da li tradicionalni islam u bosni i hercegovini gubi bitku s islamistickim pokretima - elvir...
DESCRIPTION
Tekst govori o bosanskim muslimanima i utemeljenosti tradicinlaog islama u Bosni i Hercegovini u osnovnim izvorima islama: Kur'anu i SunnetuTRANSCRIPT
DA LI TRADICIONALNI ISLAM U BOSNI I HERCEGOVI GUBI BITKU S ISLAMISTIČKIM POKRETIMA?
Stvaranje nove paradigme islama u Bosni i Hercegovini!
Teroristički napad na policijsku stanicu u Bugojnu u kojem je ubijen policajac na
dužnosti Tarik Ljubuškić i teško ranjena policajka Edina Hindić, izveden, kako se čini, iz
ideoloških pobuda, duboko je potresao cjelokupno stanovništvo Bosne i Hercegovine, a posebno
Bugojance. Premda su počinioci vrlo brzo pohvatani, osjećaj nesigurnosti i zebnje uvukao se u
srca mještana nepripremljenih na ovakav krajnje svirepi čin. Nevjericu građana pojačavala je
spoznaja da tu, u njihovom komšiluku, postoje ljudi koji su, u ime svog poimanja islama,
spremni atakovati na živote nevinih ljude. Muslimani u Bosni i Hercegovini stoljećima su bili
prepoznavani kao umjereni i tolerantni ljudi, puni poštovanja prema drugom i drugačijem. Tu
osobenost nisu izgubili ni u danima brutalne agresije na našu zemlju kada su zvjerski ubijani i
proganjani. Međutim, nakon napada na policijsku stanicu u Bugojnu postavlja se pitanje da li
stoljetna paradigma umjerenih i tolerantnih europskih muslimana, kakvima su Bošnjaci
vjekovima smatrani, postepeno gubi bitku s militantnim i terorističkim poimanjem islama
instaliranim u Bosni i Hercegovini tokom i nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu.
BOSANSKI ISLAM1
Islam je religija koju je Allah, dž.š., objavio Muhammedu, a.s. Njeni vjerski principi i
temeljni obredi su nepromjenjivi i konstantni u svim vremenima i na svim mjestima širom
zemaljske kugle. No funkcija Muhammeda, a.s., kao Božijeg poslanika ne može se izdvojiti iz
konteksta društvene sredine u kojoj je djelovao. Jedan od vodećih islamskih reformatora s
indijskog potkontineta iz XVIII stoljeća, Šah Velijullah, je o tome rekao: „Nije cilj Poslanikov,
a.s., niti je on u stanju totalno izmijeniti društvenu i pravnu praksu naroda; njegov je cilj
izgraditi društvo na moralnim i duhovnim principima, pa s tim u vezi ostavlja netaknutim sve što
nađe, osim onoga što nije u skladu s novom ideologijom. On se obzirno pokušava baviti onim što
1 Sintagma „Bosanski islam“ počela se koristiti tokom i poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995). Do tada Bošnjaci nisu ni znali da se njihov način ispoljavanja islama u nekim aspektima razlikuje od forme islama koju upražnjavaju muslimani na istoku. Naravno, Arapi su sa sobom u Bosnu i Hercegovinu donijeli islam ogoljen od svih lokalnih primjesa pa se njima i onima koji ih slijede od sintagme „Bosanski islam“ diže kosa na glavi.
je spojivo s moralnim principima, a ostalo mijenja što je moguće manje, kloneći se promjena
koje nisu nužne i koje njegovo društvo ne može lako da prihvati.“2 Vjerovjesnik, a.s., je djelovao
među Arapima, narodom koji je imao svoju obrednu praksu i običajno pravo po kojem su bili
uređeni društveni odnosi. Svoju poslaničku misiju on nije otpočeo iz ničega, već se u realizaciji
vjerovjesničkog plana i programa oslanjao na dobru i plemenitu praksu predislamskih Arapa koja
nije bila u suprotnosti s osnovnim učenjima islama. Na taj način islam je, premda univerzalna
religija, obojen arapskim obilježjima. Međutim, to nije nedostatak islama i njegova mana već
prednost. Naime, prihvatajući dobru praksu predislamskih Arapa i odustajući od
beskompromisnog obračunavanja s njom ostavljena su otvorena vrata dobrim, plemenitim i
korisnim običajima svih naroda koji su kasnije ulazili u okrilje islama. Kada su Bošnjaci
početkom XV stoljeća počeli prihvatati islam oni su u njega unijeli svoju predislamsku praksu
koja nije bila u suprotnosti s duhom šerijata i obojili ga svojim bosanskim obilježjem. Među
glavnim obilježjima islama u Bosni i Hercegovini su dovišta i zajednički zikr koji se obavlja na
njima, te stoga nije čudno da je napad na policijsku stanicu u Bugojnu izveden u nedjelju 27.
juna na dan svečanog obilježavanja jubilarne 500 Ajvatovice, najvećeg i najmasovnijeg dovišta.
Napadači su na taj način poslali poruku da, ne samo da su protiv države i njenih institucija već i
protiv vjerskih obilježja bosansko-hercegovačkih muslimana i njihovih vjerskih institucija. Uz
dovišta islam u Bosni i Hercegovini prepoznatljiv je po otvorenosti prema pripadnicima drugih
religija, običajima vezanim za rođenje djeteta, ženidbu i smrt, obrednim žrtvovanjem prilikom
izgradnje novih objekata, te brojnim narodnim mudrostima i umotvorinama koje su Bošnjaci
unijeli u islam i koji su vremenom postali sastavni dio njihovog identiteta. Bosanski muslimani
prepoznatljivi su po umjerenosti i miroljubivosti, poštenju i radinosti, i čvrstoj i nepokolebljivoj
pripadnnosti sunijskom vjerovanju i obredu. Zadivljujuća je ljubav koju bosansko-hercegovački
muslimani imaju prema namaskim sunnetima, i, općenito, formi obavljanja namaza koju su
naslijedili od Osmalija. Bošnjaci imaju svoja lijepa jela koja se naslanjaju na domaće resurse:
pitu od jabuka, burek, baklavu, pekmez od šljiva, krompirušu, zeljanicu, grah i ostala lijepa jela
kojima ne mogu odoljeti i kojima se uvijek vraćaju oni koji ih jednom u životu probaju.
Prepoznatljivo obilježje odjeće bosansko-hercegovačkih muslimana je „francuzica“ i marama,
2 Shah Wāli Allāh, Huğğat Allah al-Baliga (urdu-prijevod, Lahore 1953), Vol. I, str. 521-23., Navedeno prema M.M. Šarif, Historija islamske filozofije, II, August Cesarec, Zagreb, 1990. godine, str. 541.
odnosno „šamija“ itd... Iako se navedene osobenosti i karakteristike bosansko-hercegovačkih
muslimana u nekim aspektima doimaju neislamskim jer se doslovno ne podudaraju s praksom
Vjerovjesnika, a.s., ipak se u one u potpunosti naslanjaju na Kur'an i Sunnet Božijeg Poslanika.
OSOBENOSTI BOSANSKOG ISLAMA KROZ PRIZMU KUR'ANA I SUNNETA
Islam je uvažavao plemenite i korisne običaje predislamskih Arapa. Argumente za to
možemo naći i u Kur'anu i u praksi Božijeg Poslanika, a.s. Jasan dokaz prihvatljivosti običaja
predislamskih Arapa su riječi Allaha, dž.š.: „Otac djeteta dužan je da ih (majku i dijete) prema
mogućnosti (bil-ma'ruf) hrani i odijeva...“3 Klasični komentatori Kur'ana sintagmu bil-ma'ruf
tumače običajem, tj., otac djeteta dužan je da majku i dijete prema običaju mjesta u kojem žive
hrani i odijeva.4 Vjerovjesnik, a.s., također je uvažavao emocije predislamskih Arapa i njihov
nacionalni ponos. Buharija i Muslim vjerodostojnim lancem prenosilaca bilježe da je Božiji
Poslanik, a.s., rekao hazreti Aiši: „Da nije tvoj narod nedavno izašao iz paganstva, ja bih
porušio Ka'bu i potom je bezuvjetno sagradio na temeljima Ibrahima, a.s., pošto su Kurejšije
zgradu Ka'be smanjili...“5 Glavni razlog koji je spriječio Vjerovjesnika, a.s., da sruši Ka'bu i
ponovo je izgradi na Ibrahimovim, a.s., temeljima je bojazan da to ne bi izazvalo nelagodu kod
Arapa koji su tek primili islam. To je jasan argument da je Vjerovjesnik, a.s., mijenjao od
predislamske tradicije samo ono što je bilo neophodno. Pogledajmo na koji način se taj princip
manifestovao u Bosni i Hercegovini.
Muslimani u Bosni i Hercegovini žive u prekrasnom prirodnom ambijentu čija ljepota s
baščama ispod kojih rijeke teku podsjeća na kur'anske opise Dženneta. Zahvalnost Bogu
Uzvišenom na blagodatima koje im je podario Bošnjaci vole iskazivati u toj prelijepoj prirodnoj
džamiji ili mesdžidu, kako je planetu Zemlju nazvao Vjerovjesnik, a.s.6 To je razlog radi kojeg
3 Kur’an, Al-Baqara, 233.4 Muhammed, Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir – skraćeno izdanje, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH,
Sarajevo, 2002. godine. str. 156.5 Sahihu-l-Buhari 2 – Buharijeva zbirka hadisa, knj. II, prijevod s arapskog jezika Hasan Škapur, Sarajevo,
1996. godine, Poglavlje o hadžu, hadis br. 66, str. 566.; El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – sažetak, prijevod s arapskog Muhamed Mrahorović …, El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine, hadis br. 770, str. 332.
6 Ebu Zerr, r.a., kaže: “Upitao sam Allahovog Poslanika, a.s.: ‘Koja je džamija prva sagrađena na Zemlji?’ On odgovori: ‘Mesdžidul-haram.’ Upitah: ‘Zatim koja?’ On reče: ‘Mesdžidul-aksa.’ Upitah: ‘Koliko vremena je proteklo između njih?’ Reče: ‘Četrdeset godina.’ Upitah: ‘Koja je džamija sagrađena poslije njih?’ On reče:‘Klanjaj gdje god te zatekne namaz. Cijela Zemlja je prostor za klanjanje.’” (Buharija i Muslim)
Bošnjaci pohode Ajvatovicu, Kariće, Bunu i Brateljevačku pećinu kod Kladnja. Ko nije slavio i
veličao Uzvišenog Allaha u miru planinskog vrhunca gdje je smještena džamija u Karićima, ili
uz žubor vode u tekiji na Buni, on ne može shvatiti zašto se bosansko-hercegovački muslimani
svake godine vraćaju na ova mjesta. Dalje, s obzirom da ne postoje jasni dokazi da su se na ovim
mjestima nalazila predislamska svetišta, ne postoje ni razlozi zbog kojih bi muslimanima bilo
zabranjeno posjećivati ih.7 Zatim, islam se u Bosni i Hercegovini nije širio među
idolopoklonicima, već među Sljedbenicima Knjige,8 a pošto je muslimanima dozvoljeno
obavljati molitvu u bogomoljama pravoslavaca i katolika, nema razloga da bogomolje paterena,
gdje god one bile, budu muslimanima zabranjene za izvršavanje vjerskih obreda. Čak šta više,
patereni i njihove bogomolje, hiže, bez uobičajene crkvene ikonografije bliže su islamskom
učenju nego oslikane pravoslavne i katoličke crkve. Dakle, ako je dozvoljeno obavljati namaz u
Aja Sofiji u Istanbulu, ili uFethiji džamiji u Bihaću,9 dozvoljeno je obavljati namaz na mjestima
gdje su se molili i bosanski patereni, pa makar to bilo pored izvora ili na planinskim visovima.
Stoljećima su Bošnjaci njegovali običaje iz životnog ciklusa: rođenje, svadba i smrt.
Ulema je predislamske običaje koji su bili u suprotnosti s duhom islama kritikovala i
zabranjivala, dok je lijepe narodne običaje, shodno praksi Božijeg Poslanika, a.s., njegovala i
podržavala.10 Naime, islam poštuje prirodu čovjeka koji ima potrebu da se smije, plače, veseli,
tuguje i raduje, pa su tako opstali netaknuti svi običaji iz životnog ciklusa koji nisu bili u
suprotnosti s načelima šerijata. Svako ljudsko biće ima potrebu da se veseli za vrijeme svadbe,
jer je to radostan čin formiranja nove porodice. Islam nije ukinuo lokalne svadbene običaje
predislamskih Arapa, već ih, u okvirima morala, časti i poštivanja, njeguje i preporučuje.
Allahov Poslanik, a.s., je jednom prilikom upitao djevojku koja je bila kod nevjeste: „Šta je
uradila mlada?' 'Odveli smo je kod njenog muža', odgovorila je. 'A jeste li s njom poslali
djevojku koja će udarati u def i pjevati?', upita Allahov Poslanik, a.s. 'A šta će pjevati?', pitala je
djevojka. 'Govorit će stihove:
7 "Jedan se čovjek za vremena Vjerovjesnika, a.s., zavjetovao da zakolje nekoliko deva na mjestu zvanom Buvane, pa je došao Muhammedu, a.s., da ga pita može li to izvršiti. Alejhisselam ga je upitao, da li je tu u predislamsko doba bio kakav kip, a kada mu je čovjek odgovorio da nije, pitao ga je, da li je tu bila kakva nemuslimanska svetkovina, a kada mu je i na to odgovorio da nije bila, on reče: "Ispuni svoj zavjet, a znaj da ne treba ispunjavati onog zavjeta kojim bi čovjek zgrješio, a niti onoga kada se zavjetuje što nije moguće izvršiti!" Ebu Davud - Sunen
8 Židovi, pravoslavci, katolici i patereni.9 Prvobitno sagrađena kao crkva svetog Antuna Padovanskog 1266. godine.10 Vidi tekst: Elvir Duranović, "Odnos islamskih učenjaka Bosne i Hercegovine prema tragovima staroslavenske
tradicije" Glasnik Rijaseta IZ u BiH, vol.LXIX, br. 11-12, novembar-decembar 2007., Sarajevo, str. 1043-1054.
Došli smo vam i vas našliNa vaš pozdrav odzravili
Da vam nema žeženoga zlataŽene bi vam bile bez nakitaI da nema pšenice uzrele,Ne bi cure bile debele.11
Stihovi navedeni u ovom predanju pripadaju žanru narodnih umotvorina komponovanih
da na lijep i moralno prihvatljiv način uveseljavaju svadbene svečanosti. Pozitivan odnos
Allahovog Poslanika, a.s., i njegovo podsticanje ljudi da budu veseli, radosni i razdragani
prilikom sklapanja braka, uticao je na pozitivan odnos islama prema predislamskim svadbenim,
ali i drugim prigodnim svečanostima naših predaka.12 Od običaja iz životnog ciklusa među
muslimanima u Bosni i Hercegovini najrasprostranjeniji su: „ćudanje“, šišano kumstvo djeteta,
krađa djevojke, postavljanje barikada svatovima, običaj nakoljenčeta, knijenje mlade, vukovi,
mirđije itd. itd. Sve su to običaji koje muslimani u Bosni i Hercegovini stoljećima njeguju uz
prešutnjo odobrenje uleme jer se naslanjaju na pomenutu praksu Božijeg Poslanika, a.s.
Bošnjaci su od Osmanlija naslijedili specifičnu formu obavljanja pet dnevnih namaza
koja se sastoji iz precizno određenog rasporeda ibadeta od učenja ezana, do izlaska iz džamije.
Daleko bi nas odvelo da u ovom radu analiziramo sve ibadete koje muslimani u Bosni i
Hercegovini izvršavaju obavljajući neki od dnevnih namaza u džamiji, što je, svakako posebna
tema koju je potrebno detaljno obraditi, ali je ovdje bitno napomenuti da se forma obavljanja
namaza kako je stoljećima izvršavaju Bošnjaci našla na žestokom udaru nekih učenjaka koji su
se školovali u arapskim zemljama. Njihove glasne kritike koje su se svodile na protivljenje tihom
i skrušenom učenju „amin“ nakon Fatihe, učenju tri puta sure Ihlas i Fatihe prije ikameta,
podizanju ruku samo jedanput u namazu, zikru poslije namaza, učenju namaske dove, klanjaju
dvadeset rekata teravih-namaza, itd., ne izlaze iz domena sunneta, dok je jedinstvo muslimana
farz, stroga obaveza. Pitamo se stoga da li je udar na jedinstvo muslimana i izazivanje svađe i
neprijateljstva među njima vrjednije od toga hoće li se „amin“ reći naglas ili u sebi, ili hoće li se
ruke u namazu dići jedanput ili više puta? Nije odlika pametnih ljudi da mijenjaju jedan sunnet
ili mustehab za drugi, uzrokujući pri tom rascjep u zajednici muslimana.
11 Tuhmaz, Mahmud, Abdulhamid, Hanefijski fikh, knj. 2., Sarajevo, 2003. godine. str. 114-115.12 Duranović, Elvir “Islam i predislamski običaji Arapa – kur'ansko-sunnetska analiza”, Zbornik radova Islamskog
pedagoškog fakulteta u Zenici, br. 7/2009,str. 341.
Muslimani u Bosni i Hercegovini prepoznatljivi su po svojim lijepim i ukusnim jelima
što ih prave od mesa domaćih životinja i voća i povrća što uspjeva u našoj zemlji. I u tom
segmentu oni se oslanjaju na sveti tekst Kur'ana i Sunnet Allahovog Poslanika, a.s. Allah, dž.š.,
je u Kur'anu dozvolio lijepa i ukusna jela osim određenih vrsta mesa. 13 Svako podneblje ima
svoje voće i povrće i stoku koja je dozvoljena muslimanima. Muhammed, a.s., hranio se shodno
podneblju u kojem je živio. Jeo je plodove koji su se mogli naći u Arabiji i hranio se mesom
domaćih životinja koje su Arapi uzgajali. Nije izmišljao posebnu hranu za muslimane. Bio je
skroman, i znajući da se njegovi postupci prate i oponašaju, nastojao je da olakša svojim
sljedbenicima. Na primijer, Muhammed, a.s., se, kada je imao hurmi, iftario hurmama, a kada
nije imao hurmi preporučio je da se vjernici iftare vodom. Zašto je to učinio? Zato što su gotovo
svi Arapi imali voćnjake s hurmama i većini nije bilo teško naći nekoliko hurmi za iftar.
Muslimani u Bosni i Hercegovini su postupajući prema praksi Allahovog Poslanika, a.s., iftarili
voćem i plodovima koje su imali, npr., šlivama ili jabukama. Kakva je, u ideološkom smislu,
razlika između šljive i hurme? Obje su voćke i obje je Allah stvorio. Razlika je samo u podneblju
u kojem uspjevaju. Dakle, kada Bošnjaci iftare šljivama oni slijede prasku Božijeg Poslanika,
a.s., koji se iftario voćkom do koje je najlakše bilo doći. Stoga mi dozvolite da postavim pitanje:
da li bi Poslanik, a.s., dozvolio da se muslimanima u Bosni i Hercegovini ili bilo gdje drugdje
širom planete stvara poteškoća time što trebaju iftariti hurmama? Odnosno, da li je sunnet
muslimanima u Bosni i Hercegovini iftariti hurmama ili šljivama (ili nekom drugom domaćom
voćkom), ako znamo da hurme ne mogu obezbjediti svi, a domaće voćke mogu.
Muslimani u Bosni i Hercegovini su dio velike porodice slavenskih naroda koji žive od
sibirskih stepa na istoku do Italije na zapadu. Naseljeni su u umjerenom pojasu čiji stanovnici
imaju posebnu odjeću ljeti, a posebnu zimi. Odjeća muslimana u Bosni i Hercegovini, osim u
određenim elementima, ne odudara od odjeće drugih naroda koji žive s njima. I to je u skladu s
Kur'anom i Sunnetom. Allah, dž.š., je propisao da se vjernici lijepo obuku kada krenu u džamiju.
Poslanik, a.s., je svojom praksom pokazao šta to znači. Dakle, kako se oblačio Muhammed, a.s.?
Hadiski učenjaci su zabilježili da se Muhammed, a.s., u skladu sa svojim mogućnostima, oblačio
lijepo i pristojno. Imao je posebne svečane ogrtače koje je oblačio za vrijeme obavljanja džume i
13 U Kur’anu stoji: “On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. - Allah zaista prašta i milostiv je.” (Al-Baqara, 173.)
bajram-namaza. Njegova odjeća nije odudarala od odjeće ostalih građana Meke ili Medine. Na
isti način se vjekovima odjevaju muslimani u Bosni i Hercegovini. Prilikom odlaska u džamiju
oblače se lijepo i pristojno, u skladu sa svojim mogućnostima.14 Imaju posebna, svečana odijela
koja nose za vrijeme džume i bajram-namaza. Njihova odjeća ne odudara od odjeće ostalih
građana Bosne i Hercegovine. Dakle, šta je neislamsko u tome? Zato se, slično pitanju
postavljenom u vezi s hranom, može postaviti pitanje: da li je oblačenje arapske nošnje u Bosni i
Hercegovini u skladu sa sunnetom Allahovog Poslanika, a.s., ili je to oblačenje odjeće koju inače
nose građani Bosne i Hercegovine? Allahov Poslanik, a.s., nije izumio posebnu islamsku odjeću,
već se oblačio u skladu sa društvenom sredinom i podnebljem u kojem je živio. Njegova odjeća
nije se razlikovala od odjeće idolopoklonika koje je pozivao u islam. S druge strane,
Muhammed, a.s., je skretao pažnju muslimanima da se razlikuju od Sljedbenika Knjige, pa su ga
Bošnjaci i u tome nastojali slijediti, nošenjm „francuzica“ i stavljanjem kape na glavu prlikom
ulaska u džamije jer kršćani svoje kape skidaju kada ulaze u crkve. Jasno je, dakle, da su
obilježja koja su Bošnjaci unijeli u islam, a koja je ulema prešutno odobrila vjerski utemeljena i
nalaze svoje uporište u osnovnim izvorima islama Kur'anu i Sunnetu. To je ono po čemu su se
muslimani u Bosni i Hercegovini, Bošnjaci, vjekovima prepoznvali.
NEKI ASPEKTI DJELOVANJA ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I
HERCEGOVINI NA OČUVANJU TRADICIJE BOŠNJAKA
No, međutim posljednjih desetljeća pojavila su se u Bosni i Hercegovini nova
„shvatanja“ islama koja vjekovnu tradiciju muslimana u našoj zemlji žele da „isprave“ i nauče
Bošnjake „pravoj“ vjeri i pravilnom izvršavanju obreda. Kao posljedica toga, među Bošnjacima
su se pojavili militantni ekstremisiti koji se vješto služe islamskom retorikom da bi opravdali
svoj krvavi pir. Paradigma umjerenih i tolerantnih muslimana u Europi koju su Bošnjaci
vjekovima stvarali u očima zapadnog, kršćanskog svijeta, dirigovana iz stranih centara moći,
postepeno se mijenja u sliku militantnih terorista spreminih na stravične zločine poput napada na
policijsku stanicu u Bugojnu. Bez obzira da li je teroristički akt na policijsku stanicu u Bugojnu
naručen sa strane ili je idejno djelo ovdašnjih terorista, ono predstavlja otvoren napad na
paradigmu umjerenih i tolerantnih muslimana koji žive u Bosni i Hercegovini, te zbog toga
14 U posljednje vrijeme, a opet pod uticajima sa strane (arapskih zemalja) u džamijama se mogu vidjeti džematlije koje klanjaju u bermudama, što je krajnje nepristojno, premda je u granicama dozvoljenog.
Islamska zajednica, kao baštinik vjerske tradicije Bošnjaka, ne smije stajati po strani, već se
treba angažirati na suzbijanju i uklanjanju takvih pojava. Da bi se u tome uspjelo potrebno je, uz
radnje koje provode državni organi, poduzeti niz aktivnosti. Islamska zajednica i njene
obrazovne institucije trebale bi više prostora u nastavnom planu i programu posvetiti
savremenim islamističkim pokretima općenito, a posebno onim koji djeluju u Bosni i
Hercegovini. Budući imami i vjeroučitelji trebaju biti upoznati s osnovnim podacima o njima
kako bi im se, u ideološkom smislu, znali na adekvatan način suprostaviti, i svoje džematlije
upoznati s njihovim pogubnim učenjm i djelovanjem. Također je potrebno detaljnije izučavati
predislamsku povjest, kulturu i tradiciju Bošnjaka, njihovo mjesto u životu današnjih muslimana
i vjersku utemeljenost, jer se još uvijek na islamskim obrazovnim institucijama i u literaturi više
raspravlja o arapskoj, nego o bošnjačkoj predislamskoj tradiciji.15 Na taj način imami i
vjeroučitelji bi stekli neophodnu sigurnost prlikom raspravljana s predstavnicima različitih
islamističkih skupina. S druge strane, Institut za proučavanje tradicije Bošnjaka (osnovan 2008.
godine) koji djeluje pri Rijasetu IZ u Bosni i Hercegovini, i čije je osnivanje hvale vrijedan čin,
trebao bi intenzivnije djelovati na organizaciji naučnih skupova na kojima bi se raspravljalo o
različitim temama koje se dotiču bošnjačke tradicije. Do danas su, koliko je meni poznato,
održana dva naučna skupa. Prvi skup organizovan je u Sarajevu 14, 15 i 16. novembra 2007.
godine na temu Islamska tradicija bošnjaka, izvori, razvoj, institucije i perspektive, dok je drugi
naučni skup u organizaciji Instituta za proučavanje tradicije Bošnjaka, Fakulteta islamskih nauka
u Sarajevu i Centra za napredne studije održan 20. januara, 2010. godine na temu „Islamski
diskurs u/za BiH: stanje, perspektive i prioriteti“. S obzirom na mogućnosti Instituta (postojanje
velikog broja islamskih učenjaka koji mogu adekvatno raspravljati o svim značajnim pitanjima u
vezi s proučavanjem i očuvanjem tradicije Bošnjaka i budžetom Instituta, koji nije realizovan u
2009. godini), dosadašnji rad polučio je skromane rezultate u proučavanju tradicije Bošnjaka.
Pored organiziranja naučnih skupova na najvišem niovu, Institut bi trebao u saradnji sa
institucijama Islamske zajednice koje djeluju na terenu organizirati okrugle stolove i tribine na
kojima bi se predstavljali rezultati istraživanja i proučavanja bošnjačke tradicije.
15 Izučavanje arapske predislamske tradicije i odnosa islama prema njoj dobro je da bi se shvatio obrazac po kojem se islam širio u Bosni i Hercegovini.
To su samo neke od aktivnosti koje bi pomogle Bošnjacima na očuvanju paradigme
umjerenih i tolerantnih muslimana i sprječavanju djelovanja militantnih terorističkih grupa čijem
smo pogubnom činu svjedočili u napadu na policijsku stanicu u Bugojnu.
mr. hfz. Elvir Duranović