Sloboda, puna sloboda, to je san, san u kome ponajčešće nije suđeno da se ostvari, ali jadnik je svaki onaj ko ga nikad nije sanjao.

*

Čuvajte se ponedjeljka! To je dan kad ljudi na vas najviše navaljuju, kad se poslovi javljaju sa svih strana. To je, često, dan prenagljenih zaključaka i suviše brzih odluka.

*

Živimo! Da, gospodine, ali kako? Kao da smo na velikoj santi leda koja, sivim okeanom pod bezimenim nebom, plovi sve brže u nepoznatom pravcu, i sa svakim danom biva sve uža i tanja.

*

Ponekad čitam ili slušam neke stvari o našim ljudima, o njihovom načinu gledanja i njihovim postupcima. Moram da priznam da mi je u prvi mah sve to izgleda zanimljivo, ponekad lijepo, uvijek neočekivano i uzbudljivo. A kad malo bolje razmislim, vidim da, sve zajedno uzevši, nije dobro što je tako i da, kako u Bosni kažu, „ne može izdobriti“.

*

Ne mrzim nikog; osim one koji mrze druge ljude, i još, ponekad, one koji preziru umjetnost.

*

Čim vidite da se neki kritičar ili historičar književnosti kreće više oko biografije pisca nego oko njegovog djela, napustite tu lektiru. Iz tog čeprkanja po biografiji, iz kritičarevih „poređenja“ autorovog života i autorovog djela, i izvođenja „zanimljivih zaključaka“ nećete saznati ništa korisno ni pametno. Razlog je prost: krenuli ste pogrešnim putem koji ne vodi nikud i ničem.

*

Pisac treba da piše i priča, ali ne da od svog života stvara priču. Oni koji to čine griješe i prema sebi i prema čitaocima, a ponajviše prema istini.

*

Za neke naše ljude. Kad imaju jedan posao pred sobom, oni gotovo nikad ne misle kako bi ga najbolje i najbrže uradili, nego šta se može povodom njega o sebi i o drugima kazati.

*

Nemojte se žaliti. Svijet je uvijek podjednako „odvratan“, i da bismo živjeli u njemu, potrebna je uvijek ista doza zanosa, snage i strpljivosti; samo što mi u mladosti nalazimo dovoljno svega

toga u sebi i zato nam život izgleda lijep i podnošljiv, a kad ostarimo, i zanosa nestane, snaga izda i strpljivost nas napusti, svijet nam izgleda onakav kakav jeste.

*

Ponajčešće se dešava ovo: kad ja živim i uživam u životu, moje djelo spava mrtvim snom i samo ponekad bunca u snu; a kad ja stradam, ne živeći, živi i raste moje djelo, hraneći se mojim stradanjem kao zemljom crnicom.

*

Na svakoj knjizi koja znači dobro umjetničko djelo moglo bi se napisati: „Oteto od života, moga i vašega.“

*

Živjeti nije lako ni mravu u mravinjaku ni ptici na grani, a kamoli čovjeku umjetniku u ovom složenom i tvrdom svijetu.

*

Ne znam zašto se vi toliko uzbuđujete zbog onoga što ljudi pišu. Šta je sve to prema onom što misle, i što rade, i što su sposobni da urade? Malenkost. Šala!

*

Kad sam prisiljen da kažem nešto o svom književnom „daru“ i pozivu, o svom ličnom razvitku i o ciljevima i radovima svog života, ja govorim kao slijepac o bojama i oblicima.