crkvena drama

Download CRKVENA DRAMA

Post on 02-Feb-2017

213 views

Category:

Documents

1 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • 1

    Adriana Car-Mihec

    Genoloki problemi srednjovjekovne dramske knjievnosti

    Suvremena teorija knjievnosti (kao i knjievna kritika) se slui

    mnotvom neodreenih i ambivalentnih pojmova posebice u onim

    dijelovima u kojima se na vrlo sloen nain ogleda tenja za prouavanjem

    knjievnih formi1 u smislu njihove pripadnosti odreenim, po neemu

    srodnim skupinama. Kada je rije o definiranju pojma anr, odnosno vrsta

    onda se na terminolokom polju pojavljuje prava zbrka. Pojmovi anr i

    vrsta, naime, vrlo esto se koriste kao sinonimi, te - kao to tvrdi i Milivoj

    Solar - "u veini sluajeva vrsta (...) upotrebljava kad se misli na odnos

    prema rodu (genus i species), a anr je izvan odnosa subordinacije. (Epika je

    npr. rod, roman je knjievna vrsta, a kojiput se spominje i podvrsta npr.

    historijski roman. Meutim: roman je anr, kao to je i historijski roman, a

    kojiput se i lirika shvaa kao anr.) Ipak ponekad i termin knjievni rod

    susreemo kao sinonim za anr, tj. bez odnosa superordinacije. Uporaba

    ovih termina u naoj nauci o knjievnosti i u tekuoj kritici veoma je

    sloena; ovisi o utjecajima razliitih stranih terminologija (termin rod i vrsta

    razvili su se pod utjecajem njemake nauke o knjievnosti, dok anr, ini se,

    preferiraju prevodioci strunih francuskih i angloamerikih radova), a i o

    samom shvaanju koje doputa ili iskljuuje odnos subordinacije u

    klasifikaciji knjievnosti. "2

    Razlozi kaotinu stanju pri koritenju spomenute teorijske

    terminologije razliiti su i mnogobrojni, te izlaze iz okvira naeg

    prouavanja. Ipak, pretpostavka na kojoj se oni temelje - tj. da se pojedino

    knjievno djelo moe, osim s aspekta njegove vlastite vrijednosti,

    prouavati i kao proizvod ope knjievno-stvaralake aktivnosti u kojoj je

    shvaanje knjievnih rodova, vrsta i anrova od presudne vanosti - potakla

    1 Termin knjievna forma uzimamo ovdje u smislu u kojem ga koristi P.Pavlii, tj. kao

    skupni naziv za sve grupe djela sa slinim karakteristikama, kako za vrste, tako i za

    manje skupine unutar njih. Vidi: Pavao PAVLII, Metodoloki problemi knjievne

    genologije, u: Umjetnost rijei, XXIII, 3, 1979, str. 143-171. 2 Milivoj SOLAR, Teorija knjievnosti,1971, str. 61. Napomenimo ujedno da Solar u

    svojoj Teoriji knjievnosti grupu po nekim osobinama slinih djela naziva knjievnim

    vrstama, te navedenim terminom, kao to je i uoio Pavao Pavlii, naziva itavo arenilo

    svih produkata klasifikacije.

  • 2

    nas je na pokuaj osvjetljavanja problema rodovskog i anrovskog

    definiranja pojedinih djela hrvatske srednjovjekovne dramske knjievnosti.

    Rodovsko i anrovsko odreenje djela starije i novije hrvatske

    knjievnosti s modernih je pozicija osvijetlila knjievna genologija. Kao

    jedan od naih najznaajnijih izuavalaca podruja knjievne genologije

    svakako se moe izdvojiti Pavao Pavlii.3 Kako drimo da je u svojim

    poticajnim radovima taj autor vrlo uspjeno rijeio mnotvo nedoumica

    vezanih uz problem klasifikacije knjievnih oblika, njegove e teorijske teze

    biti temeljem naeg izuavanja hrvatske srednjovjekovne dramske batine.

    Slijedei, naime,. autorove teze, mi emo pokuati, to je preciznije mogue,

    definirati terminologiju vezanu uz medijevalnu dramu - bogatu knjievnu

    vrstu u okviru koje, po naem sudu, moemo razluiti razliite grupe djela

    koje sadre odreene formalne i sadrajne slinosti, a koje su, pak, tijekom

    povijesti doivjele znaajne anrovske transformacije.4

    Problemi klasifikacije

    Odreenje jasnih termina za pojedine skupine knjievnih djela,

    drimo, usko je vezano uz rjeavanje problema klasifikacije (vertikalne i

    horizontalne) knjievnih formi.5 Pri njihovu definiranju nuno je obaviti

    odreene predradnje, tj. smanjiti nejasnoe koje proizlaze, kao to tvrdi

    Pavlii, iz knjievnog materijala. Potrebno je, dakle, odrediti korpus

    knjievnih djela nastalih u srednjem vijeku koja posjeduju odreene

    slinosti. Uz definiranje korpusa moramo se osrvrnuti i na problem

    knjievnopovijesne periodizacije, tj. oznaiti vremenske granice unutar

    kojih odabrana dramska djela ine cjelinu. Iako nam je poznato da je svaka

    periodizacija zapravo nasilno i umjetno, tj. uvjetno dijeljenje neprekidna

    knjievnopovijesnog procesa6, mi emo se posluiti podjelama

    srednjovjekovne dramske knjievnosti koje se u naoj knjievnokritikoj

    3 Pavliievo iscrpno bavljenje spomenutim podrujem oslanja na rezultate nae

    (Petrovi, Solar, kreb, ivkovi, Petrai, Marakovi i dr.) i strane (Hempfer) teorijske

    refleksije. Osim u spomenutu lanku, Pavlii je problemima knjievne genologije

    posvetio niz iscrpnih radova, meu kojima, svakako, valja izdvojiti njegovu knjigu

    Knjievna genologija, Zagreb, 1983. 4 Treba napomenuti da predloene termine ne moemo smatrati idealnima, ali nastojat

    emo izabrati one ipak "sretnije" od "manje sretnih" termina, objasniti ih, kako bi u

    odreivanju knjievnih predloaka bili to jasniji. 5 O problemu vertikalne i horizontalne klasifikacije knjievnih formi vidi u: P.

    PAVLII, Metodoloki... 6 O problemima periodizacije knjievnosti vidi: Aleksandar FLAKER, Knjievne

    poredbe, Zagreb, 1968.

  • 3

    praksi dre, uvjetno reeno, najtonijima. Od velike pomoi biti e nam

    studija Franje Fanceva Hrvatska srednjovjekovna prikazanja u kojoj autor,

    radi jednostavnosti, cjelokupni repertoar hrvatskih crkvenih prikazanja dijeli

    na dvije grupe: puku i knjievno-umjetniku. Prva grupa (puka

    prikazanja) obuhvaa djela nastala do prve polovine 16. stoljea.7

    Zahvaljujui takvoj podjeli postavit emo gornju granicu prouavanje

    srednjovjekovnih dramskih tekstova u prvu polovicu 16. stoljea.8

    Navedenoj emo grupi djela dodati i grupu tzv. liturgijskih drama

    nastalih ve poetkom 10. stoljea, drei ih takoer integralnim dijelom

    srednjovjekovne dramske literature. Svakako da spomenutu korpusu

    moramo pridodati i neke drame koje Fancevu nisu bile dostupne u vrijeme

    njegova istraivanja, a koja su svojim postankom vezane uz razdoblje

    srednjega vijeka..

    Za potrebe klasifikacije posluit e nam, dakle, sljedea djela:

    I. 1. Visitatio sepulchri9

    2. Tractus stellae10

    3. Prophetae Christi11

    4. Idei e, milostive, ka portiju12

    7 Problem Marulieva autorstva koji bi - zahvaljujui istraivanjima S.P. Novaka (vidi u:

    Marko MARULI, Drame, Zagreb, 1986.) - uveo neke novosti u ovu podjelu u naem

    sluaju nije od presudne vanosti jer drimo da djela koja danas pripisujemo Maruliu

    posjeduju, unato nekim specifinostima, karakteristike tipine za puki razvojni stupanj.

    Fancev, naime, tvrdi da bi se u sluaju da je Marko Maruli autor Prikazanja historije

    svetoga Panucija poetak novog - knjievnoumjetnikog - stupnja morao pomaknuti na

    poetak 16. stoljea. Vidi: Franjo FANCEV, Hrvatska crkvena prikazanja, Posebni otisak

    iz XI. knj. Narodne starine, Zagreb, 1932.

    8 Skupinu hvarskih prikazanja u kojoj dominiraju elementi karakteristini za puki

    razvojni stupanj (te ih stoga Fancev uvrtava u tzv. prijelazni stupanj) ovom prilikom

    neemo spominjati zbog njihove vremenske udaljenosti u odnosu na prvu grupu djela,

    kao i zbog odreenih novih anrovskih karakteristika koje ne moemo pripisati djelima

    nastalim, uglavnom, u 15. stoljeu.

    9 Spomenuti tekst (kao i naredna dva) je u latinskom izvorniku i hrvatskom prijevodu

    objavljen u studiji Mihe DEMOVIA, Obredna drama u srednjovjekovnim liturgijsko-

    glazbenim kodeksima u Hrvatskoj, u: DHK - Srednjovjekovna i folklorna drama i

    kazalite, Split, 1985, str. 247.

    10 M. DEMOVI, nav. dj., str. 249-254.

    11 M. DEMOVI, nav. dj., str. 271-277.

  • 4

    II.1. Muka Spasitelja naega13

    2. Uskrsnue Isukrstovo14

    3. Muka Spasitelja naega15

    4. Miteri vele lip i slavan od Isusa kako je s kria snet zatim v grob

    postavlen16

    5. Muka svete Margarite17

    6. Prikazan'je historije svetoga Panucija kako moli Boga, da mu oituje

    komu bie takmen na zemlji

    12

    Tekst je objavio Vjekoslav TEFANI u svojoj hrestomatiji Hrvatska knjievnost

    srednjeg vijeka, Zagreb, 1969, str. 123-124.

    13 Muka Spasitelja naeg je naslov koji je Franjo Fancev dao prikazanju Tkonskog

    zbornika s kraja 15. ili poetka 16. stoljea. Tekst navedenog prikazanja objavljen je u:

    Franjo FANCEV, Muka Spasitelja naega i Uskrsnue Isukrstovo - dva hrvatska

    prikazanja 15. vijeka, u: Graa za povijest knjievnosti hrvatske, knj. XIV, JAZU,

    Zagreb, 1939, str. 247-273.

    14 Prema Fancevu rukopis Tkonskog zbornika sadri dva prikazanja - uz navedenu Muku

    Spasitelja naega tu je i spomenuto Uskrsnue Isukrstovo objavljeno u predhodno

    spomenutu lanku. Vidi: F. FANCEV, nav.dj., 1939, str. 273-287.

    15 To glagoljsko prikazanje objavio je Valjevac. Vidi: Staru pisci hrvatski - Crkvena

    prikazanja starohrvatska XVI i XVI vijeka, (ur. M. VALJEVAC) knj. XX, JAZU, Zagreb,

    1893. Muka Spaistelja naega je cikliko prikazanje podijeljeno u dva dijela, od kojih

    prvi ima naslov Poina in od muke spasitelja naega najprvo na cvitnicu, a drugi nosi

    naslov Poetak ina na veliki petak.

    16 Valjevac u nastavku prikazanja Muka Spasitelja naega (

Recommended

View more >