crtice iz moje mladosti_ivan cankar.pdf

8/18/2019 Crtice iz moje mladosti_Ivan Cankar.pdf

1/84

Ivan CankarCRTICE IZ

MOJE MLADOSTI


2/84

SAVREMENAPRIPOVIJETKA

Glavni urednik Šimo EŠI]

Tehni~ki uredniciJilduza i Selmir PAJAZETOVI]

Naslovna stranicaDTP studio Bosanska rije~

Znak Izdava~aNesim TAHIROVI]

DTPStudio BOSANSKA RIJE^

ISBN

Izdava~BOSANSKA RIJE^ – Tuzla75000 Tuzla – Miroslava Krle`e 11Tel/Fax: 00 387 /35/ 251 509, Tel: 00 387 35 260 257e-mail: bosanskarijecbih.net.ba, www.bosanska-rijec.com

[tampano u BiH – Prvo izdanje, 2014.© Bosanska rije~ – Tuzla


3/84

BOSANSKA RIJE^Tuzla, 2014.

Ivan Cankar

CRTICE IZ MOJEMLADOSTI


4/84


5/84

Crtice iz moje mladosti

»CRTICE IZ MOJE MLADOSTI« IVANA CANKARA

Izbor crtica i pripovijedaka, koji vam je namijenjen, vrlo je malen u odnosu na cjelokupno djelo ovog velikog slove-na~kog pisca. No, vi }ete o drugim pripovijetkama, romani-ma, dramama i poeziji Ivana Cankara saznati mnogo u toku

svog daljeg {kolovanja, {to }e upotpuniti va{e predstave do-bivene u susretu s odabranim knjièvnoumjetni~kim teksto-vima koji su vam ovom prilikom ponu|eni.

Nije slu~ajno da se ovdje na prvom mjestu nalaze crtice izdjela »Moj ìvot« u kojima su data pi{~eva sje}anja vezanaza najupe~atljiviji period u ~ovjekovom ̀ ivotu - za djetinjstvo.Pisac u vezi s tim napominje:

»Oko mog sje}anja dopire daleko, sve do tre}e godinemog ìvota...« {to zna~i da obuhvata dio njegovog djetinj-stva od nemilog doga|aja kada im je izgorjela ku}a i kada su,kako sam Cankar kaè, »osiroma{ili«.

U tekstovima uvr{tenim u ovaj Izbor niù se doìvljaji idoga|aji koji su se zbivali do pi{~evog odlaska u Ljubljanu,a iza njih slijede pri~e o njegovom ìvotu, {kolovanju, susre-

tima i snovima koji su vezani za boravak u ovom gradu.Cankarevo rano djetinjstvo proti~e, kako saznajemo izmnogih crtica i pripovijedaka, u naselju Vrhnici nadomak Ljubljane (to je samo predgra|e Ljubljane) u porodici siro-ma{nog seoskog kroja~a. Ono je ispunjeno brojnim te{ko}a-ma koje ga ne napu{taju do kraja ìvota. I za vrijeme {kolo-vanja u Ljubljani prati ga borba za goli ̀ ivot, mnoga razo~a-

5


6/84

renja i gor~ine, ali se istovremeno ra|a njegova ~vr{}a vjerau bolju budu}nost.

Da biste shvatili pi{~eva raspoloènja i njegovu stalnu bor-bu protiv surovosti ̀ ivota, protiv izrazitih razlika u dru{tvu,a za bolje i sre}nije sutra, podsjeti}emo vas na neka obilje`- ja vremena u kojem je ovaj na{ veliki pisac proveo svoje dje-tinjstvo, svoju mladost i zrelost, u kojem je do~ekao svojuranu smrt.

To je kraj XIX i po~etak XX vijeka - doba velikih klasnihsuprotnosti i nezapam}ene bijede u koju su zapali niì sloje-vi dru{tva. Tada u gradovima Slovenije buròazija nemilo-srdno gu{i svaku naprednu misao, sve slobodarske te`nje inastoji svim silama vezati narod za austrijske reakcionarnesnage. Istu negativnu ulogu koju igra buròazija u gradu, naselu vr{e crkvene vlasti. Situacija je izuzetno te{ka. Umjesto

pokornosti ona izaziva otpor u svim oblastima ̀ ivota i na svimpoljima rada pa i u knjièvnosti. Me|u knjièvnim stvarao-cima, koji su se odlu~no suprotstavljali nepravdi i nejedna-kostima, naro~ito je istaknut Ivan Cankar. On se odlu~no bo-rio i svojim knjièvnim djelom i neposrednim zalaganjemza promjenu dru{tvenog ure|enja. Cjelokupan njegov knji-èvni rad to potvr|uje.

Kada pro~itate ovaj Izbor, uvjeri}ete se da je Ivan Cankarizvrstan slikar ̀ ivota, pisac ~ijem jeziku i na~inu kazivanja vri- jedi pokloniti veliku pa`nju. Njegova su djela uvijek snaànpodsticaj za razmi{ljanje i razgovor.

Ivan Cankar

6


7/84

MOJ @IVOT

1

Svako je djetinjstvo puno sre}e i radosti, svjetla, sunca irazdragana smijeha. Svako djetinjstvo. Ako ~ov jek u kasni- jim godinama i u gorkim ~asovima pogleda na njega tu|im,

hladnim o~ima, u~init }e mu se mo`da i neveselim, nalik napehar nepravedne patnje i prerana saznanja. Ipak, te{ko ga jepromatrati u tom svjetlu. Iznenada se otvori maglena zavje-sa, istopi se u ni{ta, nasmije se mlado sunce, dostojno svakeljubavi i svake zahvalnosti. Sje}anje je slatko poput pjesme;grudi nadme uzdisaj, veo padne na o~i i smije{ak miluje usne.

Oko mog sje}anja dopire daleko, sve do tre}e godine mog

`ivota. Izgorje nam ku}a i sasvim osiroma{ismo. Mi, kolikonas je bilo djece, igrasmo se na bre`uljku kod Svete Trojice1.Bilo je pred ve~er, sunce je sijalo milo i toplo, razlijevaju}i sepoput samog bo`jeg blagoslova. Dolje se prostirala Vrhnika,ve} sva u sjeni, ljeskali su se samo jo{ najgornji prozori gos-podskih ku}a.

– Isuse! – uskliknu sestra.

Dohvati me za ruku i pojuri; ja, nespretan u nogama, kri-vudao sam za njom i posrtao niz kamenje i na skliskoj travi.Silan dim bio je zasjenio nebo ~ak do Ljubljanskog vrha, doSvete Ane i do @alosne gore; okomito ga presije~e sjajan pla-men, tanan i visok.


7

1 Sveta Trojica – brda{ce neposredno iznad Vrhnike


8/84

– Isuse! Isuse! – vikala je sestra...Tu, u tom divnom plamenu nalazi se zaklju~ano mo je sje-

}anje; vi{e ga nema... Ali odjednom se pojavljuje majka, sa-svim mala, sasvim si}u{na, nimalo upla{ena, samo za~u|e-na; stoji nasred ceste, ste`u}i pod pazuhom stari zidni ~a-sovnik, koji ve} odavno nije ni radio niti otkucavao sate...Sje}anje u{uti i ponovo se javi u sobi~ku tetke Micke. Sobi-~ak je bio za~udo bijel pa i tetka Micka bila je sva bijela i na

bijelo prostrtom stolu nalazila se zdjela, puna bijele savija~es vrhnjem, izuzetna mirisa. Izvana je plamsaju}i ne{to dopi-ralo u sobi~ak smireno i crveno, nalik na zalazak sunca... Ovobi najljep{i dan mog `ivota.

Bio sam svakako izuzetno nespretno i pla~ljivo dijete. Sa-mo se ne sje}am u tan~ine, ali majka mi je pri~ala da je ima-la muke sa mnom sve od ro|enja.

Sjetim se starog doma, ranog djetinjstva, onog divnog, ucijelosti protkanog svijetlim snovima; i onog se ~asa sjetimselja~ke pe}i. Meni je predstavljala visoku i prostranu polja-nu, bila mi je skloni{te u samotni~kim djetinjim snovima.Tamo sam sjedio i cijeli bogovetni dan `vakao palac desneruke. Imao sam vrlo duga~ku kosu i majka mi ju je, zbog

toga, skupila u }ubu, koja me je golicala na potiljku. Palac mi je najzad obavila velikom, debelom krpom, koja je bila od-vratna. Vi{e nisam mogao sisati prst, pa sam plakao; ali krozsuze nazirao sam prostranu sobu, vidio sam majku i oca, bra-}u i sestre, vidio sam prozore, neobi~no {iroke, i daleko ne-gdje iza okna, s one strane ceste, toliko primamljive mesa-rove klade. Tamo se zavr{avao ovaj prostrani svijet.

Ivan Cankar

8


9/84

Mesar je imao ispred ku}e visoku gomilu upola otesanihbalvana. To su bile ~uvene mesarove klade, na{a radost i na-{a ~e`nja. Puzali smo po njima, hvatali jedan drugog, prevrta-li se i padali; ~ak i sunce se smijalo na{oj radosti. Ni sada neznam za{to su nas neprestano i s toliko brige tjerali s ovihlijepih klada. »Janez je opet na mesarovim kladama!« Jest,tamo je, a {to i da ne bude? Ima stvari na svijetu koje ljud-ski um ni s najve}om mukom ne doku~i dokraja. Meni se ~i-

nilo da nam odrasli zavide na ovim kladama, jer su isuvi{enespretni i neraspoloèni, da bi se verali po njima. Moj sud je bio vrlo vjerovatno pravilan.

Moj se vidik uskoro pro{irio od mesarovih klada do je-danaeste {kole ispod mosta; otprilike stotinu kora~aja dalje.Za vrelih ljetnih dana, kad Mo~ilnik 2 presu{i, kad gotovo po-nestane vode u mra~nom Retovju i kad mila, zelena Ljubija

sniva svoje tihe snove duboko pod vrbama, spadne voda uLjubljanici za ~itav hvat, dok se ohola Vrhni~anka pretvori uobi~an potok. îtava lijeva strana korita predstavlja isklju-~ivo bijeli sprud, ispruèn na suncu. Tada zapo~inje jeda-naesta {kola ispod mosta, a prestaje poslije prvih jesenjihpljuskovitih ki{a. Sva{ta sam u~io u svom ìvotu, ali takvabogata i korisna znanja, kakva pruà svojim |acima jeda-

naesta {kola ispod mosta, nisam prikupio nigdje i nikada.Kakva li sve divna ~uda krije u sebi taj goli, sasu{eni sprud!

O~ima, koje ih traè, srcima, koja vjeruju u njih, ~uda se uka-zuju uz svaki ba~eni pogled, uz svaki kora~aj. Odba~eni, iz-lomljeni lijevak, obru~ od to~ka, pro{upljena tava, napuk-


9

2 Mo~ilnik – jedan od izvora Ljubljanice u neposrednoj blizini Vrhnike


10/84

nuti glineni lonac, vilju{ke s jednim i po zupcem, {kljocabez dr{ke – sam bog sveti neka zna otkud se bilo sve ovo sku-pilo u Ljubljanici! Ali svaki pojedini predmet bio je prediv-no ~udo i imao je svoje izuzetno zna~enje. Sim~evom je Loj-zeku ~ak po{lo za rukom da prona|e nov~anik; istina, bio jeprazan, ali je ipak bio nov~anik. Ali najve}e od svih ~udabile su ribe-balavci, koje su se krile ispod vla`nog kamenjauz one posljednje talasi}e vode, koji su lagano zapljuskivali

sprud. Lovismo ih vilju{kama, ~avlima ili golom rukom i pe-kosmo ih na `aru na licu mjesta, u {koli, koja je bila skrivenaglupim o~ima. Dogodilo se, pokatkad, da je bila glava ribeosmu|ena, a repi} jo{ mokar, ipak, ribe-balavci bile su ukus-ne i so~ne, poput jabuka, koje pokupismo u susjedovom vo}-njaku.

U {koli bili smo svi gologlavi i goloruki, dok smo nogavi-

ce hla~a zavrnuli visoko, sve do vrha butina. Zbog isuvi{evelike ~e`nje za daljim znanjem, jednom sam zgodom zalu-tao u suvi{e duboku vodu. Odjednom mi se u~ini da ja{emna ogromnom zelenom konju pravo prema sjajnom suncu.Svega me ispuni isuvi{e slatka, bezgrani~na sre}a i zami{ljaosam, da sam car... Tog ~asa dohvati me za kosu nemilosrdnaruka, izbaciv{i me grubo na sprud. Tamo sam uzdrhtao i za-

plakao u sav glas, ni sam ne znam za{to.Jur~ev sluga bio me izvukao iz vode. Ako se kome ne svi-|a {to{ta {to sam u~inio u svom kasnijem ̀ ivotu, neka to ras-pravi s tim slugom, nipo{to sa mnom!

Ivan Cankar

10


11/84

2

Jedanaesta {kolo, do vi|enja! Tuga me ispuni kad te se sje-tim, tebe, zipke ìvota i saznanja. Kad ~ovjek prohoda, otva-raju mu se korak po korak prostrani svjetovi, otkrivaju muse, zapisuju ga sjajna bogatstva. Oko baci na siroma{nu zip-ku u kutu i oko mu se zamuti, sjena mu pro|e preko srca.

Dali su me u {kolu, u onu dosadnu, zlopogle|u, sa svihstrana zagra|enu {kolu, gdje nema ni sun~ana, bi jela spruda,ni razbijenih glinenih lonaca, ni pro{upljenih tava, ni {kljo-ca bez dr{ke, a pogotovu nema riba-balavaca. Tamo su samokrute, ~ovjeku neshvatljive ri je~i i krupna slova, ispisana nacrnoj tabli.

Obuko{e me u novo odijelo koje mi je bilo suvi{e veliko;

otac je bio za mene prevrnuo i za nevolju prekro jio izno{e-no prazni~no odijelo mog starijeg brata. Gorak je put do zna-nja. Te{ka srca uputio sam se u {kolu, te{ka srca i s plahomslutnjom, upravo kao {to se gre{an ~ovjek uputi o{trim su-cima; brat, koji me je vodio u~ini mi se poput crna pandu-ra. Bilo je svjeè jutro, sasvim prazni~no, sva je priroda bilaumivena i o~e{ljana. Cesta je bila {iroka i bijela, ve} osu{ena;

zelene livade s obadvije strane ceste jo{ su bile vla`ne od no-}a{nje ki{e. Jedna jedina ùta lokva jo{ ostade na cesti, na-sred mosta, {to vodi preko ljubaznog potoka Klisa, koji je ù-borio u dubini. Ne znam da li sam se bio zanio pogledom usvijetlo nebo ili u mra~ni potok; od jednom sam leào licem,rukama i nogama u toj ùtoj lokvi.

– Nespretnjakovi}u nesretni!


11


12/84

Brat me blatnjavog i rasplakanog vukao ku}i. Tamo suonog ~asa presudili kako nikad ne}u postati u~en ~ovjek. Pla-~u}i vratio sam se u {kolu u svom starom, zakrpljenom odi- jelu. I svi su rekli kako je ovo lo{ znak.

Odmah drugog {kolskog dana osjetih neprijateljstvo i od-vratnost tu|e u~enosti. Imadosmo mladu u~iteljicu; sje}amse, imala je crnu kosu i crne o~i, dok joj je boja koè bilabole`ljiva, ùta. Pozvala me po imenu i upitala:

– Koliko je jedan i jedan?Pitanje mi se ~inilo smije{no i uvredljivo u isto vri jeme;trebalo je re}i: »Kol’ko je je’an i je’an?« – Uostalom: ~emupita stvari koje zna ve} svako dijete ispod mosta? Zato sam{utio.

U~iteljica potraì pogodno pore|enje i upita me:– Koliko je jedna naran~a i jo{ jedna naran~a?

Ovo drugo pitanje u~inilo mi se jo{ gluplje. Jo{ pri je nego{to sam prohodao, vrlo dobro sam znao o Uskrsu brojatiuskr{nja jaja i naran~e, naro~ito one koje su dobila bra}a. I bilomi je odvratno {to su joj se rije~i za~udno ljigavo izvla~ile izusta, upravo kao {to se med izvla~i iz sa}a. Zato sam {utio.

Nestrpljivo je viknula:– Zar nisi nikad »jédelj«3 naran~e?

Taj me »jédelj« udario poput malja; nisam znao ni kakoni kada – samo mi sleti s jezika:

Ivan Cankar

12

3 Ove autobiografske zapise Cankar je pisao u vrijeme kad se »l« na za-vr{etku glagolskih oblika izgovaralo jo{ kao »l« protivno narodnom izgo-voru, odsje~no i o{tro. Protiv toga ustao je osim Cankara i Oton @upan-~i} i jo{ neki. Logi~no, pobijedili su protivnici tog neprirodnog izgovo-ra, pa se danas to »l« izgovara kao »v«.


13/84

– Jedna jedelj-naran~a i jedna jedelj-naran~a jesu dvije jedelj-naran~e!

I u~iteljica me posla da stojim u kutu.Te mi se jeseni po prvi put otkri nasilje nepravde. U svom

kasnijem ̀ ivotu slu{ao sam jednom ubicu, koji je stajao predsucima. Ispovijedao se sasvim mirno i bez straha. Ni jednomrije~ju nije poricao da je ubio ~ovjeka. Odjednom, upita ga jedan od sudaca, kuda su nestale one tri krune, koje je mrtvi

siromah imao u prsluku, kako ispovjedi kr~mar. Tad se ubi-ca zacrvenio i raspalio:– Kakve krune! Ja ne znam ni{ta o tim krunama!Sudac nije popu{tao:– Kad je bio ve} ubijen, vi{e ih nije mogao zapiti; ni na onaj

svijet nije ih mogao ponijeti!Onda se dogodilo ne{to vrlo ~udnovato: ubica, koji je mir-

ne savjesti ispri~ao da je ubio kr{tena ~ovjeka, sasvim je po-divljao zbog one jadne tri krune, dohvatio stolicu i svom jesnagom bacio me|u suce, da su se svi blijedi sakrili pod sto,tresnuo oba stra`ara na pod i vikao, mlatarao rukama i vitlaonjima takvom `estinom da su mu naposljetku morali s mu-kom staviti lisi~ine i vezati ga. Javno je u~inio nepravdu i jav-no se ispovjedio; nije dozvolio da njemu ~ine nepravdu.

Na po~etku sata, poslije molitve, u~iteljica mi naredi na-busitim glasom:– Idi gospodinu upravitelju!Po{ao sam. prema vratima i na le|ima sam osje}ao kako

svi gledaju za mnom. Te{kim nogama peo sam se uza stepe-nice i dr{}u}i zastao prije nego {to sam zakucao. Upraviteljasmo se bojali. Bio je povisok i gojazan, vrlo gospodski obu-


13


14/84

~en, sasvim bijelih obraza, kao od ti jesta, sa zlatnim nao~a-rima na mekom nosu; ipak, najstra{niji bio je njegov glas: bio je slatkast, sluzav i mio, pa su ~ovjeku klecala koljena od sva-ke rije~i.

Kad sam stajao pred njim, odmjerio me mirno i hladnoispod nao~ara i progovorio onim istim glasom:

– Sinko moj, za{to si noèm posjekao mlada stabalca, ne-vina mlada stabalca pored puta? Zar ne zna{, sinko moj, da

je smrtni grijeh sje}i mlada stabalca pored puta, veliki smrt-ni grijeh protiv sedme zapovijesti bo`je?– Ali ja ih nisam posjekao!– A sad, sinko moj, jo{ krije{ da si posjekao mlada stabal-

ca pored puta! Zar ne zna{, sinko moj, da je la` smrtni grijeh, veliki smrtni grijeh protiv osme zapovijesti bo`je?

– Ali ja ne laèm, zaista ih nisam posjekao!

– Ako ih nisi posjekao ti, tko ih je onda posjekao, onamlada stabalca pored puta?– Ja ih nisam; ne znam tko ih je posjekao!– Vidi, koliko si nepopravljiv! Ako ih nisi posjekao sam,

svakako zna{, tko ih je posjekao! Tko prikrije istinu, laòv je!Idi samo, sinko moj!

Ispruìo je bijelu ruku, a ja sam se jecaju}i udaljavao. Za-

tvori{e me samog preko podneva. Nisam bio gladan, ali sambio veoma tuàn. Znao sam da su bila posje~ena stabalca po-red puta kraj Lenar~i}eva vo}njaka, pri~alo se da je to u~inioGa{perinov, ali ja ga nisam vidio; i da sam ga vidio, ne bihrekao za inat.

Kad je zvono objavljivalo podne, muklo, lagano i dugo,odjednom me napustila malodu{na tuga i svega me ispuni

Ivan Cankar

14


15/84

divlja srd`ba. Drhtao sam kao u groznici, vikao, lupao noga-ma, udarao sitnim {akama po klupama, tresnuo tablicom opod da se rasprsla u parampar~ad, slomio dràlo, izderao sav papir, koliko sam ga na{ao i mogao dohvatiti; zatim sam kaobez uma jurio po. prostranoj sobi sve do jedan sat, a napo-sljetku sam klonuo i zaspao.

I idu}eg dana zatvori{e me preko podneva.

*

Ve} vrlo rano osjetio sam i iskusio {to su ènska zavodlji-vost i njena izdajni~ka dvoli~nost.

Majka je imala slamnatu zdjelu suhih kru{aka, napunje-nu do vrha, da su se plodovi obru{avali. Ali ta zdjela, sud svihslasti, bila je zaklju~ana u ogromnom ormaru. Kad ga se sje-

tim, u~ini mi se ve}im od mnoge ku}e srednje veli~ine.Sami smo bili u sobi, ja i sestra Lina; pogledala me za-mi{ljeno i rekla:

– Da nam je sada ona slamnata zdjela!– Da nam je! – uzdahnuh.– A za{to je ne bismo imali? – re~e ona ti{e, tek onako.– Pa ormar je zaklju~an, a klju~ se nalazi u majke!

Ona razmisli.– Ipak bismo je mogli imati i bez klju~a!Ne{to ~udnovato me ispuni, kao strah pred grijehom; ali

me ne{to slatko zagolicalo pri pomisli na prepunu zdjelu.Sko~io sam sa sjedi{ta kaljave selja~ke pe}i i po{ao pretraì-vati ormar. Stajao je koso u uglu i nije bio sasvim prislonjenuza zid, tako da bi ~ovjek, ako bi se »na~inio mali«, mogao


15


16/84

zavu}i iza njega; s mukom dodu{e, ali bi se provukao. A jasam bio sitna rasta, da sam jedva razaznavao vlastitu sjenku.

Sestra je ostala na suprotnom sjedi{tu pe}i i promatrala mepognute glave i stisnutih usnica, ruku uprtih u koljena.

– Provuci se pozadi! – savjetova tiho. – Na~ini se malimi provuci se pole|u{ke.

Tako sam i u~inio i na{ao se u mraku; ispunio me osje}ajda sam uàsno sam.

– Pri~ekaj malo, da ti se priviknu o~i! – savjetova ona dalje.Ali jo{ prije nego {to su mi se o~i privikle na mrak, ona{apnu upla{eno:

– Bjeì!Istoga ~asa stajao sam hladan i dr{}u}i nasred sobe. Ne-

tko je te{kim koracima pro{ao trijemom, naposljetku se na-ka{ljao i oti{ao.

– A sad poùri i u~ini {to si smislio; sad je ionako svejed-no! Provuci se pozadi; na onoj strani, gdje se nalazi slamna-ta zdjela, jedan je ~avao popustio; izvuci ga i ukloni dasku!

U~inio sam bez razmi{ljanja i volje sve, kako je naredila.Da mi je onog ~asa rekla: – Izi|i na cestu i baci se pod kola!– ja bih oti{ao i bacio se.

Uklonio sam dasku, napipao zdjelu, zahvatio {aku kru{a-

ka i strpao ih u dèp; zatim jo{ jednu {aku i jo{ tre}u, takoda sam napunio oba dèpa. Kad sam ponovo namjestio daskui izvukao se iza ormara, bio sam zadihan i oznojen. Sa sestromoti{ao sam iz ku}e, legli smo u travu pokraj plota i jeli. Ali svevrijeme nismo ni pogledali jedno drugo, ni smijali se nismo.

Tako se gostismo iz dana u dan, pred ve~er, kad su ostali jurili po mesarovim kladama i dok se majka zadràvala kod

Ivan Cankar

16


17/84

susjede, a otac u kr~mi. Osje}anje grijeha bilo se gotovo sa-svim izgubilo; smijali smo se ve} i bez snebivanja govorili osvom tajnom pothvatu.

Jednom, u nedjelju, poslije velike mise, majka je otklju-~ala ormar, pa se ~udom za~udila.

– Ni sama ne znam, {to bi moglo biti posrijedi! Zdjela je bilapuna, do vrha, da su se kru{ke obru{avale, a sad ih ima jedva jo{ do ruba! Mi{evi ih svakako ne glo|u, nijedna nije nagrì ena!

Dr`ala je zdjelu s obadvije ruke i pogledala sve nas redom.Ostali su u ~udu gledali razroga~enim o~ima i otvorenihusta, sestra Lina {arala je pogledom po podu i premje{talanogu, dok su mojim tijelom strujili trnci od obraza do nogui opet natrag, polagano i s mukom; ~inilo mi se da se sobaljulja i da je majka vrlo glomazna.

– Sam neka ka`e, tko je to uradio!

[utjeli smo; u nama svima krio se strah, ne strah od pri- jetnje, jo{ manje strah zbog batina ve} strah od ne~eg neiz-recivog, dalekog, silnog.

Progovorila je glavom sestra Lina:– Ovaj je bio!I uprla prstom u mene.Majka je stavila zdjelu na sto. Mada sam bio sav o{amu}en,

jasno sam vidio kako je poblijedjela. Jo{ jednom je upitala:– Tko je bio?– Janez! – rekla je sestra Lina i gledala me pravo u lice.– Kako si uradio, to mi jo{ reci! – naredila je ma jka.Noge su mi drhtale tako da nisam mogao ustati. Ali od-

govorio sam razgovijetno da sam, ~ude}i se, slu{ao svoj vlas-titi glas.


17


18/84

– Provukao sam se pozadi, izvukao ~avao, uklonio daskui napipao zdjelu. Ve} od utorka, svakog dana podve~e.

Tad se dogodilo ne{to {to me ispuni nepoznatim uàsomuvijek kad se toga sjetim. Majka me nije udarila, nije rekla niprijekornu rije~; sjela je na klupu, sakrila lice me|u dlanovei zaplakala, da su suze curile izme|u bijelih prstiju.

Sestra Lina je ne~ujno {mugnula iz sobe; vidio sam je ja jedini, usprkos smu{enosti i od bola obnevidjelih o~i ju. Upu-

tih se u potragu za njom polako, jer su mi bile noge za~ud-no te{ke. Po|oh pravo za ku}u; tamo se bila sakrila ispod jas-minova grma, s one strane plota; odala ju je crvena prazni~-na marama. Pribliìo sam joj se, dohvatio je za dugu pleteni-cu i povla~io je za sobom po vrtu. Ni vrisnula nije cijelo vrijeme, ~ak ni uzdahnula.

U kasnijem, prevara i gor~ine punom ìvotu, mnoga me

èna prevarila i izdala; bog neka im oprosti taj grijeh, ja imga pra{tam svima, dokraja. Ali od svih u~enih stvari najgor-~a je po~etnica.

*

Kad sam zavr{io drugu {kolsku godinu, na~ini{e me mi-

nistrantom4. Jo{ i sad se ~ini kao da mi je opio srce i du{uonaj zamamni miris plemenita tamjana. Bio sam o~i{}en,zauvijek razrije{en sviju grijehova, obe}an samom oltaru.Nikad ranije i nikad kasnije nisam se osje}ao toliko mirnimi toliko sretnim kao te blaène godine.

Ivan Cankar

18

4 Ministrant – dje~ak koji pomaè pri crkvenim obredima


19/84

Za vrijeme mlade mise, koju je sluìo mlad i nao~it sve-}enik, bio sam mali ministrant. Prenosio sam pozama{no ite{ko evan|elje. Znoj mi je mlazovima curio niz vrele obra-ze; nisam osje}ao umor, koliko sam osje}ao glad. Onda smose prehranjivali mandarom5 od kukuruzna bra{na; ja sam,me|utim, imao bistre o~i koje su è|ale za svakakvom lje-potom, i imao sam bogate snove.

Poslije mise mladi se sve}enik okrenuo i sagnuo prema

meni, jer sam bio mali.– Evo, i tebi!I poklonio mi je sjajan gro{, sasvim nov.Do tog ~asa nisam jo{ nikad drào u ruci gro{a. O Uskrsu

ili o Boì}u imao sam krajcaru, imutak, o kojem sam u tan-~ine i bri`no gonetao, {to }u s njim. Gro{ je predstavljao bo-gatstvo, daleko iznad svih ciljeva i snova. Moè se sanjati o

zlatnim zamcima, ~ak o samim nebesima – o gro{u se ne mo-è sanjati.Prva pomisao zbog izuzetnog raspoloènja bila je:»Tr~i majci... i majka }e se rasplakati od ovolikog ~uda!«Oti{ao sam iz sakristije na suncem obasjanu travu. Tamo,

posvuda oko crkve i jo{ daleko niz kosinu, redale su se {atre jedna kraj druge. Bahato su bile pretovarene svim slastica-

ma ovog svijeta; bijeli, platneni krovovi veselo su lepetali natoplom vjetru. êga sve nije bilo tamo! ôvje~e, zaèli sa-mo, dohvati! Naran~e, ùte i so~ne, kao o Uskrsu; medenja-ci, bomboni svih vrsta, bijeli, ̀ uti, crveni – za ~im da se pru-ì ta nemo}na ruka? U povelikoj kutiji nalazile su se datule,


19

5 Mandara – jelo od bra{na, masti i vode, jedna vrsta juhe


20/84

ljeskale su se rosne, mamile su, tamnobakarne boje, sve za-vodljive, gre{ne. Kakve li su kad se stave u usta?

»Tá ima{ gro{! Tá tvoj je taj gro{, {to ga sti{}e{ u {aci!«Povih se kao pod udarcem; kad sam se u strahu osvrnuo,

nije bilo nikog, koji bi bio mogao izgovoriti one zlo~ina~kerije~i. I{ao sam dalje, niz padinu: srce mi je bilo te{ko i tu`-no kao nikad dotle; ni samo sunce vi{e nije sjalo i ljudi su bilinatmureni, a {atre prazne.

Na kraju padine naglo sam se okrenuo. Tamo je sta jalasi}u{na djevoj~ica u okra}aloj {arenoj suknji; ozbiljno je gle-dala preda se, objema si}u{nim rukama dràla je datulu, jed-nu jedincatu datulu, meso vo}ke bilo je ù}kasto i so~no po-put meda, pomaljala se duga~ka, bijela, uzdu` procijepljenako{tica.

– Dajte mi datula! – naredio sam pred {atrom i podrhta-

vao od vrtoglavice.– Za koliko? – upita puna~ka èna, ispruìv{i u kutijumesnatu, znojavu ruku.

– Za gro{... za sasvim novi gro{!Kad sam ovako odgovorio, u~ini mi se da je iza mo jih le-

|a odgovorio netko drugi, sasvim stranim, dubokim i ru`-nim glasom.

Datule su bile masne, smjesta su mi se zalijepile za znoja-ve dlanove. Okusio sam prvu; so~no, slatkasto meso lijepilose za usne i za zube. Ispljunuo sam sve, glatku koìcu, {e}era-sto meso i procijepljenu ko{ticu. Zatim sam jurnuo niz pa-dinu, stiskaju}i u {aci svu onu odvratnu, masnu masu, da bi je naposljetku bacio u potok i oprao obadvije ruke.

Zatim sam legao u travu i molio se bogu da umrem.

Ivan Cankar

20


21/84

Majka jede mandaru od kukuruzna bra{na, iz dana udan, iz tjedna u tjedan; mo`da vi{e i ne zna da negdje na svijetu postoji i bijeli kruh. A ja jedem datule! Za gro{ datula,ovih ùtih, {e}erastih! Kamen mi je leào na srcu; bio je te-àk i uàsan; ~ak i suze su se stidjele da mi navru na o~i.

Ku}i sam stigao kad je ve} davno pro{lo vrijeme ru~ka.Majka mi je donijela je~mene ka{e, koju sam volio; tek {tosam okusio jelo, ve} sam poloìo drvenu ̀ licu na sto, hladan

znoj u mlazovima me zalio po cijelom tijelu.– [to ti je? – uskliknula je majka, sva upla{ena.Nisam imao smjelosti da je pogledam, jer sam znao da bih

onog ~asa umro, ako bih vidio one o~i, koje su toliko vjernoispitivale da se ~ovjek ispovijedio do kraja, a da ni sam nijeznao kad. Ali ona se sagla prema meni, podigla moje lice sobadvije ruke i vidio sam je, svu bijelu, kao milo{}u bo`jom

obasjanu.– Majko, jao, majko!Udario sam ~elom o sto i ni{ta vi{e nisam znao. Kad sam

se prenuo, maj~ino je lice bilo ozbiljno i bolesno.– Govori! – naredila je.I ispovijedio sam se, kao pred ispovjednikom i samim

bogom.

– Pokloni{e mi gro{, nov novcat, ljeskav gro{. Ali ja ti ganisam donio, nisam imao namjeru ~ak ni da ti pri~am o to-me, potro{io sam ga za koje{ta, kupio sam datula! Nemoj seljutiti, ionako }u umrijeti!

Tad se zbilo ne{to vrlo ~udnovato. Majka me nje`no do-hvatila za obadvije ruke, krenula sa mnom preko sobe, u ugao,pod raspelo, pa me tako uzastopce tri puta prekrstila.


21


22/84

– Dje~a~e moj! – re~e. Zatim je glasno zaplakala ni samne znam za{to.

*

Najljep{a slika mojih mladih snova bila je Ljubljana. Sve-mu su porasla krila, sve se u {irinu razmaknulo u mojim gru-dima, kad god sam pomislio na nju. Nisu mi mnogo pripo-

vijedali o njoj; sam sam bio u sebi stvorio o njoj sliku, koja je bila sjajna i neuporediva ni s ~im. ̂ itao sam dodu{e i o car-skom Be~u i o drugim velikim gradovima, jo{ vi{e udalje-nim i stranim, koji su se ljeskali na suncu tamo negdje upraznini, nakraj svijeta. Ali to su bile samo bajke, lijepe do-du{e, ali izmi{ljene i mnogo manje vjerojatne od do`ivljajai juna{tva Petra Klepca. Svom ljepotom, svom svjetlosti, ko-

liko je bje{e u meni, ovjen~ao sam i obasjao Ljubljanu.I Ljubljana je zaista postojala, `ivjela je, i to u neposred-noj blizini. Za vedrih dana vidio sam njen dragi, topli odsjajve} s vrha Svete Trojice. Sam grad je zaklanjao o~ima mra~nobrdo iznad luga, ali srce ga je osje}alo s ljubavlju i ~e`njom.

Jednom, na blagdan svetog Alojzija, uprili~ili su kod Sve-te Trojice {kolsku sve~anost. Glavni dio sve~anosti bili su

nam savija~a s vrhnjem i tre{nje; sve ostalo, misa, pjevanje idosadni govori, samo nam je dosa|ivalo. U~itelj mi je bionapisao dugu pjesmu u ~ast Marije Terezije; pjesma mi se ~i-nila do kraja odvratnom, ali morao sam je nau~iti napamet.Smjesti{e me na visoki zid pokraj crkve. Ljetno sunce pro-badalo mi je o~i tisu}ama usijanih iglica; ni{ta drugo nisamvidio osim jedne jedine silne, sveop}e svjetlosti, koja je u ve-

Ivan Cankar

22


23/84

lebnim valovima navaljivala od ljubljanske strane. Nisam raz-mi{ljao o pjesmi; nisam ~uo; nisam shvatio nijednu od onihsuhih, za~udo ljigavih rije~i, koje su sasvim nesvjesno navi-rale iz grla i preko vrelih usana. Moja jedina misao bila jeLjubljana. Dizala se iz svjetlosti svim svojim natprirodnimbljeskom. I sebe samog sam uo~io tamo, u ìvotu, ispunje-nom ~istom ljepotom, samom dobrotom, ljubavlju i sre-}om; i vi{e nikad, nikad vi{e u ovom mu~nom ìvotu, {to se

usamljen prelijeva iz gor~ine u gor~inu.Prenuo sam se od svoje vlastite {utnje; moj glas bio mi jepoput tankog bijelog konca izme|u Ljubljane i mene, {to seiznenada prekinuo; upla{en sam se obazreo na svijet, {to jetamo dolje stajao u crnim hrpama i pljeskao. Jedna gospo-|a, upola skrivena ispod prostranog crvenog slamnog {e{i-ra, koji je li~io na ki{obran, re~e glasno:

– Ovoga treba svakako poslati u Ljubljanu!Netko me straga obuhvatio oko pasa i spustio me na zem-lju. Nikog vi{e nisam poznavao. Od tog ~asa sve se i zauvijek preokrenulo u meni; onaj, {to je postojao ranije, rasplinuose u ni{ta; umjesto njega je ìvio, govorio i sanjao netko sa-svim drugi, koji nije ni otprilike bio nalik na nj, ~ak ni u li-cu; bio je mudriji i bio je ja~i, ali radosniji nije bio.

ê`nja je zagor~ala moje srce, ispunila ga la`nim bogat-stvom, dukatima, {to se budnim o~ima pri~injaju poputsvela li{}a. Omrznuo sam ìvot, kakav je bio; ni do koga mivi{e nije stalo, ni do majke, ni do oca, ni do bra}e i sestara;postao sam oduran i zloban, gadio sam se sam sebi, kao dase neprestano promatram u ogledalu. A najvi{e mi je omrz-nula {kola; hlad sam osje}ao u onoj prostranoj, bijeloj sobi,


23


24/84

hlad u prisustvu bijelog sladunjavog lica u~itelja, {to je preosvoje slatkaste rije~i poput umiljatog ma~ka. Govorili su dasam bolestan. Uistinu su me smjestili u postelju i tamo samleào tjedan dana, {to li, ni sam ne znam koliko. Kad sam se jedne ve~eri probudio, stajala je kraj postelje baka, drè}i uruci upaljenu svije}u, onu {arenu, savijenu u klupko, kakveprodaju na pro{tenjima. Do{la je majka, po~ela glasno plaka-ti, udarila baku po ruci, da je svije}a pala na pod i ugasila se.

– [to èli{? – upitala me.– Ho}u u Ljubljanu! – rekao sam i zaspao. Kad je ujutrubijelo sunce provirilo u sobu, bio sam zdrav. Nepoznata slastrazlijevala se mojim tijelom; sasvim u sebi i potajno znao samda se bila moja du{a, kojoj su slobodne ceste na sve strane donakraj svijeta, samovoljno preselila u Ljubljanu i da je tamoìvjela svojim posebnim ìvotom, kakav ovom jadnom tije-

lu jo{ nije bio dodijeljen.S jeseni te godine, na Du{ni dan, po{li smo po »poskuri-~are«. »Poskuri~are« su okrugli hljep~i}i od kukuruzna bra{-na, kakve seljaci peku djeci, kako bi dobrim djelom olak{alipatnju u ~istili{tu. Uprtismo torbe preko ramena i rano seuputismo od ku}e. Kad smo se nalazili na carskoj cesti, ve}podaleko od Vrhnike, nebo se spustilo nisko nad baru{tine i

nad breùljke i tiho je po~ela rominjati ki{a. Na putu su sestvarale ̀ ute lokve, zrak je bio ispunjen vlagom i plijesni, nasrca je legao mrki umor; {utjeli smo. Ne znam, koliko smovremena pje{a~ili; ve} odavno nismo nai{li ni na jednu ku}ui kad sam se osvrnuo po onoj samotnoj pokrajini, u strahusam uo~io kako smo zalutali u nepoznate krajeve. I{li smosve dalje, i{li dok nismo zanijemili od ~uda, od radosti i uàsa.

Ivan Cankar

24


25/84

Ispred nas, na horizontu, bijeljela se Ljubljana, a poredLjubljane je sjalo sunce. Ta pokrajina tamo bila je visoko uz-dignuta iznad baru{tina, kao krunisana samim nebeskim ljes-kom. Zaneseni blenuli smo u svjetlost, koja ni je bila zemalj-ska, nije bila na{a. Bose noge su nam propadale u glib, drh-tali smo od hladno}e, s mukom smo nosili te{ke torbe; ali usrcu bila je misao:

»U Ljubljanu, pravo u ovu svjetlost, zauvijek!«

I za uzvrat se javila druga misao, gorka i mra~na:»Kako bismo mogli u ovu ljepotu, mi iz baru{tine! Kamobismo se mogli uputiti, zadihani i blatnjavi, prosjaci-putnici!«

Kad smo se vra}ali, svi odreda samo {to nismo zaplaka-li; ni pogledali se nismo, ni rije~ nismo progovorili.

Tad sam upola u snovima osjetio ono {to sam kasni je, ute{kim danima, prekasno upoznao: sve neumoljivo, bezob-

zirno nasilje ~e`nje, koje ~ovjek digne visoko zato da bi ga svisine tresnulo o zemlju, kad je ve} ispruìo ruku, hote}idohvatiti zvijezdu.

*

Bio sam slaba~ak, isuvi{e samovoljan, neupotrebljiv za

sluà~ke poslove. Mjesec dana ili ~ak ni toliko bio sam pastiru susjeda, koji mi je kao nagradu davao dnevno pozama{ankomad kruha. Krave su se odbijale u djetelinu i u {umu; za-boravio sam na njih, leào sam u travi pod kru{kom i pro-matrao oblake, {to su bijeli i uùrbani bjeàli preko neba.Mom je pastirovanju do{ao kraj. Zatim su htjeli od menestvoriti vrtlara... Boè dragi, da je moj ìvot zaista krenuo tim


25


26/84

putem! Kuda bi danas plovio brod mog ìvota? Jo{ uvijek ta-mo ispod vrba, niz hladno Retovje, tihom zelenom Ljubijom;s tananih listi}a, s vitkim mladicama da`dile bi na mene sun-~ane kapi, izaslanici nebeski. Moje bi srce bilo ~isto, moj ì-vot bez svakojakog zla; obje bi bilo poput ve~ernje djetinjemolitve. Mo`da je bilo potrebno, da se zbilo druk~ije, ja nemogu suditi o tome; biljka na livadi ne zna ~emu je poslu-ìla njena prerana i nasilna smrt.

Sve do posljednjih dana moje preseljenje u Ljubljanu ~i-nilo mi se bajkom, koja }e se naposljetku zaista obistiniti, alitek tamo negdje u dalekoj vje~nosti, kao jedva dosti`na na-da i strah. I kasnije mi se jo{ vrlo ~esto de{avalo da mi se ono,{to se okrutno kosnulo mog ìvota, ~inilo utoliko udaljenijim,ukoliko je bilo veli~anstvenije i ukoliko je bilo bliè, sve dok nije u svom cjelokupnom uàsu stajalo neposredno ispod

mene, preneraènog. Ljubljanska bajka posta iznenada isti-nom, daleka misao bi ostvarena i vi{e ne bi lijepa.U ~asu rastanka ~ovjek upozna ~ovjeka, vidi u dubinu nje-

govih o~iju kao nikad prije toga. U ~asu rastanka upoznao samljude, koji su mi bili bliski, upoznao sam mjesto, u kojem samboravio. Primijetio sam ljude, sto sam ih svakako znao jo{izmalena, ali mi se u~inilo da ih vidim prvi put. Kao da su do-

tad svi spavali, skamenjeni, neìvi, pa su se odjednom po~elimicati, po~eli hodati, gledati, smijati se, glasno govoriti. To-liko blisko i nerazdvojno sam ìvio s njima da ih nisam nividio, ni osje}ao; sad, kad se zategla veza izme|u nas i kad je ve} gotovo prekinuta, u ~udu sam im {irom otvoreniho~i ju pogledao u lice. I sve mi se ~inilo da su me i oni upra-vo sad upoznali, da me promatraju tek sad kao {to ja pro

Ivan Cankar

26


27/84

matram njih i da tek sad ljudski razgovaraju sa mnom. Ne-{to sasvim naro~ito, neshvatljivo mnogo me ti{talo: da samve} od samog po~etka ~inio svim tim ljudima nepravdu, dasam ih vrije|ao, mada mi nisu nikad u~inili ni{ta naào. Nasrcu osjetih teret grijehova, kojih ranije nisam bio svjestan,koji su mi se ~inili samo obijesne {ale, vesela zadirkivanja.Gojazna, pla~ljiva prodava~ica davala mi mi je svake nedje-lje poprili~nu kesu bombona zato {to »sam se tako pobo`nomolio«; za uzvrat ja sam se s uzvi{enja ùpne crkve nabaci-vao na nju izmetom slijepih mi{eva. I ona pobo`na molitvabila je bogohuljenje; kad sam se pred oltarom okrenuo pre-ma ljudima, promatrao sam ih poput sveca; kad sam im okre-nuo le|a, ja sam se kreveljio, kako bi se susjed-ministrantsmijao, pa bi mu kasnije zbog toga natezali u sakristiji u{i.Svaka moja rije~, svaki moj postupak bio je optere}en mrljom,grijehom. Ponekad, dok sam kle~ao u ispovjedaonici, nisam

znao {ta da kaèm. Moj ìvot i moji postupci ~inili su mi senevini i ~isti, ba{ kao njiva pored Klisa. Sad sam osjetio,uàsnut, kako je svaka biljka, njih na tisu}e, bezbroj, bila grijeh. Ipak, osnovni je grijeh bila nezahvalnost.

Nisam bio nezahvalan samo ljudima ve} i pojedinim mje-stima; domu i cesti, polju, {umi, samom nebu, suncu i zvijezdama. Sve je oìvjelo; cesta je progovorila, polje je propje-

valo. Uputih se u Mo~ilnik, u zipku svoje ljubavi, gdje samu ~udu i posti|en slu{ao njegovo prekoravanje:

»Dao sam ti snove, {to si mi pruìo za uzvrat? Ni primijetio me nisi, nisi me pomilovao odanom mi{lju!«

Uputih se uzbrdicom prema Svetoj Trojici; promatrale sume slike kri`nog puta, u mene su uprla o~i dva velika an|elas pro~elja.


27


28/84

»Ovuda si prolazio; kad god si pro{ao, gdje god si baciooko, ~im si dahnuo, svakog ti je puta pao u dio bo`ji dar; kadsi molio molitvu zahvalnicu, ako ne srcem, bar, usnama?«

Cesta me prekoravala, prekoravali su me livada i potok;sjetio sam se ~ak mesarovih klada i jedanaeste {kole ispodmosta. Na {to god sam bacio o~i, ~ega god sam se sjetio, sve je poprimilo nov, ̀ ivi lik, razgovaralo sa mnom sasvim druk-~ije, mnogo razgovjetnije; bio sam gluh, samo u snovima

slu{ao sam potmuli {apat; prenuo sam se i probu|ene rije~ibile su isuvi{e glasne, boljele su i strahovao sam od njih.Cijelo ovo vrijeme, u sve ove tu`ne, zbunjene posljednje

dane, ispunjene nemirom i skrivenom bojazni, leàla je namojoj du{i ~e`njiva èlja za opro{tajem, za utjehom, za lju-baznom rije~i. âk i kamen na cesti bih oslovio, zamolio bihga, neka mi kaè:

»Po|i radosna srca i uskoro se vrati!«Hodao sam kojekuda, tumarao na sve strane kao da samveoma zaposlen, a nisam znao ni kuda idem ni zbog ~ega.Imao sam osje}aj kao da sam nekud stigao prekasno, kao dasam ne{to zaboravio, ne{to izuzetno zna~ajno i vanredno.Tada nisam mogao sam sebi objasniti ovo osje}anje, a nisamni stigao da ga obja{njavam. Tek kasnije, ali uskoro, usred

najve}e gor~ine, ne{to me potreslo:»Ni{ta nisi vidio, nikoga nisi volio, ìvio nisi; sebi~nja~kisi se zaklju~avao u svoje puste misli!«

Sve~era, uo~i posljednjeg dana, sjedio sam kraj prozora i jo{ jednom pro~itavao ono vanredno poglavlje iz »Desetogbrata«, u kojem junak mladi}, pun nade, o~ekivanja i tihe bojazni kora~a kroz sjenoviti gaj prema svom novom, nepoz-

Ivan Cankar

28


29/84

natom boravi{tu. Put mi se ~inio sli~nim onom koji krivu-da od Vrhnike prema zamku Bistra. Knjigu sam spustio naprozor, sav umoran od nemira, bolestan od o~ekivanja. Usnesu mi bile suhe, u èlucu mi leàlo ne{to nalik na kamen;ipak, nisam bio ni gladan ni èdan.

Majka je u{la u sobu; sje}am se da je uvijek toliko tiho iobzirno otvarala vrata kao da je do{la neljubaznom susjedu.

Kad me pogledala rasplakanim, upaljenim o~ima, o{tar

no` mi raspolutio srce.»Ni{ta nisi vidio, nikog nisi volio!«I nikad dotle nije takvom krutom, nemilosrdnom silom

navalilo na moju du{u, da sam odba~eni gre{nik.

*

Poznanik mi je pri~ao, kada i kako je bio upoznao vlasti-tog oca. Na mrtva~kom odru. Otac je leào tamo, obu~en ucrno, bijelih i uko~enih obraza, ali neobi~no li jep, sasvimpodmla|en. Desno mu je oko bilo zatvoreno, lijevo upola ot-voreno; kroz prorez, ispod gustih crnih trepavica, proviri-vao je obli kraji~ak sme|e zjenice, gledao ìvahno i pravo usvakog, tko god je u{ao u sobu i ma gdje stao. Sin se sagnuo

do oca i tog je ~asa bio u licu isto tako uko~en i blijed. Po-gled poluotvorenog oka govorio mu je smireno i ljubazno:»Pogledaj me odano, ti, {to me jo{ nikad nisi vidio!« I sin seuvjerio kako se topla o~eva krv izlila do posljednje kapi nabe{}utni kamen.

Sve~era, uo~i mog odlaska u Ljubljanu majka je zakora-~ila preko praga i pogledala mi u lice; u tom jednom pogle-


29


30/84

du upoznao sam nju, cijeli svoj dom i svoj ìvot sve od ro-|enja.

Sve {to se zbivalo od ovog ~asa, bio je ̀ ivot u zraku, u vjet-ru, u sun~anoj svjetlosti, me|u zvijezdama, u pjesmi {eve i umirisu heljde, bio je posvuda, samo ne me|u ljudima, samone kod ku}e me|u crnim zidovima. Sada, u jednom jedinompogledu, u jednom jedinom trenutku bilo je odjednom sveiskazano, silom, nemilosrdno.

Majka je dugo stajala na pragu ili mi se ~inilo da je dugo tra- jalo; i gledala mi pravo u o~i, kao {to gleda sama smrt ili sambog. Iz mog presje~enog srca nije bilo rije~i, jedva je jednanepozvana pre{la suhe usne:

– Nije mi stalo da idem u Ljubljanu! Nije mi stalo, majko!Njen je pogled odjednom bio sasvim druk~iji, sasvim smi-

ren, kao da pogledava niz cestu.

I ode; onako, kako ide majka, koja je vjeran rob svo jedjece: tiho i pla{ljivo.Sve mi je bilo jasno, u uàsnoj golotinji pojavilo se pred

mojim o~ima.»Nikoga nisi volio; ~ak ni majku, ni nju, sveticu!«Da barem nije rekla: »Sad }e{ ve~erati!« Jer tim je rije~i-

ma rekla: »Ve~erat }e, ja ne}u ve~erati; moju krv i moje }e{ su-

ze ve~erati!«Ova me spoznaja grubo satrla. Neposredno ispred sebeugledao sam i za~uo stvari, pored kojih sam ranije prolazioi slijep i gluh.

– Bjeì samo! – govorilo je ne{to u meni.Bjeì samo iz ovih pokrajina truleà i smrti! Jer sve {to je

bilo – jest trule` i smrt! Na svakom zalogaju kruha maj~ina

Ivan Cankar

30


31/84

suza; u svakom pogledu tihi prijekor; uza svaku rije~ gorkiuzdisaj. @ivot, iz sata u sat, iz dana u dan, od vijeki vjekova,uvijek podjednako, cijeli taj ìvot ropska milostinja, ba~enau jarak! I jo{ za ovu milostinju budi zahvalan bogu, zahva-ljuj mu i na ovoj mandari od kukuruzna bra{na!

Ali u tim gorkim mislima bio je bog sam sa svojom lju-bavi.

Svoje najbliè, koje sam do ovog ~asa jedva izdaleka po-

znavao, odjednom sam ugledao u toplom, vedrom, ljubez-nom svjetlu, da bih ih redom zagrlio i poljubio, mole}i ih,neka mi oproste. Tek u àru ljubavi uo~i ~ovjek sve mnogo-brojne crne pjege na svojoj du{i. Nijedna ne ostane skrive-na, nijedna nije pala u zaborav, nijednu ni je mogu}e zauvijek izbrisati. Ispovjednik pra{ta grijehe i daje razrje{enje, alisâmo srce ne opra{ta nikada i ni{ta, ono poznaje jedino gri-

jehe, koji vapiju do neba, »koji ne}e biti opro{teni ni na ovomni na onom svijetu«. Srce ima poseban katekizam; ono {to jeu {koli i u crkvi smrtni grijeh, za srce je radosni doga|aj; smrt-nih grijehova, me|utim, koje srce vjerno zapisuje, nema ukatekizmu.

U sakristiji pio sam misno vino iz kaleà; ovo nije bilo grijeh, srce ga nije zabiljeìlo. Ve~erao sam i nisam pomislio na

majku, koja je sjedila vani na pragu i nije ve~erala; to je biosmrtni grijeh.I ~ak samo ovo pravedno srce prepuno je pritvornosti; ~ak

i sudac je gre{nik. Kad zapisuje grijehe, to mu je zapisivanjemio i sladak posao; suze zadovoljstva to~i u svojoj vlastitojpravednosti. Svijest o nezahvalnosti boljela me do krvi, ali kodtog bola cijelo mi se tijelo treslo od prijatne drhtavice. Jer


31


32/84

grijeh mi je prikazao ljepotu, koju sam vrije|ao, dobrotlji-vost, koju nisam volio.

Znam to da moè ~ovjek mnogo podnijeti; par konja nebi izvukao teret, {to ga ve} dijete nosi na le|ima. Ali da je mo-gu}e patiti toliko i tako dugo, kao {to je patila moja majka,zna~i ~udo koje ~ak ni sad ne mogu sebi objasniti. @ena jedevet puta ja~a od muà, ali majka je ja~a devet puta po de-vedeset puta. Da sam rekao svojoj majci, neka mi za jedan

pedalj ukloni u stranu Ljubljanski vrh, zato {to isuvi{e pri-tiskuje Mo~ilnik, ona bi ga, vjerovatno, zaista uklonila. Bogzadaje majkama ~udnovate zagonetke. Na primjer: Kako pri-premiti ru~ak za osam du{a, kad nema ni gro{a u ku}i i kadtrgovac ne da ni soli na vjeru? Ru~ak se na|e na stolu. Tajan-stveno se odvija ìvot iz dana u dan i ne zaustavlja se. Strm ineravan je put, kola te{ka; na kolima sjede djeca, njih osmo-

ro; jedu i piju, smiju se i vi~u; u kola je upregnuta majka;ako bi se odmorila, ako bi se kretala suvi{e lagano, o{inula bi je preko povijenih le|a: »Hej, povuci!«. Tamo negdje ispodo{tre uzbrdice posrne. Posrne i umre. I ~ak ju je stid umrije-ti; u njoj je osje}aj kako je u~inila nepravdu onima {to su ̀ iv- jeli od njena ìvota.

Dugo u no} nisam spavao. Otac i majka bili su budni.

Otac je {io odijelo za mene, majka je gla~ala i pripremala moje rublje. U sobi je bilo vru}e i zagu{ljivo.– Bolje da ide za slugu! – re~e otac.Majka je {utjela.Kad su ugasili svjetlost, mjesec je àrko zasjao kroz pro-

zor; toliko bijela i sjajna je bila mjese~ina da sam mogao ~i-tati. Znao sam da }u morati uraniti, zato sam sklopio o~i da

Ivan Cankar

32


33/84

bih zaspao. Kad ih nisam dozivao, snovi su sami zakucali natrepavice i bilo ih je toliko da sam birao najsla|e; kad samih, me|utim, dozivao i molio, nije bilo glasa niotkuda. Praz-no i te{ko je bilo moje srce.

Okrenuo sam se da navu~em zavjesu, jer mi je o{tra mje-se~ina sjala i kroz trepavice. Primijetio sam majku ko ja jekle~ala pored svog kreveta. Na mjese~ini njeno je lice bilo bijelo i ~isto kao od kamena. I ona je pogledala prema meni.

– Zar ne spava{?– Ne mogu!Podigla se, pri{la mi je i prekrstila me; onda sam smjesta

zaspao. Kad sam se u cik zore probudio, obrazi su mi bilisasvim vla`ni od suza.

[to god je ~ovjek jednom mislio i osje}ao, ne nestane beztraga. Ona ~etiri zida, izme|u kojih je proveo jedan jedinca-

ti dan ili deset godina, gusto su ispisani njegovim rukopi-som; kad se vrati, on prepoznaje rukopis, razaznaje rije~i i u~as je onaj, {to je bio. Nijedan se usklik ne gubi, nijedan uzdisaj,nijedna suza i nijedan smije{ak. Bo`ja ruka naporedo ispi-suje povijest ~ovjeka, urezuju}i je u kamen.

Ako hoda{ cestom kojom si prolazio prije mnogo godi-na, jo{ u ranoj mladosti, cvjetaju du` cijela puta sje}anja, to-

liko `iva da se vrijeme neprimjetno slije sa sada{njim: jo{ sionaj, koji jesi, ali si ujedno i onaj, koji si bio. Bol proteklihdana slije se s onim {to ga nosi{ sa sobom – dva se nao~itabrata smije{e}i zagrle. Minuli i sada{nji bol osmijehom suubla`eni, smireni uskr{njim suncem.

Cijela pokrajina pored ceste {to vodi iz Vrhnike u Ljub-ljanu zasuta je cvjetovima uspomena, kud god pogledam.


33


34/84

Mojim vlastitim rije~ima pozdravljaju me zeleni breùljcislijeva, moje pjesme pjeva zdesna prostrana tresetna pokrajina. âk mi je i svaki kamen-me|a{ kraj ceste prisan prija-telj i pri~a mi radosne i tu`ne pri~e.

Ovo je bilo prvo putovanje.– Ustani! – za~uo sam glas iz daljine.Majka je stajala kraj postelje, sav upla{en sam je pogle-

dao.

– Zar ve}?Bilo je rano jutro, jesenje jutro, maglovito i prohladno.Bio sam umoran, izmu~en, rado bih spavao.

– Zar ve}?Sve radosno o~ekivanje, sve krilato povjerenje, svi snovi

o izuzetnom ìvotu, sve se dokraja istopilo u rosi jesenjeg jut-ra. Du{a ti se, ispunjena ~e`njom, ponosom i hrabro{}u, uz-

digla do blistava vrha planine; a kad za~uje{ zvonki poziv: –Idi! – posrne{ i dr{}e{: – Zar ve}?Mirisna kava bila je na stolu, pored {alice bijeli kruh. Obla-

~io sam se polako i zlovoljno. Svjeè rublje ~inilo mi se hlad-no i kruto, novo odijelo isuvi{e {iroko, te{ko i nespretno. Sa-mom sebi sam se ~inio stran i ruàn, kao da sam bio presvu-kao i koù i misli i srce. Onaj drugi nalazi se tamo kod Svete

Trojice, u Mo~ilniku i u Rétovju; ovaj, {to sjedi u novom odi- jelu pored stola i pije mirisnu kavu i prelama bijeli kruh, neposjeduje ni radost, ni tugu; nalik je na odba~eni kamen. Sa-svim negdje na dnu kljucalo je neprestano i brzo, ~uo se {a-pat rije~i, koje su bile toliko boja`ljive da se nisu usu|ivale do-zivati glasno. Ako moè stri~ak uspijevati pored kolskog pu-ta, kako ne bi mogao kamen?

Ivan Cankar

34


35/84

Kola su se bu~no zaustavila pred ku}om.– Jeste li spremni? – pozvao je voza~.Zave`ljaji su bili pripremljeni.– Krenimo u ime boga! – re~e majka.Samo {to sam pruìo ruku ocu, bra}i i sestrama; u nas

nismo bili navikli na to, ni ljubili se nismo, ni lizali niti slini-li zbog koje~ega. [to jest, jest; sve drugo neka ostane zaklju-~ano i neka se ne pokazuje nikome! Drvo ne stenje i ne jau-

~e kad mu pili{ granu po granu ìvoga stabla; ~ak i ne umreuvijek.Voza~ je bio sitan, uvijek poguren i izuzetno mrzovoljan

~ovjek; nazivasmo ga Stri~ek. Ako je jo{ ìv, neka bog dopu-sti da do~eka stotu godinu i vi{e; ukoliko je umro, neka musamilosna ruka prilikom svake zadu{ne sve~anosti izlije ~a-{u vina na grob! Bezbroj puta je po ru`nom vremenu studen-

ta, koji je {ljupkao blatom, za mali darak zgurao me|u zave`-ljaje i vre}e.Bili smo posljednji putnici; kola su bila natovarena do kra-

ja, upravo nabijena. Voza~ je potjerao.Vrhniko – ~udo bo`je, ti gospodska, prazni~na djevojko

kako si krasna! Ja, koji sam sav tvoj, promatrao sam te {iromotvorenih o~iju, ali vidio te nisam nikada; jo{ i sad te gle-

dam kao zasjenjen, kao da samo u razmacima, titraju}i i tre-pere}i, zablista tvoj bijeli sjaj iz daljine!Dok su se kola polako i bu~no ljuljala kroz trgovi{te, ~i-

nilo mi se da se vozimo sasvim stranim krajem. U ~udu samzagledao crkvu Svetog Lenarta, kao da je tek tog ~asa niklaiz zemlje, pla{ljivo se stiskaju}i pod brijeg. Cesta mi se ~inilavrlo {irokom i po~i{}enom, kao za procesiju; ku}e su bile


35


36/84

visoke, bijele i tihe. Vrtovi su {utjeli s obadvije strane, viso-ko ogra|eni i ~uvani, kako ih ne bi uznemirio nedostojniputnik ~ak ni ne~istim pogledom. Tko {eta tamo onim usam-ljenim gredicama, ispod beskona~nih sjena?

Tad mi je na du{u pala tuga, prostrana i tiha, kakvo je iovo ravno polje. Bila je njiva, {to ju je bog kasnije bogato za-sijao; bila je otvorena ìtnica, koju je bog napunio do vrha;ovo je bio po~etak puta, koji je uzbrdicama, nizinama i sa-

motnom pokrajinom vijugao u beskraj... Uvijek, kad se sje-tim ove vo`nje, stegne me bol, koji ina~e gu{im. Vrhni~ko dijete ne bi smjelo u svijet, ono ne bi smjelo me|u strane lju-de. Ve} sasvim rano, kao priro|en, javlja se u njega onaj oklopoholosti, samosvijesti i sveznanja, {to mu smeta na svakomkoraku i cijelog ìvota...

[to je to za nas, {to smo Vrhni~ani!

Tra-la la la-la lom...Sru{io se vitez na juna~kom turniru. »Umro je ~ovjek!«Tà molim vas – umrlo je dijete! Otvorite vizir – krv je ve}crna i zgru{ana, dok se na golim obrazima jo{ nisu osu{ilesuze!

Cijelim putem nisam s majkom progovorio ni rije~i, oboje smo gledali pravo preda se. Odmarali smo se gotovo pred

svakom kr~mom; konji su skretali sami, zaustavljaju}i se,gdje je bilo potrebno.– ôvjek bi pje{ke stigao brè! – ljutile su se ène.– Mogle ste i}i i pje{ice! – rekao je Stri~ek.Ve} mi se ~inilo da ~ujem potmulu huku koja se priblià-

va i biva sve silnijom. Kamen, koji je leào na mom srcu, po-mjerio se, da sam osjetio bol. Pred nama su neo~ekivano iz-

Ivan Cankar

36


37/84

nikle ogromne ku}e, svijet je, zadihan i bezuman, `urio usvim pravcima, velikom brzinom jurila su kola na sve strane,progutao nas je grad, {iroko zijevaju}i i odvratno da{}u}i, zamene upla{enog milosrdan i u`asan u svojoj crnoj bezgra-ni~nosti.

– Natrag, majko, natrag!Nikad vi{e!


37


38/84

DESETICA

Ne{to mra~no i te{ko legne ponekad ~ovjeku na du{u, ti-hi, nerazgovijetni uàs, {to mu oduzme svu snagu, svu ra-dost, svako pouzdanje. Gor~ine svakodnevnog ìvota posta-

nu odjednom silne, nepodno{ljive; javi se savjest, udari posrcu kao ~eki}em i svi grijesi, i oni najmanji, ve} zaboravlje-ni, crni, iskrsnu pred o~ima. êmu jo{ ìvjeti? Ta sve, sve,sve je izgubljeno... I boja`ljiva ruka dr{}u}i poseè za rukomposestrimom, pla{ljivo se oko obazire i traì ljubazan od-zdrav.

Taj trenutak nije su|en samo ~ovjeku {to je pro{ao dug put

i naslutio smrt i grob. U najljep{e jutro duhne hlad na du{u,da se sve misli stropo{taju na zemlju, kao da su od kamena.Zakuca èljeznim prstom u radosno ve~e, u bu~nom dru{t-vu; ruka, koja je dràla ~a{u, klone, o~i se ra{ire, smijeh se sle-di na usnama... I dijete ponekad iznenada vrisne usred tiheigre, uzdrhti i u nepojmljivom strahu zagrli majku.

Bilo mi je dvanaest ili trinaest godina; u~io sam tre}i raz-

red realke. Jednog jesenjeg jutra rano sam se probudio; jed-va je svanjivalo, u sobi je bio sumrak. Soba je bila prostra-na, ali mi se onog jutra ipak ~inila uska i tijesna, sva natrpa-na i porazbacana, kao prilikom selidbe. ̂ etiri postelje su sta- jale uza zidove, izme|u njih police za knjige, glomazni drve-ni kov~ezi, nalik na {krinje, ormari za odijelo, a na srediniogroman sto, pokriven knjigama i bilje`nicama; u sumraku

Ivan Cankar

38


39/84

sve je ovo poprimilo neobi~ne, izobli~ene, pomalo neprija-teljske oblike i davalo dojam neopisiva siroma{tva i àlosti.Na ostalim posteljama leàli su moji drugovi; svi su jo{ spa-vali ~vrstim jutarnjim snom; imali su vrela lica, ozno jena, ustapoluotvorena. Bili su stariji od mene; ve} smo drugu godi-nu stanovali i spavali u istoj sobi, ali im nisam bio istinskidrug; gledali su me poprijeko, ni sam ne znam za{to. Bili suselja~ki sinovi, dobro gra|eni, grlati, veseli; u meni, negdje

sasvim na dnu, leàlo je, me|utim, ne{to gorko i pusto, {to semo`da nehotice odraàvalo i u rije~ima i u o~ima.U prozore je kuckala ki{a, sasvim tiho, kao mekim prsti-

ma; lijevala je ve} tjedan dana u dugim tankim mlazovima;bila je to ki{a {to ~ovjeka rastuùje, na~ini ga tupim, {to muzastre sve radosne slike, otkrivaju}i mu druge, nepoznate, od- jenute u sive haljine. Zrak u sobi bio je teàk i zagu{ljiv; zau-

daralo je na ostatke slabe ve~ere, na ki{u, na neoprana, znoj-na tijela, na zatrovani dah bolesnika.Sve sam to vidio i osjetio u jednom jedinom trenutku; i

svega me proèo gorak, nemilosrdan bol. Ovaj te{ki, otrovnizadah u sobi umah mi se u~ini slikom i obilje`jem mog ì-vota. Cijeloga ìvota, od prvih tu`nih sje}anja pa dokraja, da-leko u beznadnu budu}nost, koju sam razgovijetno nazirao

pred sobom. Spopao me takav strah da sam se jedva usu|i-vao disati; leào sam sasvim mirno, o~iju {iroko uprtih usumrak. Bilo je kao u snovima, kad ~ovjek u jednom jedi-nom trenutku u duhu preleti godine i desetlje}a – sve je jed-na jedincata slika, sva u jednom okviru, ali lica ima na tisu-}e, bijele o~i zure uko~eno, kao iz vje~nosti. Vra}aju se svigorki ~asovi i srce ih u sje}anju osje}a devet puta teè, nego


39


40/84

{to ih je osjetilo prvi put. Daleko prodire sje}anje, odgr}esve zavjese. Sje}ao sam se doga|aja {to su se zbili u vrijemekad sam bio tek dobro prohodao i kad su me jo{ obla~ili u du-gu, nespretnu suknjicu. Vratile su se ve~eri, kad bih zaspaos uplakanim o~ima; navra}ala su jutra, kad sam se budio, neotvaraju}i o~i, da ne vidim dana, da ga nikad vi{e ne bih vi-dio. Malodu{nost se pretvorila u o~ajanje, u ni jemu uàs predìvotom, u saznanje da put vodi neprestano nizbrdo, u bez-

danu dubinu, i da nema spasa. Ni jeknuti nisam mogao, ni za- jecati; nemilosrdnom snagom mi je ne{to pritiskivalo srce.Gazdarica je u{la u sobu.– Na noge, momci!Bila je visoka i krupna, podbulih obraza; bojao sam je se

kao ne~eg neprijateljskog, zlotvornog; ona je to, najvjerovat-nije, i znala, jer me ni ona nije voljela. Tog jutra pri~injala

mi se jo{ stra{nijom, ogromnom poput planine, mra~nom itu|om; uzdrhtao sam kad me osinu si}u{nim, sivim o~ima;i brzo sam ustao.

Dok sam se obla~io, bilo mi je zima; bio sam i gladan, do-ru~ak nisam imao, dok su ona trojica doru~kovala kod ku-}e; iz kuhinje je ugodno mirisala kava. Kod ku}e sam govo-rio kako mi ujutro daju kavu tamo negdje na [empeterskoj

cesti, ali nije bilo istina; imao sam gorak i ~udnovat osje}ajkad sam primijetio na stolu glomazne i pune {alice, iz kojihse slatko i toplo pu{ilo; pokraj svake {alice leào je komad bijela kruha, sa ù}kastom korom, lijepo zape~enom, da bihrskala me|u zubima.

– [to bih sada i kuda bih? – pomislio sam. Kod ku}e ni-sam mogao ostati, ali ne bih ni htio; radije u mrtva~nicu o

Ivan Cankar

40


41/84

pono}i. Na prozor je tiho kucala ki{a; kad bih samo pola sa-ta hodao ulicama, prokisao bih do koè i svi bi znali kako mi je i {to je. A {kole sam se bo jao; u~enje mi nije zadavalo bri-ge, ali sve tamo bilo mi je strano, neljubazno; pred u~iteljemsam stajao kao razbojnik pred sucem.

S knjigama ispod pazuha iza{ao sam na ulicu. Smjesta mise vlaga uvukla u cipele i zadrhtao sam od studeni. Ki{a mi jesipala u lice, knjige sam sakrio ispod kaputa. Ulice su biletu`ne, sive; sve je bilo sivo, ku}e, ljudi, misli, cijeli svijet;plo~nik je bio klizav, po ulicama su se skupljale i razvijale ve-like lokve; ako su pro jurila kola, prskalo je na sve strane i svijet se sklanjao; neba nije bilo, siva se magla spustila do mok-rih krovova. Svi ljudi, koje sam sretao, bili su mrki, neljubaz-ni, kao da ispod ~ela kriju neke mra~ne misli, nepri jatnebrige; ùrili su nekuda, svi su gledali u zemlju.

Nisam se uputio pravo u {kolu, bilo je jo{ suvi{e rano. Ho-

dao sam ulicama, ni na {to nisam obra}ao pa`nju, ni{ta ni-sam traìo. Ponekad je iz otvorene pekarnice zamirisalo na jo{ tople, svjeè zemi~ke, na one zlatnoùte; jedanput hrsne,i vi{e je nema. Ki{a je sipala tiho; iz `ljebova na uglovima cu-rila je ki{nica, lokve su rasle, ispunile su ulicu od jednogplo~nika do drugog; ~im sam koraknuo, zapi{talo je i vodau cipelama brizgala mi je ve} iznad prstiju.

[kolska zgrada bila je vrlo visoka i vrlo gospodska, prednjom sam bio nalik na prosjaka pred zamkom. Prozori sugledali mrko i strogo kao i u~itelj. Kad sam u{ao u predvor- je, oborio sam glavu i bilo mi je te{ko. Tako bi ~ovjek u{aou hram neprijatelja, ruku vezanih na le|ima, sav bijedan iponièn. Noge su mi bile te{ke, sporo sam se penjao stepeni-cama, pognut, kao {to idu starci.


41


42/84

U {kolskoj sobi bilo je vrlo toplo; ipak, mirisalo je neka-

ko tu|e, neugodno, bog sveti zna, kao na rije~: »Ruhe6

«!Kad je ~ovjek uo~io one uredno i bri`ljivo poredane klupe, odjednom vi{e nije bio ~ovjek, ve} u~enik i brojka u prozivni-ku. Bol ti kljuca u srcu, udara u potiljak, a ti treba da gone-ta{, kad se rodio Klopstock (Klop{tok)7.

Ni{ta nisam znao, ni koji je bio u~itelj ni {to je govorio; cijelo vrijeme ispunjala me jedna jedina misao: »Neka se svr-

{i, sve nije ni{ta; prestani!« – Kraj mene je sjedio moj gojaz-ni drug, sin ljubljanskog kr~mara, i neprestano jeo. Skrivaose za {iroka le|a onog {to je sjedio ispred njega, i jeo, nepre-stano jeo. Imao je okruglo, zadriglo lice i zlobne, tvrdi~aveo~i; tuste ruke bile su mu uvijek zama{}ene, jer je jeo. Meni je bilo u prsima suho i prazno, jezik mi se ukrutio.

U deset, za vrijeme odmora, svi su se digli, da bi po{li

vrataru po kobasicu ili da se jure dvori{tem. Ja nisam znaokuda bih. U srcu me pritiskivalo {to sam sam, sasvim sam.Najradije bih uzviknuo, mada sam bio jo{ dijete: »Dopusti,bo`e, da umrem!«

Do{ao je drug i rekao:– ^uj, pismo ima za tebe!I doista, na plo~i je bile ispisano moje ime. I{ao sam, kao

starac, te{kim, umornim koracima vrataru.Kad sam primio pismo, ruke su mi drhtale i sakrio sam se

kod prozora da nijedno nedostojno oko ne vidi ovo pismo.Slova su bila glomazna, draga, nespretna, odavala su maj~i-

Ivan Cankar

42

6 Ruhe (Rue) – mir (njem.)7 Fridrich Gottlieb Klopstock (1724-1803), njema~ki pjesnik


43/84

nu ruku. Otvarao sam ga polako, i zaista ~udnovato, i rado-sno i mu~no bilo mi je u srcu. Tamo su bila opet ona glomaz-na, te{ka, nespretna slova: »Dragi sine!« Majka je, naime, tek od nas, djece, nau~ila pisati; nau~ila je, da se ne bi moralastidjeti. Kad sam rasklopio pismo, ne{to je zveknulo na pod;sageo sam se i podigao: bila je desetica.

Ona tanka, izlizana srebrna desetica, kakvih ve} odavnovi{e nema. Kad sam je uzeo u ruke, obuze me blaèno osje}a-

nje. Sve je uzdrhtalo, proplamsalo u meni, podiglo me visoko,kao u àru ljubavi. Vidio sam onu dragu, svelu, drhtavu ru-ku, koja je me|u prstima dràla posljednju deseticu i najzad je spustila u pismo. Jer desetica je bila posljednja, to sam po-uzdano znao, kao da je na njoj bilo zapisano.

Sakrio sam se sasvim u kut da me nitko ne bi vidio. Iz srca,iz grudi, iz cijelog tijela briznuo je pla~, drhtao sam kao u

groznici. Ali kad sam se stepenicama vra}ao u {kolsku sobu,u meni je bilo svijetlo, svijetlo. Ma jka je iz daljine vidjela mojbol i smje{kaju}i se osvrnula se na mene kao {to se zna osvr-nuti jedno drago sunce. I gle – ~udo bo`je, oblaci su se uisti-nu razi{li i radosno sunce zasjalo je kroz prozor.

Majke vi{e nema, ni onih starinskih desetica nema, i danisu sad mra~ni i pusti sve do no}i.


43


44/84

GRIJEH

Bilo je toplo i snijeg je kopnio po krovovima; kapalo jedolje i kapi se blistale na suncu. Ulicama je prolazio varo{kisvijet u lijepim odijelima.

Majka stiè pred {kolu suvi{e rano. Na velikom trgu ve} je vladao potpuni mir; prozori visoke ku}e odsijevali su ikatkad bi se ~uo glas u~itelja, koji je u {koli govorio o{trimi zvonkim glasom.

Majka je stigla izdaleka; stiè iz sela, koje je bilo udaljenood varo{i dobra ~etiri ~asa hoda. Njene ~izme – mu{ke ~iz-me koje su joj dosezale do koljena – bile su sve blatnjave; pai suknja – {iroka selja~ka suknja i{arana zelenim cvjetovima

– bila je po{kropljena. U desnoj ruci majka je dràla ki{o-bran i veliki sveànj, u kome je nosila ko{ulje i par novih ~i-zama za Joèta, a u lijevoj ruci drà{e veliku maramu, u ~iji je ~vor stavila deseticu, koju je donijela Joètu.

Majka je bila umorna i gladna, ujutro nije kupila nima-lo hljeba za sebe zbog toga da joj ona desetica ostane cijela.Noge su je boljele i ka{ljala je; njeno lice je bilo suvo, na obra-

zima je imala duboke jame. Hodala je polagano gore-doljepo trgu i gledala u prozore, koji su se blistali kao da su po-zla}eni.

U {koli je zvonilo; zvonilo je dugo, a zatim nastade bukai àgor. Iz velikih vrata ispade mno{tvo |aka; najprije onimali iz niìh razreda – kri~ali su i gonili se po trgu; za njimaizi|o{e stariji |aci – hodali su ozbiljnije i gordo.

Ivan Cankar

44


45/84

U gomili veselih drugova do|e i Joà.Spazi svoju majku – selja~ku suknju i{aranu cvjetovima,

visoke blatnjave ~izme, crvenu gornju haljinu, {arenu mara-mu na glavi, pozadi povezanu, veliki sveànj i nezgrapni ki-{obran.

– Zar nije to Tvoja majka? – upita ga drug.– Ne, – nije to moja majka! – odgovori Joà.Stidio se selja~ke suknje, i{arane zelenim cvjetovima, vi-

sokih ~izama, crvene haljine, i marame, i ki{obrana i velikogsve`nja; a u tom sve`nju bile su njegove nove ko{ulje, koje jemajka no}u {ila, i po kojima su kapale njene suze.

Sakrio se u gomili i pro|e mimo nje.A majka je stajala i gledala bri`no o~ima. Ubrzo gu`va

prestade, |aci su jo{ samo pomalo izlazili iz {kole; zatim jezvonilo i sve se ponovo uti{a.

Ve} se majka rije{ila da po|e u Joìn stan, pa da ga tu pri-~eka. Kad je u~inila nekoliko koraka, pomislila je da se, mo`-da, zabavio negdje u {koli, pa se vratila i ~ekala.

Noge su je boljele, naslonila se na zid, i gledala gore uprozore, koji su odsijevali na suncu; ~ekala je do podne. Upodne je zazvonilo u {koli, a i napolju zazvoni, podnevnazvona ogla{avahu se sa svih strana. Ponovno za{umi, i iz

{kole ispadale su guste gomile. Majka pristupi bliè, pravouz velika vrata, i traà{e Joèta. Nije ga bilo. Sve se opet uti-{a, izlazili su samo jo{ u~itelji, bradati, ozbiljni, i osvrtali sena nju.

U srcu se mati zabrinu, prestra{i se, misle}i da mo`da le-ì kod ku}e vrlo bolestan, i da ~eka na nju, da poziva svojumajku. Pohitala je u njegov stan a noge su joj drhtale.


45


46/84

Joà je bio kod ku}e; sjedio je za stolom i drào knjigupred sobom. Kad je otvorila vrata, odmah je ustao i po{ao joj u susret.

– A kad ti stiè?– U jedanaest.– Zar me nisi vidio, gdje sam te ~ekala?– Nisam vas vidio! – odgovori Joà.Poslije podne po|o{e u varo{ lijepom ulicom, s desne

strane, sve su ku}e svijetlile kao o prazniku, blistave kapi supadale iz oluka i udarale veselo po kamenoj kaldrmi. Joà jepratio majku koja se vra}ala ku}i. U srcu zaèli da se sakrije i da naglas zapla~e. Sretali su ga drugovi; sreo ga je i onajdrug koji ga je pred {kolom pitao: – Zar nije to tvoja majka?Joà se vi{e nije stidio, glasno bi kliknuo: – Gledajte, ovo jemoja majka!

Hodao je uz svoju majku, ali je na njegovoj du{i leào grijeh, koji ga pritiskiva{e na zemlju, tako da su njegove nogebile umorne i oteàle. Hodao je uz svoju ma jku kao Juda uzKrista.

Izvan varo{i pozdravi se sa sinom, a Joà je namjeravaoda klekne pred njom i da sakrije svoju glavu u njeno krilo:– Majko, zatajih te! – Ali nije kleknuo. Kada je majka ve}

bila daleko, kliknuo joj:– Majko!Majka se osvrnu.– Zbogom, majko! – kliknu i tako su se oprostili. Iz dalji-

ne vidio je jo{ kako je majka lagano gazila po kaljavom dru-mu, njeno tijelo bilo je pognuto, kao da je na ple}ima nosi-la te{ko breme.

Ivan Cankar

46


47/84

Joà je oti{ao ku}i i sjede u uglu na veliki sveànj, koji jemajka donijela, rukama sakri lice i zaplaka.

Grijeh je leào na njegovoj du{i i sve suze nisu ga mogleoprati; skliznu{e pored njega kao uz tvrdi kamen...

Davno je to bilo, a na njegovoj du{i leì grijeh, teàk i ve-lik kao prvoga dana, i tako je sada njegov ìvot prepun àlo-sti i patnje.


47


48/84

NA[A KRÊVINA

I mi smo imali svoju kr~evinu.Tamo u usamljenim, zapu{tenim notranjskim ordinar-

na, medu pustim, prohladnim udubljenjima i jarugama sa-

muju kotlinice – kr~evine. U dnu tih kotlinica nalazi se ko-madi}ak obra|ene zemlje, {to je obi~no ogra|en bodljika-vim d`bunjem i kamenjem. Gdje-gdje nikao je tamo orah ilimra~na kru{ka, zvana tepka, ina~e raste posvuda iskrivljenogrmlje, niska, siroma{na trava i stri~ak. Kr~evine su zasute bi- jelim, sitnim kamenjem, {to se dokotrljalo ovamo bogznaotkuda – mo`de se za vri jeme oluje sru~ilo sa samog neba.

Taj pedalj obra|ene zemlje rodi ne{to malo krumpira, gra-ha i gra{ka; ènsko bi ~eljade moglo sav urod ubrati i odni- jeti na ru~nim kolicima ili ~ak u ko{ari na glavi, a da ne bi mo-ralo ni ~itav tjedan odlaziti na njivu. Kr~evine su, naime, po-lja onih {to stanuju pod najam i najsiroma{nijih koliba{a,koji ne mogu ni lijehu zemlje unajmiti u ritovima. I upravozato, tako mi se ~ini, jer su njihov jedini udio pod suncem,

oni svojskije i svesrdnije vole svoje kr~evine nego kralj svojekraljevstvo.Ljubav prema grudi najmo}nijim korijenima obavija srce.

ôvjek, otjeran u svijet, i{~upan iz zemlje, najpri je po~ne ~ez-nuti za kolibom, za njivama, za livadama, ~ak i za siroma{-nom kr~evinom, tek nakon toga za majkom, sestrama i bra-}om. U svima nama te~e selja~ka krv i u toj krvi ljubav pre-

Ivan Cankar

48


49/84

ma zemlji, ̀ udnja za zemljom. Stekao sam golemo iskustvo– ali dao bih sve ovo iskustvo i svu mudrost za uzanu lijehuispod brda, za skroman vrti} pokraj ku}e. »Amerikanac«8,koji se nakon mnogo godina vratio u domovinu, iz koje ga je bila otjerala ili briga za nasu{ni kruh ili kruta pesnica po-reza i ostalih tereta, osnuje sebi najprije novi dom, i to naj-~e{}e u blizini prodane ili poru{ene ku}e svojih otaca. Go-rak je rastanak sa ènom, jo{ je gor~i rastanak s majkom; ali

rastanak s o~inskom grudom kida srce i razdire grudi, na-goni suze na o~i ~ovjeku koji nikada nije plakao.Moja majka bila je seljanka, pa je u svom srcu, u svim

svojim mislima ostala seljanka do smrti. Kad bismo se za-tekli nasamo, ona mi je pri~ala kako je bilo lijepo tamo u hor- julskim9 breùljcima. Svake smo se godine dogovarali nasdvoje kako }emo po}i tamo; nije bilo daleko do tih mjesta, ali

o tom smo se putovanju dogovarali kao o dugom, radosti pu-nom hodo~a{}u u neku bajnu zemlju, u obe}anu ZemljuDembeliju. Nikad nismo oti{li tamo; majka je prije toga umr-la. Jo{ tri tjedna prije smrti, a bilo je mo`da jo{ i bliè onomuàsnom ve~eru, re~e mi, kad sam se bio sklonio nad njenoznojavo, upola, onemo}alo lice: »Zar ne bismo krenuli idu-}eg tjedna?« – »Po}i }emo, idu}eg tjedna!« odgovorio sam;

u grlu me tako stezalo i gu{ilo da nisam mogao ni zaplakati.Njena uvijek ìva misao, njeno predano nadanje, njeno

sveto sje}anje – sve je bilo tek ~e`nja za izgubljenom, ugrab-ljenom grudom, za vonjem livada i njiva, za hujanjem uda-


49

8 Amerikanac – slovenski iseljenik, povratnik iz Amerike9 Selo Horjul, koje leži sjeverno od Vrhnike


50/84

ljenih {uma. Ova se ~e`nja krila i u meni, pa je i danas istotoliko `iva i gorka kao {to je bila onog dana kad sam je osje-tio.

Imali smo vlastitu kr~evinu; nalazila se sat hoda od sela.Put je krivudao najprije kroz tijesnu jarugu, pa se u doba ki-{a, naro~ito s jeseni, pretvarao u buji~avu vododerinu; ako je takvog dana trebalo po}i do kr~evine, i{li smo kolskimputem pored njiva i noge su nam preko gle`njeva upadale u

glib. Iz jaruge put se strmo penjao u bri jeg. Nikad nisamvolio taj uspon; ~ak i vodom poplavljena jaruga ~inila mi seprijatnijom; bila je mra~na i hladna, kro{njate, visoke ljeskebacale su sjene i s jedne i s druge strane. Ona uzbrdica, me-|utim, bila je po{iroka, pusta i gola; pod suncem bila jevru}a i puna pra{ine, istinska pustinja; crvena pra{ina silom je upadala u o~i i usta, mi je{aju}i se sa znojem na ~elu i na

obrazima; ~ovjek bi se zamorio ve} poslije tre}eg koraka. Ako je sipilo iz magle ili je ~ak padala prava ki{a, ilova~a bi se raz-mek{ala i postala skliska poput leda; ~ak i bosome je klizilo.Toj uzbrdici nigdje nije bilo kraja; na um mi dolazila, kadsam u ono doba, pa i kasnije, ~itao o penjanju na Golgotu.

Ali tako bih pomi{ljao na put, kao na jarugu i na uzbrdi-cu! Na{a kr~evina bila je na{a kr~evina – na{e polje, na{a zem-

lja, na{e najmilije bogatstvo! Zimi razgovarasmo o proljet-nim radovima s toliko `ara i ozbiljnosti kao da posjedujemonajmanje sto rali zemlje. Tek {to je po~eo kopniti snijeg poprisojnim padinama, ve} smo hitali prema kr~evini, koja jebila jo{ sva zatrpana snijegom. Taj prvi odlazak tamo bio jeza mene uvijek svetkovina. Na mjestima, gdje je sunce ve}otopilo snijeg, pomaljala bi se crna vla`na zemlja, ve} su ni-

Ivan Cankar

50


51/84

cale visibabe. Na uzbrdici bilo je uàsno sklisko; na suncu seljeskala vla`na ilova~a; na mjestima, gdje je put skretao naosojnu stranu, bilo je jo{ za pedalj snijega.

U prolje}e, ljeti i s jeseni odlazismo na kr~evinu i kad jetrebalo i kad nije trebalo. Dijete hita majci da se na|e u njenojblizini, da je vidi i da se stisne uz njene skute. I ni{ta ne pita, je li jadna i tu`na; ~ini mi se ~ak da je ukoliko vi{e voli, uko-liko je jadnija, tu`nija i vi{e bolesna. Te{ko nam je bilo, kad

bismo u kasnu jesen pokupili i posljednje tepke, po~upali pri-tke za grah i natovarili ih na kolica. Osvrtasmo se prema kr~e-vini sve dok se nije izgubila iz vida.

»Zbogom, zemljice na{a, ti na{a sirota, ljubezna majko, ra-dosti na{a i brigo na{a slatka! Zbogom, i nemoj zaboravitina nas u svom podugom snu, kao {to ni mi ne}emo zabora-viti na tebe!«

Ni sam ne znam, kako se dogodilo i kako se moglo dogo-diti da na{a kr~evina odjednom vi{e nije bila na{a kr~evina.Ili smo se zamjerili vlasniku ove zemlje ili je odlu~io da samobra|uje taj sirotinjski pedalj zemlje, ili se javio drugi zaku-pac – ni sam ne znam. Znam samo to da kr~evina vi{e nijebila na{a i da smo imali osje}aj kao da nam je netko izmakaotle ispod nogu.

Bili smo koliba{i; drugim rije~ima: putnici, koje snaànvihor moè danas otpiriti na ovu, a sutra na onu stranu. Ni-gdje ni za dlan zemlje, na koju bi ~ovjek mogao ~vrsto statii re}i: »Ovo je moja zemlja, na svome zemlji{tu stojim!«

Bili smo slomljeni, malodu{ni i {utjeli smo. Nismo se usu-|ivali razgovarati o kr~evini; ako se je ma tko sjetio, govoriobi o njoj sasvim kratko i tihim glasom – kao o mrtvacu, koji


51


52/84

leì u susjednoj sobi. Majka je {utjela, nikada nije ni rije~jupomenula kr~evinu; meni se ~ak ~inilo da nema ni trunka bo-la zbog toga u njenom srcu.

Te se zime razboljela.Do{ao sam jednom ku}i – bilo je ve} pred Boì} i bio je

vedar dan – i ona je sjedila na pragu, sva pogrbljena, zavije-na u poduga~ku maramu. Usko, sasvim djevoja~ko i gotovobijelo je bilo njeno lice, o~i su joj zurile u beskrajnu daljinu.

Upla{io sam se, mada ni sam nisam znao otkud i zbog ~egataj strah.»Majko! Nipo{to ovdje, nipo{to na hladno}i! U|imo u

sobu!«Uhvatio sam je za obadvije ruke, podigoh je i po{li smo

u sobu.Dok smo sjedili za stolom, ona mi pogledala u o~i pa se na-

smije{ila. Taj smije{ak vidim jo{ i danas, mada je otad pro{love} mnogo godina; toliko bola i ~e`nje krilo se u njemu.»Ni{ta ne ~ini, molim te, {to vi{e nemamo kr~evine! Iona-

ko je bila veoma daleko ... moje su noge ve} stare i umor-ne... tko bi se verao tim uzbrdicama! ...Zna{ li, {to sam smisli-la, dok sam sjedila tamo na pragu? Da bismo uzeli u zakupkomadi}ak zemlje tamo ispod Hru{evice! Bliè je i zemlja je

sasvim druga... tamo ne}e uspi jevati samo krumpir i onomalo graha nakraj njive... U mislima ve} sam i odabrala lijehu– onu, koja se blago uzdiè izme|u dviju sun~anica... Tamomoè{ posijati kamen, a po`njeti zlato!«

Tako gorko i tijesno bilo mi je oko srca da me peklo u o~i-ma. Majka me pogledala i u{utjela. Ono, {to sam znao ja,znala je i ona sama: da su sve ovo samo djetinji snovi, samo

Ivan Cankar

52


53/84

pri~e o dalekoj bajnoj zemlji, o obe}anoj Zemlji Dembeliji!ôvjek govori, kako bi povjerljivom rije~ju u{utkao strahsrca; kako bi s vjerom na jeziku nadja~ao tihu smjernostdu{e...

Odmah poslije praznika majka je legla i leàla tri tjedna.Sjedio sam kraj njene postelje, brisao sam njeno zno jno licei slu{ao njene bolne snove... Koliko vas ima, ljudi bo`ji, kojidoìvjeste takve dane i no}i? Dotad nisam znao da u najgor-

~oj patnji nema ni suza ni uzdisaja.Tri dana pred smrt vi{e me nije prepoznavala; ali posljed-njeg me je dana prepoznala. Lagano je okrenula glavu pre-ma meni, pogledala me krupnim, vedrim o~ima.

»Slu{aj, Ivane... ipak mi se ~ini, da bismo opet mogli uze-ti kr~evinu u zakup... Sje}a{ li se jo{, kako smo tamo lju{tiligra{ak, kako ne bismo morali nositi ku}i ljuske?... Daj mi vo-

de, èdna sam.«Te no}i je umrla; lijepo i smireno bi njeno lice, onakvokakvo je jo{ i danas u mom srcu i u svim mojim mislima.


53


54/84

[ALICA KAVE

U svom ìvotu sam vrlo ~esto ~inio nepravdu ~ovje ku ko-ga sam volio. Takva je nepravda kao grijeh protiv duha sve-toga: ni na ovom ni na onom svijetu ne}e biti opro{ten. Ne-

izbrisiva je, nezaboravna. Ponekad miruje dugi niz godina,kao da se ugasila u srcu, izgubila se, potonula u nemirnomìvotu. Iznenada, u ~asu radosti ili no}u, kad se upla{eno trg-ne{ iz te{kih snova, padne u du{u te{ko sje}anje, zaboli i za-pe~e tolikom snagom, kao da je grijeh po~injen tek tog istogtrenutka. Svako drugo sje}anje moè se izbrisati pokajanjemi blagom mi{lju – ovo nije mogu}e izbrisati. Crna mrlja

nalazi se na srcu i ostaje zauvijek.ôvjek bi htio da laè sam sebi: – Tá nije bilo tako! Samo je tvoja nemirna misao iz prozra~ne sjene na~inila no}! Sit-nica je bila, ne{to najobi~nije, {to se po stotinu i tisu}u putazbiva od jutra do ve~eri!

Utjeha je la`na; i ~ovjek osjeti sam i s gor~inom da je la`-na. Grijeh je grijeh, bilo da ga ~ovjek u~ini jedanput ili ti-

su}u puta, bilo da je svakida{nji ili nepoznat. Srce nije kazne-ni zakonik, da bi razlikovalo izme|u prekr{aja i zlo~ina, izme-|u ubojstva i umorstva. Srce zna, »podlac ubija pogledom, junak ma~em«; i ono radije daje opro{taj ma~u nego pogle-du. Srce nije ni katekizam da bi pravilo razliku izme|u ma-lih i najteìh grijehova, da bi pravilo razliku me|u njima porije~i i vanjskim znacima. Srce je pravedan i nepogre{iv su-

Ivan Cankar

54


55/84

dac. Sud i osu|uje gre{nika po skrivenoj, jedva svjesnoj kret-nji, po trenuta~nom pogledu, {to ga nitko nije primijetio, poneizgovorenoj, samo na ~elu zapisanoj misli; ~ak po koraku,po kucanju na vrata, po srkanju ~aja. Samo je mali broj grije-hova zapisah u katekizmu, pa ni oni nisu oni najglavniji. Kadbi srce bilo ispovjednik – druga i stra{na bi bila ispovi jed!

Oprostiv grijeh je koji se moè iskazati rije~ju, koji je mo-gu}e izbrisati pokorom. Teàk i preteàk, do posljednjeg ~a-

sa povrije|en je grijeh, {to je ostao samo u srcu, kao uspome-na bez rije~i i bez oblika. Samom sebi ga ~ovjek samo ispo-vijedi, kad zuri u no} i kad mu je pokriva~ na grudima teìod kamena.

»Nisam ni krao, ni ubijao, ni bludno grije{io; ~ista je moja du{a!«

La`ljiv~e! Zar nisi lju{tio jabuku, prolaze}i pored glad-

nog ~ovjeka, i pogledao ga bez stida? To je bilo gore nego dasi krao, ubijao i bludno grije{io! Pravedni sudac, srce, radije }e oprostiti ubojici, koji je, idu}i na vje{ala, pomilovao dijete, nego tebi ~istome! Jer srce ne zna ni za sitnice ni za pa-ragrafe...

Prije petnaest godina do{ao sam ku}i i kod ku}e sam ostaotri tjedna. Cijelo to vrijeme bio sam poti{ten i zlovoljan.

Imali smo dosadan stan; u nama svima, ~ini mi se, bilo jene{to te{ko, odurno, nalik na vla`nu sjenu.Prve no}i spavao sam u malom sobi~ku; katkad bih se

no}u trzao iza sna i primijetio u mraku kako je majka usta-la iz kreveta i kako je sjedila za stolom. Sasvim mirno, kao daspava; dlanovima je pritiskivala ~elo, bijelo joj se lice sjalo,mada je prozor bio zastrt i mada vani nije bilo ni mjeseca ni


55


56/84

zvijezda. Oslu{kivao sam pa`ljivo i doku~io da to nije disa-nje ~ovjeka koji spava, nego s mukom prigu{ivano jecanje.Pokrio sam se preko glave; ali i kroz pokriva~, ~ak i u snovi-ma, ~uo sam njeno jecanje.

Preselio sam se pod krov, na sijeno. U to svoje boravi{tepenjao sam se strmim, polomljenim stepenicama, {to su bilenalik na ljestve. Namjestio sam leàj u sijenu, dok sam stonamjestio blizu vrata, s vidikom na uzbrdicu. Moj vidik je

bio sivi, olju{teni zid. Zlovoljan, poti{ten, pun crnih briga pi-sao sam tada svoje prve ljubavne pri~e. Silom sam svra}aosvojim mislima na bijele ceste, na livade u cvatu i na miris-na polja, da ne bih vidio sebe i svoj ìvot.

Jednom sam zaèlio crnu kavu. Ne znam, kako mi je tako{to palo napamet; zaèlio sam je. Mo`da samo zato jer samznao da u ku}i nemam ni kruha, a kamoli kave. ôvjek je u

svojoj rastresenosti i zloban i nemilosrdan. Majka me je po-gledala svojim krupnim, boja`ljivim o~ima i nije odgovori-la. Pust i zlovoljan, bez rije~i i pozdrava vratio sam se u pot-krovlje, da pi{em, kako su se voljeli Milan i Breda i kako suoboje bili plemeniti, sretni i veseli.

»Drè}i se za ruke, oboje mladi, jutarnjim suncem oba-sjani, rosom umiveni...«

Za~uo sam tihe korake na stepenicama. Dolazila je maj-ka; penjala se polako i oprezno, u ruci je nosila {alicu kave.Sad se sje}am da nikad nije bila tako lijepa kao u tom ~asu.Kroz vrata je koso padao pramen podnevna sunca, pravo umaj~ine o~i; bile su krupne i ~istije, sva nebeska svjetlost sja-la je iz njih, sva blagost i ljubav nebeska. Usne su joj se smije-{ile kao u djeteta, {to donosi radostan dar.

Ivan Cankar

56


57/84

A ja sam se osvrnuo i rekao zlobnim glasom:– Ostavi me na miru!... Sad vi{e ne}u!Nije jo{ bila uvrh stepenica; vidio sam je samo do pasa.

Kad je ~ula moje rije~i, nije se pomakla; samo joj zadrhtala ru-ka, kojom je dr`ala {alicu. Gledala me upla{eno, svjetlost uo~ima je umirala.

Od stida udari mi krv u obraze, zakora~ih joj u susretbrzim koracima.

– Dajte, majko!Bilo je prekasno; svjetlost se vi{e nije vratila u njene o~i,ni osmijeh na njene usne.

Popio sam kavu i tje{io sam se:»Nave~er }u joj re}i onu rije~, onu ljubaznu, za koju sam

prevario njenu ljubav...«Ne rekoh je ni nave~er, ni drugog dana, pa ni na rastanku...

Tri ili ~etiri godine kasnije tu|a mi je `ena u tu|ini donije-la kavu u sobu. Tad sam pretrnuo, zapeklo me u srcu jako dasam htio kriknuti od bola. Jer srce je pravedan sudac i ne znaza sitnice...


57


58/84

PAVLIÊKOVA KRUNA

1

Ve} sam dva dana leào. Za mene nisu vi{e postojali nidan, ni no}, nisam brojio ni sate, ni minute. Zavjesa na pro-zoru bila je posve spu{tena; iako je sjalo sunce, nisam vidionijednu zraku, vje~na tama ispunjavala je sobu. Leào samobu~en u krevetu, s rukama ispod glave, pogledom uprtimu strop; srce mi je bilo mirno u beznadnoj tuzi.

I razmi{ljao sam: zar ovako nagra|uje{, ìvote, svog ro-ba? Zar se ovako pokorava{, ìvote, svome gospodaru?

Ovako sam razmi{ljao. Bio sam gladan i èdan, sramotai nepo{tenje unakazili su mi lice, ogor~enost se prelijevala izprepuna srca. Cak i ti, ~ije sam lice ovjen~ao slavom, i ti si

oti{la!Trebalo je svakako ispruìti ruku, ponuditi je smrti. Bio

bi samo trenut; jo{ gledam u strop, u ono sivo cvije}e, jo{ raz-mi{ljam, razmi{ljam sva{ta, s lako}om mislim, smiluj se, bo-è, velike i buntovne misli, jo{ se prelijeva gor~ina iz prepu-na srca – i, eno, ugasila se svjetlost! Ovako bi se zbilo.

»Da nema te{kih snova!« – rekao je Hamlet.

Leàti obu~en u krevetu, s rukama ispod glave, pogle-dom uprtim u sivi strop i ne misliti ni{ta. Sada leì{, kamenna cesti, i sretan si. Iznenada zadrhti ruka, ispruì se, da seotme onome, koji stoji pokraj postelje, budi umorne misli.

– Sad }e{ ve~erati!– Samo da umre{! – {ap}e i sagiba duboko do mene lice,

koje ne volim gledati. Ali nikad ne}e{ u miru umrijeti, u bez-

Ivan Cankar

58


59/84

nadnoj tuzi, zaboravljen, smireno poput psa. Kroz vje~nostpratit }e te zvijezda repatica, sramota i nepo{tenje, bezna-~ajnost tvoje smrti. Bez samilosti, bez ut jehe; ni u ̀ ivotu nemaspasenja, ni u smrti!

Mahni rukom, milo se nasmije{i! Reci onome, koji ne}eda spava: neka se smiluje, neka zaklju~a vrata. Mnogo je bilove} gor~ine, dosta ve}!...

Probudio me ~ovjek, koji je kucao {akom na vrata. Upla-

{io sam se: kao mrtvac, koji o`ivi, jer je zakucala ruka na po-klopac.Vrata su se lagano otvorila i u sobu je u{ao ponizan ~ov-

jek, duboko pognut. Bio je vrlo mr{av, grudobolan, osobitolo{e odjeven, zakrpani kaput visio je kao na kolcu. Lice ko{-~ato, sme|e, i smije{ilo se kao u prosjaka.

– [to je! – viknuh, ali ga ne prepoznah, jer su mi o~i bile

zamagljene. Pridigoh se u krevetu i promatrah ga. Kao da seiz tame otkinulo ovo duga~ko mr{avo tijelo i stalo preda meistinsko i razgovijetno; s praga snova u ~udu sam ga proma-trao. Na njegovu licu bila je utisnuta moja patnja.

Obrazi su mu postajali sve sivlji i sve vi{e upali, oko ustasu se gotovo dodirivali i usne su mu bile napola otvorene,kao usne zasti|enog i za~u|enog; obrve su mu bile visoko

uzdignute, izme|u njih se preko ~ela do kose vukla dubokabora; ruke su visile pokraj tijela, noge se klimatale u koljeni-ma; i na tom neuglednom, smije{nom licu, na cijelom tije-lu se zadr`ao ponizan osmijeh prosjaka.

– [to je, pane10 Pavli~eku? – zapitah.


59

10 Pane (~e{ki) – gospodine


60/84

Prignuo je jo{ vi{e glavu, podigao ramena i ra{irio ruke,kao @idov.

– Tako je... tako i tako! – smije{io se i nije mogao nasta-viti.

– [to ste htjeli?– Nedjelja je danas... i danas mu je, u ovu nedjelju, imen-

dan...Primijetio sam kako mu se noge jako tresu; prihva}ao je

kvaku – iako nije ima namjeru oti}i; zacijelo mu je pozlilou mojoj neprovjetrenoj sobi.– Nedjelja je danas i njegov imendan je danas! – ponav-

ljao je, dok sam ga za~u|eno promatrao.– Tako i tako... Janjek ima danas imendan... Honza, moj

mali Honza... I mislio sam, pane, da }ete vi... tako i tako...^udnovat, zapla{en, pun nade i o~ajanja smije{ak iskri-

vio je njegovo lice.– J

crtice iz moje mladosti_ivan cankar.pdf

Documents