dale carnegie - kako steci prijatelje i naklonost ljudi.pdf

5/19/2018 Dale Carnegie - Kako steci prijatelje i naklonost ljudi.pdf

1/105


2/105

Dale Carnegie KAKO STECI PRIJATELJE I NAKLONOST LJUDIBIBLIOTEKA POPULARNE PSIHOLOGIJEUrednik MLADEN BLAEKOVI

PSIHOLOGIJA USPJEHAKNJIGA ITehniki urednik KATICA KRSNIKNaslov originala HOW TO WIN FRIENDS AND INFLUENCE PEOPLE 1936. by DALE CARNEGIE renewed 1964. by DOROTHY CARNEGIEObjavljeno s dozvolom SIMON & SCHUSTER,New York, preko G. P. A. MiinchenDALE CARNEGIEKAKO STEI PRIJATELJE I NAKLONOST LJUDIS engleskoga preveo MLADEN BLAEKOVIC

ZAGREB, 1981.Predgovor izdavaaZnati postupati s ljudima zacijelo je jedna od najveih tekoa s kojima se susree poslovniovjek. To umijee nije, dakako, nita manje vano ni za domaicu, arhitekta, inenjera... pie autor ove knjige u svom predgovoru, koji je naslovio pitanjem: Kako sam i zato napisaoovu knjigu?Pitanja to ih sebi postavlja samostalni izdavakoji je itateljima nudi u ponovljenom izdanjuima toliko da bi ga ona zasigurno obeshrabrila i u zametku prekinula svaku pomisao o njezinuizdavanju, kad ne bi vrsto vjerovao u njezinu trajnu aktualnost f potrebu za svakome dostupnomliteraturom o psihologiji meuljudskih odnosa dakle o psihologiji uspjeha to je tematikaove knjige.

Autor Psihologije uspjeha, ameriki psiholog i publicist Dale Carnegie, studirao je, a zatimprouavao i pouavao znanost koja ga je zaokupljala u tijeku cijeloga njegova plodnog ivota ikoja je stara kao i svijet, a ipak nezastariva, uvijek aktualna i svakom od nas potrebna mudrost i umjenost u ophoenju s ljudima.Podnaslov Kako stei prijatelje i naklonost ljudi sadri daljnju informaciju o tome to eitatelj koji se s njome sree prvi put nai na njezinim stranicama. Oni pak itatelji koji je vedue vremena uzaludnaruuju oigledno su upueni u njezinu tematiku, ili su samo informirani o njoj, i izdavaimje zahvalan na strpljenju koje e sada biti nagraeno ljepim i suvremenijim izdanjem.Na podnaslov koji se kao lajtmotiv namee pri itanju svakog poglavlja star je koliko inarod (itaj: narodne poslovice!) i zvui narodski prisno: Kako ije, tako e i leti!, ili:

Lijepa rijei eljezna vrata otvara. U te dvije prastare poslovice sadrana je mudrost i trajnaaktualnost ove knjige svakodnevna potreba za naukom: kako sijati da bi bila dobra etva,kako odabrati pravu rije, a jo vie: kako u nervozi i zahuktalosti svako-dnevice izbjei krivu pogrenu. U tome je i glavna motivacija izdavaa da je ponovno objavi.U emu je, dakle, mudrost toga nauka, to to ovjek sam o sebi ne zna emu bi ga ova knjigamogla pouiti?U emu je njezina aktualnost, ako je pisana u tridesetim godinama naega tako dinaminogstoljea, a u emu pouka i poruka za naeg itatelja danas i u nas? *


3/105

Poznati filozof Emerson jednom je rekao: Svaki ovjek kojega upoznam na neki je nainvredniji od mene, jer od svakoga poneto nauim. Ovo je knjiga o iskustvima mnogih ljudi pa ako jedan slavni filozof priznaje da od svakoga poneto naui, nije naodmet da pokuamoslijediti njegov primjer. ak i oni koji vjeruju da su uvijek u pravu iznenadit e seusporeujui svoje postupke s primjerima iz ove knjige i s osobnim rezultatima, koji nisu uvijek

zadovoljavajui za obje strane za ovjeka samog i za njegovu okolinu.8Nastala i prvi put objavljena prije pola stoljea ova knjiga ostaje aktualna dok god postojeljudi koji razmiljaju o svojim postupcima i ponaanju i imaju potrebu da ih usuglase sazahtjevima okoline i izglade, kako bi sa to manje trenja prolazili kroz svakodnevni i poslovniivot. Jer, trenje rada zagrijavanje, dovodi ak do usijanja... Sijui zlovolju oko sebe nesvjesno izazivamo oboje. Njezina je problematika dakle sveopa i usudimo se ustvrditi vjena. Unatonapretku drutva, razvoju tehnike i tehnologije, obrazovanju i vanosti funkcijepojedinca iza svega i nakon svega ostaje i stoji ovjek. ovjek sa sve vie optereenja, briga izahtjeva; osobnih: u granicama svojih mogunosti (esto i preko njih!) i drutvenih: nemali brojobaveza, dunosti i angamana na raznim podrujima. I PITANJE: kako to uskladiti; kako

izbjei zamke koje vrebaju na ovjeka u svakodnevnom i poslovnom ivotu, u svakodnevnoj trciza napretkom i napredovanjem za USPJEHOM; za RAVNOTEOM, bez koje nema ninapretka, ni napredovanja, ni toliko eljenog uspjeha.tovie, u svakodnevnoj trci i utrci na koje nas osuuje tempo vremena i u kojoj esto nedospijemo odmjeriti duljinu staze prema svojim mogunostima i ne stignemo se osvrnuti irazmisliti o vlastitim postupcima i ponaanju te njihovim posljedicama ili odjecima i te kakonam dobro moe doi mudar savjet o tome kako izbjei, kontrolirati i najzad korigirati svojepostupke i ponaanje, da bismo izbjegli i njihove negativne posljedice: trenje i usijanje atmosfereoko sebe, pa nerijetko i poar koji bukne u trenutku u ljudskim odnosima i razori dragoprijateljstvo, onemogui uspostavljanje novog, uniti naa dugotrajna korisna i po-zitivnastremljenja.

Upravo toj problematici posveena je ova knjiga. Nenametljiva i diskretna, zabavnim izanimljivim primjerima iz ivota slavnih i neznanih ljudi ilustrirana ona je uiteljica ivota,savjetnica, blaga, mudra, ponekad i naivna u svom uvjerenju da su njezine pouke doista korisneza svakog uenika. Njezina je prednost, meutim, u tome to smo je za uiteljicu i savjetnikasami odabrali. Njome se moemo koristiti u tiini svoje radne sobe ili je uzeti u ruke kaozabavno-pouno tivo prije spavanja. Onako kako ponekad u slast proitamo krimiili zabavniroman koji su nam pruili potajno zadovoljstvo, iako to javno ne bismo uvijek priznali.Smjekajui se njezinoj naivnosti, zatei emo na svakoj stranici sebe. Ili svoje blinje,znance, ljude koje smo danas prvi put sreli. Prepoznati svoje i njihove postupke i zauditi sekako je malo potrebno da umjesto krive ili preuene rijei upotrijebimo, izgovorimo PRAVURIJE, onu koja otvara ta uena eljezna vrata u staloeniji, skladniji i uspjeniji ivot. I

moda, moda emo drugujui s njom prihvatiti njezinu mudru i nenametljivu ivotnu filozofijuneosuiva-nja, neoptuivanja i analiziranja vlastitih postupaka, te uz njezinu jtomomirnijeusnuti i s nekom novom odlukom krenuti u novi dan.U tome i jest njezina svrha, a ako ona bude ak i polovino postignuta uspjeh nee izostati.IzdavaU Zagrebu, oujka 1981.10Kako sam i zato napisao ovu knjiguU posljednjih nekoliko desetljea izdavake kue u Americi objavile su vie od pet milijuna


4/105

knjiga. Pokazalo se da je veina tih knjiga posve nezanimljiva za italaku publiku, te da mnogeod njih predstavljaju pravu financijsku propast za izdavaa. Direktor jedne od najveih svjetskihizdavakih kua nedavno mi je priznao da njegovo poduzee i nakon sedamdeset pet godinaizdavakog iskustva gubi na sedam od osam objavljenih knjiga.Zacijelo ete se pitati kako sam svjestan tih po-raznih injenica skupio hrabrosti da

napiem ovu knjigu. I zato biste je vi morali itati!Pitanja su sasvim umjesna, pa Ju se potruditi da vam na njih odgovorim.1912. godine poeo sam u New Yorku voditi teajeve za dopunsko obrazovanje poslovnih ljudi.Iz poetka su ti teajevi bili namijenjeni samo razvijanju vjetine govornitva, to jestpoduavanju ljudi kako e, suoeni s odreenom temom, izraziti svoje misli jasnijim,primjerenijim rijeima, bilo da govore na poslovnim sastancima ili pred javnou.Malo-pomalo poeo sam uviati da je mojim polaz-nicima osim vjetine govornitva potrebno jo neto,to moda mnogo potrebnije: poduka iz umjetnosti op-11hoenja s ljudima na radnom mjestu i u svakidanjem ivotu.

Razmiljajui, shvatio sam da bi takva poduka i meni bila korisna. Kad danas pomislim naprolost, stid me je vlastite mladenake grubosti i netaktinosti u ophoenju s ljudima. Kamosree da mi je pred dvadeset godina netko gurnuo u ruke ovakvu knjigu! Kakvu bi mi dragocjenuuslugu bio uinio!Znati postupati s ljudima, zacijelo je jedna od najveih tekoa s kojima se susree poslovniovjek. To umijee nije, dakako, nita manje vano ni za domaicu, arhitekta ili inenjera.Nedavna istraivanja pod pokrovi teljtsvom fundacije Carnegie otkrila su nam veoma vanu iznaajnu injenicu to su je kasnije potvrdila prouavanja Carnegiejeva instituta za tehnologiju.Spomenuta istraivanja dokazala su da i u tako strogo tehnikim zanimanjima kao to jeinenjerska struka tek 15% inenjerova uspjeha otpada na njegovo tehniko znanje, dok itavih85% ovisi o njegovoj sposobnosti pravilnog postupanja s ljudima, to jest o njegovim karakternim

i ljudskim osobinama i o nainu rukovoenja ljudima.Godinama sam vodio teajeve u filadelfijskom Klubu inenjera i u njujorkom Institutu zaelektrotehniku. Ukupan broj mojih polaznika iznosi vie od 1500 inenjera. Ti su ljudi dolazili kmeni zbog toga to su nakon dugih godina iskustva najzad uvidjeli da najbolje plaeni u njihovojstruci nisu nuno oni koji posjeduju najvie tehnikog znanja. Jer nije teko dobiti dobrogstrunjaka, bilo da je on inenjer, knjigovoa ili arhitekt. Takvih je uvijek dovoljno. Mnogo jetee pronai dobrog strunjaka koji uz svoje tehniko znanje posjeduje i sposobnost jasnogizraavanja misli, na-12dahnjivanja i voenja svojih suradnika, a takva emo ovjeka, priznajmo, uvijek biti spremnibolje platiti.

John D. Rockefeller je na vrhuncu svoje uspjene karijere jednom rekao: Vjetina ophoenja sljudima isto je tako kurentna roba kao to su eer ili kava. Za tu vjetinu spreman sam platitivie nego za bilo to drugo pod suncem.Potaknut ovim, itatelj bi mogao pomisliti da svaka via kola posveuje mnogo panjerazvijanju te najdragocjenije vjetine pod suncem. Na alost nije tako. Ukoliko pri nekomamerikom koledu i postoji kakav teaj te vrste, tada je do trenutka kad piem ove retkepotpuno izmakao mojoj panji.Cikako sveuilite i Udruenje kranske mladei (YMCA) proveli su nedavno anketu da utvrde


5/105

to odrasli Amerikanci doista ele studirati. Anketa je trajala dvije godine i stajala 25 000 dolara.Zakljuni dio ankete proveden je u Meridenu, u dravi Connecticut. Meri-den je izabran kaotipian ameriki grad. Svaki odrasli stanovnik toga grada odgovorio je na 156 pitanja,, kao naprimjer: to vam je struka i gdje radite? Kakva vam je naobrazba? Koliko zaraujete? Kakoprovodite slobodno vrijeme? Imate li hobi? Sto elite postii u ivotu? to vas mui? Koja vas

podruja najvie zanimaju? I tako dalje. Anketa je utvrdila da odrasle najvie zanima problemzdravlja, a odmah iza toga ljudi, to jest kako razumjeti druge i kako se s njima sloiti, kakoosvojiti njihovu naklonost i kako ih prikloniti svome nainu miljenja.Odbor koji je proveo spomenutu anketu odluio je nakon toga u Meridenu organizirati teaj poeljama ispitanika. Dali su se na marljivo traganje za makar ka-Jpim udbenikom, ali ga nigdjenisu mogli nai. Na-^posljetku su se obratili jednom poznatom svjetskom13strunjaku za obrazovanje odraslih s molbom da im savjetuje knjigu koja bi bila primjerenanjihovim potrebama. Nema je, odgovorio im je. Tono znam to bi ti ljudi htjeli. No knjigukoja im je potrebna jo nitko nije napisao.Iz iskustva znam da je njegov odgovor bio posve toan, jer sam i sam godinama uzalud traio

prikladan udbenik o meuljudskim odnosima. Budui da takva knjiga nije postojala, pokuaosam je sam napisati za potrebe polaznika mojih teajeva. Sada je ona pred vama, a ja se nadamda e vam se svidjeti.Prije nego to sam se latio pisanja proitao sam sve do ega sam mogu doi u vezi s mojomtemom: od djela Dorothy Dix, preko izvjetaja o brakorazvodnim parnicama i lanaka izasopisa Parent's Magazine do napisa Harryja Overstreeta, Alfreda Adlera i Williama Jamesa.Pored toga, imao sam marljiva pomonika, ovjeka koji je vie od godinu dana proveo pobibliotekama, itajui sve to je meni promaklo: debele i uene knjige o psihologiji, tisuelanaka iz asopisa, bezbrojne biografiJMiz kojih se moglo zakljuiti kako su veliki ljudi uprolosti prilazili svojim blinjima. Zajedno smo prouili biografije velikana svih vremena. italismo ivotopise velikih voa, od Julija Cezara do Thomasa Edi-sona. Sjeam se da smo proitali

vie od stotinjak biografija samo Theodorea Roosevelta. Nismo alili truda ni vremena unastojanju da otkrijemo najdjelotvornije naine kojima su se nai veliki preci sluili kako biosvojili naklonjenost ljudi i utjecali na oblikovanje njihova miljenja.Osobno sam vodio razgovore s nizom uspjenih ljudi kako bih proniknuo u tajne njihovaophoenja s ljudima, a meu mojim ispitanicima bilo je i svjetski14poznatih imena: Marconi, Franklin D. Roosevelt, Owen D. Young, Clark Gable, Mary Pickford,Martin Johnson.Na temelju prikupljena gradiva pripremio sam kratko predavanje pod naslovom Kako steiprijatelje i utjecati na ljude. Isprva je to doista bilo kratko predavanje, ali je uskoro preraslo ugovor od jednog sata i trideset minuta. Godinama sam ga na poetku svakog semestra drao

novim polaznicima njujorkog Instituta Carnegie. Na kraju bih polaznike zamolio da dobivenenaputke iskuaju u svom poslovnom i drutvenom ivotu, te da se zatim vrate u predavaonicu ipriaju mi o iskustvima i rezultatima do kojih su doli. Kako je to za njih bio zanimljiv zadatak!Svi ti mukarci i ene eljni samousavravanja bili su oarani milju da su postali suradnici jednenove vrste laboratorija jedinstvene ustanove za izuavanje odnosa meu ljudima.Ova knjiga nije napisana napreac. Rasla je kao dijete. Rasla je i razvijala se iz spomenuteustanove i iz iskustava tisua odraslih ljudi.Prije mnogo godina zapoeli smo s nizom pravila tiskanih na listiu papira koji nije bio vei od


6/105

potanske dopisnice. Naredne godine izdali smo vei listi, a zatim knjiicu, pa nekoliko knjiicakoje su opsegom i sadrajem bivale uvijek opirnije od prethodnih. I sada, nakon petnaest godinapokusa i istraivanja, na je trud prerastao u knjigu.Pravila to sam ih ovdje zacrtao nisu tek teoretske postavke i gruba nagaanja. Ona se u praksiostvaruju snagom arolije. Moe se initi nevjerojatnim, no ja sam mnogo puta bio svjedokom

korjenite promjene frudbina mnogih ljudi, promjene to je nastupila primjenom ovdjerazloenih naela.15Prole godine, primjerice, moja je predavanja pohaao ovjek koji je upravljao poduzeem od314 zaposlenih ljudi. Taj je ovjek godinama bez ikakva ustezanja i takta kritizirao i grdiopodreene. Iz njegovih usta nikada se nije ula ljubazna rijeuvaavanja i ohrabrenja. Nakon toje prouio naela ove knjige moj je polaznik posve promijenio ivotnu filozofiju, a meu ljudimau njegovu poduzeu zavladao je duh dotad nepoznate sloge, radnog oduevljenja i suradnje.Dotadanjih tristo etrnaest neprijatelja pretvorilo se sada u tri stotine etrnaest prijatelja. Ili,kako je sam ponosno priao polaznicima moga teaja: Prije, kad bih se proetao poduzeem,nitko me nije pozdravljao. im bi osjetili da im se pribliavam, slubenici su skre-tali pogled u

stranu. A sada su mi svi prijatelji, pa me ak i vratar naziva imenom.Tome poslodavcu posao sada bolje ide, ima mnogo vie slobodnog vremena i to je najvanije nalazi mnogo vie zadovoljstva i u poslovnom i u osobnom ivotu.Primjenom ovih naela bezbrojni trgovci su u vrlo kratkom veemenu uspjeli poveati prodaju.Mnogi su stvorili nove veze o kojima su dotada mogli tek sanjati. Predsjednici mnogih udruenjadobili su vea ovlatenja i bolje plae. Jedan mi je direktor prole godine priao kako mu jedohodak porastao za itavih pet tisua dolara godinje, i to uglavnom zato to je na posluprimjenjivao istine iz ove knjige. Jednom od direktora filadelfijske plinare prijetilo je otputanjes posla zbog toga to je uvijek nastupao ratoborno i to nije bio vjet rukovoenju ljudima.Znanje steeno na mojim teajevima pomoglo mu je ne samo da u ezdeset petoj godini ivotaizbjegne opasnost od otputanja, nego mu je donijelo unapreenje na poslu.

Kako na kraju svakog naeg teaja obiavamo upriliiti malu zabavu, supruge mojih polaznikabezbroj su mi puta priale da su im domovi postali mnogo sretniji otkad njihovi muevi pohaajuove teajeve.Ljudi su esto zapanjeni iznenadnim uspjesima to ih postiu sve im se to ini poput nekearolije. esto se dogaa da me u aru oduevljenja nazivaju kui ak i nedjeljom, jer se nemogu strpjeti dvadeset etiri sata da bi mi pred ostalim polaznicima ispriali o svojim uspjesima.Sjeam se jednog polaznika kojega je razgovor o ovim naelima toliko uzbudio da je do kasno unoraspravljao o njima s ostalim polaznicima. Kad su u tri sata ujutro drugi poli kui naspavanje, on je i dalje ostao sjediti u predavaonici. Vlastite greke toliko su ga potresle, a vizijajednog novog i bogatijeg svijeta to se ukazao pred njim toliko ga je oduevila da nije spavao joitave dvije noi.

Kakav je to ovjek bio? Moda ete pomisliti da je rijeo nekolovanoj, naivnoj osobi, spremnojda se zanese svakom novotarijom koja joj doe pod ruku. No, nije tako. Bio je to visokoobrazovan trgovac umjetninama, ugledan graanin koji je govorio tri jezika i posjedovaodiplome dvaju inozemnih sveuilita.Jedan stari Njujoranin, ovjek s harvardskom diplomom, uglednik njujorkih drutvenihkrugova i vlasnik tvornice sagova, rekao mi je da je u tijeku tri i po mjeseca na mome teajunauio vie o umijeu ophoenja s ljudima negoli u pune etiri godine na sveuilitu. Vama se tomoda ini smijenim, neumjesnim i pretjeranim? Vae je pravo da mislite to hoete. Imajte


7/105

ipak na umu da vam priani o posljedicama, da vam bez komentara navodim izjavu jednogusjenog ^piarvardskog aka, javno izreenu u njujorkom Yale162 Psihologija uspjeha17

klubu 23. veljae 1933. godine pred sluateljstvom od oko est stotina ljudi.Velika je razlika izmeu onoga to jesmo i to bismo trebali biti, rekao je ameriki filozofWilliam James. Koristimo samo mali dio naih tjelesnih i umnih zaliha. Uopeno govorei,ljudsko bie ivi ispod prosjeka svojih sposobnosti. Obdareno je svakojakim sposobnostima odkojih se mnogima nikada ne slui.Jedini cilj ove knjige je upravo da vam pomogne otkriti, razviti i upotrijebiti te neiskoritenesposobnosti. Kao to je rekao dr John G. Hibben, nekadanji predsjednik sveuilita Princeton,obrazovanje je doraslost svim ivotnim situacijama.Pa ako na kraju prva tri poglavlja ove knjige osjetite da niste nimalo vie dorasli nekim ivotnimsituacijama, smatrat u da sam barem to se vas tie posve promaio cilj. Jer, po HerbertuSpenceru veliki cilj obrazovanja nije znanje, nego akcija. A ovo je knjiga akcije.

Moj uvod je, poput svih uvoda, suvie dugaak. Zato krenimo dalje! Uhvatimo se ukotac s onimto vam nedostaje. Proitajte, molim vas, prvo poglavlje!Prvi dioOSNOVNA NAELA OPHOENJA S LJUDIMAi181. elite li skupljati med, ne udarajte po konici7. svibnja 1931. New York je bio svjedokom najsenzacionalnijeg lova na ovjeka to se odigraona njegovim ulicama. Policija je nakon vietjednog traganja nanjuila Crowleyja, okorjelogrevolveraa, ubojicu koji uzgred reeno nije ni pio ni puio, te ga opkolila u stanu njegoveprijateljice u aveniji West End.

Stotinu i pedeset policajaca i detektiva zaposjelo je Crowleyjevo tavansko skrovite. Probivirupe na krovu, pokuali su suzavcem istjerati Crowleyja iz stana. Zatim su na krovove susjednihkua namjestili strojnice, pa su se najljepom njujorkom stambenom etvrti puni sat razlijegalizvukovi revolverskih hitaca i tektanja strojnica. uuren iza glomaznog naslonjaa, Crowley jeneumorno odgovarao na policijsku vatru. Deset tisua uzbuenih graana promatralo je bitkukakvu nitko dotada nije vidio na ulicama New Yor-ka.Kad su Crowleyja najzad uhvatili, policijski komesar Mulrooney izjavio je da je okorjelirevolvera jedan od najopasnijih zloinaca u povijesti New Yorka. Spreman je ubiti ovjeka zanajmanju glupost, rekao je Mulrooney.Zanimljivo je, ipak, znati to je sam Crowley mislio o sebi. To nam je ostalo zapisano jer jeCrowley, dok je policija pucala u njegovo skrovite, na brzinu

21nadrljao pismo koje je naslovio: Svima kojih se to tie. Dok je pisao, krv mu je kapala iz ranaostavljajui na papiru grimizne tragove. Evo to je napisao: Pod ovim kaputom krije se umornoali meko srce, srce koje nikome ne eli zlo.Nedugo prije spomenutog dogaaja, Crowley se s nekom djevojkom odvezao prema oblinjemLong Islandu. Parkiranom automobilu priao je iznenada policajac i zamolio mladia da mupokae vozaku dozvolu.Crowley je bez rijei izvukao pitolj i zasuo policajca kiom metaka. Zatim je iskoio iz


8/105

automobila, zgrabio pitolj umirueg policajca i opalio posljednji metak u napola mrtvo tijelo.Takav je bio ubojica koji je kasnije za sebe rekao: Pod ovim kaputom krije se umorno ali mekosrce, srce koje nikome ne eli zlo.Osuen je na smrt na elektrinoj stolici. Kad su ga u zatvoru Sing Sing uveli u eliju smrtiCrowley nije rekao: Ovo sam zasluio zato to sam ubijao ljude, nego: Ovo sam zasluio zato

to sam branio vlastiti ivot.Kakva je pouka ove prie? Ta da Crowley sebe ni za to nije drao krivim, to nije neuobiajenomeu zloincima. Ukoliko se ne slaete, posluajte ovo:Najljepe godine svog ivota proveo sam trudei se da olakam ljudima ivot pruajui imzabavu i razonodu. Za nagradu sam dobio jedino prezir i ivot pun straha od proganjanja.To su rijei Al Caponea, najopasnijeg ikakog gangstera i neprijatelja broj l amerikejavnosti. Kao to vidimo, Al Capone sebe ni za to nije osuivao. Smatrao se javnimdobroiniteljem, nepriznatim i neshvaenim, ali ipak dobroiniteljem.22Isto je o sebi rekao Dutch Schultz nedugo prije nego to je podlegao mecima konkurentskegangsterske bande u Newarku. Dutch Schultz, jedan od najprljavijih njujorkih gangstera, izjavio

je novinarima da sebe dri javnim dobroiniteljem. On je u to doista i vjerovao.Lawes, upravitelj kaznenog zatvora Sing Sing, napisao je da rijetki zloinci u Sing Singusmatraju sebe zlikovcima. Dre da su ljudska bia, ba kao i svi ostali. Stoga se pokuavajuopravdati, trae razloge koji su ih naveli na pljaku i ubijanje. Veina pribjegava svakojakomumovanju, loginom i neloginom, kako bi i pred sobom opravdali svoje protudrutvene ine, pastoga uporno tvrde da zatvor nipoto nisu zasluili.Pa ako se Al Capone, Crowley, Dutch Schultz i svi oni oajnici iza reetaka ne smatraju nimalokrivim, to o sebi misle brojni ljudi s kojima svakodnevno dolazimo u dodir?John Wanamaker jednom je priznao: Ja sam veprije trideset godina shvatio da je nerazboritooitavati ljudima lekcije. Dovoljno se borim s vlastitim nesavrenostima da bih se muiopitanjima zato bog nije svakog ovjeka obdario istom koliinom mudrosti.

Blago Wanamakeru kad je tako brzo doao do spomenute spoznaje! Ja sam cijelu treinu stoljeatapkao u tami prije nego to sam shvatio da gotovo nema ovjeka koji e osuditi samoga sebe,ma koliko grijeio.Sjetimo se poznate svae izmeu Theodorea Roosevelta i predsjednika Tafta, svae koja je razje-dinila republikansku stranku, u Bijelu kuu dovela Woodrowa Wilsona, potakla jedan svjetski rati tako posve promijenila tijek povijesti. Da vas podsjetim: kada je 1908. Theodore Rooseveltnapustio Bijelu kuu, prepustio je predsjedniko mjesto Taftu, a zatim krenuo u Afriku u lov nalavove. Nakon povratka iz23

Afrike, poeo je pokazivati otvoreno neslaganje s novonastalim stanjem u stranci. Optuio je

Tafta za konzervativnost, osnovao vlastitu disidentsku stranku i pokuao se po trei putkandidirati za predsjednika. Time je gotovo upropastio staru republikansku stranku. Na iduimizborima republikanci su doivjeli dotad nezapameni poraz: uspjeli su proi samo u dvjemaamerikim dravama Vermontu i Utahu.Roosevelt je za poraz okrivio Tafta, no je li Taft sam sebe okrivljavao: Dakako da nije. Sasuzama u oima Taft je izjavio: Ne znam kako sam drugaije mogao postupiti!Tko je, dakle krivac? Roosevelt ili Taft? Iskreno da vam kaem ne znam, a mislim da u ovomtrenutku to nije ni vano. Pokuao sam vam samo pokazati da Rooseveltova kritika nije mogla


9/105

uvjeriti Tafta kako nema pravo. Naprotiv, ona ga je samo natjerala da se opravdava i da suznihoiju ponavlja jedno te isto: Ne znam kako sam drugaije mogao postupiti.Uzmimo jo jedan primjer: krupni naftni skandal to je buknuo 1924. godine, za vrijemepredsjednika Hardinga^Taj je skandal godinama izazivao zgraanje amerikog tiska i uzbuivaosve ivo. Evo vam injenica: Albert Fall, Hardingov ministar unutranjih poslova morao je po

naputku vlade iznajmiti vladina naftna polja u Teapot Domeu, to jest naftne rezerve namijenjeneamerikoj vojnoj mornarici. Mislite li da je ministar Fali objavio javnu licitaciju? Varate se. Onje taj masni zalogaj prepustio svome prijatelju Dohe-nyju koji inu je u znak zahvalnosti daopozajmicu od sto tisua dolara! No, to nije kraj prie. Kako bi se pokazao velikodunim predDohenyjem, ministar Fali je na spomenuta polja poslao vojsku da otjera takmace sa susjednihzemljita, to jest ljude koji su crpli naftu24iz istih rezervi. Protjerani s vlastitih posjeda, vlasnici okolnih zemljita naoruali su se do grla ipohitali ravno u palau pravde gdje su najzad raskrinkali motive Fallove stotisudolarske tajne.Buknuo je skandal koji je gotovo oborio Hardingovu vladu, izazvao muninu itave javnosti, aministra Falla otjerao iza reetaka.

Fali je bio nemilosrdno kanjen. A da li se pokajao? Nikada! Nekoliko godina kasnije HerbertHoover je javno rekao da su predsjednika Hardinga otjerali u grob tjeskoba i alost zbogprijateljeve izdaje. uvi te rijei, Fallova je ena zaplakala od bijesa, te maui stisnutimpesnicama povikala: to! Da je Fali izdao Hardinga! Moj mu nikoga nikad nije izdao. Nemanovca koji bi njega mogao natjerati na izdaju. Nije on izdao, nego su njega izdali, nagnali uklaonicu i pribili na kri.Takva je, dakle, ljudska priroda: krivac e za svoja djela okrivljivati svakoga osim samoga sebe.Svi smo mi takvi. Doete li sutradan u napast da kritizirate ljude oko sebe, sjetite se Al Caponea,okorjelog revolve-raa Crowleyja i ministra Falla. Imajte na umu da je kritika nalik na golubalistonou i da e se osoba koju kritizirate i osuujete vjerojatno eljeti opravdati, te da e vaszauzvrat osuivati, ili da e poput nesretnog predsjednika Tafta rei: Ne znam kako sam

drugaije mogao postupiti.U subotnje jutro 15. travnja 1865. leao je Abraham Lincoln na smrtnoj postelji u sobi jeftinogkona-ita preko puta kazalita Ford u kojem ga je prethodne veeri pogodilo Boothovo tane.Lincolnovo dugako tijelo lealo je nauznak na kratkom i dotrajalom krevetu. Iznad krevetavisila je jeftina reprodukcija gla-sovite slike Rose Bonheur Konjski sajam, a tuna plinskasvjetiljka podrhtavala je utom svjetlou.25Stanton, ministar rata, uzviknuo je nad umiruim Lin-colnom: Ovdje lei najsavreniji voa toga je svijet ikada upoznao.U emu bijae tajna Lincolnova uspjeha s ljudima? Deset godina prouavao sam Lincolnovivot, a pune tri godine posvetio pisanju i dotjerivanju knjige pod naslovom Nepoznati Lincoln.

Vjerujem da sam do u tanine prouio Lincolnov ivot i karakter, to jest onoliko koliko mi je tobilo mogue. Osobito mnogo panje posvetio sam Lincolnovu ophoenju s ljudima. Da li jeLincoln bio sklon kritiziranju? U poetku da. Dok je kao mladiivio u Indijani ne samo da jeusmeno kritizirao, nego je pisao pisma i pjesme u kojima je ismijavao sugraane. Takva je pismabacao po seoskim puteljcima jer je bio siguran da e ih ondje netko nai. I doista: jedno od tihpisama raspalilo je mrnju to je gorjela itav ljudski vijek.ak i kasnije kad je postao odvjetnikom u dravi Illinois, Lincoln je u novinama otvorenonapadao protivnike, sve dok se jednog dana najzad nije opekao.


10/105

U jesen 1842. objavio je u lokalnom asopisu pod-smjeljiv^ anonimno pismo na adresu prgavogpolitiara Jamesa Sheilda. Cijeli se grad valjao od smijeha, dok je osjetljivi i ponosni Sheildkiptio od gnjeva. Kad je saznao ime nepotpisanog autora, Sheild je zajaio konja, pohitao kLincolnu i izazvao ga na dvoboj. Premda se Lincoln u naelu protivio dvoboju,, u tom trenutkunije imao drugog izbora. Dopustili su mu da bira oruje, a on se, onako dugoruk, odluio za

sablju, pa je kod nekakvog oficirao poeo uiti maevanje. Dogovorenog dana Lincoln i Sheildsastali su se na pje-skovitoj obali rijeke Mississippi, spremni da se bore na ivot i smrt.Sekundanti su sreom u posljednji as sprijeili dvoboj.Bilo je to najmranije poglavlje Lincolnova ivota koje mu je pruilo dragocjenu pouku oljudima. Nikada se vie nije usudio pisati podsmjeljiva pisma. Nikada vie nije ismijavao ikritizirao blinje.Kasnije, za vrijeme graanskog rata, morao je mnogo puta smjenjivati generale saveznikevojske zbog grubih, gotovo traginih greaka koje su ga ponekad tjerale u oaj. Polovica draveotro je osuivala nesposobne generale, ali je Lincoln suosjeajan prema svima, a premanikome zloban ostajao miran. Najomiljenija mu je izreka bila: Ne sudi, da i tebi ne sude.Jednom kad su njegova ena i prijatelji otro govorili o lunjacima, Lincoln im je odgovorio:

Nemojte ih previe osuivati, jer su onakvi kakvi bismo i mi bili u slinim okolnostima.Nitko zacijelo nikad nije imao toliko prilike za kritiku i osuivanje koliko Lincoln u graanskomratu. Bitka kod Gettysburga vodila se prva tri dana srpnja 1863. Nou, 4. srpnja general Lee sepoeo povlaiti prema jugu, praen olujom i neprekidnom kiom. Kad je s poraenom vojskomdoao do rijeke Potomac, shvatio je da je uhvaen u klopku: pred njim su bile nabujale,neprohodne vode, a iza njega pobjednika sjevernjaka vojska. Lincoln je to znao. Pruala mu sezlatna, bogomdana prilika da potue Leejevu vojsku i dokraji rat. Zato je vrhovnomkomandantu Meadeu smjesta brzojavio da ne saziva ratno vijee, nego da odmah napadne Leeja.Meade je, meutim, postupio suprotno Lincolnovu nareenju. Sazvao je ratno vijee, a zatimpoeo odugovlaiti, slati telegrame sa svakojakim izgovorima, te napokon otvoreno odbio napadna junjaku vojsku.

i2627Rijeka se u meuvremenu povukla, a Lee sa svojim snagama umakao na drugu obalu.Lincoln je bio bijesan. to to znai? povikao je svome sinu Robertu. Bili su nam pred nosom,trebali smo samo pruiti ruke da ih dokrajimo. A ipak nita nije moglo pokrenuti nae snage. Utakvim bi okolnostima i na j nesposobni j i general bio pobijedio Lee ja. Da sam se tamo zatekao,bio bih ga izbievao vlastitom rukom.Silno razoaran, Lincoln se latio pera i napisao Me-adeu pismo. A Lincoln je, ako se sjeate, u todoba ivota bio veoma oprezan i krt na kritici. Stoga je to pismo, napisano 1863, ravnonajotrijem ukoru.

Dragi moj generale,Ne vjerujem da shvaate to za nas znai Leejev bijeg. Bio nam je nadohvat ruke, trebalo ga jesamo opkoliti kako bismo potpomognuti ostalim naim uspjesima u posljednje vrijeme dokrajili rat. Sada e se taj rat otegnuti u beskonanost. Ako vam prolog ponedjeljka nije poloza rukom da napadnete Le-eja, mislite li da ete to moi uiniti na junoj obali kad uza s| budeteimali samo treinu vojske? Bilo bi nerazumno oekivati pa stoga i ne oekujem da etesada moi ita uiniti. Promakla vam je zlatna prilika, a mene to neizmjerno boli.to mislite, kako je reagirao Meade kad je proitao Lincolnovo pismo? Rei u vam istinu: on ga


11/105

nije ni vidio, jer ga Lincoln nikad nije poslao. Nali su ga u Lincolnovoj prepisci nakon njegovesmrti.Ja bih rekao premda samo nagaam da je Lincoln, napisavi pismo, pogledao kroz prozor irekao sam sebi: ekaj as. Ne smije se prenagliti. Lako je tebi sjediti u Bijeloj kui i slatiMeadeu nareenja za napad. Da si bio u Gettysburgu i nagledao se sve one

krvi to ju je Meade vidio u zadnjih tjedan dana, da su tvoje ui probijali urlici ranjenih iumiruih, moda ni ti ne bi hitao u novi napad. Da si plah kao Meade, moda bi bio postupio bakao i on. Uostalom, sada to vie nije vano. Poaljem li ovo pismo, dat u dui oduka, ali upostii samo to da e se Meade poeti opravdavati, te na kraju mene optuivati za vlastitu greku.Pismo e ga okrenuti protiv mene, smanjiti mu operativnost, a moda ga ak natjerati naostavku.I tako Lincoln nije poslao pismo, jer ga je gorko iskustvo nauilo da od otre kritike i prijekoranema nikakve koristi.Kad bi se naao u nedoumici kako da postupi u nekoj sloenoj situaciji, predsjednik TheodoreRoosevelt obino bi se zagledao u veliki Lincolnov portret to mu je visio iznad pisaeg stola uBijeloj kui, pa bi se onda zapitao: Kako bi Lincoln postupio kad bi se naao pred ovakvim

problemom?Imate li moda meu znancima i prijateljima nekoga koga biste eljeli promijeniti, napravitisavrenijim? Sjajno! Nemam ja nita protiv toga. Samo zato ne biste poeli od sebe? To je iz sasvim sebinih razloga mnogo korisnije nego da pokuavate ispraviti druge. Ujedno je imnogo bezopasnije.Cijenim ovjeka ija borba poinje u njemu samom, rekao je Browning. Prihvatite li sesamousavr-avanja jo danas, zacijelo e vam trebati nekoliko mjeseci da neto postignete.Recimo: do Nove godine! No, zato ete za vrijeme novogodinjih praznika moi odahnuti, paete onda u novoj godini do mile volje mijenjati i kritizirati druge.Ponite ipak, od sebe.Ne ali se zbog snijega na susjedovu krovu, dok ga nisi poistio pred vlastitim pragom, rekao

je Konfu-cije.i2829Dok sam bio mlad i nadobudan napisao sam budalasto pismo Richardu Hardingu Davisu, piscukoji je u to doba bio veoma popularan. Kao mladi suradnik jednog asopisa, pripremao samlanak o amerikim piscima, pa sam zamolio Davisa da mi otkrije tajnu svoga naina pisanja.Nekoliko tjedana prije toga, na zavretku jednog pisma spazio sam opasku koja me se silnodojmila. Diktirano, ali neproitano, pisalo je. Uinilo mi se da je pismo napisala neka stranozaposlena i vana osoba. Ja sam u to doba imao i previe slobodnog vremena, ali sam se htionapraviti vanim pred Davisom, pa sam zato vlastito kratko pisamce zavrio opaskom:

Diktirano, ali neproitano.Harding se nije potrudio da mi odgovori, nego mi je naprosto vratio pismo, dodavi na dnu overijei: Vau neotesanost nadmauje jedino vaa neotesa-nost. Priznajem, pogrijeio sam,moda ak i zasluio Davisov prijekor. No, kao ljudsko bie, osjetio sam se povrijeenim. Kadsam deset godina kasnije saznao za Davisovu smrt, prvo to mi je palo na pamet stidim sepriznati bila je pomisao na tu uvredu.Ako vam je do toga da ijete oko sebe zlovolju koja e trovati ljude i boljeti ih moda do krajaivota, uivajte u zajedljivom prigovaranju i onda kad niste sigurni da imate pravo.


12/105

Zapamtite da su ljudi krvavi pod koom, da nisu prvenstveno bia razuma, vebia osjeaja, dasu podloni predrasudama, ispunjeni ponosom i tatinom.Zato je kritika opasna iskra iskra to u spremitu ljudskog samoljublja neminovno uzrokujeeksploziju, a ponekad ak i preuranjenu smrt. General Leonard Wood, na primjer, nije smio pois vojskom u Francusku zbog toga to su ga prethodno kritizirali u javnosti.

30Taj udarac njegovu samoljublju zacijelo je ubrzao njegovu smrt.Otra kritika natjerala je osjetljivog Thomasa Har-dyja, jednoga od najboljih romanopisacaengleske knjievnosti, da se okani pisanja. A engleskog pjesnika Thomasa Chattertona otjerala jeu samoubojstvo.Benjamin Franklin koji je u mladosti bio vrlo netaktian, postao je u zrelijim godinama takavdiplomat da su ga imenovali amerikim ambasadorom u Francuskoj. Kakva je bila tajnaFranklinova uspjeha? Loe neu govoriti ni o kome, rekao je, a o svakome sve dobro to onjemu znadem.Svaka budala zna kritizirati, osuivati i zamjerati a veina budala to i ini. Treba, meutim,imati karaktera i samokontrole da bismo mogli shvaati i pratati. Carlyle je jednom rekao:

Velik ovjek pokazuje svoju veliinu nainom na koji postupa s malim ljudima.Zato, umjesto da osuujemo ljude, potrudimo se da ih razumijemo. Nastojmo dokuiti uzroknjihova ponaanja. To je mnogo korisnije, mnogo zanimljivije od kritiziranja. Razumijevanjeraa suosjeanjem, tolerancijom i dobrotom.Spoznati sve, znai sve oprostiti. Ili, kako je rekao dr Johnson: Ni sam bog, gospodine moj,ne sudi ovjeku prije smrti.Pa zato bismo onda vi i ja?31

2. Velika tajna ophoenja s ljudimaPostoji samo jedan nain da privolimo druge na ono to elimo. Jeste li ikada o tome razmiljali?

Da, postoji samo jedan nain: pobuditi u njima elju za onim za im i mi teimo. Drugog naina upamtite nema.Moete, dakako, privoljeti ovjeka da skine sat s ruke, ako mu gurnete revolver pod rebra.Slubenika moete navesti na suradnju, ukoliko mu zaprijetite otkazom. S djetetom moete lakoizii na kraj, zastraite li ga batinama. No, svi ti surovi postupci obino imaju posve neeljeneposljedice.Jedini nain kojim ovjeka moemo privoljeti na akciju jest da mu dademo ono to eli.A totovjek zapravo eli?Freud je tvrdio da svim ljudskim djelovanjem upravljaju dvije pobude: elja za spolnimzadovoljenjem i elja za osobnom veliinom.Ameriki filozof John Dewey izrazio je to neto drugaijim rijeima. On dri da je glavni

ovjekov pokretaelja da budemo vani. Upamtite tu tvrdnju, jer je ona znaajna i jer ete ses njome u ovoj knjizi esto sretati.to ovjek eli? Ne mnogo, ali ono malo za im istinski tei pokuava dobiti svim silama, nepristajui na odricanje. Gotovo svaki zdrav odrastao ovjek eli:321. Zdravlje i dug ivot2. Dovoljno hrane3. Dovoljno sna


13/105

4. Novac i sve to novcem moe kupiti5. Sretan spolni ivot6. Dobrobit vlastitoj djeci7. Osjeaj da neto znai.Gotovo sve navedene elje bivaju zadovoljene sve osim jedne, koja je isto tako duboka kao

elja za snom i jednako prijeko potrebna kao elja za hranom, a koja ipak esto ostajenezadovoljena. To je ona koju Freud naziva eljom za osobnom veliinom, a Dewey eljomda budemo vani.Lincoln je jedno svoje pismo zapoeo rijeima: Svi mi volimo komplimente, a William Jamesje rekao: Najskrovitije naelo ljudske prirode je enja za priznanjem. Pazite, James ne govorio elji, potrebi ili nastojanju, nego o ovjekovoj enji da bude priznat od svijeta.To je, dakle, taj gorui i postojani ovjekov pokreta, a rijetki pojedinci koji znaju istinskiudovoljiti toj neizmjernoj gladi ljudskog srca bit e priznati i omiljeni meu blinjima. U tolikojmjeri da e kao to se kae i pogrebnik aliti za njima kad umru.elja za osjeanjem vanosti jedna je od glavnih osobina kojom se ovjek razlikuje od ivotinje.Evo vam primjera: dok sam rastao na oevoj farmi u Misso-uriju, moj je otac uzgajao svinje i

plemenita bijela goveda. Stoku smo esto vodili na seoske sajmove i izlobe po cijelom.Srednjem zapadu te dobili bezbroj nagrada i priznanja. Otac je plave vrpce tih nagrada (privrstio na komad prozirne bijele tkanine i pokazi-%ao svim znancima i prijateljima. Uzeo bitkaninu za3 Psihologija uspjeha33jedan kraj, a ja za drugi, da svi dobro vide nae trofeje.Svinjama i kravama nije, dakako, bilo nimalo stalo do priznanja, ali se otac njima i te kakoponosio. Pruale su mu osjeaj vanosti.Da nae daleke pretke nije pokretala gorua potreba za osjeanjem vanosti, civilizacija bi bilaposve nemogua, a ovjeanstvo bi i dalje ivjelo u mraku neznanja.

Upravo ta elja navela je jednog neukog, siromanog trgovakog pomonika na prouavanjepravnih knjiga to ih je sluajno naao na dnu bave kupljene za ciglih pedeset centi. Zacijeloznate na koga mislim. Prezime mu je bilo Lincoln.Ista ta elja za osjeajem vanosti nagnala je Dic-kensa na pisanje besmrtnih romana, a arhitektaChri-stophera Wrena na oblikovanje njegovih simfonija u kamenu. Gonjen tom eljomRockefeller je zgrtao milijune to ih sam nikada nije mogao potroiti! Iz istih pobuda bogataicijeloga svijeta grade kue koje su i te koliko prevelike za njihove osobne potrebe.Zbog te elje nastojimo biti odjeveni po posljednjoj modi, voziti automobile najnovijeg tipa,svima priati o naoj genijalnoj djeci.Ta elja mnoge mlade ljude navodi na put zloina pretvara ih u prijestupnike i ubojice.Dananji prosjeni mladi prijestupnik, rekao je bivi policijski komesar New Yorka,

zaljubljen je u sebe, pa im ga uhvatimo eli vidjeti novine, kako bi u senzacionalnim vijestimanaao sliku o sebi junaku. Neugodna mogunost da zavri na elektrinoj stolici ini mu sesuvie dalekom, sve dotle dok se fotografija njegove malenkosti koi na naslovnim stranicamadnevnog tiska, uz34bok filmskim zvjezdicama, Einsteinu, Lindberghu, Tos-caniniju i Rooseveltu.Reci mi kako zadovoljava svoju potrebu za vanou, pa u ti rei tko si. U njoj je sadrana svaosobitost tebe kao ovjeka. Rockefeller je, primjerice, zadovoljio tu potrebu novanom


14/105

darovnicom za izgradnju suvremene bolnice u Pekingu, namijenjene lijeenju milijuna ljudi kojenikada nije vidio, niti e ih vidjeti. Dillinger je, s druge strane, svoj osjeaj vanosti crpio izobijanja banaka i ubijanja ljudi, iz spoznaje da je dravni neprijatelj broj l. Jednom kad ga jegonila policija, upao je u neku seosku kuu u Minneso-ti i uzviknuo: Ja sam Dillinger. Neuvam uiniti nita naao, ali znajte da sam ja Dillinger.

Bitna razlika izmeu Dillingera i Rockefellera je u nainu zadovoljavanja elje za vanou.Povijest vrvi smijenim primjerima iz kojih vidimo kako su uveni ljudi nastojali zadovoljiti tuelju. ak je i George Washington htio da ga zovu Njegova visost, predsjednik SjedinjenihDrava, a Kolumbo se borio za naslov Admiral oceana, potkralj Indije. Katarina Velika nijehtjela otvarati pisma koja nisu bila naslovljena na Njezino carsko velianstvo, a Lincol-novaena se u Bijeloj kui razbjesnila na enu generala Granta i povikala: Kako se usuujete sjestiprije nego vam ja to dopustim!Neki ameriki milijunari novano su potpomogli Byrdovu ekspediciju na Juni pol uz preutniuvjet da ledeni vrhovi i gorje Antartika dobiju imena po njima. Victor Hugo eznuo je za tim daPariz njemu u ast bude nazvan njegovim imenom. ak se je i . Shakespeare, najvei meunajveima, borio za ple-miki grb, u elji da svome imenu doda jo vie sjaja.

35U nastojanju da pobude suosjeanje i panju okoline, ljudi se ponekad pretvaraju u praveinvalide. Gospoa McKinley, na primjer, prisiljavala je svoga mua, predsjednika SAD, dazanemaruje vane dravne poslove kako bi mogao satima sjediti uz njezin krevet uljuljkujui je usan. Iz bolesne potrebe za panjom, traila je od njega da prisustvuje svakom njenom posjetuzubaru, pa mu je jednom upriliila stranu scenu pred zubarom samo zato to je morao otii navaan sastanak s dravnim sekretarom.Znam za primjer jedne snane mlade ene koja je oboljela shvativi da joj mladost prolazi, aprinca na bijelom konju jo uvijek nema. Pomiljajui na duge godine usamljenosti i jednolinogivota, legla je u postelju i dopustila majci da je hrani i njeguje punih deset godina. Kad jeiscrpljena starica najzad oboljela i umrla, umiljena bolesnica je jo tjednima ostala bespomono

leati, a zatim je jednog dana iznenada ustala, odjenula se i ponovo poela ivjeti normalnimivotom.Neki ugledni psihijatri tvrde da ovjek ponekad bjei u luilo kako bi u izmiljenom svijetumate zadovoljio elju za osjeajem vanosti koja mu je u ivotu krute realnosti bila uskraena.Broj pacijenata u duevnim bolnicama SAD vei je od zbroja svih ostalih bolesnika. U prosjekusvaki dvadeseti stanovnik drave New York, stariji od petnaest godina, provede sedam godinaivota u bolnici za duevne bolesti.to je uzrok duevnim oboljenjima?Nitko zapravo ne moe odgovoriti na to sloeno pitanje, ali je poznato da neke bolesti, kao naprimjer sifilis, unitavaju modane stanice i tako uzrokuju duevna poremeenja. Priblinopolovicu svih duevnih oboljenja valja pripisati fizikim uzrocima, kao to su

36oteenja mozga, alkohol, toksini i tjelesne povrede. Ali kod druge polovice duevnih bolesnikanemogue je ustanoviti bilo kakvo organsko poremeenje u modanim stanicama. U pravilu seprilikom obdukcije i paljivog ispitivanja modanog tkiva pod najjaim mikroskopima utvrujeda se mozak duevnih bolesnika ni po emu ne razlikuje od mozga zdravog ovjeka. Zato ondatakvi ljudi duevno obolijevaju? Nedavno sam to pitanje postavio primarijusu najbolje amerikebolnice za duevne bolesti. Taj uveni i priznati strunjak iskreno mi je priznao da ne zna zatotjelesno zdrav ovjek moe odjednom duevno oboljeti. To zapravo nitko ne zna. Rekao mi je,


15/105

ipak, da mnogi duevni bolesnici u svom pomraenju nalaze potvrdu osobne vanosti to je nisumogli dobiti u zbiljskom ivotu. Zatim mi je ispripovjedio ovu zgodu:Upravo imam pacijenticu koja je doivjela branu tragediju. 2eljela je ljubav, spolnozadovoljenje, djecu i poloaj u drutvu, ali joj je ivot poruio sve snove. Mu je nije volio, paak nije htio ni jesti s njome. Morala mu je nositi hranu u spavau sobu. Nije imala djece ni

zaposlenja. Najzad je, jadnica, duevno oboljela, te u svojoj pomraenosti poela umiljati da serastavila od mua i da opet ima djevojako prezime. Sada vjeruje da je udata za nekog engleskoglorda, pa hoe da je zovemo lady Smith. A to se tie djece, umilja da svaku noraa novodijete. Svaki put kad je obiem, kae mi: 'Doktore, sinosam rodila.'Brodovi njenih sanja nasukali su se na otrim grebenima ivota. Sada mirno ivi na arobnim,sunanim otocima bezumlja, a njene sanjane lae plove u sigur-fene luke, nabreklih jedara, spjesmom vjetra meu jar-bolima.37Tragino? Ne znam. Njezin lijenik rekao mi je: Kad bih joj jednim pokretom ruke mogaovratiti razum, ne bih to uinio. Ovako je mnogo sretnija.Openito uzevi, duevni bolesnici sretniji su od normalnih ljudi. Mnogi uivaju u svom stanju

koje im je priznajmo rijeilo sve probleme. Rado e vam potpisati ek od milijun dolara inapisati preporuku za prijem kod Age Kana. U svom nestvarnom svijetu oni nalaze osjeajvanosti za kojim su jednom uzalud eznuli.Pa ako su ljudi toliko eljni panje i priznanja da doslovno polude u nastojanju da ih dobiju,zamislite kakva uda moete postii odajui iskreno priznanje normalnim ljudima usvakidanjem ivotu.Ameriki kralj elika Andrew Carnegie plaao je svome pomoniku Charlesu Schwabubasnoslovnu plau od milijun dolara godinje. Zato? Mislite li moda da je Schwab bio genije?Da je o proizvodnji elika znao vie od drugih? Kojeta! Schwab mi je sam priznao da su mnogiinenjeri u tvornici znali o proizvodnji elika vie nego on. Rekao mi je da je tako visoku plaudokivao uglavnom zbog toga to je znao pravilno postupati s ljudima. Dopustite mi da ovdje u

potpunosti navedem njegove rijei, rijei to bi ih trebalo od-liti u bronzu i utuviti u glavukolskoj djeci (umjesto da ih muimo sprezanjem latinskih glagola i koliinom padalina uBrazilu!) rijei koje e nam promijeniti ivot ukoliko ih se budemo htjeli pridravati:Drim da je najvei dar to ga posjedujem sposobnost da u drugim ljudima pobudim radnizanos, te da priznanjem i hvalom potiem, ono to je u njima najvrednije.Nita nije tako pogubno za ovjekovu volju kao kritika od strane nadreenih. Ja nikad nikoga ne38kritiziram, jer vjerujem u djelotvornost poticaja na rad. Stoga uvijek nastojim na i rijei pohvale,a mrzim pronalaziti greke. Ako sam neim zadovoljan, odajem ovjeku potpuno priznanje iobilato ga zasipam pohvalama.Kako, meutim, postupa prosjean ovjek? Upravo obrnuto: ako mu neto nije po volji, dii e

silnu graju, a ako je neim zadovoljan nee kazati ni rijei!Meu brojnim poslovnim ljudima i 'monicima u cijelome svijetu, rekao je Schwab, nikadjo nisam vidio da bi ovjek iji je posao obasut neprestanim zamjerkama radio s vie truda iara od ovjeka iji je rad cijenjen i hvaljen.Na spomenutoj postavci, prema Schwabovim rijeima, temelji se uspjeh Andrewa Carnegieja.Carnegie je svoje suradnike hvalio javno i u etiri oka. A nastavio ih je hvaliti ak i iz groba, jerje sam sebi sastavio ovakav nadgrobni natpis: Ovdje poiva ovjek koji se znao okruiti ljudimapametnijim od sebe.


16/105

Iskrena pohvala bila je jedna od tajni Rockfellero-va uspjeha. Kad je njegov suradnik Bedfordnepromiljenom kupnjom zemljita u Junoj Americi otetio tvrtku za milijun dolara, Rockfellermu je to s pravom mogao zamjeriti. No, on je shvatio da je Bedford uinio sve to je mogao, pamu stoga nije prigovorio, nego mu jo i estitao to je uspio spasiti ezdeset posto uloenognovca. Sjajno, rekao je Rockefeller. Mi u prvom katu nismo uvijek tako sretne ruke.*

Ziegfeld, najsjajnija menederska zvijezda Broad-waya, stekao je slavu zato to je znao veliatitip amerike djevojke. U svoje je kazalite uvijek uzimao neugledna enska stvorenja za kojimase na ulici nitkoi*.* * Uredi amerikih direktora obino se nalaze na prvom ka-* tu. (Op. prev.)39ne bi dvaput okrenuo, te od njih na pozornici stvarao oaravajue i zavodljive zvijezde. Svjestandjelotvornosti priznanja i samopouzdanja, Ziegfeld ih je, tovie, svojom panjom i potovanjemnavodio da se osjeaju lijepima. Praktian kakav je bio, brzo im je podizao plau i slao brzojavepriznanja, a plesaice cijelog zbora javno zasipao cvijeem.Jednom sam pokuavao smraviti, pa sam postio est dana i est noi. Nije mi bilo teko, jer samse na kraju estog dana osjeao manje gladnim nego na poetku dijete. Kad bi netko svoju obitelj

ili suradnike izgladnjivao punih est dana, drali bismo to zloinom. No "zar ne bismozloincima mogli nazvati one ljude koji svoje blinje danima, tjednima i godinama mue glauza priznanjem, a priznanje je ljudskom biu potrebno gotovo isto toliko koliko i hrana!Naueni smo da svojoj djeci, prijateljima i suradnicima nudimo tjelesnu hranu, ali nam rijetkopada na pamet da bismo morali hraniti njihovo samopotova-nje. Mesom i peenim krumpirimaodravamo njihovu snagu, zaboravljajui da im poklonimo ljubaznu rijepohvale, koja e imgodinama odzvanjati u sjeanju, nalik na^pajskladniju glazbu.Mnogi itatelji e zacijelo rei: Budalatine! Mlaenje prazne slame! Laskanje i ulagivanje! Svesam ja to veisprobao, ali ne pali, osobito ne kod pametnih ljudi.Laskanjem emo, dakako, rijetko kada neto postii kod pametnih ljudi, jer je ono plitko, sebinoi neiskreno. Puko laskanje osueno je na propast, premda na alost neki ljudi toliko ude

za priznanjem da su spremni progutati bilo to, ba kao to se ovjeku koji umire od gladi neegaditi da jede travu i korijenje.40Zato su, na primjer, braa Mdivani osvajala srca tolikih ena? ime su ti prinevi privukli ubrak dvije poznate filmske ljepotice, jednu priznatu primadonu i jednu milijunaicu svjetskogglasa? Evo kako mi je na to pitanje odgovorila Pola Negri, velika umjetnica i dobrapoznavateljica muke prirode: Braa Mdivani proniknuli su u umijee laskanja bolje od ikojegmukarca to sam ga ikada upoznala. A to je umijee gotovo zaboravljeno u surovom,podrugljivom svijetu dananjice. U tome je, vjerujte mi, tajna njihove nad-naravnosti. Iskusilasam je na vlastitoj koi.I engleska kraljica Viktorija bila je prijemljiva na laskanje. Disraeli je priznao da je uvelike

iskoritavao tu njenu slabost ili, kako je sam rekao, da joj je mazao oi zidarskom lopaticom.No Disraeli je bio jedan od najspretnijih, najlukavijih dravnika koji su ikada vladali britanskimimperijem. Bio je, na svoj nain, pravi genije, pa ono to je polazilo za rukom njemu ne ne morapoi za rukom ni vama ni meni. Laskanje vam na kraju krajeva moe priiniti vie tete negokoristi. Laskanje je poput krivotvorena novca: pokuate li ga raspaavati, zacijelo ete nastradati.Pitat ete kakva je razlika izmeu laskanja i priznanja? To je barem jednostavno! Priznanje jeiskreno, a laskanje neiskreno. Priznanje izvire iz srca, a laskanje s jezika. Priznanje je nesebino,laskanje sebino. Dok se prvome svi dive, dotle drugo svi preziru.


17/105

Poznata izreka kae: Ne boj se neprijatelja koji te napada, nego prijatelja koji ti laska.Evo jedne od omiljenih maksima engleskog kralja Georgea V: Nikad ne izrii i ne prihvaajjeftinu hvalu. A laskanje je upravo to: jeftina hvala. Ili, po jednoj drugoj definiciji: Laskatiznai govoriti drugom ovjeku upravo ono to on sam o sebi misli.41

Zato nemojte misliti da vam preporuam ulagivanje. Nikako! Kad bi se umijee ivljenjasastojalo od laskanja, svatko bi lako mogao postati majstorom u meuljudskim odnosima.Ako nismo zabavljeni pametnijim poslom, svi mi provedemo devedeset posto slobodnogvremena razmiljajui o sebi. Ako samo mali dio toga vremena posvetimo razmiljanju o dobrimosobinama drugih ljudi, nee nam biti potrebno da pribjegavamo laskavim rijeima koje su tolikojeftine i neiskrene da ih svatko pametan prozre i prije nego to ih dokraja izgovorimo.Emerson je rekao: Svaki ovjek kojega upoznam na neki je nain vredniji od mene, zbog togato od svakoga poneto nauim.Ako je to vrijedilo za Emersona, zato ne bi vrijedilo za mene i za vas? Prestanimo misliti samona vlastita dostignua i elje; pokuajmo dobro promisliti u emu su drugi bolji od nas. Tadaemo zaboraviti na laskanje, pa emo svojim blinjima moi odavati poteno i iskreno priznanje.

Budemo li, poput Schwa-ba, suzdrani u zamjerkama, dareljivi iskrenom hvalom, 1ecijeniti nae rijei, sjeat e ih se cijeloga ivota i onda kad ih mi veposve zaboravimo.423. Budete li znali primijeniti ovu pouku cijeli e svijet biti va, ako ne ostat ete sami**Rei u vam neto o sebi: rado se bavim rijenim ribolovom, a meu svoja najomiljenija jelaubrajam jagode sa slatkim vrhnjem. Ribama, meutim, nije do jagoda; one vie vole crve. Stogakad idem u ribolov ne nadijevam na udicu jagode s vrhnjem, nego se pri-lagoavam ribljemukusu i dajem im muice ili crve.Zato ne bismo to jednostavno pravilo prilagoava-nja ukusu drugih primijenili i na ljude akonam je stalo da osvojimo njihovu naklonost?

Kad su engleskog dravnika Lloyda Georgea pitali kako mu je polo za rukom da ostane navlasti dugo nakon to su drugi voe iz prvom svjetskog rata Wilson, Orlando, Clemenceau pali u zaborav, odgovorio je da to zacijelo ima zahvaliti pravilu kojega se uvijek pridravao akoje glasi: Natakni na udicu mamac koji e odgovarati ukusu ribe.Besmisleno je i smijeno govoriti o onome to vi elite, premda vas to, dakako, uvelike zanima.Imajte na umu da drugim ljudima to isto moe biti posve nezanimljivo. A budui da smo svi miljudi od krvi i mesa, svakoga najvie zanima ono to njega osobno privlai, za im kao pojedinactei. Stoga se jedini nain da privuemo ovjeka sastoji u tome da razgovaramo s -j, njime oonome to eli, te da mu pokaemo kako e * najbolje moi zadovoljiti svoje elje.432elite li, dakle, navesti ljude na suradnju, pridravajte se navedenog pravila. Ako se, na primjer,

protivite sinovljevu puenju, nemojte mu drati prodike, nemojte mu priati kako elite da seostavi cigarete. Radije mu recite da e puenje zacijelo umanjiti njegove sjajne rezultate nanogometnom polju ili u tranju na sto metara.Spomenuto pravilo vrijedi za djecu, odrasle, pa ak i za ivotinje. Evo vam primjera: Emerson jesa sinom jednog dana pokuavao utjerati tele u staju. Ne mislei na tele i njegove trenutne elje,napravili su uobiajenu greku: silom su htjeli provesti svoju volju. Sin je vukao tele, a Emersonga gurao odostraga. Tele je pak tvrdoglavo ostajalo pri svome: nije se dalo otjerati s livade.Vidjevi taj prizor, u pomoim je priskoila jednostavna seoska djevojka koja dodue nije znala


18/105

pisati mudre knjige ni rasprave, ali je osjetila to tele eli. Njenom, gotovo majinskomkretnjom gurnula mu je prst u usta, pa je tele, iajui djevojin prst mirno i zadovoljno ulo ustaju.Sve to ste ikada u ivotu uinili, uiniti ste zato to ste time e*eli neto postii. ak i onda kadste Crvenom kriu darovali sto dolara, niste nipoto odstupili od tog pravila. Dali ste novac

Crvenom kriu jer ste htjeli pomoi ljudima, jer ste eljeli izvriti riesebino, hvale vrijednodjelo. No, da vam prilikom toga ina nije bilo stalo do zadovoljenja vlastitih moralnih osjeanja,nikada ne biste bili dali novac iz ruke. Da vam je do novca bilo stalo vie nego do spomenutogosjeaja, bili biste ga zadrali. Mogue je, dakako, da vas je bilo stid odbiti molbu za novanompomoi, ili se pred svijetom i poslovnim prijateljima to niste usudili uiniti od straha da im se nezamjerite. Bilo kako bilo,44novac ste dali samo zato to ste time htjeli neto postii.Evo to kae Harry A. Overstreet u svojoj pronicljivoj knjizi o ljudskom ponaanju: Svi naiini proizlaze iz onoga za im mi u biti teimo ... pa je najbolji savjet to ga moemo dati onimakoji ele utjecati na ljude ovaj: prvo pobudi u blinjemu elju za djelovanjem. Ako to postigne,

cijeli e svijet biti uza te, ako ne ostat e sam.Andrew Carnegie koji je na kraju ivota u dobrotvorne svrhe razdijelio 365 milijuna dolara,poeo je svoj ivotni put kao siromani momis plaom od dva centa na sat. Premda je imaosamo etiri razreda osnovne kole, mladi kot je zarana nauio da je ljude najlake pridobiti zaposao ako potujemo njihove elje i potrebe.Primjer: Carnegijeva zaova bila je jednom silno zabrinuta zbog svoja dva sina koji su studirali nasveuilitu Yale i bili toliko zaokupljeni radom da dugo nisu odgovarali na majina brina pisma.Dosjetivi se jadu, lukavi stric Andrew okladi se sa zaovom o sto dolara, tvrdei da e mladiihitno odgovoriti napie li im on pismo, premda nee od njih traiti odgovora. Potom im napisaljubazno pismo te na kraju uzgred doda da svakom neaku prilae novanicu od pet dolara.Novac, dakako, zaboravi uloiti u pismo. Nakon nekoliko dana primi ljubazan odgovor:

Dragi strie Andrew, hvala Ti na pismu, ali... Zavretak ete, zacijelo, pogoditi sami!Kad ubudue budete htjeli nekoga privoljeti naostvarenje cilja to ste ga sami zamislili, uinite topromiljeno. Prije nego otvorite usta, zastanite i zapi-ajte se: Kako u u ovom ovjeku najbolje pobuditielju da to uini?45U

To naoko nevano pitanje pritedjet e vam esto jalova tumaenja vlastitih elja.Za svojih dvadeset veernjih predavanja u tijeku godine dugo sam vremena iznajmljivao veliku

plesnu dvoranu jednog njujorkog hotela. Na poetku jednog semestra uprava hotela obavijestilame je da e najamnina ubudue iznositi tri puta vie nego dotada. Obavijest je stigla nakon to suulaznice s cijenom bile vetiskane i razaslane, a u novinama objavljeni oglasi.Trostruko veu najamninu, naravno, nisam htio platiti,, ali sam znao da nita neu postii budemli upravi hotela priao o onome to ja elim. Znao sam da upravu zanimaju samo interesi hotela.Stoga sam nakon nekoliko dana poao u posjet direktoru hotela.

Vae me je pismo iznenadilo, rekao sam mu, ali vam ne zamjeram na njemu. Da sam u vaoj


19/105

koi, zacijelo bih ga i sam bio napisao. Kao direktor, vi morate misliti na interese hotela, inaene biste bili dobar direktor. Predlaem vam da uzmemo list papira i za-piemo sve prednosti inedostatke to bi vam ih povienje najamnine moglo donijeti.Uzeo "am zatim list papira, razdijelio ga na dva dijela, te na vrhu u prvi razdjeljak napisaoPrednosti, a u drugi Nedostaci. Pod prednosti sam prvo zapisao slobodna plesna

dvorana. Jasno je da ete dvoranu moi iznajmljivati za plesove i sjednice, rekao sam. To jevelika prednost, jer e vam takvi poslovi donijeti vie novaca nego moja predavanja, osobito usezoni.Promislimo sada o nedostacima. Umjesto da od mene dobijete triput veu najamninu, vi ete jeposve izgubiti, jer vam ne mogu platiti koliko traite, pa u morati potraiti druge prostorije.Osim toga, imajte na umu jo neto: moja predavanja privlae u va hotel46stotine kulturnih, obrazovanih ljudi, to je za vas velika reklama, zar ne? Zapravo, kad biste naoglaavanje hotela u novinama potroili pet tisua dolara, ne biste mogli privui u hotel onolikoljudi koliko vam ih ja dovodim na predavanja. A priznat ete da to hotelu neto znai.Dok sam tako govorio, zapisao sam spomenuta dva nedostatka, pruio papir direktoru i zamolio

ga da jo jednom pomno razmisli o prednostima i nedostacima, te da mi za nekoliko danaodgovori to je^odluio.Odgovor sam primio veidueg jutra. Uprava hotela javljala mi je da e najamnina biti povienaza pedeset posto, umjesto za dotadanjih tristo posto.Zapamtite da sam postigao smanjenje najamnine, a da nijednom rijei nisam spomenuo toelim. Cijelo vrijeme govorio sam samo o interesima uprave i o nainu na koji bi mogla ostvaritisvoje elje.A to bih bio postigao da sam se ponaao prirodno i ljudski? Da sam, recimo, uletio udirektorov ured i rekao mu: Kako vam je palo na pamet da povisite najamninu za tristo posto,kad i sami znate da su ulaznice verazaslane, a oglasi u novinama objavljeni? Tristo posto!Smijeno! Neozbiljno! Nije mi ni na kraj pameti da vam to platim!

to bi se bilo dogodilo? Dolo bi do prepirke, planula bi svaa, a vi znate kako svae obinozavravaju. ak da sam direktora pokuao uvjeriti kako nije u pravu, siguran sam da on zbogponosa ne bi biopopustio.Znati postupati s ljudima veliko je umijee, a jedanod najboljih savjeta za provoenje toga umijea daonam je Henry Ford ovim rijeima: Ono se sastoji u. sposobnosti da sagledamo stav drugog ovjeka, te dauzmognemo promatrati stvari s njegova stajalita kao47sa svoga vlastitog. Ovo je pravilo toliko jednostavno i toliko jasno da bi svatko pametan morao

shvatiti njegovu vrijednost i ponaati se u skladu s njime. U ivotu, meutim, veina ljudinaprosto se na njega ne obazire.Primjer? I sami ete ga lako nai pogledate li pisma to vas svako jutro ekaju na stolu. Shvatitete da ljudi to ih piu neprestano kre ovo osnovno naelo zdravog razuma.Navest u vam pismo ravnatelja radio-programa jedne reklamne agencije ije su podrunicerazasute po cijelom amerikom kontinentu. Pismo je upueno ravnateljima lokalnih radio-stanicau cijeloj zemlji. U zagradama nakon svakog odlomka dajem odgovarajui komentar.Dragi gospodine X,


20/105

Naa reklamna agencija eljela bi zadrati vodee mjesto na podruju radio-oglaavanja.(Ba mene briga to bi vaa agencija eljela! Dosta mi je i vlastitih problema. Banka me jeobavijestim da mi istjee hipoteka za kuu; ui mi unitavaju povrtnjak; dionice na burzi padajukao lude; jutros sam zakasnio na posao; Jones me nije pozvao na sinonju zabavu; a povrh svegasaznajem od lijenika da imam povieni tlak i neuritis. A sada, tek to sam stupio nogom u ured,

nalazim pismo nekakve smijene agencije koja mi na veliko zvono poruuje to bi joj se htjelo!Kojeta! Kad bi taj tip znao kako lou reklamu postie ovim pismom, prestao bi se bavitioglaavanjem i poao ; uzgajati ovce.)Oglasi to ih aljemo u eter ine stup cjelokupne radio-mree. Vrijeme emitiranja naih oglasave48je godinama znatno due od vremena bilo koje druge reklamne agencij'e.(Znai da imate love i da ste glavni! Briga mene za vas, sve da ste moniji od General Motorsa,General Electrica i Pentagona zajedno. Da imate imalo soli u glavi, shvatili biste da je meni stalodo moje radio-stanice, a ne do vae. Od toga vaeg bahatog razmetanja dobivam samo osjeaj

manje vrijednosti.)Zelja nam je da strankama pruimo najnovije informacije o mogunosti radio-oglaavanja.(Ma nemojte! Vi to elite! Vi! Vi! Vi! Briga mene to elite vi ili bilo tko drugi. Shvatite da jemeni do onoga to ja elim, a o tome u vaem pismu nema ni spomena!)Stoga nas svakog tjedna obavjetavajte o moguem vremenu emitiranja i priznajte nam prednostpred ostalim reklamnim agencijama. Navedite sve pojedinosti koje e nam omoguiti da kod vasrezerviramo najpogodnije vrijeme emitiranja.(Da vam priznamo prednost! Zaista ste drski! Prvo me hvalisanjem tjerate da se osjeam manjevrijednim, a onda traite od mene da vam priznam prednost! Mogli ste me barem uljudnozamoliti!)Hitan odgovor na ovo pismo s podacima o vaim trenutnim planovima bio bi obostrano koristan.

(Budala! alje mi pismo apirografirano na jeftinom papiru, okrunicu koju je razasuo po zemljipoput jesenskog lia, i jo ima toliko drskosti da u trenutku kad me mui stotinu vlastitih brigatrai od mene vlastorunu potvrdu primitka ove bezobrazne okrunice. I to brzo! A zna li onda i ja imam posla preko glave? Da sam i ja netko i neto? I s kojim pravom on meni nareuje damu piem?t!4 Psihologija uspjeha49Kae da e nam to biti obostrano korisno. Najzad ipak jedna rijekojom je spomenuo mojeinterese, premda mi nije ba jasno kakvu u ja korist iz toga izvui.)S potovanjem,

NNRavnatelj reklamnog radio-programa P. S. Vjerujem da e vas zanimati priloeni lanak izBlankville Journala, te da ete ga moda moi upotrijebiti kao materijal za radio-emisije.(Napokon ipak neto to bi meni moglo pomoi! Zato mi to nije spomenuo na poetku pisma?No, kakve bi mu od toga bilo koristi? ovjek koji se Lavi reklamom i koji je u stanju napisatiovakvo pismo oito nema mnogo soli u glavi. Takvome treba poslati cijankalija, a ne odgovor spodacima o naim slobodnim terminima.)Nemojte se, dakle, uditi pismima to ih svakodnevno primate. Jer, ako ovjek kojemu je struka


21/105

da se bavi reklamom moe napisati ovako nevjesto sroeno pismo, *to nam je oekivati od onihkoji u tome imaju manje ili nikakvo iskustvo?Navest u vam jo jedan primjer: pismo efa stanice velikog teretnog kolodvora upueno upravitvornice tjestenine Zerega. Pismo je, dodue, bolje od prethodnoga, ali nije bez greaka.Potovana gospodo,

Posao naeg odjela za otpremu robe uvelike je otean zbog toga to glavnina robe pristie ukasnim poslijepodnevnim satima. Posljedice su brojne: guva i zatrpavanje slobodnog prostora,prekovremeni rad naih slubenika, nemogunost brzog50istovarivanja kamiona, a ponekad ak i zastoj u otpremi robe. Vai kamioni su nam 10. listopadadopremili tovar od 510 sanduka tek u 16,20 sati.Molimo vas da nam pomognete u otklanjanju neeljenih posljedica za koje je kriva kasnadostava robe. Moda biste se mogli potruditi da u dane kad imate vie tereta, kao to je bio sluajgore navedenog datuma, poaljete kamione ranije poslije podne, ili da dio tereta dostavite utijeku jutra.Na taj nain mogli bismo vam osigurati bri istovar kamiona i hitnu otpremu robe. S

potovanjem,N. N..ef staniceKada je Edward Vermylen, ef otpreme u tvornici Zerega, proitao navedeno pismo poslao miga je s ovakvim komentarom: Ovo pismo imalo je suprotan uinak od onoga to ga je poiljalacelio postii. Na samom poetku pisma ef kolodvora govori o tekoama odjela za otpremurobe, koje nas, openito govorei, ne zanimaju. Zatim trai da im pomognemo, i ne razmiljajuio tome da li bi nama to bilo zgodno ili ne, a tek na kraju pisma spominje nae interese: briistovar kamiona i hitnu otpremu robe.Drugim rijeima, govorei uglavnom o vlastitim interesima na prilino nepomirljiv nain, on naspotie na otpor, umjesto na suradnju.

Pokuajmo vidjeti bi li se navedeno pismo moglo bolje sroiti, to jest napisati bez mnogo rijei ovlastitim tekoama. Pokuajmo po savjetu Henryja Forda sagledati stajalite drugogovjeka, promotriti stvari s njegova gledita kao sa svoga vlastitog! Predlaem vam verzijukoja, dakako, ne mora biti najbolja, ali koja je ipak bolja od one prve.51Dragi gospodine Vermylen,Vaa je tvornica vepunih etrnaest godina naa dobra muterija. Veseli nas to tako dugo iuspjeno suraujemo s vama, pa bismo eljeli da nae usluge uvijek budu brze i djelotvorne.Moramo vam, na alost, rei da nam to nikako nee biti mogue ako vai kamioni bududopremali velike koliine tereta u kasnim poslijepodnevnim satima, kao to se dogodilo 10.listopada. Naime, mnoge druge muterije alju nam robu kasno poslije podne, ,pa dolazi do

zastoja. Ne stiemo na vrijeme istovariti kamione, to ponekad ak uzrokuje znatno zakanjenjeu otpremi robe.U elji da vas potedimo neeljenih prigovora na sporost dostave, molimo vas da nam aljetekamione s robom to ranije u tijeku popodneva, dakako, kada god vam to bude mogue. Na tajnain vai kamioni nee morati ni trenutka ekati, roba e biti smjesta otpremljena na odredite,a nai e se radnici vraati kui na vrijeme, da bi mogli u miru uivati u veeri od ukusnetjestenine to je proizvodi va9a cijenjena tvornica.Molimo vas da ovo pismo ne shvatite kao pritubu s nae strane, niti kao pokuaj da vam


22/105

dijelimo lekcije. Na njega nas je potakla jedino elja da i dalje uspjeno suraujemo.Vjerujte da emo i ubudue bez obzira na vrijeme prispjea vaih poiljki rado uiniti svekako bismo ih to hitnije otpremali.Znam da imate mnogo posla, pa vas molim da se ne trudite s odgovorom na ovo pismo.Iskreno va,

N.N., ef stanice52Na svijetu postoje tisue trgovaca koji obijaju pragove poduzea traei bolji posao. Razlognjihovoga poslovnog neuspjeha lei u nepravilnom pristupu poslu: u tome to se ne znajusaivjeti s problemima svojih moguih kupaca. Oni ne shvaaju da ovjek zapravo ne eli da mudrugi prodaju stvari on eli sam kupiti ono to mu je potrebno. A dobar trgovac je onaj kojiumije kupcu pokazati na koji nain e ponuena roba rijeiti njegove probleme. Takvom trgovcunije potrebno da prodaje kupac od njega kupuje sam.Gledati svoju robu ili ponudu oima kupca to je tajna koju ne znaju ili zanemaruju brojnitrgovci i ljudi raznih drugih zanimanja. Ja, na primjer, ivim u Forest Hillsu, maloj njujorkojopini koja se uglavnom sastoji od privatnih obiteljskih kua. Jednog dana dok sam urio na

autobus sreo sam trgovca nekretninama koji se vegodinama bavi kupnjom i prodajomobiteljskih kua u tom kraju. U nevezanom razgovoru zapitao sam ga zna li on da li je moja kuagraena od metalnih letvica ili uplje cigle. Nije mi znao odgovoriti, nego mi je savjetovao danazovem opinsko graevinsko drutvo, te da njih upitam. Idueg jutra primio sam od njegapismo. Mislite li da mi je pisao o onome to je saznao u vezi s mojom kuom? O onome to jemene zanimalo? Varate se. U pismu mi je ponovio ono to mi je dan ranije bio rekao, a zatim mepitao da li bih mu bio voljan prepustiti brigu oko osiguranja kue, dakako uz novanu nagradu.Njemu, dakle, nije bilo stalo do toga da mi pomogne. Jedino to ga je zanimalo bilo je dapomogne sebi.Evo primjera jednog lijenika, glasovitog filadelfij-skog specijalista za bolesti nosa i grla. Prijenego mi je i pogledao mandule, pitao me je ime se bavim. Njega nije zanimala veliina mojih

mandula, nego teina53moga novanika. Glavna njegova briga sastojala se u tome da zaradi to vie novaca, a ne dapomogne pacijentu. Zato na meni nije zaradio ni pare. Okrenuo sam se i otiao, ne skrivajuiprezir prema takvom lijeniku.Svijet vrvi grabeijivcima i sebinjacima. Stoga rijetki pojedinci koji nesebino pokuavajupomoi drugima imaju malo takmaca i puno uspjeha. Owen D. Young je rekao: ovjek koji seznade staviti u kou drugih ljudi i gledati stvari njihovim oima ne treba brinuti za vlastitubudunost.Ako vas je itanje ove knjige ponukalo da pokuate razmiljati sa stajalita drugih ljudi, i gledatistvari njihovim oima, drim da ste napravili korak naprijed koji moe znaiti prekretnicu u

vaem osobnom i poslovnom ivotu.Mnogo je mladih ljudi na svijetu koji u tijeku kolovanja ue itati Vergilijeve stihove i otkrivatitajne vie matematike, a da nikad ne proniknu u tajnu vlastite prirode. Sjeam se teajaposveenog vjetini go-vornitva to sam ga jednom drao skupini mladia koji su tek bilizavrili viu kolu i nadali se zaposlenju u tvornfti klimatizacionih ureaja u Newarku. Jedanizmeu njih htio je privoljeti druge da igraju s njime koarku u kolskoj gimnastikoj dvorani.Sluajno sam naiao kad ih je nagovarao otprilike ovim rijeima: Momci, htio bih da igrate samnom koarku. Volim koarku, ali kad god odem u dvoranu, nikad nema dovoljno igraa. Neki


23/105

dan smo nas nekolicina naganjali loptu, pa sam napokon zaradio ljivu ispod oka. Sutra moratedoi sa mnom, deki. Oboavam koarku.Mladipritom nije ni pomiljao na interese svojih drugova. Zato bi oni ili u neku gimnastikudvoranu u koju nitko iv ne zalazi, pa da jo zarade ljivu pod okom?54

Mislite li, ipak, da ih je mogao zagrijati za taj sport tako da im pokae kakve e koristi iz njegaizvui? Svakako. Mogao im je rei kako nekoliko sati provedenih u pokretu oivljava cirkulacijukrvi, pobuuje apetit, poviu je umne aktivnosti i prua odlinu zabavu. Tada bi ih zacijelo biopridobio u dvoranu. Prvo pobudi u blinjemu elju za djelovanjem, rekao je Harry Over-street.Ako to postigne, cijeli e svijet biti uza te, ako ne ostat e sam.Jedan od polaznika moga teaja imao je jednom neprilika s djetetom. Djeak je bio vrlo mrav iuvijek je odbijao hranu. Roditelji su se dovijali na sve mogue naine, sluili se svimuobiajenim metodama. Neprestano su ga grdili i prigovarali mu. Mama hoe da pojede juhu;tata eli da postane velik i snaan deko. Razmislite dobro: moe li trogodinje dijete shvatitirazloge tridesetogodinjih roditelja? Uvidjet ete da je nemogue i smijeno oekivati takvu vrstuposlunosti od nerazumna djeteta. Otac je to ubrzo shvatio, pa se poeo pitati kako bi u djeaku

mogao pobuditi elju za jelom. Bio je to poetak uspjeha.Djeak je imao tricikl kojim se uivao voziti po mirnom ploniku ispred kue. U istoj ulicistanovao je malo stariji djeai, vraiak kojega je zabavljalo da mlaem djetetu otima tricikli da se sam vozi na njemu. Ne moram vam rei da je dolazilo do svae i plaa, te da je djeakovamajka neprestano morala istjerivati pravdu.Nije vam potrebna domiljatost Sherlocka Holmesa da se dosjetite to je mlai djeaizapravoelio. Njegov ponos, bijes i elja za osjeanjem vanosti tjerali su ga u elju za osvetom nadmonijim neprijateljem. & Kad mu je otac rekao da e to lako postii bude li jeo ono to mumajka ponudi, djeak nije vie zanovijetao55pri jelu. Gutao je i ono to zaista nije volio, tjeran eljom da ojaa i naraste, kako bi mogao biti

ravan neprijatelju koji ga je toliko puta ponizio i rasplakao. Rijeivi taj problem, otac se uhvatioukotac s iduim: mokrenjem u krevet. Djeak je spavao u sobi s bakom, koja mu je svako jutrospoitavala mokre plahte. Gledaj, Johnny, to si noas opet uinio! Nisam to ja uinio, bako,nego ti, uporno je odgovarao djeai.Kako natjerati dijete da poeli prestati mokriti krevet?, upitali su se roditelji kad su uvidjeli daod prijetnji i prigovora nema nikakve koristi. Poeli su razmiljati o eljama djeaka. Shvatili suda mali Johnny eli imati pravu pravcatu pidamu, ba kao i tata, a ne smijenu dugu koulju kaobaka, te da osim toga ne eli spavati u postelji s bakom, nego u vlastitom krevetu.Majka ga je prvom prilikom odvela u trgovinu, na-, mignula prodavaici i rekla: Ovaj mladigospodin eli od vas neto kupiti. Prihvativi igru, prodavaica se djeaku obratila ozbiljnimrijeima: Recite mi to elite, mlaftu.

Propevi se na prste da se uini vanijim, djeak joj odgovori: Trebam krevet za sebe.Ponovno namignuvi prodavaici, majka joj je pogledom pokazala prema krevetu to ga jeeljela kupiti djeaku, a vjeta prodavaica nagovorila je Johnnyja na kupnju prethodnoodabranog kreveta.Kad se otac vratio s posla, Johnny ga je doekao uzbueno viui: Tata, tata, doi vidjeti krevetto sam ga sam sebi kupio. Otac nije mogao dovoljno nahvaliti Johnnyjev ukus, a na kraju muje uzgred rekao: Sad vie nee mokriti postelju, zar ne?56


24/105

Neu tata. Moj lijepi novi krevet mora biti suh. Djeak je doista odrao obeanje, jer je sada upitanju bio njegov ponos i njegova postelja. Postelja koju je sam izabrao. Nosio je pidamu kaoodrasli mukarac, pa se stoga htio i ponaati kao odrastao ovjek.Drugi moj polaznik imao je slinih neprilika sa svojom trogodinjom kerkicom. Djevojicanikako nije htjela jesti doruak. Od molbi i prijetnji nije bilo nikakve koristi, pa su se roditelji

najzad zamislili kako da u djetetu probude elju za jelom.Djevojica je voljela oponaati majku, pretvarati se da je odrasla osoba. Zato joj je majka jednojutro dopustila da sama sebi pripremi doruak. U trenutku dok je djevojica mijeala zobenepahuljice u kuhinju je uao otac. Tata, gle, danas u za doruak pripremiti kau od zobenihpahuljica, pohvalila se djevojica ocu. To jutro pojela je dva tanjura zobene kae. injenica daje sama sebi pripremila doruak ponukala ju je da se osjeti vanom i pobudila u njoj zanimanjeza hranu.Kao to smo verekli, svaki ovjek ima potrebu za izraavanjem vlastite linosti. Te istinemorali bismo se pridravati i u poslovnom ivotu. Padne li vam katkad na um kakva sjajnamisao, nemojte se truditi da je prodate kao svoju. Radije u drugom ovjeku pobudite osjeaj da jemisao plod njegova nadahnua. Tada e on radosno prihvatiti vau misao, njegovati je kao

vlastitu i uiniti s njome ono to je trogodinja djevojica uinila sa svojim zobenimpahuljicama: hraniti se njome bez ikakva otpora.elio bih vam po trei put napomenuti Overstreeto-vu misao: Prvo pobudi u blinjemu elju zadjelova-fcnjem. Ako to postigne, cijeli e svijet biti uza te, ako ne. ostat e sam.574. Devet savjeta koji e vampomoi da iz ove knjige izvuete to vie koristi1. Ako zaista iskreno elite da vam ova knjiga korisno poslui, morat ete se pridravati vanogpravila. Bez njega e sav va trud ostati uzaludan, dok ete s njime postii uda. Pitate me kakvoje to udesno pravilo? Evo ga:Ne uzimajte u ruke ovu knjigu, ako ne osjeate duboku i iskrenu elju da neto nauite, snanu

potrebu da postanete ugodniji blinjima.Kako ete to postii? Ako se budete neprestano podsjeali da vam je to neophodno potrebno.Ako uvijek budete in^ali na urnu da e va odnos prema ljudima utjecati na vau osobnu sreu iugled u drutvu.2. Prelistajte paljivo svako poglavlje prije nego to ga proitate, kako biste dobili uvid u temu okojoj ono raspravlja. Prisilite se da idue poglavlje ponete itati tek nakon to ste dobro i pomnoprouili prethodno. Time ete utedjeti vrijeme i postii bolje rezultate.3. Zaustavljajte se pri itanju, kako biste mogli razmisliti o onome to ste nauili. Pitajte se gdjebiste i kako mogli primijeniti naueno. Takav nain itanja pomoi e vam mnogo vie negobezglavo gutanje stranica.58

4. itajte s olovkom u ruci. Podvucite ono to vam se ini korisnim. Tako ete se u obiljusavjeta kasnije moi lake snai.5. Imajte na umu da se naueno brzo zaboravlja i da zapamivanje postiemo jedino savjesnim iorganiziranim ponavljanjem. Stoga budite spremni da savjetima iz ove knjige svaki mjesecposvetite nekoliko sati ponavljanja. Drite je na svom radnom stolu. esto je prelistavajte.Zapamtite da primjena ovih naela moe postati navikom samo ako ih budete dosljednoprovodili u ivotu. Drugog naina nema.6. Bernard Shaw je rekao: Poduavanjem nee nauiti ovjeka. Imao je pravo, jer uenje je


25/105

aktivan proces koji se ostvaruje praksom. elite li, dakle, ovladati naelima ove knjige sluite senjima. Primjenjujte ih kad god vam se za to prui prilika, inae ete ih brzo zaboraviti. Pamtimosamo ono znanje to smo ga primijenili u praksi.Znam da vam nee uvijek biti lako primjenjivati ove savjete. Znam to zbog toga to je i meniponekad teko sluiti se onim to vama savjetujem. Svi smo mi isti. Kad nam neto nije po volji,

mnogo nam je lake kritizirati nego pokuati razumjeti razloge drugih ljudi. esto je lake kuditinego hvaliti, a prirodnije govoriti o vlastitim eljama nego proniknuti u stremljenja drugih. Stogakad budete itali ovu knjigu, imajte na umu da to inite zato to elite stei nove navike. A zastjecanje novih navika treba nam vremena, ustrajnosti i hrabrosti da ih primijenimo.Vraajte se proitanim stranicama. Shvatite ovu knjigu kao udbenik o meuljudskim odnosima.Kad se na-k ete u neprilici nastojte se suzdrati od trenutne i pri-rodne reakcije. Ona jeobino pogrena. Umjesto da59postupite onako kako vam nalae instinkt, prelistajte stranice i odlomke ove knjige to ste ihprilikom itanja podvukli. Tek tada isprobajte nove naine ponaanja. Vidjet ete da se neetepokajali.

l. Pretvorite uenje u zabavu. Zamolite branog partnera, dijete ili najblie suradnike da vasupozore svaki put kad prekrite neko od navedenih naela.8. Naite vremena za razmiljanje o vlastitom ponaanju, za analiziranje vlastitih greaka. Nakraju svakog tjedna posvetite pola sata pitanjima kao to su ova: Kakve sam greke uinio ovogtjedna? to me je na njih navelo? Kako sam mogao bolje postupiti? Kakvu sam pouku izvukao iztakva ponaanja?To e vam biti dvostruko korisno. Prvo, stoga to ete upoznati sebe i postati vlastitim uiteljem.Drugo, zato to e porasti vaa sposobnost ophoenja s ljudima, te vam napokon prijei u naviku.9. Na kraju ove knjige nai ete Dnevnik, to jest nekoliko praznih stranica u koje moeteupisivati uspjehe to ste ih postigli primjenom ovih naela. Molim vas da budete odreeni.Upisujte datume, imena i rezultate* Voenje dnevnika ponukat e vas na nove napore i posluit

e vam kao vodina nimalo lakom putu samoodgajanja.Drugi dioEST SAVJETA KOJI E VAM POMOIDA OSVOJITE NAKLONOST LJUDI601. Kako ete uvijek biti dobrodoao gostUmjesto da itate savjete o umijeu stjecanja prijatelja, mogli biste u ivotu prouiti tehnikunajveeg umjetnika na tom polju, najveeg to ga je svijet ikada upoznao. Tko je to, pitat ete? Amoda ete ga vesutradan sresti na cesti. Pribliite li mu se na tri metra, poet e veselo mahatirepom. Zastanete li i pomi-lujete li ga, gotovo e iskoiti iz koe da vam pokae kako mu sesviate. Njega na to nee tjerati nikakvo koristoljublje, jer on vam ne eli nita prodati, niti vam

ponuditi brak.Jeste li ikada pomislili da je pas jedina ivotinja koja ne mora raditi da bi se odrala na ivotu?Koko mora nositi jaja, krava mora davati mlijeko, kanarinac mora pjevati. Pas zarauje za ivotsamo tako to nam poklanja prijateljstvo i ljubav.Najljepa uspomena moga djetinjstva je psiTippy, umiljato stvorenje ute dlake koje me jesvako poslijepodne ekalo pred kolom. Kad bi me ugledao na vratima kolske zgrade, Tippy biskoio uvis od veselja, a zatim bi pojurio uz padinu, pozdravljajui me veselim laveom. Punihpet godina Tippy mi je bio vjeran drug i pratilac, sve dok ga jedne tune olujne noi nije pogodio


26/105

grom. Tippyjeva pogibija bila je tragedija moga djetinjstva.^ Pa ipak, Tippy nikad nije itao knjige o psihologiji prijateljstva. Njemu to nije bilo potrebno.On je in-63stinktivno znao da prijatelje meu ljudima moemo stei samo ako im pokaemo da nam je do

njih stalo, ako se iskreno zainteresiramo za njihove probleme. Pokuajte zapamtiti Tippyjevonepisano pravilo: Iskrenim zanimanjem za ljude stei ete vie prijatelja u dva mjeseca nego daih pune dvije godine nastojite zainteresirati za sebe i svoje probleme.Pa ipak, koliko je ljudi na svijetu to se spotiu kroz ivot ponavljajui uvijek istu greku:nastoje zainteresirati druge za sebe. A od toga, dakako, nema nikakve koristi. Jer ljudi se nezanimaju ni za vas ni za mene, nego u prvom redu za sebe same. Zapamtite: svaki dan, od jutrado mraka, ljudi se zanimaju samo za sebe.Uprava njujorke telefonske slube napravila je jednom zanimljivu studiju u elji da sazna kojase rijeu telefonskim razgovorima najee javlja. Pogodili ste! Lina zamjenica ja. Ja,ja, ja. U pet stotina telefonskih razgovora rijeja ponovljena je 3990 puta! Ja. Ja.Ja. Ja. Ja.

Ugledate li skupnu fotografiju na kojoj ste i vi, koga ete na njoj prvo potraiti? Sebe, naravno.Ako mislite da se za vas zanimaju mnogi, iskreno se zapitajte koliko bi vam ljudi dolo nasprovod kad biste noas kojim sluajem preminuli?Ruku na srce, zato bi se drugi ljudi zanimali za vas, ako vi za njih ne pokazujete nikakvainteresa?.Ako vam je stalo samo do toga da izazovete divljenje i privuete panju blinjih, nikada neeteimati pravih, iskrenih prijatelja. Pravi prijatelji ne stjeu se na taj nain.Uzmite, na primjer, Napoleona koji je to pokuavao cijeli svoj ivot bez ikakva uspjeha. Priposljednjem susretu s Jozefinom, rekao joj je: Premda mi je srea64bila sklona kao malo kome na svijetu, ti si u ovom trenutku jedina osoba u koju se mogu

pouzdati. Povjesniari, meutim, sumnjaju u iskrenost ak i tog njegovog prijateljstva.U svojoj knjizi to bi vam ivot morao znaiti uveni psiholog Alfred Adler kae: Upravo onajovjek koji ne pokazuje zanimanja za blinje ima najvie potekoa u ivotu i nanosi najvie boliljudima. Od takvog ovjeka potjee svo ljudsko zlo.Moete proitati tomove uenih knjiga o psihologiji, a da ne naiete na valjaniju tvrdnju odAdlerove, pa stoga mislim da ju je vrijedno ponoviti i podvui:Upravo onaj ovjek koji ne pokazuje zanimanja za. blinje ima najvie potekoa u ivotu inanosi najvie boli ljudima. Od takvog ovjeka potjee svo ljudsko zlo.Jednom davno pohaao sam teaj za pisanje novela. Predava, urednik poznate njujorke revije,tom nam je prilikom rekao da svakodnevno dobiva na desetke novela, te da vepri itanjuuvodnog odlomka rnoe prosuditi voli li pisac ljude ili ne. Ako pisac ne mari za ljude, nee ni

oni mariti za njegove prie. elite li imati uspjeha u pisanju, morate pokazivati ivo zanimanjeza blinje, rekao nam je taj iskusni urednik, ispriavajui se to nam dri gotovo popovskepropovijedi. *Ako to vrijedi za odnos pisca i itatelja, onda sigurno jo vie vrijedi za izravan odnos ovjekaprema ovjeku.Jednom sam imao prilike razgovarati sa slavnim i bogatim brodvejskim zabavljaem, kraljemmaioniara Howardom Thurstonom, koji je svojim umije-j|m oduevljavao milijunsku publikuirom svijeta. Mo-KO sam ga da mi otkrije tajnu svoga uspjeha. Znao sam


27/105

5 Psihologija uspjeha65.da ga ne duguje kolovanju, jer je kao mali djeak pobjegao od kue i bavio se svim moguimposlovima kako bi se odrao na ivotu. Mislite li da je Thurston o umijeu opsjenarstva znaovie nego drugi maioniari? Nije. Naveo mi je brojne knjige o opsjenarskim tehnikama i brojne

ljude koji su u tom zanatu bili jednako vjeti, ako ne i vjetiji od njega. No Thurston jeposjedovao dvije osobine: dobro poznavanje ljudske prirode i istinsko zanimanje za ljude. Svenjegove kretnje na pozornici, svaki mig obrvama, svaka modulacija glasa bili su dobro proueni,paljivo uvjebani i savreno uklopljeni u predstavu. A to se tie publike, evo kako mi je opisaosvoju tajnu: Mnogi ljudi moga zanata misle da je dovoljno zaslijepiti gledatelje i prevesti ihedne preko vode. Ja se s time ne slaem. Svaki put kad stupim na pozornicu osjetim zahvalnostprema publici koja se potrudila da me doe vidjeti. Svjestan sam da mi brojnim posjetimaomoguuje lagodan ivot. Stoga se uvijek trudim da dadem sve od sebe kako bih je zadovoljio.Dok izlazim na pozornicu, ja u sebi neprestano ponavljam: 'Ljudi, dragi ste mi. Volimvas. * Na ovom mjestu ne mogu odoljeti a da itatelje ne podsjetim na jedan slian posve recentan

sluaj: na gostovanja slavnog francuskog ansonjera Gilberta Becauda u Zagrebu. Becaud jeosvojio publiku veprilikom prvog gostovanja u Domu sportova do te mjere da su zajedno smladima i vremene gospoe prilazile pozornici nakon koncerta i pruale ruke prema njemu. Dadotaknu ovjeka koji je s veprilino istroenim glasom uinio udo: pjevao je za svakogpojedinog posjetitelja u golemoj dvorani posebno. Na drugom gostovanju u koncertnoj dvoraniVatroslav Lisinski sve se ponovilo ovacije nikako da prestanu, publika nikako da se razie. Nije to bilo samo zbog visokogprofesionalizma pjevaa i orkestra; ovjek koji se obraao publici, inio je to ljudski toplo,spontano i radosno. I nije udo da je radost kao arolija zahvatila ak i onaj dio publike koji nijerazumio ni rijefrancuskoga; i zahvalnost za nju, kojom su jednoduno uzvratili. (Op. prev.)

66Moda e vam se Thurstonova izjava initi smijenom i neumjesnom. Mislili vi to vam drago,istina je da se u njoj krije tajna uspjeha jednog od najuvenijih svjetskih zabavljaa.Slino mi je o sebi pripovijedala operna pjevaica Schumann-Heinkova. Usprkos gladi i sranojbolesti, usprkos nevoljama i tegobama to su je pratile u ivotu i zbog kojih je jednom sebi isvojoj djeci htjela oduzeti ivot, ta neobina ena se svojim pjevanjem popela u vrhove opernescene i postala nenadmaivom tuma-iteljicom Wagnerove glazbe, idolom operne publike. Svojuspjeh ima zahvaliti ivom i nepresunom zanimanju za ljude.Zanimanje za ljude bilo je jedan od razloga velike Rooseveltove popularnosti. Malo je onih kojiRoosevel-ta nisu voljeli kao ovjeka. Njegov sobar James Amos napisao je o njemu knjigu podnaslovom Theodore Roosevelt, junak u oima sobara. Navest u vam kratak odlomak iz te

knjige:Moja ena je jednom upitala predsjednika kako izgleda prepelica, jer je nikad u ivotu nijevidjela. On se potrudio da joj pticu potanko opie. Nekoliko dana kasnije zazvonio nam jetelefon. (Amos je sa enom ivio u kuici na Rooseveltovu imanju.) ena se odazvala. Bio je toosobno predsjednik koji je nazvao da joj kae kako pred naim prozorom upravo u tom trenutkusjedi prepelica i ako je hoe vidjeti, neka samo pogleda kroz prozor! Takve su sitnice bilesvojstvene Rooseveltu. Kad god bi prolazio pored nae kuice, ak i kad nas ne bi vidio, veselobi doviknuo: 'Zdravo, Annie! Zdravo, James!' Tek toliko da nas pozdravi.


28/105

67

Nije udo to je takav ovjek bio obljubljen meu blinjima. Ta kako bi se itko mogao suzdratiod simpatija prema takvom ljudskom biu?Roosevelt je jednom navratio u Bijelu kuu ne znajui da su predsjednik Taft i njegova ena

odsutni. Ne marei za etiketu, bivi predsjednik obiao je sve svoje stare znance u Bijeloj kui, teih kao iskreni prijatelj obinih ljudi nazivao imenom. Na kraju je svratio u kuhinju da upitakuharicu Alice da li jo pee kukuruzni kruh. Alice mu je odgovorila da to sada rijetko radi, jerga oni gore ne vole. Predsjednik nema ba najbolji ukus, i to u mu prvom prilikomsaopiti, planuo je Roosevelt. Kuharica mu je na to ponudila komad kukuruznog kruha, a o

dale carnegie - kako steci prijatelje i naklonost ljudi.pdf

Documents