Sutjeska

LIST OSNOVNE ŠKOLE ,,SUTJESKA”

Školska 2012/2013. godina

Izdavač: JU OŠ Sutjeska / Za izdavača: mr Vesko Gagović / Urednik: prof. Gorica Klačar / Redakcija: prof. Nevenka

Vulić, prof. Milica Radusinović, mr Bogić Gligorović, mr Željko Đuričković, mr Ivan Đurišić / Učenici članovi redakcije:

Anđela Gazdić, Marija Vušanović, Sara Glomazić, Stevan Đurašković/ Tehnički urednik: prof. Gorica Klačar / Lektor:

prof. Sanja Uskoković

IzIz zapisnikazapisnika sasa sjednicesjednice NastavničkogNastavničkog vijećavijeća

28. jula 2013. godine održana je sjednica Nastavničkog vijeća. Na ovoj sjednici

sumirani su rezultati ostvareni u prethodnoj godini.

Sjednicom je predsjedavao direktor škole mr Vesko Gagović. Direktor je istakao

da postignuti rezultati svjedoče o velikom radu i zalaganju nastavnika i da su pravi

reprezent škole. „Odgovorno, savjesno i na visokom nivou se radi, a nastava je, kao

temeljni segment škole, za svaku pohvalu. Nastavnici se mnogo i predano angažuju i

mimo svakodnevnih radnih obaveza. Širok je spektar aktivnosti u školi koje su

dovele do ovakvih rezultata, to su, prevashodno, zalaganje i kvalitetan rad mentora i

učenika, ali i saradnja sa roditeljima koji su nam pružali svoju pomoć i podršku” ,

istakao je direktor.

Direktor je sa ponosom naglasio da je ovo jedna od najuspješnijih godina po

rezultatima, nagradama i priznanjima, ali da je istovremeno i obavezujuća za sve

nas da u narednom periodu budemo još bolji.

PoštovaniPoštovani čitaocičitaoci, ,

školskaškolska 2012/2013. 2012/2013. godinagodina uu našojnašoj školiškoli proteklaprotekla jeje uu znakuznaku

mnogobrojnihmnogobrojnih nagradanagrada ii pohvalapohvala učenicimaučenicima ii nastavnicimanastavnicima, ,

uspješnouspješno realizovanerealizovane eksterneeksterne provjereprovjere znanjaznanja, , projektaprojekta

ŠkolaŠkola bezbez nasiljanasilja, , stručnogstručnog usavršavanjausavršavanja nastavnikanastavnika... ...

NašNaš ŠkolskiŠkolski listlist ,,,,SutjeskaSutjeska” ” predstavljapredstavlja presjekpresjek najznanajzna--

čajnijihčajnijih događajadogađaja kojikoji susu obilježiliobilježili životživot školskeškolske godinegodine

kojakoja jeje izaiza nasnas. .

Život svakog čovjeka obilježen je nekim značajnim trenucima, mje-

stom, ljudima. Ja sam imala sreću i zadovoljstvo da mi život bude

obilježen sa puno važnih trenutaka, mjesta, ljudi. Ipak, izdvojila bih dva

mjesta, po mnogo čemu različita, a ipak tako slična. To je jedna mala seo-

ska škola u Bosni, gdje sam počela svoju pedagošku praksu i jedna velika

gradska škola u Crnoj Gori, tačnije u Podgorici.

Ta velika škola, velikog srca i duše, velika po vaspitanju i znanju koje

pruža djeci, jeste naša škola, Osnovna škola „Sutjeska“. U njoj sam od

1994. I danas, kao i prvog dana, sa istim entuzijazmom i ponosom ulazim

u nju, jer je „Sutjeska“ po mnogo čemu škola kojom se treba ponositi. Nijesu to samo uspjesi na po-

ljima znanja, to su i ljudi koji u njoj rade, koji u njene uspjehe ugrađuju sebe i svoje sposobnosti. To

su ljudi koji u potpunosti odgovaraju Frojdovom stavu da „Samo onaj koji može osjetiti put do duše

djeteta može da ih odgaja“ ili, kako narodna izreka kaže: „Gdje nema dobrih, tu nema dobrote.“ A

„Sutjeska“ je puna dobrih i zato je i tako dobra, cijenjena, otvorena, najbolja.

Ove godine završavam svoj dugi radni vjek, ponosna na generacije u koje sam ugradila veliki dio

sebe, podarivši im ne samo znanje, već i ljubav i razumijevanje.

Vama, dragi učenici i cijenje kolege, svima koji doprinosite uspjehu škole, želim još mnogo, mnogo

uspješnih godina rada i da ime „Sutjeska“ blista još većim sjajem nego do sada.

Branka Radović, nastavnica razredne nastave

Ove godine naša škola slavi svoj 37. rođendan. Takođe, ova godina je

jubilarna jer se u njoj navršava 70 godina od čuvene Bitke na Su-tjesci, u

kojoj se naša malobrojna vojska odbranila od mnogobrojnije fašističke

sile.

Od svog osnivanja, Osnovna škola ,,Sutjeska” opravdava ime koje

nosi, pokazujući da je jedna od najboljih škola u Crnoj Gori. O tome

svjedoče rezultati koje postižu naši učenici na svim poljima.

Za ovakav uspjeh zaslužni su svi radnici naše škole, a najveću

zaslugu za ovakav renome imaju uvijek dobri đaci, koji su na prvom

mjestu dobri ljudi, a onda i izuzetni učenici.

Došavši u ,,Sutjesku” 1996. godine, zatekao sam kolektiv radnih, preciznih i posvećenih prosvje-

tnih radnika. Mnogi od njih su otišli u penziju, ali su, srećom, došli novi mladi radnici koji takođe

vrjednuju iste te vrijednosti koje su ugrađene u temelje naše škole još od njenog osnivanja. Oni su

garant uspjeha ,,Sutjeske” i u budućnosti.

,,Sutjeskoj” i svim njenim radnicima želim da i dalje gaje vrijednosti po kojima je naša škola

prepoznatljiva, a to su: tačnost, preciznost, sloga, uvažavanje i razumijevanje. Našim učenicima

želim uspjeh u učenju i bezbrižno odrastanje u okrilju naše škole.

Tajić Milić, nastavnik istorije

Dan škole, datum koji se pamti i slavi

bio je lijepa prilika da se okupimo, da

dođu prijatelji naše škole i da zajedno

proslavimo ovaj važan događaj. Vođeni

idejom da svako od nas najbolje vidi kada

pusti srce da to čini, ovu divnu svečanost

obilježili smo kako dolikuje - kvalitetno,

dopadljivo i radosno.

Svečanost je otvorio direktor škole,

iskazujući zadovoljstvo postignitim

rezultatima učenika i izražavajući

zahvalnost kako njima, tako i njihovim roditeljima za odličnu

saradnju sa školom, ali i svim nastavnicima za svakodnevnu

posvećenost, kreativnost i umješnost u radu. Direktor je istakao da

je ova godina, koja je u znaku dva velika jubileja — sedamdeset

godina od Bitke na Sutjesci i dvjesta godina od Njegoševog

rođenja za našu školu bila izuzetno uspješna, i da ćemo je

zbog ,,pobjeda na svim poljima” dugo i sa zadovoljstvom pamtiti,

istovremeno izrazivši želju da i naredna bude podjednako

uspješna.Poslije uvodne riječi direktora, uslijedio je bogat kulturno

-umjetnički program: hor, recitali, ritmika, ples, gluma.

Ovakvi događaji pravi su trenutak da se pobroje svi postignuti

uspjesi i da škola nagradi one koji doprinose njenom ugledu. Svim

učenicima i nastavnicima koji su u ovoj školskoj godini uložili ve-

liki trud i rad i postigli sjajne rezultate, čestitali su direktor škole i

zamjenica Nada Bojanić i uručili im prigodne nagrade. Na kraju

svečanosti, na pozornicu je supilo 30 učenika koji su svoje osnovno

školovanje završili kao ponosne lučonoše.

Proslava 37. Dana škole

Diplomu ,,Luča“ dobilo je 30 učenika koji su iz svih predmeta

pokazali besprijekorno znanje i pored čijih imena u dnevniku se

nalaze samo čiste petice. Oni su ne samo ponos naše škole, već i uzor

generacijama koje slijede. Sigurni smo da će im ,,Luča“ na pravi

način osvijetliti predstojeće izazove, pomoći im kad se nađu pred

teškoćama i biti jedno od najdražih priznanja u dosadašnjem

školovanju. Ne sumnjamo da će biti uspješni i u daljem obrazovanju,

kao i da ćemo o njihovim uspjesima tek slušati.

Fotografija Lučonoša za Ljetopis

Bajić Dejana Dušan

Dragićević Mioljuba Sara

Dragović Radula Marija

Kankaraš Željka Marko

Klikovac Milana Milica

Perunović Peruna Jovan

Petričević Gorana Danilo

Rakčević Dragija Olja

Vukotić Sretena Mia

Vušanović Igora Marija

Gazdić Branka Anđela

Glomazić Zorana Sara

Lakočević Veljka Damjan

Ljumović Momčila Pavle

Manojlović Slobodana Vojin

Marić Borisa Vladimir

Marojević Milutina Nađa

Stanišić Saše Vuk

Brnović Dragoljuba Tatjana

Petričević Željka Martina

Rakočević Saše Luka

Rašović Dušana Andrija

Krivokapić Miloša Andrea

Mišković Budimira Matija

Mrkić Nikole Anđela

Popović Vladimira Đorđe

Popović Darka Đorđe

Savković Igora Pavle

Uljarević Radomira Pavle

Nagrade učenicima i nastavnicima mentorima

Na proslavi Dana škole

uručene su nagrade

učenicima i njihovim na-

stavnicima-mentorima za

postignute rezultate na

državnim takmičenjima,

Olimpijadi znanja, lite-

rarnim i likovnim konku-

rsima, recitatorskim takmi-

čenjima, takmičenju u pru-

žanju prve pomoći.

Kako su ove godine naši

učenici postigli odlične

rezultate na svim poljima ,

pozornica na koju su stali

radi zajedničke fotografije

bila ispunjena do poslje-

dnjeg mjesta.

Dobitnici diplome ,,Luča”

za 2012/13. godinu

Pripremila: prof. Nevenka Vulić

Svečani program u čast prvacima Posjeta Univerzitetu Donja Gorica Prijem prvaka—dan za radost

Festival nauke—Noć istraživača Trka za život, Bar

Poetski čas u čast D. Raduloviću

Posjeta Meteo centru

Maskenbal

Posjeta Skadarskom jezeru

Proslava 8. marta

Dan Podgorice

Božićnji bazar

Bazar Green fest

Novogodišnji program

Priredba za buduće prvake

Državno takmičenje -

Italijanski

Marojević Nađa IX2 - I mjesto

Mentor: Vuković Sonja

Državno takmičenje - Fizika

Zeković Jasna IX3 - II mjesto

Andrija Rašović IX3 - III mjesto

Mentor: Stojkanović Biljana

Državno takmičenje - Hemija

Petričević Danilo IX1 - III mjesto

Mentor: Jevrić Miomir

Olimpijada znanja - Hemija

Petričević Danilo - II mjesto

Brnović Tatjana - III mjesto

Mentor: Jevrić Miomir

Olimpijada znanja - Fizika

Brnović Marko VIII - I mjesto

Ivana Stjepović VIII - II mjesto

Mentor: Stojkanović Biljana

Olimpijada znanja - Biologija

Stevan Đurašković VII-II mjesto

Mentor: Gligorović Bogić

Opštinsko takmičenje u

pružanju prve pomoći:

II mjesto osvojila ekipa u

sastavu:

Pavićević Ksenija VIII5

Popović Ksenija VIII4

Vukčević Andrej VIII3

Janković Petar VIII3

Petrović Marijana VIII1

Radulović Anđela VIII5

III mjesto osvojila ekipa u

sastavu:

Čvorović Jelena VIII

Paunović Jelena VIII1

Dragaš Jana VIII1

Pejović Bojan VIII2

Marković Ana VIII5

Vlahović Ivan VIII4

Mentor: Gligorović Bogić

Međunarodno takmičenje

iz fizike:

Jasna Zeković IX3 - II mjesto

Andrija Rašović - II mjesto

Anđela Gazić - III mjesto

Sara Glomazić - III mjesto

Mentor: Biljana Stojkanović

Literarna takmičenja

Marija Vušanović IX2 - I mjesto

u kategoriji IX razreda

nakonkursu ,,Danas štedi da

sjutra više vrijedi”

Mentor: Gorica Klačar

Miloš Danilović VI - I mjesto u

kategoriji VI razreda na

konkursu ,,Danas štedi da sjutra

više vrijedi”

Mentor: Tanja Kovačević

Sara Glomazić IX2 - I mjesto na

konkursu «Ekološka snaga

Glavnog grada”

Mentor: Gorica Klačar

Sara Glomazić—posebna

pohvala za najljepše pismo na

konkursu Pošte Crne Gore

Mentor: Gorica Klačar

Lazar Đurišić VIII4—na

literarnom konkursu “Jadran i

mi“ njegov rad je izabran u 10

najboljih radova

Mentor Drobnjak Vera

Limske večeri poezije

Odjeljenje V1 sa učiteljicom

Brankom Radović dobilo je

posebnu pohvalu

Opštinsko takmičenje

recitatora:

Jana Radunović IV - II mjesto na

takmičenju recitatora glavnog

grada Podgorice i i gradskih

opština Golubovci i Tuzi

Mentor: Bulatović Tijana

Likovni konkursi:

Mirjana Drašković VIII3

1. mjesto na opštinskom

takmičenju “Saobrćaj u našem

gradu“

Mentor: Đuričković Željko

Tea Govedarica VII na likovnom

konkursu “Jadran i mi“ njen rad

je izabran u 10 najboljih radova

Mentor: Đuričković Željko

Specijalnu nagradu na foto

konkursu ,,Pričam ti o

Podgorici” dobili su učenici:

Rastko Radulović IX-4

Tamara Berilažić IX-3

Milica Bošković VIII-2

ODJELJENSKE ZAJEDNICE PRVIH RAZREDA

Naša prva školska godina

Prvog septembra 2012/13.god. škola je ponudila toplinu i sigurnost novog doma djeci koja su

postala učenici i poželjela im dobrodošlicu uz želju da budu srećni i nasmijani.

Ove školske godine naša škola je obogaćena za četiri nova odjeljenja. Njihove učiteljice potrudile

su se da ih dočekaju u prijatnom ambijentu koji će ih podstaći da kroz igru uče i da im prvih pet

godina njihovog školovanja ostane u najljepšem sjećanju.

Odjeljenje I-1

sa učiteljicom Milosavom Tijanić

i vaspitačicom Vesnom Delić

Odjeljenje I-2

sa učiteljicom Majom Bulatović

i vaspitačicom Dubravkom Radosavović

Odjeljenje I-3

sa učiteljicom Nevenkom Vulić i

vaspitačicom Blaženkom Vujanović i

pripravnicom Tamarom Obrenović

Odjeljenje I-4

sa učiteljicom Suzanom Žurić

i pripravnicom Marijom Radović

POZIV NA IGRU ODJELJENJA I-3

Ogledni čas odjeljenje I-3 predstavilo je na pozornici,

na dječijem terenu, gdje su veseli čas započeli igrom.

Cilj ovog razigranog časa bio je rezime jednogodišnjeg

rada. Djeca su, pred pozvanim gostima, roditeljima,

nastavnicima i Upravom škole, teatralno pokazala šta su

naučila na časovima. Bio je to djetinji poziv na igru, pod

sloganom ,,Hajde da se igramo“, a za odrasle radost i

iznenađenje.

Dok se okupljala publika, na video-bimu je prezentovan

digitalni foto-album sa časova održanih u toku prve školske

godine. Voditelji programa toplo su pozdravili goste i

poželjeli im dobrodošlicu.

Djeca, vječito željna igre, pokazala su da i kroz igru može

da se uči. Šaljivim skečevima, a njima ovaj posao ide od

ruke jer su u tome originalni, uvjerljivo su odigrali uloge.

Bez treme su izražajno recitovali. Glumili kao profesionalci.

Publiku je oduševila naglašena smjelost kojom nastupaju najmlađi đaci. Mame i tate su se radovali svakom pogledu

i pokretu svog prvaka, ispunjeni roditeljskim ponosom. Završnu riječ uputio je učenik na rumunskom i učenik na

ruskom jeziku. Pred publikom, kamerama i foto-aparatima najmlađi đaci stiču samopouzdanje i spremnost za javni

nastup, pri čemu su pokazali kreativnost, slobodu i zrelost. I pokazali su više od onoga što vjerujemo da mogu.

Gromoglasni aplauz i dječiji kikot odjekivao je iz učionice br. 5. Uživalo se u ljepoti i veselju kakvo samo djeca

mogu da prirede.

Nevenka Vulić, prof. razredne nastave

Odjeljenje I-4 u posjeti Martinićima

Đedovo selo je lijepo, tamo uživamo mi! Časovi koji se organizuju izvan učionice za učenike svih uzrasta predstavljaju pravo

zadovoljstvo. A tek kada iz grada krenu prirodi u pohode, onda je to poseban

doživljaj. Selu u posjetu krenuli su učenici odjeljenja I-4 sa učiteljicom Suzanom

Žurić, vaspitačicom Blaženkom Vujanović i pripravnicom Marijom Radović. Oni su

posjetili selo Martiniće i bili gosti porodice Saveljić.

Do sela Martinići vodi krivudavi put, obrastao šumom koja nam je tog sunčanog

dana pružala hladovinu. Na svakom koraku bila je prisutna raskošna prirodna

ljepota u kojoj su djeca uživala. Gostoprimiva i srdačna porodica Saveljić, nas je

dočekala i približila čari sela.

Zanimljivom i poučnom pričom domaćin Darko Saveljić nas je upoznao sa

selom i svojim domaćinstvom. Djeca su vidjela domaće životinje (kokoške, piliće,

guske, patke, krave, prasiće...) kao i način brige o njima i upoznala se sa

proizvodima koje čovjek dobija od domaćih životinja. Obišli smo povrtnjak i vidjeli

koji se sve radovi obavljaju u njemu. Takođe, kroz animacije domaćina, djeca su

provela prijatno i veselo vrijeme na selu.

Nakon šetnje, obilaska i igre svratili smo u kuću porodice Saveljić i častili se

ručkom pripremljenim na tradicionalan način.Vratili smo se u Podgoricu puni

utisaka i novih saznanja, za još jedan korak bliži prirodi i načinu života koji ona

pruža.

Marija Radović, pripravnica

DRŽAVNODRŽAVNODRŽAVNO TAKMIČENJETAKMIČENJETAKMIČENJE OŠOŠOŠ ,,,,,,SutjeskaSutjeskaSutjeska” ” ” najuspješnijanajuspješnijanajuspješnija uuu CrnojCrnojCrnoj GoriGoriGori

10. maja u Velikoj sali KIC-a ,,Budo Tomović” u

organizaciji Ispitnog centra, Ministarstva prosvjete i

nauke i Zavoda za školstvo, uručene su nagrade

učenicima koji su na Državnom takmičenju osvojili

prva tri mjesta, najuspješnijim nastavnicima-

mentorima i najuspješnijoj školi u Crnoj Gori.

Povodom ovogodišnjih rezultata na Državnom

takmičenju u znanju nadahnuto su govorili predsje-

dnik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić i Željko

Jaćimović, direktor Ispitnog centra.

Naša škola je za postignute rezultate na

ovogodišnjem Državnom takmičenju proglašena za

najuspješniju školu u Crnoj Gori. Direktor Zavoda za školstvo Pavle Goranović uručio je nagradu

direktoru naše škole, mr Vesku Gagoviću, a za postignute rezultate direktor je primio čestitke i od

ministra.

Posebnu nagradu za najuspješnjijeg nastavnika mentora u protekle četiri godine ministar prosvjete i

nauke Slavoljub Stjepović uručio je nastavniku hemije Miomiru Jevriću.

Nagrade su uručene učenicima koji su svojim

znanjem našoj školi donijeli ovo prestižno priznanje:

Nađi Marojević, učenici IX-2, za osvojeno 1. mjesto iz

italijanskog jezika, Jasni Zeković, učenici IX-3, za

osvojeno 2. mjesto iz fizike, Andriji Rašoviću,

učeniku IX-3, za osvojeno 3. mjesto iz fizike i Danilu

Petričeviću, učeniku IX-1, za osvojeno 3. mjesto iz

hemije.

Uz nastavnika Jevrića, za uspjeh nagrađenih

učenika zaslužne su i nastavnica italijanskog jezika

Sonja Vuković i nastavnica fizike Biljana

Stojkanović.

OlimpijadaOlimpijadaOlimpijada znanjaznanjaznanja

NakonNakonNakon DržavnogDržavnogDržavnog takmičenjatakmičenjatakmičenja, , , učeniciučeniciučenici sususu jošjošjoš jednomjednomjednom pokazalipokazalipokazali svojesvojesvoje znanjeznanjeznanje, , , nanana prestižnomprestižnomprestižnom takmičetakmičetakmiče---

njunjunju kojekojekoje sesese svakesvakesvake godinegodinegodine oranizujeoranizujeoranizuje nanana TehničkomTehničkomTehničkom fakultetufakultetufakultetu———OlimpijadiOlimpijadiOlimpijadi znanjaznanjaznanja

I ove godine naši učenici su pokazali odlično znanje takmičeći se iz

hemije, fizike i biologije. Temeljan i predan rad sa nastavnikom

hemije Miomirom Jevrićem, nastavnicom fizike Biljanom Stojkanović

i nastavnikom biologije Bogićem Gligorovićem donio je učenicima

brojne nagrade.

Mladi hemičari Danilo Petričević IX-1 i Tatjana Brnović IX-3 osvojili

su 2. i 3. nagradu, fizičari Marko Brnović i Ivana Stijepović, učenici

osmog razreda, osvojili su 1. i 2. mjesto, a učenici devetog razreda

Jasna Zeković i Jovan Perunović podijelili su 3. mjesto, dok je

Stevanu Đuraškoviću, učeniku sedmog razreda, znanje iz biologije, donijelo drugu nagradu.

Čestitke od ministra

Nagrađeni učenici i njihovi nastavnici mentori

MEĐUNARODNO TAKMIČENJE U BEOGRADU

Četiri medalje za naše mlade fizičare

Učenici naše škole postigli izuzetne rezultate na međunarodnom Kupu

Matematičke gimnazije u Beogradu

Zbog izuzetnih rezultata koje su u toku ove školske godine postigli

na takmičenjima iz fizike – školskom, zatim Državnom takmičenju i

Olimpijadi znanja – nastavnica fizike Biljana Stojkanović i njeni učenici

dobili su poziv da učestvuju na prestižnom takmičenju koje je

organizovala Matematička gimnazija iz Beograda u periodu od 24. do

29. juna.

Na ovom takmičenju učestvovalo je 19 ekipa iz 10 zemalja, na

jednom mjestu okupili su se najbolji mladi fizičari, matematičari i

informatičari, a naša škola je imala čast da bude jedina osnovna škola iz

Crne Gore koja je dobila priliku da odmjeri svoje znanje iz fizike sa

ostalim školama.

Školu je predstavljao tim od četiri učenika IX razreda i svaki od njih

osvojio je medalju: Andrija Rašović (srebrna medalja), Jasna Zeko-

vić (srebrna medalja), Anđela Gazdić (bronzana medalja) i Sara Glo-

mazić (bronzana medalja).

Nastavnica Stojkanović i njeni učenici imali su svesrdnu podršku

direktora Veska Gagovića, koji je prisustvovao otvaranju takmičenja u

Beogradu, a podršku su im pružili Ministarstvo prosvjete i sporta,

Montenegro Airlanes i NLB banka.

Nagrađeni učenici i njihova nastavnica sletjeli su na podgorički

aerodrom u subotu 29. juna, gdje su ih dočekali uprava škole, razredni

starješina, učiteljice, roditelji i predstavnici medija.

Po riječima nastavnice Stojkanović i njenih učenika, učesšće na ovom

takmičenju bilo je ne samo izuzetna privilegija, već i posebno

zadovoljstvo, budući da je svaki dan bio ispunjen raznovrsnim

sadržajima. Učenici su posjetili Muzej Nikole Tesle, u kojem se nalazi

najveća svjetska zbirka dokumenata o Teslinom životu i radu, gdje su

imali priliku da vide izuzetno vrijedne postavke iz profesionalne i lične

zaostavštine čuvenog naučnika. Zatim je uslijedilo nezaboravno

panoramsko razgledanje Beograda u otvorenom autobusu, kroz koje su

učenici saznali mnogo o istoriji grada, njegovoj arhitekturi i životu

Beograđana. Posjetili su čuveni srednjovjekovni manastirski kompleks

Manasiju kao i Resavsku pećinu, staru oko 80 miliona godina, i u njoj

vidjeli raznovrsne dvorane, kanale, galerije, stalaktite, stalagmite i

okamenjene vodopade.

Osim što su uspješno riješili zadatke, i svi do jednog osvojili medalje,

učestvovali u kulturno-obrazovnim aktivnostima, učenici su upoznali

mnogo vršnjaka iz drugih zemalja, pa se za ovih pet dana, svakako,

našlo vremena i za druženje i zabavu.

Pripremila: prof. Gorica Klačar

- Mendeljejev je rekao: ,,Kad znaš kako se slobodno, široko i radosno živi u oblasti nauke, moraš da

zaželiš da se u nju upute mnogi.” Tu radost sam i ja osjetio, veoma rano. I što sam više ulazio u

čudesni svijet nauke, to je više u meni rasla želja da nauku približim drugima, da ih uvedem u nju,

osjećajući da se na taj način istovremeno odužujem onima koji su meni podarili radost učenja.

Hemija je nauka za čije su proučavanje potrebni odgovarajući uslovi. Da li je moguće sa

ograničenim materijalnim sredstvima postizati vrhunske rezultate?

- Onaj ko istinski voli posao kojim se bavi i ko ga radi odgovorno i savjesno, učiniće sve da postigne

najbolje rezultate. Ko ne želi tako, uvijek će pronaći izgovor. Imajte u vidu da je poznati njemački

hemičar Libig u napuštenoj stražarnici uredio prvu univerzitetsku laboratoriju u kojoj je radio sa

studentima i da su Marija i Pjer Kiri radili u jednom polurazvaljenom hangaru u dvorištu škole za

fiziku i hemiju. Najvažnije je da se trudite da u vašem životu uradite ono što je u vašoj moći, bez

obzira na to koliko ćete učiniti i šta ćete postići jer, kao je govorio genijalni Mihailo Pupin, čovjeka

ništa ne čini srećnijim od njegovog sopstvenog uvjerenja da je učinio najbolje što je mogao.

Da li smatrate da su sve naučne teorije već odavno otkrivene?

- Nemojte pomisliti da je nauka stigla pred kraj svojih ostvarenja i da se u nauci više ne može nešto

značajnije učiniti. Uvijek postoji nešto što čeka da bude otkriveno ukoliko smo mi dovoljno radozna-

li i odvažni da ga pronađemo. ,,Ne znam”, govorio je Njutn, ,,kako mogu izgledati u očima svijeta,

ali se samom sebi činim nalik na dječaka koji se igra na žalu, veseleći se kad nađe neki uglačani

oblutak ili neku ljepšu školjku, dok pred njim leži neispitani okean istine.” Nadam se i vjerujem da

će neko od ovih mladih krenuti u potragu za novim naučnim otkrićima i da će u tome biti uspješni.

Šta je po Vašem mišljenu formula za uspjeh?

- Formula je jednostavna: uspjeh ćete postići ako budete uporno radili i ako budete imali hrabrosti,

jer je „uspjeh uvijek bio čedo smjelosti”. Zato, hrabro naprijed, budite vrijedni i uporni i uspjeh neće

izostati!

Pripremila: prof. Gorica Klačar

RadRadRad i hrabosti hrabosti hrabost———putputput dododo uspjehauspjehauspjeha

INTERVJU SA NASTAVNIKOM HEMIJE MIOMIROM JEVRIĆEM

U ovom broju Školskog lista, koji je sav u znaku jubileja i

izvanrednih uspjenika naših učenika i njihovih mentora, čast

nam je da vam predstavimo nastavnika hemije, Miomira

Jervrića, čiji mnogobrojni rezultai svjedoče o kvalitetnom,

temeljnom i predanom višegodišnjem radu u oblasti nauke i

prosvjete.

Nastavniče Jevriću, poznato je da su iz klupa OŠ ,,Sutjeska” izašli

mnogi učenici koji su zahvaljujući Vama sigurno zakoračili na

put nauke.

Šta je kod Vas bilo presudno da svoj radni vijek posvetite

predano radeći na tome da mladim ljudima približite svijet

nauke?

Demokratske radionice

Prevencija bolesti zavisnosti

U našoj školi se tradicionalno

kroz razne aktivnosti preve-

ntivno djeluje na ličnost

učenika da odlučno kažu ne!

cigaretama, alkoholu i

drogama. U školi je 21. marta

2013. održano predavanje

„Alkoholizam, nikotinizam i

narkomanija”. Gosti naše škole

bili su profesor doktor psihijatrije Jovan Marić,

glumica Nada Blam i pop pjevačica Viktorija.

Gosti iz Beograda su, svako na svoj način, dali

doprinos prevenciji bolesti zavisnosti. Psihijatar

Jovan Marić održao je predavanje o štetnosti

upotebe droga. Glumica Nada Blam izvela je

potresnu monodra-mu zasnovanu na ispovjesti

majke narkomana, dok je Viktorija govorila o

svom lošem iskustvu i problemima sa

narkoticima. Učenicima je, na ovaj način, kroz

ilustrativne primjere, upućena nedvosmislena

poruka: treba živjeti zdravo i izbjegavati svako

sredstvo koje će naškoditi zdravlju jer su posljedice

takvog ponašanja dalekosežne i teško se otklanjaju.

Nada Miranović, pedagogica

Učenici IV, V i VI razreda naše škole su od novembra 2012. do marta 2013. bi-li

učesnici projekta ,,Demokratske radionice” koji je u okviru programa „Otvoreni

parlament” organizovala Skupština Crne Gore, a sproveo NVO Forum mladi i

neformalna edukacija (Forum MNE).

Svrha projekta je neformalno građansko obrazovanje—sticanje prvih znanja o

demokratiji, funkcionisanju Skupštine, ulozi poslanika, parlamentarnim izborima,

pravima građana, važnosti slobode medija i sličnim temama.

U prvom dijelu projekta, u okviru radionica, učenici su podijeljeni u timove i vođeni od

strane iskusnih trenera FORUMA MNE, istraživali su nastanak demokratije, elemente

Skupštine, donošenje zakona, način biranja poslanika...

Učenici su, zatim posjetili Sku-

pštinu, upoznali se sa njenim ra-

dom, sjedjeli u poslaničkim klupa-

ma, predlagali zakone, glasali i

usvajali ih a sve u amosferi tole-

rancije, primjenjujući stečena znanja.

U ulozi novinara istraživača

osmislili su publikaciju koja se

sastojala od članaka i ilustraci-

ja na zadate teme pokazujući

veliku kreativnost a spajajući

zbavno i korisno.

Prof. Sanja Uskoković

Delegacija EU u

Crnoj Gori, zajedno

sa Evropskim pokre-

tom u Crnoj Gori

obilježila je dodjelu

Nobelove nagrade

za mir Evropskoj

uniji kroz podizanje

svijesti o socijalnoj

inkluziji u Crnoj Gori. Tim povodom je naša škola bila doma-

ćin izložbe likovnih radova na temu: „Djeca za mir u Evropi –

zajedno do cilja“.

Otvaranju izložbe su prisustvovali predstavnici Ministarstva

prosvjete i sporta Crne Gore, Ministarstva rada i socijalnog

staranja Crne Gore, gđa Alehandra Cas-Granje, direktorica za

kandidatske zemlje u opštoj upravi Evropske komisije.

Izložbu je otvorio mr Vesko Gagović, direktor škole.

Izložbu su činili radovi djece uzrasta od 10 do 14 godina iz

OŠ „Sutjeska“, OŠ „Božidar Vuković Podgoričanin" i Resu-

rsnog centra za djecu i mlade Podgorica. Od mnogobrojnih

radova mentori su izabrali 25 najboljih radova koji su

predstavljali našu školu. Iz naše škole nagrađeni su

Vuksanović Itana, učenica VIII razreda i Bogojević Matija,

učenik V razreda. Selekciju i postavku radova su uradili

nastavnici likovne kulture mr Željko Đuričković i mr Ivan

Đurišić.

Likovna izložba - Djeca za mir u Evropi

Škola bez nasilja

Projekat „Škola bez nasilja − ka sigurnom i podsticajnom okruženju

za svu djecu“ pokrenut je 2006. godine od strane UNICEF-a i

Ministarstva prosvjete i sporta Crne Gore.

U našoj školi projekat je počeo da se sprovodi od februara 2012.

godine. Obuka za projekat trajala je sedam mjeseci, pri čemu je svaki

mjesec jedan korak do cilja - a to je škola kao bezbjedna sredina,

podsticajna za rad, sticanje znanja i napredovanje u svakom smislu.

Projektom koordinira koordinaciono tijelo čiji su članovi direktor škole,

nastavnici predstavnici razreda i aktiva, predstavnici roditelja i

predstavnici učenika.

Važna komponenta projekta je obuka nastavnog, nenastavnog osoblja, roditelja i učenika o nasilju,

vještinama komunikacije, otvorenog dijaloga među djecom i odraslima, restituciji, tj. nadoknadi štete itd.

Prvi stepenik ka tome je prepoznavanje nasilja! S tim ciljem učenici naše škole donijeli su i svoja pravila

protiv nasilja, koja imaju preventivnu funkciju.

U radu sa djecom vršnjacima akcenat je na prepoznavanju i otkrivanju nasilja, vršnjačkoj zaštiti,

izgradnji uzajamnog povjerenja i smanjenju nasilnog ponašanja među vršnjacima.

Da bi se ovaj projekat uspješno realizovao neophodno je uključivanje porodice, medija i lokalne

zajednice i uzajamna saradnja za aktivno djelovanje kako bi se smanjilo nasilje u zajednici.

U cilju promocije projekta među našim učenicima, kao i u lokalnoj zajednici sprovedeno je niz

aktivnosti. U holu Škole povodom 21. godišnjice proglašenja Crne Gore ekološkom državom

organizovana je izložba pod sloganom: „Volimo prirodu - volimo ljude“. Takođe je odigrana odbojkaška

utakmica pod sloganom Igraj fer plej. Cilj je bio da se pravila fer pleja i sportski duh sa sportskog terena

prenesu u učionice i školsko dvorište. Naši gosti su bili Zoran Vukčević, trener Budućnosti i Srđa

Popović, trener mlade reprezentacije, bivši učenici naše škole. Pored njih, gosti su bili Ivan Ječmenica i

Ivan Bošković, prvotimci Budućnosti i reprezentativci.

Predstavnici učenika III, IV i V su posjetili učenike Centra za obrazovanje i osposobljavanje „ 1. Jun“.

Posjeta je protekla pod sloganom „Budimo kao jedno - bolji smo zajedno“. Imala je za cilj da pokaže da,

bez obzira na razlike koje postoje među nama, moramo njegovati drugarstvo, što je i prvo pravilo protiv

nasilja koje su učenici OŠ „Sutjeska“ donijeli.

Posjetili smo i mališane Dječje bolnice u Podgorici. Poželjeli smo im brzo ozdravljenje i popravili im

raspoloženje recitacijama, pjesmama, glumom. Poklonili smo im slatkiše uz poruke ljubavi i ozdravlje-

nja.

Birali smo i najljepši plakat i najljepši prozni sastav sa sloganom projekta. U izborima je učestvovao i

stručni žiri, zahvaljući punoj podršci koju su projektu dali naši roditelji.

U sklopu projekta su organizovane radionice za učenike od II do V razreda pod sloganom „Budi ljut,

budi tuzan, budi OK“.

Iako je sedam koraka koji su predviđeni projektom uspješno realizovano još početkom godine, na

temu čega je u holu bila priređena i javna prezentacija, kojoj su osim zaposlenih, učenika i roditelja

prisustvovali i članovi lokalne zajednice, u školi je i dalje jednako aktivan duh projekta i sa jednakom

energijom se realizuju različite aktivnosti.

Pripremila: Ana Kreponić, psihologica

Izradili smo i edukativne flajere

sa sloganom projekta koje smo

dijelili u lokalnoj zajednici u

cilju boljeg prepoznavanja i

rješavanja nasilja u školi.

A u vrijeme novogodišnjih pra-

znika štampani su i posteri kao

znak upozorenja o opasnostima

korištenja raznih pirotehničkih

sredstava.

Drugarstvo Projekat “Drugarstvo”u našoj školi zamišljen je

započet je u novembru 2012. godine, kada je nastao

tekst za pjesmu „Drugarstvo“, koji je napisala učenica

IX razreda Marija-Maša Vušanović. Zatim je u studiju

kompozitora Mihajila-Mihe Radonjića, koji je uradio

muziku i aramžman za pjesmu, snimljena kompozicija

koju su izveli učenici Rastko Radulović, Tamara

Berilažić, Mirjana Drašković, Jovan Aleksić i Natalija

Perišić. Nakon toga je uslijedilo snimanje spota pod

medijskim pokroviteljstvom Atlas televizije.

Spot za pjesmu je snimljen dijelom u studiju Atlas

televizije, a dijelom u našoj školi. Osim učenika

izvođača u spotu su učestvovali učenici svih odjeljenja

IX razreda.

Spot je premijerno prikazan 9. marta na drugoj,

internacionalnoj večeri u revijalnom dijelu 20.

jubilarnog festivala „Zlatna pahulja“ Rožajama, gdje

su naši učenici nastupili kao gosti. U ovom projektu,

čija realizacija je trajala od novembra 2012. do marta

2013. učestvovali su, osim pomenutih učenika, i

asistent u nastavi Petar Martić, koji je, između ostalog,

inicirao projekat, zatim logopedica Almasa Begović,

prof. Ivan Đurišić, koji je napisao scenario za spot,

prof. Gorica Klačar, koja je učestvovala u pisanju

teksta pjesme i nastavnice muzičkog vaspitanja Dinka

Mandić i Radmila Avramović.

Učenici su, takođe, pjesmom i spotom Drugarstvo

poslali poruku prijateljstva 10. jula na kotorskom Trgu

od oružja, gdje su nastupili kao gosti na svečanom

zatvaranju 21. kotorskog festivala pozorišta za djecu.

Prof. Gorica Klačar

Zlatna pahulja 2013.

Naš gost bio je majstorski kandidat, šahovski

predavač kluba „Dijagonale“ Dragan Bulatović.

Šah je kao način promocije projekta odabran radi

svoje specifičnosti da kao igra poziva na strpljenje,

smirenost, kao i na samostalnost i ličnu odgo-

vornost.

U školi smo postavili Sandučad od povjerenja.

Učenici se anoni-

mnim pismima

mogu obratiti ako

imaju bilo kakav

problem u vezi sa

nasiljem i u kra-

tkom roku dobiće

odgovor od grupe

učenika posebno

edukovane za podršku svoijim vršnjacima. Svi

odgovori koje djeca dobijaju supervizirani su od

strane psihološko-pedagoške službe škole i

okačeni su na tabli za odgovore pod šifrom koju je

dijete u svom inicijalnom pismu odabralo. Na ovaj

način ohrabrujemo učenike da nam se povjere čak

i u onim situacijama kada nemaju dovoljno

hrabrosti da otvoreno sa nekim porazgovaraju o

svom problemu ili situaciji koja im stvara

neprijatnost.

U holu škole orga-

nizovali smo šahovsku

simultanku.Učesnici su

bili učenici naše škole,

članovi Šahovske sekci-

je.

Galerija

Pripremili:

Mr Željko Đuričković i

Mr Ivan Đurišić

Danas štedi da sjutra više vrijedi

Bio sam još sasvim mali dječak kada sam vjerovao da svaki tata ima neko drvo sa kojeg bere

oslikane novčanice koje zatim daje mami. A mama kao mama, ide odmah u prodavnicu i ono što je

tata ubrao mijenja za sladolede i čokolade. Noću sam dugo budan maštao da i ja imam svoje drvo

puno oslikanih novčanica.

Kako su godine odmicale, vjerovanje u čarobno drvo je polako blijedjelo i ja sam shvatio da se

novac ne bere već teško zarađuje. Da bi ljudi mogli da žive, moraju imati novac, ali novac se lako

troši. Gotovo je nevjerovatno za šta nam sve novac u životu treba.

Ja ne dobijam puno, ali da se razumijemo, nije mi ni potrebno previše. Međutim, moji problemi

počinju saznanjem da mi od dobijene količine novca ništa ne ostaje. Shvatio sam da treba biti

mudriji i oprezniji kada je novac u pitanju. Odlučio sam da štedim. Novac je kao voda, ako se ne

zavrne slavina na vrijeme istočiće nepotrebne količine. Od moje mudre odluke nije proteklo mnogo

vremena, ali sam zato uštedio dosta novca. Sa svakom ušteđenom novčanicom povećava se broj

stvari koje mogu da kupim. Iskušenja je bilo ali sam shvatio da uvijek postoji nešto važnije i

potrebnije zbog čega treba biti strpljiv. Već nakon samo nekoliko dana od svoje ušteđevine sam

poželio da obavim jednu veliku trgovinu u megamarketu, ali naravno, odustao sam. Nastavio sam

da štedim. Štedio sam i štedio i uskoro sam stigao do pozamašne sume.

Sada sebi mogu da priuštim čak i ono što sam doživljavao kao nagradu ili ucjenu i osjećam se

bolje. Život je najvažniji a da bismo ga njegovali potreban je novac. Moje čarobno drvo je štednja.

Miloš Damjanović VI-1

Prva nagrada u kategoriji VI razreda na konkursu ,,Danas štedi da sjutra više vrijedi”

Proljeće

Sa prvim sunčanim danima počele su za pripreme za veliku

žurku na livadi. Svi su bili užurbani, ushićeni i nervozni oko toga

kako će izgledati i sa kim će plesati.

Poznata igračica Cvetka imala je pune ruke posla cijele nedjelje.

Najviše posla je imala oko haljine crvene djeteline. Haljina je bila

zelena i po njoj posut crveni sjaj kako bi joj opravdala ime «crvena

djetelina”. Cvetka je mravima šila svjetlucave kapute kako bi se

primjetili u mraku.

Lale, zvončići i kaćuni, imali su jednostavne ali elegantne haljine.

Skakavac Đole se oko svog odijela nije mnogo pomučio, samo ga je

pod rosom oprao. Leptirić Fića je svoja krila ponovo šareno obojio.

Bubamara Luba Buba ,,nabacila” је nove tufne. Bogomoljke,

zrikavci i cvrčci glancali su svoja krila. Ljubičica Ljubica svoju

Haljinu je sama šila, kaže: ,,Hoću da budem posebna i maštovita.”

Bilo je tu mnogo priprema maštovitih haljina, elegantnih odijela,

sjaja i raskoši posvuda. Vila Gorica je prostrla novi zeleni tepih sa šarenim listovima i mirisnim

cvijećem. Konačno je stigao glavni gost – proljeće.

Svi su se sa poštovanjem i ljubavlju naklonili. Cvrčak, nestrpljivac jedan, ne mogavši da izdrži bez

svoje pjesme, veselo zapjeva. Pridruži mu se i hor slavuja.

Žurka je dugo trajala i trajaće, sve do... jeseni. Maša Lekić V-1

Ekološka snaga Glavnog grada

Postoji na svijetu jedno posebno mjesto... Mjesto gdje Morača i Sitnica ukrštaju ruke. Mjesto na

kom sam prvi put udahnula svjež vazduh. Na kom sam napravila svoj prvi, nesiguran korak. To je

grad sličan mnogima, ali ipak poseban, jedinstven. Grad koji boravi u sjenci brda Gorice. Podgorica.

Moj grad. Naš grad.

Prije mnogo vijekova Labeati i Dokleati počeli su da grade ovo naše malo carstvo, koje se

vremenom mijenjalo, razvijalo i bilo boravište, tvrđava i sklonište mnogim ljudima. Svi oni su, bez

obzira na brojne teške okolnosti, dali svoj doprinos razvoju grada, očuvali ga i predali nama u ruke.

Kao riznicu punu dragulja. Ako su mogli oni, možemo i mi. Jer smo i mi djeca ovoga grada i on

ostaje na nama. Naš glavni posao je da je ga očuvamo i zaštitimo. Da ga njegujemo kao dijete koje

živi od naše ljubavi i pažnje.

Mnogi misle da snagu

urbanih gradova u 21. vijeku

predstavljaju najnovije zgrade koje

prkose prirodnim zakonima,

staklene kutije koje zapanjuju

svojom veličinom i oblikom, što više

tržnih centara i asfalta. Ne! Snaga

urbanih gradova, pa i ovog našeg, su

rijeke, parkovi i okolna brda. Njih

treba čuvati. Njihovu molitvu treba

uslišiti. Jer priroda je sjeme naše

kuće, naša kolijevka i utočište. Bez

prirode naši životi bi bili prazni, sivi

i bezdušni. Ne bi bilo svježeg

vazduha od kojeg živimo, ne bi bilo

parkova u kojima rado odmaramo,

učimo da vozimo rolere, šetamo sa prijateljima, i u kojima, pri šapatu vjetra, rješavamo i najteže

dileme.

Snaga našeg grada je velika, veća nego što smo svjesni. Međutim, treba da radimo na njenom

očuvanju i ojačanju. Treba da štitimo ono što imamo. Da ne dozvolimo sebi da je izgubimo.

Znate li da su mnogi ljudi uništili svoje gradove? Da više nemaju svjež vazduh i čistu, bistru

vodu. Zato, kada jednom dođete u iskušenje da uradite nešto protiv svog grada, zastanite i

razmislite. Ima li smisla uništavati svoj dom? Pomislićete: „Pa to je samo papirić, to nikome ne

škodi“. Ali, papirić po papirić, nastaje gomila. Nemar i nebriga ljudi su najveći rušitelji. Nemojte to

raditi. Cijela planeta će vam biti zahvalna. Poslušajte me. Ako nećete mene, u prolazu oslušnite

prirodu. Nemojte njena upozorenja olako shvatiti. Darujte joj bezuslovnu ljubav, kao što ona vama

nesebično daje sve što ima. Jedino će tako naš grad biti sigurno i zdravo mjesto za život nekih

budućih generacija Podgoričana, pred kojima smo svi odgovorni.

Sara Glomazić IX-2 Prva nagrada na konkursu povodom proslave 19. decembra, Dana Podgorice

Svijet i mi

Kada bi svijetom vladala

ljubav,

a bila izbačena svađa

tada bi naša igra

bila puno ljepša i slađa.

Kada bi svako bio dobar

i zaželio lijepo nešto,

Sunce bi čitavim svijetom

grijalo vrlo vješto.

Kada bi svi imali nadu,

i želju što veću,

uspjeli bi svijetu

približiti sreću.

Ksenija Belada V-1

Ljubav, želja, dobrota, nada

Ljubavi, sunce drago

da tvoja ruka dirne

tužno srce, okovano

i pakost, mržnja, zlo da mine.

Željo, stijeno tvrda,

probudi se u čovjeku,

ti pomjeraš brda

u svakom novom vijeku.

Dobroto, divna ružo,

dođi, nagonu

što tjeraš nas da pomažemo.

Nado, plamičku u tmini,

slijepom vid vrati,

vrati svijet koji nije u crnini.

Relja Čabarkapa V-1

Danas štedi da sjutra više vrijedi

Sigurno je svako od vas bar jednom imao kasicu prasicu. Ma šta

kažete? Nijeste svi, baš svi, imali malu kasu u kojoj ste sakupljali sitni

novac koji bi vam ostao od kusura pošto bi vas baka nagradila jer joj

po sto puta dnevno idete do prodavnice? Ili kada bi vam deka rekao

da kupite sladoled a da kusur zadržite? E, pa tu je greška.

Ne ljutite se valjda što vam kažem da i vi možete pogriješiti.

Nemojte, molim vas. Ja to samo iz najbolje namjere. Vi ste sve te

novčiće odmah, bez razmišljanja potrošili na svakojake keksiće, a ja

sam ih čuvala do pune kasice i sa puno ljubavi ih nosila do banke da

tamo čekaju moju prvu ekskurziju.

Došao je i taj dan. Bila sam neizrecivo ponosna što sam od novca

sakupljanog sa puno ljubavi platila sebi putovanje i povela svoje

drugarice na kolače u ,,Teutu” i ,,Planinku”. Kolač sa višnjom za Saru,

Kaću, Nađu i mene. Smijeh, pjesma, ples... Gradovi u oku! Neopisivo

zadovoljstvo putovanja kroz Crnu Goru, sa drugarima iz đačke klupe.

Nezaboravni ispadi i šale naše generacije. Duge šetnje i obilasci naših

divnih primorskih gradova. Uživanje na obali uz muziku i cijeđene

sokove sa društvom… Simpatije i skriveni pogledi... Razmjenjivanje

šminke i sastavljanje modnih kombinacija za dugo iščekivani odlazak

u diskoteku. Pravljenje haosa u sobi od prevelikog uzbuđenja i sreće

da više i ne znamo gdje nam se koja stvar nalazi. A onda, poslije puna

tri sata plesa i pjesme, i dalje puni energije, iako skroz mokri od znoja,

organizujemo pidžama parti! Trčanje od sobe do sobe i skrivanje od

nastavnika. Možete li zamisliti nekoliko ovakvih dana i ovakvu

atmosferu? Bez ijednog tužnog lica i bez ijedne nazadovoljne osobe!

Eto, vidite kako jedan mali čin štednje koji ne zahtjeva puno

odricanja može da vam omogući nešto veliko i posebno, nešto što ćete

cijelog života pamtiti.

I samo da znate, ja ću i dalje sakupljati novčiće sa istim žarom kao i

do sada. Do sljedeće ekskurzije. A poslije maturske ekskurzije,

štedjeću za nova putovanja. Ići ću sve dalje i dalje... Upoznavati nove

ljude, gradove, kulture i običaje.

Zato vam najsrdačnije savjetujem: ne štedite na osmjesima,

zagrljajima i lijepim riječima. Njih trošite, rasipajte i darujte nesebično.

Štedite novčiće jer će vam oni omogućiti da putujete, da cijeli svijet

smjestite u svoje oko, da obogatite sebe daljinama, prostranstvima i

novim iskustvima, da priuštite sebi najbolje obrazovanje i, naravno,

topli dom za svoje buduće mališane.

Marija Vušanović IX-2

Prva nagrada u kategoriji IX razreda na literarnom konkursu „Danas štedi

da sjutra više vrijedi”

Ratar

Sušna je godina

niz polje

uvaljala klasja ...

Umorne su oči ratara.

Znoj niz njegovo lice bije.

I po ko zna koji put se pita:

„Hoće li danas, možda,

početi kiša da lije?

Da proklija žito.

Da rodi

i ječam,

i raž,

i kukuruz...

Da svako dijete

bude sito.

To nama treba ‒ žita za hljeba!“

Slobodan Šaković IX-2

Školski brod Jadran i mi

Puno je brodova uplovilo u naše

predivno more, ali je samo jedan

bio ponos naše mornarice.

To je „Jadran”, Školski brod čija

su jedra iskusila sve što se može

iskusiti na često opasnim

morima svijeta, ali koji se uvijek

sa ponosom vraćao u svoju luku

i čekao nove mornare koji će se

podučavati na njemu.

Nikada prije nisam imao priliku

da vidim nešto tako čudesno.

Neko bi rekao: „To je samo

običan jedrenjak”, ali on to nije.

To je brod koji je uveseljavao lica ljudi sa primorja čim bi bezbjedno

ušao u luku. Svojim visoko podignutim jedrima, dužinom i

ljepotom gradnje jasno daje do znanja da je daleko od običnosti i

prosječnosti. Na račun ovog morskog ljepotana mogu se čuti samo

komplimenti.

Rat, ta strašna pojava, bio je koban i za ovaj brod. Pa ipak, on ne

bi bio ponos i dika naše mornarice da se iz jedne obične olupine nije

vratio ljepši nego ikad. Malo ko je vjerovao u to, otpisali su ga. Već

su razmišljali o njegovoj zamjeni, ali rekonstruisan je i to upravo u

Tivtu. U Mornaričko-tehničkom remontnom zavodu Sava Kova-

čević, svojim trudom i radom, uspjeli su da ga obnove, a potom je

ušao u sastav Vojnopomorskog školskog centra u Divuljama. Sa

plovidbom je počeo odmah posle toga, postavši prava ploveća

učionica.

Jadran i danas mami mlade mornare i stvara od njih prave

morske vukove. Žali, vjerovatno, što mu u jedra češće ne duvaju

vjetrovi sa dalekih mora, a ne samo domaći jugo i bura. Izdržao bi

on. Snažan je to brod željan avanture i novih obala. Vjerovatno mu

snagu i volju daju osmjesi i trud mladih ljudi koji se školuju na

njemu. Ljubav je to, prije svega, prema ovom starom gospodaru

mora sa mladalačkim duhom.

Ne znam šta bih više rekao već da mi je bila čast što sam imao

priliku da uživo vidim ovakvo čudo brodogradnje. Dođite, vidite

ga i poželite mu puna jedra, mirno more, spretne i okretne mornare!

Lazar Đurišić VIII-4

edan od deset najboljih radova na konkursu „Školski brod Jadran i mi”

Drugarstvo

Mama i tata, sestre i braća

Ljubavi naše malo su carstvo,

Ali isto tako puno znače

Prijatelji dragi, naše drugarstvo.

Kad problem imaš, drugaru reci,

Možda ćeš sa njim odgovor naći.

On će te tješiti iskreno i toplo

To treba puno da ti znači.

Kada se zaljubiš, pa od sreće,

Osjećaj imaš da ćeš da poletiš,

Poželiš nekome sve da povjeriš,

drugara najboljeg tada se sjetiš.

Boli te neka ocjena, nepravda;

Tu su drugari da te tješe,

da kažu ti da sve će proći,

Da svi problemi jednom se riješe.

Prijatelje okupi u najvećoj sreći,

Kad ti se čini da tvoj je svijet cijeli,

Ne budi sebičan, zapamti jedno:

Sreća je najveća kada se dijeli.

Teodora Đinović VII-1

Odbrojavamo dane zajedničkog druženja u školi sa našom

Nadom, divnim čovjekom i pomoćnikom direktora.

Željeli bismo da još puno dana u školi provodimo zajedno.

Ali, Nada se ne šali, zaista ide u penziju.

Kada je neko besprijekoran u svom poslu, uvijek

raspoložen da znanje podijeli sa kolegama i djecom, kao što

je to naša draga Nada, teško je riječima izraziti zahvalnost i

o njenom odlasku iz naše škole pričati bez primjesa tuge.

Ali, ponekad su rastanci, kakav je odlazak u penziju,

prilike za kvalitetnija viđanja, neopterećena svakodnevnim

poslovnim ritmom i obavezama. Sigurna sam da će nas

svaki njen dolazak, bio najavljen ili iznenadan obradovati.

Zato, u ime svih nas tražim od Nade obećanje da će

svraćati.

Neću pretjerati ako kažem da je sve svoje znanje i

umeće, kao temelje ugradila u našu školu. Naša Nada je ne

samo divan čovjek, jedan od onih nastavnika koji zaslužuju

iskreno poštovanje zbog svesrdnog zalaganja da svima u

školi bude toplo i prijatno kao u rođenom domu, već i

pouzdan saradnik, desna ruka direkotoru. Na funkciji

njegovog pomoćnika, činila je sve da se osjećamo kao jedna

velika porodica. Uz požrtvovan rad, sposobnost za

organizaciju, i ogromnu odgovornost, Nada je svih

prethodnih godina doprinosila uspjesima naše škole,

grabili smo naprijed zahvaljujući njenom angažmanu. Zbog

svega toga Nada je ostavila neizbrisiv trag u školi.

Svojim primjerom davala je smjernice drugima. Sa puno

ljubavi obavljala je svakodnevni posao, neumorna, nikad

nezaposlena. Za sve je imala vremena. Stvorila je ugled

zahvaljujući višedecenijskom radu. Nije se odvajala od

svog radnog notesa u kojem je nosila sve svoje obaveze i

mislila na sve nas. I dio sebe je ostavila u nama. I to

nenametljivo, krajnje suptilno. Zato i ne čudi što je već

odavno postala, a zasigurno će to i ostati, ponos naše škole.

Mudro je umjela da izađe u susret svim našim

potrebama, sa kolegama nastavnicima, ali i kompletnim

kolektivom stvarala je prijateljsku atmosferu. Čak i kada

nije sve bilo u zadatim okvirima, kada su se pred

zaposlenim pojavljivali problemi, ona je umjela mirno da ih

riješi i prevaziđe. A upravo te, nepredviđene, često i mučne

situacije ponajbolje pokažu kakav je neko čovjek. Ako je

pritom pravedan, prema svima jednako okrenut i spreman

da pomogne, kao što je to ona, zaista je teško ne reći

ogromno i od srca iskreno: "Čast nam je što si naša. Hvala ti

za sve!"

Ovom prilikom, u ime kolektiva, želim joj svako dobro.

Da u penziji bude zdrava i srećna. Da iskoristi vrijeme koje

je pred njom za lijepe trenutke, sve one koje nije stizala dok

je svakodnevno radila. Da najviše vremena provodi sa

onima koje najviše voli, sa svojom djecom, u zagrljaju

svojih unučića. Ali, želim joj i da nam dolazi, da nastavimo

naše divno druženje!

Prof. Nevenka Vulić

PROFESIONALNI RAZVOJ NASTAVNIKA

Mr Željko Đuričković unaprijeđen u zvanje nastavnika istraživača

Zahvalnost pomoćnici direktora Nadi Bojanić

Ministarstvo prosvjete i nauke je nakon

opsežnog dvogodišnjeg praćenja i provjere

dodijelilo zvaje nastavnik-istraživač našem

kolegi, nastavniku likovne kulture Željku

Đuričkoviću, magistru vajarstva.

Željko Đuričković diplomirao je 1995.

na FLU na Cetinju, gdje je završio i

postdiplo-mske studije u klasi profesora

Pavla Pejovića na vajarskom odsjeku 2008.

godine.

U OŠ ,,Sutjeska”, čiji je učenik bio, za-

poslen je kao nastavnik likovne kulture od

1995. godine.

Profesionalni razvoj nastavnika je

dugoročan integrativni proces tokom kojeg

se kroz usavršavanje, praktičan rad i

istraživačku djelatnost unapređuju znanja,

vještine i sposobnosti nastavni-

ka.Ministarstvo prosvjete i nauke dodjeljuje

stručna zvanja: mentor, savjetnik, viši

savjetnik i nastavnik-istraživač.

Krajnji cilj ovog procesa je unapređenje

kvaliteta nastave, kao i učenja i postignuća

učenika.

In memoriam

U oktobru 2012. godine preminula je naša draga koleginica Srećka

Ražnatović, profesorica engleskog jezika i književnosti.

Srećka Ražnatović (rođena Bašić) rođena je 1960. godine u Tito-

gradu. Kao nastavnik engleskog jezika radila je u školama širom Crne

Gore, u Pljevljima, na Cetinju, u Mojkovcu i Podgorici. U našoj školi

počela je da radi 1996. godine.

Urođena dobrota i čovjekoljublje nadgradili su njeno pedagoško

znanje koje je s ljubavlju i entuzijazmom prenosila na svoje učenike.

Širokih pogleda, jasnih stavova, otvorena i dobronamjerna, uvijek sa

osmjehom na licu, bila je primjer uglednog prosvjetnog radnika, poštovanog i omiljenog među

učenicima i kolegama.

Zahvalne su joj brojne generacije učenika koje su odavno na širokim stazama životnog uspje-

ha.

Neizmjerno smo joj zahvalni i mi, njene kolege, zbog svega što je bila— pamtićemo je po

duhovitosti, druželjubivosti i toplini kojom je zračila. Srećka će ostati trajni dio naših sjećanja.

Od osnivanja Osnov-

ne škole ,,Sutjeska” 1976.

godine Branko Mi-

lošević bio je sekretar

škole. Radio je do 2012.

godine, kada je otišao u

penziju. Brano, kako ga

je kolektiv zvao, pre-

dano je obavljao posao sekretara naše škole.

Svojim dugogodišnjim radom dao je veliki

doprinos školi. Među mnoštvom papira radio

je precizno i s pažnjom. Zahvalni smo jer

smo se mogli osloniti na njega u svakom tre-

nutku i za sve dobiti objašnjenje, profesional-

no i ljubazno. U njegovoj kancelariji svako od

nas se osjećao dobrodošlo, uvijek je bio

raspoložen za razgovor i srdačan. Brano je

čovjek od koga se moglo učiti posvećeničkom

radu.

U ime zaposlenih srdačno zahvaljujemo i

upućujemo najljepše želje za dug i zdrav život.

Sa dubokim poštovanjem.

U ovoj školskoj godini ispratili smo u

penziju još jednog člana kolektiva naše

škole—radnicu Milku Novaković.

Koleginica Milka je u našoj školi radila

više od 36 godina. Vrijedna i radna,

omiljena među učenicima i zaposlenima,

Milka je decenijama svojim radom do-

prinosila da naša škole sija punim sjajem.

Ovom prilikom želimo da joj u ime

kolektiva OŠ ,,Sutjeska” da dugo uživa u

zasluženoj penziji.

Posjeta kolektiva škole Skadru

Povodom 8. marta kolektiv naše škole ogranizovao je

jednodnevnu naučno-nastavnu ekskurziju—posjetu

Skadru.

Kišni dan nije nam smetao da obiđemo ovaj po

mnogo čemu nesvakidašnji grad na ušću Drima u

Bojanu. Najzanimljiviji je svakako bio obilazak brda

uznad Skadra, gdje se nalazi tvrđava Rozafa, stara

2000 godina, poznata po legendi o zazidanoj mladoj

nevjesti, legendi koja je poslužila za epsku pjesmu

Zidanje Skadra na Bojani. Ovom prilikom obišli smo

mali etnografski muzej smješen u tvrđavi, a zatim

uživali u pogledu na Skadar i njegovu okolinu.

Po povratku sa tvrđave, uslijedila je šetnja centrom

grada, ulicama bez semafora, kojima se istovremeno u

svim pravcima kreću i ljudi i automobili i zaprege.

Nakon kratkog predaha i ručka na Adi Bojani,

uslijedio je povratak u Podgoricu, gdje smo stigli u

večernjim satima.

Prof. Mileva Žugić

U čast Petru II Petroviću Njegošu

Posjeta Cetinju

2013. godina je godina događaja posvećenih velikom

jubileju—200 godina od rođenja našeg velikog vladara,

vladike i pjesnika Petra II Petrovića Njegoša.

Nizom mnogobrojnih naučno-obrazovnih aktivnosti

koje realizuju zajedno sa svojim nastavnicima istorije,

crnogorskog jezika i književnosti, muzičke i likovne

kulture, učenici viših razreda OŠ „Sutjeska” ispoljavaju

svoje znanje, kreativnost i poštovanje prema liku i djelu

Petra II Petrovića Njegoša.

24. aprila učenici IX razreda su zajedno sa svojim razre-

dnim starješinama posjetili Cetinje i obišli kulturno-istori-

jske spomenike smještene u kulturnom jezgru naše prije-

stonice: Dvorac kralja Nikole, Njegoševu Biljardu, cetinjski

manastir, Istorijski i Etnografski muzej.

Como tempera

,,Putovanje nikada nema kraj. Samo putnici imaju

kraj. A čak i oni mogu produžiti putovanje u sjećanju,

u pamćenju, u pripovijedanju... Kraj jednog putovanja

tek je početak drugog. Treba vidjeti ono što niste prvi

put vidjeli, vidjeti ponovo ono što ste već vidjeli,

vidjeti u proljeće ono što ste vidjeli ljeti, vidjeti noću

ono što ste vidjeli danju, biti na suncu ondje gdje je

ranije pala kiša, vidjeti usjeve kako bujaju, zreo plod,

pomjeren kamen, sjenku koja ne bješe tamo prethodni

put. Potrebno je vratiti se starim stopama da bismo ih

ponovili, i da bismo ucrtali nove puteve pored njih.

Potrebno je ponovo započeti putovanje. Uvijek.”

Žoze Samarago

Nataša Knežević, profesor razredne nastave

Navedeni odlomak iz knjige čuvenog nobelovca citrao je direktor

škole na početku našeg putovanja i time najbolje pokazao kakav

duh preovladava u našem kolektivu.

Budući da putovanje, osim što donosi druženje i bliže upoznavanje

onih sa kojima radimo, predstavlja i jedan poseban vid otvaranja

prema životu, kolektiv naše škole, sada već tradicionalno, nakon

uspješno završene nastavne godine, krenuo je na putovanje. Ovog

juna odlučili smo da obiđemo neke gradove u Sloveniji,

Austriji i Italiji.

Put do odredišta, Bohinjskog jezera, bio je ispunjen najrazličitijim

dogodovštinama. Raširenim rukama i otvorenim čulima upijali smo

boje, zvukove i sve ono što smo u tom trenutku mogli osjetiti. Predjeli

koji su se smjenjivali pred našim očima činili su nas kreativnijim, pa

smo se s putovanja i ovog puta vratili svježiji, bogatiji i sa novim

uvidima u život. Venecija, Grac, Bohinj i Bled oku putnika pružaju

neslućena zadovoljstva, a da bi taj doživljaj bio potpun, potrebno je

uživati u sadašnjem trenutku i istovremeno oživjeti prošlost gradova

koje obilazite. Mi smo, rekla bih, u tome uspjeli.

Ekskurzija IX razreda

Oktobar 2013. Konačno je došao i taj dan— ekskurzija, jedina tema o kojoj su svi

devetaci pričali od početka školske godine.

Slike se smjenjuju brzo kao na filmskom platnu: pakovanje, užurbanost, autobusi,

žagor, pjesma, smjeh i za tren smo se našli u našem najljepšem primorskom

gradu. Iako smo svi već bili ovdje, bili smo jednako oduševljeni kao i prvi put

kada smo posjetili ovaj stari grad o kome su ispričane mnoge legende. Neke od

njih dosežu do antičkog Rima, ali je vjerovatno najpoznatija ona o momku i

djevojci kojima su branili ljubav, pa su zajedno uskočili u duboke valove

Jadranskog mora i pretvorili se u ribe. „K’o jedno nek budu dva!“, začu se tada.

Budu dva... Budva. U društvu sve brzo prođe. Tako je prošao i naš obilazak Budve. Obilazili smo

zidine Starog grada, prodavnice sa suvenirima, a našlo se mjesta i za sladoled.

Uslijedili su Kotor i Tivat. Posjeta „Porto Montenegru“. Ova dva predivna grada

ostaće u našim sjećanjima uokvirena nekim divnim uspomenama. Dolazak u

hotel značio je da je vrijeme za zabavu. Mala diskoteka u hotelu „Teuta“, bila je

dovoljno velika za svu zabavu ovog svijeta. Puštanje starih i novih hitova, ples,

pjesma, smijeh. Radost.

Sljedeći dan provodimo u obilasku okoline i Rimskog mozaika, a uveče opet

slijedi nezaboravna zabava. Trećeg dana napuštamo hotel i nastavljamo dalje. Od

Risna do Nikšića se brzo stiže. Bar se nama tako učinilo. Proveli smo popodne

gledajući u odsjaje sunca na Krupačkom jezeru. Sendvič, sok i jabuka, bili su nam

sasvim dovoljan ručak. Nakon kratke šetnje po Nikšiću, krenuli smo na Žabljak.

Tamo nas je ne baš ljubazno dočekao hladan vjetar. Obukli smo jakne i počeli da

skačemo i pjevamo kako bismo se ugrijali. Sjutradan nas je jedan od najsjevernijih

crnogorskih gradova dočekao raširenih ruku. Bili smo radoznali da vidimo kako

su se u Pljevljima ukrstile različite kulture i tradicije, pa smo osim manastira Svete

Trojice posjetili i čuvenu Husein-pašinu džamiju. Pri povratku na Žabljak pošli

smo na Crno jezero. Ovdje smo proveli cijelo popodne. A imali smo i šta da

vidimo. Netaknuta priroda koja plijeni ljepotom obilježje je ovog Nacionalnog

parka.

Veče na Žabljaku bilo je rezervisano za zabavu. Došlo je vrijeme za našu

poslednju žurku na ovom zajedničkom putovanju, a ona je bila stvarno posebna.

Mojkovac je bio poslednji grad koji smo posjetili, pri povratku u Podgoricu. Obišli

smo spomenik serdaru Janku Vukotiću i odmarali u hladovini parka u kom se

nalazi spomenik ovom čuvenom junaku. A zatim Biogradska gora, prirodne

ljepote jedne od posljednjih prašuma u Evropi pružile su nam potpuni užitak. Od svega što smo doživjeli i osjetili na ovom nezaboravnom putovanju

poseban utisak je na nas ostavila zadnja noć, kada smo u autobusu napravili

pravu malu žurku. Približavajući se Podgorici, prekinuli smo pjesmu i ustali.

„Nećemo kući!“, odjekivalo je u autobusu, ali ništa nije pomoglo u tome da

odložimo neizbježni kraj ove ekskurzije.

Sve šale naše generacije, produbljena i učvršćena prijateljstva, pa čak i oni

tajni, skriveni pogledi, učinili su ovo putovanje nezaboravnim. Gradovi u oku,

prijatelji u srcu... To je ono čega ćemo se uvijek, sa malo tuge i nostalgije, sjećati.

To je ono što ćemo pamtiti. Zauvijek.

Sara Glomazić IX-2

Polumatursko veče—noć za pamćenje

Srijeda, 29. maj 2013. Dan koji će ostati u sjećanju generacije polumaturanata

2012/13. jer je to veče bilo rezervisano za dugo iščekivanu polumatursku zabavu.

Iako su u prijepodnevnim satima polagali malu

maturu iz izbornog predmeta, to im nije smetalo

da se ove večeri pred restoranom sportskog ce-

ntra Morača pojave u punom sjaju i da sa osmje-

hom stanu ispred fotoaparata koji su neumorno

blicali.

A kad je fotografisanje završeno, uslijedila je zabava. Smijeh, pjesma, ples. A zatim i riječi

zahvalnosti upućene učiteljicama i razrednim starješinama donekle propraćene sjetom jer su sve

prisutne, kako učenike tako i nastavnike, podsjetile da je završen jedan lijep period života.

Uz pjesmu i ples zabava je trajala

do jednog sata poslije ponoći, a

kad je došao kraj, sjaj u očima

budućih srednjoškolaca govorio je

više od riječi.

U autobusu se čuje žagor uzbuđene djece. Još po koji roditelj

proviri da nam sa vrata poželi srećan put, a mi s

nestrpljenjem iščekujemo da autobus krene. Vozač pušta

muziku koju smo spremali za ovu priliku više od dva mjeseca,

i svi, iako je osam sati ujutru, pjevamo glasno i složno. Eh, da

nam je da nas sad čuje naša nastavnica muzičkog!

Sve se dešava brzo: za samo sat vremena smo ispred

hotela ,,Park” u Budvi, sledi nošenje kofera (dječaci pomažu

djevojčicama, iako im od težine ponestaje dah), smještanje u

velike i čiste sobe, a onda zajednički ručak. Kako je samo

slatko ručati u društvu svojih drugara! Najveći dio dana

proveli smo igrajući fudbal, a onda je došlo pripremanje za

diskoteku: iz kofera se izvlači najljepša garderoba, prave se

frizure, svi smo nestrpljivi... Uslijedilo je vece ispunjeno

radošću, pjesmom i igrom. Pred spavanje smo se dugo smijali,

pa je učiteljica nekoliko puta dolazila da nas utiša.

Ujutru posle doručka odlazimo na malu gimnastiku. Dan

provodimo takmičeći se u raznim sportskim disciplinama, a

najzanimljivije je bilo kada samo vukli konopac. Posle ručka je

došao direktor hotela i poželio nam je dobrodošlicu i ugodan

boravak. Zatim smo dugo šetali kraj mora, a kraj dana je

obilježio pidžama parti, koji smo organizovali na predlog

djevojčica, i nismo se pokajali jer smo se svi od srca smijali

imitirajući jedni druge.

Sledećeg dana smo posjetili prelijepi hotel ,,Splendid” u

Bečićima kao i restoran La Mirage u Rafailovićima.

Najzanimljiviji dan ovog našeg višednevnog druženja bio je

dan koji smo proveli obilazeći Budvu, u pratnji vodiča. Naučili

smo dosta zanimljivih stvari od vodiča: naime, Slovenska

plaža je dobila ime po jednom Slovenu koji se borio za

nekadašnjeg predsjednika Budve, a on mu je iz zahvalnosti za

pruženu podršku poklonio tu plažu. A gradski trg na kojem

danas pjevaju najveće zvijezde poput Zdravka Čolića,

Merilina i Gipsiy kinga , nekada je bio mjesto na gdje su se

okupljali vojnici. Dok smo šetali kroz Stari grad, primjetili smo

na ciglama jedne kuće brojeve. Vodič nam je ispičao da su

nekada kada su rušili kuće, da bi ih ponovo napravili svaku

ciglu označavali brojem , da bi znali kojim redom su stajale.

Posjetili smo i crkvu Svete Trojice iz 1804. godine, ispred koje

se nalazi grob našeg poznatog književnog velikana,

Budvanina, Stefana Mitrova Ljubiše. Ispred tvrđave Citadela

posmatrali smo zapljuskivanje talasa. Predah smo napravili u

restoranu La Bocca uz picu, kolače i sokove.

Kada je došlo vrijeme da krenemo , bilo nam je žao jer je

kratko trajalo. Na učiteljicinom licu se vidio umor jer nije bilo

lako brinuti o nama tako majčinski svih ovih dana. Ona je bila

budna svih dvadeset četiri sata, brinući jesmo li jeli, presvukli

se i bezbrižno zaspali.

Pred školom su nas čekali roditelji, a mi smo imali o čemu i da

im ispričamo. Nijedno putovanje na kojem sam bio nije bilo

zanimljivo kao ovo, a ono po čemu ću ga zauvijek pamtiti su

trenuci provedeni sa drugarima, žurke u pidžamama i dugi

smijeh pred spavanje.

Relja Savić IV-2

Za ljepšu i zdraviju sredinu

Živjeti u saglasju s prirodom i doprinijeti zdravijem i ljepšem

okruženju, ideja je vodilja školske sekcije Gorana i nastavnika

biologije Bogića Gligorovića. Od početka školske godine Gora-

ni su učestvovali u mnogobrojnim akcijama – od uređenja ško-

lskog dvorišta radi prevencije požara i estetski ljepšeg izgleda

do obilježavanja ekološki važnih datuma i učešća u raznovr-

snim edukativnim sadržajima.

Povodom Dana planina, koji se obilježava 26. septembra, bio-

log Darko Šarčević poznati planinarski vodič održao je u na-

šoj školi predavanje o planinama Crne Gore. Povodom dana

zaštite životinja 4. oktobra u našoj školi je održano predavanje

ornitologa Bjanke Prakljačić iz Centra za proučavanje i zaštitu

ptica i sprovedena je akcija sakupljanja hrane za ptice.

Svjetski dan staništa (6.oktobar) obilježen je podjelom flajera

koje su na temu staništa kreirali učenici. Povodom Dana

vlažnih staništa 2. februara u našoj školi gostovali su Marijana

Radunović i Marina Šćepanović, stručne saradnice zaposlene

u Naciona-lnom parku Skadarsko jezero. Pored prezentacije i

razgovora sa učenicima, organizovana je kreativna radionica

na temu „Živi svijet Nacionalnog parka Skadarsko jezero“

gdje su se učenici upoznali sa biljkama i životinjama, kojae

naseljavaju ovo područje,i pravili modele i slagalice ovih

organizama. Povodom 21. marta, Svjetskog dana šuma,

posađeno je drveće u školskom dvorištu i napravljena je

izložba herbarskog ma-terijala i fotografija. Učenici VI razreda

naše škole su 3. aprila prisustvovali priredbi „Dani proljeća“

koju su organizovali Dječji savez i Udruženje gorana

podgorice. Povodom 22 aprila „Dana planete “ u našoj školi

organizovana je izložba fotogra-fija, radova učenika i

prirodnog materijala, a takođe je u ho-dniku postavljena

instalacija školski planetarijum. Povodom 26. aprila, dana

„Obnovljivih izvora energije“ učenici su izra-dili flajere i

dijelili ih našim sugrađanima da bi podstakli raci-onalnije

korišćenje ograničenih energetskih resursa i preorje-ntaciju na

obnovljivu i „čistu“ energiju. Povodom 21 maja svjetskog

dana biodiverziteta u učenici VI razreda u pratnji nastavnika

Sanje Uskoković i Bogića Gligorovića posjetili su Nacionalni

park Skadarsko jezero i učestvovali u nizu zanimljivih

edukativnih aktivnosti.

Škola u prirodi

Sportska strana

Popović V. Đrođe XI3

I mjesto na takmičenju Lige osnovnih

škola i III mjesto na Državnom

takmičenju u skoku u vis

Muška fudbalska ekipa

II mjesto na takmičenju

Lige osnovnih škola

Muška odbojkaška ekipa

III mjesto na takmičenju

Lige osnovnih škola

NBA zvijezda iz naše škole

Učenici naše škole i ove školske godine su učestvovali na spo-

rtskim takničenjima—Ligi osnovnih škola Podgorice i Danu

trčanja Podgorice u okviru 13. međunarodnog Ultra maratona,

gdje su ostvarili zapažene rezultate.

Najpoznatiji sportista iz naše škole

svakako je Nikola Peković, koji je uspio da

ostvari san svakog dječaka.

Peković trenutno igra na poziciji centra u

prestižnoj NBA ligi. Izuzetni Pekmen rođen je

1985. u Bijelom Polju. Karijeru je počeo 2001.

u podgoričkom Junioru, zatim se nižu

klubovi Atlas, Partizan, Panatenaikos, da bi

tokom 2011/2012. NBA sezone sa

Timbervulvsima potpisao ugovor vrijedan

13 miliona dolara. Ubrzo postaje startni

centar Minesote i uz Rajana Andersona iz

Orlando Medžika i Ersana Iljasove iz

Milvoki Baksa biva proglašen za igrača koji

je najviše napredovao.

Sa mladom reprezentacijom Srbije i Crne

Gore je 2005. osvaja bronzanu medalju EP u

Rusiji. Na evropskom prvenstvu za mlade

u Izmiru 2006. osvaja zlatnu medalju.

Nakon raskida Srbije i Crne Gore, Peko-

viću je ponuđeno da igra za reprezentaciju

Srbije, ali se on odlučio da igra za Crnu Go-

ru.

Svi mi imamo snove koji nekada djeluju

nedostižno, a Nikola je pravi primjer kako se

radom i trudom, strpljivo i promišljeno stiže

do zvijezda.

Pripremio: Stevan Đurašković VII-1

Đorđe D. Popović - I mjesto u trci na

800m i Marija Radović - II mjesto u trci

na 600m na Danu trčanja Podgrice

Šahovska ekipa

III mjesto na takmičenju Lige osnovnih

škola Podgorice u šahu

Na Danu trčanja Podgorice naša škola je u ekipnom plasmanu osvojila

I mjesto, a za najuspješnijeg profesora proglašena je profesorica fizičkog

vaspitanja Ivana Bulatović, drugu godinu zaredom.

Ženska rukometna ekipa

I mjesto na takmičenju

Lige osnovnih škola

Tablica množenja

Ima jedna ulica

Koja vodi do tablica.

Tamo sjedi učiteljica

i ne da nam petica.

Na uliici puno puta

pa nam Petar često luta.

Lako nam je sa jedan i dva,

pa tu bude štrikova.

Kada dođu pet i šest,

svi padamo u nesvjest.

A tek kad treba množiti sa devet,

svi bismo rado išli u krevet!

Nećeš nas tablice mučiti,

naučićemo te dobro svi!

Vladana Jovanović IV-1

Koja osjećanja

iskazuju

rodoljubive

pjesme? Ljubav prema

rodbini!

NASTAVNIK:

UČENIK:

Koja je razlika između

upravnog i neupravnog

govora?

Upravni govor je kad razovaram sa

upravom, direktorom i zamjenicom,

a neupravni kad razgovaram sa

drugovima.

Pripremila: Prof. Nevenka Vulić

Hrabrost je

kad žaba

pojede rodu.

Kad od mame i tate

nešto sakriješ, pa im

poslije priznaš.

Bila sam hrabra

kad sam počela

da vozim bicikl

bez pomoćnih

točkova.

Moja sestra Saška i

ja smo se kupale u

bazenu. Odjednom,

sestra je počela da

tone. Spasila sam je

iako sam bila mala!

Hrabrost je kad

drugarici maknem

bubu iz kose!

Jedem spanać da

bih bio snažan,

kada budem

snažan biću

hrabar!

Hrabrost je... kad

pas počne da me

juri, a ja mu se prvo

isplazim pa počnem

da bježim.

Kad sam bila u

vrtiću rekla sam

drugaricama

da sam se

zaljubila.

Hrabrost je kad Popaj

potamani Badžu zbog

Olive!

Moj mlađi brat

sam sjedi u

mraku i nije ga

strah!

Hrabrost je kad

mala djeca

gledaju strašan

crtani i nije ih

strah!

GeneracijaGeneracija polumaturanatapolumaturanata 2012/13.2012/13.