Da si zdravo proljeće — nevidljivo, svemoćno; što zagrijavaš duše i bregove da voda slatko grgolji potocima i radost nas zalijeva svijetlim valom; što se javljaš vjetrom i slutnjama u suton i svu noć tuguješ pod jablanima, dok gore zvijezde i spavaju tupoglavi građani, a sa svanućem otvaraš rosne oči široko i puštaš bez broja svoje ševe — vesele note — put neba!

Da si zdravo, proljeće, u šumu mutnih, vratolomnih potoka, u kratkovjekom cvatu, u nadi čovjekovoj, u ljepljivim pupovima rakita, u damarima djevojčica koje već osjećaju božji zakon, — ave, besmrtno proljeće, pozdravlja te jedan koji umire.

Stilska sredstva:

Ševe – vesele note – metaforaProljeće tuguje pod jablanima; otvara oči – personifikacijaVoda grgolji potocima – onomatopejaNevidljivo, svemoćno, vratolomnih – epitetiČovjekova smrtnost i besmrtnost proljeća - kontrast

Pjesničke slike:

Vizualne – zvijezde goreAuditivne – voda grgolji potocimaTaktilne – ljepljivi pupovi rakita

Tema: smrtnikov pozdrav proljeću

Vrsta: lirska refleksivna pjesma (pjesma u prozi)

Interpretacija:

Lirski subjekt, dolaskom novog proljeća osvještava svoju smrtnost i prolaznost (jedan koji umire = može značiti da je bolestan, a može i samo značiti da je smrtan). U prolaznosti i svim promjenama (damari djevojčica koje već osjećaju božji zakon) ipak je jedna stvar sigurna: dolazak proljeća koje, iako kratkotrajno, ipak svemu ponovo udahnjuje život i obnavlja prirodni ciklus, a time i čovjeku udahnjuje novu nadu (možda bolesnom čovjeku u ozdravljenje?). Za razliku od besmrtnog proljeća odnosno prirode, ljudski život nema tu mogućnost obnove, on neminovno mora doći kraju, a lirski je subjekt pjesme svjestan svoga skorog kraja dok pozdravlja proljeće.