STRUČNO-ZNANSTVENI SKUP: GOSPODARSKE MOGUĆNOSTI ZAGORE I OBLICI

NJIHOVA OPTIMALNOG ISKORIŠTAVANJA

DALMATINSKA ZAGORA U PERSPEKTIVI RAZVOJA

DALMACIJE DO 2031. GODINE: PRIMJER GRADA DRNIŠA

DALMATIAN HINTERLAND DEVELOPMENT PERSPECTIVES

UNTIL 2031: A CASE STUDY OF THE TOWN OF DRNIŠ

Petra Radeljak, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski

odsjek, Marulićev trg 19, 10 000 Zagreb, 01/4895 420, radeljak@geog.pmf.hr

SAŽETAK

U radu se ispituje perspektiva razvoja Dalmatinske zagore na lokalnoj razini – primjeru Grada

Drniša. Razmotreni su recentni razvojni procesi kroz demografski i kontekst socio-

geografskih funkcija te potom sagledana razvojna perspektiva Grada u okviru scenarija

razvoja Dalmacije do 2031. godine (Radeljak, 2014). Korištene su statistička i kvalitativna

analiza. Tipologija 27 naselja Grada Drniša prema demografskim obilježjima izrađena je

putem multivarijatne, klaster analize. Scenariji razvoja Dalmacije kvalitativno su analizirani i

korišteni u razradi razvojnih implikacija za prostor Grada.

Zaključeno je da je gubitak stanovništva prirodnom i ukupnom depopulacijom naselja osnovni

problem širega okruženja Drniša u posljednjih pola stoljeća, a jedino integralni pristup

razvoju može polučiti pozitivne demografske učinke. Perspektiva razvoja Grada Drniša

vezana je uz diverzifikaciju razvojnih aktivnosti, multisektorski pristup, te zadržavanje

postojećih i jačanje novim centralnim funkcijama, koje su presudne za okupljanje

stanovništva. Preduvjet održivijeg razvoja ovoga prostora jačanje je institucionalnog okvira na

državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, te potpora lokalnom privatnom i civilnom sektoru.

ABSTRACT

The research deals with Dalmatian hinterland development perspectives, using the example of

the Town of Drniš. Recent development processes were analysed in demographic and socio-

geographic aspects, and the development perspective of Drniš was portrayed through

development scenarios for Dalmatia until 2031 (Radeljak, 2014). Statistical and qualitative

analyses were used. Typology of 27 settlements of the Town of Drniš in relation to

demographic characteristics was produced through multivariate cluster analysis. Development

scenarios for Dalmatia were qualitatively analysed and used in examining implications for the

development of Drniš.

The research shows that depopulation has been the basic problem of the wider area of

Dalmatian hinterland in the last half a century, and only an integral approach to development

can bring positive demographic effects. Development perspective of the Town of Drniš is

connected to diversifying development activities, a multisectoral approach, and holding on to

and increasing central services, which are crucial for gathering population. The precondition

of more sustainable development of this area is strengthening the institutional framework at

state, regional, and local levels, and continuing support to local private and civil sectors.

KLJUČNE RIJEČI: razvoj, scenariji, Dalmatinska zagora, Drniš

KEY WORDS: development, scenarios, Dalmatian hinterland, Drniš

UVOD

Do polovice 20. stoljeća Dalmacija je bila uglavnom tradicionalni ruralni,

poljoprivredni prostor. Razvojna prijelomnica uslijedila je nakon Drugog svjetskog rata, a

procesi litoralizacije, odnosno urbano bazirane industrijalizacije i turističkog razvoja s jedne,

te deagrarizacije i deruralizacije s druge strane, utjecali su na prostornu diferencijaciju

promjena. Koncentracija stanovništva i ekonomske aktivnosti obilježila je obalna središta, a

depopulacija i društveno-gospodarsko zaostajanje veći dio zaobalnih i otočkih naselja

(Nejašmić, 1991; Pejnović, 2004; Defilippis, 2006; Faričić i dr., 2010; Lukić, 2012).

Iako originalno starije, obično se smatra da se ime Dalmatinska zagora na veći dio

zaobalja – područje šire od prvotne, povijesne Zagore u dijelu šibenskog i splitskog zaobalja,

proširilo nakon Drugog svjetskog rata kao naziv za prostor koji je gospodarski stagnirao u

odnosu na industrijalizirana obalna područja (Vukosav, 2011). Ime Dalmatinska zagora tako

ima obilježja recentnog gospodarsko-razvojnog pojma (Šipić, 2011).1

Suvremeni trendovi prostornog razvoja i prostorne diferencijacije stvaraju potrebu

istraživanja i planiranja mogućih daljnjih promjena u razvoju prostora. Cilj rada je stoga

ispitati perspektivu razvoja Dalmatinske zagore na lokalnoj razini – primjeru Grada Drniša. U

1 Matas i Faričić (2011) navode da je značenje imena Dalmatinska zagora više opće geografsko nego upravno-

teritorijalno, no vrlo je zastupljeno, kako u svakodnevnom govoru, tako i stručnim i znanstvenim radovima.

prvom redu će biti razmotreni recentni razvojni procesi kroz demografski i kontekst socio-

geografskih funkcija, potom sagledana razvojna perspektiva Grada u okviru scenarija razvoja

Dalmacije do 2031. godine te, zaključno, moguće mjere za održivi, integralni razvoj ovoga

područja.

PODRUČJE ISTRAŽIVANJA

U regionalnoj strukturi Dalmacije, koju sačinjavaju otoci, priobalni i zaobalni pojas s

jedne, te sjevernodalmatinski, srednjedalmatinski i južnodalmatinski prostor s druge strane,

Grad2 Drniš dio je sjevernodalmatinskog zaobalja, odnosno nešto užeg područja sjevernog

dijela Dalmatinske zagore. Upravno-administrativno jedna je od 20 jedinica lokalne

samouprave u obuhvatu Šibensko-kninske županije, i obuhvaća 27 naselja: Badanj, Biočić,

Bogatić, Brištane, Drinovci, Drniš, Kadina Glavica, Kanjane, Kaočine, Karalić, Ključ, Kričke,

Lišnjak, Miočić, Nos Kalik, Pakovo Selo, Parčić, Pokrovnik, Radonić, Sedramić, Siverić,

Širitovci, Štikovo, Tepljuh, Trbounje, Velušić i Žitnić.

U funkcionalno-prostornom smislu Županiju sačinjavaju šibenska, drniška i kninska

subregija. Grad Drniš zauzima 351,75 km2 ili nešto manje od 12% njenog teritorija.3 U

njegovom okruženju su općine Unešić, Ružić, Biskupija, Promina te Gradovi Skradin,

Šibenik, i Vrlika u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Općine Unešić, Ružić i Promina mogu se

smatrati dijelom drniške subregije, kao područja nekadašnje općine Drniš.

S obzirom na dostupne pokazatelje, razvojna obilježja sagledana su na više prostornih

razina – Grada Drniša i naselja u njegovom sastavu te šireg okruženja Šibensko-kninske

županije, s naglaskom na područje Dalmatinske zagore.

2 „Grad“ s velikim početnim „G“ odnosi se na jedinicu lokalne samouprave s 27 naselja, dok se „grad“ s malim

početnim „g“ odnosi na središnje gradsko naselje – Drniš. 3 Površina je iskazana prema podacima u grafičkoj bazi Registra prostornih jedinica, DGU.

METODE ISTRAŽIVANJA

U radu su korištene statistička i kvalitativna analiza. Tipologija naselja Grada Drniša

prema demografskim obilježjima izrađena je putem multivarijatne klaster analize, statističko-

matematičkog postupka kojim se prostorne jedinice sličnih obilježja mogu svrstati u

kategorije. U programu SPSS Statistics provedena je hijerarhijska klaster analiza Wardovom

metodom (kvadrirane euklidske udaljenosti, vrijednosti standardizirane u rasponu od -1 do 1).

U analizi su korišteni posebno obrađeni podaci Državnog zavoda za statistiku, Zagreb.

U radu su također korišteni ranije oblikovani scenariji razvoja Dalmacije, izrađeni

integracijom rezultata multivarijatne statističke analize i primjene metode Delfi. Kroz dva

kruga upitnika znanstvenici i stručnjaci iz akademske zajednice te prakse prostornog

planiranja promišljali su moguće buduće smjerove razvoja Dalmacije i njezinih sastavnih

dijelova (županija i užih područja – otoka, priobalja i zaobalja) do 2031. godine (Radeljak,

2014). Navedeni scenariji razvoja kvalitativno su analizirani i korišteni u razradi razvojnih

implikacija za prostor Dalmatinske zagore na primjeru Grada Drniša.

DEMOGRAFSKI RAZVOJ GRADA DRNIŠA

Opće kretanje broja stanovnika. Od polovice 19. stoljeća u općem kretanju stanovništva

Grada Drniša mogu se izdvojiti dva osnovna razdoblja. Od 1850-ih godina do sredine 20.

stoljeća broj stanovnika povećavao se gotovo u kontinuitetu (sl. 1).4 Emigracija, koja je

obilježila demografski razvoj ovoga kraja, značajnije se javlja već krajem 19. i početkom 20.

stoljeća (iseljavanjem u prekomorske zemlje). Međutim, njezin utjecaj nije se znatnije osjećao

jer se zbivala paralelno s demografskom tranzicijom, koja je zbog visokih stopa nataliteta

rezultirala povećanjem broja stanovnika (Bralić i Ramljak, 2011). Vrhunac broja stanovnika

4 Prema Bralić i Ramljak (2011) rezultate popisa 1921. treba uzeti s rezervom jer je zbog talijanske okupacije

broj stanovnika bio naknadno procijenjen i zasigurno podcijenjen, sudeći po broju stanovnika 1910. i 1931.

godine. Statistički je na smanjenje utjecalo i to što je za 1921. godinu dio podataka sadržan u podacima za Grad

Skradin i Općinu Unešić.

dosegnut je 1961. godine s 19.538 stanovnika, nakon čega nastupa jaka depopulacija, kako na

području Grada Drniša, tako i u širem okruženju.

Sl. 1. Opće kretanje stanovništva u Gradu Drnišu, naselju Drniš i ostalim naseljima 1857. –

2011.

Izvor: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857. – 2001., Šibensko-kninska županija -

broj stanovnika po naseljima, http://www.dzs.hr/; Popis stanovništva, kućanstava i stanova

2011. godine, Državni zavod za statistiku, Zagreb.

U razdoblju od 1961. do 1991. godine depopulira i glavnina današnje Šibensko-

kninske županije – ima negativnu migracijsku bilancu (Friganović, 1992). Više od 85%

smanjenja broja stanovnika Županije u 1970-ima odnosilo se na područje bivše općine Drniš,

u kojoj je 1981. zabilježeno 7.814 (21,7%) stanovnika manje nego 1971. godine. Među

današnjim dalmatinskim županijama Šibensko-kninska je imala i najveći udio zaposlenih u

inozemstvu, što je također bilo čimbenik širenja procesa depopulacije (Pejnović, 2004).

Osim toga, jačanje dispariteta između središta polariziranog razvoja i sve prostranijih

depopulacijskih područja u Hrvatskoj već je 1970-ih godina istaknulo problem

neodgovarajuće nodalno-funkcionalne organizacije, posebno manjak gradova srednje veličine

koji bi stabilizirali naseljenost u gospodarski slabije razvijenim, perifernim područjima poput

Dalmatinske zagore (Pejnović, 2004). Slabo razvijen sustav mikroregionalnih središta nije

0

5000

10000

15000

20000

25000

Broj stanovnika

Godina

GRAD DRNIŠ

Drniš

Ostala naselja

mogao pružiti dovoljno jaku logističku potporu stanovništvu malih naselja (Nejašmić i

Štambuk, 2003). Iako je broj stanovnika grada Drniša bio u porastu do 1991. godine, kada je

dosegnut vrhunac od 4.653 stanovnika, relativno mnogo veći pad broja stanovnika ostalih

naselja upućuje na to da je stanovništvo u iseljavanju iz ruralnih područja često preskakalo

Drniš, i odlazilo prema razvijenijim regionalnim središtima (sl. 1).

Na području Šibensko-kninske županije drniška subregija postajala je sve izrazitiji

prostor depopulacije s trendom k izumiranju u međupopisnom razdoblju 1981. – 1991.;

kninska subregija sputavala je izrazitu depopulaciju, a samo šibenska subregija imala je

pozitivnu migracijsku bilancu (Friganović, 1992). Demografski trendovi dodatno su pogoršani

u vrijeme Domovinskog rata, pri čemu se ukupan broj stanovnika Županije između 1991. i

2001. smanjio za gotovo 40.000, na oko 113.000 stanovnika. U međupopisnom razdoblju

2001. – 2011. broj stanovnika smanjen je za daljnje 3.500 ili 3.1%, što je najveća negativna

stopa među dalmatinskim županijama. Dok popisni rezultati pokazuju pozitivna kretanja u

Gradu Vodicama i općinama Bilice, Pirovac i Tribunj šibenske subregije te većini kninske

subregije, najveći relativni gubitak stanovništva ponovno bilježi drniška subregija.

U zadnjem međupopisnom razdoblju sam Grad Drniš izgubio je 1.100 (13%)

stanovnika. Na području Grada 2011. godine živjelo je 7.500 stanovnika, od čega u naselju

Drniš 3.144, odnosno više od 40%. Sva drniška naselja imaju manje stanovnika 2011. u

odnosu na 1961. godinu, a Grad u cjelini za jednu trećinu manje stanovnika nego 1857.

godine. U mnogim naseljima ostaje malobrojno stanovništvo nepovoljnog dobnog sastava i

obrazovne strukture, što postaje ograničavajući čimbenik daljnjeg razvoja. Osim toga,

periferna ruralna naselja i fizionomski je označila prirodna i ukupna depopulacija, što je

vidljivo u preobrazbi agrarnog pejzaža i depopulacijskom krajoliku uopće. „To je krajolik u

kojem prevladavaju znakovi 'gašenja ognjišta'“ (Nejašmić, 1991:236).

Tipologija naselja prema suvremenim demografskim obilježjima. Nakon analize općeg

kretanja stanovništva u naseljima Grada Drniša te na širem području Šibensko-kninske

županije, u idućem koraku naselja Grada Drniša pobliže su diferencirana prema skupu

demografskih obilježja. Izvršen je odabir varijabli koje pokazuju broj, dobni i spolni sastav

stanovništva naselja, dinamiku općeg i prirodnog kretanja broja stanovnika te strukturu

stambenog fonda. Obuhvaćeno je sljedećih devet varijabli:

Broj stanovnika naselja 2011. godine;

Indeks promjene broja stanovnika 1961. – 2011.;

Stopa prirodne promjene 2001. – 2011.;

Vitalni indeks5 2001. – 2011.;

Koeficijent feminiteta 2011. godine;

Udio stanovništva 0 – 19 godina starosti 2011. godine;

Udio stanovništva 60 i više godina starosti 2011. godine;

Broj stanova za odmor i rekreaciju na 100 nastanjenih stanova 2011. godine;

Indeks promjene udjela nastanjenih stanova u ukupnom broju stanova 2001. – 2011.

Na temelju izloženih pokazatelja putem hijerarhijske klaster analize 27 naselja

kategorizirano je u pet različitih klastera/tipova prema suvremenim demografskim

obilježjima, koji odražavaju dubinu demografskih problema ovoga područja (sl. 2). Na značaj

pojedinih varijabli u klasterima/tipovima upućuju prosječne vrijednosti varijabli (tab. 1).

5 Vitalni indeks pokazuje broj živorođenih na 100 umrlih osoba. Vrijednost indeksa iznad 100 pokazuje da se

broj stanovnika povećava prirodnom promjenom, dok vrijednosti ispod 100 ukazuju na prirodnu depopulaciju

(Nejašmić, 2005).

Tab. 1. Prosječne vrijednosti varijabli po klasterima – tipovima naselja Grada Drniša prema

demografskim obilježjima

Varijabla Središnje

naselje – grad

Drniš

Demografski

življa naselja

Naselja

demografskog

nazadovanja

Naselja

izraženog

demografskog

nazadovanja

Naselja na

pragu

izumiranja

Broj stanovnika 2011.

3.144,00 236,67 163,29 73,60 1,50

Indeks promjene broja

stanovnika 1961. – 2011.

98,04 38,63 25,15 11,06 0,65

Stopa prirodne promjene

2001. – 2011.

-43,62 -85,62 -177,63 -322,88 -2.821,43

Vitalni indeks 2001. –

2011.

65,41 55,64 25,07 12,45 5,00

Koeficijent feminiteta

2011.

104,55 96,60 104,71 133,40 50,00

Udio stanovništva 0 – 19

godina starosti 2011.

23,28 22,08 15,67 2,75 0,00

Udio stanovništva 60 i

više godina starosti 2011.

24,81 28,77 39,26 73,42 100,00

Broj stanova za odmor i

rekreaciju na 100

nastanjenih stanova 2011.

6,88 51,09 79,22 69,50 1.150,00

Indeks promjene udjela

nastanjenih stanova u

ukupnom broju stanova

2001. – 2011.

90,31 83,22 72,40 63,26 45,00

Napomena: Pri promatranju vrijednosti za Naselja na pragu izumiranja u obzir treba uzeti

zakon malih brojeva, budući da se radi o samo dva naselja.

Središnje naselje – grad Drniš – ističe se brojem stanovnika, indeksom promjene broja

stanovnika 1961. – 2011. najbližim 100 (98,04), većim udjelom mladog stanovništva i

manjim udjelom starog stanovništva te manje izraženom negativnom prirodnom promjenom.

Demografski življa naselja, tip je koji obuhvaća najviše, 12 naselja i obilježava ga

drugo po redu najmanje smanjenje broja stanovnika 1961. – 2011. (indeks promjene u

prosjeku 38,63), povoljniji dobni sastav stanovništva (udio mladog stanovništva u prosjeku

22,08%) te, uz grad Drniš, najmanje izražena negativna prirodna promjena. Ovom tipu

pripada, primjerice, dio naselja na Miljevačkom platou te prigradska naselja Drniša (Badanj,

Trbounje).

Sl. 2. Tipovi naselja Grada Drniša prema suvremenim demografskim obilježjima

Izvor: Posebno obrađeni podaci Državnog zavoda za statistiku, Zagreb.

Naselja demografskog nazadovanja, tip je sa sedam naselja, čije se prosječne

vrijednosti za odabrane demografske pokazatelje većinom nalaze u sredini cijeloga skupa od

27 drniških naselja. U prosjeku imaju 163 stanovnika 2011. godine, pri čemu im se broj

stanovnika od 1961. godine izraženo smanjio (indeks promjene 25). Imaju nešto manje od

16% mladog stanovništva te gotovo 40% starog. Imaju i izraženu vikendašku orijentaciju,

budući da na 100 nastanjenih stanova u prosjeku dolazi gotovo 80 stanova za odmor i

rekreaciju. Unatoč prirodnoj i ukupnoj depopulaciji, stambeni fond za stalno stanovanje ne

napušta se potpuno već se pretvara u stanove za odmor i rekreaciju.

Naselja izraženog demografskog nazadovanja, malog su broja stanovnika (u prosjeku

74 stanovnika); velikog gubitka stanovništva između 1961. i 2011. godine (indeks promjene u

prosjeku 11); smanjenja udjela nastanjenih stanova 2001. – 2011.; neravnoteže u sastavu po

spolu, odnosno većeg broja žena u odnosu na muškarce (koeficijent feminiteta 133) kao

posljedica depopulacije i demografskog starenja; te, povezano s tim, i vrlo malog udjela

mladog nasuprot velikom udjelu stanovništva starog 60 i više godina. Ovom tipu pripada pet

naselja na istočnom, perifernom rubu Grada (Biočić, Miočić, Kanjane, Štikovo i Tepljuh). To

su ujedno naselja smještena na višim nadmorskim visinama, između 350 i 518 m nadmorske

visine.

Naselja na pragu izumiranja su Lišnjak i Nos Kalik, s 2, odnosno 1 stanovnikom 2011.

godine.

SOCIO-GEOGRAFSKE FUNKCIJE

Sastav stanovništva prema glavnim izvorima sredstava za život i zaposlenosti. Na

području Grada Drniša 2011. godine stalni rad je bio glavni izvor6 sredstava za život za

25,89% stanovništva, što je ispodprosječan udio u odnosu na Šibensko-kninsku županiju, kao

i Dalmaciju i Hrvatsku u cjelini (tab. 2). No, među dvadeset gradova i općina Županije Drniš

se nalazi na petom mjestu (iza priobalnih Šibenika, Bilica, Tisnog i Tribunja).

U odnosu na prosjek Šibensko-kninske županije Drniš ima i:

natprosječan udio stanovništva kojemu su prihodi od poljoprivrede glavni izvor

sredstava za život (2,09%, šesti po redu među gradovima i općinama);

natprosječan udio stanovništva kojemu su socijalne naknade glavni izvor sredstava za

život (7,44%, također šesti po redu među gradovima i općinama);

6 Prema metodološkim objašnjenjima Popisa 2011. osobe su mogle dati najviše dva odgovora o prihodima koje

su ostvarivale tijekom prethodnih 12 mjeseci, birajući dva najveća izvora prihoda.

ispodprosječan udio stanovništva kojemu je starosna mirovina glavni izvor sredstava

za život (14,17%, što ga smješta na začelje među gradovima i općinama – manji udio

imaju samo Bilice i Knin).

Tab. 2. Stanovništvo u gradovima i općinama Šibensko-kninske županije, Županiji te

Dalmaciji i Hrvatskoj ukupno prema odabranim glavnim izvorima sredstava za život 2011.

godine

Prostorna

cjelina

Broj

stanovnika

2011.

Udio stanovništva

kojemu su prihodi

od stalnog rada

glavni izvor

sredstava za život

u ukupnom

stanovništvu

2011.

Udio stanovništva

kojemu su prihodi

od poljoprivrede

glavni izvor

sredstava za život

u ukupnom

stanovništvu

2011.

Udio stanovništva

kojemu je

starosna mirovina

glavni izvor

sredstava za život

u ukupnom

stanovništvu

2011.

Udio stanovništva

kojemu su

socijalne naknade

glavni izvor

sredstava za život

u ukupnom

stanovništvu

2011.

Bilice 2.307 32,86 0,04 13,52 5,03

Biskupija 1.699 10,12 1,65 21,72 16,66

Civljane 239 5,44 1,26 17,15 21,34

Drniš 7.498 25,89 2,09 14,17 7,44

Ervenik 1.105 7,96 3,62 23,89 15,02

Kijevo 417 17,99 0,00 17,75 2,88

Kistanje 3.481 6,95 2,21 16,03 16,43

Knin 15.407 24,68 0,30 10,46 9,74

Murter-Kornati 2.044 24,90 1,52 17,22 3,42

Pirovac 1.930 23,27 1,83 16,93 6,02

Primošten 2.828 25,00 2,97 17,29 3,11

Promina 1.136 17,81 1,50 24,07 5,11

Rogoznica 2.345 22,05 0,64 21,75 2,64

Ružić 1.591 16,66 3,96 14,46 5,09

Skradin 3.825 19,63 1,57 18,04 6,14

Šibenik 46.332 32,95 0,33 16,04 4,03

Tisno 3.094 26,66 1,10 16,26 4,72

Tribunj 1.536 26,17 1,43 17,90 6,05

Unešić 1.686 18,03 3,62 16,49 5,28

Vodice 8.875 25,25 0,69 17,16 6,27

Šibensko-

kninska

županija

109.375 26,98 0,90 15,69 6,14

DALMACIJA 855.731 30,02 1,34 14,42 3,86

HRVATSKA 4.284.889 32,62 1,85 14,26 4,17

Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine, Državni zavod za statistiku.

Ti pokazatelji odražavaju povoljniji dobni sastav stanovništva na razini Grada u

odnosu na ostale gradove i općine u Županiji. Također pokazuju važnost poljoprivrede,

posebno kao dopunskog izvora prihoda. Povezano s tim, u sustavu Ministarstva poljoprivrede

na području Grada Drniša registrirana su 624 poljoprivredna gospodarstva, odnosno nešto

manje od 10% poljoprivrednih gospodarstava u Šibensko-kninskoj županiji. Dok je na

prostoru Petrovog polja važna ratarska i vinogradarska komponenta, posebno u zapadnom

dijelu Grada izraženija je stočarska orijentacija.

Međutim, važnost socijalnih naknada, uz manji udio prihoda od stalnog rada upućuje

na probleme zaposlenosti i općenitog slabljenja funkcije rada. Posebno kada se u obzir uzme

činjenica da sama Šibensko-kninska županija po ovim pokazateljima zaostaje za Dalmacijom

i Hrvatskom ukupno. Valja istaknuti i da Dalmacija (30,19%), a još izraženije Šibensko-

kninska županija (35,12%), u odnosu na hrvatski prosjek (27,59%) imaju veći udio

stanovništva zaposlenog u javnoj upravi i obrani, obveznom socijalnom osiguranju,

obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi.7 Visokim udjelima izdvajaju se pojedini

gradovi i općine u šibenskom zaobalju, od čak 100% u Erveniku, do Kistanja, Knina i Ružića

koji ima tek nešto manje od 55% zaposlenih u ovim djelatnostima. To je odraz usitnjene

upravno-administrativne strukture, no pokazuje i nedovoljnu diverzifikaciju ekonomskih

djelatnosti i ovisnost tih područja o zapošljavanju u državnom i javnom sektoru. U Gradu

Drnišu u ovim djelatnostima radi gotovo 30% zaposlenih u pravnim osobama. S druge strane,

u Gradu čak jedna trećina zaposlenih u pravnim osobama radi u prerađivačkoj industriji, a u

sekundarnom sektoru ukupno nešto manje od polovice zaposlenih (47%). U Drnišu djeluju,

primjerice, Drnišplast – tvornica polietilenskih cijevi, TOF – Tvornica oplemenjenih

materijala, GIRK Kalun – proizvodnja kamena, vapna i betona, kao i više pršutana i sirana.

7 Publikacija Zaposlenost i plaće u 2012. Državnog zavoda za statistiku korištena je u nedostatku podataka iz

Popisa stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine. (u vrijeme pisanja ovoga rada u ožujku 2015. godine

potpuni rezultati još uvijek nisu objavljeni).

Opremljenost naselja centralnim funkcijama. Centralne funkcije podrazumijevaju sve

djelatnosti u nekom naselju koje ne služe samo stanovništvu vlastitog naselja već i

stanovništvu naselja u okolici. Pripadaju sljedećim osnovnim skupinama djelatnosti: upravi,

trgovini, zdravstvu, školstvu i prometu. Zbog različitog stupnja koncentracije centralnih

funkcija, odnosno različitog centraliteta pojedinih centralnih naselja, formira se hijerarhija

centralnih naselja i njihovih gravitacijskih područja, što je povezano s društveno-ekonomskim

razvojem određenog prostora (Crkvenčić, 1976).

Sl. 3. Opremljenost naselja Grada Drniša centralnim funkcijama 2014. godine

Izvor: izrađeno na temelju analize podataka o opremljenosti naselja centralnim funkcijama

navedenih u popisu izvora (analiza provedena u prvom tjednu svibnja 2014. godine).

Na području Grada Drniša, izuzev lokalnih prodavaonica8, najraširenija je školska

funkcija. Jedina osnovna i srednja škola nalaze se u gradu Drnišu, no područne škole locirane

su u Drinovcima, Kaočinama i Siveriću, a područni odjeli u Pakovom Selu, Pokrovniku i

Radoniću. Poštanski uredi rade u trima naseljima: Drinovcima, Siveriću i Drnišu. Liječnik

opće/obiteljske medicine, izuzev u Drnišu, radi i u Drinovcima.

Sve ostale funkcije, uključujući Dom zdravlja, poslovnicu banke, FINA-e, bankomate

i supermarkete smještene su u samom Drnišu. Opremljenošću centralnim funkcijama Drniš

odgovara subregionalnom centru, a Drinovci lokalnom centru. Siverić se može smatrati

pomoćnim naseljem u zapadnom dijelu Grada.

Ipak, važno je naglasiti da s depopulacijom ovoga područja „odlaze“ i centralne

funkcije. Od 2010. godine prekršajni sud u Drnišu stopljen je sa sudom u Kninu. Sudbina

područnih odjela i područnih škola neizvjesna je. Budući da prostorna organizacija i

hijerarhija centralnih funkcija ima vrlo važnu ulogu u lokalnom i regionalnom razvoju,

daljnjim redukcijama centralnih funkcija valja pristupati promišljeno. Iako bez stanovništva

nema centralnih funkcija, vrijedi i obratno: slaba opremljenost centralnim funkcijama vodi

daljnjem razvojnom poniranju.

GRAD DRNIŠ U SCENARIJIMA RAZVOJA DALMACIJE

Scenariji razvoja nekoga prostora temelje se na glavnim faktorima razvoja i njihovom

utjecaju, te kroz razmatranje uzročno-posljedičnih odnosa opisuju moguće budućnosti.

Obično se izrađuju za istraživanje dugoročnih procesa u razdoblju od 10 do 30 godina. Budući

da su smjerovi u kojima se dugoročni procesi mogu razviti nesigurni izrađuje se skup

scenarija, pri čemu svaki scenarij istražuje jedan mogući smjer razvoja (Dammers, 2010).

8 Prodavaonice površinom manje od supermarketa nisu posebno naznačavane na kartogramu.

Scenariji upozoravaju na slabosti i mogućnosti razvoja i iznimno su korisni pri oblikovanju

optimalnih mjera upravljanja prostorom.

Tri scenarija razvoja Dalmacije do 2031. godine: Monokultura turizma, Održivi

turizam i Integralni razvoj istražuju moguće pravce daljnjeg razvoja prostora iz različite

perspektive. Znanstvenici i stručnjaci koji su sudjelovali u izradi scenarija (Radeljak, 2014)

kao važnu kariku budućeg razvoja Dalmacije vide utjecaj turističkog razvoja i rekreacije u

prostoru. Taj utjecaj mogao bi poprimiti različite oblike, u smislu karakteristika samoga

turizma, njegova odnosa s drugim djelatnostima i općenito dominacije u razvojnoj strukturi

Dalmacije i njezinih užih prostornih cjelina.

Scenarij pod naslovom Monokultura turizma temelji se na izraženoj daljnoj

turistifikaciji koja će utjecati na visoku sezonsku aktivnost u prostoru. Ona će biti praćena

jačanjem infrastrukturne opremljenosti, no stupanj zaštite okoliša i prostora uopće bit će

nizak. Osim toga, turizam neće utjecati na zaustavljanje negativnih demografskih procesa, no

može se očekivati porast broja privremenih rezidenata u Dalmaciji.

U kontekstu ovoga scenarija može se očekivati daljnje jačanje regionalnih i lokalnih

dispariteta u razvoju. Budući da monokultura turizma neće imati dovoljno jak utjecaj na

razvoj komplementarnih djelatnosti, poput poljoprivrede i raznih obrta, izostali bi i takvi

razvojni poticaji za područje Grada Drniša. Ograničeni rast turističke aktivnosti u Gradu

(primjerice, selektivnih oblika ruralnog turizma) ne bi bio dovoljan za okretanje

depopulacijskih procesa. Mogao bi se očekivati ograničen interes za kupnjom stambenih

objekata od strane privremenih rezidenata.

Drugi scenarij nazvan je Održivi turizam i temelji se na dominaciji održivog smjera

razvoja turizma u Dalmaciji do 2031. godine. Povezano s tim, trebalo bi doći do veće

diverzifikacije turističke ponude, razvoja niza selektivnih oblika turizma i izraženijih

multiplikatorskih učinaka turizma na razvoj komplementarnih djelatnosti. Iako neće doći do

zaustavljanja negativnih demografskih trendova, poput demografskog starenja, jačanje

institucionalnog okvira i veća razina znanja i inovacija u odnosu na monokulturu turizma

dovest će do većeg stupnja socijalne umreženosti i održivog korištenja okoliša i prostora.

Održivi razvoj turizma imao bi izraženije multiplikatorske učinke na razvoj

komplementarnih djelatnosti, vidljive u porastu poljoprivredne proizvodnje, sitne

prerađivačke industrije i interesu za tradicionalnim obrtima na području Grada Drniša.

Povećan naglasak na razvoju selektivnih oblika turizma imao bi pozitivan utjecaj na seoska

domaćinstva, kojima bi to bio dodatni izvor prihoda. Ovakvi trendovi razvoja utjecali bi na

ublažavanje depopulacije aktivnijih i dostupnijih naselja, iako bi ukupno kretanje stanovnika i

dalje bilježilo pad. U dijelu naselja došlo bi do prodaje i prenamjene starih i napuštenih

objekata, u čemu bi ulogu mogli imati i privremeni rezidenti.

Posljednji scenarij, Integralni razvoj, podrazumijeva veliku važnost cjelogodišnje

aktivnosti i zaposlenosti stanovništva, visoku razinu znanja, inovacija i tehnologija, uz jačanje

sveučilišnih centara u Dalmaciji. Takvi trendovi razvoja utjecat će na doseljavanje mladog i

zrelog, visokoobrazovanog stanovništva, s dugoročnim pozitivnim utjecajem na demografske

procese, posebno u okolici većih obalnih gradova i funkcionalno jakim i ekonomski

diverzificiranim subregionalnim i područnim središtima u cijeloj regiji. Ovakav integralni

razvoj bit će institucionalno snažno uokviren.

U takvom kontekstu Drniš bi mogao funkcionalno i radno jačati kao subregionalni

centar. Razvoj ovoga područja temeljio bi se na multisektorskom pristupu: jačanju

poljoprivredne proizvodnje, prerađivačkoj industriji te značajnoj ulozi uslužnog sektora,

uključujući razvoj selektivnih oblika turizma. Međutim, upravo zbog većeg naglaska na

obrazovanju i informacijsko-komunikacijskim tehnologijama u Dalmaciji, u Drnišu bi moglo

doći do diverzifikacije radnih mjesta u tom pogledu, s utjecajem na ostanak mladog,

obrazovanog stanovništva. Razvojna diverzifikacija općenito bi utjecala na znatno

usporavanje negativnih demografskih procesa u dostupnim i infrastrukturno opremljenim

naseljima, te blago pozitivne trendove u samom gradu Drnišu.

ZAKLJUČCI

Više implikacija koje proizlaze iz scenarija razvoja podloga su za oblikovanje

prijedloga mjera i instrumenata za održivi, integralni razvoj Grada Drniša. Gubitak

stanovništva prirodnom i ukupnom depopulacijom naselja osnovni je problem širega

okruženja Grada Drniša u posljednjih pola stoljeća, a jedino integralni pristup razvoju može

polučiti pozitivne demografske učinke. Perspektiva razvoja Grada vezana je uz diverzifikaciju

razvojnih aktivnosti, multisektorski pristup, te zadržavanje postojećih i jačanje novim

centralnim funkcijama, koje su presudne za okupljanje stanovništva. Uz jačanje opremljenosti

centralnim funkcijama Drniša kao subregionalnog centra, to podrazumijeva i daljnje

funkcionalno opremanje Drinovaca, Siverića i Pakovog Sela kao pomoćnih centralnih naselja

na području Grada. Iako se često naglašava potreba smanjivanja glomaznog aparata državne i

javne uprave u Hrvatskoj, posebno reorganizacije preusitnjene lokalne uprave, upravo primjer

Grada Drniša pokazuje kako se takve odluke ne treba donositi ad hoc, te kako u obzir treba

uzeti potrebe stanovništva šireg prostora i nastojati ne zadati zadnji udarac razvojnoj

perspektivi ovakvih subregionalnih centara. Skladna hijerarhija centralnih funkcija, odnosno

centralnih naselja preduvjet je razvoju.

U pogledu gospodarske održivosti presudno je povećanje broja radnih mjesta i njihova

diverzifikacija kroz multisektorski pristup. To uključuje, primjerice, poticaje okrupnjavanju

zemljišnih parcela za ratarsku i vinogradarsku proizvodnju; poticaje lokalnim malim i

srednjim poljoprivrednim proizvođačima; daljnje opremanje komunalnom i prometnom

infrastrukturom svih naselja na području Grada, uključujući visokovalitetnu i brzu internetsku

vezu; poticaje tradicionalnim obrtima, ali i onima vezanima uz informatičko-komunikacijske

tehnologije; poticaje selektivnim oblicima turizma, posebno turizmu na seljačkim

gospodarstvima te umrežavanje turističke ponude s onom obalnih naselja u vidu paket i

vikend aranžmana.

Preduvjet održivijeg razvoja ovoga prostora jačanje je institucionalnog okvira na

državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, te potpora lokalnom privatnom i civilnom sektoru – jer

najvažniji agens razvoja treba biti upravo lokalno stanovništvo.

IZVORI

1. Djelo marketi, http://www.ultragros.hr/aploads/files/karta-djelo.pdf (3.5.2014.)

2. FINA, poslovnice, http://www.fina.hr/Default.aspx?sec=914 (2.5.2014.)

3. Hrvatska pošta, Pretraga poštanskih ureda,

http://www.posta.hr/default.aspx?pretpum&tvrsta=ured (4.5.2014.)

4. HZZO, Adresar zdravstvenih ustanova/ privatnih praksi, http://www.hzzo.hr/zdravstveni-

sustav-rh/zdravstvena-zastita-pokrivena-obveznim-zdravstvenim-osiguranjem/adresar-

zdravstvenih-ustanovaprivatnih-praksi (4.5.2014.)

5. HZZO, Popis doktora ugovorenih u djelatnosti opće/obiteljske medicine; Popis doktora

ugovorenih u djelatnosti zdravstvene zaštite predškolske djece; Popis doktora ugovorenih

u djelatnosti zdravstvene zaštite žena; Popis doktora ugovorenih u djelatnosti dentalne

zdravstvene zaštite; Popis ugovorenih ljekarni u RH, http://www.hzzo.hr/zdravstveni-

sustav-rh/zdravstvena-zastita-pokrivena-obveznim-zdravstvenim-osiguranjem/ugovoreni-

sadrzaji-zdravstvene-zastite-u-rh (5.5.2014.)

6. Interaktivna karta Hrvatskog autokluba (HAK), http://map.hak.hr (20.8.2014.)

7. Konzum, Prodavaonice, http://www.konzum.hr/Prodavaonice (3.5.2014.)

8. Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857. – 2001., Šibensko-kninska županija -

broj stanovnika po naseljima, http://www.dzs.hr/ (20.8.2014.)

9. NTL, Prodajna mjesta, http://www.ntl.com.hr/prodajna-mjesta/1/0 (3.5.2014.)

10. Odluka o donošenju mreže osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa

obrazovanja, Narodne novine 70/2011.

11. Podaci iz grafičke baze Registra prostornih jedinica izrađene za potrebe popisa

stanovništva 2011., Državna geodetska uprava, Zagreb.

12. Popis poljoprivrednih gospodarstava 18.11.2013., Ministarstvo poljoprivrede, Zagreb.

13. Popis lokacija bankomata Jadranske banke d.d. Šibenik, http://www.jadranska-

banka.hr/LokacijeBankomata.aspx (2.5.2014.)

14. Popis poslovnih jedinica, http://www.jadranska-banka.hr/Default.aspx?sifraStranica=247

(2.5.2014.)

15. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine, Državni zavod za statistiku,

Zagreb.

16. Posebno obrađeni podaci Državnog zavoda za statistiku, Zagreb.

17. Studenac, Popis trgovina, http://studenac.hr/maloprodaja/popis_trgovina/ (3.5.2014.)

18. Tommy, Prodajna mjesta, http://www.tommy.hr/prodajna_mjesta/ (3.5.2104.)

19. Upisna područja osnovnih škola Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti, obrazovanja

i sporta, http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=11531 (1.5.2014.)

20. Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, Narodne novine

86/2006.

21. Zaposlenost i plaće u 2012., Statistička izvješća 1502/2013., Državni zavod za statistiku,

Zagreb, 2013.

LITERATURA

1. Bralić, A., Ramljak, S., 2011: Drniški kraj u demografskim procesima od druge polovice

19. stoljeća do kraja 20. stoljeća, u: Zagora između stočarsko-ratarske tradicije te

procesa litoralizacije i globalizacije: zbornik radova (ur. Matas, M. i Faričić, J.), Zadar –

Dugopolje, 19. – 21. listopada 2010., Sveučilište u Zadru, Zadar; Kulturni sabor Zagore,

Ogranak Matice hrvatske, Split, 323-337.

2. Crkvenčić, I., 1976: Statistička i funkcionalna klasifikacija naselja SR Hrvatske, u:

Centralna naselja i gradovi SR Hrvatske: Geografska analiza (ur. Cvitanović, A.),

Školska knjiga, Zagreb, 5-32.

3. Dammers, E., 2010: Making territorial scenarios for Europe, Futures 42, 785-793.

4. Defilippis, J., 2006: Promjene u poljoprivredi i selu Dalmacije u posljednjih stotinjak

godina, Društvena istraživanja 15 (6), 1047-1062.

5. Faričić, J., Graovac, V., Čuka, A., 2010: Mali hrvatski otoci – radno-rezidencijalni

prostor i/ili prostor odmora i rekreacije, Geoadria 15 (1), 145-185.

6. Friganović, M., 1992: Demografska osnova i razvoj šibenske regije, Acta geographica

Croatica 27, 1-14.

7. Lukić, A., 2012: Mozaik izvan grada – tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja

Hrvatske, Meridijani, Samobor.

8. Matas, M., Faričić, J., 2011: Zagora – uvodne napomene i terminološke odrednice, u:

Zagora između stočarsko-ratarske tradicije te procesa litoralizacije i globalizacije:

zbornik radova (ur. Matas, M. i Faričić, J.), Zadar – Dugopolje, 19. – 21. listopada 2010.,

Sveučilište u Zadru, Zadar; Kulturni sabor Zagore, Ogranak Matice hrvatske, Split, 45-

74.

9. Nejašmić, I., 1991: Depopulacija u Hrvatskoj: korijeni, stanje, izgledi, Globus, Zagreb.

10. Nejašmić, I., 2005: Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima,

Školska knjiga, Zagreb.

11. Nejašmić, I., Štambuk, M., 2003.: Demografsko stanje i procesi u neurbanim naseljima

Republike Hrvatske, Društvena istraživanja 12 (3-4), 469-493.

12. Pejnović, D., 2004: Depopulacija županija i disparitet u regionalnom razvoju Hrvatske,

Društvena istraživanja 13 (4-5), 701-726.

13. Radeljak, P., 2014: Metoda scenarija u prostornom planiranju: primjer Južnoga

hrvatskoga primorja, doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-

matematički fakultet, Geografski odsjek.

14. Šipić, I., 2011: Čovjek i prostor Zagore – od planske do globalizacijske ekonomije, u:

Zagora između stočarsko-ratarske tradicije te procesa litoralizacije i globalizacije:

zbornik radova (ur. Matas, M. i Faričić, J.), Zadar – Dugopolje, 19. – 21. listopada 2010.,

Sveučilište u Zadru, Zadar; Kulturni sabor Zagore, Ogranak Matice hrvatske, Split, 89-

100.

15. Vukosav, B., 2011: Geographic name Zagora and its reference to areas in the Dalmatian

hinterland in the selected newspaper medium, Geoadria 16 (2), 261-281.

ZAHVALA

Ovaj rad je sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom 4513 te znanstveni projekt

Geografsko vrednovanje prostornih resursa ruralnih i krških područja Hrvatske br. 119-

1191306-1369 Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.