sveučilišta u Zagrebu

kojima je materinski jezik hrvatski. Ispitanice su odabrane prema kriteriju razine poznavanja engleskog kao stranog jezika. Sudjelovalo je 60 ispitanica srednje razine znanja engleskog kao stranog jezika (skupina J2S) i 60 ispitanica napredne razine znanja engleskog jezika (skupina J2N). Skupinu srednje razine znanja engleskog (J2S) činile su studentice prve godine Veterinarskog fakulteta (prosječne dobi 18–19 godina koje su engleski jezik u prosjeku učile šest godina, uglavnom u srednjim stručnim školama), a skupinu napredne razine znanja engleskog jezika (J2N) studentice Filozofskog fakulteta, četvrte godine anglistike (prosječne dobi 22–23 godine koje su engleski jezik u prosjeku učile 15 godina). Kao prediktore znanja engleskog jezika odabran je broj godina učenja engleskog

D. Vilke-Pinter: Konceptualna organizacija leksičkih ekvivalenata u J1 i J2 23-43 26

jezika i procjena nastavnika engleskog jezika (temeljena na ocjenama iz usmenih i pismenih provjera dobivenih kroz jednu studijsku godinu). Istraživanja (Mildner, 1994) su pokazala da ovi prediktori imaju najviši stupanj korelacije s objektivnom provjerom znanja, pa se mogu smatrati pouzdanom mjerom kompetencije u stranom jeziku. Kako bi se ustanovilo procjenjuju li, i u kojoj mjeri, govornici koji se međusobno razlikuju prema razini jezične kompetencije u stranom jeziku (a koji su po ostalim kriterijima izjednačeni) na značajno različit način značenje prijevodnih ekvivalenata u materinskom i stranom jeziku, obje skupine ispitanica bile su podijeljene u dvije podskupine s 30 ispitanica. U prvoj podskupini ispitivala su se konotativna značenja riječi u stranom, engleskom jeziku (J2), a u drugoj podskupini ispitivala su se konotativna značenja prijevodnih ekvivalenata u materinskom, hrvatskom jeziku (J1).

Korpus

U ovom ispitivanju analizirao se korpus koji se sastojao od 12 riječi u hrvatskom jeziku i njihovih prijevodnih ekvivalenata na engleskom jeziku. Pri odabiru riječi poštovan je kriterij zastupljenosti prijevodnih ekvivalenata u engleskom i hrvatskom jeziku, odnosno usklađena je njihova čestina i rang pojavljivanja. S obzirom na činjenicu da svi prijevodni ekvivalenti odabranih riječi spadaju u prvih 2.000 najčešće upotrebljavanih riječi u engleskom jeziku, pretpostavili smo da ih ispitanici razumiju, što smo dodatno i provjerili nakon provedenog ispitivanja.

Pri odabiru riječi poštovan je kriterij konkretnosti/apstraktnosti riječi, budući da je ovaj kriterij u literaturi smatran jednim od ključnih za objašnjavanje načina pohranjivanja riječi u pamćenju i njihova priziva. De Groot i Nas (1991) te Van Hell i de Groot (1998) u svojem Modelu distribuiranih obilježja pridaju mu posebnu važnost, smatrajući da se konkretne i apstraktne imenice u bilingvalnom pamćenju pohranjuju odvojeno, odnosno da stupanj podudaranja semantičkih reprezentacija ovisi o leksičkoj kategoriji; konkretne imenice u značajnoj mjeri dijele semantičke reprezentacije i kod njih je prisutna medijacija konceptom, dok je među riječima i prijevodnim ekvivalentima apstraktnih imenica podudaranje na semantičkoj razini znatno manje i odvija se na leksičkoj razini. S obzirom na navedeno u ispitivanju su u podjednakom omjeru korištene riječi koje su svrstane u apstraktne imenice, imenice s konkretnim i apstraktnim obilježjima i konkretne imenice (tablica 1) . Pribor i postupci

Konotativna značenja leksičkih ekvivalenata u dvama jezicima procijenjena su metodom semantičkog diferencijala (Osgood i sur., 1957), mjernog instrumenta koji služi za ispitivanje značenja pojmova te koji omogućava dobivanje semantičkog profila određene riječi. U literaturi nismo naišli na podatak da su se ovim mjernim instrumentom dosad ispitivali međujezični odnosi. Procjenjivanje značenja riječi odvija se na način da ispitanici na bipolarnim numeričkim skalama od sedam stupnjeva određuju intenzitet

GOVOR XXIX (2012), 1 27

osobnog doživljaja pojma za svaku od mjerenih dimenzija koje definiraju jedan od triju mjerenih faktora značenja (evaluacija, potencija i aktivitet).

U tablici 2 prikazane su skale semantičkog diferencijala koje su upotrijebljene za procjenu značenja riječi na hrvatskom i engleskom jeziku. Skale 1–6. odnose se na faktor evaluacije, 7–12. na faktor aktiviteta, a 13. i 14. na faktor potencije. U primjenjivanom semantičkom diferencijalu skale su bile izmiješane.

Tablica 1. Korpus riječi u ispitivanju konotativnih značenja na prijevodne

ekvivalente u J1 (hrvatskom) i J2 (engleskom) jeziku klasificiran prema kriteriju apstraktnosti/konkretnosti

Table 1. List of L1 (Croatian) and L2 (English) translation equivalents used in the study, classified according to the level of concretness/abstractness

Konkretne imenice Concrete nouns

Imenice s konkretnim i apstraktnim obilježjima

Nouns having concrete and abstract features

Apstraktne imenice Abstract nouns

bread / kruh book / knjiga

pencil / olovka school / škola

family / obitelj home / dom

winter / zima Sunday / nedjelja

justice / pravda peace / mir God / Bog

happiness / sreća

Tablica 2. Primjer semantičkog diferencijala upotrijebljenog za procjenu značenja riječi na hrvatskom jeziku

Table 2. Semantic differential scales used for evaluating connotative meaning of the words

1. loše / bad 3 2 1 0 1 2 3 dobro / good 2. ružno / ugly 3 2 1 0 1 2 3 lijepo / beautiful 3. bezvrijedno / worthless 3 2 1 0 1 2 3 vrijedno / valuable 4. neugodno / unpleasant 3 2 1 0 1 2 3 ugodno / pleasant 5. tužno / sad 3 2 1 0 1 2 3 sretno / happy 6. negativno / negative 3 2 1 0 1 2 3 pozitivno / positive 7. tiho / quiet 3 2 1 0 1 2 3 glasno / loud 8. pasivno / passive 3 2 1 0 1 2 3 aktivno / active 9. hladno / cold 3 2 1 0 1 2 3 toplo / hot

10. tamno / dark 3 2 1 0 1 2 3 svijetlo / light 11. opušteno / relaxed 3 2 1 0 1 2 3 napeto / tense 12. sporo / slow 3 2 1 0 1 2 3 brzo / quick 13. slabo / weak 3 2 1 0 1 2 3 jako / strong 14. malo / small 3 2 1 0 1 2 3 veliko / big

D. Vilke-Pinter: Konceptualna organizacija leksičkih ekvivalenata u J1 i J2 23-43 28

REZULTATI I RASPRAVA

Rezultati, odnosno procjene značenja 14 dimenzija 12 ekvivalentnih riječi obrađeni su za strani jezik (J2) i materinski jezik (J1) za obje skupine ispitanika (skupinu napredne razine znanja engleskog jezika, J2N i skupinu ispitanika srednje razine znanja engleskog jezika, J2S). Navedeni rezultati prikazani su u tablicama 3.1–3.6 (aritmetička sredina i značajnost razlika).

Na slikama 1 i 2 su zbog ilustracije za obje skupine ispitanika prikazani semantički profili reprezentativne riječi justice/pravda, dobiveni izračunom aritmetičkih sredina vrijednosti procjena 14 dimenzija značenja.

Dobiveni rezultati (aritmetičke sredine procjena značenja riječi i značajnost razlika izračunata t-testom za svaku od mjerenih dimenzija značenja) za obje skupine ispitanika (J2N i J2S) pokazuju veliki raspon procjena značenja pojedinih riječi, odnosno njihovih pojedinih dimenzija u oba ispitivana jezika, hrvatskom (J1) i engleskom jeziku (J2), što ukazuje na prikladnost korištenja mjernog instrumenta semantičkog diferencijala za ovu vrstu istraživanja.

U skupini ispitanika napredne razine znanja engleskog jezika (J2N), u hrvatskom jeziku (J1) raspon procjena značenja riječi kretao se od najniže vrijednosti 2,00 za riječ zima, dimenzija: hladno – toplo (tablica 3.3), do najviše vrijednosti 6,83 za riječi obitelj, dimenzija: bezvrijedno vrijedno i neugodno ugodno (tablica 3.3) i sreća, dimenzija: neugodno ugodno, (tablica 3.5), a u engleskom jeziku (J2), od najniže vrijednosti 1,87 za riječ winter, dimenzija: hladno toplo (tablica 3.3), do najviše vrijednosti 6,93 za riječ happiness, dimenzije: ružno – lijepo, tužno – sretno i neugodno ugodno (tablica 3.5).

U skupini ispitanika srednje razine znanja engleskog jezika (J2S), u hrvatskom jeziku (J1) raspon procjena značenja riječi kretao se od najniže vrijednosti 1,23 za riječ zima: dimenzija hladno toplo, tablica (3.4), do najviše vrijednosti 6,93 (za riječ sreća, dimenzije: ružno – lijepo, neugodno – ugodno i tužno – sretno (tablica 3.6), a u engleskom jeziku (J2), od najniže vrijednosti 1,66 za riječ winter, dimenzija: hladno toplo, (tablica 3.4), do najviše vrijednosti 6,97 za riječ happiness, dimenzija: tužno sretno (tablica 3.6).

Rezultati obiju skupina ispitanika (tablice 3.1–3.6) potvrđuju našu polaznu hipotezu te pokazuju velik stupanj podudaranja vrijednosti procjena značenja leksičkih ekvivalenata u materinskom (J1) i stranom (J2) jeziku, što sugerira da se semantički prostori koji te riječi zauzimaju u velikoj mjeri podudaraju. Takav nalaz u skladu je s postavkama distribuiranog konekcionističkog modela pamćenja (Thomas, 1997, 1998; French, 1998) kao i s Paradisovim integriranim modelom neurolingvističke organizacije (2004), koji podrazumijevaju povezanost leksičkih ekvivalenata u dvama bilingvalovim jezicima kroz zajednički konceptualni sustav.

GOVOR XXIX (2012), 1 29

Tablica 3.1. Aritmetičke sredine procjena konotativnih značenja konkretnih

riječi u J2 (engleskom) i J1 (hrvatskom) mjerenih kroz 14 dimenzija na semantičkom diferencijalu, i značajnost razlika (p) u procjenama pojedinih dimenzija značenja za skupinu ispitanika napredne razine znanja engleskog jezika (J2N)

Table 3.1. Arithmetic means of connotative meaning evaluations of corresponding L2 (English) and L1 (Croatian) concrete words rated on 14 bipolar scales of semantic differential (SD) and statistical significance in evaluations of individual dimensions of meaning for advanced level learners of English (L2A)

Konkretne imenice / Concrete nouns bread / kruh book / knjiga pencil / olovka school / škola Dimenzije značenja

Dimensions of meaning J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p loše dobro bad good

6,17 6,50 6,30 6,53 5,03 5,33 6,00 5,87

ružno lijepo ugly beautiful

4,93 5,37 5,73 6,03 4,43 5,36 0,008 5,03 4,93

bezvrijedno vrijedno worthless valuable

6,20 6,60 0,041 6,53 6,70 5,43 5,70 6,40 6,60

neugodno ugodno unpleasant pleasant

5,77 6,10 6,03 6,37 4,57 5,10 0,033 5,13 5,33

tužno sretno sad happy

4,73 4,93 5,40 5,37 4,20 4,83 0,018 5,27 5,47

negativno pozitivno negative positive

5,87 6,07 6,10 6,33 5,30 5,30 6,00 6,00

slabo jako weak strong

4,60 4,93 5,67 5,73 4,57 4,43 5,27 5,63

malo veliko small big

4,57 4,80 4,67 5,17 3,87 4,03 5,10 5,73 0,018

tamno svijetlo dark light

4,37 4,70 5,00 4,83 4,07 4,46 4,77 5,00

sporo brzo slow quick

4,00 4,07 3,83 4,13 4,37 4,83 4,80 5,27

hladno toplo cold hot

5,60 5,80 5,00 4,87 4,00 3,93 4,87 4,60

opušteno napeto relaxed tense

3,87 3,33 3,27 4,63 0,002 4,40 4,63 5,20 5,53

tiho glasno quiet loud

3,70 3,60 2,90 3,50 3,60 3,53 5,87 5,70

pasivno aktivno passive active

3,83 3,87 3,67 4,30 5,00 5,10 6,07 6,26

D. Vilke-Pinter: Konceptualna organizacija leksičkih ekvivalenata u J1 i J2 23-43 30

Tablica 3.2. Aritmetičke sredine procjena konotativnih značenja konkretnih

riječi u J2 (engleskom) i J1 (hrvatskom) mjerenih kroz 14 dimenzija na semantičkom diferencijalu, i značajnost razlika (p) u procjenama pojedinih dimenzija značenja za skupinu ispitanika srednje razine znanja engleskog jezika (J2S)

Table 3.2. Arithmetic means of connotative meaning evaluations of corresponding L2 (English) and L1 (Croatian) concrete words rated on 14 bipolar scales of semantic differential (SD) and statistical significance in evaluations of individual dimensions of meaning for intermediate level learners of English (L2I)

Konkretne imenice / Concrete nouns bread / kruh book / knjiga pencil / olovka school / škola Dimenzije značenja

Dimensions of meaning J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p loše dobro bad good

6,20 6,30 6,23 6,07 6,33 5,33 0,001 5,73 5,43

ružno lijepo ugly beautiful

4,83 5,63 0,009 5,76 5,63 5,13 5,20 4,56 4,93

bezvrijedno vrijedno worthless valuable

6,00 6,50 6,43 6,43 6,23 5,87 6,10 6,07

neugodno ugodno unpleasant pleasant

6,00 5,90 6,07 5,63 5,33 4,90 5,50 5,33

tužno sretno sad happy

4,93 4,90 5,63 5,33 4,73 4,56 5,16 5,43

negativno pozitivno negative positive

5,90 5,96 6,30 6,20 5,66 5,50 5,87 5,87

slabo jako weak strong

5,06 4,76 5,30 4,83 4,63 4,87 4,86 5,20

malo veliko small big

4,83 4,96 5,40 5,57 4,46 4,37 5,20 5,56

tamno svijetlo dark light

4,56 4,90 4,93 4,86 4,10 3,83 4,77 5,27

sporo brzo slow quick

4,20 4,16 4,16 4,10 4,50 4,57 4,73 4,60

hladno toplo cold hot

5,70 5,93 4,97 4,70 3,76 4,20 4,03 4,56

opušteno napeto relaxed tense

3,84 3,86 3,10 4,30 0,006 3,83 4,10 5,40 5,03

tiho glasno quiet loud

3,83 3,43 2,47 3,53 0,006 3,56 3,53 5,67 5,63

pasivno aktivno passive active

3,86 4,16 4,60 4,70 5,13 5,27 5,93 5,70

GOVOR XXIX (2012), 1 31

Tablica 3.3. Aritmetičke sredine procjena konotativnih značenja imenica s

konkretnim i apstraktnim obilježjima u J2 (engleskom) i J1 (hrvatskom) mjerenih kroz 14 dimenzija na semantičkom diferencijalu, i značajnost razlika (p) u procjenama pojedinih dimenzija značenja za skupinu ispitanika napredne razine znanja engleskog jezika (J2N)

Table 3.3. Arithmetic means of connotative meaning evaluations of corresponding L2 (English) and L1 (Croatian) words having concrete and abstract features rated on 14 bipolar scales of semantic differential (SD) and statistical significance in evaluations of individual dimensions of meaning for advanced level learners of English (L2A)

Imenice s konkretnim i apstraktnim obilježjima

Nouns with concrete and abstract features family / obitelj home / dom winter / zima Sunday / nedjelja Dimenzije značenja

Dimensions of meaning J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p loše dobro bad good

6,60 6,67 6,60 6,82 4,60 4,37 5,40 5,13

ružno lijepo ugly beautiful

6,40 6,43 6,43 6,66 4,97 4,93 5,17 5,47

bezvrijedno vrijedno worthless valuable

6,70 6,83 6,63 6,72 4,63 4,77 5,39 5,63

neugodno ugodno unpleasant pleasant

6,40 6,83 6,56 6,59 4,00 4,27 5,43 5,53

tužno sretno sad happy

6,33 6,16 6,47 6,28 4,23 4,00 5,07 4,83

negativno pozitivno negative positive

6,53 6,57 6,53 6,62 4,63 4,33 5,10 5,30

slabo jako weak strong

6,20 6,17 6,10 5,97 4,77 4,67 4,63 4,47

malo veliko small big

5,17 5,60 5,03 5,48 5,03 4,67 4,60 4,80

tamno svijetlo dark light

5,83 5,80 6,00 6,00 3,97 3,83 4,83 4,90

sporo brzo slow quick

4,43 4,67 4,07 4,21 2,77 2,87 3,50 3,43

hladno toplo cold hot

6,30 6,36 6,27 6,52 1,87 2,00 5,00 5,07

opušteno napeto relaxed tense

3,07 3,80 2,77 3,77 0,004 3,37 3,80 2,90 3,17

tiho glasno quiet loud

4,97 5,60 0,051 4,60 4,63 2,53 2,47 3,27 3,03

pasivno aktivno passive active

5,13 5,83 0,010 6,00 6,00 2,69 2,70 3,93 2,97

D. Vilke-Pinter: Konceptualna organizacija leksičkih ekvivalenata u J1 i J2 23-43 32

Tablica 3.4. Aritmetičke sredine procjena konotativnih značenja imenica s

konkretnim i apstraktnim obilježjima u J2 (engleskom) i J1 (hrvatskom) mjerenih kroz 14 dimenzija na semantičkom diferencijalu, i značajnost razlika (p) u procjenama pojedinih dimenzija značenja za skupinu ispitanika srednje razine znanja engleskog jezika (J2S)

Table 3.4. Arithmetic means of connotative meaning evaluations of corresponding L2 (English) and L1 (Croatian) words having concrete and abstract features rated on 14 bipolar scales of semantic differential (SD) and statistical significance in evaluations of individual dimensions of meaning for intermediate level learners of English (L2I)

Imenice s konkretnim i apstraktnim obilježjima Nouns with concrete and abstract features

family / obitelj home / dom winter / zima Sunday / nedjelja Dimenzije značenja Dimensions of meaning J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p

loše dobro bad good

6,83 6,70 6,73 6,83 4,16 3,90 6,37 5,60 0,050

ružno lijepo ugly beautiful

6,80 6,56 6,70 6,80 5,16 4,86 6,23 5,73

bezvrijedno vrijedno worthless valuable

6,76 6,73 6,56 6,86 4,70 4,43 6,23 5,87

neugodno ugodno unpleasant pleasant

6,46 6,70 6,56 6,70 4,16 3,70 6,40 5,86

tužno sretno sad happy

6,66 6,66 6,66 6,50 4,20 3,93 6,20 5,47

negativno pozitivno negative positive

6,53 6,33 6,76 6,60 4,16 3,86 6,27 5,87

slabo jako weak strong

6,33 6,16 5,86 5,96 4,60 4,53 5,03 4,70

malo veliko small big

5,93 6,10 5,86 6,00 4,60 4,53 4,70 4,73

tamno svijetlo dark light

5,83 5,96 6,03 6,40 4,26 3,96 5,80 5,27

sporo brzo slow quick

4,23 4,96 0,031 4,43 5,06 3,26 3,20 4,47 4,40

hladno toplo cold hot

6,26 6,63 6,40 6,63 1,66 1,23 5,77 5,60

opušteno napeto relaxed tense

3,00 3,06 2,80 2,76 3,86 4,06 2,40 3,17

tiho glasno quiet loud

5,03 4,86 4,36 4,36 2,66 3,20 3,33 3,80

pasivno aktivno passive active

5,90 6,00 5,40 5,93 3,20 3,30 3,83 4,40

GOVOR XXIX (2012), 1 33

Tablica 3.5. Aritmetičke sredine procjena konotativnih značenja apstraktnih

imenica u J2 (engleskom) i J1 (hrvatskom) mjerenih kroz 14 dimenzija na semantičkom diferencijalu, i značajnost razlika (p) u procjenama pojedinih dimenzija značenja za skupinu ispitanika napredne razine znanja engleskog jezika (J2N)

Table 3.5. Arithmetic means of connotative meaning evaluations of corresponding L2 (English) and L1 (Croatian) abstract words rated on 14 bipolar scales of semantic differential (SD) and statistical significance in evaluations of individual dimensions of meaning for advanced level learners of English (L2A)

Apstraktne imenice / Abstract nouns justice / pravda peace / mir God / Bog happiness / sreća Dimenzije značenja

Dimensions of meaning J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p loše dobro bad good

6,23 6,59 6,77 6,70 5,77 6,36 6,90 6,80

ružno lijepo ugly beautiful

5,13 6,13 0,002 6,33 6,60 5,20 5,80 6,93 6,70

bezvrijedno vrijedno worthless valuable

6,00 6,80 0,002 6,73 6,77 5,60 6,30 0,024 6,77 6,80

neugodno ugodno unpleasant pleasant

5,07 5,62 6,53 6,70 5,20 5,73 6,93 6,83

tužno sretno sad happy

4,77 5,40 0,029 6,53 5,80 0,006 5,20 4,90 6,93 6,73

negativno pozitivno negative positive

5,97 6,50 0,031 6,77 6,60 5,57 6,20 0,027 6,83 6,80

slabo jako weak strong

5,67 5,65 6,00 5,43 5,67 6,53 0,006 6,27 6,13

malo veliko small big

4,73 5,45 5,50 5,90 5,63 6,50 0,005 6,13 5,97

tamno svijetlo dark light

4,43 5,38 0,004 6,00 5,93 5,23 6,10 0,014 6,17 6,23

sporo brzo slow quick

2,86 3,14 3,40 3,47 4,13 4,30 5,03 4,63

hladno toplo cold hot

4,13 3,67 5,70 5,60 5,07 5,53 6,10 5,87

opušteno napeto relaxed tense

4,57 4,90 2,77 2,30 3,77 3,20 3,37 3,00

tiho glasno quiet loud

3,57 4,62 0,005 2,38 2,60 3,80 3,53 5,07 4,40

pasivno aktivno passive active

4,47 4,24 3,66 2,83 0,055 4,30 4,03 5,57 5,17

D. Vilke-Pinter: Konceptualna organizacija leksičkih ekvivalenata u J1 i J2 23-43 34

Tablica 3.6. Aritmetičke sredine procjena konotativnih značenja apstraktnih

imenica u J2 (engleskom) i J1 (hrvatskom) mjerenih kroz 14 dimenzija na semantičkom diferencijalu, i značajnost razlika (p) u procjenama pojedinih dimenzija značenja za skupinu ispitanika srednje razine znanja engleskog jezika (J2S)

Table 3.6. Arithmetic means of connotative meaning evaluations of corresponding L2 (English) and L1 (Croatian) abstract words rated on 14 bipolar scales of semantic differential (SD) and statistical significance in evaluations of individual dimensions of meaning for intermediate level learners of English (L2I)

Apstraktne imenice / Abstract nouns justice / pravda peace / mir God / Bog happiness / sreća Dimenzije značenja

Dimensions of meaning J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p J2/L2 J1/L1 p loše dobro bad good

6,60 6,63 6,93 6,80 6,06 6,47 6,90 6,87

ružno lijepo ugly beautiful

5,76 5,80 6,66 6,63 5,53 6,09 6,90 6,93

bezvrijedno vrijedno worthless valuable

6,43 6,46 6,93 6,76 6,00 6,58 6,83 6,83

neugodno ugodno unpleasant pleasant

5,33 5,43 6,90 6,63 5,53 6,41 6,87 6,93

tužno sretno sad happy

5,13 5,20 6,30 6,36 5,66 5,96 6,97 6,93

negativno pozitivno negative positive

6,26 6,10 6,87 6,63 6,30 6,38 6,90 6,87

slabo jako weak strong

5,43 5,60 5,90 5,93 6,13 6,35 6,40 6,40

malo veliko small big

5,33 5,50 5,60 5,60 6,03 6,61 6,63 6,33

tamno svijetlo dark light

5,26 4,93 6,13 6,16 6,13 6,64 6,70 6,57

sporo brzo slow quick

3,60 3,40 3,90 4,33 0,031 4,73 5,22 5,43 5,50

hladno toplo cold hot

4,44 4,66 5,90 6,20 5,40 6,29 6,23 6,77

opušteno napeto relaxed tense

4,90 4,73 2,68 2,63 3,76 3,74 3,27 3,80

tiho glasno quiet loud

4,60 5,03 3,30 3,06 3,86 4,48 5,67 5,31

pasivno aktivno passive active

4,80 4,70 4,53 4,10 4,90 5,35 6,00 6,07

GOVOR XXIX (2012), 1 35

Međutim, uz očekivano globalno podudaranje vrijednosti procjena leksičkih ekvivalenata u materinskom i stranom jeziku u objema skupinama ispitanika, zanimljivo je da je znatno veći broj razlika u procjeni konotativnih značenja leksičkih ekvivalenata, odnosno pojedinih dimenzija značenja riječi, nađen u skupini ispitanika napredne razine znanja engleskog jezika. Kod te je skupine, u skladu s očekivanjem, veći broj razlika u procjeni pojedinih dimenzija značenja pronađen za apstraktne riječi, i to one s potencijalno većim emocionalnim nabojem. Statistički značajne razlike u procjenama značenja leksičkih ekvivalenata očitovale su se na način da su u načelu ekstremnije vrijednosti pripisivane leksičkim jedinicama u materinskom jeziku: kod obilježja koja predstavljaju faktor evaluacije u pravilu se radilo o pomaku procjene u pozitivnom smjeru (npr. u opoziciji bezvrijedno vrijedno prema vrjednijem; u opoziciji ružno lijepo prema ljepšem; u opoziciji tužno sretno prema sretnijem; u opoziciji negativno pozitivno prema pozitivnijem), dok se u opozicija koje označuju aktivitet i potenciju (npr. tiho glasno, pasivno aktivno, sporo brzo, slabo jako, malo veliko), procjena konotativnog značenja riječi u hrvatskom jeziku također kretala prema ekstremnijim vrijednostima u odnosu na procjenu značenja odgovarajućih leksičkih ekvivalenata u engleskom jeziku.

Podatak da su ispitanici iz skupine J2N neke dimenzije značenja pojedinih riječi u materinskom jeziku procijenili značajno različito od istih dimenzija njihovih leksičkih ekvivalenata u stranom jeziku objašnjavamo pretpostavkom da su, unatoč velikoj angažiranosti u stranom jeziku i stupnju identifikacije s engleskim jezikom, govornici iz te skupine najveći dio svojih iskustava s izvanjezičnom stvarnošću ipak stjecali kroz hrvatski jezik, pa neke riječi u materinskom jeziku za njih imaju barem donekle veću emocionalnu valenciju od prijevodnih inačica u stranom jeziku. Ovakvo tumačenje u skladu je s jednom od temeljnih postavki Paradisova modela neurolingvističke organizacije bilingvala (2004) o međujezičnoj povezanosti bilingvalovih jezika, koji predviđa da, iako su mentalne reprezentacije bilingvalnih govornika u velikoj mjeri neovisne o pojedinačnim jezicima i dijele mnoga konceptualna obilježja, leksički termini iz J1 i njihovi ekvivalenti u J2 sadrže i neka dodatna obilježja koja se međusobno ne podudaraju. Paradis to objašnjava tezom da su ta dodatna obilježja s jedne strane definirana strukturom pojedinih jezika koji nameću svoja leksička ograničenja na konceptualnu organizaciju bilingvalnih govornika, a s druge strane iskustvima svakog pojedinog govornika. Ovo stanovište prisutno je i u ranijoj literaturi; već Kolers (1963: prema Albert i Obler, 1978) zaključuje da pamćenja nisu uskladištena u nekom nadlingvističkom obliku nego se vežu uz jezik u kojem su doživljena, a Albert i Obler (1978) naglašavaju da su riječi povezane kontekstualno, kroz iskustvo u određenom jeziku, u mreži s ostalim riječima.

D. Vilke-Pinter: Konceptualna organizacija leksičkih ekvivalenata u J1 i J2 23-43 36

U skladu su s ovim tumačenjima i tvrdnje A. i H. Damasio (1992) koji mozgovnu organizaciju bilingvala sagledavaju kroz model širenja aktivacije semantičkom mrežom i navode da se prilikom aktivacije nikad ne aktivira potpuno isti dio neuralne mreže, kao što se nikada ne aktivira ni svo znanje koje govornik posjeduje o nekoj stvari ili događaju, već samo one dimenzije značenja koje su relevantne u određenoj situaciji. S obzirom na to da u našem ispitivanju nisu obuhvaćene riječi koje bi odražavale značajnu kulturološku razliku između jezika i na taj način definirale mentalne reprezentacije (Sapir--Whorfova hipoteza), smatramo da je za objašnjavanje pronađenih razlika u procjenama značenja ekvivalentnih riječi u J1 i J2 prikladnija teza prema kojoj su mentalne reprezentacije u J1 i J2 definirane iskustvima svakog pojedinog govornika, odnosno prema kojoj na individualnoj razini svaki pojedinac na donekle drugačiji način obraća pažnju na svijet oko sebe, stvarajući vlastita konceptualna značenja. S obzirom na to, sadržaj i opseg pojma kao i stupanj emocionalne valencije koji pojam ima za govornika može biti različit za određenu riječ i njezin prijevodni ekvivalent. U tom smislu smatramo da se mogu objasniti i nađene statistički značajne razlike u procjeni značenja prijevodnih ekvivalenata u našem korpusu (npr. za procjenu riječi pravda u odnosu na riječ justice (tablica 3.5. i slika 1.0), kao i riječi mir u odnosu na riječ peace (tablica 3.5), te riječi Bog u odnosu na riječ God (tablica 3.5) za koje smatramo da su proizašle iz različitog konteksta upotrebe navedenih riječi, odnosno osobnih iskustva govornika.

U ispitanika napredne razine znanja engleskog jezika aritmetičke sredine procjena različitih dimenzija značenja riječi happiness/sreća gotovo su jednake u oba jezika (tablica 3.5), odnosno između procjena značenja ovih leksičkih ekvivalenata u engleskom i hrvatskom jeziku pronađene su minimalne razlike koje nisu statistički značajne. Smatramo da takav rezultat, koji govori o gotovo potpunom podudaranju mentalnih reprezentacija ovih riječi, proizlazi iz toga što su navedene riječi, iako pripadaju skupini apstraktnih riječi, prilično općenite i neutralne, zbog čega smatramo da u materinskom i stranom jeziku i nemaju bitno različit emocionalni naboj.

S obzirom na to da je u skupini J2N veći broj statistički značajnih razlika u procjenama značenja ekvivalentnih riječi u materinskom i stranom jeziku pronađen za apstraktne nego za konkretne riječi, naši rezultati za tu skupinu ispitanika potvrđuju predviđanja de Groot i Nas (1991) i njihov model mješovitog reprezentacijskog sustava koji pretpostavlja da postoji kvalitativna razlika u stupnju integriranosti apstraktnih i konkretnih riječi između govornikovog J1 i J2, odnosno prema kojem je stupanj podudaranja mentalnih reprezentacija za riječi koje u dvama jezicima označavaju konkretne pojmove veći nego za riječi koje označavaju apstraktne pojmove.

GOVOR XXIX (2012), 1 37

Slika 1. Semantički profil riječi justice/pravda u engleskom (J2) i

hrvatskom (J1) za ispitanike napredne razine znanja J2N Figure 1. Semantic profile of the word justice/pravda in English (L2) and

Croatian (L1) for advanced level learners of English (L2A) Interpretirajući dobivene rezultate u okviru Weinreichove (1953)

klasifikacije bilingvalnih govornika, vrlo slične, a negdje i istovjetne procjene značenja leksičkih ekvivalenata u J1 i J2 upućuju na zaključak da skupina ispitanika J2N ima karakteristike kompaktnih bilingvala s jedinstvenim skupom mentalnih reprezentacija za dva jezika. S obzirom na određene razlike u strukturi značenja prijevodnih ekvivalenata, kao i razlike u uvjetima i načinu učenja stranog i usvajanja materinskog jezika, ta skupina ima i karakteristike koordiniranih bilingvala s djelomično odvojenim mentalnim reprezentacijama za dva jezika. Ovakvo klasificiranje skupine J2N u skladu je s većim brojem tumačenja iz literature prema kojima se pojam složen – koordiniran bilingval ne shvaća kao jasna dihotomija, već kao multidimenzionalni kontinuum koji je rezultanta utjecaja mnogih faktora te je promjenljiv kroz vrijeme (Riegel, 1968: prema Albert i Obler, 1978), kao i pojedine jezične razine, zbog čega i nije podložan isključivosti (Mildner, 1996). Među hijerarhijskim modelima koji se temelje na pretpostavci da barem u funkcionalnom smislu postoji značajna interakcija i posredovanje između dvaju bilingvalovih leksikona i koji se fokusiraju na analiziranje razine na kojoj dolazi do navedene interakcije, najprikladnijim za tumačenje rezultata ispitanika smatramo model

D. Vilke-Pinter: Konceptualna organizacija leksičkih ekvivalenata u J1 i J2 23-43 38

konceptualnog posredovanja (engl. Concept mediation model), prema kojem govornik svojim konceptualnim reprezentacijama, koje su amodalne, može pristupati iz leksičkih skladišta obaju jezika (Potter i sur., 1984; Kroll i Curley, 1988; Chen i Leung, 1989; Chen i Ng, 1989; Chen, 1992: prema French i Jacquet, 2004; Kroll i Sholl, 1992; Grainger, 1993; Dijkstra, 2000).

Rezultati ispitanika srednje razine znanja engleskog jezika kod kojih je zabilježen znatno manji broj razlika u procjenama značenja hrvatskih i engleskih prijevodnih ekvivalenata nego u skupini napredne razine znanja engleskog jezika, odnosno kod kojih za većinu dimenzija značenja između procjena u stranom i materinskom jeziku nisu nađene statistički značajne razlike, upućuju na zaključak da se u takvoj eksperimentalnoj situaciji, u kontekstu Weinreichove klasifikacije bilingvala, navedena skupina ispitanika za većinu ispitivanih riječi ponašala kao skupina bilingvala sub(ko)ordiniranog tipa s jednim skupom mentalnih reprezentacija, i to samo za leksičke jedinice u materinskom jeziku, te eventualno i samo za manji broj riječi, kao skupina koordiniranih bilingvala s po dva skupa reprezentacija za leksičke ekvivalente u dvama jezicima. Od hijerarhijskih modela kojima je u fokusu razina ostvarene medijacije između bilingvalovih jezika, smatramo da se na ovu skupinu ispitanika najviše odnosi model povezivanja na razini riječi (engl. Word association model) prema kojem se između leksičkih jedinica J2 i konceptualnog skladišta ne uspostavlja izravna veza, već se pristup konceptualnim reprezentacijama ostvaruje preko odgovarajućih prijevodnih ekvivalenata u govornikovom J1. U prilog tezi da se skupina J2S iskazala kao skupina subordiniranih bilingvala govori i podatak da, za razliku od skupine J2N, u toj skupini ispitanika nisu nađene razlike u procjenama značenja hrvatskih i engleskih prijevodnih inačica s obzirom na stupanj apstraktnosti/konkretnosti riječi, odnosno da kod procjena značenja apstraktnih riječi nisu nađene razlike između materinskog (hrvatskog) i stranog (engleskog) jezika (slika 2 – primjer procjene značenja apstraktne riječi).

Dobiveni rezultati potvrđuju i revidirani hijerarhijski model (Kroll i Stewart, 1994; Kroll i Tokowitz, 2001), prema kojem (na niskim razinama jezične kompetencije) veze između bilingvalovih jezika nisu ravnopravne, već leksičko skladište jačeg jezika ima znatno veći utjecaj na leksičko skladište slabijeg jezika.

U kontekstu interaktivno-aktivacijskog modela, prema kojem se u bilingvalnom jezičnom modalitetu aktiviraju mreže obaju jezika, pa prepoznavanje riječi iz jednog jezika tijekom percepcije i razumijevanja govora utječe na prepoznavanje svih riječi koje su s njima povezane, uključivši i njihove prijevodne ekvivalente, moguće je pretpostaviti da su u bilingvala niže razine jezične kompetencije veze između leksičkih skladišta jače od onih koje se uspostavljaju izravno s konceptualnim skladištem, odnosno mentalnom reprezentacijom.

GOVOR XXIX (2012), 1 39

Slika 2. Semantički profil riječi justice/pravda u engleskom (J2) i hrvatskom (J1) za ispitanike srednje razine znanja J2S

Figure 2. Semantic profile of the word justice/pravda in English (L2) and Croatian (L1) for intermediate level learners of English (L2I)

ZAKLJUČCI

Empirijski podaci dobiveni u ovom istraživanju pokazuju visok stupanj

podudaranja procjena značenja prijevodnih ekvivalenata u materinskom i stranom jeziku u objema skupinama ispitanika, odnosno potvrđuju hipotezu da se mentalne reprezentacije leksičkih ekvivalenata u materinskom i stranom jeziku u velikoj mjeri podudaraju posredstvom zajedničkog konceptualnog sustava.

Dobiveni rezultati, odnosno nađene razlike u procjenama konotativnih značenja ekvivalentnih riječi u materinskom (hrvatskom) i stranom (engleskom) jeziku u dvjema skupinama ispitanika različitih razina jezične kompetencije u stranom jeziku, potvrđuju i drugu tezu koja je u ovom ispitivanju stavljena na provjeru, da struktura mentalnih reprezentacija leksičkih ekvivalenata na određeni način odražava razinu znanja bilingvalovih jezika, odnosno da se razina jezične kompetencije u bilingvalovim jezicima reflektira na razinu međujezične medijacije. Zanimljiv je i relativno neočekivan nalaz da je u skupini J2N nađen veći broj statistički značajnih razlika između procjena značenja prijevodnih ekvivalenata u materinskom i stranom jeziku nego u skupini J2S, kao i nalaz da je veće podudaranje procjena značenja konkretnih nego apstraktnih riječi nađeno samo za skupinu J2N. Takvi rezultati navode na zaključak da se u zadatku koji se

D. Vilke-Pinter: Konceptualna organizacija leksičkih ekvivalenata u J1 i J2 23-43 40

bavio razinom pojedinačnih riječi i u kojem vrijeme izvršavanja nije bilo striktno ograničeno u bilingvala srednje razine znanja stranog jezika (u skupini J2S) međujezična medijacija odvijala na leksičkoj razini, a u bilingvala napredne razine znanja stranog jezika (u skupini J2N) na konceptualnoj razini, kroz jedinstvenu mentalnu reprezentaciju, ili, ovisno o utjecaju većeg broja faktora među kojima su i pojedinačna iskustva govornika, kroz reprezentacije koje se djelomično podudaraju. U kontekstu Weinreichove klasifikacije bilingvala dobiveni podaci govore u prilog tezi da se u takvom tipu zadatka govornici napredne razine znanja stranog jezika ponašaju kao bilingvali s karakteristikama kompaktnih i koordiniranih bilingvala s jedinstvenim skupom reprezentacija za neke riječi i djelomično dijeljenim mentalnim reprezentacijama za druge riječi, a ispitanici srednje razine znanja stranog jezika temeljno kao skupina subordiniranih bilingvala s jednim skupom mentalnih reprezentacija, i to za leksičke jedinice u materinskom (hrvatskom) jeziku, koji do riječi u stranom jeziku dolaze posredstvom leksičkih jedinica u svom materinskom jeziku.

REFERENCIJE

Aitchinson, J. (2003). Words in the Mind: An Introduction to the Mental

Lexicon. Oxford: Basil Blackwell. Albert, M., Obler, L. (1978). The Bilingual Brain: Neuropsychological and

Neurolinguistic Aspects of Bilingualism. New York: Academic Press. Anderson, J. R. (1983). A spreading activation theory of memory. Journal of

Verbal Learning and Verbal Behavior 22, 261–295. Chen, H. C., Leung, Y. S. (1989). Patterns of lexical processing in a nonnative

language. Journal of Experimental Psychology: Learning, Memory, and Cognition 15, 316–325.

Chen, H. C., Ng, M. L. (1989). Semantic facilitation and translation priming effects in Chinese-English bilinguals. Memory and Cognition 17, 454–462.

Collins, A. M., Quillian, M. (1969). Retrieval time from semantic memory. Journal of Verbal Learning and Verbal Behavior 8, 240–247.

Collins, A. M., Loftus, E. F. (1975). A spreading activation theory of semantic processing. Psychological Review 82, 407–428.

Damasio, A. R., Damasio, H. (1992). Brain and language. Scientific American 267, 89–95.

De Groot, A. M. B., Nas, G. L. J. (1991). Lexical representation of cognates and noncognates in compound bilinguals. Journal of Memory and Language 30, 90–132.

Dijkstra, A., Timmermans, M., Schriefers, H. (2000). On being blinded by your other language: Effects of task demands on interlingual homograph recognition. Journal of Memory and Language 42, 445–464.

GOVOR XXIX (2012), 1 41

French, R. M. (1998). A simple recurrent network model of bilingual memory. Proceedings of the Twentieth Annual Cognitive Science Society Conference. NJ:LEA, 368–373.

French, R. M., Jacquet, M. (2004). Understanding bilingual memory: Models and data. Trends in Cognitive Sciences 8, 87–93.

Grainger, J. (1993). Visual word recognition in bilinguals. U R. Schreuder i B. Weltens (ur.), The Bilingual Lexicon, 11–25. Amsterdam: John Benjamins.

Kroll, J. F., Curley, J. (1988). Lexical memory in novice bilinguals: The role of concepts in retrieving second language words. U M. M. Gruneberg, P. E. Morris i R. N. Sykes (ur.), Practical Aspects of Memory: Current Research and Issues. Vol. 2, 389–95. London: John Wiley and Sons.

Kroll, J. F., Sholl, A. (1992). Lexical and conceptual memory in fluent and non-fluent bilinguals. U Harris, R. J. (ur.), Cognitive Processing in Bilinguals, 191–206. Amsterdam: North-Holland.

Kroll, J. F., Stewart, E. (1994). Category interference in translation and picture naming: Evidence for asymmetric connections between bilingual memory. Journal of Memory and Language 33, 149–174.

Kroll, J. F., Tokowicz, N. (2001). The development of conceptual representation. U Nicol J. L. (ur.), One Mind, Two Languages. Bilingual Language Processing, 49–71. Malden, MA: Blackwell Publishers.

Lowe, W. (1997). Meaning and the mental lexicon. Proceedings of the 15th International Joint Conference on Artificial Intelligence. Morgan Kaufmann, 1092–1097.

Marian, V. (2009). Audio-visual integration during bilingual language processing. U A. Pavlenko (ur.), The Bilingual Mental Lexicon, 26–52. Cromwell Press Ltd.

Marian, V., Spivey, M. (1999). Cross talk between native and second languages: Partial activation of an irrelevant lexicon. Psychological Science 10, 281–284.

Marslen-Wilson, W. D. (ur.) (1989). Lexical Representation and Process. Cambridge, MA: MIT Press.

Mildner, V. (1994). Spoznaje neuroznanosti u učenju stranih jezika. Strani jezici XXIII, 3–4, 183–190.

Mildner, V. (1996). Funkcionalna moždana asimetrija u bilingvalnih osoba: razlike u percepciji engleskog i hrvatskog jezika (Disertacija). Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Mildner, V. (2003). Govor između lijeve i desne hemisfere. Zagreb: IPC grupa. Osgood, C. E., Suci, G. J., Tannenbaum, P. H. (1957). The Measurement of

Meaning. Urbana: University of Illinois Press. Paradis, M. (2004). A Neurolinguistic Theory of Bilingualism. John Benjamins

Publishing Company. Pavlenko, A. (2009). The Bilingual Mental Lexicon. Interdisciplinary

Approaches. Multilingual Matters.

D. Vilke-Pinter: Konceptualna organizacija leksičkih ekvivalenata u J1 i J2 23-43 42

Potter, M. C., So, K., Von Eckardt B., Feldman, L. B. (1984). Lexical and conceptual representation in beginning and proficient bilinguals. Journal of Verbal Learning and Verbal Behavior 23, 23–381.

Rumelhart, D. E., McClelland, J. L. (1982). An interactive activation model of context effects in letter perception: Part 2. Psychological Review 89, 60–94.

Thomas, M. S. C. (1997). Distributed representations and the bilingual lexicon: One store or two? Proceedings of the 4th Annual Neural Computation and Psychology Workshop (ur. J. Bullinaria, D. Glasspool i G. Houghton), 240–253. London: Springer.

Thomas, M. S. C. (1998). Bilingualism and the single route/dual route debate. Proceedings of the 20th Annual Conference of the Cognitive Science Society, 1061–1066. Erlbaum.

Van Hell, J. G., de Groot, A. M. B. (1998). Conceptual representation in bilingual memory: Effects of concreteness and of cognate status in word association. Bilingualism: Language and Cognition 1, 3, 193–211.

Weinreich, U. (1953). Languages in Contact: Findings and Problems. The Hague Mouton.

GOVOR XXIX (2012), 1

43

Dubravka Vilke-Pinter Faculty of Veterinary Medicine, Zagreb

Croatia

CONCEPTUAL ORGANIZATION OF LEXICAL EQUIVALENTS IN NATIVE AND FOREIGN LANGUAGE

SUMMARY

The aim of this research was to address the question of the nature of the

relationship between native (L1) and foreign (L2) mental lexicon in bilingual individuals at different levels of linguistic competence in a foreign language, namely, how native L1 and L2 lexicons are represented and processed in the mind of a foreign language learner. The study has been carried out within the framework of a compound/coordinate/subordinate bilinguals distinction, and within the context of the debate on the level of interaction between conceptual and lexical stores of the two bilingual's languages (lexical association vs. conceptual mediation), as well as Paradis' model of neurolinguistic organization of bilingualism.

The exploratory research phase consisted of the empirical study of connotative meaning of lexical equivalents in L1 and L2, and was carried out by means of semantic differential technique which, according to our literature findings hasn't yet been used for exploring interlingual relations. The experimental subjects were 120 native speakers of Croatian, aged 19 – 22, divided into groups according to the level of their proficiency in English (L2).

The obtained results give support to the tested hypotheses and show that the mental lexicon is primarily organized on a semantic basis regardless of the level of proficiency in a foreign language and that proficiency level in L2 affects the strength of connections and the level of interaction between bilingual's two languages. The obtained results support the classical division of bilinguals regarding their organization of mental representations into compound, coordinate and subordinate bilinguals. The results show that at lower levels of L2 proficiency, mediation between languages is predominantly carried out at the lexical level through speakers' L1 which serves as a mediator, whereas at a high level of L2 proficiency, mediation between the languages is mainly carried out at the conceptual level through shared mental representations for the lexical equivalents in two languages. The results also indicate that besides the level of proficiency in a given language, the mental representations organization is also affected by other factors such as the organization of the speaker's own experiences, and the type of the word.

Key words: bilingualism, mental lexicon, connotative meaning,

lexical/conceptual mediation, compound/coordinate/subordinate bilinguals

GOVOR XXIX (2012), 1 45

Izvorni znanstveni rad

Kristina Cergol Kovačević Učiteljski fakultet, Zagreb

Hrvatska

SLUŠNO PROCESIRANJE U GOVORNIKA GLOBALNOG ENGLESKOG

SAŽETAK

U radu se istražuje selektivnost leksičkoga pristupa u hrvatskih govornika globalnog engleskog pri slušnom procesiranju riječi. Uspoređeno je vrijeme reakcije ispitanika na hrvatske i engleske srodnice i nesrodnice u slušnom zadatku leksičke odluke. Pseudoriječi su izrađene tako da odražavaju dizajn riječi upotrijebljenih za podražaj, odnosno i u pseudoriječima su razlikovane pseudoriječi izvedene iz srodnica i pseudoriječi izvedene iz nesrodnica. Utvrđen je obratan efekt srodnica u reakciji na engleske riječi srodnice, tj. suprotno očekivanju, sporija reakcija na srodnice nego na nesrodnice. Nije utvrđena statistički značajna razlika između vremena reakcija na hrvatske riječi srodnice i nesrodnice, no pronađen je obratan efekt srodnica u reakciji na hrvatske pseudoriječi izvedene iz srodnica. Rezultati su interpretirani u smislu teorije egzemplara te potrebe donošenja odluke o jeziku prije donošenja leksičke odluke.

Ključne riječi: slušni podražaj, leksički pristup, globalni engleski, obratan

efekt srodnica, teorija egzemplara

K. Cergol Kovačević: Procesiranje globalnog engleskog 45-64 46

UVOD

U ovome radu istražuje se leksički pristup u govornika hrvatskog kao materinskog i engleskog kao globalnog jezika pri prezentaciji slušnoga podražaja. Leksički pristup (engl. lexical access) proces je pristupanja mentalnom leksikonu u svrhu dohvaćanja informacija o jezičnom unosu, a pitanje vezano za leksički pristup govornika dvaju jezika je da li je on jezično-selektivan ili jezično-neselektivan. Pretpostavka je jezično-selektivnog leksičkog pristupa da se pri prikazivanju podražaja aktiviraju leksički kandidati iz samo jednoga jezika, i to onoga kojemu pripada unos. U slučaju jezično-neselektivnog leksičkog pristupa pretpostavka je da se paralelno pristupa elementima obaju jezika te se tek u kasnijim stadijima procesiranje usmjerava na jezik unosa. Rezultati novijih istraživanja provedenim na dvojezičnim govornicima sustavno pokazuju da je leksički pristup u dvojezičnih govornika jezično-neselektivan (Blumenfeld i Marian, 2007). U ovome istraživanju proučava se selektivnost leksičkoga pristupa u govornika globalnog engleskog pri procesiranju slušno prezentiranih riječi. Globalni engleski definira se kao varijanta engleskog jezika koja djelomično obuhvaća opise triju tipova govornika: govornika engleskoga kao stranog jezika, govornika engleskoga kao drugoga jezika i dvojezičnih govornika. Govornici stranoga jezika taj jezik uče najčešće u obrazovnim ustanovama i ne koriste ga u svojoj okolini (Jelaska, 2005). Govornici drugoga jezika ovladavaju svojim nematerinskim jezikom kombinacijom učenja i usvajanja u zajednici u kojoj se njime i služi (Jelaska, 2005). Usprkos nesuglasicama oko opisa dvojezičnih govornika, većinom se prihvaća Grosjeanova definicija prema kojoj su dvojezični govornici oni govornici koji se koriste svojim drugim jezikom u svakodnevnom životu (Grosjean, 1994). Isti autor također naglašava da govornike koji uče nematerinski jezik u školi ne smatra dvojezičnim govornicima (Grosjean, 1982). Govornici globalnog engleskog opisuju se presjekom navedenih triju definicija govornika jer takvi govornici započinju učiti engleski jezik kao strani jezik u odgojno-obrazovnim ustanovama, ali nastavljaju njime ovladavati kao drugim jezikom, kombinacijom učenja i usvajanja u okolini u kojoj se njime služe intenzivno barem pet dana u tjednu u barem jednom aspektu svojega života (visoko obrazovanje, posao), poput dvojezičnih govornika (Cergol Kovačević, u tisku). S utjecajem engleskoga jezika u svijetu raste i broj prethodno opisanih govornika. Stoga je važno istražiti njihovo jezično procesiranje te ga usporediti s dosadašnjim spoznajama o dvojezičnom procesiranju.

U svrhu istraživanja leksičkoga pristupa u govornika dvaju jezika često se koriste srodnice. Srodnice (engl. cognates) su leksičke jedinice iz različitih jezika za koje govornici tih jezika osjećaju da su "nekako ista stvar" (Carroll, 1992:93) jer se preklapaju u svojem obliku i značenju (Dijkstra, 2005:181). Srodnice se mogu potpuno preklapati u ortografskom obliku u jezicima koji dijele isto pismo (Sherkina-Lieber, 2004; Sunderman i Schwartz, 2008) (hrv. i engl. problem), no toleriraju se i određena odstupanja (hrv. centar i engl. centre).

GOVOR XXIX (2012), 1 47

U semantičkom preklapanju također se toleriraju određena odstupanja (npr. engl. speaker – osoba koja govori i hrv. spiker – najčešće voditelj na radiju i televiziji). Fonološko je preklapanje rjeđe s obzirom na fonetsko-fonološke specifičnosti svakog pojedinog jezika (npr. hrv. /hotel/ i engl. /htel/). Istraživanja dvojezičnih govornika pokazala su da takvi govornici srodnice procesiraju brže nego ostale riječi (nesrodnice) (npr. Dijkstra i sur., 1999; Lemhöfer i Dijkstra, 2004. za vidno prikazane srodnice; Sherkina, 2003. za pregled literature o auditivnom procesiranju srodnica). U psiholingvističkoj literaturi ovakva se reakcija naziva efektom srodnica (engl. cognate facilitation effect) te se interpretira kao dokaz o paralelnom pristupu dvama jezicima koje govornik zna. Drugim riječima, pri procesiranju jednoga jezika nemoguće je "deaktivirati" drugi jezik govornika (Tokowicz i Perfetti, 2005:174). Efekt srodnica pronađen je i u jednojezičnom procesiranju trojezičnih govornika, pri čemu su trojezičnim govornicima srodnice prikazane na samo jednom jeziku, u jednojezičnom uvjetu bez naznaka o potrebi korištenja njihova drugog ili trećeg jezika (Dijkstra i Van Hell, 2003). Smatra se da se čestotnost riječi srodnice u jednome jeziku dodaje čestotnosti njezina srodničkog parnjaka u drugome (ili trećem) jeziku. S obzirom na spoznaju o bržem procesiranju češćih riječi (Balota i Chumbley, 1990; Lively i sur., 1994; Harley, 2001), srodnice se procesiraju brže nego ostale riječi nesrodnice bilo kojeg od dvaju jezika kojima govornik vlada. Nesrodnice su sve riječi koje nemaju karakteristike srodnica, odnosno riječi koje ne dijele sličnost u obliku i značenju između dvaju jezika. Usprkos često nepotpunoj fonetskoj podudarnosti srodnica, efekt srodnica postignut je i u slušnom procesiranju. Drugim riječima, govornici dvaju jezika na slušno prikazane srodnice reagiraju brže nego na nesrodnice, unatoč tome što se njihovo fonetsko ostvarenje ne podudara u potpunosti u dvama jezicima govornika (Sherkina, 2003; Sherkina--Lieber, 2004).

Manje je istraženo procesiranje pseudoriječi izvedenih iz srodnica u govornika dvaju jezika. Pseudoriječ je niz glasova/slova koji nema značenje (npr. pseudoriječ hilan). Pseudoriječ izvedena iz srodnice oblikuje se promjenom niza glasova koji čine originalnu srodnicu na način da bude prepoznatljivo iz koje je riječi srodnice pseudoriječ nastala (npr. pseudoriječ /bistem/ načinjena od hrvatske riječi /sistem/ koja ima srodničkog parnjaka u engleskom jeziku /sstəm/). Ovo je zanimljivo područje s obzirom na to da, usprkos određenoj sličnosti oblika, ovakve pseudoriječi ne dijele semantičku informaciju s riječima kojima sliče. Sjetimo se da upravo sprega sličnosti oblika i značenja uvjetuje brže procesiranje srodnica za razliku od nesrodnica. Postavlja se pitanje hoće li pri procesiranju pseudoriječi izvedenih iz srodnica sličnost oblika, unatoč nedostatku semantičke informacije, ipak olakšati procesiranje ovako izrađenih pseudoriječi.

Zadatak leksičke odluke (engl. lexical decision task) široko je korišten zadatak u ispitivanju jezičnog procesiranja u govornika dvaju jezika. U slušnom zadatku leksičke odluke ispitanicima se u optimalnim uvjetima slušanja prikazuju riječi i pseudoriječi (ili neriječi) u jednom ili oba njihova jezika te unaprijed dogovorenom reakcijom trebaju naznačiti je li ili nije prikazani podražaj riječ u

K. Cergol Kovačević: Procesiranje globalnog engleskog 45-64 48

jednom od njihovih (ili oba njihova) jezika. Vrijeme reakcije na točne odgovore mjeri se u milisekundama te se na temelju razlika u reakcijama na određene skupine podražaja izvode zaključci o jezičnom procesiranju u ispitanika. Kritika slušnog zadatka leksičke odluke je u tome što on ne uzima u obzir linearnu prirodu prezentacije slušnog signala i vremenski tijek prepoznavanja. Sporno je pitanje trenutka od kojeg se mjeri vrijeme reakcije na slušno zadanu riječ – od početka prezentacije riječi, kraja zvučnoga vala koji označava kraj slušne prezentacije riječi ili nekog drugog trenutka. U posljednjem slučaju u obzir dolaze tri momenta u slušnom procesiranju: točka jedinstvenosti, točka prepoznavanja i točka izolacije. Točka jedinstvenosti trenutak je u slušnom prikazu riječi u kojem slušni unos omogućuje slušatelju izdvajanje samo jednog kandidata jer ni jedan drugi više ne postoji (Luce, 1986:155). (Primjerice, na temelju prezentacije niza /caric/ može se identificirati riječ carica. Prije tog trenutka, primjerice pri prezentaciji niza /cari/, postoje barem tri kandidata: carica, carina, Carigrad.) Točku jedinstvenosti potrebno je razlikovati od točke izolacije i točke prepoznavanja. Točka izolacije onaj je trenutak u kojem slušatelj identificira podražaj, dok je točka prepoznavanja onaj trenutak u kojem je ispitanik s određenom sigurnošću u stanju utvrditi o kojoj se riječi radi (Grosjean, 1996). Ukoliko se u slušnom zadatku leksičke odluke vrijeme reakcije mjeri od početka prikaza podražaja, potrebno je birati podražajne riječi koje imaju jednak broj slogova te su približno jednakog trajanja kako bi ih se moglo usporediti u različitim uvjetima. Jasno je ipak da jednaka duljina riječi ne jamči da će i trenutak u kojem se prelazi prag aktivacije potreban za pristup unosu u mentalnom leksikonu biti identičan u svih riječi upotrijebljenih za podražaj. U ovome radu koristi se treća metodologija mjerenja, odnosno mjeri se vrijeme reakcije od završetka podražaja, kako bi se izbjeglo pribrojavanje vremena trajanja podražaja vremenu reakcije.

CILJ ISTRAŽIVANJA I HIPOTEZE

Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi je li priroda leksičkoga pristupa u

govornika globalnog engleskog jezično-selektivnoga ili neselektivnoga karaktera, odnosno hoće li vrijeme reakcije na slušno prikazane srodnice biti brže od vremena reakcije na nesrodnice. U skladu sa spoznajama iz istraživanja dvojezičnih govornika (za pregled referentne literature v. Sherkina, 2003) na kojima temeljimo svoju metodologiju, s obzirom na to da nam nisu poznata slična istraživanja govornika globalnog engleskog, postavljene su tri hipoteze:

1. U leksičkom pristupu govornika hrvatskog kao materinskog i engleskog kao globalnog jezika u reakciji na slušni zadatak leksičke odluke vrijeme reakcije na srodnice bit će kraće nego vrijeme reakcije na nesrodnice i u hrvatskom i u engleskom jeziku.

2. U reakciji govornika hrvatskog kao materinskog i engleskog kao globalnog jezika u zadatku slušne leksičke odluke vrijeme reakcije na

GOVOR XXIX (2012), 1 49

pseudoriječi izvedene iz srodnica bit će kraće nego vrijeme reakcije na pseudoriječi izvedene iz nesrodnica.

3. U reakciji govornika hrvatskog kao materinskog i engleskog kao globalnog jezika u zadatku slušne leksičke odluke bit će manje pogrešaka u reakcijama na srodnice nego u reakcijama na nesrodnice.

METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Sudionici, podražaj i eksperiment

U istraživanju je sudjelovalo 56 studentica i 8 studenata engleskoga jezika, ukupno 64 ispitanika. Ispitanici su vrsni govornici engleskog jezika (stupnjevi C1 i C2 prema CEFR-u), njime se koriste svakodnevno i intenzivno u svojem visokom obrazovanju i slobodnom vremenu te stoga odgovaraju definiciji govornika hrvatskog kao materinskog i engleskog kao globalnog jezika. Ispitanici su se izjasnili da nemaju nekorigiranih problema sa sluhom.

Za hrvatski i engleski podražaj upotrijebljene su dvosložne imenice čestotnosti stotinu i više pojavnica u milijun riječi (Moguš i sur., 1999; Leech i sur., 2001) koje nemaju fonološkog susjeda češćega od imenice odabrane za podražaj u danome jeziku (provjereno u Sommers, 2002; Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2005). Fonološko susjedstvo riječi definira se kao broj različitih riječi koje se mogu generirati promjenom samo jednog fonema u danoj riječi, zadržavajući pri tome položaj ostalih fonema (Lively i sur., 1994:274) (npr. hrv. /bar/ i /par/). Odabrane imenice ispitanici su prethodno procijenili kao njima poznate ili vrlo poznate riječi tako što su riješili dva upitnika o poznatosti riječi. U jednom upitniku ponuđene su im riječi hrvatskog jezika, a u drugom upitniku riječi engleskog jezika, te su trebali označiti koliko im je pojedina riječ poznata na skali Likertovog tipa s ponuđena četiri stupnja: vrlo poznata – poznata – manje poznata – potpuno nepoznata. Riječi koje su ispitanici procijenili kao manje poznate i nepoznate nisu upotrijebljene u eksperimentu. Tako odabrane imenice podijeljene su u dvije skupine za svaki jezik: srodnice i nesrodnice. Skupinu hrvatskih srodnica sačinjavale su hrvatske riječi koje imaju srodničkog parnjaka u engleskom jeziku (npr. hrv. riječ /banka/ koja ima engleski srodnički parnjak bank /bæŋk/). Skupinu engleskih srodnica sačinjavale su engleske riječi koje imaju srodničkog parnjaka u hrvatskom jeziku (npr. engl. riječ interest /ntrəst/ koja ima hrvatski srodnički parnjak /interes/). S obzirom na to da su riječi birane prema čestotnosti u svakom pojedinom jeziku, oba srodnička parnjaka nisu nužno upotrijebljena u hrvatskom i engleskom podražaju. Primjerice, uključivanje riječi /banka/ u skupinu hrvatskih srodnica nije podrazumijevalo uključivanje riječi /bæŋk/ u skupinu engleskih srodnica. Riječi nesrodnice definirane su kao riječi koje nemaju parnjak u drugome jeziku govornika koji im sliči oblikom i značenjem. Riječi nesrodnice odabrane su prema istim kriterijima upotrijebljenim u odabiru srodnica (čestotnost, duljina, vrsta riječi, fonološko susjedstvo). U izradi pseudoriječi početni je glasnik riječi odabranih za podražaj zamijenjen glasnikom

K. Cergol Kovačević: Procesiranje globalnog engleskog 45-64 50

koji se od originalnog razlikuje u četiri razlikovna obilježja (npr. riječ /zemlja/ i pseudoriječ /gemlja/; Erdeljac, 1991:19; Cergol, 2011:100). Razlika od četiriju obilježja smatrala se dovoljno velikom da uvjetuje jasnu razliku u procesiranju, a ostavljala je dovoljno prostora pri izradi fonotaktički mogućih pseudoriječi. Tako izrađene pseudoriječi imale su maksimalno tri i minimalno jednog fonološkog susjeda (ona riječ od koje su izrađene; provjereno u Sommers, 2002; Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2005). U skladu s podjelom riječi odabranih za podražaj u skupine riječi srodnica i riječi nesrodnica, pseudoriječi su također svrstane u dvije skupine; pseudoriječi izvedene iz srodnica i pseudoriječi izvedene iz nesrodnica. Izmjereno je trajanje ovako odabranog (riječi) i izrađenog (pseudoriječi) podražaja u milisekundama te su skupine riječi srodnica, riječi nesrodnica, pseudoriječi izvedenih iz srodnica i pseudoriječi izvedenih iz nesrodnica uspoređene analizom varijance. Nije utvrđena statistički značajna razlika u trajanju podražaja prema skupinama (F = 0,801; p = 0,589).

Pri snimanju slušnoga podražaja obratila se pažnja na to da se sva obilježja riječi zadrže i u pseudoriječima, odnosno da se i pri izgovoru mijenja samo početni fonem, dok su mjesto naglaska i duljina ostali isti. Spikerica koja je posudila glas pri snimanju slušnoga podražaja balansirana je dvojezična govornica i profesorica engleskoga jezika. Kako bi se osigurala korektnost izgovora hrvatskih podražaja, snimanje je nadziralo dvoje kroatista, doktora lingvistike.

Ispitanicima je bio zadatak reagirati na pripremljene podražaje koji su im prikazani u slušnoj inačici zadatka leksičke odluke. Svaki ispitanik sjedio je u zasebnom odjeljku pred računalom sa slušalicama na ušima. Prezentiranje eksperimentalnih podražaja i mjerenje vremena reakcije provedeno je E-prime psihologijskim softverom (Schneider i sur., 2002). Vrijeme reakcije iskazano u milisekundama mjereno je od prestanka podražaja do reakcije ispitanika (pritiska na tipku). Ispitanici su najprije uvježbavali reakciju na niz podražaja zadanih u svrhu uvježbavanja motorike. Ispitanici su upućeni da odgovaraju pritiskom na zadanu tipku tipkovnice kažiprstom i srednjim prstom desne ruke (ili lijeve, ako su bili ljevaci). Polovica ispitanika odgovarala je pritiskom na tipku "1" ako su podražaj identificirali kao riječ, a "2" za pseudoriječ, dok je druga polovica odgovarala obratno, s "1" za pseudoriječ, a s "2" za riječ. Eksperiment je proveden u tri faze s vremenskim razmakom od po tri tjedna. U prvoj fazi istraživanja ispitanici su reagirali na riječi srodnice (npr. /sistem/), riječi nesrodnice (npr. /glava/), pseudoriječi izvedene iz srodnica (npr. /bistem/) i pseudoriječi izvedene iz nesrodnica (npr. /flava/) prikazane slučajnim redoslijedom isključivo na hrvatskom jeziku ili, u slučaju pseudoriječi, fonetski realizirane u skladu s hrvatskom riječju od koje je pseudoriječ nastala (hrvatski jednojezični uvjet). U drugoj fazi ispitanici su reagirali na riječi srodnice (npr. moment /məmənt/), riječi nesrodnice (npr. people /pi:pəl/), pseudoriječi izvedene iz srodnica (npr. /ləmnt/) i pseudoriječi izvedene iz nesrodnica (npr. /zi:pəl/) prikazane slučajnim redoslijedom isključivo na engleskom jeziku ili, u

GOVOR XXIX (2012), 1 51

slučaju pseudoriječi, fonetski realizirane u skladu s engleskom riječi od koje je pseudoriječ nastala (engleski jednojezični uvjet). U trećoj fazi ispitanici su pristupili općem zadatku leksičke odluke u kojem su isti podražaji (riječi srodnice, riječi nesrodnice, pseudoriječi izvedene iz srodnica, pseudoriječi izvedene iz nesrodnica) koji su bili prikazani u jednojezičnim uvjetima prikazani na oba jezika, u dvojezičnom uvjetu. Dakle dvojezični uvjet bio je sastavljen od svih podražaja prezentiranih u jednojezičnim uvjetima. Korišteni su potpuno isti podražaji u jednojezičnim uvjetima i u dvojezičnom uvjetu, kako bi se mogla usporediti reakcija ispitanika na iste podražaje, odnosno podražaje potpuno istih karakteristika (npr. /sistem/, /glava/, /bistem/, /flava/ za hrvatski i /məmənt/, /pi:pəl/, /ləmənt/, /zi:pəl/ za engleski jezik) predstavljene u jednojezičnom i dvojezičnom uvjetu. Hrvatski, engleski i dvojezični uvjet bili su izjednačeni time što se njihov redoslijed za svakoga ispitanika mijenjao.

REZULTATI I RASPRAVA

Analiza točnih odgovora

Uspoređena su vremena reakcije ispitanika u slučaju točnih odgovora na podražaje koji su bili riječi srodnice, riječi nesrodnice te pseudoriječi izvedene iz srodnica i nesrodnica u hrvatskom i engleskom jeziku u jednojezičnim uvjetima prikazivanja podražaja i u dvojezičnom uvjetu. Kako bi se utvrdila normalnost distribucije rezultata proveden je Kolmogorov-Smirnovljev test. U analizi je korišten t-test u slučaju kad distribucija rezultata nije značajno odstupala od normalne i Wilcoxonov test onda kad je distribucija rezultata značajno odstupala od normalne. Pronađena je statistički značajna razlika u vremenima reakcije između skupina engleskih riječi srodnica (M = 246,83; sd = 163,26) i nesrodnica (M = 216,88; sd = 162,54) u jednojezičnom uvjetu (t = 2,842; p = 0,006) te engleskih riječi srodnica (M = 233,53; sd = 112,69) i nesrodnica (M = 211,48; sd = 132,18) u dvojezičnom uvjetu (t = 2,335; p = 0,023), ali bila je obratna od očekivane, odnosno vremena reakcije na srodnice bila su statistički značajno sporija od vremena reakcija na nesrodnice. Nije pronađena statistički značajna razlika između skupina hrvatskih riječi srodnica i nesrodnica u jednojezičnom uvjetu (t = 0,633; p = 0,529), ni između hrvatskih riječi srodnica i nesrodnica u dvojezičnom uvjetu (t = – 1,889; p = 0,063).

Ovakvi su rezultati neočekivani s obzirom na prijašnja istraživanja koja su pokazala prednost srodnica nad nesrodnicama u dvojezičnih govornika, odnosno očekivan je efekt srodnica, osobito u nematerinskom jeziku. Time hipoteza 1 nije potvrđena. Štoviše, rezultati reakcije na engleski podražaj pokazuju upravo suprotno, s obzirom na to da se vrijeme reakcije na nesrodnice pokazalo statistički značajno bržim od vremena reakcije na srodnice. Otežavajući utjecaj srodnica na procesiranje globalnog engleskog, ili obratan efekt srodnica (Cergol, 2011), valja pripisati profilu govornika koji su opisani presjekom definicija govornika stranog jezika, drugog jezika i dvojezičnih govornika.

K. Cergol Kovačević: Procesiranje globalnog engleskog 45-64 52

Obratan efekt srodnica pronađen je i u reakciji ispitanika na hrvatske pseudoriječi izvedene iz srodnica (M = 280,25; sd = 141,72) i pseudoriječi izvedene iz nesrodnica (M = 263,08; sd = 130,12) u dvojezičnom uvjetu (t = 2,444; p = 0,017). U ostalim uvjetima nije pronađena statistički značajna razlika između vremena reakcija na pseudoriječi izvedene iz srodnica i pseudoriječi izvedene iz nesrodnica za hrvatski podražaj u jednojezičnom uvjetu (Z = 0,910; p = 0,363), engleski podražaj u jednojezičnom uvjetu (Z = 0,823; p = 0,411) i engleski podražaj u dvojezičnom uvjetu (t = – 0,696; p = 0,489). Time je osporena druga hipoteza istraživanja kojom se pretpostavila brža reakcija na pseudoriječi izvedene iz srodnica u svim uvjetima.

U tablici 1 objedinjeni su rezultati analize točnih odgovora, s obzirom na postojanje efekta srodnica, obratnog efekta srodnica i nedostatka efekta srodnica.

Tablica 1. Usporedba vremena reakcije na srodnice i nesrodnice unutar

uvjeta Table 1. Comparison of reaction times to cognates and noncognates

within each condition Engleski Hrvatski Riječi Pseudoriječi Riječi Pseudoriječi Jednojezični uvjet

OES NE NE NE

Dvojezični uvjet

OES NE NE OES

Legenda / Legend OES – obratan efekt srodnica / opposite cognate effect NE – nema efekta / no effect

Obrazloženje obratnog efekta srodnica u okviru teorije egzemplara

Teorija egzemplara teorija je percepcije i kategorizacije, a fonetika ju je preuzela iz psihologije zbog potrebe pojašnjenja ljudske sposobnosti kategorizacije jedinica koje je teško kategorizirati. Teorija egzemplara bavi se percepcijom i kategorizacijom glasova, a u ovome istraživanju proširuje se i na percepciju riječi srodnica. Radi se o spoznaji da govornici vrlo vješto kategoriziraju elemente slušnoga podražaja, a ta se vještina teško može obuhvatiti nekim od uobičajenih modela (Pierrehumbert, 2001). Pierrehumbert navodi da je sposobnost kategorizacije utemeljena u čestotnosti i recentnosti uporabe određenog jezičnog elementa u jezičnoj djelatnosti govornika. Teorija egzemplara predviđa reprezentaciju svake pojedinačne kategorije u memoriji govornika u kojoj se okupljaju upamćene pojavnice koje pripadaju toj kategoriji. Drugim riječima, svaka kategorija sastoji se od oblaka pojavnica povezanih u tu kategoriju. Pojavnice koje su slične nalaze se blizu, a pojavnice koje su različite daleko. Pojavnice se razlikuju uslijed utjecaja fizičkih varijacija izražaja. Jedna

GOVOR XXIX (2012), 1 53

pojavnica može pripadati dvjema ili trima kategorijama, ovisno o sličnosti koju dijeli s ostalim pojavnicama u kategoriji. Svaka upamćena pojavnica pohranjuje se kao zaseban egzemplar u okviru kategorije kojoj se dodjeljuje. Kad se percipira nova pojavnica, ona se, na osnovi sličnosti s ostalim pojavnicama (egzemplarima), smješta u postojeći imaginarni prostor te joj se izračunava i dodjeljuje oznaka, ovisno o položaju u tom prostoru koji ovisi o njezinoj sličnosti sa svim ostalim egzemplarima u toj kategoriji (Pierrehumbert, 2001). Ovaj proces može se opisati kao gravitiranje sličnome. Teorija egzemplara omogućuje interpretaciju obratnog efekta dobivenoga u reakciji na engleske srodnice na sljedeći način: kad se slušno prikazana engleska srodnica percipira, sličnost s jedinicama kategorije hrvatskoga jezika potiče suptilnu jezičnu aktivaciju hrvatskog, iako on u tom trenutku nije jezik procesiranja (u jednojezičnom, kao i u dvojezičnom uvjetu). Drugim riječima, engleska srodnica, koja se tretira kao pojavnica koju je potrebno dodijeliti određenoj kategoriji može pripasti kategorijama hrvatskog i engleskog jezika te dolazi do nedoumice – kojem jeziku pripada podražaj i kojoj se kategoriji prikloniti? Engleska i hrvatska kategorija međusobno se inhibiraju. Čini se da se engleska srodnica isprva nastoji interpretirati kao vrst alofonski izmijenjene varijante njezina hrvatskog srodničkog parnjaka, svojevrsnog aloleksema hrvatske srodnice, pri procesiranju kojega dolazi do nejasnoće (engl. ambiguity) uslijed sličnosti oblika i značenja (Cergol, 2011). Alolekseme definiramo kao skup izgovornih varijanti koje pripadaju jednom leksemu. Primjerice, engleska srodnica /htel/ najprije se pokušava procesirati kao varijanta njezina hrvatskog srodničkog parnjaka /hotel/, slično kao što bi se fonem /r/ kada bi ga izgovorila osoba koja račla interpretirao kao alofonska varijanta fonema kojemu pripada. Razlog je takvom pokušaju interpretacije engleske srodnice često netočna percepcija fonema nematerinskoga jezika jer su fonemske kategorije nematerinskoga jezika naučene poslije djetinjstva teške za usvajanje, a diskriminacija kontrasta među fonemskim kategorijama rijetko dostiže standarde materinskoga jezika. S obzirom na visoku početnu razinu aktivacije materinskoga jezika, srodnica će biti "povučena" k hrvatskoj interpretaciji. Međutim, s obzirom na to da unos ne pripada hrvatskome jeziku, dolazi do nejasnoće i ona se mora interpretirati kao element engleskoga jezika (slika 1). Drugim riječima, mora se provesti odluka o jeziku prije leksičke odluke. Poznato je da je odluka o jeziku u prosjeku 200 ms sporija od leksičke odluke (Grainger i Dijkstra, 1992), čime se produžuje vrijeme reakcije na srodnice. Ovo upućuje na postojanje dvaju različitih koncepata za isti srodnički oblik: jednog za hrvatski i jednog za engleski jezik (slika 3). U suprotnom bi se čestotnost oblika srodničkih parnjaka udvostručila i rezultirala bržim vremenom reakcije (efekt srodnica). Također, ovakvi rezultati upućuju na pristupanje konceptualnim informacijama već u ranim fazama leksičkoga pristupa (Marslen--Wilson i Warren, 1994). U isto vrijeme ne dolazi do obratnog efekta srodnica u interpretaciji hrvatskih srodnica jer one ne djeluju kao aloleksemi svojih engleskih srodničkih parnjaka uslijed boljeg razlučivanja fonološkog materijala

K. Cergol Kovačević: Procesiranje globalnog engleskog 45-64 54

materinskoga jezika. Stoga se hrvatska interpretacija srodnice dohvaća prije negoli se engleska interpretacija i aktivira (slika 2).

Slika 1. Interpretacija obratnog efekta srodnica u reakciji na slušno

prikazane engleske riječi srodnice. Uslijed sličnosti engleskog unosa (pojavnice) s jedinicama kategorije srodničkog parnjaka u hrvatskom (materinskom) jeziku gravitira se ka hrvatskoj interpretaciji. To je uvjetovano većom aktivacijom materinskoga jezika (označeno tamnom linijom). No, povratna informacija je negativna (inhibicija je označena točkom na kraju veze) pa se mora donijeti jezična odluka (kojem jeziku pripada podražaj?) prije negoli se odgovori na zadatak leksičke odluke. Engleska i hrvatska kategorija se međusobno inhibiraju.

Figure 1. Interpretation of the opposite cognate effect in participants' reactions to the auditively presented English cognates. Due to the similarity of the English input (token) with the elements of the Croatian cognate pair category, the interpretation gravitates towards the mother tongue (Croatian), which is the dominant language of the speakers and hence more intensely activated (marked with the dark line). However, due to the negative feedback (inhibition is marked with a dot at the end of the connection), language decision needs to be reached (which language does the stimulus belong to?) before lexical decision task can be carried out. There is lateral inhibition between the English and Croatian categories.

GOVOR XXIX (2012), 1 55

Slika 2. Interpretacija nepostojanja efekta srodnica u reakciji na slušno

prikazane hrvatske riječi srodnice. Zahvaljujući vrsnosti u razlučivanju fonološkog materijala materinskog jezika, unos (pojavnica) se interpretira kao pripadnica kategorije materinskoga jezika prije negoli se engleska interpretacija i aktivira.

Figure 2. Interpretation of the inexistent cognate effect in reactions to the auditively presented Croatian cognates. As speakers are highly proficient in deciphering the phonological material of their mother tongue Croatian, the input (token) is interpreted as belonging to the Croatian category before the English interpretation is activated.

K. Cergol Kovačević: Procesiranje globalnog engleskog 45-64 56

Slika 3. Primjer odabira engleske interpretacije srodnice: odluka o jeziku prethodi leksičkoj odluci (točka na kraju veze označava inhibiciju) (Cergol, 2011:209)

Figure 3. An example of the selection of the English interpretation of a cognate: language decision precedes the lexical decision (the dot at the end of the connection denotes inhibition) (Cergol, 2011:209)

U slučaju procesiranja pseudoriječi, koje nemaju unos u mentalnom

leksikonu jer nemaju semantički sadržaj, odnosno ne nose konceptualnu informaciju (kojoj bi se moglo pristupiti u ranoj fazi procesiranja), ispitanici se mogu osloniti samo na oblik. Sličnost oblika pseudoriječi izvedenih iz srodnica s jedinicama dvaju jezika (riječju srodnicom iz koje je izvedena i srodničkim parnjakom iz drugoga jezika riječi iz koje je izvedena) dovodi do usporavanja procesiranja (npr. pseudoriječ /fəment/ izvedena iz engleske srodnice /məment/ sliči srodnici iz koje je izvedena, ali i hrvatskom srodničkom parnjaku srodnice iz koje je izvedena /moment/.

Analiza pogrešaka

Kako bi se odgovorilo na treću hipotezu prema kojoj se očekivalo da će biti manje pogrešaka u prepoznavanju srodnica nego nesrodnica, izbrojano je koliko su pogrešaka ispitanici napravili u pojedinoj skupini. Hi-kvadrat testom uspoređen je broj netočnih odgovora između skupina srodnica i nesrodnica u svakom uvjetu. Također je izračunata srednja vrijednost (aritmetička sredina ili medijan, ovisno o tome jesu li rezultati pratili normalnu distribuciju ili ne) vremena reakcije na netočne odgovore po skupini. Rezultati su prikazani u tablici 2.

GOVOR XXIX (2012), 1 57

Tablica 2. Broj netočnih odgovora i srednje vrijednosti vremena reakcije na netočne odgovore u skupinama podražaja

Table 2. Number of incorrect answers and mean / median values of reaction times of incorrect answers in stimulus groups

Engleski Riječi Pseudoriječi Jednojezični uvjet

N = 21 M = 198,56 sd = 194,28

N = 12 M = 203,92 sd = 202,29

N = 46 M = 875,09 sd = 747,08

N = 13 M = 720,55 sd = 680,29

Dvojezični uvjet

N = 24 m = 130,50

N = 20 M = 199,27 sd = 177,15

N = 35 M = 761,71 sd = 448,20

N = 8 M = 715,06 sd = 381,17

Srodnice Nesrodnice

Izvedene iz srodnica

Izvedene iz nesrodnica

Hrvatski Riječi Pseudoriječi Jednojezični uvjet

N = 15 m = 63

N = 5 M = – 21 sd = 219,68

N = 10 M = 716,19 sd = 1190,22

N = 7 M = 319,60 sd = 257,77

Dvojezični uvjet

N = 8 M = 86,92 sd = 71,06

N = 12 M = 275,80 sd = 267,08

N = 11 M = 269,24 sd = 214,90

N = 7 M = 588,42 sd = 388,13

Srodnice Nesrodnice

Izvedene iz srodnica

Izvedene iz nesrodnica

Legenda / Legend N – broj pogrešaka / number of errors M – aritmetička sredina vremena reakcije na podražaj u skupini / mean value of reaction times to each group of stimuli sd – standardna devijacija / standard deviation m – medijan vremena reakcije u skupini / median value of reaction times to each group of stimuli

Rezultati hi-kvadrat testa pokazali su nepostojanje statistički značajne

razlike u broju netočnih odgovora između skupina srodnica i nesrodnica za sljedeće kategorije: engleske riječi u jednojezičnom uvjetu (χ2 = 2,454; p > 0,05), engleske riječi u dvojezičnom uvjetu (χ2 = 0,364; p > 0,05), hrvatske riječi u dvojezičnom uvjetu (χ2= 0,8; p > 0,05), hrvatske pseudoriječi u jednojezičnom uvjetu (χ2 = 0,53; p > 0,05), hrvatske pseudoriječi u dvojezičnom uvjetu (χ2 = 0,888; p > 0,05). Hipoteza 3 ne samo da nije potvrđena, već je i pobijena u slučaju engleskih pseudoriječi u oba uvjeta i hrvatskih riječi u jednojezičnom uvjetu. Naime pronađena je statistički značajna razlika u broju netočnih odgovora između skupina srodnica i nesrodnica za kategorije engleskih pseudoriječi u jednojezičnom uvjetu

K. Cergol Kovačević: Procesiranje globalnog engleskog 45-64 58

(χ2 = 18,458; p < 0,05), engleskih pseudoriječi u dvojezičnom uvjetu (χ2 = 51,372; p < 0,05) i hrvatskih riječi u jednojezičnom uvjetu (χ2 = 5; p < 0,05). U svim trima uvjetima u kojima je pronađena statistički značajna razlika, broj netočnih odgovora na riječi srodnice/pseudoriječi izvedenih iz srodnica bio je značajno veći od broja netočnih odgovora na riječi nesrodnice/pseudoriječi izvedenih iz nesrodnica. Ovakvi rezultati jasan su dokaz o poteškoćama do kojih dolazi pri slušnom procesiranju engleskih pseudoriječi izvedenih iz srodnica koje uzrokuje sličnost pripadnika ove kategorije podražaja s engleskim riječima srodnicama iz kojih su izvedene te sa srodničkim parnjacima iz hrvatskog (materinskog) jezika ispitanika. Zanimljiv je nalaz o negativnom utjecaju srodnica na slušno procesiranje u jednojezičnom hrvatskom uvjetu (materinskoga jezika). Kompeticijski utjecaj srodnica na slušno procesiranje materinskog jezika pokazale su i Blumenfeld i Marian (2005) proučavajući slušno procesiranje englesko(J1)-njemačkih(J2) i njemačko(J1)--engleskih(J2) govornika u zadatku praćenja oka u kojem su ispitanicima prikazane srodnice i nesrodnice na engleskome jeziku. Pri procesiranju englesko-njemačkih govornika autorice ističu koaktivaciju srodničkih parnjaka iz neciljnog nematerinskog (njemačkog) jezika u slučaju prikazivanja srodnica iz materinskog (engleskog) jezika. Iako obratan efekt srodnica nije pronađen u točnim odgovorima ispitanika, rezultati analize pogrešaka ipak svjedoče o paralelnoj aktivaciji nematerinskoga jezika pri procesiranju materinskoga i u govornika globalnog engleskog koja nepovoljno utječe na procesiranje materinskoga jezika. U ovome istraživanju navedena se paralelna aktivacija dvaju jezika manifestirala u smislu inhibicijskog utjecaja srodnica na procesiranje. Činjenica da se na srodnice, koje dijele karakteristike u dvama jezicima, reagiralo drugačije (s više pogrešaka) nego na nesrodnice, koje nemaju zajedničke karakteristike u dvama jezicima, pokazuje da su zajednički elementi u oba jezika bili aktivirani i natjecali se u prepoznavanju srodnica. Stoga rezultati idu u prilog hipotezi jezično-neselektivnog pristupa (paralelne aktivacije dvaju jezika pri slušnom procesiranju u govornika koji se tim jezicima služe) te nepovoljnom utjecaju srodnica na jezično procesiranje u govornika globalnog engleskog. Ovo je suprotno od očekivanog pozitivnog utjecaja srodnica na procesiranje, uslijed paralelne aktivacije zajedničkih elemenata iz dvaju jezika.

Kako bi se utvrdio utjecaj sličnosti podražaja u obliku i značenju na procesiranje netočnih odgovora u zadatku leksičke odluke, uspoređena su vremena reakcija netočnih odgovora između srodnica i nesrodnica u svim uvjetima. U analizi su korišteni t-test za nezavisne uzorke i Mann-Whitneyjev test, ovisno o tome je li distribucija rezultata značajno odstupala od normalne ili ne. Rezultati analize pokazali su da ni u jednom uvjetu nije bilo statistički značajne razlike između vremena reakcije na srodnice i nesrodnice: za engleske riječi u jednojezičnom uvjetu (t = – 0,064; p = 0,949), za engleske riječi u dvojezičnom uvjetu (Z = − 0,680; p = 0,496), za hrvatske riječi u

GOVOR XXIX (2012), 1 59

jednojezičnom uvjetu (Z = − 1,296; p = 0,195), za hrvatske riječi u dvojezičnom uvjetu (t = – 1,675; p = 0,116), za engleske pseudoriječi u jednojezičnom uvjetu (t = 0,593; p = 0,557), za engleske pseudoriječi u dvojezičnom uvjetu (t = 0,281; p = 0,781), za hrvatske pseudoriječi u jednojezičnom uvjetu (t = 0,723; p = 0,485) i za hrvatske pseudoriječi u dvojezičnom uvjetu (t = – 1,875; p = 0,088). Rezultati ove sekundarne analize ne pokazuju razliku u procesiranju netočnih odgovora, no indikativan je sâm broj netočnih odgovora po kategoriji koji upućuje na poteškoće pri procesiranju srodnica, kao što je prethodno opisano.

ZAKLJUČAK

U procesiranju slušnoga podražaja u govornika hrvatskog kao

materinskog i engleskog kao globalnog jezika dolazi do paralelne aktivacije obaju jezika, i to na razinama na kojima postoji sličnost između dvaju jezičnih kodova (fonologija, semantika). Rezultati ovoga istraživanja potvrđuju jezično--neselektivan pristup mentalnom leksikonu u hrvatskih govornika globalnog engleskog, unatoč tome što su rezultati neočekivani jer su neki procesi (reakcija na srodnice) dijametralno suprotni očekivanima. Tu razliku valja pripisati opisu govornika globalnog engleskog u smislu presjeka definicija govornika stranog jezika, drugog jezika i dvojezičnih govornika. Učinak srodnica nepovoljan je za procesiranje i u slučaju pogrešnih odgovora. Rezultati ovoga istraživanja, a osobito obratan efekt srodnica, interpretirani su kao specifični za jezično procesiranje u govornika globalnog engleskog.

Daljnja istraživanja trebala bi pokušati ponoviti navedene rezultate sa skupinama ispitanika koji će odgovarati opisu govornika hrvatskog kao materinskog i engleskog kao globalnog jezika. Bilo bi zanimljivo vidjeti postoje li kakve razlike u procesiranju srodnica između govornika engleskog kao stranog jezika, govornika engleskog kao drugoga jezika i govornika engleskog kao globalnog jezika. Također bi bilo zanimljivo provesti ispitivanje s govornicima engleskog kao globalnog jezika kojima materinski jezik nije hrvatski kako bi se utvrdilo može li se ovakav uzorak rezultata proširiti i na ostale govornike globalnog engleskog jezika.

ZAHVALA

Zahvaljujem dr. sc. Damiru Horgi, redovitom profesoru pri Odsjeku za

fonetiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, na savjetu i pomoći u izradi ovoga rada te dr. sc. Višnji Josipović Smojver, izvanrednoj profesorici pri Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, koja me je uputila na povezanost rezultata istraživanja s postavkama teorije egzemplara.

K. Cergol Kovačević: Procesiranje globalnog engleskog 45-64 60

REFERENCIJE

Balota, D. A., Chumbley, J. I. (1990). Where are the effects of frequency in visual word recognition tasks? Right where we said they were! Comment on Monsell, Doyle, and Haggard (1989). Journal of Experimental Psychology: General 119, 2, 231–237.

Blumenfeld, H., Marian, V. (2005). Covert bilingual language activation through cognate processing: An eye-tracking study. Proceedings of the Twenty-Seventh Annual Meeting of the Cognitive Science Society. Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum, 286–291.

Blumenfeld, H., Marian, V. (2007). Constraints in parallel activation in bilingual spoken language processing: Examining proficiency and lexical status using eye-tracking. Language and Cognitive Processes 22, 5, 633–660.

Carroll, S. E. (1992). On cognates. Second Language Research 8, 2, 93–119. Cergol, K. (2011). Jezična aktivacija i leksički pristup u stranom ili drugom i

materinskom jeziku (Doktorski rad). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet.

Cergol Kovačević, K. (u tisku). Global English on Language Mode Continuum. U L. Pon, Karabalić, V. i Cimer, S. (ur.), Applied Linguistics Today: Research and Perspectives: Proceedings from the CALS conference 2011 / Angewandte Linguistik heute: Forschung und Perspektiven: Beiträge von der KGAL-Konferenz 2011. Frankfurt etc.: Peter Lang.

Dijkstra, T. (2005). Bilingual visual word recognition and lexical access. U J. F. Kroll i De Groot, A. M. B. (ur.), Handbook of Bilingualism: Psycholinguistic Approaches, 179–201. Oxford: Oxford University Press.

Dijkstra, T., Van Hell, J. G. (2003). Testing the language mode hypothesis using trilinguals. Internatinal Journal of Bilingual Education and Bilingualism 6, 1, 2–16.

Dijkstra, A. F. J., Grainger, J., Van Heuven, W. J. B. (1999). Recognition of cognates and interlingual homographs: The neglected role of phonology. Journal of Memory and Language 41, 4, 496–518.

Erdeljac, V. (1991). Perceptivna vrijednost distinktivnih obilježja. SOL 12-13, 7–24.

Grainger, J., Dijkstra, T. (1992). On the representation and use of language information in bilinguals. U R. J. Harris (ur.), Advances in Psychology 83: Cognitive Processing in Bilinguals, 207–220. Amsterdam: North Holland.

Grosjean, F. (1982). Life with Two Languages: An Introduction to Bilingualism. Cambridge, Massachusetts, and London, England: Harvard University Press.

GOVOR XXIX (2012), 1 61

Grosjean, F. (1994). Individual bilingualism. Pretisak u Z. Lengyel, Navracsics, J. i Simon, O. (ur.), (1997). Applied linguistic Studies in Central Europe Vol. I., 103–113. Veszprém: Faculty of Foreign Langugaes, University of Veszprém.

Grosjean, F. (1996). Gating. Language and Cognitive Processes 11, 6, 597–604. Harley, T. A. (2001). The Psychology of Language: From Data to Theory (2.

izd.). New York: Psychology Press Ltd. Jelaska, Z. (2005). Materinski, drugi, strani i ostali jezici. U Z. Jelaska, Blagus,

V., Bošnjak, M., Cvikić, L., Hržica, G., Kusin, I., Novak-Milić, J. i Opačić, N. Hrvatski kao drugi i strani jezik, 24–37. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.

Lemhöfer, K., Dijkstra, T. (2004). Recognizing cognates and interlingual homographs: Effects of code similarity in language specific and generalized lexical decision. Memory & Cognition 32, 533–550.

Lively, S. E., Pisoni, D. B., Goldfinger, S. D. (1994). Spoken word recognition: Research and theory. U M. A. Gernsbacher (ur.), Handbook of Psycholinguistics, 265–301. San Diego, California: Academic Press.

Luce, P. A. (1986). A computational analysis of uniqueness points in auditory word recognition. Perception & Psychophysics 39, 3, 155–158.

Marslen-Wilson, W., Warren, P. (1994). Levels of perceptual representation and process in lexical access: Words, phonemes, and features. Psychological Review 101, 4, 653–675.

Pierrehumbert, J. B. (2001). Exemplar dynamics: Word frequency, lenition and contrast. U J. Bybee i Hopper P. (ur.), Frequency and the Emergence of Linguistic Structure, 137–158. John Benjamins.

Sherkina, M. (2003). Cognate facilitation effect in bilingual speech processing. Toronto Working Papers in Linguistics 21, 135–151.

Sherkina-Lieber, M. (2004). The cognate facilitation effect in bilingual speech processing: The case of Russian-English bilingualism. Cahiers Linguistiques d'Ottawa 32, 108–121.

Sunderman, G., Schwartz, A. (2008). Using cognates to investigate cross--language competition in second language processing. TESOL Quarterly 42, 527–536.

Tokowicz, N., Perfetti, C. A. (2005). Introduction to part II: Comprehension. U J. F Kroll i de Groot, A. M. B. (ur.), Handbook of Bilingualism: Psycholinguistic Approaches, 173–177. Oxford-New York: Oxford University Press.

IZVORI

Leech, G., Rayson, P., Wilson, A. (2001). Word Frequencies in Written and

Spoken English (Based on the British National Corpus). London: Longman.

K. Cergol Kovačević: Procesiranje globalnog engleskog 45-64 62

Moguš, M., Bratanić, M., Tadić, M. (1999). Hrvatski čestotni rječnik. Zagreb: Zavod za lingvistiku Filozofskog fakluteta u Zagrebu i Školska knjiga.

Schneider, W., Eschman, A., Zuccolotto, A. (2002). E-Prime User's Guide. Pittsburgh: Psychology Software Tools, Inc.

Sommers, M. (2002). Washington University in St. Louis Speech and Hearing Lab Neighborhood Database, http://128.252.27.56/Neighborhood/Home.asp. [Zadnji pristup 10. listopada 2011].

Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2005). Hrvatski nacionalni korpus (HNK-v25), http://www.hnk.ffzg.hr/default.htm [Zadnji pristup 29. listopada 2011].

GOVOR XXIX (2012), 1 63

Kristina Cergol Kovačević The Faculty of Teacher Education, Zagreb

Croatia

AUDITIVE PROCESSING IN SPEAKERS OF GLOBAL ENGLISH

SUMMARY

This paper studies the selectiveness of lexical access in auditory processing in Croatian speakers of Global English. A question related to the lexical access of speakers of two languages is whether it is language-selective (only the elements of the target language are accessed) or language-nonselective (elements of the target and nontarget languages are accessed). In this study words which have similar form and meaning in the two languages of a speaker (cognates) have been used to test the lexical access selectiveness hypotheses in auditory language processing.

A group of 64 Croatian speakers proficient in English who use it on a regular basis in education and their leisure time (speakers of Global English) carried out an auditory lexical decision task in which cognate and noncognate stimuli were presented. Fewer errors and faster RTs were expected in participants’ reactions to cognate than to noncognate stimuli (cognate effect). Confirming these hypotheses would point to the language-nonselective hypothesis of lexical access in Croatian speakers of Global English.

Surprisingly, opposite cognate effect (OCE) was found in RTs to English cognates as responses to the cognate stimuli were significantly slower than were responses to the noncognate words. Moreover, error analysis has shown that there were more errors found in responses to the cognate groups of stimuli than in responses to the noncognate stimuli.

The exemplar theory framework was used to account for the OCE found. According to the exemplar theory, elements of the spoken language are categorised according to the similarities they share. It seems that, when Croatian speakers of Global English perceive an English cognate, the interpretation gravitates toward both English and Croatian. A language decision needs to be reached (which language is the language of processing?) before a lexical decision can be carried out. This prolongs RTs to English cognates bringing about the OCE. The OCE points to the existence of two different concepts connected to the same / similar cognate form.

The OCE supports the language-nonselective access view as it shows that elements of both languages are accessed at the same time in Croatian speakers of Global English. The explanation for the unexpected results seems to

K. Cergol Kovačević: Procesiranje globalnog engleskog 45-64

64

be in the description of the participants, defined as speakers of Global English, a subcategory of English language speakers which seems to be unique in the lexical organisation and processing.

Key words: auditory stimulus, lexical access, Global English, opposite cognate

effect, exemplar theory

GOVOR XXIX (2012), 1 65

Prethodno priopćenje

Matjaž Ezgeta Faculty of Arts, Maribor

Slovenia

THE VARIATION OF FUTURE GOING TO IN AFRICAN-AMERICAN VERNACULAR ENGLISH1

SUMMARY

African-American Vernacular English (AAVE), Black English Vernacular (BEV), or Ebonics, is a social dialect or a non-standard linguistic variety of American English which carries distinctive grammatical and phonological features. Because of these features, AAVE is considered a unique communication system that has been recognized among linguists as an alternate, regular, and systematic form of vernacular language. Common phonological characteristics of AAVE include reductions or deletions of particular sounds (e.g., [sstə] for Standard American English "sister" [sstər]) and different realizations and vocalizations.

In this article, we examine the abbreviations of future going to (i.e., gonna, gon, I’ma) which have been typically associated with AAVE. The variants of future going to have been studied in the interviews with six African-American public figures: rap artists Redman, Prodigy, MC Lyte, and Queen Latifah, a talk-show host, Oprah Winfrey, and a blues musician, B. B. King. We analyze the completely abbreviated form I’ma in correlation to gon, gonna, and going to in the first person singular and explore the use of gon in relation to gonna and going to in the remaining grammatical environments. The main objective of this study is to calculate the frequencies of future going to variants in the speech data of each interviewee and test the sociolinguistic variability of the feature by considering the influence of two external identity characteristics, gender and affiliation with Hip Hop culture.

Key words: African-American Vernacular English, phonological features,

future going to, social factors 1 The theoretical framework presented in this article is based on the Ph.D. dissertation written under the supervision of Prof. Nada Šabec.

M. Ezgeta: The variation of future going to in AAVE 65-82 66

INTRODUCTION

Every language has more than one variety, especially in the spoken form, which is a well-recognized aspect in everyday language use. In this article, we will be concerned with two varieties of American English, i.e., Standard American English (SAE) and African-American Vernacular English (AAVE). There are other 'Standard Englishes', such as Standard British English, Standard Australian English, Standard Canadian English, or Standard Indian English. (Yule, 1996) Standard American English, also known as General American (GA), is a major accent of American English, which is taught in schools and used in the media. Other accents and regional or social varieties of American English which differ from SAE are considered as non-standard varieties of American English, e.g., Northeastern accents, Southern White Vernacular English (SWVE), and AAVE.

Most researchers in the field of sociolinguistics agree that African-American Vernacular English is a dialect or a distinct subsystem of non-standard American English, which is spoken by the majority of African Americans and has been defined by its innovative vocabulary, phraseology, and by specific grammatical and phonological characteristics. (Labov, 1972; Rickford, 1999; Novak, 2000; Alim, 2004) African-American speakers generally do not employ a particular AAVE feature at a hundred percent rate, but the usage rather alternates between vernacular and Standard American English variants, e.g., "He tall" versus "He is tall." The number of Black English variants within certain speech data may therefore be measured relatively precisely and calculated into percentages, representing the levels of Black vernacular usage. The degree of speech formality may be affected by internal grammatical restrictions and by external identity characteristics of a speaker. The latter are generally known as social factors, such as gender, age, social status, ethnic identity, and in the case of AAVE, affiliation with the urban Hip Hop subculture, which tends to be one of the main preservers of the Black American dialect. (Alim, 2004) On the other hand, the alternation between AAVE and SAE variants may be accommodated to the speech situation, the participants of interaction, the degree of formality, the function, or the topic.

AAVE is most widely and evidently represented in the Hip Hop culture, which has provided the biggest expansion of Black English Vernacular into youth slang since Harlem jive in the 1930s. (Dalzell, 1996) Hip Hop arose from the declining industrial atmosphere of New York in the middle of the 1970s. (Light, 1999) It consists of four elements: rapping, DJ-ing, breakdancing, and graffiti art, and it has had an enormous influence on the American youth. Rap music has transcended race, age, sex, region, and social class and left a huge impact on fashion and youth slang. (Dalzell, 1996) The unique expressions of the Hip Hop generation have notably contributed to the vocabulary of AAVE.

GOVOR XXIX (2012), 1 67

The lexicon of AAVE has been developed by giving special meanings to some words used in Standard American English (e.g., bad, butter, fly, dope, fresh, def, ill, stupid, hot, wicked; all these words determine something "good") or by inventing new ones (e.g., C.R.E.A.M. – acronym for Cash Rules Everything Around Me, dead prez, gusto, as terms for "money"). (Spears, 1998) Black vocabulary is bold and confrontational. It might include explicit descriptions of sexual acts and obscenity, but at the same time, it is innovative, inventive, vibrant, and creative. (Mufwene et al., 1998)

AAVE’s grammatical and phonological features demonstrate that it is a structured and systematic language variety rather than a mere careless speech. (Mufwene et al., 1998) Because of these features, there is a need among linguists for recognizing AAVE as an alternate and ethnically-based communication system, a regular and complex language variety, and not slang or broken language. Some of the most typical grammatical features of Black English include the absence of inflected is and are, technically known as copula absence (e.g., She nice for SAE "She is nice"), the absence of third person singular –s on present tense singular verb forms (e.g., He talk for SAE "He talks"), the absence of possessive –s in Noun-Noun possessive constructions (e.g., John crib for SAE "John’s crib"), and the absence of plural –s suffix on semantically plural nouns (e.g., Fifty cent for SAE "Fifty cents"). One of the most salient features of AAVE belonging to this category of showcase variables is also the use of invariant be (or habitual be) for habitual or durative aspect, as in He be walkin’, (usually, regularly), or He be studying all the time for Standard American English "He studies all the time" (Rickford, 1999:263).

In order to determine the uniqueness of AAVE, researchers have often compared it with Southern White Vernacular English (SWVE) and with urban American varieties in the North. However, Wolfram and Shilling-Estes (2006:215) notice that it is the qualitative difference of linguistic features that is unique to AAVE. For instance, reduction of final consonant clusters may be found in most English varieties where it is mostly applied when the cluster is followed by a consonant, e.g., bes’ kind [bs kand] for SAE "best kind" [bst kand]. In AAVE, however, the reduction of final consonant clusters is usually followed by a vowel, e.g. lif’ up [lf p] for SAE "lift up" [lft p]. On the other hand, there are quantitative differences between AAVE and other varieties of American English. Copula absence, for instance, (e.g., They nice for SAE "They’re nice") is shared with Southern White Vernacular English, but it occurs most frequently in AAVE. (Wolfram & Shilling-Estes, 2006:215)

PHONOLOGICAL CHARACTERISTICS OF AAVE

Morphology and syntax of AAVE had long been the primary focus of

research at the expense of its phonology. However, that does not mean that linguists find AAVE phonology unimportant. During the 1960s and 1970s,

M. Ezgeta: The variation of future going to in AAVE 65-82 68

linguists perceived phonological differences between AAVE and other varieties of American English as crucial for understanding the reading difficulties of African-American children. (Bailey & Thomas, 1998) In response to these educational problems, many studies have been conducted that documented the phonological features of AAVE (e.g., Wolfram, 1969; Fasold & Wolfram, 1970; Labov, 1972). Wolfram’s (1969) study in Detroit, for example, revealed that there was a correlation between linguistic variation in AAVE and the external identity factors, such as age, gender, and social class: the highest frequencies of AAVE features were used by teenagers, males, and members of the lower-working class. Work on Black English and on language and discrimination has shown that phonology plays an important role in ethnic identity and in discrimination based on language. (Baugh, 1996)

Omitting final consonants (e.g., [hæn] for SAE "hand" [hænd] or [ts] for SAE "test" [tst]) might be one among many reasons for regarding AAVE as "lazy English." However, the omission again follows certain rules; AAVE does not allow "the deletion of the second consonant at the end of a word unless both consonants are either voiceless, as with 'st', or voiced, as with 'nd'" (Rickford, 1999:323). Therefore, we cannot omit the final consonant in, for example, "pant", because the final /t/ is voiceless and the preceding /n/ is voiced.

The most common phonological characteristics of AAVE are reductions, deletions, vocalizations, and different realizations of particular sounds. Varied intonation, high pitch range, and monophtongal pronunciation are typical (e.g., [] for SAE "I" [a] and [bo] for SAE "boy" [b]). (Rickford, 1999:5) R sound, for example, which plays an important part as a social variable in American English, may be deleted or vocalized at the end of the word (e.g., [sstə] for SAE "sister" [sstər]) or in the middle of the word (e.g., [fotin] for SAE "fourteen" [frtin] or [ntəstŋ] for SAE "interesting" [ntrəstŋ]). (Burling, 1973:35; Rickford, 1999) Vocalization of /r/ is shared with old-fashioned and older Southern white speech. (Wolfram, 1994; Stockman, 1996)

Some features are unique to AAVE: dropping the final nasal consonant after a vowel, as in [mæ] for SAE "man" [mæn]; devoicing of final obstruents, as in [bæt] for SAE "bad" [bæd]; centralization, deletion, or rhotacization of front vowels preceding /r/, as in [b] for "bear" [ber]; deletion of /j/, as in [kəmpurə] for SAE "computer" [kəmpjutər]; metathesis or transposition of adjacent consonants, as in [æks] for "ask" [æsk]; and pronunciation of initial /str/ as /skr/, as in [skrit] for "street" [strit]. (Burling, 1973; Wolfram, 1994; Stockman, 1996; Pollock & Berni, 1996; Bailey & Thomas, 1998; Rickford, 1999)

However, many of AAVE’s phonological features are shared with other non-standard varieties of American English: realization of final /ŋ/ as /n/ in gerunds, e.g., [wkn] for SAE "walking" [wkŋ]; realization of voiced /ð/ as /d/ or /v/, as in [dn] for SAE "then" [ðn] and [brvə] for SAE "brother"

GOVOR XXIX (2012), 1 69

[brðər]; realization of /ð/ as /t/, i.e., stopping of voiceless interdental fricatives, as in [wit] for "with" [wð], [tnt] for "tenth" [tnθ], and [ntn] for "nothing" [nθŋ]; realization of /θr/ as /θ/, especially before /u/ or /o/, as in [θodæn] for SAE "throwdown" [θrodæn], or [pəfsə] for SAE "professor" [prəfsər]; voicing of initial singleton /p/ in initial unstressed syllables, as in [bədæməz] for SAE "pajamas" [pədæməz] or [bətero] for "potato" [pəteto]; realization of /v/ and /z/ as /b/ and /d/, especially in the medial position before a nasal, as in [sbən] for SAE "seven" [svən], [dn] for SAE "isn’t" [znt], and [wdnt] for "wasn’t" [wznt]; stress on the first instead of the second syllable, e.g., [hotel] instead of SAE "hotel" [hotel] or [polis] for SAE "police" [pəlis], etc. (Rickford, 1999:4–5). Vocalization of stressed syllabic /r/, as in [bd] for "bird" [brd] or [b] for "burr" [br], is shared with old-fashioned Southern white speech; vocalization of unstressed syllabic /r/, as in [faðə] for "father" [faðər] or [nvə] for "never" [nvər], can also be found in older Southern white speech; deletion or vocalization of /l/ after a vowel, as in [hp] for SAE "help" [hlp] and [to] for SAE "toll" [tol], is shared with many English varieties; realization of voiceless /θ/ as /t/, /f/, or /v/, as in [tn] for SAE "thin" [θn] and [bæf] for SAE "bath" [bæθ], is shared with other non-standard varieties, especially in the South. (Wolfram, 1994; Stockman, 1996)

Going to / gonna / gon / I’ma

Abbreviations of future going to have been typically associated with AAVE. The completely reduced variant in the first person singular results from a phonological rule where initial g is deleted in this tense aspect auxiliary, e.g., I’ma go [mə go] for SAE "I’m going to go" [am goŋ tə go] or I’ma do it [mə du t] for SAE "I’m going to do it" [am goŋ tə du t]. (Rickford, 1999) Abbreviations are not always used in completely reduced forms, thus I’m going to go may be pronounced as I’m goin’ ta go [am gon tə go], I’m gonna go [am gnə go], I’ngna go [an gənə go], I’mana go [mənə go], I’mna go [mnə go], etc. (Burling, 1973) Furthermore, Poplack and Tagliamonte (2000) summarize the differences in meaning between gon [gn], gonna [gnə], and I’ma [mə]:

Some authors have associated these variant forms with different

meanings. Joan Fickett (personal communication, cited by Labov et al., 1968:25) suggested that the reduced form I’ma denotes immediate future, in contrast to I’m gonna, which would be more remote. Winford (1998:113) suggested a distinction between AAVE gon and gonna parallel to the creole distinction between "pure future" go/gon and "prospective" future goin/gwine (cf. Winford, 1998:133 n.14), basing this analogy on Rickford and Blake’s (1990:261) finding of more copula absence before gon than gonna.

(Poplack & Tagliamonte, 2000:322)

M. Ezgeta: The variation of future going to in AAVE 65-82 70

At this point, it is important to further elaborate on the subject discussed in the quote. Absence of copula is the absence of is and are in present tense states and actions, as in "She nice" or "They working." The feature appears to be one of the most common characteristics of Black English and has been regarded as a classic showcase variable in the research of AAVE. (Rickford, 1999:263) In addition to Rickford and Blake’s (1990) findings, Alim’s research (2004:145) also confirms preference of copula absence with gon while gonna tends to disfavor it. Based on this analogy, we suggest that gon appears to be more characteristic of AAVE than gonna, since the latter is widely used in other non-standard varieties of American English, especially in informal contexts. Further abbreviation of gon in the first person singular results in a completely reduced form I’ma, which has already been recognized and listed as a phonological feature of AAVE. (Rickford, 1999:4–5)

On the other hand, Poplack and Tagliamonte’s (2000:329) analysis of future going to variants (i.e., gointa [gon tə], gonna [gnə], gon [gn], and go [go]) in the diaspora data reveals patterns of phonological conditioning which are not characteristic of creole languages: gon is favored in alveolar stop contexts, while gonna occurs in other phonological environments. Moreover, the extensive analysis shows no grammatical constraints on the variable, which would support the creole origins of these variants. Consistent phonological restrictions therefore suggest the English origin of these variants, which should accordingly be treated as different realizations of going to.

METHODS

One of the main objectives of this paper is to explore quantitative

interspeaker variation of future going to according to gender and participation in Hip Hop culture. General sociolinguistic patterns show that women use more standard language forms favouring overt prestige, while men tend to use more vernacular forms. (Holmes, 1992) Some explanations for women’s linguistic behaviour point out that women are more status conscious than men, and they play the 'guardians of values' in a society. According to Holmes (1992), women are linguistically more polite than men.

Gender and Hip Hop, among other social factors, have been reported to affect the use of other AAVE features, such as the absence of copula and the absence of third person singular –s. (Alim, 2002, 2004) In this study, we analyze different realizations of future going to in the interviews with six African-American celebrities and public figures. The informants have been selected according to the two external identity constraints, i.e., gender and affiliation with Hip Hop, which presumably influence the use of particular going to variants. Accordingly, we included the following interviewees: Redman (male, Hip Hop), Prodigy (male, Hip Hop), B. B. King (male, non-Hip Hop), Queen Latifah (female, Hip Hop), MC Lyte (female, Hip Hop), and Oprah Winfrey (female, non-Hip Hop). We analyze the completely abbreviated

GOVOR XXIX (2012), 1 71

form I’ma [mə] in relation to gon [gn], gonna [gnə], and going to [goŋ tə] in the first person singular and separately examine the use of gon in relation to gonna and going to in the remaining environments. We intend to find out if our results point to any patterns of external conditioning in sociolinguistic variation of this variable.

Relying on previous sociolinguistic findings on external identity constraints (Rickford, 1999; Alim, 2004), we hypothesize higher percentages of typical AAVE variants (i.e., I’ma, gon) with male informants who are affiliated with Hip Hop culture. We also anticipate an inverse proportion of frequencies: the lowest quantity of I’ma and gon variants would therefore be attributed to a female speaker who is not involved with Hip Hop.

Several methodological approaches were used in this article. The short presentational survey of AAVE’s phonological characteristics is based on previous and recent sociolinguistic literature.

First, we transcribed the video interviews with the selected celebrities precisely and as accurately as possible. Most of the interviews are available on a video-sharing website, Youtube.com. We intended to capture sets of similar speech situations and conversations of approximately the same length, i.e., about an hour of speech data for each interviewee. There were some interviews available that could have met these requirements better, unfortunately, the sound quality and background noises made it difficult to transcribe them. The interviews represent the central data of our research.

Second, we calculated each variant’s frequency of occurrence for individual speakers by means of quantitative measurement. The completely reduced form I’ma was analyzed in correlation to gon, gonna, and going to in the first person singular. The relation of gon, gonna, and going to in the remaining grammatical persons was examined separately.

Finally, we compared the frequencies of AAVE variants (I’ma, gon) with Standard American English variants (going to) and with the one that is shared with other non-standard varieties of American English (i.e., gonna). The analysis of interspeaker variation enabled us to determine the correlation and interaction between the quantities of vernacular usage and speakers’ external identity characteristics that reportedly stimulate the use of dialectal features.

RESULTS AND DISCUSSION

Before we analyze the vernacular variants of SAE future going to (i.e.,

I’ma, gon, gonna) in a non-standard language variety (AAVE), we should again specify these variants’ degrees of linguistic formality: I’ma and gon tend to be more characteristic of African-American English and therefore carry a stronger vernacular connotation than gonna, which is shared with other informal varieties of American English.

M. Ezgeta: The variation of future going to in AAVE 65-82 72

Table 1. Abbreviations of future going to in the interviews with African-

American celebrities: the first person singular2 Tablica 1. Skraćeni oblici budućeg glagolskog oblika going to u

intervjuima s afričko-američkim zvijezdama: prvo lice jednine

I’ma I’m gon I’m gonna I’m going to

Redman (m/HH)

(6) 75% (2) 50% (2) 50% (0) 0%

Prodigy (m/HH)

(9) 81% (1) 50% (1) 50% (0) 0%

B. B. King (m)

(0) 0% (2) 66% (1) 34% (0) 0%

MC Lyte (f/HH)

(0) 0% (0) 0% (1) 100% (0) 0%

Queen Latifah (f/HH)

(0) 0% (0) 0% (6) 100% (0) 0%

Oprah Winfrey (f)

(0) 0% (0) 0% (4) 57% (3) 43%

Average (m) 52% 55.3% 44.6% 0%

Average (f) 0% 0% 85% 14%

Average (HH) 39% 25% 75% 0%

Average (others)

0% 33% 45% 21.5%

Note: (m) – male; (f) – female; (HH) – Hip Hop artist; numbers in parenthesis denote the number of tokens Napomena: (m) – muško; (f) – žensko; (HH) – Hip hop umjetnik; brojevi u zagradama označavaju broj pojavljivanja

2 The percentages of the contracted variant I’ma have been calculated within the affirmative contexts exclusively, since the respective feature cannot occur in interrogative and negative forms. The analysis of I’m gon, I’m gonna, and I’m going to, however, includes affirmative, interrogative, and negative contexts.

GOVOR XXIX (2012), 1 73

The percentages of I’ma variants in Table 1 show a notable distinction in the feature’s usage between male and female interlocutors. While Redman and Prodigy produced high frequencies of I’ma, none of the female interviewees employed this variant. Nevertheless, there is an exception in B. B. King’s results which do not conform to this pattern. On the other hand, the use of I’m gon again indicates a significant effect of gender as a social variable, since every male informant exhibited the variant as opposed to female interviewees. Moreover, the only interlocutor to use a standard form going to was a female while gonna was used by all informants. The results in the speech data of individual interviewees within a frame of intraspeaker variation also show that male informants displayed the highest percentages of features that are more typical of Black English (i.e., I’ma, gon) while females preferred gonna as a common language feature of colloquial American English. Average percentage rates in Table 1 confirm these observations as well.

We now test the relevance of the following quote for our sample of informants:

Preservation of Black English plays an important role in representing

Black culture, especially in urban youth Hip Hop subculture. '…the artists and participants in the Hip Hop Nation (HNN), in seeking to present a "street-conscious" identity, are the main preservers and maintainers of Black Language (BL).'

(Alim, 2004:143) Accordingly, rap artists should exhibit the highest rates of variants

typical for AAVE, i.e., I’ma, and I’m gon. The relation between Hip Hop affiliation and percentage ranks of future going to variants in the first person singular is shown in Table 1.

The highest frequencies of I’ma were exhibited by male Hip Hop artists, Prodigy and Redman. In fact, the two entertainers were also the only male rappers in our sample of informants. B. B. King, a blues musician, joined the male rap artists in the use of I’m gon. On the other hand, the two female interviewees who have actively been a part of the Hip Hop industry for the last two decades did not display a single instance of Black English Vernacular variants in the first person singular.

Table 2 displays the arrangement of tokens for gon, gonna, and going to in the remaining grammatical environments, excluding the first person singular.

M. Ezgeta: The variation of future going to in AAVE 65-82 74

Table 2. Abbreviations of future going to in the interviews with African-

American celebrities Tablica 2. Skraćeni oblici budućeg glagolskog oblika going to u

intervjuima s afričko-američkim zvijezdama

gon gonna going to

Redman (m/HH) (11) 64% (6) 36% (0) 0%

Prodigy (m/HH) (17) 56% (14) 44% (0) 0%

B. B. King (m) (0) 0% (8) 88% (1) 12%

MC Lyte (f/HH) (1) 25% (3) 75% (0) 0%

Queen Latifah (f/HH)

(2) 50% (2) 50% (0) 0%

Oprah Winfrey (f) (0) 0% (11) 78% (3) 22%

Average (m) 40% 56% 4%

Average (f) 25% 67.6% 7.3%

Average (HH) 48.7% 51% 0%

Average (others) 0% 83% 17%

Note: (m) – male; (f) – female; (HH) – Hip Hop artist; numbers in parenthesis denote the number of tokens Napomena: (m) – muško; (f) – žensko; (HH) – Hip hop umjetnik; brojevi u zagradama označavaju broj pojavljivanja

Male informants, Redman and Prodigy, produced higher ranks of AAVE

variant gon than female speakers, MC Lyte and Queen Latifah, despite the disproportional arrangement of tokens between males (28 tokens) and females (3 tokens). Gonna was again used by all informants while one female and one male employed the SAE variant going to. The speech data of individual informants again show preference of gon with most male speakers (i.e., Prodigy, Redman)

GOVOR XXIX (2012), 1 75

while the majority of female speakers (i.e., MC Lyte, Oprah Winfrey) used gonna.

Considering Hip Hop affiliation, the results in Table 2 show that gon, as a typical feature of AAVE, was produced by Hip Hop artists exclusively. Moreover, while gonna was employed by all interviewees, none of the Hip Hop artists used the SAE going to variant. The feature’s variation according to each informant individually again shows that gon was favoured by male rappers while the remaining interlocutors preferred gonna.

Overall, the results show that male Hip Hop artists (i.e., Redman and Prodigy) produced the highest frequencies of I’ma and gon forms, which we categorized as typical AAVE variants. B. B. King’s results, on the other hand, are somewhat difficult to interpret, since there is no clear polarization towards AAVE or SAE forms in his usage of the variable. The remaining informants (i.e., MC Lyte, Queen Latifah, and Oprah Winfrey) employed I’m gonna and gonna mostly while Oprah Winfrey also used a notable amount of SAE forms I’m going to and going to. Incidentally, her social status ranges higher than that of other informants, considering her reputation as a well respected talk show host and humanitarian, her acquaintances with prestigious circles, and her publicly exposed financial status. (Goudreau, 2012) Very likely born as an AAVE speaker, Winfrey exemplifies an African-American female who is aware of the normative pressure on television broadcasting in terms of overt prestige, however, according to her relatively distinguished position in the public eye of the American society, we have anticipated even less non-standard language forms, i.e., the use of gonna.

Members of the upper social class are positioned at the top of the social ladder and are considered to be those with great wealth and influence. Public figures selected in this study rank from urban musicians to Hollywood actresses and talk-show hosts, and it would be difficult and somewhat groundless to draw the precise dividing lines between different levels of their social positions since we lack the information on each interviewee’s specific social components, such as income, degree of education, occupation, wealth, popularity etc. However, there probably are differences in public perception of these interviewees, and one aspect has to do with their reputation, respect, and esteem, known as prestige. Vernacular language varieties generally appear less prestigious than standard linguistic behavior. Therefore, Redman and Prodigy’s extensive use of AAVE variants is undoubtedly considered less prestigious by the general public. Consequently, this perception is often extended to the evaluation of the speaker’s social status. On the other hand, linguistic features may be an important factor for ethnic-group membership while the term African-American English itself determines a strong link between African Americans and their linguistic heritage. Moreover, authentic linguistic behavior of Hip Hop artists is greatly appreciated by the consumers of rap music, which is what the record companies are probably aware off. The music industry seems to be less strict in its demands about the linguistic behavior of their artists, compared to other professions in the

M. Ezgeta: The variation of future going to in AAVE 65-82 76

entertainment business, e.g., TV presenters or talk-show hosts. Nevertheless, approval seeking is very powerful in mass communication. We can assume that communicators are always in some sense trying to win the approval of their target audience. (McQuail, 1969)

CONCLUSION

In this study, we explored the influence of gender and Hip Hop

affiliation on variability of future going to in the interviews with six African-American celebrities. The average percentages of going to variants, displayed in Table 1 and Table 2, showed a significant effect of gender as an external factor, which is similar to the findings of the previous sociolinguistic studies on gender as a social variable. (Holmes, 1992) Generally, male informants exhibited higher rates of language forms that are more characteristic of AAVE. Similarly, participation in Hip Hop culture stimulated notably higher usage of AAVE variants, however, this applied specifically to male rap artists.

Overall, we may summarize our findings by highlighting a particular combination of the selected social factors, which has proven to be the most significant for an extensive usage of Black English Vernacular forms. Our results showed that male Hip Hop artists (i.e., Redman and Prodigy) convincingly displayed the highest percentages of I’ma and gon forms. Moreover, the respective Hip Hop artists stay in touch with the Black inner city circles and are known for their street credibility and ghetto mentality. (Sanchez, 2002) The loyalty to a particular ethnic or social group may be expressed by the use of stigmatized, non-standard language varieties which are said to carry covert prestige. Taking this into account, I’ma and gon variants may be perceived as potential indicators of social status in the African-American community. On the other hand, we had expected a larger quantity of distinctively Black English variants (e.g., I’ma) with female rap artists, which indicates that participation in Hip Hop culture itself did not have such strong impact on the use of AAVE variants with female rap artists as it did with males. Incidentally, a detailed observation provided in Chapter 4 revealed that gender as a social factor alone did not completely coincide with the suggested sociolinguistic pattern either, since B. B. King, as a male informant, did not produce any tokens of I’ma. Furthermore, as a non-Hip Hopper, he was the only male interviewee to employ the SAE variant going to, which additionally contributes to our interpretation of the results. Considering the fact that our sample of six informants is too small and too specific to draw reliable conclusions for the African-American speech community in general, the aim of this analysis was to explore whether these semi-structured conversations with African-American celebrities reveal any patterns in variability of future going to according to gender and Hip Hop affiliation.

To sum up, we managed to confirm our hypothesis about the preference of I’ma and gon variants with male Hip Hop artists. Additionally, our results

GOVOR XXIX (2012), 1 77

showed the complete absence of these AAVE variants in the speech of a female informant who is not affiliated with Hip Hop culture. Finally, a larger amount of data is needed to test our hypotheses regarding the individual phonological realizations of the variable while further quantitative research might reveal if similar patterns also apply to a larger sample of informants in similar speech situations.

REFERENCES

Alim, S. H. (2002). Street-conscious copula variation in the hip hop nation.

American Speech 77: 288–304. Alim, S. H. (2004). You Know My Steez: An Ethnographic and Sociolinguistic

Study of Styleshifting in a Black American Speech Community. Los Angeles: Duke University Press for the American Dialect Society.

Bailey, G., Thomas, E. (1998). Some aspects of African-American Vernacular English phonology. In Mufwene, S., Rickford, J., Bailey, G., and Baugh, J. (eds.), African American English: Structure, History, and Use, 85–109. London: Routledge.

Baugh, J. (1996). Perceptions within a variable paradigm: Black and white racial detection and identification based on speech. In Schneider, E. (ed.), Focus on the USA, 169–182. Amsterdam: John Benjamins.

Burling, R. (1973). English in Black and White. New York: Holt Reinehart and Winston Inc.

Dalzell, T. (1996). Flappers 2 Rappers: American Youth Slang. Springfield: Merriam-Webster.

Fasold, R. W., Wolfram, W. (1970). Some linguistic features of Negro dialect. In Fasold, R. W., and Shuy, W. R. (eds.), Teaching Standard English in the Inner City, 41–86. Washington DC: Center for Applied Linguistics.

Goudreau, J. (2012). Tough Year For Oprah Winfrey But She Still Ranks No. 2 On Forbes Celebrity 100 List. http://www.forbes.com/sites/jennagoudreau/2012/05/16/tough-year-for-oprah-winfrey-but-she-still-ranks-no-2-on-forbes-celebrity-100-list/ [Accessed 22nd May 2012]

Holmes, J. (1992). An Introduction to Sociolinguistics. London and New York: Longman.

Labov, W. (1972). Sociolinguistic Patterns. Philadelphia: University of Pennsylvania Press.

Labov, W., Cohen, P., Robbins, C., Lewis, J. (1968). A Study of the Non-Standard English of Negro and Puerto-Rican Speakers in New York City. Final Report, Cooperative Research Project 3228, vols. I and II. Philadelphia: US Regional Survey.

Light, A. (1999). The Vibe History of Hip Hop. London: Plexus Publishing. McQuail, D. (1969). Uncertainty about the audience and the organization of

mass communications. In Halmos, P. (ed.), The Sociology of Mass-Media

M. Ezgeta: The variation of future going to in AAVE 65-82 78

Communicators (Sociological Review Monograph No. 13), 75–84. Keele: University of Keele.

Mufwene, S., Rickford, J., Bailey, G., Baugh, J. (eds.) (1998). African American English: Structure, History, and Use. London: Routledge.

Novak, S. M. (2000). American Shibboleth: Ebonics. http://www.csa.com/hottopics/ebonics/oview.html [Accessed 2nd July 2003]

Pollock, K., Berni, M. C. (1996). Vocalic and postvocalic /r/ in African American Memphians. Paper Presented at the New Ways of Analyzing Variation in English (NWAVE) Meeting, Las Vegas, NV.

Poplack, S., Tagliamonte, S. (2000). The grammaticization of going to in (African American) English. Language Variation and Change 11: 315–342.

Rickford, J. (1999). African-American Vernacular English. Massachusetts: Blackwell Publishers.

Rickford, J., Blake, R. (1990). Copula contraction and absence in Barbadian English, Samaná English and Vernacular Black English. In K. Hall, J.-P. Koenig, M. Meacham, S. Reinman, and L. A. Sutton (eds.), Proceedings of the Sixteenth Annual Meeting of the Berkeley Linguistic Society, 257–268. Berkeley, CA: Berkeley Linguistics Society.

Sanchez, B. (2002). Redman Biography. http://www.musicianguide.com/biographies/1608003147/Redman.html [Accessed 28th November 2007]

Spears, A. K. (1998). African-American language use: Ideology and so-called obscenity. In Mufwene, S., Rickford, J., Bailey, G., and Baugh, J. (eds.), African American English: Structure, History, and Use, 225–250. London: Routledge.

Stockman, I. J. (1996). Phonological development and disorders in African American children. In Kamhi, A. G., Pollock, K. E., and Joyce, L. H. (eds.), Communication Development and Disorders in African American Children, 117–153. Baltimore: Paul H. Brookes.

Winford, D. (1998). On the origins of African American Vernacular English – A creolist perspective. Part II: Linguistic features. Diachronica 15:99–154.

Wolfram, W. (1969). A Sociolinguistic Description of Detroit Negro Speech. Washington, DC: Center for Applied Linguistics.

Wolfram, W. (1994). The phonology of a sociocultural variety: The case of African American vernacular English. In Bernthal, J. and Bankston, N. (eds.), Child Phonology: Characteristics, Assessment, and the Intervention with Special Populations. New York: Thieme.

Wolfram, W., Shilling-Estes, N. (2006). American English: Dialects and Variation (2nd ed). Malden, MA: Blackwell.

Yule, G. (1996). The Study of Language. New York: Cambridge University Press.

GOVOR XXIX (2012), 1 79

INTERVIEWS

RealTalk NY.net Interviews Redman. (2007). www.brightcove.com/title.jsp?title=712988422&channel=713013810&lineup=-1 [Accessed 28th November 2007]

Redman questions Jay-Z, wants to be the boss of Def Jam. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=Sw0fZ5TwmKU [Accessed 5th December 2007]

Redman 2007. (2006). http://www.youtube.com/watch?v=8LYWdlF5JkA [Accessed 12th December 2007]

Redman: Hip Hop is not paying all the bills. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=popE_e5T4jY&feature=related [Accessed 15th December 2007]

Redman Interview on King TV. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=PMTgnnEmDiY [Accessed 21st December 2007]

Prodigy of Mobb Deep interview pt.1: Infamous Mobb DVD. (2006). http://www.youtube.com/watch?v=Wo8CnEiA4vo [Accessed 2nd May 2009]

Prodigy of Mobb Deep interview pt.2: Infamous Mobb DVD. (2006). http://www.youtube.com/watch?v=wlMS-s6H2KI&feature=related [Accessed 6th May 2009]

Prodigy (Mobb Deep) Sub Z-Ro DVD Interview pt 1. (2008). http://www.youtube.com/watch?v=CALIV2Qh7_U [Accessed 20th June 2009]

Prodigy (Mobb Deep) Sub Z-Ro DVD Interview pt 2. (2008). http://www.youtube.com/watch?v=6Q-OS4Avtu0&feature=related [Accessed 23rd June 2009]

Prodigy Disses Fake Rappers Before Jail. (2008). http://www.youtube.com/watch?v=-cn_vIfcyXs [Accessed 8th July 2009]

Prodigy’s Pre-Prison Diary. (2008). http://www.youtube.com/watch?v=pil2VDIl4tI [Accessed 11th July 2009]

BB King Interview. (2004). http://www.achievement.org/autodoc/page/kin2int-1 -7 [Accessed 4th September 2009]

BB King Interview at the Rock Hall of Fame with Diane Ele 05. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=fQqtE-Kd2JQ [Accessed 8th September 2009]

Profile of a Performing Artist B.B. King. (2007).

M. Ezgeta: The variation of future going to in AAVE 65-82 80

http://www.youtube.com/watch?v=yfbg7djPK9M&feature=fvw [Accessed 25th September 2009]

MC Lyte Interview 1994-Pt 1. (2009). http://www.youtube.com/watch?v=GmoT0sacs78 [Accessed 24th November 2009]

MC Lyte talks hip hop on John’s Doe Main. (2009). http://www.youtube.com/watch?v=INA8zzUHT98 [Accessed 28th November 2009]

MC Lyte Speaks to DJ King David About New Album. (2008). http://www.youtube.com/watch?v=t-YdkqzHiSU [Accessed 30h November 2009]

Interview: MC Lyte. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=bpzTgXkWQns [Accessed 1st December 2009]

Educate yourself. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=PpFM1uY-Eg0 [Accessed 3rd December 2009]

Getting into the industry. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=_Dl6C6S63Cs [Accessed 3rd December 2009]

Nothing is free. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=ABwLQwFx4ro [Accessed 3rd December 2009]

Lost years. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=s5VYLN1ByhI&NR=1 [Accessed 3rd December 2009]

Sex as a product. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=FsULsEbM2uM&NR=1 [Accessed 3rd December 2009]

Gangsta rap. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=kJByMdkTjcI [Accessed 5th December 2009]

Equality. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=vGpKeU8twKg [Accessed 5th December 2009]

Female MCs. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=uBXROeZfraQ&NR=1 [Accessed 5th December 2009]

Used to be. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=DGh5P5UdeaQ [Accessed 5th December 2009]

MC Lyte on Barack Obama and the BET Honors Event. (2009). http://www.youtube.com/watch?v=L_39Zk_HOPs [Accessed 15th December 2009]

GOVOR XXIX (2012), 1 81

MC Lyte Backstage At 2007 Essence Music Fest. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=1KTkwpX4Sc4 [Accessed 15th December 2009]

Eye To Eye With Katie Couric: Queen Latifah (CBS News). (2007). http://www.youtube.com/watch?v=YPR_gm5xNUI [Accessed 14th March 2009]

Queen Latifah Interview Lorna’s Corner 93-94. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=j7WQMlMIm54 [Accessed 14th March 2009]

Queen Latifah-Mad Money. (2008). http://www.youtube.com/watch?v=y2753noqglU [Accessed 147h March 2009]

Queen Latifah Interview on The Perfect Holiday Movie. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=0qveUut8YTk [Accessed 19th March 2009]

Queen Latifah Interview-The Perfect Holiday (MNC). (2007). http://www.youtube.com/watch?v=8IwgMxSx6vk [Accessed 20th March 2009]

Queen Latifah Interview. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=gLmJN2axSps [Accessed 28th March 2009]

Queen Latifah Interview Part 2. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=nS3J_uooKZw&feature=related [Accessed 2nd April 2009]

David Letterman Oprah Winfrey interview part 1. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=d080dQuJ14c [Accessed 14th February 2008]

David Letterman Oprah Winfrey interview part 2. (2007). www.youtube.com/watch?v=vbUXyTKzWvo&mode=related&search= [Accessed 19th February 2008]

David Letterman Oprah Winfrey interview part 3. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=CPaouom_yFg [Accessed 25th February 2008]

Larry King interviews Oprah on The Secret. (2007). http://www.youtube.com/watch?v=i0wYxh-akZs [Accessed 27th February 2008]

Growing up in Mississippi. (2006). http://www.oprah.com/tows/after/200612/tows_after_20061223.jhtml [Accessed 4th March 2008]

M. Ezgeta: The variation of future going to in AAVE 65-82

82

Matjaž Ezgeta Filozofski fakultet, Maribor

Slovenija

VARIJACIJE BUDUĆEG GLAGOLSKOG OBLIKA GOING TO U AFRIČKO-AMERIČKOM GOVORNOM ENGLESKOM3

SAŽETAK

Afričko-američki engleski (engl. African-American Vernacular English, AAVE), crnački engleski (engl. Black English Vernacular, BEV) ili Ebonics socijalni je dijalekt ili nestandardna jezična varijanta američkog engleskog koju karakteriziraju specifična gramatička i fonološka obilježja. Navedena obilježja čine AAVE jedinstvenim komunikacijskim sustavom, a lingvisti ga priznaju kao jedinstven, pravilan i usustavljen oblik govornog jezika. Među često spominjanim fonološkim karakteristikama AAVE-a navode se redukcije ili ispadanja određenih glasnika (npr. [sstə] umjesto standardnog američkog engleskog izgovora sister [sstər]) te različita glasnička ostvarenja i vokalizacije.

U ovom radu istražujemo skraćene oblike budućeg glagolskog oblika going to (npr. gonna, gon, I’ma) koji se obično povezuju s AAVE-om. Varijante budućeg going to istraživalo se na govornom uzorku intervjua održanih sa šest afričko-američkih javnih osoba: rap umjetnikom Redmanom, grupom Prodigy, MC Lyte, Queen Latifah, voditeljicom razgovorne kontaktne emisije Oprah Winfrey te s blues glazbenikom B. B. Kingom. Analizirali smo skraćeni oblik I’ma u odnosu na gon, gonna i going to u prvom licu jednine. Također je analizirana uporaba oblika gon u odnosu na gonna i going to u ostalim gramatičkim uvjetima. Glavni cilj istraživanja bio je izračunati učestalost različitih varijanti budućeg oblika going to u govornom uzorku svakog ispitanika te testirati sociolingvističku varijabilnost tog izraza uzimajući u obzir utjecaj dviju vanjskih karakteristika, spola i pripadnosti kulturi hip-hopa. Ključne riječi: afričko-američki engleski, fonološke karakteristike, budući

oblik going to, društveni čimbenici

3 Teorijski okvir predstavljen u ovom radu temeljen je na disertaciji izrađenoj pod voditeljstvom profesorice Nade Šabec.

GOVOR XXIX (2012), 1 83

PRIKAZ

Gordana Varošanec-Škarić Filozofski fakultet, Zagreb

Hrvatska

IVO ŠKARIĆ: ARGUMENTACIJA Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2011.

U listopadu 2011., u izdanju Nakladnog zavoda Globus iz Zagreba,

postumno je izašla očekivana Argumentacija autora Ive Škarića. Knjiga sadrži 109 stranica raspoređenih u deset poglavlja, posvećenih području argumentacije koje je Škariću bilo iznimno važno u podučavanju govorništva. Usmjerena je podizanju kulture kritičkog diskursa. Glavni urednik znamenite izdavačke kuće Tomislav Pušek uredništvo je povjerio akademiku Augustu Kovačecu koji, između ostaloga, u Predgovoru navodi: "Djelo kao što je Škarićeva Argumentacija – posebno zbog jasnoće i dosljednosti argumentiranja – bilo bi dobrodošlo u svakom društvu i u svakom vremenu kao djelo od opće društvene važnosti." Doista, predmnijevamo da će Argumentacija, u takvom sažetom obliku s neizostavnim primjerima koji su utkani u teorijske podjele, koristiti svakom zainteresiranom stručnjaku u svim djelatnostima vezanim kako za javni govor tako i, općenito, za komunikaciju. Iza poglavlja slijedi popis literature i pojmovno kazalo sa stotinjak najvažnijih pojmova u argumentaciji.

Kako je knjigu pripremila za tisak autorica ovoga prikaza, u bibliografiji koju je Škarić označio navedeno je 40 referenca koje je neposredno koristio, te koje su bile predmetom raspravljanja.

Argumentativno mišljenje prisutno je od prvih sačuvanih djela o retorici, da spomenemo djelomično sačuvanu Aristotelovu Retoriku, kasnije Ciceronovu, a interes za argumentaciju posebno se razvija u 19. stoljeću, zahvaljujući J. S. Millu i rastu društvenih znanosti, razvojem pravne znanosti, filozofskih raspravljanja spoznajnih argumentativnih vrijednosti, primjerice Heideggera i Husserla, te razvojem komunikacijskih znanosti u 20. stoljeću. Argumentacija je, unutar retorike, jedan od najtežih tematskih dijelova, i njime su se uvijek bavili teoretičari i pragmatičari u zrelim razdobljima svojega djelovanja. Tako je i Škarićev pristup – pristup iskusnoga teoretičara i profesora retorike, koji svojim djelom argumentaciji daje žezlo promišljanja budućih retoričkih događaja i vrijedno oruđe tijekom demokratizacije društva, koje jedino ima vrijednost ispravnih odluka, s posljedicama u budućnosti. Njegov je pristup intelektualno bremenit i plemenit, njegovo djelo izvorno je oblikovano da bude vodič pametnim mladim ljudima u njihovu usavršavanju u preuzimanju društvenoga

G. Varošanec-Škarić: Prikaz knjige Ive Škarića Argumentacija 83-87 84

djelovanja. "Posljedica" takva pristupa nazire se već u obliku mladih naraštaja, odgojenih na Škarićevim etičkim promišljanjima o važnosti argumentativna čina. Škarićeva Argumentacija čvrsto se prislanja uz bok vrhunskih prethodnika, zaokružujući tematska promišljanja o važnosti argumentacije u govorništvu.

Knjiga se može sagledati kao vrhunski znanstveni diskurs o argumentaciji, a prava će se vrijednost zasigurno pokazati u podučavanju budućih generacija na području retorike, jer knjigu odlikuju i sve primjerene osobine visokoškolskoga udžbenika. Škarićev je pristup retorici izvoran, pa je knjiga nastavak njegovih težnji da u društvu i školstvu govorimo kroz činjenice i za činjenice. I dalje od toga, prostire se mišljenje da je potrebno udružiti znanja o postojećim i nečinjeničnim sadržajima "... za čovjeka potrebna kao zrak koji diše, a to su: nada, očekivanja, ljepota, dobrota, radost življenja, poetika".

Knjigu čini deset poglavlja u logičnom i skladnom slijedu. U Uvodu se određuje argumentacija kao oblikovanje teksta kojim se pridobiva razumski. Obrazlaže se snaga argumenata i naznačuju logički obrasci. Metajezički se razlikuju pojmovi: obrazlaganje, razlog, sud – tvrdnja. Završni disens početak je obrazlaganja tvrdnji. U drugom poglavlju Argumentacijski činovi (15–19) navodi se funkcija argumentacijske strategije u glavnoj argumentacijskoj strategiji te u persuazivnoj, interpretacijskoj, instruktivnoj i strategiji rješavanja problema. Ne zaobilazi se ni mogućnost u zabavljačkoj i erističkoj strategiji. Osobine sudionika argumentacije navode se prema Marshu (1983) u dimenziji spremnosti i oštroumnosti. Stupanj oštroumnosti izvodi se iz sposobnosti apstrahiranja, finoga razlikovanja i impliciranja. To se dalje oprimjeruje slučajevima političkih ideologija i značenjima pojmova. Prema navedenom uzoru, tablično se navode tipovi sudionika u argumentacijskom činu, od eksperata do masovnoga auditorija. Treće poglavlje Opći model argumentiranja (21–38) utvrđuje veze između tvrdnje i očitosti (opće mjesto, toposi). Navode se logičke veze: dedukcija, indukcija, analogija, uzročne veze, znakovi i, s druge strane, očitosti kao što su: definicije, toposi, stereotipi, citati, zakoni, slučajevi, ilustracije, podaci, činjenice, svjedočenja, autoriteti. Određuje se valjanost argumentiranja ako je zaključak, koji slijedi iz veza s osloncem, identičan s tvrdnjom, što je pojašnjeno primjerima političnosti Haaškoga suda i tvrdnjama o Bolonjskom procesu, te se pokazuju načini jačanja argumentacijskih postupaka. Posebna se pozornost u argumentativnoj strategiji pridaje središnjoj misli, tj. tvrdnji čija se valjanost provjerava sa stajališta originalnosti, odnosno trivijalnosti, i sa stajališta njezine branjivosti. Predviđa se pobijanje prigovora, jer na svaki argument može doći prigovor. Kako on može biti jači i od sama argumenta, upozorava se da u fazi inventio treba predvidjeti sve mogućnosti pobijanja prigovora. Sustavno se određuju očitosti (11 vrsta), od definicija do svjedočenja. Pet razumskih veza između oslonca i tvrdnje zasebno se obrazlažu, a to su svođenje (dedukcija) s brojnim ilustracijama, indukcija, analogija, kauzalnost, semiotičnost. Oprimjeruju se podoblici deduktivne sheme, kao što su silogizam i entimem te entimemski niz – sorit. Aristotelova podjela približava se suvremenoj uporabi pouzdanosti premisa. Zanimljivo je da se semiotičnost kao znakovna veza oprimjeruje sve

GOVOR XXIX (2012), 1 85

aktualnijim značenjem korumpiranosti. U četvrtom poglavlju Toulminova argumentacija (39–44) prikazuje se opći model argumentiranja Stephena Toulmina (1969) i pokazuje njegova primjenljivost primjerima iz suvremene hrvatske povijesti, kao što su: prekomjerno granatiranje, članstvo u Europskoj Uniji ili Zakon o prometu. Pokazuje se kako taj model unapređuje prijašnje modele tako što činjenice i podatke čini argumentativnim uporištima i što se u sam argument ugrađuje otpornost na prigovore. Pojašnjavaju se dvije vrste članaka u tom modelu – činjenice i sudovi. Prve su temelj i potpore, a sudovi su kopča i tvrdnja. Ističe se da je njihovo razlikovanje prvi uvjet u argumentativnome mišljenju, kao i u kritičkom razmišljanju. U petom poglavlju Definicija (45–49) ističe se kako je umijeće upotrebe definicija znak kritičkog diskursa. Posebna se pozornost pridaje dvjema vrstama definicije – logičkim i upućujućim. U središnjem dijelu knjige, u šestom poglavlju Četiri glavna tematska područja argumentacije (51–76), argumentativno polje razvrstava se u četiri područja: prosudbe o prirodi stvari, određivanje uzročno-posljedičnih veza, područje vrijednosnih sudova i područje o odlukama koje treba donijeti s posljedicama u budućnosti. Respektivno su to područja definicija, kauzalnosti, vrijednosti i političkih prosudbi. Ova se podjela oslanja na suvremenu podjelu Fahnesttocka i Secora (1990), koja se odmakla od tradicionalne Aristotelove podjele područja argumentacije na sudsko, pohvalno-pokudno i savjetodavno. Tematska područja ispituju se dodatno i Toulminovim modelom. U dijelu o kauzalnosti autor propituje Millova pravila (19. st.) i četiri Millove metode, te nadograđuje argumentativne postupke lancem uzroka, uzimanjem prethodnoga događaja kao uzrok, vezivanjem uz poznati analogni primjer i znakom koji predstavlja uzročno-posljedičnu vezu. Kako argumenti nisu podjednaki, u sedmom se poglavlju Jakost argumenata (77–80) uspoređuje njihova jačina. Posebno se ispituju Perelmanove kategorije toposa prema snazi: mjesto kvantitete, originalnost, mjesto reda, mjesto postojanja, mjesto biti i mjesto osobnosti. U osmom poglavlju Poluargumenti (81–83) objašnjava se njihovo značenje u uokvirivanju argumenata ili olakšavanju prihvatljivosti argumenata. Tu se smještaju razdioba, razdvajanje povezanih parova pojmova, primjer i priča, uporaba retoričkih figura, paradoks, antiparastaza, načelo pravičnosti, argument a fortiori, argument smjernica, poluargument uzaludnog rasipanja, poluargument neodvojivosti, svođenje na alternative itd. Da bi se argumentativno moglo braniti, treba poznavati lažne argumente kojima je posvećeno deveto poglavlje Lažni argumenti (Falacies) (85–88). Pokazuju se devijacije koje ih diskvalificiraju. U desetom se poglavlju Smicalice (eristička dijalektika) (89–97) donose njihovi primjeri da bi se lakše prepoznali, ali i lijek kako se u argumentativnom činu treba ponašati kad se u komunikaciji suoči s njihovim podmetanjem.

U zavidnoj literaturi svjetski vrijednih djela o retorici onih o argumentaciji probrano je malo, što se može obrazložiti "težinom" tematike, a pojava takvih djela – razvojem demokracije. Sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća pojavljuje se Brandtova Retorika argumentacije, a devedesetih godina referentno djelo Fahnestocka i Secora Retorika argumenta poznatog izdavača

G. Varošanec-Škarić: Prikaz knjige Ive Škarića Argumentacija 83-87 86

The McGraw-Hill Co. Okvir za ta djela proizlazi još iz antičkog pristupa retorici, te kasnijih promišljanja o važnosti logike i argumentacije u raspravljanju, da spomenemo samo Freeleyevu knjigu Argumentacija i debata (1996). Šezdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća dolazi do pomaka u načinu sagledavanja učinka argumentativnih postupaka u retoričkom činu u značajnim Perelmanovim traktatima o novoj retorici (1969, 1982), zatim Toulminovim djelom The Uses of Argument i trećim biserom u tom značajnom nizu – Tindaleovom knjigom Acts of Arguing (1999). Ponajprije treba reći da je Škarićeva Argumentacija, kao njegovo posljednje djelo, strukturom sadržaja na razini poznatih prethodnika, a ono što ga čini posebnim jest da dosadašnja promišljanja o argumentaciji i podjelama argumentativnih tehnika nadahnuto i znalački povezuje u novu cjelinu, a tematska područja argumentacije oprimjeruje u surječju poznatih događaja. To je cjelovit prikaz argumentativnih modela, koji je Škarić za vrijeme života prenosio svojim studentima i mentorima Govorničke škole.

Iako je pisano visokim stilom znanstvenog diskursa, brojnim suvremenim primjerima autor djelo približava čitateljima, i na taj način olakšava razumijevanje kroz gustoću. Tako je znanstven stil prikladan sofisticiranim čitateljima kojima knjiga i jest namijenjena. Pristup teškoj tematici i učenju načina argumentiranja u različitim strategijama za autora nije "igra staklenim biserima". Materijal argumentacije zorno čini oruđem mladim, obrazovanim, pametnim ljudima, u borbi s prevarom i lažnim zaključcima, pomoću kojeg u akademskom procesu uče brusiti mišljenje.

Nazivlje je u ovoj knjizi pojmovno jezično usklađeno s diskursom retorike i, u užem smislu, s nazivljem postupaka argumentacije. Profesor Škarić među kolegama bio je cijenjen i zbog ustrajna rada na usustavljenju znanstvenog pojmovlja, o čemu svjedoči u predgovoru A. Kovačec: "Prof. dr. Ivo Škarić veliku je pozornost posvećivao uređivanju strukovnoga i znanstvenog pojmovlja te strukovnoga i znanstvenog nazivlja, bio je jedan od najdosljednijih graditelja sustava znanstvenih pojmova i naziva pa se te značajke očituju i u ovom djelu." Zbog takvih kvaliteta knjiga je znanstveno djelo, jer raspolaže uvidom u metajezik znanstvene retoričke discipline i argumentativne modele s njihovom sintezom, a kao sveučilišni udžbenik već sada zauzima svoje mjesto, jer sustavno navodi argumentacijske postupke i podučava o argumentativnim činovima koji nadopunjuju učenje retorike.

Ova knjiga je, prije svega, namijenjena svim znanstvenim disciplinama kojima je retorika bliska, humanističkim znanostima, kao što su fonetika, filozofija, teologija, ali i dijelu pravne znanosti. Isto tako, ova knjiga može biti korisna društvenim znanostima, kao što su političke znanosti te, naravno, komunikologija. U širem smislu, ova će knjiga naći put prema svim intelektualcima, a pogotovo onima koji su u posljednjih devetnaest godina pohađali Govorničku školu koju je profesor Škarić autorski osmislio. Već sada se u dijelu tih stasalih mladih intelektualaca, koji su danas istaknuti djelatnici u širokom spektru društvenih zanimanja, kao i kod njegovih bivših studenata, proširio glas o izlasku knjige iz tiska.

GOVOR XXIX (2012), 1

87

Kultura jednog društva ogleda se i u objavljenim djelima u važnim područjima, a važnost je argumentativnog postupka u društvenim donošenjima odluka nesporna. Hrvatska djela o govorništvu nisu brojna, pa Argumentaciju doživljavamo kao nadopunu te nezavršenosti, ali i kao poticaj za proširivanje relevantne znanstvene retoričke literature, koja se očekuje u skoroj budućnosti znanstvenim stasanjem Škarićevih ponajboljih studenata, koji pokazuju znanstveni interes za tu tematiku u začecima svoga znanstvenoga rada. Izdavanje Argumentacije zasigurno je društveno očekivan i potreban otponac. Škariću je argumentacija bivstveno više od znanstvenih spoznaja, bio je svjestan društvene važnosti retorike. Znao je da ljudska svijest do spoznaja dolazi komunikacijom, i to posebno retorikom. Osrednjost teško prihvaća genijalnu ideju da nam treba društvo spoznaja, a ne znanja kao nakupine činjenica. Moć kreativna spoznavanja želi nam ostaviti Škarić, približavajući nas kao društvo argumentativnim činovima. Svladati u procesu učenja bit spoznavanja dostojna je popudbina ovoga djela.

Iz svega slijedi da će Argumentacija postati dio naše hrvatske kulture, a kako je jednom prigodom sam Škarić naznačio, kultura se stvara u tvrdim materijalima, u kamenu, bronci, sjećanju. Ona će nas dubinskom strukturom njegovih rečenica podsjećati da je retorika alat, sredstvo koje brusi opću svijest, puni je, da bez nje neće nastajati nove vrijednosti. Neutralne su kategorije hladne i bezlične, a njegov strastven diskurs obrazlaganjem i od njih uvijek stvara vrijednost i heuristički priziva optimistička rješavanja uz pomoć argumentativnoga alata.

Zaključni je vrijednosni sud da knjiga Ive Škarića Argumentacija jest vrijedno znanstveno djelo, koje na izvoran način upotpunjava oskudnu domaću literaturu iz područja retorike. Kao što je rečeno, osim studentima i stručnjacima, ova će knjiga biti korisna svima onima koje zanima komunikacija i koji teže naobrazbi u području retorike. Svi mi koji smo ga voljeli i cijenili zahvaljujemo Renesansnom Profesoru, kako su ga prozvali novinari (on bi pitao: "Po kojem pravopisu?"), a studenti prihvatili (i odgovorili: "Prema univerzalnom ljudskom"), što i ovom knjigom ostaje s nama, s antonomazijom koja ga dobro obuhvaća.

GOVOR XXIX (2012), 1 89

UPUTE AUTORIMA

Časopis GOVOR objavljuje znanstvene i stručne priloge koji pridonose

razvoju znanosti o govoru – izvorne znanstvene radove, studije, stručne radove, pregledne članke, znanstvene eseje, prethodna priopćenja i prikaze.

Primaju se radovi na hrvatskom i na engleskom jeziku. Molimo Vas da svakom rukopisu pisanom na hrvatskom jeziku, a koji je pripremljen prema uputama, priložite na kraju još i na engleskom jeziku naslov, opis slika i tablica te prošireni sažetak (summary) opsega 1 800 do 2 500 znakova. Iz tog sažetka te opisa slika i tablica čitatelji, koji budu čitali samo engleski, trebaju dobiti najvažnije informacije koje je autor člankom želio prenijeti. Savjetujemo da prošireni sažetak uključuje vrlo kratak uvod i postavljanje problema, opis istraživanja, dobivene rezultate i kratak komentar. Za prijevod na engleski može se pobrinuti Uredništvo.

Oblik rukopisa. Rukopisi se pišu na papiru A4 formata, s dvostrukim proredom i sa širokim marginama (po 2,5 cm sa svake strane). Stranice numerirajte redom od naslovne do kraja. Prva stranica neka sadrži podatke o radu i autoru prema predloženom obrascu:

naslov rada na jeziku članka autor(i) institucije autora podaci o autoru za korespondenciju (puna adresa, telefoni, faks, e-mail) skraćeni (tekući) naslov do 36 slovnih mjesta uključujući razmake.

Tako izdvojeni podaci potrebni su da se sačuva anonimnost autora prilikom recenzije. U skraćenom naslovu valja zadržati dijelove koji nose najviše informacija, jer će se taj dio ponavljati pri vrhu svake stranice teksta kad bude otisnut. Ključne riječi autor može, ali ne mora davati jer njih određuju posebni stručnjaci.

Sam rukopis počinje na drugoj stranici prema sljedećem obrascu: naslov (na jeziku članka) – sve velikim slovima sažetak opsega 600 do 1 200 znakova na jeziku članka tekst

unutar teksta naslove poglavlja treba tiskati velikim slovima, a potpoglavlja početnim velikim slovima

unutar odlomka retke nemojte odvajati prelaskom u novi red nemojte uvlačiti prvi redak teksta između odlomaka i prije svakog naslova poglavlja ostavite jedan redak

proreda. Slike. Slikovni prilozi mogu biti izvedeni kompjutorskom grafikom ili

kvalitetnim crtanjem (crnim tušem) u mjerilu 2 : 1. Svaki slikovni prilog mora biti na posebnom listu opremljen oznakom redosljeda, nazivom i pripadnim tekstom (primjerice: Slika 1. Grafički prikaz rezultata), a u tekstu treba označiti mjesto na kojem dolazi taj slikovni prilog. Gdje je potrebno uključite i tumač znakova.

GOVOR XXIX (2012), 1 90

Tablice. Svaku tablicu treba obilježiti arapskim brojem i opisom (primjerice: Tablica 1. Prikaz rezultata prvog pokusa) te je priložiti na kraju rukopisa, a u tekstu je potrebno označiti mjesto gdje koja tablica treba doći. Da biste nam olakšali uređenje teksta, molimo Vas, u tablicama odvajajte kolone samo tabulatorom, a unutar tablice nemojte unositi nikakve crte.

Bilješke (fusnote) treba izbjegavati, a ako to nije moguće treba ih u tekstu označiti arapskom brojkom između kosih zagrada i priložiti na kraju teksta.

Referencije. Radove na koje se tekst poziva treba navesti u zagradi s navođenjem prezimena autora i godine pojavljivanja, npr. (Laver, 1994) ili Laver (1994), a ako se nešto citira, onda treba navesti stranicu, npr. (Laver, 1994:72). Ako se navodi više radova jednog autora objavljenih iste godine, ispravno je napisati npr. Kimura (1973a) ili (Kimura, 1973b). Radovi više autora navode se u tekstu za dva autora oba npr. (Studdert-Kennedy i Shankweiler, 1970), a za tri i više autora samo prvi s oznakom "i sur." npr. (Blumstein i sur., 1975). Priloženi popis literature smije sadržavati samo radove koji se izrijekom spominju u tekstu. Te radove treba poredati abecednim redom prema prezimenu prvog autora u sljedećem obliku: Članak u časopisu Gospodnetić, J. (1982). Načela fonetike i njezin napredak. Govor IV, 2, 93–108. Članak u zborniku radova Blumstein, S. (1995). On the neurobiology of the sound structure of language: Evidence from aphasia. Proceedings of the XIIIth International Congress of Phonetic Sciences (ur. K. Elenius i P. Branderud), Vol. 2, 180–185. Članak u knjizi s više autora Bialystok, E. (1992). Selective attention in cognitive processing. U R. J. Harris (ur.), Cognitive Processing in Bilinguals, 501–514. Amsterdam: North-Holland. Knjiga Malmberg, B. (1960). La Phonétique. Paris: Presses universitaires de France.

Recenzije. Recenzenti su stručnjaci s područja teme koju članak obrađuje.

Oni ne znaju tko je autor članka koji recenziraju, a autor ne zna tko su recenzenti te komuniciraju isključivo preko Uredništva.

Autori trebaju biti spremni na eventualno popravljanje teksta prema uputama recenzenata te na kontrolu lektorskih ispravaka i posljednju korekturu. Autori članaka dobit će po jedan primjerak onog broja GOVORA u kojem je njihov rad objavljen i deset separata.

Rukopise šaljite na adresu Uredništva. Molimo Vas, pošaljite dva otisnuta primjerka i disketu s tekstom uz naznaku programa i verzije (od programa za obradu teksta savjetujemo MS Word ili Word for Windows).

GOVOR XXIX (2012), 1 91

INFORMATION FOR AUTHORS

GOVOR publishes original research articles, studies, professional

articles, reviews, essays, scholarly notes, and letters to the editor that are relevant to speech science and communication. Contributions addressing the issues of speech and hearing disorders and rehabilitation will also be considered.

The languages of the journal are Croatian and English. Articles in Croatian should be accompanied by an extended summary in English and articles in English should be accompanied by an extended summary in Croatian (1800 to 2500 characters). Figure and table captions should also be bilingual, i.e., written in English and Croatian. We suggest that the summary be oganized into a short introduction, problem definition, description of the research, and results with a brief discussion. The purpose of this addition is to enable authors who do not read the language of the article to get the most relevant information the author wanted to convey. Translations may be provided by the Editor.

Form of Manuscript. Manuscripts should be submitted in duplicate, typewritten or printed in letter-quality or laser-quality print, double-spaced on one side of white paper, with wide margins (2.5 cm). All pages should be numbered consecutively.

Page one should contain the following information: article title in the language of the article author(s) name(s) author(s) affiliation(s) information about the author to whom correspondence should be sent

(full address, phone and fax numbers, e-mail address) abbreviated form of the title for the running page heading (maximum

36 characters including letters and spaces). The manuscript itself should start on page 2, in the following format:

title in the language of the article - in capital letters and centered abstract in the language of the article (600 - 1200 characters) key words body of the article

only section headings should be in capital letters; sub-headings should be in upper and lower case letters

within the paragraph use the word-wrapping routine on your word processor

do not use any indentations leave one blank line between paragraphs and before each heading or

subheading. figures, tables, footnotes title, extended summary and key words in the language other than the

language of the article

GOVOR XXIX (2012), 1 92

Figures. All figures must be on white paper. Computer graphics or original line drawings in black India ink are acceptable. Please keep in mind that there will be an approximately 50% reduction in printing. Figures should be numbered in order of appearance with Arabic numberals and enclosed on a separate sheet of paper at the end of the text. Figure captions should be in English and Croatian. In the text itself the place for each figure should be clearly marked. Legends should be included where necessary.

Tables should be numbered in order of appearance with Arabic numerals and enclosed on a separate sheet of paper at the end of the text. They should be typed double-spaced and contain a short descriptive title in English and Croatian. In the text of the article the place for each table should be clearly marked.

Footnotes should be kept to a minimum. When necessary, they should be indicated by superscript Arabic numerals in the text and enclosed on a separate page (typed double-spaced).

References should be cited in the text by the last name of the author and the publication year in parentheses, e.g. (Laver, 1994) or Laver (1994); if direct quotes are used from the reference, page number should also be given after a colon, e.g. (Laver, 1994:72). If more than one article was published by the same author in a given year, the following format should be used: Kimura (1973a) or (Kimura, 1973b). Articles with two authors are cited as (Studdert-Kennedy & Shankweiler, 1970); for articles with three or more authors the correct format is (Blumstein et al., 1975). All references cited in the text should be listed alphabetically at the end of the article. Please, observe the following formats: Article in a journal Gospodnetić, J. (1982). Načela fonetike i njezin napredak. Govor IV, 2, 93–108. Article in conference proceedings Blumstein, S. (1995). On the neurobiology of the sound structure of language: Evidence from aphasia. Proceedings of the XIIIth International Congress of Phonetic Sciences (ed. K. Elenius & P. Branderud), Vol. 2, 180–185. Article in a book Bialystok, E. (1992). Selective attention in cognitive processing. In R. J. Harris (ed.), Cognitive Processing in Bilinguals, 501–514. Amsterdam: North-Holland. Book Malmberg, B. (1960). La Phonétique. Paris: Presses universitaires de France.

Reviews are anonymous. Each article is reviewed by three independent

reviewers. The authors may be asked to modify their contributions in accordance with the reviewers' suggestions.

Proofs will be sent to the designated author. Prompt reply and return of corrected proofs will be expected.

GOVOR XXIX (2012), 1

93

Reprints. Authors will receive one copy of the journal in which their contribution has been published, and 10 reprints free of charge.

Submission of Manuscripts. An original and one copy of the manuscript should be submitted to the address below: Uredništvo časopisa Govor Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za fonetiku I. Lučića 3 10 000 Zagreb Hrvatska Telephone: ++385 1 6120097, ++385 1 6120098 Telefax: ++385 1 6120096 E-mail: [email protected] The authors whose contributions are accepted for publication will be asked to send a computer disk with the final version of the article and all accompanying material.

GOVOR XXIX (2012), 1 94

Govor izlazi dva puta godišnje. Godišnja pretplata: 40,00 kn. Pojedini broj: 25 kn. Uplate: Zagrebačka banka, Zagreb, broj računa: 2360000-1101551990 Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, Ivana Lučića 3. Godišnja pretplata u inozemstvu: 10 €. Pojedini broj: 7 €. Uplate iz inozemstva slati na račun: Zagrebačka banka, Zagreb, SWIFT ZABA HR2X IBAN HR742360000-1101551990 Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, Ivana Lučića 3.