2021
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / struni stupanj: University of Zagreb, Faculty of Humanities and Social Sciences / Sveuilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:131:459804
Rights / Prava: In copyright
Repository / Repozitorij:
ODRAZ - open repository of the University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences
Komentor: dr. sc. Neven Jovanovi
Zagreb, srpanj 2021.
3. HERAKLOV ŠTIT .........................................................................................................................8
3. 1. Utjecaj Heraklova štita na Vergilijev opis Enejina štita .......................................................... 10
4. DAMANJIEV PRIJEVOD ŠTITA ........................................................................................... 12
4. 1. estice .................................................................................................................................. 13
4. 2. Sloenice ............................................................................................................................... 15
5. ANTIKI UTJECAJI NA DAMANJIEV PRIJEVOD ŠTITA ................................................... 26
6. PRIMJENA U NASTAVI KLASINIH JEZIKA .......................................................................... 29
7. ZAKLJUAK ............................................................................................................................... 30
8. LITERATURA ............................................................................................................................. 31
1. UVOD
Heraklov štit je kratka epska pjesma od 480 stihova koja nam donosi mit o borbi
Herakla i Kikna, te detaljnu ekfrazu Heraklova štita u 188 stihova po emu pjesma i nosi
naslov. esto je gurana u drugi red kad se radi o Hesiodovim djelima (ili djelima koja mu se
atribuiraju) zbog svoje „manje vrijednosti“, ali injenica da je jedina sauvana pored
Teogonije i Poslova i dana, te da je jedina sauvana epska pjesma o Heraklu, dok su i mnogo
due izgubljene, govori nam o njenoj popularnosti u antiko doba.
Dubrovaki se latinist, predstavnik neoklasicizma, Bernard Damanji poinje baviti
ovim djelom nakon što je preveo Homerovu Odiseju. Dakle, prevodi ga prije Teogonije i
Poslova i dana. Taj prijevod je i tema ovoga diplomskoga rada.
U uvodnim poglavljima ovoga rada govori se o autorima izvornika i prijevoda,
njihovim ivotima i djelima. Nakon toga je kratko preprian sadraj Štita te njegov utjecaj na
Vergilijev opis Enejina štita u osmome pjevanju Eneide. U središnjem dijelu je analiza
Damanjieva prijevoda s naglaskom na dijelove grkoga teksta koji izazivaju najviše
problema pri prevoenju, a to su estice, sloenice i participi. Takoer, u jednom od
podnaslova analiziraju se saimanje i proširivanje kao nain lijepog i slobodnog prevoenja u
duhu neoklasicizma. U završnim poglavljima donosi se antiki utjecaj na Damanjiev
prijevod, te mogua primjena i originala i prijevoda u nastavi klasinih jezika.
2
2. IVOTOPISI AUTORA
2. 1. Hesiod
Hesiod je jedan od najpoznatijih pjesnika antike, esto spominjan zajedno s Homerom
kao drugi glavni predstavnik ranoga svjetonazora. Cijenili su ga neki od najprofinjenijih
pjesnika aleksandrijskoga razdoblja, a njegov utjecaj na grku i rimsku knjievnost, iako se ne
moe mjeriti s Homerovim, ipak je iznimno vrijedan. S današnjeg gledišta fascinantan nam je
zbog mitoloških sadraja, religijske perspektive, prorokoga zanosa, ali nadasve zbog
opisivanja ivota i društva arhajske Grke u kojoj je ivio (West 1988: vii).
Ne moe se precizno odrediti kada je ivio, ali smatra se da se radi o zadnjoj treini
osmoga stoljea prije Krista. Osmo stoljee je za cijelu Grku bio period razvoja, porasta
broja stanovnika i poveane pokretljivosti. Primorski gradovi su postajali sve aktivniji na
podruju trgovine, slali su brodove do Sicilije i talijanske zapadne obale, te na istok do Sirije,
a ponekad i do Egipta. Taj kontakt s Istokom zapoinje ve oko 900. godine pr. Kr., a znatno
se poveava nakon 770. Danas se iz arheoloških nalaza i prouavanja orijentalnih tekstova
pisanih klinastim pismom zna pod kolikim je zapravo utjecajem Istoka Grka bila. injenica
koja je nepobitna je da su Grci preuzeli alfabet od Feniana i prilagodili ga svome jeziku.
West (1988) smatra da se to dogodilo oko ili malo prije sredine osmoga stoljea. Hesiod i
Homer su još uvijek stvarali formulainim stilom, koji se razvio zbog usmene predaje kroz
prethodna stoljea koja nisu poznavala pismo, te se moe pretpostaviti da ih je njihova prva
publika slušala, a ne itala. Meutim, postojanje pisma sada je omoguilo da se pjesme
zabiljee i sauvaju u koliko-toliko ustaljenom obliku. Hesiod i Homer su bili meu prvima
koji su iskoristili ovu mogunost i zbog toga za nas stoje na poetku grke knjievnosti (West
1988: viii).
Za razliku od Homera, Hesiod nam u svojim djelima donosi neke autobiografske
podatke. Zahvaljujui tome znamo da mu je otac podrijetlom iz eolskoga grada Kime na obali
Male Azije, juno od Lezba.1 Bio je pomorski trgovac, ali zbog takvog teškog ivota se
preselio u Askru, selo na istonoj strani planine Helikon u Beotiji, kako bi se bavio
zemljoradnjom. Ondje su se rodili Hesiod i njegov brat Pers. Te podatke saznajemo iz
Poslova i dana:
1 Ovime se objašnjavaju tragovi eolskoga dijalekta u Hesiodovim djelima.
3
ς περ μς τε πατρ κα σς, μγα νπιε Πρσ,
πλωζεσκ ν νηυσ, βου κεχρημνος σθλο:
ς ποτε κα τδ λθε, πολν δι πντον νσσας,
Κμην Αολδα προλιπν, ν νη μελαν:
οκ φενος φεγων οδ πλοτν τε κα λβον,
λλ κακν πενην, τν Ζες νδρεσσι δδωσιν:
νσσατο δ γχ λικνος ιζυρ ν κμ,
σκρ, χεμα κακ, θρει ργαλ, οδ ποτ σθλ. (Hes. Op. 633-40)2
Pjesnikom je Hesiod, kako tvrdi u Teogoniji, postao po nagovoru samih Muza dok je
uvao ovce na obroncima planine:
α ν ποθ σοδον καλν δδαξαν οιδν,
ρνας ποιμανονθ λικνος πο ζαθοιο.
τνδε δ με πρτιστα θεα πρς μθον ειπον,
Μοσαι λυμπιδες, κοραι Δις αγιχοιο:
ποιμνες γραυλοι, κκ λγχεα, γαστρες οον,
δμεν ψεδεα πολλ λγειν τμοισιν μοα,
δμεν δ, ετ θλωμεν, ληθα γηρσασθαι.
ς φασαν κοραι μεγλου Δις ρτιπειαι:
κα μοι σκπτρον δον δφνης ριθηλος ζον
δρψασαι, θηητν: νπνευσαν δ μοι αδν
θσπιν, να κλεοιμι τ τ σσμενα πρ τ ντα.
κα μ κλονθ μνεν μακρων γνος αν ντων,
σφς δ ατς πρτν τε κα στατον αν εδειν. (Hes. Th. 22-34)3
Ovaj odlomak posluio je kao model mnogim kasnijim pjesnicima, koji su govorili o
susretu s Muzama ili Apolonom. Diskutabilno je u kolikoj je mjeri i sam Hesiod pratio neku
konvenciju i je li zaista doivio boansku viziju. Sigurno je morao slušati mnoge druge
pjesnike kako recitiraju i oni se moraju raunati kao njegovi pravi uitelji.
Za precizniju dataciju mogu nam posluiti i sljedei stihovi u kojima Hesiod pripovijeda
da je u Halkidi na Eubeji na igrama organiziranima povodom Amfidamantove sahrane u
2 http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.01.0131%3Acard%3D609
(24.10.2019.) 3 http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.01.0129%3Acard%3D29
(24.10.2019.)
pjesnikom nadmetanju dobio kao nagradu tronoac, koji je posvetio helikonskim Muzama
(Salopek-Sironi 1977: 37):
Χαλκδα τ ες πρησα: τ δ προπεφραδμνα πολλ
εθλθεσαν παδες μεγαλτορος: νθα μ φημι
μν νικσαντα φρειν τρποδτεντα.
τν μν γ Μοσς λικωνιδεσσνθηκα,
νθα με τ πρτον λιγυρς πβησαν οιδς. (Hes. Op. 654-659)
Pitanje je li Hesiod bio stariji ili mlai od Homera komplicira ustrajna antika
tradicija, koja ne samo da navodi Homera i Hesioda kao suvremenike, nego ih suprotstavlja u
djelu Certamen Homeri et Hesiodi. Stihovi navedeni ranije (Op. 654-659), u kojima se Hesiod
hvali kako je odnio pobjedu na igrama u Halkidi, dali su povoda sofistu Alkidamantu da u
svoje djelo Museion uvrsti Homera kao Hesiodova protivnika na spomenutim igrama.4
Prisutni Grci dali su prvenstvo Homeru, ali kralj Paned, predsjednik natjecanja, dosudio je
pobjedu Hesiodu: dok Homer opisuje rat i pokolj, Hesiod poziva na obraivanje polja i mir.
Spis je sauvan u redakciji iz Hadrijanova vremena (Salopek-Sironi 1977: 37), a hipotezu da
se Certamen nalazio u Alkidamantovu djelu, koju je prvi iznio Nietzsche (Nietzsche 1870 i
1873) potvruju tri pronaena papirusa, od kojih je jedan iz 3. st. pr. Kr., drugi iz 2. st. pr. Kr.,
a trei iz 2./3. st. po Kristu.
Moderni znanstvenici pretpostavljaju da je Homer sastavljao prije Hesioda, iako je to
pitanje subjektivnog znanstvenog stava. Homerova epika „zvui“ starije, kao da herojske,
vojnike teme moraju prethoditi „otmjenijim“ notama kojima odišu Teogonija i Poslovi i
dani. Ipak, Martin West jedan je od rijetkih, koji prvenstvo daje Hesiodu (West 1966: 1-16).
Vodi se popisom najranijih pjesnika iz 5. st. pr. Kr., gdje su kronološki navedeni Orfej,
Muzej, Hesiod i Homer. Takoer, pretpostavlja da bi Teogonija mogla biti najstariji grki
sauvani ep. Njegov terminus post quem za Hesioda oko 750. godine pr. Kr. na osnovu
arheoloških i povijesnih dokaza se ini uvjerljivim. Ali, datiranje samog sastavljanja
Teogonije u 8. stoljee pr. Kr. druga je stvar. Kako bi potkrijepio tu injenicu, slui se
spornim datiranjima povijesnih dogaaja, tonije tzv. Lelantinskim ratom, dugotrajnim
sukobom izmeu Eretrije i Halkide (igre u Amfidamantovu ast, Amfidamant sudionik rata).
ak i s prihvaanjem ovog argumenta, prvenstvo Hesioda treba poivati i na mišljenju da
4 Alkidamant, roen u 4. st. pr. Kr., istaknuti sofist i retoriar, koji je poduavao u Ateni.
5
Homerovi epovi ne mogu biti stariji od 700. pr. Kr. Uvrijeeno je mišljenje da se Hesiod
moe smjestiti izmeu 750. i 650. god. pr. Kr., odnosno da mu je κμ oko 700. god. pr. Kr.
U antici se Hesiodovo pisanje kvalificiralo na razliite naine: Hipija i Protagora ga
nazivaju pjesnikom, dok ga Aristotel smatra primitivnim misliocem. Platon, koji kritizira
Homera, Hesioda u Dravi hvali, osobito zbog prie u Poslovima i danima o propasti ovjeka
od zlatnoga do eljeznoga doba. Osim što je jedan od najvanijih izvora za grku mitologiju,
snano je utjecao i na rimske didaktiare, osobito Vergilija i Lukrecija (Matovi-Mihaljevi
2019: 66).
Hesiod nije zaboravljen ni u renesansi. Talijanski je humanist Niccolò della Valle
1498. godine preveo Poslove i dane, a iste godine Bonino Mombrizio prevodi Teogoniju,
obojica u heksametru. Prozni prijevod Poslova i dana objavio je 1559. godine hrvatski latinist
Matija Grbi Ilirik uz izdašan komentar (Matovi-Mihaljevi 2019: 66).
Za kraj u navesti sva Hesiodova djela, sauvana, fragmentarno sauvana i izgubljena.
Pored spomenutih epova Teogonije i Poslova i dana, sauvana je još i kratka epska pjesma
Heraklov štit, po uzoru na Homerov opis Ahilejeva štita, koja je i tema ovog diplomskog rada.
Od ostalih djela sauvali su se fragmenti Eeja ili Kataloga ena, Keikove svadbe, te
Melampodija, Egimije i Hironove opomene, kojima je i atribucija nesigurna. Izgubljena su
nam djela Astronomija, Opis zemlje, Proricanje po pticama, takoer nesigurne atribucije
(Škiljan 1996: 276).
Bernard Damanji (Bernardus Zamagna, Bernardo Zamagna, Bernard Zamanja, Brno
Damanji) roen je 9. studenoga 1735. u Dubrovniku od oca Marka Damanjia i majke
Marije Kaboi, oboje plemikoga roda. U rodnome gradu pohaao je isusovaki kolegij
(Collegium Ragusinum), a zatim je otišao u Rim na Rimski kolegij, središnju isusovaku
obrazovnu ustanovu. Ondje su mu predavali stariji suvremenici i sugraani, Rajmund Kuni i
Ruer Boškovi. Slušao je retoriku dvije godine (1755-1757), zatim je studirao filozofiju
(1757-1760) i teologiju (1766-1770). Sveenike je zavjete poloio 1769. godine. Na
isusovakom uilištu Collegium Ptolemaeum u Sieni predavao je retoriku (1770-1779), koju
je kasnije uz grki jezik predavao i u Milanu, gdje je obavljao slubu diplomata za
Dubrovaku Republiku. Nakon toga se vratio u Dubrovnik gdje je vršio slubu generalnoga
vikara Dubrovake nadbiskupije (1783) te inspektora dubrovakoga liceja (1808).5 Doivio je
da njegova domovina, nakon pada Mletake republike 1797. godine, postane mjesto velikih
politikih, a zatim i vojnih sukoba. Pounskim mirom, koji je potpisan 1805., Austrija je
prepustila Francuzima Dalmaciju i Boku, a poveznica tih prostora bila je Dubrovaka
Republika. Francuske trupe došle su do sjevernih granica Republike, a ruska flota zauzela je
Boku. U opasnosti i strahu od ruskog zauzea, Dubrovnik se 27. svibnja 1806. predao
francuskim postrojbama bez borbe. Uslijedila je opsada grada i borbe Francuza s Rusima i
Crnogorcima. General, a kasnije maršal Marmont porazio je Ruse i Crnogorce i tako produljio
okupaciju dubrovakoga podruja, koja je potrajala gotovo dvije godine. Naposljetku,
Marmont je 31. sijenja 1808. raspustio Senat i ukinuo dubrovaku neovisnost.6
Damanjiev je knjievni opus iskljuivo na latinskom, a obuhvaa autorske radove i
prijevode s grkoga i hrvatskoga na latinski. U autorska djela spada ep Jeka (Echo), objavljen
1764. godine u Rimu, sastavljen od 1361 heksametra u dvije knjige. Francesco Maria
Appendini kae da Damanji u tom didaktinom epu piše de novis circa res physicas
inventis, de repulsione vocis cum imbris lapsus, delphinorumque natatione, de studiis et
5 Zamanja, Bernard. Hrvatska enciklopedija, mreno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 2020.
Pristupljeno 22. 11. 2020. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66791. 6 Dubrovaka Republika. Hrvatska enciklopedija, mreno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 2020.
Pristupljeno 8. 7. 2021. https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=16442
operibus civium suorum Benedicti Stayi et Rogerii Boscovichii, de utilitate rerum
philosophicarum et praesertim astronomiae prae rebus Mythologicis... (Appendini 1830: 15).
Djelu je priloio elegiju Rajmundu Kuniu, svojemu bivšem uitelju (Ad Raymundum
Cunichium suum olim Magistrum), u kojoj je pisao o didaktinom usmjerenju ondašnje
isusovake pjesnike radionice. U epu Zrani brod (Navis aëria, 1768), sastavljenu od 1473
heksametra, progovorio je o zranom brodu koji bi se pokretao s pomou etiri balona. Uz ep
je tiskana i zbirka od deset marijanskih elegija – Jedna knjiga elegija (Elegiarum
monobiblos). Glasovit je kao prevoditelj – preveo je Odiseju na latinski (1777), a slijedei
Kunia, uz prijevod je objavio i traduktološku raspravu Naela djela (Ratio operis), u kojoj je
stilski usporedio Ilijadu i Odiseju. Preveo je i cijeloga Hesioda (Opera omnia) redoslijedom
Štit, Poslovi i dani, Teogonija, poprativši prijevode opsenim filološkim komentarima.
Samostalno izdanje Štita objavljeno je 1776. u Sieni, a zajedno s Poslovima i danima 1780. u
Milanu, pet godina prije Teogonije (Matovi-Mihaljevi 2019: 63). Dovršio je prijevod
Teokrita (koji je zapoeo Kuni), priredio cjelovito grko-latinsko izdanje Teokritovih idila te
objavio prijevode bukolika Mosha i Biona. Potkraj XVIII. st. objavio je zbirku
heksametarskih poslanica, a u jednoj od njih zauzeo se za prepjev Homera na hrvatski jezik. S
hrvatskoga na latinski prepjevao je kominu poemu Radonja Vladislava Menetia te trideset
stihova iz devetoga pjevanja Osmana Ivana Gundulia.
Na Damanjiev su rad snano utjecali isusovako obrazovanje (prozni uzor: Ciceron,
pjesniki: Vergilije) i knjievnopovijesno razdoblje kojemu pripada, neoklasicizam.7 Bio je
lan talijanskoga knjievnoga društva po imenu Accademia dell' Arcadia ili Accademia degli
Arcadi, koje je osnovano 1690. godine u ast švedske kraljice Kristine, a kao odgovor na
naela barokne poetike. Simbol Akademije bila je Panova svirala jer su lanovi bili inspirirani
bukolskim pjesništvom te su se na svojim druenjima oblaili u pastirsku odjeu, a svaki je
lan imao svoje pastirsko ime. Prvi se dio tog imena uzimao iz antikih bukolika ili se
izmišljao, a drugi se dio izvodio od nekog toponima (Dixon prema Matovi-Mihaljevi 2019:
62). Zamanjin je pastirski pseudonim Triphilus Cephisides, iji je drugi dio izveden od naziva
rijeke Kefis (ime više rijeka u Grkoj). Neoklasicistiki utjecaj se, takoer, ogledao u slobodi
prevoenja: prevoditelji su smjeli ispravljati original kako su oni smatrali da treba,
dopunjavali su ga, izbacivali ono što su smatrali suvišnim, tumaili i komentirali (Movrin
prema Matovi-Mihaljevi 2019: 63).
7 Pod pojmom neoklasicizma podrazumijevaju se knjievna djela i djelovanje pisaca u 17. i 18. stoljeu koji su
svoje uzore nalazili u antikoj (klasinoj) knjievnosti.
8
3. HERAKLOV ŠTIT
Pored Teogonije i Poslova i dana, Štit je jedino djelo Hesiodova korpusa sauvano u
cjelosti, te jedina sauvana kratka pjesma (samo 480 stihova) arhajskoga razdoblja. U
literaturi se ovo djelo esto naziva pseudo-Hesiodovim. Hesiodovo se autorstvo osporava
zbog njegove manje knjievne vrijednosti u odnosu na njegova ostala djela, te se smatra da je
napisano u prvoj polovici 6. stoljea prije Krista (Stamatopoulou 2013: 273).8 Iako se radi o
stilski „siromašnijem“ djelu u odnosu na Homerove epove, injenica da je ovo jedina
sauvana epska pjesma o Heraklu govori nam o njenoj popularnosti u antiko doba. Štit je
napisan pod utjecajem Ilijade, osobito opisa Ahilejeva štita iz osamnaestoga pjevanja. Stoga
je glavni argument za nepovoljno vrednovanje ovoga djela nedostatak originalnosti, ali kao
što Horn (2016:126) istie, ponavljanje formula, stihova, itavih scena, pa ak i motiva je
sastavni, ako ne i glavni dio usmene predaje grke herojske poezije.
Uvodni dio Štita (1-56) govori o Heraklovoj majci, Alkmeni, koja u istoj noi
zatrudni sa Zeusom i smrtnikom Amfitrionom, što rezultira roenjem Herakla (Zeusova sina)
i njegova brata „blizanca“ Ifikla (Amfitrionova sina). Uvod poinje formulom οη, i to ne
sluajno. Cijeli uvod, zapravo, pripada etvrtoj knjizi Kataloga ena ili Eeja. Autor Štita
jednostavno je odvojio Alkmeninu „eeju“ od njenoga prvobitnoga konteksta u djelu
genealoškoga anra i pretvorio je u zaseban dio herojske epske pjesme (Stamatopoulou 2013:
273).
Glavni dio pjesme (57-138, 318-480) opisuje bitku Herakla i njegova neaka Jolaja
protiv Kikna i njegova oca Aresa. Razlog borbe su Kiknovi napadi i pljakanja hodoasnika
na putu u Apolonovo svetište u Delfima. Heraklo brzo ubije Kikna (413-423), a zatim teško
rani Aresa, koji napada Herakla kako bi osvetio sina (424-462). Ti dijelovi okruuju ekfrazu
Heraklova štita, koji se spominje u sklopu naoruavanja pred borbu. Opis štita obuhvaa 188
stihova, što ini više od treine cijele pjesme.
Opis zapoinje središtem štita i ide redom prema obrubu, a svaki se novi subjekt uvodi
formulom ν ili ν δ, što autoru omoguuje lijepu podjelu odnosno „paragrafiranje“ sadraja.
8 Samo je Aristofan iz Bizanta sumnjao u atribuciju Štita Hesiodu. Ostali antiki autoriteti, kao što su Stezihor i
Apolonije Roanin, navodno su vjerovali da je Hesiod sastavio Štit (Horn 2016:127).
9
Ispupenje štita ukrašeno je glavom zmije ili samoga Straha s mnogobrojnim
personifikacijama rata kao što su Potjera i Bijeg9 (154 Προωξις, Παλωξις), Mete,
Ubojstvo/Strah, Ljudomorstvo (155 μαδς, Φβος/Φνος, νδροκταση) i na kraju Svaa,
Vreva i Propast (156 ρις, Κυδοιμς, Κρ) opasane krugom od dvanaest zmija. Poslije njih
dolazi scena borbe lavova i veprova (168-77), a zatim poznata borba Kentaura i Lapita (178-
90).10 Prikaz bitaka prekida se parentezom Aresa, Atene i Apolona (Ares 191-6, Atena 197-
200, Apolon i Muze 201-6), a nakon njih slijedi kratki opis luke i ribara na moru (207-15).
Sljedei se prikazuje Perzej u bijegu od Gorgona (216-37). Posljednji prikazi na Heraklovom
štitu najviše podsjeaju na Ahilejev (Il. 18.490-540). Obje ekfraze oslikavaju dva grada, grad
za vrijeme rata i grad za vrijeme mira. U Štitu, prvo se opisuje zaraeni grad (237-70), a onda
grad u miru u kojemu se odvija festival s muzikom, plesom i atletskim natjecanjima (271-
313). Kao i Ahilejev, Heraklov je štit optoen Oceanom (Horn 2016: 128).
Na slici koja slijedi moe se vidjeti bronana replika Heraklova štita, koju je izradio
njemaki kipar Ludwig Michael Schwanthaler u 19. stoljeu.
9 Παλωξις prema natuknici u LSJ predstavlja okretanje onih koji bjee te njihov napad; na engleski se prevodi
kao Rally/Flight. 10 Bitka Kentaura i Lapita spominje se u prvom pjevanju Ilijade (247-284), a njen prikaz moemo vidjeti na
zabatu Zeusova hrama u Olimpiji, na metopama Partenona, te na frizu Tezejona.
Slika 1.
Budui da se Štitu osporava umjetnika vrijednost, a njegovu autoru umijee, moe se
pretpostaviti da je ova pjesma za cilj imala zabavu, prije nego pouku ili obrazovanje. Smatra
se da je pjesma bila izvoena na simpozijima, koji su u to vrijeme uivali veliku popularnost,
ili na Heraklovom festivalu u Beotiji (Horn 2016: 136-7).
3. 1. Utjecaj Heraklova štita na Vergilijev opis Enejina štita
U ovome poglavlju u na nekoliko primjera prikazati slinost opisa Enejina i
Heraklova štita. Smatram da je vrijedno spomenuti utjecaj Štita na ovakvo kapitalno djelo
rimske knjievnosti kao što je Eneida, osobito zbog ve spomenutoga osporavanja umjetnike
vrijednosti Štita.
Opis Ahilejeva štita u osamnaestom pjevanju Ilijade je glavni literarni uzor za ekfrazu
Enejina štita u osmom pjevanju Eneide (617-731). Meutim, budui da je Heraklov štit uivao
veliku popularnost u antiko doba, ne iznenauje injenica da se kod Vergilija mogu nai
reference i na ovo djelo, i to u stihovima 141-145, a osobito u prijelazu s naracije na
opisivanje štita (617-625). Pozivanje na Heraklov štit nije bez razloga. Naime, podsjeanjem
na strašne slike jedinstvene za Heraklov štit pojaava se osjeaj razorne moi oruja kojim e
se Eneja koristiti u bitkama (Faber 2000: 49).
Prvi je primjer izraz non enarrabile (8. 625), ekvivalent grkome ο τι φατεις (144,
161, 230). Dok se u Štitu ovaj izraz odnosi na nemogunost izricanja opisa uasne figure
Straha s vatrenim oima, izraz na latinskome se odnosi na cijeli Enejin štit: clipei non
enarrabile textum (Faber 2000: 49-50).
Sljedei su primjer rijei electrum i recoctus iz 624. stiha: levis ocreas electro auroque
recocto. Electrum je posuenica iz grkoga jezika (λεκτρον) i oznaava jantar ili leguru zlata
i srebra. U Vergilijevoj se poeziji ova rije odnosi na metal samo u osmom pjevanju Eneide, u
stihovima 402 i 624. Budui da se λεκτρον ne spominje u Ilijadi, dok se u Štitu spominje
jednom, i to dva stiha prije ο τι φατεις, vjerojatno je da Vergilije od Hesioda preuzima taj
dio za svoj predgovor opisu štita. Recoctus se u cijelom Vergilijevom opusu pojavljuje samo
na ovome mjestu. Vergilijevi suvremenici Horacije i Katul, ali i kasniji pjesnici koriste glagol
recoquo, ali samo u kontekstu kulinarstva ili medicine. U ovome se kontekstu recoctus odnosi
na zlato i znai proišen, profinjen. Latinski je particip prijevod grkoga pridjeva πνεφθος,
11
koji se pojavljuje samo u 208. stihu Štita i oznaava visoki kvalitet kositra na Heraklovom
štitu (Faber 2000: 50).
Trei primjer koji potvruje utjecaj Štita na Vergilijev jezik je oblik inardescit (8.
623). Grki je pandan glagol πολμπομαι (142 πολαμπς) veoma rijedak glagol koji i
doslovnim i figurativnim znaenjem odgovara glagolu inardesco.
Osim štita i Enejin je ma opisan jezikom posuenim iz Heraklova štita. Naime, ma
ima epitet fatiferus, koji nije zabiljeen prije Vergilija, a kasnije ga preuzimaju i Ovidije i
Silije Italik. Servije objašnjava ovu sloenicu rijeima fatum saepe pro morte positum legitur,
„fatiferum“ ergo letiferum. Sloenica je zapravo prijevod izraza θαντοιο ... δοτρες (131),
koji se pojavljuje samo još jednom u 356. stihu Poslova i dana (Faber 2000: 53).
Takoer, krvave scene koje su este u opisu Heraklova štita, iako je sam štit još uvijek
nov i neokaljan, posluile su kao inspiracija Vergiliju za neke scene u ekfrazi Enejina štita.
Navest u nekoliko primjera iz oba djela: 159 εμα δ χ μφ μοισι δαφοινεν αματι
φωτν, 194 αματι φοινικεις, 250 δαφοινα, 251-252 εντο / αμα μλαν πιειν, 255-256 α
δ φρνας ετ ρσαντο / αματος νδρομου, 267-268 κ δ παρειν / αμ πελεβετ
ραζ; 8. 645 et sparsi rorabant sanguine vepres, 8. 695 arva nova Neptunio caede rubescunt,
8. 703 cum sanguineo sequitur Bellona flagello, 8. 621-622 loricam ... / sanguineam,
ingentem.
Dok opis Ahilejeva štita prikazuje rat kao jednu od svakodnevnih ljudskih aktivnosti,
Heraklov štit predstavlja i bitku koja slijedi nakon opisa, kao i sam rat: monstruoznu,
iracionalnu aktivnost svojstvenu više ivotinjama nego ljudima te ne odiše herojskom slavom
koja se vee uz Ahilejev štit. Po ovome je, dakle, opis Enejina štita sliniji Heraklovom nego
Ahilejevom.
12
U predgovoru prijevoda Štita, Damanji se obraa Alfonsu Marsiliju, buduem
sienskom nadbiskupu. Govori kako mu ve dugo eli pokloniti dar, kako bi mu zahvalio za
njegova dobroinstva. Navodi kako je nakon prijevoda Odiseje traio ime se sljedee
pozabaviti. Pred sobom je imao Mosha i Biona, ali smatrao je da ne bi bilo dobro tome se
posvetiti odmah nakon Odiseje zbog prevelikih razlika meu djelima. Stoga se odluio na
prevoenje Hesiodi poema Scutum Herculis, koju opisuje kao homericae dictioni non parum
adfine (Damanji, 1776: IV). Takoer, navodi zajednikoga prijatelja Luigija Lanzija,
povjesniara umjetnosti i arheologa, za kojega kae da se bavi prijevodima Hesiodovih epova,
hvali ga, iskazuje ogromno povjerenje u njega govorei da ako Luigi kae da Štit ne pripada
Hesiodu ili da pjesma nije cjelovita, nego da ima nedostatke, on e stati iza tih mišljenja bez
pitanja. Iz predgovora se vidi da mu smetaju boanske osobine koje se pripisuju Homeru kako
bi ga se izdiglo iznad Hesioda. Na kraju ukratko prepriava radnju te pozdravlja svoga
prijatelja u nadi da e primiti prijevod kao znak prijateljstva.
U sljedeim poglavljima usporedit u izvornik i prijevod dotiui se onih dijelova
grkoga teksta koji uzrokuju najviše problema pri prevoenju na latinski: estice, sloenice i
participi. Na kraju u navesti primjere saimanja i proširivanja kojima se Damanji u velikoj
mjeri koristi kako bi napisao lijep i slobodan prijevod, što je u skladu s njegovim
obrazovanjem i neoklasicistikom poetikom.
4. 1. estice
Kao i u veini prijevoda s grkoga na latinski, rijei koje se naješe izbacuju ili
prevode nekom drugom vrstom rijei su estice, kojima grki jezik obiluje. U prvih 56
stihova, koji se smatraju prvom cjelinom ove epske pjesme, nalazimo 39 estica, od ega 18
puta δ, 8 puta γ, 7 puta μν i 6 puta ρα/α. U odgovarajuem dijelu latinskoga teksta (1-58)
samo jednom nalazimo kopulativnu esticu ac (44. stih). Meutim, grke estice, iako se ne
prevode latinskim esticama, ne ostaju uvijek neprevedene. Veinom se prevode onim
rijeima koje mogu sluiti povezivanju kako bi se dobili prirodni prijelazi i povezanost u
prijevodu kao što je to u grkom izvorniku. Te su rijei, kao što emo vidjeti u sljedeim
primjerima, naješe veznici i prilozi.
Prvi put prevoenje estice uoavamo u 35. stihu prijevoda, gdje se estica δ prevela
prilogom jamque, koji se koristi kao spojna estica kada govor ili prelazi na nešto novo ili kad
se razmatraju pojedinosti:
35 Jamque Typhaonium jam Phicion alite curru.
Kao primjer prevoenja estica moemo navesti i 36. stih, gdje su estice δ ρ
prevedene sastavnim veznikom –que:
38 Concubuit furtim, votoque potitus amato est
Zatim, estica δ u 37. stihu, prevedena je relativnom zamjenicom, odnosno relativnim
povezivanjem:
37 ατ δ μφιτρων λαοσσος, γλας ρως
39 Amphitryon qua nocte redux victricia bello
U 44. stihu se pojavljuje ve spomenuta kopulativna estica ac kao prijevodno rješenje
za δ:
44 Ac veluti saevo qui longi elapsus ab aestu
U sljedeem primjeru emo vidjeti Damanjievo rješenje za μν... δ:
14
51 τν μν χειρτερον, τν δ α μγ μενονα φτα
54-55 Deterior namque alter erat, qui sanguine cretus / Mortali; longe contra
praestantior alter
Sljedea pojava μν... δ prevedena je znakom interpunkcije:
53 τν μν ποδμηθεσα κελαινεφι Κρονωνι, / τν δ ρα φικλα δορυσσ
μφιτρωνι
56-58 tuo de semine Iphicleus / prodiit, Amphitryon: dia Jovis editus alter / De stirpe,
Alcides heros
Dakle, moemo zakljuiti da je prevedeno 8 od 39 estica te da postoji sklonost da se
estice ne prevode.
4. 2. Sloenice
Mnogi su Hesiodovi epiteti sloenice, a poznato je da se na latinskome sloenice tee i
rjee tvore. Zbog toga je prevoenje sloenica teak zadatak za prevoditelje. Meutim,
Damanji nalazi naine za rješavanje ovoga problema, naješe jednostavnim izbacivanjem
sloenice, korištenjem nekog nesloenog pridjeva priblinoga znaenja, zadravanjem
jednoga znaenjskoga elementa sloenice, a veoma se rijetko slui prevoenjem sloenice
sloenicom. U sljedeim u primjerima navesti sloenice iz cijeloga teksta te njihove
prijevode.
Prva skupina su sloenice koje nisu prevedene. Ovakvi sloeni epiteti jednostavno
nemaju ekvivalenta u latinskome jeziku, a kovanje neologizama bi rezultiralo i metrikim i
stilistikim problemima. Takoer, moda Damanji formulainost ne smatra esencijalnom za
umjetniku vrijednost djela ili je smatra odlikom arhajskih epova, te ju ne eli inkorporirati u
svoj prijevod. Damanji u potpunosti izostavlja sloenice u sljedeim primjerima:
13 φερεσσακας Καδμεους, 16 υσφρου λεκτρυνης, 17 κασιγντων μεγαθμων,
25 Λοκρο τ γχμαχοι, 25 Φωκες μεγθυμοι, 31 υζνοιο γυναικς, 35 τανυσφρου
λεκτρυνης, 37 μφιτρων λαοσσος, 47 πολυχρσου φροδτης, 49 Θβ ν πταπλ,
53 κελαινεφι Κρονωνι, 54 δορυσσ μφιτρωνι, 64 ρματα δ εποητα, 80 υστφανον
Θβην, 81 υκτμενον πτολεθρον, 82 βον ερυμετπων, 98 ρεος νδροφνοιο, 100
κατηβελταο νακτος, 192 ναρσφρος ολιος ρης, 216 υκμου Δανης, 266
γουνοπαχς, 273 υσστρου π πνης, 297 περφρονος φαστοιο, 303 καρχαρδοντε
κνε, 315 σκος πολυδαδαλον, 318 Ζην βαρυκτπ, 322 Δις αγιχοιο, 333 βροτολοιγν
ρην, 352 δφρον ξοον, 356 Θεμιστονην κυανπιν, 368 Κκνος υμμελης, 385
μεγαθαρσι παιδ, 369 ρυσρματας ππους, 405 γαμψνυχες, γκυλοχελαι, 413 περμενος
Δις υν, 420 νδροφνος μελη, 424 Δις ταλακρδιος υς, 428 μελφρονα θυμν, 441
βρισρματος ρης, 443 Δις αγιχοιο, 448 Δις θρασυκρδιον υν, 455 γλαυκπις θνη,
458 ρακλα κρατερφρονα, 464 π χθονς ερυοδεης, 465 δφρον πολυδαδαλον, 470
πποις κυπδεσσιν, 470 γλαυκπις θνη.
GRKI LATINSKI
139 σκος παναολον 139 clypei non enarrabilis
242 υδμτων π πργων χαλκων 239 turribus altis
302 κποδας 304 fugaces
327 τηλεκλειτοο 332 clarissima
372 καλλτριχας ππους 378 feros jugales
425 βροτολοιγν ρην 434 martem validum
463 τροχον ρμα 471 currum agilem
17
Trea su skupina prijevodna rješenja u kojima je zadran jedan znaenjski element
sloenice i njih je znatno manje:
GRKI LATINSKI
120 ρονα κυανοχατην 122 Ariona nigrum
μελαγχατην τε Μμαντα 183 nigrumque Mimanta
393 κυανπτερος χτα τττιξ 401 nigra cicada
Navest u još neke primjere gdje Damanji prevodi pridjeve imenicama, sintagmama
ili proširuje tekst novim elementima:
GRKI LATINSKI
118 διοτρεφς 120 Jovis cura
131 θαντοιο λαθιφθγγοιο δοτρες 131 exitium vocique simul vitaeque ferentes
346 Κκνος θ ππδαμος 351 Cycnus equum domitor
387 κπρος χαυλιδων 394 aper gelidis in vallibus ille / Horrificum
exertans rictum ferus
Postoje i tri sluaja kada je Damanji sloenicu preveo sloenicom, i to u prvom
sluaju sloenicom posve razliitoga naenja, a to su:
191 ποδκεες πποι, 189 equos bijuges; 270 επυργος πλις, 271 urbis turrigerae; 407
ρεσσινμου, 416 montivaga.
Pretraivanjem digitalne zbirke Musisque Deoque navedeni pridjevi su posvjedoeni u
korpusu antike knjievnosti, i to bijugis 37 puta, turriger 18, a montivagus 12 puta.
Takoer, Damanji je u 71. stihu za Apolona upotrijebio sloenicu arcitenens, dok u
izvorniku stoji samo Φοβος πλλων. Prema zbirci Musisque Deoque, arcitenens je
posvjedoen 26 puta, veinom u kontekstu sazvijea Strijelac.
Primjeri sloenica koje se javljaju samo u prijevodu su Caelicolae u 98. stihu za grko
δαμων te Ignipotens u 167. stihu za Hefesta, koji se u tom dijelu grkoga teksta uope ne
spominje.
4. 3. Participi
Za razliku od grkoga jezika, koji ima participe svih osnova, latinski ima samo
particip prezenta aktivnoga, particip perfekta pasivnoga i particip futura aktivnoga. Iako se
participi u latinskome esto prevode zavisnim reenicama, i to najviše odnosnim i
vremenskim, u Damanjievom prijevodu to nije sluaj, te odnosnu reenicu uoavamo samo
jednom (113-114 λιλαιμενοι πολμοιο / φυλπιδα στσαι, 116-117 queis praelia dura /
grata magis resonant). On pak najviše koristi participe kao prijevodna rješenja, bez obzira što
se ponekad ne poklapaju ni vremena ni stanja, a to emo vidjeti u sljedeim primjerima:
GRKI LATINSKI
12 χωσμενος 13 irascens
23 μενοι πολμοι τε φυλπιδς τε 25 studio pugnae succensa juventus
30 δλον φρεσ βυσσοδομεων 33 meditans celansque dolos
34 νθα καθεζμενος φρεσ μδετο θσκελα
ργα
44 χαλεπν πνον κτολυπεσας 46 marte solutus
48 δμηθεσα κα νρι πολλν ρστ 52 egregio commixta viro
61-2 χθνα δ κτυπον κες πποι /
νσσοντες χηλσι νσσοντες
solum
19
90 προλιπν σφτερον τε δμον 94 nam tecta procul patriamque relinquens
98 μηδν ποδδεσας 102 nil veritus
116 γηθσας 119 Gavisus
145 μπαλιν σσοισιν πυρ λαμπομνοισι
δεδορκς
ardentibus ignem
169 κοτεντων 168 indignantes
215 πορρψοντι οικς 212 jacturus
217 πιψαων 214 tangens
228 ατς δ σπεδοντι κα ρργοντι οικς 225 ipse videbatur trepidans similisque
paventi
334 γυμνωθντα 339 nudatus
344 νασσεσασα 349 concussa
389 μαστιχωντι 397 ruenti
394 φεζμενος 403 residens
414 μεμας 422 cupiens
423 πληγεσα 431 perculsa
442 κεκληγς 451 Vociferans
458 πιντα 467 surgentem
468 σκυλεσαντες π μων τεχεα καλ 476 spoliisque potiti
Ovo je veina participa koji se pojavljuju u tekstu. Ostali su primjeri prevedeni nekim
pridjevom, imenicom, finitnim glagolskim oblikom, opisno ili ih u prijevodu uope nema.
Navest u neke primjere:
157 χουσα 157 tenet
160 δερκομνη 160 tuetur
211 ναφυσιωντες 209 Efflant
328 νσσων 333 rector
418 γυμνωθντα 426 nudum
4. 4. Saimanje i proširivanje
Damanjiev prijevod sadri 490 stihova, dakle samo 10 više od originala. Po tome
bismo mogli zakljuiti da se proširivanjem koristio neznatno. Meutim, analizom teksta se
vidi da se dosta koristio i saimanjem, gotovo u istoj mjeri kao i proširivanjem. Iz prethodnih
se poglavlja moe vidjeti da je osim estica Damanji u velikoj mjeri izbacivao i sloenice.
Osvrnut u se na još neke primjere ispuštanja epiteta koji nisu nuno sloenice, atributa,
osobnih imena:
GRKI LATINSKI
26 ς πις λκαοιο 28 dux ipse
41 ποιμνα λαν 43 regis
65 Κκνος μμων 67 Cycni
77 νοχον κρατερν λαον 80 amicum
78 ρως λαε 81 O Jolae
99 ερν λσος 103 lucum
100 Φοβου πλλωνος, κατηβελταο
120 μγαν ππον ρονα κυανοχατην 122 Ariona nigrum
128 ρς λκτρα σδηρον 129 ferro
159 δαφοινεν αματι φωτν 159 Sanguineaque
163 ο τινες ντιβην πλεμον Δις υι
φροιεν
197 Δις θυγτηρ γελεη Τριτογνεια 194 Jove nata
202 Δις κα Λητος υς 197 Apollo
216 ππτα Περσες 213 Perseus
219 κλυτς μφιγυεις 215 Mulciber
247 θεοσι μακρεσσι 243 divis
280 χορν μερεντα 282 choreas
297 κλυτ ργα περφρονος φαστοιο 300 Artis opus rarae
323 νοχος κρατερς λαος 328 Jolaus
350 κας ππους 356 currum
381 νθει τε ποιεσσα 389 Anthaeaque
388 λευκν δντα 397 dentemque
413 περμενος Δις υν 423 Alciden
423 τεχεα ποικλα χαλκ 432 arma
443 θηναη, κορη Δις αγιχοιο 452 bellica virgo
471 Ολυμπν τε μγαν κα δματα πατρς 479 caeloque
Neki dijelovi se ne saimaju, nego potpuno izbacuju, a ponekad su to i cijeli stihovi.
Moda Damanji u prijevodu nije uspijevao zadrati i sve stilistike odlike originala, a i
dalje koncizno prenijeti sadraj itatelju, te se odluio za izbacivanje dijelova za koje smatra
23
da nisu bitni u razumijevanju teksta, koji se ponavljaju ili zvue neprirodno u prijevodu. Neki
od dijelova koji su izbaeni su: 19 νδρν ρων, 24 πρ σακων πνεοντες, 29 νδρσι τ
λφηστσιν, 33 μητετα Ζες, 37 γλας ρως, 46 παννχιος, 46 σν αδο παρακοτι, 52
βην ρακληεην, 55 κεκριμνην γενεν: τν μν βροτ νδρ μιγεσα, 56 τν δ Δι
Κρονωνι, θεν σημντορι πντων, 64 ρματα δ εποητα κα ντυγες μφαρβιζον, 73
θνητς ν, 85 τον δ κηρθι μλλον, 123 φαστου κλυτ δρα, 129 δεινς νρ.
Navest u i primjere proširivanja, kojim se Damanji koristio malo više nego
saimanjem. Veinom su to dodaci koji ne mijenjaju bitno znaenje, iako ponekad ima i
potpuno umetnutih stihova. Moe se pretpostaviti da je bio pod utjecajem svojih antikih
uzora (o kojima e se govoriti u petome poglavlju), koje je veoma dobro poznavao zbog
svoga isusovakoga obrazovanja i koji su igrali kljunu ulogu u formiranju njegova stila. Neki
od primjera su:
3 θυγτηρ 3 clarum genus
8 πολυχρσου φροδτης 8-9 spirat paphio quale aurea luco / Ipsa
suos Cytherea adiens quum visit amores
9 κοτην 11 cari conjugis
13 ς Θβας 14 cadmeam venit ad urbem
15 φιλτητος φιμρου 16 acidaliae veneris sine munere
18 κμας 19-20 superbas arces
28 μετ φρεσν 31 tacito sub pectore
29 ρς λκτρα φυτεσαι 32 Progeniemque parat, possit quae vincere
Martem
38 κτελσας μγα ργον 40 Arma domum referens devicto venit ab
hoste
41 κραδην 43 cupido sub pectore
47 τερπμενος δροισι πολυχρσου
Idalium carpens florem, cythereia dona
48 θε 51 summo Jove
49 γενατο 52-53 partu edidit
58 ν τεμνει 60-61 opaco in nemore
61 δφρ 63 sublimi e curru
66 Δις 68 magnique Jovis
74 ρακλος 77 validus bello Alcides
79 το λυμπον χουσιν 82 alti premitur queis limen olympi
80 μφιτρων 83 pater Amphitryon
86 γαλλμενος 89 claroque super donatus honore
88 γεινμεθ 91 vitae in superas prodivimus auras
112 φεξεσθαι 114-15 vestigia retro referet
132 θνατν 132 morsque atra
151 ιδος 151 nigri ditis
152 στα 152-3 corpora foeda
178 σμνη 175 pugna aspera
181 ζον ρηος 178 Marte genitore creatum
195 δφρου πεμβεβας 191 curru residens sublimis in alto
211 ναφυσιωντες 208-9 patulis e naribus undas efflant
212 θοινντλλοπας χθς 209 mutis explent fera piscibus ora
25
ardebant
339 κδος 344 multa quam gloria laude
344 περιστονχησε δ γαα 349 pulsu gemit excita tellus
401 πολς δ ρυμαγδς ρρει 409-10 et arva / Impleruntque metu late
trepidoque tumultu
435 χνμενος κρ 444-5 ille dolore venit inexpleto praecordia
saucius
467 κυδλιμος λαος 475 soboles fortis Iphiclei
Bricko (2002: 275) smatra da Damanji ne proširuje tekst samo kada je nuno – kada
je prisiljen parafrazirati ili pojasniti tekst za koji smatra da nije dovoljno jasan zbog svoje
arhajske jednostavnosti – nego da je esto motiviran poetskom inspiracijom i eljom da
poboljša i obogati original. Neki od dodanih stihova ili dijelova stihova su:
24 adnueratque pater perfecto temporis orbe, 29 mediisque ardens exultat in armis, 50
Jamque adeo magni revolutis mensibus orbis, 152 Tartareosque lacus jampridem, 155
horribiles visu formae, 172 jucunda leonibus esca, 253 circumque stygem volat umbra, 287
domitatque in pulvere currus, 307 in herboso campo, 320-1 illos adspiceres vivos freta per
tranquilla moveri.
Za prepoznavanje antikih utjecaja na Damanjiev prijevod Štita koristila sam
digitalnu pretraivu zbirku tekstova Musisque Deoque s posebnim naglaskom na dijelove
teksta gdje se Damanji koristio proširivanjem. U prijevodu Štita, kao i u ostalim
Damanjievim prijevodima, ali i autorskim djelima, oekivan je utjecaj rimske epike, osobito
Vergilija koji je bio najvei uzor za neoklasicistiko pjesništvo. Meutim, analizom ovoga
uzorka uoit emo openiti utjecaj rimske knjievnosti i raznih autora s kojima se Damanji
susretao kroz svoje obrazovanje i predavanje: Vergilija, Ovidija, Tibula i Propercija, epiara
srebrnog doba – Stacija i Silija Italika, Lukrecija, Seneke, pa i kasnijeg kršanskog pisca
Venancija Fortunata.
Poet u od primjera koji se javljaju prvo kod Vergilija, a onda i kod nekih kasnijih
autora:
24 perfecto temporis orbe Verg. Aen. 6, 745
51 summo Jove Verg. Aen. 1, 380; Verg. Aen. 6, 123
68 magnique Jovis Verg. app. culex 11; Sen. Herc. O. 1863
82 limen Olympi Verg. ecl. 5, 56
114-15 vestigia retro Verg. Aen. 2, 753; Verg. Aen. 9, 392; Stat.
Theb. 2, 645; Sil. Ital. Pun. 7, 621
167 ignipotens Verg. Aen. 8, 414; Verg. Aen. 8, 423; Verg.
Aen. 8, 628; Verg. Aen. 8, 710 Verg. Aen. 10,
243 Verg. Aen. 12, 90
175 pugna aspera Verg. Aen. 9, 667; Verg. Aen. 11, 635; Sil.
Ital. Pun. 17, 481
349 pulsu gemit excita tellus Verg. Aen. 12, 445
466 maximus heros Verg. Aen. 6, 192, ali i Ovid. met. 8, 573 i
Ilias Latina 566, 668, 1000
27
287 in pulvere currus Verg. Aen. 7, 163; Ovid. epist. 4, 45
271 turrigerae Verg. Aen. 7, 631; Verg. Aen. 10, 253; Prop.
eleg. 3, 17, 35; Ovid. fast. 4, 224; Ovid. fast.
6, 321; Ovid. trist. 2, 24; Lucan. Phars. 1,
188; Lucan. Phars. 3, 514; Lucan. Phars. 4,
226; Stat. Ach. 2, 61; Sil. Ital. Pun. 4, 408;
Sil. Ital. Pun. 9, 560; Sil. Ital. Pun. 14, 500
Slijede dijelovi stihova koji se javljaju najprije kod Ovidija:
11 cari conjuges Ovid. met. 7, 692, Ovid. trist. 3, 11, 15, Ovid.
trist. 5, 5, 21, Ovid. Pont. 1, 2, 52, Ovid.
Pont. 1, 8, 32, ali i kod Sen. Tro. 483, Sen.
Tro. 643, Sen. Octauia 853
43 cupido pectore Ovid. epist. 18, 90
52-3 partu edidit Ovid. met. 4, 209
152 Tartareosque lacus Ovid. ars 3, 322, ali i Sen. Phaedr. 1179
Damanji je kroz svoje obrazovanje itao i epiare srebrnog doba rimske
knjievnosti: Silija Italika, Stacija, Lukana. Neki od primjera njihova utjecaja su:
3 clarum genus Sil. Ital. Pun. 2, 557; 3, 106; 6, 627
19-20 superbas arces Stat. silu. 1, 3, 86
31 tacito sub pectore Stat. Theb. 2, 410
132 morsque atra Stat. Theb. 4, 528; Sil. Ital. Pun. 6, 53; Sil.
Ital. Pun. 13, 775
410 trepidoque tumultu Stat. Theb. 2, 311
Navest u još jedan primjer Lukrecijeva utjecaja: rijetka se sloenica montivagus kod
Lukrecija spominje tri puta (Lucr. rer. nat. 1, 404; Lucr. rer. nat. 2, 597; Lucr. rer. nat. 2,
1081). Kod Venancija Fortunata javlja se specifian ablativ apsolutni: 50 revolutis mensibus
(Ven. Fort. carm. 6, 9, 13).
Moe se zakljuiti da je veoma teško odvojiti utjecaj odreenoga autora na odreeni
stih. Na Damanjia je utjecala cjelokupna školska lektira, a najviše rimska epika, ponajprije
Vergilije.
29
6. PRIMJENA U NASTAVI KLASINIH JEZIKA
Prema vaeem kurikulu, Hesiod se ne ita u klasinim gimnazijama, te ga nema u
udbenicima. Meutim, prema kurikulu u treem razredu klasine gimnazije itaju se
odabrani ulomci Homerovih epova, ali i Vergilijevih djela, po izboru profesora. Tu se javlja
prostor za usporedbu opisa Heraklova, Ahilejeva i Enejina štita. Na satu grkoga jezika,
nakon kratkoga upoznavanja s kontekstom i razlozima izrade štitova, odreeni ulomci ekfraze
štita (desetak stihova) bi se mogli itati uporedo s ekfrazom Ahilejeva štita iz Ilijade, te bi
tako uenici uoili leksike i stilske razlike Homera i Hesioda, razlike u simbolici štita – što
on zapravo predstavlja, a prijevod bi mogao rezultirati vizualiziranjem kompletne slike
izgleda štita, eventualno i njegovom izradom ili uprizorenjem borbe Herakla i Kikna.
Podrazumijeva se da su uenici u prva dva razreda obradili sve gramatike cjeline, te da ne bi
imali poteškoa pri samoj analizi teksta koja bi im u ovom sluaju posluila za ponavljanje
dosad nauenih obiljeja na morfološkoj i sintaktikoj razini. Ovaj sat bih u planu i programu
stavila nakon nastavnih cjelina prozodije i metrike, te proitanih ulomaka prvoga pjevanja
Ilijade.
Što se tie Damanjieva latinskoga prijevoda Štita, mogao bi se uvrstiti u lektiru
etvrtoga razreda klasinih gimnazija kada je po kurikulu planirano itanje izvornih tekstova
koji su nastali u postklasinome razdoblju, srednjemu vijeku i hrvatskome latinizmu. Veoma
je vano da uenici ne ostanu zakinuti za jedan bogat dio latinske knjievnosti, naroito
poseban jer su mu autori s naših prostora dali veliki doprinos. Damanjiev prijevod bi se
mogao itati uporedo s osmim pjevanjem Eneide i opisom Enejina štita. Uenici bi mogli
vidjeti koliko je Vergilije utjecao na novolatinsku knjievnost, a u isto vrijeme i koliko su
Homer i Hesiod utjecali na Vergilija, ime bi se ostvarila povezanost i bolje razumijevanje
obaju klasinih jezika, povijesti i civilizacije oba naroda te recepcije grkih tekstova u
rimskome svijetu.
Dakle, Hesioda i Homera bismo obraivali u treem, a Vergilija i Damanjia u
etvrtome razredu klasinih gimnazija s ve dobrim temeljima i poznavanjem Heraklova štita.
30
Cilj ovoga rada bio je analizirati Damanjiev prijevod Hesiodova Štita, prevoditeljski
poduhvat kojim je zapoeo bavljenje Hesiodovim djelima. Damanji kao isusovac i
predstavnik neoklasicizma pokazuje da je moderan prevoditelj jer ne prevodi doslovno nego
se trudi postii prirodan stil, ljepotu i slobodu jezika na koji se prevodi. Analiziraju se
posebno oni dijelovi grkoga teksta koji prevoditeljima zadaju najviše problema, a to su este
uporabe estica, veliki broj sloenica za koje latinski jezik nema ekvivalenta te razlike u
razvijenosti sustava participa: grki ima participe svih osnova, dok latinski ima samo particip
prezenta aktivnoga, particip perfekta pasivnoga i particip futura aktivnoga. Moe se zakljuiti
da je Damanji bio sklon izbacivanju estica, a kada ih prevodi, obino ih mijenja veznicima
ili prilozima kako bi dobio prirodan i uglaen prijelaz. Kada je rije o sloenicama, grki jezik
je nemjerljivo bogatiji i otvoreniji za kovanje novih. Ipak, Damanji nalazi rješenja za njihov
prijevod, naješe izbacivanjem sloenice, korištenjem nekog nesloenog pridjeva priblinoga
znaenja, zadravanjem jednoga znaenjskoga elementa sloenice, a rijetko se slui
prevoenjem sloenice sloenicom. Ono što iznenauje u ovome prijevodu je prevoenje
participa participima, a ne zavisnim reenicama, odnosnom ili vremenskom.
Jedna od odlika Damanjieva stila je saimanje. Izbacuje estice, dosta epiteta,
sloenica, nekada i cijele stihove kako bi izbjegao ponavljanje i neprirodnost u prijevodu.
Osim saimanja koristio se i proširivanjem u kojem najviše moemo vidjeti utjecaj antikih
pisaca koje je itao. Osim Vergilija i Ovidija, na njegov su stil utjecali i epiari srebrnog doba
Stacije, Lukan, Silije Italik, te Lukrecije.
Damanji u svome prijevodu odraava duh svoga isusovakoga obrazovanja koje mu
je omoguilo da se izraava elegantno poput antikih pisaca, ali i neoklasicistikoga
razdoblja.
31
8. LITERATURA
Appendini, Franjo Marija (1830): De vita et scriptis Bernardi Zamagnae, Patricii Rhacusini
commentariolum Francisci Mariae Appendini. Typis J. Demarchi, Jaderae.
Bricko, Marina (2002): Zamanja’s Translation of Hesiod’s Epic Works and Days u
Plurilingvizem v Evropi 18. stoletja. 271-281. Maribor.
osi, Dajana; Matovi, Petra; Mrgan, Matea (2016): Antiki uzori u Damanjievu latinskom
prijevodu Odiseje. Kroatologija, 7. 31-44. Zagreb.
Faber, Riemer (2000): Vergil's 'Shield of Aeneas' („Aeneid“ 8. 617-731) and the 'Shield of
Heracles'. Mnemosyine, Fourth Series, Vol. 53, 49-57. https://www.jstor.org/stable/4433062
(pristupljeno 22. sijenja 2021.)
Horn, Fabian (2016): 'Order from Chaos': Ecphrasis and Meaning in Context in the Pseudo-
Hesiodic Shield of Heracles. Hermes, 144 Jahrg., 124-137.
https://www.jstor.org/stable/26649562 (pristupljeno 22. sijenja 2021.)
Matovi, Petra; Mihaljevi Ana (2019): Zamanjin prijevod Hesiodove Teogonije.
Kroatologija, 72. Zagreb.
Salopek, Damir; Sironi, Milivoj (1977): Grka knjievnost u: Povijest svjetske knjievnosti,
knjiga 2. Zagreb.
Stamatopoulou, Zoe (2013): Reading the Aspis as a Hesiodic poem. Classical Philology, Vol
108. , No. 4. 273-285. https://www.jstor.org/stable/10.1086/671784 (pristupljeno 22. sijenja
2021.)
Škiljan, Dubravko (1996): Leksikon antikih autora. Matica hrvatska. Zagreb
West, Martin Litchfield (1966): Hesiod: Theogony. Clarendon Press. Oxford
West, Martin Litchfield (1988): Hesiod: Theogony and Works and Days. Oxford University
Press. Oxford.
Perseus Digital Library
http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3atext%3a1999.01.0129 (pristupljeno
22. studenoga 2020.)
Slika 1. Artistic Rendition of the Shield of Heracles by Ludwig von Schwanthaler
https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Ludwig_von_Schwanthaler_Schild_des_Herakles_
Liebieghaus_StP4.jpg
3. 1. Utjecaj Heraklova štita na Vergilijev opis Enejina štita
4. DAMANJIEV PRIJEVOD ŠTITA
5. ANTIKI UTJECAJI NA DAMANJIEV PRIJEVOD ŠTITA
6. PRIMJENA U NASTAVI KLASINIH JEZIKA
7. ZAKLJUAK
8. LITERATURA