BR./NR. 89 SIJE»ANJ/JANUAR 2001.

GLASILO HRVATSKE KULTURNE ZAJEDNICE U ©VICARSKOJ

Svi smo odgovorniHrvatska kulturna zajednica na pragu 21. stoljeÊa u 30-oj obljetnici djelovanja proæiv-

ljava svoje najteæe trenutke. Stavljena je pred teπke kuπnje. Jedna manja grupacija(oko 8% njenih Ëlanova), æeli joj prerezati æilu kucavicu. Nisu je mogli uniπtiti rijeËju, pis-mima ili blokadom rada, sada je æele πvicarskim sudom kititi i uniπtiti materijalnim moguÊnostima (moÊnih) pojedinaca, kao i njezine pojedine dugogodiπnje Ëlanove.

TisuÊe i tisuÊe njezinih Ëlanova, Hrvata, institucija i udruga sve to vidi i πuti. Zaπto tisvi ljudi πute i ne javljaju se za rijeË, zaπto ne izraæavaju svoje miπljenje, posebno kad

je rijeË o vrednotama koje su tri desetljeÊa bile svijetla toËka svih Hrvata u ©vicarskoj. Zarnikoga nije potakla savjest i etika dobre namjere progovoriti u ovo tamno predveËerje?

Sigurno da HKZ-a ima svoja interna PRAVILA, takva kakva su umni ljudi svojevremenonapisali i Ëlanstvo prihvatilo. To je papir, a ne Ëovjek i sve dobro koje se prekriva pe-

pelom. Za opÊe dobro svih ZajedniËara i Hrvata, i buduÊnosti naπe djece, potrebno je so-lidarno stati jedan uz drugoga. Nije se poπtovalo istinsko dostojanstvo i odreenje ljuds-ke osobe. Zlo se dogodilo, htjelo se zaustaviti, moæda kirurπki naËin nije uvijek najbolji,ali se moæe i korekcija uËiniti, ako ima obostrano dobre volje.

Pitamo se, zar nitko ne osjeÊa odgovornost prema ljudima s kojima æivimo na ovim pro-storima, prema buduÊim generacijama kojima nesmijemo uniπtiti temelje æivota

uniπtavajuÊi prirodu. »injenica jest, tuæena je Hrvatska kulturna zajednica (dva puta) i svinjezini Ëlanovi, tuæeni su pojedinci, Ëak su tuæitelji tuæili i sami sebe. Zar ovdje ne stajepamet zdravom razumu?

Puna su nam usta prezentacija, udruga, foruma, integracije, a duænosti redovnog Ëlanase zaboravljaju. Uplatnicu za redovnu Ëlanarinu stavimo pod tepih «oni se tuæefl, bez

razmiπljanja da je svaki Ëlan njegove udruge tuæen kao i on sam. Zaustavimo rad i tommalom obvezom svakog Ëlana: «plaÊanja redovne Ëlanarinefl. Ovo su æalosne Ëinjenice,razmiπljanja pojedinaca i πirenja takvih glasina. Izgubili smo naæalost svaki ponos i za-boravili razumno djelovanje.

Ipak se nadamo, da Êe savjesni Ëlanovi izvrπiti svoju obvezu plaÊanja Ëlanarine i premasvojim moguÊnostima dragovoljnim prilogom podræati daljnje tiskanje glasila HKZ-e

Druπtvene obavijesti, na Ëemu im unaprijed iskreno HVALA! Iako se boæiÊno vrijeme bliæikraju, nadamo se vrijeme oprosta i svijetla zadræalo se je u Vama dragi Ëlanovi. SvijetloÊe nam svijetliti samo, ako zajedniËkim snagama oËistimo put. Sve je moguÊe ako iskre-no to æelimo na opÊe dobro. Zahvaljujemo rijetkim pojedincima, starim Ëlanovima, po-sebno mladim Ëlanovima na podrπci i pokuπajima traæenja rjeπenja.

Na poËetku ovog novog stoljeÊa i treÊeg tisuÊljeÊa, æelja nam je zasigurno svima ista:HKZ-a treba opstati! Usporedimo je stihom Nazorove pjesme:

Stara, sto tragova od udaraca i uvreda, nasukana; al joπ je tu.

Mirjana Magazin

EgoizamBudi jak, uzmi, bez da neπto daπ, ne miËi

se u stranu nikada dobrovoljno; takopiπe u priruËniku nove «Powerfl generaci-je. I prije svega: koristi svoje laktove ‡zaπto ti ih je inaËe dragi Bog dao? Izbori sebez obzira na gubitke. «»im si bezobrazni-ji, tim ide boljefl, piπe novi kultautor Mi-chel Houellebecq.

Problem je samo: Ako spremnost napomoÊ, ljubaznost ili suosjeÊanje od-

jednom postanu slabosti, ako pristojnost iobzir u svakidaπnjici donose samo πtetu ipoËnu predstavljati loπe svojstvo, onda«prijeti totalno uniπtenje socijalne zajedni-cefl, kako u svojoj knjizi «Ja-druπtvofl opi-suje njemaËka filozofkinja Uta Hess. Mismo na najboljem putu u takvu buduÊnost.»ak i inaËe vrlo oprezni NZZ zakljuËuje:«©vicarska je postala okrutnija, hladnija,hektiËnija i egoistiËnijafl. Ja bih rekla, nesamo ©vicarska.

Meu ljudima se πiri jedan novi virus:Egoizam. Spremnost uËiniti neπto

bez proraËuna sve je manja, sa drama-tiËnim posljedicama za cijelo druπtvo. Pro-blematiËno je to, πto egoizam postaje «sa-lonfähigfl (akceptiran u druπtvu).

Svijet elektronike fascinira sve viπe, svi-jest o zajednici se smanjuje, a materija-

lizam i æelja za profitom rastu. Angaæmanza svog bliænjega i okolicu nije viπe u tren-du. Mladi radije surfaju u internetu, negoda pomognu brati treπnje, radije trenirajusvoje miπiÊe u fitnes-studiju nego daproËiπÊavaju πumske puteve, radije skate-bordaju, nego da u nekoj udruzi sjede zakasom.

Ali, nisu samo mladi ti kojima je osobnozadovoljstvo vaænije, nego pomoÊ

bliænjima. Mladi uËe od starih i od toga πtovide u druπtvu. Nebrojene udruge se boresa pojavom smanjenja Ëlanstva. Ako se joπnetko i hoÊe angaæirati, onda je to samo zajednu odreenu situaciju, jedan odreenprojekt. Preuzeti dugoroËnu odgovornostæeli sve mane ljudi.

©vicarci doæivljavaju egoizam kao opas-nost. U privrednim novinama «Cashfl

objavljen je «barometar strahafl kojim GfSistraæivaËki institut svake godine mjeristrahove ©vicaraca. Egoizam je na drugommjestu, odmah iza straha od globalizacijeu privredi i malo ispred straha od posljedi-ca utjecaja stranaca. Strah od kriminala jetek na 4. mjestu, a na petom i πestom do-lazi strah od siromaπtva i nezaposlenosti.

Moj Ëlanak vas obeshrabruje? To minije bila namjera, naprotiv. Svatko, pa

i Vi, moæete uËiniti neπto protiv takvogtrenda. Jer, da bi loπe doπlo na vlast, dob-ro mora samo Ëekati i ne Ëiniti niπta.

UNO je odluËio neπto napraviti, te je godinu 2001 proglasio godinom

dobrovoljaca.

Dunja Gaupp

Glasilo za Ëlanove i prijatelje HKZMitteilungsblatt für die Mitglieder undFreunde des Vereins

Nakladnik/Herausgeber:Hrvatska kulturna zajednicaKroatischer KulturvereinKolektivni Ëlan Matice HrvatskeCH-8050 Zürich, Postfach 8480Internet: http://www.hkz-kkv.ch

Postcheck: 80-33439-8

Izlazi: 4 puta godiπnjeErscheint: 4 x jährlich

Oblikovanje i slog: Ivan IviÊLithos: ProntoSatz AG, ZürichTisak/Druck: Schneider Druck, 8032 ZH

UreivaËki kolegij: Osvin Gaupp, Ivan IviÊ, Mirjana Magazin

Glavna i odgovorna urednica: Mirjana Magazin

Za potpisane Ëlanke odgovara autor, zanepotpisane Uredniπtvo. Miπljenje pisca ne mora odgovarati miπljenju Uredniπtva.

Crteæ na naslovnoj strani: Ivan IviÊ

Internet-stranica: Tomislav Kukalj

Priloge i oglase slati na adresu:Hrvatska kulturna zajednicaKroatischer KulturvereinPostfach 8480, CH-8050 ZürichE-Mail: magazin@freesurf.ch

Sponzori ovog broja: Ivan MatariÊ, Davor KunoviÊ, Ivan IviÊ

PahuljicePahuljice padaju,Ni ih niti Ëut,Da bu naπem BoæiÊuTih i mehek put.

Da mu v lugu kmiËnomuCesta se sveti,Kad bu nosil vnogomu,Kaj si on æeli.

»e bi rekel BoæiÊu,Kaj æelim si ja,Rekel bi, naj vsakomu Puno srce da.

Da bu narod naroduKak i bratu brat,I da zadovolen bu,Jenput i Hrvat.

Dragutin DomjaniÊ

BoæiÊPosipal bi snegom vse putei ispunil z veseljem vse kute,a smeh i popevka zvoni,da brigah i tugah ni,da suza veÊ oko ne muti,da vsaki si v srcu oÊuti:BoæiÊ je doπel nam vesel,vsakomu sreÊe doneselv sela i grade i gaj,meni takaj.

Dragutin DomjaniÊ

Dragutin DomjaniÊ, pjesnik boleÊivih i sumornihugoaja u doba hrvatske moderne, a kasnije jedan od

najistaknutijih tvoraca pjesniËke kajkavske rijeËi, roen jeu zaseoku KrËe, kraj Zeline 12. studenoga 1875., a umro uZagrebu 7. lipnja 1933. Podrijetlom iz stare hrvatske ple-miÊke obitelji, djetinjstvo je proveo u KrËima, djedovskomvlastelinskom imanju, a πkolovao se u Zagrebu. Svrπivπipravni fakultet posvetio se sudaËkom zanimanju, a isto-dobno obavlja razliËite knjiæevno-staleπke duænosti u Mati-ci hrvatskoj, Druπtvu hrvatskih knjiæevnika i PEN-klubu.Bitnu znaËajku svoje æivotne sudbine saæeo je u tri stiha,koja su epilog prvoj zbirci njegovih pjesama:

«Vazda sam maπtao, odviπe snivao,Æivota ni mladosti nisam uæivao,Pa sva moja mladost pjesme su te.fl

Jedni su priznavali DomjaniÊu melodioznost i zvonkostnjegove poezije, a drugi su prigovarali njezinoj toboænjoj

«slatkorjeËivostifl, pa i «purgerskoj kajkavπtinifl. No uzasve opravdane i neopravdane zamjerke, njegova je kajka-vska poezija postajala sve popularnija, o Ëemu svjedoËi iËinjenica da je velik broj tih pjesama uglazbljen. Narod ih jetako srdaËno prihvatio te se neke od njih, kao primjerice«Za svaku dobru reËfl (Fala), pjevaju gotovo jednako Ëestokao i naπa himna. A to ipak neπto govori, to je znak njihovejednostavne ljepote.

BoæiÊna noÊO draga mati,nikad mi nismo bili bogati,ma na viliju boæju imali smo svega:slanca, bakalaja i ribe,Ëistu robu za veËer i druge potribe,i znali da ni zlega kad svi skupa jimoi na ognjiπtu svi skupa sidimo.

VeËaras te tamo zvoniti nan zvona,debelo «divice Marijefl i tanko «svetega Antonafl,na ponoÊnu maπu, prvi put, drugi i treti,a ti Êeπ po πkrinjah πuπkati s koretii pokle veËeremodrne iskati za πÊere.

Po banki te stati mendule, smokve i rakija,i kuÊa Êe biti puna tamijanai dragosti tajne, ku san najvolijakat si ti me zvala: moja mala grana.I sada te gledan priko tristo brigi, priko devet vodu boæiÊnoj noÊi, zgrËenu i slabu,ma ni na ognjiπtu skupljen svi tvoj rod,da pozdravi mater, da poljubi babu.Kada zadnji glasi po selu uminu,u starem kantunu sama Êeπ ustatipreËuÊi po ognju, joπ Êeπ svojen sinuzadnje misli svoje u tujinu slati.Kako una mati pridobra i mila,ka je noÊas sina za druge rodila.

Mate Balota, 1933.

na viliju boæju = na badnjakmendule = bademikoreti, modrne = odjevni predmeti

Mate Balota, pravim imenom Mijo MirkoviÊ jedan je od najpoznatijih istarskih pisaca. Po struci ekonomist (jedan od najcjenjenijih hrvatskih ekonomista u povijesti) i diplomat, u svojim pjesmama opisivao je teæak æivot istarskog seljaka, a napose je to vjerno opisao u romanu Tijesna zemlja.

Ova izreka poznatog filozofa primje-njena na naπ mali svijet HKZ-e glasi-

la bi otprilike ovako: tjerajmo pravdupod svaku cijenu, pa i ako pri tome HKZpropadne. I stvarno, da kaæem unapri-jed, tjera se mak na konac i plaÊa ogrom-na materijalna cijena, o ugledu HKZ-e, atime i Hrvata opÊenito u ©vicarskoj da ine govorimo. Ali vratimo se na poËetak.

Hrvatski narod oËito pokazuje naklo-nost svaalaπtvu, podijeljenosti i

rascijepanosti. Dogaanja pri nogomet-nim utakmicama izmeu Croatie/Dina-ma i Hajduka ili vaterpolskim izmeuMladosti i nekog dalmatinskog kluba ilikoπarkaπkim ili..., moæemo joπ smatratiograniËena na odreenu nezrelu publi-ku. Meutim Ëinjenicu, da je Hrvatskabezkonkurentni evropski prvak po brojupolitiËkih stranaka, ne moæemo takolako zaobiÊi, pogotovo ako se uzme uobzir da se glede veliËine populacijenalazi na dnu ljestvice (neke bi naπestranke stale u prosjeËno dizalo). Pa, nakraju krajeva, politiËari su naπa elita, niu kojem ih sluËaju ne moæemo usporedi-ti sa Dinamovim BBB-ima, zar ne? Bezproblema im uspijeva od jedne strankenapraviti dvije ili tri, ali nikad obrnuto(kad bi bar bili tako uspjeπni u svezi rad-nih mjesta). Teπko je reÊi odakle ta sklo-nost potiËe i πto je uzrok, a πto posljedi-ca. Da li je ona naslijee teπkog povijes-nog iskustva, ili je povijesna sudbina hrvatskog naroda rezultat ne samo va-njskih okolnosti nego i takovog njego-vog mentaliteta.

Stanje u HKZ-i jest na neki naËin odrazzbivanja u domovini. Nesuglasice u

Zajednici, koje su prisutne veÊ niz godi-na, eskalirale su na zadnjem izbornomsaboru odræanom 21.03.99., na kojem je25 prisutnih uz protest napustilo sabor.Ta grupacija, Ëlanovi ogranaka Baden/Zürich i Zürich/Winterthur, negira legi-timnost novo izabranih duænosnika iblokira rad HKZ-e na taj naËin πto za-dræava imovinu i dokumentaciju. Timese je jaz produbio, izazvao protureakci-ju, i sukob je uπao u nekontroliranu fazumeusobnog optuæivanja poprimajuÊioblik neuzastavljive lavine koja sve predsobom ruπi. U Ëlanku istog naslova kao iovaj, a koji je izaπao u DO br. 87, pro-sinac 99., opisana je kronologija doga-aja od spomenutog sabora do 01.12.99.Kronologija zavrπava tuænom Ëinjenicomda je razdor kulminirao podizanjem triju

tuæbi, koje su nakon bezuspjeπnogpokuπaja pomirdbe kod prve instance,naime pomirdbenog sudca (Friedens-richter), proslijeene na sud u Zürich-u.Radi se o slijedeÊim parnicama:

Parnica 1: 17 Ëlanova protiv HKZ-e zbogiskljuËenja iz Ëlanstva po civilnom po-stupku (iako je za sve, osim za troje iz tegrupe, iskljuËenje 15.09.99. poniπteno).

Parnica 2: »etvero iskljuËenih Ëlanovaprotiv HKZ-e zbog klevete i uvrede Ëastipo civilnom postupku.

Parnica 3: Istih Ëetvoro, kao u parnici 2,protiv predsjednika i dopredsjedniceHKZ-e zbog klevete i uvrede Ëasti pokaznenom postupku.

Parnice 2 i 3 su identiËne po sadræaju,ali se vode protiv razliËitih pravnih

osoba. Tu se nameÊe pitanje, zaπto jenakon tuæbe protiv privatnih lica podig-nuta naknadno tuæba po istoj temi i odistih ljudi protiv HKZ-e? Zar tuæiteljimanije dovoljan jedan proces za obranusvoje Ëasti, ako smatraju, da ili nisu ra-dili πto im se predbacuje ili da se to nemoæe dokazati? Na to pitanje neka svakiËitalac nae svoj odgovor, uz dvije do-datne Ëinjenice: a) u ovom sluËaju se neradi o Zagorcima i b) tuæitelji su odbiliprijedlog HKZ-e od 11.02.2000. da separnica protiv HKZ-e sistira dok se nerijeπi ona protiv privatnih osoba, a sve usvrhu smanjivanja parniËnih troπkova zaobje strane. Tuæitelji inzistiraju na isto-dobnom voenju obadvije parnice.

Ukojem se stadiju nalaze parnice, πtase u tih godinu dana od 01.12.99. do

danas dogodilo u tom pogledu? Autoraovog Ëlanka, kao primjerka ugroæene iizumirajuÊe ljudske vrste autohtonih za-grebaËkih purgera, sudski proces po ci-vilnom postupku podsjeÊa na stare dob-re dane kad smo πpilali pref. Preferansili skraÊeno pref je kartaπka igra, nasli-jee k.u.k. monarhije i pored belota ne-kad najpopularnija u Zagrebu (πnapsl,ajnc, tablanet i sliËno smatram priprav-nim stupnjem, πegrtijom kartanja). Nijemi poznato da li je pref poznat u Sla-voniji ili drugim dijelovima Hrvatske,svaku primjedbu Ëitalaca u tom pogledutoplo pozdravljam. U prefu je moguÊe,da nakon licitacije, a time i zvanja igrejednog od tri igraËa, netko od druga dvakontrahenta dade kontru, smatrajuÊi da

ima dobre karte u ruci. Izazvani opet,ako nije ziheraπ i ako je istovremenouvjeren u svoje karte daje re-kontru, na-kon Ëega slijedi sup-kontra od izazivaËa.Pri svakom koraku vrijednost igre se ud-vostruËava, i tada slijedi igra koja poka-zuje tko ima kakove karte.

Uparnici po civilnom postupku tuæiteljpodnosi tuæbu, tuæeni daje odgovor

na tuæbu (kontra), da bi tuæitelj odgovo-rio replikom (re-kontra), na koju tuæeniopet odgovara duplikom (sup-kontra).Naravno svaki korak stoji novaca, jersvaki puta odvjetnici moraju paæljivoprouËiti materiju i pismeno argumenti-rati u korist svojih klijenata. Vrijednostigre time raste a spremnost na nagodbupada, jer svaka strana vjerujuÊi u svojedobre karte oËekuje nakon dobitka igrepovrat uloæenog.

Uoba procesa protiv HKZ-e svi opisanistupnjevi su obavljeni (zadnja dupli-

ka predana je 04.09.2000) i prava igratek predstoji, koja Êe pokazati tko imabolje karte. To znaËi, da sudci sadaprouËavaju pismeni materijal i da senalaze otprilike pred istim problemomkao i meunarodna zajednica kad jepokuπala shvatiti problem Bosne. Vjero-jatnost je prema tome velika da Êe seprocesi nastaviti ispitivanjem svjedoka.Kako je to kompleksna materija moæeilustrirati Ëinjenica da je samo sa straneHKZ-e priloæeno oko 60 stranica dokaz-nog materijala, koje su morale bit preve-dene na njemaËki. Obzirom da ni jednastrana nije angaæirala licencirane suds-ke prevoditelje, ironijom sluËaja moæe sedogoditi, u sluËaju kontradikcije u pre-vodima, da sud angaæira kao prevodiocajednog Srbina. To bi onda bilo u duhuzagrebaËkog summita i bolje suradnjenaroda zapadnobalkanske regije, kao ipotrebnoj materijalnoj pripomoÊi napa-Êenom srpskom narodu nakon povijes-nog zaokreta prema demokraciji.

Uparnici po kaznenom postupkunema tog pismenog ping-ponga koji

se igra u civilnom procesu. Sud imenujeistraænog sudca, u konkretnom sluËajuparnice br. 3, radi se o sudkinji koja zbogistovjetnosti, odnosno bliskosti materijeobrauje i druga dva procesa. Ona je re-lativno brzo za 24.05.2000. zakazala ter-min istraænog postupka, koji je zavrπenu jednom danu ispitivanjem tuæitelja ituæenih. Istraæna sudkinja je nakon ispi-tivanja inzistirala na nagodbi izmeuobje strane, Ëime bi proces bio prekinut.Nakon dugog pregovaranja bio je usvo-jen tekst Ëiji se bitan dio sastojao utome, da svaka strana snosi vlastite od-vjetniËke troπkove, a sudski troπkovi dase podijele. SmatrajuÊi da je to zadnjaprilika za pomirdbu i u oËekivanju da sumozgovni kotaËiÊi nakon prvog sudara-nja glava doπli na svoje mjesto, HKZ jeπest dana kasnije, t.j. 30.05.2000. dodat-no predloæila nagodbu za okonËanje svetri parnice. Prijedlog nagodbe predvia:

Quo Vadis Zajednico ?, ili Hrvat protiv Hrvata, nastavak 1Fiat justitia, pereat mundus (das Recht gilt, auch wenn die Welt darüber zugrunde geht).In diesem charakteristischen Ausspruch der Jurisprudenz liegt gewiss kein Funke vonGüte und selbst nicht von Weisheit. Ludwig Feuerbach

Fiat justitia, pereat mundus (pravo vrijedi, pa i ako pri tome svijet propadne). U ovoj karakteristiËnoj izreci pravosua nema ni traËka dobrote, a kamoli mudrosti.Ludwig Feuerbach

• povlaËenje odluke o iskljuËenju Ëet-voro Ëlanova tuæitelja

• meusobna isprika tuæenih i tuæitelja

• sazivanje izvanrednog sabora

• podjelu sudskih troπkova

• preuzimanje vlastitih odvjetniËkihtroπkova od svake strane u parnicama

Istovremeno je HKZ predloæila da sesva tri procesa sistiraju dok traju pre-

govori, jer je besmisleno da troπkovi daljerastu ako se namjerava nagoditi.

Nagodbu dogovorenu kod istraænesudkinje tuæitelji su opozvali

09.06.2000., u zakonskom roku pred-vienom za predomiπljanje. Istu takvu

sudbinu doæivio je i gore opisan prijed-log nagodbe HKZ-e, koji su 09.06 2000.odnosno 26.06 2000. odbile obadvijetuæiteljske strane. Tuæitelji su iπli i korakdalje i odbili sistiranje procesa za vrije-me pregovaranja, iako su podastrli vla-stite protuprijedloge nagodbe. Naæalostte prijedloge HKZ nije mogla akceptiratijer su, citat odvjetnika HKZ-e: «....naimeniπta drugo nego potpuno priznanje kri-vice. Za nagodbu, koja to ime zasluæuje,i pri kojoj naravno obadvije strane mora-ju napustiti svoj kruti stav, potrebno bibilo sa strane tuæitelja neπto viπe spre-mnosti da se izie ususret drugoj stra-ni...fl.

Joπ nisu sasvim ugaπene aktivnosti dase postigne neka nagodba.U meu-

vremenu parnice idu svojim tokom, i la-vina se dalje valja niz brijeg bivajuÊi sve

veÊa i veÊa i ruπeÊi sve na svom putu,prije svega meuljudske odnose.

Quo vadis HKZ-o? Nastavak slijedi.

Osvin Gaupp

Primjedba autora: prateÊi intenzivnoove parnice doπao sam u doticaj sa zamene do tada nepoznatim dijelom svi-jeta i izvukao ovaj zakljuËak: savjetujemmlaim naraπtajima koji æele dobrozaraivati i imati zanimanje, koje je neo-visno o konjukturnim ciklusima i bez ob-zira na razvoj tehnike uvijek traæeno,neka odu u pravnike. Najlakπe i najboljese zarauje na ljudskoj gluposti, a ona jebezgraniËna.

Kako izaÊi iz magleMagla je prirodna pojava kao i

sunËani dan ili vedra zvjezdananoÊ... No, ona je nerijeπiva i zagonetnaenigma u danu kao i u noÊi. Ona spuπtamrenu na oËi, ona je neprovidna i za-straπujuÊa. U njoj se najËeπÊe vrtimo ukrugu ne nalazeÊi izlaza iz zaËaranogkruga. Nerijetko bi trebalo uËiniti samonekoliko koraka u pravom pravcu i mag-la bi ostala iza lea, otvorio bi se vidik svidikovca u buduÊnost. No, buduÊnost je«baukfl neispitanih moguÊnosti, strahod ulaska u «mrakfl daleko providniji,daleko lagodniji, ispunjen nadom nado-lazeÊe «zorefl. Dolazim do zakljuËka, dase ne bojimo mraka nego upravo njego-vog pucanja, po prirodi vremena, tjera-nja i oslobaanja od mraËnih aveti. Zatorae ostajemo u magli, u njoj se bezgla-vo vrteÊi i srljajuÊi, potpliÊuÊi jedan dru-gome noge, nanoseÊi duπevne i moralneoæiljke i viËuÊi: «Moj naËin razmiπljanja imoj stav je jedini ispravanfl.

Kad se neπto stvara, svaki sudionik seodriËe dijela sebe, kako bi ono πto se

stvara uspjelo. Da nije tako, zar bi sekrenulo s poËetne toËke? Za razliku odruπenja; prvo poËinje svojatanje i uËvrπ-Êivanje svojih nepogreπivih stavova iprincipa. OdreÊi se samoga sebe nijelako i jednostavno, ali ako je u korist zajednice, i osobno sam njezin Ëlan i nositelj odgovornosti kao i konzumentkorisnih dostignuÊa, onda je ta ærtvaslatka i plemenita. U toj spoznaji Ëovjekgodinama treba dozrijevati, razvijati se,izgraivati svoju vlastitu volju. JaËa-njem vlastite volje ne znaËi izdizanje iznad svoje umne i znanstvene, tjelesnei duhovne veliËine nego ih zadræati uskromnosti Ëovjeka koji zna da danasæivi a sutra umire.

Stanje u kojem se danas nalazi HKZ-amogao bih usporediti sa opÊim sta-

njem meu Hrvatima i utvrditi: preko-

raËili smo granicu slobode bez velike odgovornosti. Æelimo æivjeti i djelovatibez duhovnog i moralnog autoriteta jerono zamara i smlaksava. Æelimo imatiosobni svijetonazor i politiËku filozofiju.Æelimo se tuæiti, umjesto miriti, ogovaratiumjesto razgovarati, kidati meusobnekonce umjesto plesti mreæe, neuljudnopredbacivati umjesto kritiËki dokazivati...

Ako se neupuÊeni upusti u naπe«Êakulefl steÊi Êe dojam da meu

nama i u nama ima previπe ponosa amalo ljubavi. Svi smo u pravu, a za sta-nje meu nama nitko odgovoran. Ipaknam ostaje na razmiπljanje ©egedinovnaslov «Svi smo odgovornifl! Ovo vrijedii za mene, koji imam hrabrosti priznati,kao aktivan Ëlan HKZ-e nisam uspio oku-piti ni zadræati Ëlanove za «pravu stvarflna ovim prostorima. Zato se osjeÊam od-govoran prema Ëlanovima koje nisamnapustio, nisam zaboravio, a bili su dra-gi, bili su strpljivi Ëlanovi HKZ-e, sve tegodine. To su oni kojima nije bilo stalodo imena i odliËja, nego do Zajednice izajedniπtva. Danas sam poput njih slo-bodan Ëlan te zbivanja gledam iz drugog

ugla, ne kruto i uπtirkano nego slobodnoi opuπteno, rekao bih volonterski.

Moæe li HKZ-a ustrajati? Moæe, ako sevratimo opÊim vrednotama, ako bu-

demo iskreni prema sebi i drugima, akosagledamo svoje moguÊnosti i uskladi-mo ih prema potrebama na ovim prosto-rima. Korijen i stablo su joπ tu, joπ susvjeæi i soËni (tek u tridesetom ljetu).Moæemo, ako napravimo korak iz za-magljenosti i stupimo makar i u svjeæijutarnji mrak. U njemu Êemo se ugodni-je osjeÊati iako smo samo obrise putavidjeli. Sve slabije svjetlucanje zvijezdanajavit Êe nam nadolazak dana za kojegse treba prirediti, jer dan traæi aktivanæivot, a posla je na pretek.

Moæe, ako svatko od nas uËini korakprema drugomu. U protivnom veÊ

sada moæemo pjevat jadikovku: «U snugledam gdje me povijest gazi i pro-kletstvo kralja Zvonimira izljeva se namenefl.

Drago MiπiÊ Ëlan od 1971, jedan od osnivaËa HKZ-e

Fot

o: I

van

Ivi

Ê

Ne smijemo zaboraviti generala BlaπkiÊaNesreÊu nekom narodu mogu drugi prouz-roËiti, ali za poniæenje snosi vlastitu odgo-vornost.

Henry Thomas Buckleengleski povjesniËar (1821-1862)

1909.

Na vjeπalima. Suha kao prut.Na uzniËkom zidu. Zidu srama.Pod njome crna zloËinaËka jama.Ubijstva mjesto, tamno kao blud.

Jer Hrvatsku mi moju objesiπe,Ko lopova, dok njeno ime briπe,Za volju neznam koga, æbir u uzama.

A.G. Matoπ

Agresija na Hrvatsku jest jedan od naj-veÊih zloËina nad jednim narodom na-

kon drugog svjetskog rata. Bila je zadojenaistom ideologijom kao i monstruozna Hi-tlerova nakana izbrisati æidovski narod izdaljnje povijesti ËovjeËanstva. Srbi, toËnijesrpski narod, iznimke potvruju pravilo,æeleÊi trajno prigrabiti povijesne hrvatskeprostore, planski je pokuπao istrijebiti, ili unajmanju ruku prognati, svakog nesrpskogstanovnika tih prostora i izbrisati svaki hr-vatski trag, «na sve vekovefl. O tome nemani najmanje sumnje. Srbi su to smatralisvojom povijesnom πansom, jer su bili uposjedu vojne sile, za razliku od Hrvata, apriliku im je dao opÊi raspad sovjetskog ko-munistiËkog bloka. Na tu πansu su godina-ma planski Ëekali, samo naivni Hrvati tonisu zamjetili. Nevjernim oËima gledalismo kako se ponavlja neπto, πto se nakonNürnberπkih procesa smatralo nezamisli-vim. Bili smo zateËeni ravnoduπnoπÊu iegoizmom zapadnog svijeta, kojemu sukratkoroËni partikularni interesi bili vaæni-ji od morala. Tjeπili smo se, da su istina ipravda spori, ali neuzastavljivi. Vjerovalismo u pravdu i pozdravili osnivanje suda uHaagu za zloËine protiv ËovjeËnosti poËi-njene na podruËju bivπe Jugoslavije.Meutim haaπki sud se kao bumerang vra-tio nama, da udara prije svega i uglavnomsamo po Hrvatskoj. Kroz haaπki sud zapad-ni svijet pere svoje ruke u nevinosti, doka-zujuÊi da su svi podjednako krivi, a Hrvatiponajviπe. To sigurno zvuËi neukusno i ne-pijetetno, ali je naæalost istinito, dr. FranjoTuman svojom je smrÊu napravio zadnjuuslugu hrvatskom narodu, umro je pravo-vremeno. Kao πto znamo, time je sprijeËioda protiv prvog hrvatskog predsjednikabude podignuta optuænica zbog ratnihzloËina.

Presuda generalu BlaπkiÊu ima takvepravne temelje, da se moramo vratiti

duboko u srednji vijek kako bi mogli naÊiusporedbu. Jer u srednjem vijeku je fran-cuski kralj mogao izjaviti: «dræava to samja«, i donositi presude, ne po zakonimapravde nego prema vlastitim interesima.Upravo to rade danas na pragu 21. stoljeÊa

demokratske velesile, kad doduπe ne kaæu«pravda je to πto je naπ interesfl, ali takorade. Presuda BlaπkiÊu je pljuska pravdi, toje Ëak primjetila i engleska tevizijska kom-panija channel 4 pri svom skandaloznomizvjeπtaju o Tumanovim zapisima. Haaπkisud je meunarodni sud, koji bi morao ima-ti kriterije koji vaæe za cijeli svijet. BlaπkiÊuse predbacuje zapovjedniËka odgovornostza jedinicu koju uopÊe nije nadzirao, a bri-tanski zapovjednik, koji je na Falklandimanaredio strijeljanje argentiskih zarobljeni-ka ne odgovara. Jer je Englez. Sa sluËajemBlaπkiÊa igra se neka politiËka zakulisnaigra, barem na to upuÊuje Ëlanak novinaraZorana Vukman (vidi poseban prilog).

General BlaπkiÊ, taj nesretni Ëovjek i hr-vatski vitez u Ëiju nevinost su svi uvje-

reni, od Muslimana koji su ga optuæili, doonih koji su mu presudili, simbol je hrvat-ske tragedije. Zar ima veÊeg absurda odsluËaja hrvatskog naroda: biti brutalno salea napadnut noæem sa namjerom pljaËkei ubojstva, i onda nakon uspjeπne obranebiti optuæen πto je napadaËa udario ponosu i time prekrπio zakone fair play-a.Meni nije poznato, da je ikad u povijestineki narod bio napadnut, opljaËkan, uspiose obraniti i pobijediti, i nakon toga moraoplatiti ratnu odπtetu napadaËu. A da ne go-vorim o tome da se napadnutome i pobjed-niku nikad nije sudilo. Podsjetimo se malonovije povijesti:

• Englezi i Amerikanci su u drugom svjet-skom ratu u jednom danu napalm bomba-ma pretvorili Dresden, jedan od najljepπihgradova svijeta, u plameni inferno u kojemje nestao Ëitav grad i u najgorim mukamaizgorjelo 200’000 ljudi. (Nisam se zabunio,ponavljam 200’000). Dresden nije imao ni-kakvu strateπku vaænost, bez ikakve vojneindustrije, pun izbjeglica koji su bjeæalipred Rusima. Opravdanje Engleza, joπ i da-nas: Nijemci su bombardirali Coventry. Azar Srbi nisu bombardirali Vukovar, Zadar,Dubrovnik..? Churchill koji je dao zapovi-jed za napad na Dresden za Engleze je nedodirljiv heroj, a dr. Tumana bi predhaaπki sud. U nedostatku Tumana namje-rava se procesuirati naπim generalimazbog «Bljeskafl i «Olujefl.

• »esi su proglasoma njihovog predsjedni-ka Beneπa god. 1945. i 1946. ubili oko150’000, protjerali 2,8 milijuna sudetskihNijemaca i konficirali njihovu imovinu, pri-je svega velike poljoprivredne posjede.Beneπeve dekrete je potvrdio 21.04.1999.od zapada uvaæeni Ëeπki predsjednik, bo-rac za ljudska prava, Vaclav Havel. ZnaËi,oteti se posjedi ne vraÊaju vlasnicima i za-pad to tolerira i ne prijeti sankcijama. Da,»esi se opravdavaju da su im Nijemci na-pravili mnogo zla za vrijeme rata, a njihovisudræavljani Sudeti su u tome takoer sud-jelovali. A zar nama Srbi nisu uËinili mno-go zla i nisu li u tome hrvatski dræavljaniKrajiπki Srbi prednjaËili? Tuman je prije iza vrijeme «Olujefl molio Srbe da ostanu, aBeneπ je Nijemce proglasio divljaËi za od-strel. Od Hrvata zapad oËekuje da izbjegleSrbe prihvati objeruËke sa obnovljenim

kuÊama, cvijeÊem i muzikom. I naravno dasvi dobiju penzijicu. Gosp. Dienstbirn, »eh,daje nam po tom pitanju lekcije. Ga Albright, u svojstvu Amerikanke takoernam dijeli lekcije po pitanju prava na pri-vatnu imovinu, a istovremeno joj kao »eh-inji ne pada na pamet da vrati umjetnine,koje je njezina porodica otela jednomgraaninu Praga njemaËkog porijekla prijeemigracije u Ameriku.

• Amerikanci su nakon napada Japanacana Pearl Harbour svoje graane japanskogporijekla stavili u logore i oduzeli im imovi-nu. I za to je bila dovoljna sumnja, da bi ob-zirom na porijeklo mogli biti nelojalni pre-ma vlastitoj dræavi. Nikad im ne vratiπeimovinu niti se ispriËaπe. A nama su gos-poda ameriËki veleposlanici Gailbright iMontgomery dijelili i dijele packe. ©to bibilo da smo mi uradili isto sa naπim Srbi-ma, koji su otvoreno pokazivali nelojalnostprema Hrvatskoj. Mnogi je pokazuju joπ idanas. Sve otvorenije.

Znam, znam, mnogi Êe primjetiti, nitkone optuæuje Hrvatsku, radi se o indivi-

dualnoj odgovornosti, nema nacionalneodgovornosti. To nam sada govore pred-stavnici europske zajednice, tapπajuÊi naspo ramenu. Mene to podsjeÊa na psa ko-jem se dobaci kost, Ëeπka po glavi i kaæe:dobar cucak. A pas maπe zadovoljno re-pom. Ako je tome tako zaπto smo se ondaveselili kad je Goran silinom svog reketapraπio protivnike? Zaπto smo se veselilikad je nogometna reprezentacija osvojilatreÊe mjesto na svjetskom prvenstvu uFrancuskoj? Pa to su onda bili samo indivi-dualni uspjesi, a ne nacionalni. Zaπto suonda francuski reprezentativci i trener biliodlikovani legijom Ëasti za zasluge u sluæ-bi nacije. (Tumana su ismijavali kad je po-dijelio odlikovanja naπim reprezentativci-ma). Zaπto se onda Amerikanci toliko na-preæu i nude materijalne beneficije uspje-πnim teniskim igraËicama iz istoËne Euro-pe da uzmu ameriËko dræavljanstvo i igra-ju pod ameriËkom zastavom? Zaπto se radestatistike o broju olimpijskih medalja ponacijama?

Ne, ja ne vjerujem u te bajke oiskljuËivoj individulnoj odgovornosti.

Narod i nacija se mjere po individualnimuspjesima, ali i individualnim zloËinima.Niz individualnih kazni nacistiËkim zloËin-cima jest obiljeæio njemaËki narod. I zbogtoga joπ i danas Nijemci u igri velesila ne-maju tu teæinu, koja bi odgovarala njihovojprivrednoj snazi. Tako Êe u analima ostatizapisano, da je haaπki sud nakon rata u ju-gozapadnom Balkanu osudio zbog poËinje-nih ratnih zloËina mnogo Hrvata, nekolikaSrba i nijednog Muslimana.

Zaπto se to nama Hrvatima dogaa?Upravo smo svjedoci povratka Srbije na

europsku scenu na velika vrata i sa veli-kom pompom. Bez pritisaka i ucjena. Za-pad je sretan πto su se Srbi otarasiliMiloπeviÊa (jesu li?) i ne oËekuju od njihnakon tog «narodnog dogaanjafl niπta.Zapad je jako tankoÊutan i mora uzeti u

obzir osjeÊaje i raspoloæenje napaÊenogsrpskog naroda, od kojeg se u ovom mo-mentu ne moæe oËekivati niπta viπe, negoda dozvoli da mu Zapad nadoknadi materi-jalnu πtetu, koja mu je NATO napadima na-nesena. Takvu obzirnost hrvatski progna-nici nisu nikad osjetili. Od njih se oËekuje,da sa velikom tolerancijom susreÊu svojebivπe muËitelje i iseljavaju se na ulicu Ëimi jedan Srbin nakon puno nagovaranja po-kaæe æelju za povratkom.

Zaπto takva nejednaka mjerila? Prema upodnaslovu citiranoj izreci poniæen na-

rod je sam kriv za poniæenje. Carl GustavStröhm u Hrvatskom Slovu od 20.11.2000.zastupa tezu, da Hrvati nemaju smisla zapromidæbu. To potkrepljuje izjavom nad-vojvode Otto von Habsburg, koji je lobira-juÊi za Hrvatsku u Europskom parlamentuustanovio veliku manjkavost Hrvata u tompogledu. Sigurno je, da su Hrvati na tompolju poËetnici i imaju joπ mnogo nauko-vanja pred sobom. Meutim Ëini mi se dato nije sva istina.

Kakvu alternativu ima Zapad u Srbiji?Vuk DraπkoviÊ? Ili «sunny boyfl Zoran

–iniÊ, koji bez da okom trepne oËekuje od

Hrvatske, da u ime dobrih odnosa Jugosla-viji pokloni Prevlaku? Zaπto ga naπ preds-jednik, inaËe bez dlake na jeziku i «πlag-fertigfl, nije zatraæio da Jugoslavija u imeisprike Dubrovniku vrati konaËno Hrvat-skoj naπu Boku? Te neka nam –iniÊkonaËno objasni gdje je 762 nestalih Hr-vata. Srbi se mogu meusobno svaati,tuÊi i ubijati, ali u bitnim nacionalnim pi-tanjima su jedinstveni. Mrze MiloπeviÊa,ali ga ne daju u Haag. A veliki demokrataKoπtunica duboko poπtuje ratnog zloËincaKaradæiÊa. Zapad tu nema alternative. Nadrugoj strani, meu hrvatskim intelektual-cima, i onima, koji se smatraju intelektual-cima, ima mnogo naprednih. Napredniji supo pitanjima demokracije, ljudskih prava,prava nacionalnih manjina nego Zapad,oni su «päpstlicher als der Papstfl. Hrvatisami sebe optuæuju za ratne zloËine. Srbitakoer upiru prstom na ratne zloËine, aline na vlastite, nego spominju MedaËkidæep i PakraËku poljanu i pri tome citirajuhrvatske novine. Hrvati preko HrvatskogHelsinπkog Odbora govore o manjkavostiljudskih prava u Hrvatskoj na primjeruSrba povratnika, Srpski Helsinπki Odboristo tako nadzire povredu ljudskih pravakod srpskih povratnika u Hrvatsku. To je

jedna komponenta naπeg problema. Drugase komponenta sastoji u tome, da Zapadrjeπenje gordijskog Ëvora jugobalkanskeregije vidi u tome da svi narodi tog prosto-ra æive u jednoj asocijaciji. Takvu jednuasocijaciju Srbi, pa i nacionalistiËki Srbipozdravljaju, jer u tome vide moguÊnost zadobiti πto su u ratu izgubili. Drugim na-rodima, prije svega Hrvatima, treba svakinacionalizam izbiti iz mozga, jer je to pre-preka takvom rjeπenju. Dakle treba naseli-ti Ëim viπe Srba u Hrvatsku, Hrvate u Bos-ni utopiti u federaciji, te stalno vrπiti priti-sak na Hrvatsku. A pritisak na Hrvatsku jemoguÊ, jer alternative postoje, kao πto suuvijek u povijesti Hrvatske postojale.

Ne smijemo zaboraviti generala Bla-πkiÊa. Taj uspravni Ëovjek predstavlja

ono najbolje u Hrvata. On je na stupu sra-ma, a Hrvatska pored njega. UËinimo lineπto za BlaπkiÊa uËinili smo za Hrvatsku.Poznati poljski satiriËar Stanislaw JerzyLec kaæe: «Istina obiËno leæi u sredini, du-boko zakopana«. Iskopajmo istinu, i nekasvaki tome pridonese.

Osvin Gaupp

Haaπke tajnePriËa oko Haaga proteklih dana postala jevrlo zamrπena, a pravi hrvatski zaplet uovom politiËkom trileru izgleda da tek sli-jedi iduÊih tjedana i mjeseci. Istog danakad je objavljena presuda generaluBlaπkiÊu, potpredsjednik Sabora ZdravkoTomac izjavljuje kako je ta presuda «kriz-na situacija za novu Vladufl. Dan poslije ujednom dnevnom listu William Montgo-mery poruËuje: Neka Vlada RH pokuπa do-kazima smanjiti kaznu generalu BlaπkiÊu.Odmah nakon toga, premijer Ivica RaËante navodne dokaze izvlaËi kao zeca izπeπira, i to u trenutku kad je Haag doistapostao teπka kuπnja za njegovu Vladu.

Sve je doista fabulirano u ameriËkom stilu.Ako se radi o dokumentima koji stvarnorasvjetljuju istinu, koji Êe stvarno oslobo-diti BlaπkiÊa (iako nitko i ne spominje oslo-baanje, nego samo smanjenje «krivnje«),onda Êe svaki normalan Ëovjek pozdravititakav obrat. Meutim, zdrav razum morapostaviti i neka popratna pitanja: zar nijeneobiËna koincidencija da su dokumentipronaeni upravo nakon izricanja presu-de, i to da bi RaËan slavodobitno nastupiokao spasitelj BlaπkiÊa i obraza Hrvatske?Je li moguÊe da se tako sluËajno poklopiloda premijer u odsudnom trenutku «kriznesituacijefl za novu Vladu iznenada pro-nalazi spasonosne i kljuËne dokumente?

Ako nije rijeË o sluËaju, o Ëemu se ondaradi? Moæda o taktiËko-psiholoπkom pote-zu nove vlasti kako bi otupila nezadovol-jstvo hrvatske javnosti koja je mahomzgroæena presudom? Jesu li dokumentiblef kako tvrdi Zvonimir Hodak? ©to akosu istiniti, ako dokazuju da je BlaπkiÊ doi-sta ærtvovan od bivπe vlasti? I je li BlaπkiÊi za bivπu i za sadaπnju vlast, za SAD iHaag, Ëovjek ili æeton u prljavim igrama?Teπko je povjerovati da ameriËki izvori pa

Ëak i RaËanova Vlada nisu mogli ranijedoÊi u posjed kljuËnih dokumenata usluËaju BlaπkiÊ. Zar nije logiËno pretposta-viti kako su Vlada, ili sami Amerikanciznali za te dokumente ili veÊ bili u njihovuposjedu prije presude, da bi onda njihovoobjavljivanje tempirali nakon πto je haaπkitribunal odrezao skandaloznu kaznu?(Samo naivci mogu povjerovati da Was-hington nije prije svih znao kakva Êe bitipresuda.) U tom trenutku, RaËan nastupakao spasitelj, koji joπ otkriva dvoliËnostbivπe vlasti i potkrepljuje tezu o BlaπkiÊukao ærtvenom jarcu, da bi stvorio idealanalibi za svoju Vladu kad sutra budeizruËivala iduÊe hrvatske kandidate zaHaag. On nastupa u ime teze o «odvajanjukriminalnih radnji od obrambenog rata«,koja bi nas trebala dovesti do procesui-ranja hrvatskih generala. Uostalom, toIvan Zvonimir »iËak najavljuje u svojoj ko-lumni, i kao da je dobro informiran, kaæe:«Hrvatskoj u nekoliko slijedeÊih mjesecipredstoji i izruËenje veÊeg broja osoba, ito hrvatskih generala, koji su bili umijeπaniu ratne zloËine u samoj Hrvatskoj«.

Meutim, kad se govori o ærtvenom jarcubivπe vlasti, onda se zaboravlja i drugastrana: da bi to znaËilo kako je BlaπkiÊistodobno i ærtveni jarac angloameriËkihsluæbi koje su preko montiranog suenjanamjeravale dokazati kako je Hrvatskabila agresor u BiH. Zaboravlja se da je ciljËitave njihove igre oko BlaπkiÊa bio: dove-sti Tumana i ©uπka u Haag, a danas, do-vesti Hrvatsku na optuæeniËku klupu pre-ko procesuiranja Bljeska i Oluje! Zaboravljase da novi dokazi mogu biti i potvrda ne-vjerodostojnosti haaπkog suda koji je su-rovo osudio BlaπkiÊa bez dokazane krivnje!

Ante Nobilo izjavljuje da «postaje teπkoposlije ove presude braniti haaπki sudfl, ihvali se kako je «svojim konceptom obra-ne naπtetio hrvatskim nacionalistima uBiH i njihovim moÊnim zaπtitnicima u Za-

grebufl, te da ga je bivπa vlast sprjeËavalau dokazivanju dvostruke linije zapovje-danja. To govori odvjetnik Ëiji je klijent do-bio 45 godina zatvora! LogiËno je da seËovjek upita i o propustima, odnosno spo-sobnostima obrane. Puno je toga za-mrπenog u priËi oko BlaπkiÊa koja se sadasamo Ëini jednostavnom. Nobilo je prijenekoliko godina tvrdio da je haaπko tuæi-teljstvo ispolitizirano upozoravajuÊi napoËetku procesa da tuæitelj æeli dokazatikako je u BiH bio meunarodni sukob dabi primjenio optuæbu o krπenju Æenevskekonvencije. Govorio je kako je obranaoteæana nakon svjedoËenja famoznog taj-nog i zaπtiÊenog svjedoka.

Ovih dana puno se spominje kao svjedoku procesu BlaπkiÊu general PetkoviÊ, ali sene spominje i taj zaπtiÊeni svjedok optuæ-be iz 1997. godine! «Vjesnikfl je u svibnjute godine objavio vijest i dokumente o na-vodnom svjedoËenju Stipe MesiÊa u Haa-gu. Prema tim izvorima MesiÊ je pred tri-bunalom svjedoËio 19. travnja 1997. godi-ne. No MesiÊ je u svibnju 1997. u «Feraluflnegirao da je uopÊe bio u Haagu! Dugo jebilo nagaanja je li on tajni svjedok ili nije.Nobilo nije mogao odati identitet za-πtiÊenog svjedoka koji je moæda biokljuËan za dokazivanje teza tuæiteljstva!Ni taj dio haaπke priËe o BlaπkiÊu nije dodanas posve rasvijetljen. Valjda Êemo uraspletu Ëitave ove drame saznati tko jekakvu ulogu odigrao. Iako je James Rubinu ime State Departmenta izjavio kako jepravda zadovoljena (πto je s tom pravdomnakon novih dokaza?) i poruËio kritiËarimaHaaga da ne Ëine dobro svojim narodima izemljama, vjerujem da ipak smijemoponeπto o tomu pitati i dvojiti. Ili Êe nam ito uskoro biti zabranjeno?

13. oæujka 2000.

Izvor: Zoran Vukman Kuda ideπ, Hrvatska

Hrvatska ima niz osobitosti kojima semoæe pohvaliti, a kojih ni sami nismo

svijesni niti ih zapaæamo. To je na pr. poπto-vanje predaka, koje se iskazuje u naπim li-jepim, bogatim i ureenim grobljima, pogo-tovo ako se uvaæi stoljetno materijalno siro-maπtvo u odnosu na zapadnu Europu.

Ne radi se samo o zagrebaËkom Mirogo-ju, bez sumnje jednim od najljepπih u

Europi, ili varaædinskom. Niz je malih mje-staπaca diljem Hrvatske u kojima je grobljemala oaza kulture. VodeÊi mjeπovitu grupustranaca ratne 92-godine po Istri odveosam ih idiliËnim puteljkom od MoπÊeniËkeDrage do MoπÊenice radi grandioznog pog-leda na Kvarner i ugoaja jednog srednje-vjekovnog istarskog gradiÊa. (Nijemac birekao: absolutes Muss). MoπÊenica ih jeoduπevila, ali najviπe su bili zapanjeni gro-bljem.

Drugi takav primjer je hrvatska himna.Uvijek me je oduπevljavao taj jednosta-

van, upeËatljiv tekst, bez velikog patosa,bez glorifikacije, bez nasilja (kao marselje-za), odmah prepoznat od naroda i od nar-oda odabran za himnu. Napisana davne1835. godine od amatera u ilirsko-roman-tiËarskom dobu, od amatera uglazbljena, aipak duboko sadræajna i moderna. Nekidan, traæeÊi neπto, nabasao sam na davnozaboravljenu knjigu, i kako to biva poËeoprelistavati. Naiπao sam pod gornjim naslo-

vom na Ëlanak o hrvatskoj himni povodompodizanja spomenika Antunu MihanoviÊu.Tu sam naπao rijeËi, koje su upravo to iz-raæavale πto sam mislio i osjeÊao. SilinaMatoπevog pjesniËkog izraæaja ponukalame je da sjednem. Progutao sam tih πeststranica u jednom dahu. I naravno zabora-vio πto sam traæio. Neznam to ni danas. Alizato bih rado podijelio te osjeÊaje sa drugi-ma, koji moæda nisu imali priliku, kao ja, danabasaju na tu crticu. Zbog ograniËenostiprostora, neke sam pasuse preskoËio, nikadne dirajuÊi u reËeniËnu konstrukciju. Na-dam se da Êe mi veliki AGM uvaæiti dobro-namjernost i neÊe okrenuti lea kad se sret-nemo na Onome Svijetu. A sada pustite daVas Matoπeva bujica ponese. I uzmite u ob-zir da je to napisao prije nepunog stoljeÊa.

Osvin Gaupp

6. kolovoza 1910. Blizu æupnog mjesta,kamo se doskora spremamo na Vrazovuproslavu, u Klanjcu, nedaleko od VrazovogCerovca, otkrit Êe se sutra spomenik dru-gom pjesniku iz ilirske plejade. Kao Kvater-nik i ©enoa, MihanoviÊ je doduπe Zagre-pËanin, zasluæio bi spomenik u ovom gra-du, na Harmici, gdje je i roen, ali pri-reivaËi te apoteoze kao da osjetiπe, da jepjesnik naπe himne svuda u Hrvatskoj kodkuÊe i da zagorski ladanjski okvir u srebrubratske Sutle viπe odgovara njegovoj poezi-

ji od danaπnjeg donjeg grada Zagreba,maarskog kolodvora i nehrvatskih trgovi-na. Klanjac je joπ uvijek Ëisto hrvatsko mje-sto, stara kula pravaπke opozicije, joπ uvi-jek stare, ilirske spoljaπnosti, a MihanoviÊ,ovjekovjeËen umjetnoπÊu njegovog roakaFrangeπa, gledat Êe svakog ljeta staru, slat-ku, opjevanu sliku, koju jamaËno u duhugledaπe u tuini na æalovima Egejskogmora.

Æanju srpi, maπu kose,Djed se æuri, snope broji,©kriplju vozi, braπno nose,Snaπa preduÊ malo doji.

Pase marha, rog se Ëuje,Oj ‡ oj zveËi, oj ‡ u tmine,K ognju star i mlad πetuje,Eto t’ naπe domovine!

Ipatriotizmi su razliËiti kao sve simpatije,pa su patriotske pjesme, naroËito himne,

vrlo vaæni dokumenti za psihologiju naroda.Srbi, kako je poznato, zabacili su staru kon-vencionalnu srbijansku himnu, i njihovipjesnici nisu usuprot lijepoj nagradi mogliili htjeli stvoriti nove. ©umi Marica je banal-nost tekstom i muzikom. Onamo-namo jepatriotizam Ëeænje za neosloboenim kraje-vima u vulgarnoj ariji talijanske koraËnicepretvorene u elegiju smijeπnim produæe-njem takta. Divna Haydnova himna, muzi-

Lijepa naπa domovina

Nusquam est qui ibique est ‡ Nigdje nije, tko je svugdje.

Seneka, starorimski filozof

Lijepa naπa domovina

kalno najveliËajnija od svih, πto postoje,identificira patriotizam s apoteozom kuÊeHabsburg. Ruska i engleska himna je molit-va. Patriotizam se tu javlja kao religija. Mar-seljeza je patriotizam shvaÊen kao heroiz-am i kao revolucija.

Dobra pjesma je izvor najsilnijih energija,i dok druge himne veÊinom slave do-

movinu kao vjeru ili kao Ëovjeka, kao zajed-niËki simbol religiozni ili moralni, za hrvats-ku duπu je silno karakteristiËno, πto Domo-vina MihanoviÊu nije toliko naËelo borbe ipravde, koliko zemlja, divna lijepa naπa do-movina sa ravnicama i planinama, vedrimnebom, blagim noÊima, toplim ljetom, bi-strim vodama, sa ladanjskim mirnim æivo-tom æetve i paπe, sa pjesmama i seljaËkimidilama. Narod je MihanoviÊu seljak, rad-nik, pa zovuÊi ga u boj iz Ëestite ekloge nje-govog ladanjskog posla, pjesnik je konve-cionalan, vidi se, da nije ni najmanje rato-boran, optimistiËki vjeruje u pobjedu,vraÊajuÊi se u posljednjoj strofi i opet kSavi, Dunavu, njivama, hrastovima i domo-vini: k zemlji naπoj kao naπem grobu. Hu-manoπÊu i demokratizmom svoga patriotiz-ma je MihanoviÊ toliko savremen i moder-an, da Êe to ostati, «dok nam njive suncegrije, dok nam hraπÊe bura vijefl. U toj pjes-mi nema militaristiËnog i konfesijskog tona.To je demokratska himna radu, prava selja-Ëka davorija, priznajuÊi rat tek kao potrebusamoobrane i ne prikazujuÊi patriotizamtek kao solidarnost sa narodom, nego mno-go viπe kao solidarnost naπu sa zemljom, sapejzaæem hrvatskim. Rad i zemlja! To je ci-jela hrvatska poezija, poznata samo narodus arijskim civiliziranim nagonima. Nomads-ki patriotizam je patriotizam bez zemlje,bez stalnog krova, bez korijena, patriotizamnaroda bez domovine. Kao MihanoviÊ,osjeÊahu prema domovini svi pravi naπi lju-di. GunduliÊu je domovina dubrava, dakleπuma, ladanje, zemlja naπa u uskom okviruzlatne republikanske stare slobode, a veÊkod HektoroviÊa se patriotizam javlja kaoljubav prema onoj prirodi, koju obitava poe-zija naπe duπe i hrvatskog narodnog Ëistogjezika. I KranjËeviÊu je domovina demokra-cija, puk i zemlja, samo πto on ne vjerujeviπe tako optimistiËki kao MihanoviÊ u pob-jedu, nalazeÊi Hrvatsku sposobnom tek zajedan velik grob slobodne hrvatske misli, jerse ilirska Hrvatska oduπevljava za budnice,a moderna ‡ za requieme (i uspavanke).

Domovino, lijepa naπa domovino, dogmoskepse, Ëeænjo naπeg ropstva, simbole

naπe duπe, veza naπa sa Bogom i ËovjeËan-stvom, jedina duænosti i najviπi naπ zakone,zipko i grobe, kruπe naπ svagdaπnji, slatkomlijeko jezika majËinoga, drevna kraljevino,o koju se na skrletnoj krpi kockaju vjero-lomnici kao za roba afrikanskog, draga,sveta, gaæena, muËeniËka zemljo naπa Hr-vatska! I tamo, gdje je hrvatska misaougasnula pod æuljevitim ploËama misirskogrobovanja, bdije Genij Domovine i govorikroz tiπinu πume, putovanje oblaka, ritamrijeka i pjesmu ptica rijeËi utjehe usnulimsinovima. Jer teπko otadæbini, gdje je kao uHrvatskoj slovo nijeme zemlje slobodnije izdravije od misli i rijeËi narodne!

Tko da odgonetne pouku, πto nam jepruæaju Ëari lijepe naπe domovine! Tko

da proËita nauk proπlosti izmuËen u urvina-ma Omiπlja, Kraljevice, Knina, Trsata, Ce-sar-grada, Oπtrica, Kalnika, Baga, Krka,Nehaja, Pedlja, Turnja, Ozlja, Krstinje, Jajcai Severina? ©to snuje Jadransko more podVrbnikom i otuenom Rijekom do divneBoke i oko lokrumskog samotniËkog sma-ragda, i kakva je tajna, misterijska snagakrπa, te djecu svoju veæe uljem masline, vi-nom loze, ljubavlju ruæmarina, slavom lovo-rike, pjesmom javora πestilja, ËednoπÊu lju-bice, tihim æivotom drhtavog kuπa, smilja ikovilja? Koja lekcija knjige je jaËa od simfo-nije, πto nam je daje smreka, kosodrvina,bor i jela Velebita i Gorskog Kotara, pa lipa,bukva, grabar, brijest, klen, jasen, jagnjed,trepetljika i topola naπih divnih praπuma ihrastovih πuma? Koje njeæne vile Hrvaticeostaviπe svoje rosne, miriπljave tragove namaglicama jutarnje livade, kojom drhti ka-loperka, slakovica, ruæmarinka, djetelina,mak, grahorica, tratinËica, dok uz potokdrhti tuga visibabe kraj nevinosti bijelogurica, πto miriπi po netaknutom snijegu?I nad naπim vodama, nad Savom, Dravom,Kupom, Neretvom, Krkom, Vrbasom i Dun-avom lebdi Duh Gospodnji, koji je u Hrvats-koj duh hrvatski, a velebitske πume, plani-ne kao Risnjak, Biokovo, Sljeme i Bitoraj,Sahara primorskog golog Podgorja u antite-zi sa ponositom Slavonijom i kitnjastim Sri-jemom fruπkogorskih lipa, manastira i vino-grada; GrobniËko pusto polje pa Obedskabara sa rojevima moËvarica ptica, ædralovai samotnih orlova; PlitviËka jezera, slapoviSlunjËice i buk Krke kraj bisera tihog Visov-ca, tihog na vodi samostana; πpilje, ponik-ve, ponornice, Kninsko i Lonjsko polje, Dal-matinsko i Hrvatsko Zagorje; divna sklo-niπta kao TrakoπÊan, Maksimir, Dubovac;stare naπe kurije, plovanije, πljivarije i slam-nati, mahovinasti krovovi u πljivicima ivoÊnjacima oko bijelih tornjeva i zvonika upjesmi πeve, juriËice, slavulja, prepelice i u

gukanju grlice pod gorama ili duæ rijeka ipotoka; gorske magle i jesenji oblaci, mor-ske bure i vjetrovi; pospani snijeg nad pjes-mama poboænog Badnjaka, Zagreb, Dubro-vnik i ...; sve, sve je to propjevalo, probudi-lo se i zakliktalo kroz himnu osloboditeljicuprvog budioca, koji je kao Du Bellay iz fran-cuske Plejade XVI. vijeka takoer napisaoprvu rijeË u slavu, Ëast i obranu svog jezika.Jer i jezik je produkat naπe zemlje kao mi,kao svaki πljunak ili bjelolist i pjeniπnik hr-vatske Alpe. Hrvatski jezik je proizvododnoπaja Hrvata prama Hrvatskoj, pramahrvatskoj prirodi, prama polju, gori, πumi izraku, prama naπim cvjetiÊima i naπim ti-him planetima, πto «kolo vodefl kod Prera-doviÊa, i zato naπ jezik ima sve posebneboje, zvukove, oblike i osebine naπe zemlje:buran kao senjska bura, mekan kao dvojni-ce, zanijet kao procvjetana grana ruæmari-na, tuæan kao kraπka pustolina, veseo kaotambura i dubok kao mrak naπih πuma i tra-gika naπeg mora. Samo lijepa naπa domovi-na mogaπe stvoriti ljepotu divnog naπeg je-zika, divotu naπih rijeËi krasnih kao naπiotoci, «lijepi vrti morem plivajuÊifl.

Zapjevajmo tu ilirsku budnicu junaËkijeno ikad, jer se iza jednog æivota ljudskog

vraÊa isto onakvo crno i nesreÊno vrijemekao u dane, kada je JelaËiÊ poπao u obranuprava Hrvatske, postavπi ustvari branilacnezahvalne beËke reakcije. U obrani najos-novnijih, vjerolomno gaæenih naπih pravabit Êemo ovaj put manje bezazleni i manjeoptimistiËni.

Magla, πto li, Dravu skriva.Nije l’ to naπih plaË turobni?Tko li moleÊ smrt naziva:Il slobodni, il su robni?

Antun Gustav Matoπ

Sabrana djela svezak treÊi, Ogled ‡ Vidici i putovi‡ Naπi ljudi i krajevi, JAZU, Zagreb 1955.

gore lijevo: dvorac Veliki tabordesno: Zelenjak, spomenik MihanoviÊu, tvorcu hrvatske himne

snimio: Ivan IviÊ

Kazne za psovkeEine Chronik schreibt nur derjenige, demdie Gegenwart wichtig ist.Kroniku piπe samo onaj, kome je vaænasadaπnjost.Goethe, Maximen und Reflexionen

Zagreb je u srednjem vijeku bio primjertipiËnog srednjeeuropskog grada. Tlocrtdanaπnjeg Gornjeg grada napadno je sliËantlocrtu mjesta Chalon-Sur-Saon u Francuskoj.Kronika Zagreba nam otkriva duh onog vre-mena, naËin æivljenja i razmiπljanja te orga-nizaciju æivota u tadaπnjim europskim urba-nim sredinama. »itajuÊi ju, uviamo s jednestrane da se Ëovjekova priroda ne mijenja i dasu problemi meuljudskih odnosa vjeËno isti.A s druge strane smo koji puta iznenaenipragmatizmom, kojim se ti problemi rjeπava-ju. GledajuÊi redovno Dnevnik hrvatske tele-vizije, na kojem rijetko koji dan nemaizvjeπtaja sa sudskih procesa ili o raznim op-tuæbama, tuæbama, protu-tuæbama, objeda-ma, klevetama, prijetnjama, protu-prijetnja-ma, dobijam dojam da se ono takozvanomraËno doba ne mora stidjeti usporedbe sadanaπnjim Zagrebom. Priloæio sam par zapisaiz sudbenosti. Moæda Êe nekim Ëitaocima iz-mamiti smijeπak na licu.

Gradski sud u ZagrebuGrad Zagreb je «zlatnom bulomfl Bele IV. odg. 1242 dobio nadleænost sudbenosti i bio izu-zet od sudbenosti bana, podbana, æupana iplemiÊkih sudaca. VeÊ u ono doba razlikovalesu se graanske (civilne) od kaznenih parnicai grad Zagreb je imao nadleænost za obje, πtaviπe imao je i «jus gladiifl (pravo maËa), daklepravo dodjeljivanja smrtne kazne. U zlatnojbuli je izriËito stajalo : «nijedna presuda nekase ne svrπi sa dvobojem, veÊ neka se raspravisvjedocima i prisegomfl. Na sudu je kao glav-ni zakonik vrijedila zlatna bula od 1242 i pri-vilegij od 1266 po kojem se odreuje dazloËince treba suditi «prema utvrenomobiËaju vojvodine Slavonijefl (to dokazuje daje Hrvatska god. 1266 imala svoje posebno ci-vilno i kazneno pravo). U Zagrebu je vrijedio iposeban zakonik proglaπen god. 1377 za vri-jeme sluæbovanja sudca Franje MarkoviÊa.Gradski sud, kojeg su Ëinili gradski sudac i svigradski priseænici, redovito je sudio u utorak ipetak, ako se taj dan nije odræavao sajam ili

nije bio svetak. Gradski straæar je optuæenika8 dana unaprijed obavijestio kad ima doÊi nasud. Ako se tri puta nije odazvao pozivu ondaje bio osuen u odsutnosti i dodatno je moraoplatiti novËanu kaznu zbog prkosa. Uskra-Êivanje svjedoËanstva se je kaænjavalo. Akonije bilo svjedoka gradski sud bi ponudio op-tuæenom da u crkvi sv. Marka sveËanom pri-segom potvrdi nekrivnju. Takva prisega senije dopuπtala optuæenicima na zlu glasu, zakoje se opravdano sumnjalo da bi mogli krivopriseÊi. Ako se je radilo o ubojicama i vjeπti-cama onda se je primjenjivalo oprobano sred-njevjekovno sredstvo za iznuivanje priznan-ja: stavljanje na muke.

Tko nije bio zadovoljan osudom gradskog su-dca i njegovih 8 priseænika, mogao je prizvatislijedeÊu instancu «judicum antiquorum judi-cumfl (sud starih sudaca), koju su Ëinili bivπigradski sudci. Stranke u parnici su se obiËnozadovoljile presudom tog suda. Za tvrdoglaveje postojala i treÊa, ujedno i posljednja in-stanca: «tavernicale judicumfl. Tavernik jebio kraljev predstavnik. Instance se nisu mo-gle preskakati, kao dokaz sluæi parnica iz god.1380, kad se je parniËio jedan bivπi sudac.ParniËne stranke su direktno prizvale taverni-kalni sud, ali ih je tavernik uputio neka prijeiznesu parnicu pred «stare sucefl zagrebaËke.

Kazne za psovke i klevete«Zlatna bulafl grada Zagreba od god. 1242.odreuje ovo: «Ako jedan graanin drugogagraanina obruæi, izgrdi ili opsuje, neka uvri-jeenom plati 10 penza, a gradskoj blagajni100 denara. Tko je tako bio tri puta kaænjen, anije se popravio, neka mu se cijela njegovaimovina zaplijeni u korist opÊine, a on neka seiz grada sramotno protjera kao nepoπtenjakfl.Klevetnici su morali pred sudom svjedocima iprisegom dokazati, da je istina ono, Ëime suokrivili drugoga Ëovjeka. Ako im to nije uspi-jelo, onda bi ih gradski sud oπtro kaznio radipoËinjene klevete. Najmanja kazna bijaπe glo-ba od 25 penza, koja se klevetniku metnula za«pranje jezikafl (emenda linguae). Za veÊeklevete bio je krivac javno πiban na «prange-rufl, t.j. sramotnom stupu. Najteæe klevetnikekaznili bi izgonom iz grada i zapljenom imut-ka njihova. Gradski sud nije ipak sudio uvijektako strogo. ObiËno se tuæitelj zadovoljio time,da ga okrivljenik javno zamoli za oproπtenje.Gdjekada je krivac bio osuen, da mora sjedi-ti na «prangerufl, koji se nalazio kraj velikih

vrata æupne crkve sv. Marka. Najviπe je grads-ki sud imao posla s «filarkamafl, t.j. s piljari-cama, koje su na Markovu trgu prodavalekruh, mlijeko, sir, maslac, jaja, voÊe i povrÊe.StojeÊi ili sjedeÊi jedna do druge Ëesto su seove æene radi utakmice u svojoj trgovini zava-dile. U takvom sluËaju obiËno bi padale uvre-de s jedne i s druge strane. Zato je gradskisud godine 1384. dao istesati kamen i na njpriËvrstiti lanac. Kamen je redovito stajao na«prangerufl. Kada su se pak zavadile «filar-kefl, onda ih je gradski sudac radi meusobnapsovanja osudio ovako: Jednu «filarkufl odve-doπe na «Dvercefl (jedna od gradskih vrata), adrugu k «prangerufl. Ovoj bi onda na vrat ob-jesili sramotni kamen, koji je morala nositi odMarkove crkve do «Dvercafl. Ovdje bi joj ka-men skinuli, te ga objesili o vrat drugoj «filar-kifl, koja ga je morala nositi do æupne crkve.

Smrtna kazna pretvorena u globuGodine 1639 dogodilo se u Zagrebu razbojst-vo na πtetu graanina trgovca Jakova. Razbo-jstvo je poËinio seljak Nikola iz Bistre, kmetpl. Ane DomjaniÊ, koji je na javnoj cesti napaoJakova i oteo mu sve πto je ovaj imao kodsebe. Tim povodom sastao se senat grada Za-greba da sudi Nikoli. Javnu optuæbu zastupaoje gradski odvjetnik, a prisutna je bila takoerAna pl. DomjanoviÊ, koja je doπla iz Bistre.Sud nije imao puno posla, jer je Nikola priznaosvoju krivnju. Prema tadanjem kaznenom pra-vu senat je morao krivca osuditi na smrt. Aliprisutan je bio takoer graanin Jakov kaoneposredni tuæitelj i oπteÊenik. Jakov izjavi dane traæi glavu Nikole, njemu Êe biti milije akose krivac otkupi novËanom globom, koja Êe senamijeniti za nabavu oltara. Uz Jakovovu æel-ju pristanu gradski odvjetnik i optuæenikovavlastelinka Ana. Uslijed toga donio je gradskisenat odluku: optuæenom razbojniku Nikoliopraπta se gubitak glave, a kazna se pretvarau globu od 25 ugarskih forinti, koje se morajuuplatiti u roku od 15 dana. Poπto je NikolapoËinio i druge zloËine ostavlja ga gradski se-nat u okovima i predaje Ani pl. DomjaniÊ, damu ona sudi kao njegova vlastelinka (Protho-colum actorum u arhivu grada Zagreba).

Osvin Gaupp(izvori: Rudolf Horvat: Proπlost grada Zag-reba, Hrvatski Rodoljub 1942; Gjuro Szabo:Stari Zagreb, Znanje 1971)

Fot

o: I

van

Ivi

Ê

Jedinstvo u mnogovrsnosti kulturaSvekulturni odbor u Voralbergu, u kojem jezastupljeno oko 16 nacionalnih grupa, kojesu se u zadnjih sto godina doselile u Voral-berg, upriliËio je i ove godine proslavu do-seljenika u Voralbergu. Misao vodilja je iovaj put bila «Unser aller Ländlefl. U slo-bodnom prijevodu bi to glasilo na hrvats-kom jeziku «Voralberg sviju nas domovinafl.Namjera je organizatora bila zbliæiti ljudejedne drugima uz oËuvanje i njegu vlastitekulturne baπtine. Dakle: «Jedinstvo u mno-govrsnosti kulturafl. Glazbeno druπtvo Fer-do LivadiÊ iz Samobora nas je kod prve pro-slave 1993. dostojno i na visokoj razini pred-stavilo ovdaπnjoj publici. Tri godine kasnijeje tu ulogu preuzela Tamburica iz Voralber-ga, a 1998. godine nam je u goste doπlo KUDiz Virovitice. Ove godine nismo nikoga pozi-vali iz Domovine radi jednostavnije orga-nizacije, a osim toga su Voralberæani pitalina zadnjoj proslavi: «A gdje je naπa Tambu-rica?fl Red je prema tome opet bio na Tam-burici. U petak, prvog rujna bilo je u dvora-ni Blumenegg sveËano otvaranje proslave.NazoËni su bili gradonaËelnik grada Bre-genza i zemaljski poglavar H. Sausgruber,koji je nakon kratkog govora otvorio prosla-

vu. U glazbenom dijelu je pored drugih trijugrupa i Tamburica dala svoj udio. SlijedeÊisu se dan u deset sati sastale sve grupe unarodnim noπnjama pred zgradom zemalj-ske vlade i u sveËanoj povorci krenule pre-ma jezeru ‡ mjestu proslave. Od jedanaestsati pa do kasne veËeri su se na pozornici iz-mjenjivali sviraËi i plesaËi u svom πareniluboja svojih narodnih noπnji. Tamburica jenastupila u dva navrata i svojom pjesmomoduπevila publiku. Znamo da kod ovakovihzgoda u kulturu spada i izvorna narodna ku-hinja. Mi smo se ovaj put okrenuli naπemplavom moru i gostima ponudili lignje naæaru i hobotnicu na salatu. Nije izostao nitidalmatinski prπut, a za ljubitelje mesa ponu-dili smo raænjiÊe. Jelo je ukusno pripremilaMirjana Magazin i uz pomoÊ dva vrsna kuh-ara servirala oduπevljenoj publici. Nije izo-stala niti naπa kapljica. Tu se naπao plavacpoznatog proizvoaËa Ive SkaramuËa sa

Peljeπca. Hrvati iz Voralberga vrsni peÊaridomaÊe rakije, donijeli su svoju πljivovicu irakiju od kruπke. Po broju gostiju moæe sezakljuËiti, da je sve bilo ukusno i pitko. Ned-jelja je bila kiπovita. Nebo je poËelo plakatikao da ga je spopala neka silna tuga. UnatoËtome, brojni posjetitelji posjeÊivali su naππtand, grijali se rakijom, da bi onda neπtoprizalogajili i kuπali vrsni plavac. Oko 12.00sati oko naπeg πtanda okupila se jedna gru-pa i zapoËela pjesmu koja nije prestajala dokasno poslijepodne. Vrijedno je napomenu-ti, da su kolovoe bile æenskog roda, πtoznaËi da emancipacija hvata korijene i unaπem narodu. Na kraju treba reÊi, da je zasudionike bilo puno posla, ali tu je bila jed-na ideja, koja nam je dala osjeÊaj jedinstva itako olakπala trud.U zajedniπtvu se lakπediπe, a u razdijeljenosti duπa gine. Bilo je li-jepo! Veselimo se slijedeÊoj proslavi.

Dr. Mato MatoπeviÊ

Duga i teπka bolest odnijela je Hrvatskoj joπ jednog velikana. U Ëetvrtak 7. prosinca 2000.g. umro je u Rimu Vlado Gotovac, hrvatski pjesnik i filozof, veliki rodoljub i politiËar. Roen je uImotskom 18. rujna 1930. U Zagrebu je zavrπio studij filozofije. Radio je i djelovao kao novinar i urednik na radiju i televiziji,ureivao je viπe Ëasopisa. Objavio je viπe zbirki pjesama, priËa ieseja. Hrvatska kulturna zajednica upoznala ga je kod predstav-ljanja knjige Moj sluËaj, 14. prosinca 1990.g. Za Hrvatsku kultur-nu zajednicu posebno znaËajan govor bio je prilikom obiljeæava-nja 20-obljetnice:«Sve πto je uËinila Hrvatska kulturna zajednica u©vicarskoj, sav njezin rad, njegov uspjeh i njegova vrijednost, po-kazala je na najneposredniji naËin akademija odræana u povodu20-obljetnice njezina postojanja. U malom ali starom gradiÊu Ba-denu, u prostranoj dvorani punoj svjetlosti i ljudi, naπih ljudi kojitu uokolo æive i rade, gledao sam pravo Ëudo: Izvodila su se ko-morna djela Zajca, PejaËeviÊke, Haydna, Matza, GrakaliÊke.Umeuvremenima Zlatko CrnkoviÊ je Ëitao stihove, po svom izboru.Za vrijeme pauze otvorena je likovna izloæba; ulja, akvareli, crteæi.

Zbog svojeg velikog hrvatskog rodoljublja, Vlado Gotovac bio je u zatvoru u dva navrata; u Staroj Gradiπki od 1972. do 1976. te uLepoglavi 1982. do 1984., a bilo mu je zabranjeno javno djelovanjeu trajanju od osam godina.

U politiku dolazi na scenu 1989. godine kao suosnivaË prve demo-kratske stranke u Hrvatskoj (HSLS). U dva mandata bio je zastup-nik u Hrvatskom saboru. Godine 1997. bio je kandidat za preds-jednika RH, a godine 1998. osniva novu stranku (LS) i umro je kaopoËasni predsjednik te stranke.

Godine 1991. Vlado Gotovac postaje predsjednik Matice hrvatske,gdje paralelno uz politiku uspjeπno obnaπa ovu funkciju.

Vlado Gotovac ostat Êe u trajnom sjeÊanju kao veliki rodoljub, po-litiËar visokih moralnih kvaliteta, a posebno u kulturi osjetit Êemoveliku prazninu.

Mirjana Magazin

in memoriam

VLADO GOTOVAC

Ako upitate bilo kojeg Hrvata iz ©vicar-ske; a i bilo kojeg Hrvata na ovoj kugli

da nabroji nekoliko Ëastnih Hrvata koji su æi-vjeli ili æive u ovoj alpskoj zemlji dobiti Êetemanje-viπe uvijek isti odgovor: RuæiËka, Pre-log, Turina i ‡ Dolinar. S obzirom na to iz kojeregije dolazi i kojem staliπu pripada dotiËniupitanik Ëuti Êete joπ neka imena; ali ovajgore navedeni Ëetverolist gotovo je stan-dard. Ako budete i dalje uporno pitali, jesu liimali prilike dotiËnu gospodu nedje i uæivovidjeti, dobiti Êete uglavnom negativan od-govor (pogotovu za prvu dvojicu gdje sepretpostavlja i odreena dob) dok Êe vam zaDolinara veÊina reÊi ‡ kak ne, pa on je bil nanaπoj feπti kad smo moπta krstili ‡ ili ‡ pa da,on je naπ poËasni Ëlan, pravi je Arap zadruπtvo, svaki put se do suza nasmijemo ‡ ilijoπ bolje ‡ kak ne bi znal, pa naπ klub nosinjegovo ime i redovito je prije dolazil nanaπe turnire. Oni koji su malo viπe drukaliπkolsku klupu kleti Êe se u njegovu «inteli-genciju i savrπeno pamÊenjefl, a samo Êe ovimalo mlai intelitukci, pripadnici cyber-ge-neracije primjetiti da je to danas nepotrebnoi da se Dolinara moæe zamijeniti osrednjimraËunalom. Je, malo morgen, toj kutiji trebanajmanje pet minuta dok se dobro «zalaufafli obiËno se ne dobije ono πto se traæi, dokkod Dolinara to dobijete «ohne wenn undaberfl za ca. 3 sekunde (to joπ ne moæe niIBM-ov DeepBlue).

Dakle, ako vas zanima kako je, gdje i kojegodine skonËao Wagner, koliko je vojske

Napoleon mogao pokrenuti, koliko je bio vi-sok Paracelsus i zbog Ëega je car Franjo Jo-sip morao izuËiti bar jedan zanat, pitajte Do-linara i on Êe vam dati najzanimljiviji odgo-vor, a kako je primjetio jedan njegov suvre-menik ‡ ako i ne zna, Æarko Êe neπto izmis-liti. Ako ne znate πto su pihtije, merdevine,Ëakπire, patos, astal, fijoka... opet ste kodnjega na pravoj adresi.

Ne daj Boæe da traæite neki podatak osportskim rezultatima Banovine Hrvats-

ke; neÊete ga naÊi na cijelom Internetu, ninajbolji pretraæivaËi vam tu ne mogu po-moÊi. Ti podaci leæe uredno zabiljeæeni (re-zultati potcrtani crvenom olovkom) u Dolina-rovim biljeænicama iz mladenaËkih dana,isto kao i svi isjeËci iz novina njegovih vrhu-nskih sportskih rezultata. Na poæutjelim no-vinskim papirima grubog rastera smjeπi namse mladiÊ s HA©K-ovim grbom na prsima. Utome je Dolinar svjetski rekorder: briljantanznanstvenik, vrhunski sportaπ i prijatelj ma-lenih i obespravljenih. Iako je bio smrtno za-ljubljen u englesku tradiciju i kulturu, habs-burπku pedantnost, paragvajski melos, dis-ciplinu banovinskih sluæbenika, Lao Tseovumudrost, don Boscovu plemenitost, Paljetko-ve balade, stas Sophie Loren ‡ nikad nije za-

prof. dr. æarko dolinar

njegovih prvih osamdeset godina

Prof. dr. Æarko Dolinar rodio se u Koprivnici 3.07.1920. godine. Diplomirao na Veterinar-skom fakultetu u Zagrebu 1948., gdje je i doktorirao s tezom «Osobitosti redukcije lis-njaËefl (1959). Od 1961. radi u Zavodu za Anatomiju Medicinskog fakulteta u Baselu. Iz-vanredni je profesor Medicinskog fakulteta (1969.-1985.), te predavaË na Stomatoloπkomfakultetu (1978.-1983.) u Baselu. Uz anatomiju, bavio se istraæivanjima s podruËja histo-logije, patologije, i membriologije, a znanstvene radove objavljivao u hrvatskim i stru-Ënim inozemnim edicijama. Sportsku karijeru zapoËeo u Novom Sadu 1934., nastavio uLjubljani (1935.-1936.) i u Zagrebu (od kraja 1936.). Od 1939. Ëlan je HA©K-a, kojem do-nosi prvenstvo u pojedinaËnom natjecanju za Hrvatski kup u Bjelovaru 1941. Iste godi-ne osvojio je prvo mjesto i na meunarodnom turniru u Berlinu. Od 1941. do 1945.viπestruki je prvak NDH i reprezentativac u devet meudræavnih meËeva (protiv Slo-vaËke, Maarske, NjemaËke i Rumunjske). Poslije rata viπestruki je prvak Jugoslavije, nasvjetskim prvenstvima nastupio osam puta i osvojio osam medalja (zlatnu u igri parovas V. Haranggozom 1954. u Londonu). Jedan je od utemeljitelja prve svjetske sportske fe-deracije Swaythling Club International (Stockholm, 1967.). S Vladimirom Prelogomkao poËasnim predsjednikom postaje predsjednik Akademije of Sports Sciences(Fukaya, Japan, 1991.), te voditelj meunarodne organizacije Sports Science Committeei Table Tennis Faculty u Londonu. Kao kolekcionar skupio bogato zbirku umjetniËkihpredmeta, likovnih djela, te rukopisa i autografa. SuosnivaË je prvog ogranka Matice hrvatske u ©vicarskoj i njezin predsjednik (Basel, 1967.), poËasni predsjednik HKZ-e u©vicarskoj (1989.), te osnivaË Almae Matris Alumni Croaticae (Zürich 1989.). (Globus)

Ilu

stra

cija

: Iv

an I

viÊboravljao svoju domaju. Kad bi se u

Riehenu ugasila i posljednja svijetla,pokuπavao je izbjeÊi «krckanjefl da biπto bolje mogao Ëuti glas spikera sRadio Zagreba «skidajuÊifl pojedineemisije na vrpce koje su danas, posamo njemu znanom kriteriju, arhivi-rane negdje u njegovoj baraci. Ima ihna stotine. Dobar dio noÊi «popapalaflmu je i ljubav prema fotografiji, a ne-koliko stotina video-vrpci Ëuva zapisekoje je njgov «zoom-objektivfl hvataopo cijeloj kugli zemaljskoj; od »ilea iArgentine (ej Boduli) preko Amerike,Australije, Kine, Pariza, Banove Jaru-ge... Nema tog mjesta u lijepoj naπoj,©vicarskoj gdje nema barem nekusekvencu zabiljeæenu na celuloidnuvrpcu (ili magnetsku). Stotine razno-raznih priredbi, koncerata, otkrivanjaploËa, izloæbi, krstitki...

Onjegovoj zbirci potpisa bolje da ine piπemo; trebalo bi nam neko

liko tisuÊa strana. Aj’mo onda neπtonapisat o slikarstvu. I tu Êe nas Do-linar ispreskakat i «rasturit ko detezveËkufl. GovoreÊi o svojim Hlebinci-ma neÊe se zaustaviti samo na likov-nom, na kompoziciji, boji, poruci...veÊ Êe pokuπati prodrijeti dublje, ugenetsko ‡ opa, stani malo, bolje dane naËinjemo tu temu, dublja je odsvih dravskih pritoka na slikama MijeKovaËiÊa. HoÊemo li o glazbi? Ne sa-mo da savrπeno poznaje sve æanroveglazbe, nego je svojim glasom, starimdomobranskim pjesmama, uveselja-vao plejade naπih gastiÊa; i to do kas-no u noÊ, a suradan se kolegama nafakultetu tuæio da Êe mu otiÊi glas odpredavanja. Kad sa svojim pajdaπimau Zagrebu u Novoj Vesi zagrmi «Donebesa nek se orifl sveÊenik odmahdonosi litricu na pjevaliπte.

Mogli bi ovako pisati godinama iuvijek bi se moglo joπ neπto na-

dopuniti, ali dajmo gosponu Dolinaruπansu da nam to ispriËa za narednuobljetnicu; kad bude slavio devedese-ti. A do tada ‡ kao πto kaæe pjesnik ‡da si mi dobro starËe (Milovane),Boga moli ostavi megdane, sve jeprazno sve Êe u prah doÊi, grije plaËi,valja Bogu doÊi.

Ivan IviÊ

U druπtvu s nobelovcem hrvatskog porijekladr. Lavoslavom RuæiËkom....

...s KrnjeviÊem i Torbarom.....Ëeπkim atletiËarem Emilom Zatopekomu Pragu...

Lovranske vile, odmor zaduπu i tijeloUzduæ hrvatskog dijela Jadranskog

mora, na æalima Opatijske rivijere,leæi grad prepun povijesti koja Ëeka dabude ponovno otkrivena. Srednjovjekov-ni grad Lovran, smjeπten na obroncimaplanine UËka, poznat je po svojim vila-ma i vrtovima, sagraenim u kratkomvremenu krajem proπlog stoljeÊa. IstiËese po svojoj srednje europskoj mediter-anskoj arhitekturi sa primjesom roman-tike i jedinstvenoj eleganciji kao djelopoznatih beËkih i talijanskih arhitekata.Vrijedna je spomeniËka baπtina ponosLauriane, no to su i okolne πume pitomihkestena, Ëuvenih lovranskih maruna itreπnje posebnog okusa. A specifiËanaromatiËan miris πto se osjeÊa u svako-me kutku ovoga gradiÊa, miris je razgra-natih lovora. Lovran je zapoËeo svoju tu-ristiËku tradiciju kao ljekovito utoËiπteaustrougarske aristokracije, zahvaljujuÊisvom geografskom poloæaju gdje se do-diruju Mediteran i centralna Europa, tesvojim raskoπnim raslinjem i zdravomklimom tokom cijele godine. Raskoπnelovranske vile, nekadaπnje zimske rezi-dencije ili ljetnikovci turista, okruæeneparkovima i vrtovima prepunim velecvj-etnih magnolija, palmi, pinija, crnika,Ëak i cedrova, danas su luksuzni turi-stiËki objekti.

Kako Ëesto pokuπavamo pobjeÊi od za-morne i stresne svakodnevnice?

Nedostatak vremena je naπ stalni pro-blem u svijetu u kojem æurimo s jednogsastanka na drugi i u kojem semeusobno i ne primjeÊujemo. Nedosta-je nam vrijeme za nas same, za naπe pri-jatelje i obitelj, za stjecanje novih prija-teljstava, upoznavanje drukËijih kultura,razmjenu iskustava i stvaranje trajnijih ikvalitetnijih veza. PutujuÊi u takvomraspoloæenju zaustavljamo se kod Lo-vranskih vila. Obnovljene rezidencije uvilama Adela, Guerra i San Giovanni,smjeπtenim uz more i okruæenim parko-vima, pruæit Êe Vam prekrasne trenutkeodmora sa smjeπtajem, te kulturno re-kreativnim sadræajima skrojenim premaVaπim æeljama. Ovaj jedinstveni poloæajsa prekrasnim pogledom na Kvarnerskizaljev i obliænje otoke, predstavlja skladljudske kreativnosti i prirode koji odiπeduhovno, pa Ëak moæe se reÊi i reli-gioznom atmosferom.

Uronjen u zelenilo πuma i plavetnilomora inspirirao je svojom ljepotom

mnoga srca, a zaljubljene udomljavaoobdarujuÊi njihovu ljubav neobiËnomsnagom. Tako je i ljubav lovranskog ka-petana i lijepe Adele, πpanjolske pje-vaËice, bila okrunjena sreÊom i ljepotomu njihovom domu, vili Adela. Nakon ka-petanove smrti Adela je svojim pjesma-ma nastavila ispunjavati vilu, Lovran isrca Lovrinaca.

Osluhnete li, u tiπini vile Adela osjetitÊete zvukove ljubavi. Izgraena je

1905. godine, u samom srcu Lovrana, uzsamu obalu mora, okruæena vrtom. Tkodoe u Lovranske vile, postaje ne samogost, veÊ i Ëlan obitelji. Svatko se moæeukljuËiti i sudjelovati u ureenju ivoenju imanja i vrtova, ili pak u pripre-manju hrane. Nudi se branje kestena ulistopadu, a isto tako i tradicionalnokuπanje mladog vina na Martinje. Tkoæeli putovati, nadohvat ruke nalazi senekoliko najljepπih nacionalnih parkova:PlitviËka jezera, Brijuni, Kornatski arhi-pelag i Risnjak. Joπ uvijek su blizu iantiËka blaga Pulske arene i jedan odnajoËuvanijih spomenika ranog krπÊan-stva ‡ Eufrazijeva bazilika.

Vila Guerra smjeπtena je u prekrasnoosmislenom predjelu lovranskih par-

kova i njeni su vrtovi neposredno pove-zani s obalnim pojasom. Mala luka omo-guÊava jedrenje od same vile premadrugim djelovima Opatijske rivijere iotoku Krku. Vilu je projektirao i gradiomajstor Atillo Maguolo i ovo je, nemasumnje, jedna od njegovih nahljepπihvila u Lovranu. Izvorno je bila obiteljskastambena vila, a danas ima kapacitet dapostane mjesto za boravak, konferencijei sastanke.

Vila San Giovanni je dvokatnica sa vi-sokim potkrovljem, smjeπtena pokraj

vile Adela, koju je sagradio isti majstorAtillo Maguolo u secesijskom stilu. Vilaje pogodno smjeπtena blizu centra saneposrednim pogledom na more izaπtiÊena od uliËne buke. Nekada vlasti-ta plaæa nalazi se neposredno ispred vileispod morske promenade ‡ Lungomare.Tu su dvije novoureene rezidencije:Zelena, u kojoj prevladava klasiËan stil iOrjentalna.

Gospodarstvo Oraja je tipiËno i tradi-cionalno obiteljsko gospodarstvo s

malim dvoriπtem, bunarom, dijelom vrtana gornjoj terasi, zemljiπtem u viπe ni-voa, sa razliËitim vrstama povrÊa, vinog-radima i πumarcima. Zapremnina gospo-darstva je oko 20’000 kvadratnih meta-ra. Tradicijska kuÊa za odmor ima tri ra-zine: konobu, prvi kat s kuhinjom, pred-

sobljem, malom i velikom kamarom. Nadrugom katu su dvije kamare. Oraj jeposjed sasvim poseban po tradicional-nim suhozidinama, obnovljenim maslini-kom, pitomim πumama, vidikovcima iπpiljama. Tu moæete doæivjeti jedinstve-ni spoj mora i planine, bogatstvo medi-teranske klime i miris lovora. Oraj je ide-alan izbor za male grupe gostiju, onekoji æele doæivjeti tihi odmor, opuπtanje ioporavak u tiπini i prirodi, te za razne se-minare i strateπke poslovne sastanke,rekreativne i zdravstvene programe,kreativne aktivnosti. Oraj je sinonim zakreativno æivljenje. Tokom cijele godineVi se kao gost moæete pridruæiti otvore-nom likovnom studiju, pripremi tradicio-nalnih jela, keramiËkom studiju, priku-pljanju ljekovitog bilja, berbi lovranskihmaruna, berbi treπanja, pripremi slasti-ca, pikniku na Oraj, raznim seminarima,ili pjeπaËiti po stazama UËke.

Mali seoski puteljci povezuju Oraj sasusjednim imanjima, ali postoje

takoer i preËice do mora, Lovrana iliMedveje. SliËni puteljci vode prema vr-hovima UËke i pastirskim imanjima nanajviπoj terasi.

Svatko tko doe u Oraj i Lovranskevile, osjeÊat Êe se dobrodoπlo. Ne

moæe se pronaÊi ni jedan razlog zbog ko-jega ne doÊi i ne vidjeti ova prekrasnaizdanja rezidencijalnih vila i joπ auten-tiËnijeg krajolika. Vaπe je slobodno vrije-me blago koje treba uzgajati i Ëuvati.«Dopustite da Vam pomognemo opustitise i naÊi unutarnji mir. UËinite Lovrannaπom katedralom mira, sreÊe i radosti.Doite u Lovran i postanite Ëlanom naπeobitelji koja neprestano rastefl rijeËi sugosp. Vjekoslava Martinka, vlasnika re-zidencija, u kojima su svi razlozi pre-toËeni kroz svu ljepotu ovog prekrasnogkraja i gdje ne postoji «nefl, nego samo«dafl. Da, doite i postanite joπ jedanËlan, novi Ëlan ove obitelji.

Globtour Zagreb Êe Vam organiziratidolazak i savjetovati kako put u Hr-

vatsku pretvoriti u nezaboravan doæivljaj.

Info: Globtour Zagreb, Trg N.©. Zrinskog 1,10000 Zagreb, Tel. 00385 1 481 00 19 / 20 /21

Nama je dobro!Nama je viπe ili manje dobro! Pobjegli smosvojevremeno od nepravdi, od sistema jed-noumlja i mi smo za svoju Domovinupostali stranci. Mi smo oni, koje domovinatreba i voli (ili ne voli), no mi volimo svojujedinu, dragu nam Lijepu naπu!

Mnogi od nas su znojem ruku svojih,pameÊu i upornim radom uspjeli stvoritikrov nad glavom i osgurati sigurnubuduÊnost, da ne kaæem starost! Da liÊemo je i uæivati? Koliki od nas su svojimau domovini omoguÊavali preæivljavanje re-dovitim ili povremenim financijskim prilo-zima, a djeci svoje rodbine redovitim mje-seËnim doznakama omoguÊavali πkolovan-je i studije? Iz te prakse se davne 1985. go-dine rodila ideja osnivanja meunarodnezaklade u korist nadarenih, siromaπnih hr-vatskih studenata. Nade su bile velike,potrebe joπ veÊe i naπe meko srce je æudi-lo, a mozak snovao, kako Êe po cijelomesvijetu raseljeni Hrvati to prigrabiti i kaoizazov i kao melem na ranu, da onima kojidara imaju, a moÊi nemaju, pomognu svo-jim prilozima.

Takva zaklada sa sjediπtem u ©vicarskoj(predsjednik Prof. Nieberding u Antverpe-nu), a u korist studenata u Hrvatskoj i Bos-ni i Hercegovini, morala je garantirati predπvicarskim vlastima statutima i materijalno.Svake godine moraju se napraviti izvjeπÊarizniËara po πvicarskim propisima knjigo-vodstva i ista poslati na Ministarstvo unu-tarnjih poslova, kao vrhovni organ kontrole.

U Domovini smo stvorili cijelu plejadu pre-poruËitelja. Pravila utvruju, da svaki zaht-jev za pomoÊ mora biti popraÊen preporu-kama od jedne civilne osobe od ugleda ijednog sveÊenika. Tako smo kroz proteklegodine sakupili pozamaπan broj naπih di-rektnih suradnika u Hrvatskoj i BiH (odobiËnih ljudi do akademika, biskupa i dr.).

Stasali smo u ono doba, kada je sam naziv«hrvatskifl bio tumaËen neprijateljski urodnoj domovini. Doæivili smo, da nam jedanobrtnik u Zagrebu nije htio ili nije smio, bo-jao se, napraviti nam znaËke sa πvicarsko-hrvatskim grbom, jer kako reËe «nema zvi-jezdefl. Naπim dopisima u NjemaËku, Ka-nadu, SAD, Australiju πirio se i krug naπihprijatelja koji nas i danas podupiru.

Nama ide dobro! Ima ljudi koji malo treba-ju. Ima i onih drugih. Ima, bilo je i biti Êe usvim sistemima (i diktaturama i demokra-cijama), puno, puno viπe sirotinje nego pri-vilegiranih i bogatih. Valjda je to tako Bogodredio!? Bogu su, ali, bliæi siromasi? Ili...?

Tako, u ono doba «Titovih stipendijaflpoËeli mi razmiπljati. Boguugodno... Dob-ro... Siromaπni, nadareni, hrvatski, brojnadjeca iste obitelji, neki bi mogao s malonaπe pomoÊi moæda jednom «Nobelovacflpostati?...Kako? S kim? Misionari po cijelo-me svijetu...? Polovica Hrvata æivi po Ëita-vom svijetu, zar ne bi mogli...? Zar ne bi tapolovica meu kojima je i niz bogatih...? Paza makar mali broj onih uokruæenih pod«nadareni, siromaπni iz obitelji sa punodjecefl...Zar se za taj, nadamo se, ne takoveliki sloj pretendenata...? Vjerovali smo ivjerujemo i danas nakon 16 godina!

Na poËetku smo imali zamah oduπevljenih.Stvaraju se druπtva plemenitih u koristFOHS-a, a da o pojedincima i izdaπnim svo-tama ne govorimo. Zahtjevi ... potrebe ...preporuËitelji od ranga i klanga... Noveideje... Studentske veËere... Izloæbe...

Pokloni slikara i kipara FOHS-u; RuntiÊ(sve πto je izloæio nam ostavlja), Matulec,naπ stipendista akademski minijaturni ki-par Peπorda (ostavlja puno), Periπa... zad-njih godinama pomalo nas sram, kao daradi samo za... !

Nova, demokratska Republika Hrvatska.Razmiπljamo na koga prenijeti naπu zakla-du? Ministarstvu znanosti, kulture i πporta‡ akademit PavletiÊ...? SveuËiliπtu, sa veÊpostojeÊim strukturama, ili da sve prebaci-mo u Hrvatsku na neku naπu ispostavu? Iniπta od toga. Godine prolaze, domovinskirat hara. Podupiratelji sve uporniji. Stipen-diramo 23 studenta! Divno. Zahtjeva sveviπe? Kako? Zaπto?

U dosadaπnjem pomaganju iz ©vicarskenas je daleko najviπe. Nema ËlanstvaFOHS, no svatko tko dadne i najmanji pri-log sa svojom adresom postaje naπ jedna-kopravni Ëlan. Imali smo do sada ogromanbroj adresa, Ëlanova ili podupiratelja.Puno, na stotine se sa promjenama adresaizgube. Stalno i na sve adrese πaljemo po-zive na studentsku veËeru, isto tako iz-vjeπÊe nakon toga, ali nam se na naπu æa-lost svaki put vraËaju pisma «odselio beznaznake nove adresefl.

FOHS je do sada stipendirao preko dvijestotine studenata svih fakulteta i na svimsveuËiliπtima po Hrvatskoj i BiH. Viπe ma-nje su svi zavrπavali u redovnim rokovima.Neki su postali u meuvremenu vrijednistruËnjaci, politiËari, predsjednici opÊina,vojni lijeËnici u domovinskom ratu, itd., πtonam Ëini veliko zadovoljstvo.

Davati je puno ugodnije, lakπe i prihvatlji-vije, nego li primati ili trebati neËijupomoÊ. Da i danas joπ uvijek postoji neiz-mjenjena potreba, nema sumnje. Moæda iveÊa, nego je to bilo prijaπnjih godina.Zaπto? Odgovora nemam. Ili ga imam, alimi ga je teπko staviti na papir. Ja bih rekao,vlade se mijenjaju, a problemi ostaju, ljudise bore viπe za svoje probitke, nego za opÊiboljitak. Po onoj Krleæinoj «majori su nanebu i zemlji majori...fl

Ne smijemo posustati. Nama je dobro! Po-dijelimo dio naπeg dobra sa onima kojimaje to potrebno! I nije to teπko! Ne treba seodreÊi, nego maloga dijela naπeg zalogaja!Mi smo prezasiÊeni, moæda nam baπ tajulomak od zalogaja ne treba? Manje Êe bitii srËanih i inih poteπkoÊa u zadovoljnomljudskom tijelu!

FOHS æivi, FOHS Êe nas nadæivjeti! Pri kra-ju smo jedne zamisli objedinjavanja sliËnihplemenitih fondova. Moæda i vrlo brzo st-vorimo definitivni polog na banci koja namponudi najveÊe kamate, kako bi istima po-krivali iznose stipendija, a glavnicu Ëuvaliza vjeËnost. Nakon realizacije te zamisli,nadamo se biti samo prijatelji i prestati sadaljnjom proπnjom. Od sadaπnjih ca. 300aktivnih Ëlanova, neki su zavrijedili pravotrajnog Ëlana odbora ili su poËasni Ëlanovii ostaju kao stalni Ëlanovi u Upravnom od-boru. Mogu biti delegati na godiπnjoj

skupπtini zaklade pri banci, gdje ona budeu buduÊnosti definirana, ili u Nadzornomodboru.

Kod ostvarenja te zaklade svi, baπ svi kojisu aktivni uËesnici stvaranja i podupiranjazaklade, biti Êe uvrπteni u Ëlanstvo osniva-telja zaklade FOHS i kao takvi imaju doæi-votno pravo Ëlanstva u Upravnom odboru.

Naπ konto je trenutaËno kod UBS, 2000Neuchatel, Asocijacija

En faveur d’étudiants croates Nr. C. 290600440. J 1 M.

U doba kada je FOHS oæivio, Hrvatska kul-turna zajednica je bila jedina udruga Hr-vata. Od samoga poËetka do danas, odlu-kom Glavnog odbora iz 1986. godine, pot-pomaæu nas redovito jednogodiπnjompozamaπnom sumom. HKZ je naπ prvi stal-ni Ëlan kao Udruga i, bez obzira na sman-jenu visinu priloga, to Êe ostati i ubuduÊnosti. Pridruæeni Ëlan je takoer i upoËetku domovinskog rata stvorena PROCROATIA, koja se kroz protekle godine po-kazala vrlo πirokogrudnom. S njima smo upregovorima stapanja u jednu udrugu, saisticanjem obaju amblema i imena. Apeli-rali smo pismenim putem i na Fond za sti-pendiranje studenata pri HSK-u, kao i priDruπtvu hrvatskih lijeËnika, koji su inspiri-rani FOHS-om ostvarili sliËno.

Ne bi bilo ludo kada bi se mnogobrojneudruge Hrvata u ©vicarskoj sjedine i posta-le jedna jaka i bogata! «Sloæna braÊa kuÊugrade, a nesloæna i jednu razgrauju!flkaæe stara poslovica. Mi stojimo raπirenihruku za dogovore sa svima koji æele daljeraditi i djelovati u sliËnim humanitarnimpothvatima.

RizniËar FOHS-a

Dr. med. Vlado ©imunoviÊ

Iz pravilnika udruge FOHS:Zahtjev za dodjelu stipendije mora bitiupuÊen na Direkciju dobrotvorne udrugeFOHS sa slijedeÊim dokumentima:

• Ispunjeni upitnikom kojeg student pribavlja kod Direkcije

• Dvije pisane preporuke uglednih suna-rodnjaka od kojih jedan treba biti sve-Êenik, a obojica trebaju osobno poznava-ti studenta i njegove obiteljske i drugeprilike

• Diplome tri zadnja razreda πkolovanja ilipopis ocjena poloæenih predmeta naodsluπanim godinama fakulteta

FOHSFond hrvatskih studenata

RIJEË, PJESMA I PLES ©IBENSKOG KRAJAU petak, 28. travnja 2000.g. u St.Gallenu, ucrkvenoj dvorani u Bruggenu prireena jeveËer rijeËi, pjesme i plesa πibenskog kraja.VeËer je organizirala Hrvatska kulturna za-jednica ‡ ogranak «IstoËna ©vicarskafl u su-radnji s Hrvatskom katoliËkom misijom iuËenicima Hrvatske dopunske πkole. GostiveËeri bili su KUD «KolediπÊefl iz Jezera naotoku Murteru koje je u ovoj 2000.g. obiljeæi-lo 30-obljetnicu djelovanja, kao knjiæevnik Josip Tomin-Jezeranin.

Na poËetku programa nekoliko djeËjih pleso-va i pjesama iz Jezera pod nazivom «Kolo,kolo iπunajcafl izveli su uËenice i uËenici HD©kantona St.Gallen, inaËe Ëlanovi folklornihskupina pri Hrvatskoj katoliËkoj misiji St.Gal-len. Nakon nastupa mladih folkloraπa knjiæe-vnik Josip Tomin-Jezeranin predstavio jeπibenski kraj, njegove kulturne i prirodneznamenitosti s naglaskom na osobitu ljepotui jednostavnost ©ibenske katedrale i prirodnuljepotu i prepoznatljivost osobitosti otokaovoga kraja. Predstavio se i s nekoliko pje-sama na knjiæevnom i Ëakavskom iz svoje 5.zbirke «More u srcu ‡ libar puka jezerskogafl.

»lanovi KolediπÊa izveli su tri scene starins-kih obiËaja, pjesama i plesova jezera podnaslovom: Blagdansko KolediπÊe; Darovnice‡ dio jezerskog pira (svadbe) i Jezerski mor-narski bal. Po svrπetku programa prijateljipriredbe uæivali su u dalmatinskim specijali-tetima koje je organizirao ogranak HKZ IS izSt.Gallena. Gosti iz Jezera KUD «KolediπÊefldonijeli su nam prospekte i suvenire, πto jeposebno obradovalo posjetitelje. Uz dobroposjeÊenu priredbu, posebno smo moglipozdraviti i gl. tajnika iz Veleposlanstva RH uBernu gospodina Josipa ©poljariÊa, kao ipredstavnike HKM i udruga iz St.Gallena.

Sutradan, Ëlanovi KolediπÊa u Joni su izvelikratak program za ©vicarce i Hrvate pred kat.crkvom u Joni (gdje se odræava redovna ned-jelja sv. misa za Hrvate). Za vrijeme sv misegosti su odpjevali nekoliko starinskih jezer-skih prigodnih crkvenih pjesama na starojËakavici.

Poslije sv. mise, za goste su domaÊini iz Jonepripremili ruËak i uz prigodnu rijeË fra VladeEreπa oprostili se od gostiju iz Hrvatske kojisu otputovali s divnim dojmovima u srcu i na-

dom da Êe se ponovno susresti na nekojbuduÊoj «feπtifl.

Zahvaljujemo se i svim domaÊinima koji suugostili ovako veliki broj izvoaËa, sudjelova-li na priredbi i pravovremeno doveli goste naodrediπte. HVALA!

Nenad Milin

KUD «KolediπÊefl Jezera, otok Murter

U prelijepoj pitomoj uvali na jugoistoËnojstrani otoka Murter, najnaseljenijeg otokaπibensko-kninske æupanije, smjestila su seJezera, mjesto ribara, mornara, ronilaca, ka-menoklesara, teæaka, turistiËkih djelatnika.Mjesto broji 1000 stanovnika. Prvi put sespominje u pisanim dokumentima 1298.g. nomjesto je puno starije. Naselili su ga Hrvatiodmah pri njihovu dolasku u ove krajeve, anaeni su i grobovi Ilira koji su prije obitavali.

U mjestu se stoljeÊima njegovala pismenostna puËkom jeziku, a osobito su brojni spisi ioporuke na glagoljici. I danas æivi pisana rijeËna jezerskom jeziku najviπe zahvaljujuÊi poe-ziji Jezeranina Josipa Tomina.

Najsnaæniji kulturni zamah Jezera dobivaju1970.g. kad je zapoËelo djelovanje kulturno-umjetniËkog druπtva «KolediπÊefl nazvanogpo starom jezerskom trgu gdje se oduvijekplesalo, pjevalo i okupljalo. Danas «Kole-diπÊefl broji u folklornim, plesnim, pjevaËkim,dramskim, recitatorskim, glazbenim...sku-pinama i glavni je Ëimbenik jezerske kultur-ne prepoznatljivosti. Od osnivanja do danaskroz «KolediπÊefl su proπle generacije Jezera-na najviπe u folklorno-plesnim skupinama.Nastupi ovih skupina niæu se na smotrama,festivalima, susretima diljem domovine i ino-zemstva gdje «KolediπÊefl predstavlja puËkutradiciju svojega mjesta, æupanije i domovine.

Spomenimo neke: Meunarodni djeËji festi-val ‡ ©ibenik; Smotre folklora Dalmacije ‡MetkoviÊ; Smotre hrvatskog folklora «Vinko-vaËke jesenifl i «–akovaËki vezovifl; Meu-narodne smotre folklora ‡ Zagreb; Meuna-rodni djeËji festival ‡ Ankara; Meunarodnifestival folklora ‡ Voiron (Franscuska);Meunarodni festival folklora ‡ Dubnica nadVahom (SlovaËka); brojne radio i televizijskeemisije snimljene o jezerskim obiËajima,pjesmama i plesovima od kojih je ethno-film«O Jezera misto ukraj morafl dobio priznanje

na meunarodnom festivalu takvih filmova uFrancuskoj. Priznanja i nagrade rese prosto-rije KUD-a «KolediπÊefl u Domu Jezerana imoæemo slobodno reÊi da je ova udruga je-dan od bisera hrvatske puËke kulture.

RODNOM KRAJU

TamoGdje su se juËerSure hridi opiraleNaletu vjetraI valovaDanasPod suncem cvjetaRuæmarin i kadulja,A lukaS mjeseËinomTone u noÊ.

Tamo Gdje Êe se sutraJutarnji zraciRasuti kao srebroPo povrπini moraI gajeteNaduvenih jedaraIsploviti iz πkoljaIspraÊeneKrikom galebova.

Tamo Gdje umorni barbeI noπtromiZadnji putNapuπtaju palubeU povratkuRodnoj obali.

Daleko na otoËiÊu πto prkosnoizranja iz dubine,tamo je ‡ svijeno oko uvale,moje selo,s odrazomcrvenih krovovau smaragdnoprozirnom moru.

Josip Tomin, knjiæevnik

Sabor 2000Godinama se na Saborima HKZ-e dogaajuuvijek iste situacije, bez obzira koliko si or-ganizatori daju truda. Ova godina nije don-jela promjene. Manje-viπe uvijek isti ljudi iznavodno «najveÊegfl ogranka, ponovno susvojim, blago reËeno, nepristojnim ponaπa-njem ometali tijek Sabora. U jednom su zasi-gurno najveÊi - u planskom stvaranju nere-da i upornosti kojom to Ëine. PouËeni proπlo-godiπnjim iskustvom, organizatori su ovegodine na ulaz postavili Ëovjeka iz osigura-nja, koji je propuπtao samo one ljude, koji supredoËili ulaznicu sa osobnim imenom. Isteje izdavao NO; crvene za redovne Ëlanovesa pravom glasa, æute - bez prava glasa ‡ zaËlanove koji veÊ dvije godine nisu podmirilisvoju Ëlansku obavezu. Vjerovatno ne mora-mo posebno naglasiti, kako su u posjedu æu-tih ulaznica bili upravo ljudi iz «najveÊegflogranka. Troje, od Ëetvero, iskljuËenih Ëla-nova, takoer se pojavilo i vrlo agresivnozahtijevalo da budu puπteni u dvoranu. Izsolidarnosti prema trojici, veÊina æutihostala je takoer pred vratima.

Sabor je zapoËeo. Predsjednik MatariÊ jepozdravio prisutne i zamolio da svi zajednouz glazbenu pratnju HGD «Tamburicafl ot-pjevamo naπu himnu. To je bio jedini lijepitrenutak cijelog Sabora i mi se srdaËno zah-valjujemo umjetnicima.

U meuvremenu æuti pred vratima razvijajuposebne aktivnosti. Kada su shvatili kako ÊeSabor biti odræan i bez njih, ipak se odluËujuuÊi. Meutim, umjesto da zauzmu mjesto ibudu tiho, neki prilaze veleposlaniku i snjim ponovno izlaze iz sale. ©to se dogaalou predvorju, saznali smo tek po zavrπetkuSabora. «NajveÊifl su toliko galamili, da jepersonal kuÊe namjeravao pozvati policiju.Pod takovim pritiskom gospodin Veleposla-nik moli g. MatariÊa za razgovor, Ëime se Sa-bor ponovno prekida. Predsjednik MatariÊprenaπa molbu Veleposlanika da se i is-kljuËeni Ëlanovi puste u salu. Za ljubav mirau kuÊi, veÊina ipak odluËuje da se i trojkidozvoli pristup kao promatraËima. Dobravolja veÊine prisutnih nije ni ovaj puta pri-donjela miru u kuÊi. Tuætelji druπtva, njih 17,kontinuirano upadaju izvjestiteljima u rijeË,

tematizirajuÊi konflikt kojeg su sami prenje-li na πvicarski sud i time u javnost. Pa kadasu odluËili da nama Hrvatima, po neznamokoji puta u povijesti, ponovno moraju suditistranci, zaπto sada nisu spremni mirnosaËekati odluku te institucije?

»uli smo od «najveÊihfl kako navodno drugiogranci neznaju pravu istinu. Onda su tu«istinufl ispriËali nekoliko puta. Niπta nijekoristio govor predsjednika ogranka Bern,koji je kazao: «MaloËas ste rekli gospodo dapriznajete ovu Zajednicu, da ste njeni Ëlano-vi. Htjeli ste uÊi u dvoranu, dozvolilo vam se.A tuæili ste znaËi sami sebe. Tuæili ste mene,tuæili ste sve Ëlanove u nekoliko posebnihprocesa. Tuæite Kulturnu zajednicu. Zar mis-lite da je meni lijepo sjediti ovdje meuvama koji ste me tuæili? Traæite smjenu ljudiizabranih na proπlogodiπnjem Saboru. Onisu gospodo izabrani od nas, kao πto je bio ipokojni Tuman. Umro je, a da nije, bio bijoπ predsjednik. IduÊe godine su ponovnoizbori, pa Êemo ih smijeniti ako ne valjaju,ali dajmo im πansu... Ali nama nitko ne va-lja. Govorim vam svima, 6 ogranaka gospo-do stoji iza ovog odbora, πest ogranaka! Ne-mojte ih vi omalovaæavati. Ako stvarno æeli-te otiÊi iz ove Zajednice, pa onda idite umiru, osnujte joπ jednu Zajednicu. Vi ste veÊnapravili svoje male DO, svoj NO, napraviliste sve kao i Srbi πto su napravili svojevre-meno. Gospodo iz Upravnog odbora, Vi ima-te podrπku nas πestero, a oni neka odluËekako znaju.fl

O pametnim i konstruktivnim prijedlozimaUpravnog odbora i Ëlanstva, nije se uspijeloniti razgovarati, a kamo li donjeti nekizakljuËak. Glasovali su «æutifl bez prava gla-sa, a iskljuËeni su dizali Ëak dvije ruke. Ne-koliko puta se pozivalo da se porazgovara ovrlo konstruktivnom i razumnom prijedlogugospodina MiπiÊa. Uzalud! Sabor je joπ jed-nom, nadamo se posljednji puta, proπao uznaku «najveÊegfl ogranka, koji zna samoultimativno zahtijevati, ali ne i pridræavatise obaveza. PripremajuÊi Sabor 2000 UO za-molio je sve ogranke da poπalju svojagodiπnja izvjeπÊa o radu u protekloj godini.Ogranci Baden-Zürich i Zürich-Winterthurogluπili su se na taj poziv, a osporavaju iuvid u financije (veÊ nekoliko godina za re-dom na god. skupπtinama «najveÊegflogranka izvjeπtaj kasirera nije odobren!?).

Umjesto toga izdali su po drugi put svojevlastito glasilo «Male druπtvene obavijestifl,zaoπtravajuÊi i produbljujuÊi postojeÊu kri-zu. Ako su se odvojili od Zajednice ili im jeto namjera, bilo bi poπteno i pristojno da otome obavijeste ostale ogranke i ËlanstvoZajednice. Ako im to nije namjera, onda bipo svim pravilima pristojnog i demokrats-kog ponaπanja (na koje se inaÊe glasno po-zivaju) trebali objasniti veÊinskom dijelu Za-jednice zaπto se tako ponaπaju i zaπto odbi-jaju razgovor i suradnju. Zar je stvarnomoguÊe da im je stalo samo do imena i gla-sila Zajednice, kako je nakon Sabora 1999 iz-javio jedan od njih, a da im je ostatak Zajed-nice nevaæan?

Kako rekosmo, i ovaj je Sabor proπao kao imnogi dosadaπnji. Maratonski ‡ osim prih-vaÊenih izvjeπÊa upravnih tijela od straneredovnih Ëlanova (crveni listiÊi) ‡ bezkonkretnih zakljuËaka i planova,nedovrπeno. Salu smo mogli koristiti samodo odreenog vremena! Normalnim ljudi-ma i druπtvima dovoljno je i puno manjevremena, da naprave puno viπe. HoÊemo limi ikada biti meu njima?

Dr. med. Vlado ©imunoviÊ, predsjednik Nadzornog odbora

Dunja Gaupp

Zlatica Stanek

O, ta uska varoπ, o, ti uski ljudi,O, taj puk πto dnevno veÊi slijepac biva,O, te πuplje glave, o, te πuplje grudi,Pa ta svakidaπnja glupa perspektiva!

»emu iskren razum koji zdravo sudi,»emu polet duπe i srce koje sniva,»emu æar, slobodu i pravdu kada æudi,usred kukavica Ëemu krepost diva?

Meu narodima mi Hrvati sadaJesmo zadnji, robovi bez vlasti,osueni pasti i propasti bez Ëasti.

Domovino moja, tvoje sunce pada,Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

Antun Gustav Matoπ

Koncert Ivana MatariÊaPod pokroviteljstvom njeg. excelencije,gospodina Miroslava Meimorca, Velepos-lanika Republike Hrvatske u Bernu, zasluæ-nog za promicanje hrvatske kulture kao sa-stavnog dijela obÊe srednjeeuropske kultu-re, odræao je 27. listopada 2000., danas naj-veÊi hrvatski organist, Ivan MatariÊ, kon-cert na velikim, nedavno moderniziranimMathis-orguljama u crkvi Dreifaltigkeit uBernu.

Ivan MatariÊ, roen i odrastao u Zagrebu,je MuziËku akademiju u Zagrebu diplomi-rao sa orguljama kao glavnim predmetom.Djelovao je kao profesor glasbe u Zagrebu,istodobno je bio organist na raznim crkva-ma, a takoer je bio viπe godina organistna katedrali u Zagrebu. Kao solist je redo-vito davao koncerte kako u Hrvatskoj, takoi πirom svijeta, meu inim u Austriji, Nje-maËkoj, ©vicarskoj, a takoer i u Americi,gdje je takoer djelovao i kao profesor,takoer i na takozv. Meisterkursevima zamuziËke umjetnike.

Njegov repertoar je vrlo obseæan i sadræisva znaËajna djela starih majstora ‡ nesamo cijelokupnog J.S. Bacha ‡ pa sve dosuvremenih skladatelja, ukljuËivπi i hrvats-ke skladatelje od najstarijih do danaπnjih.Ivan MatariÊ djeluje sada kao profesorglasbe u Austriji, a kao organist djelujetakoer i u ©vicarskoj, gdje i koncertira.Prije izvijestnog vremena svirao je Ivan Ma-tariÊ jedan vrlo uzpjeli koncert u Bernu isada, 27. listopada je novim repertoaromponovio u Bernu svoj uzpjeh.

Njegov koncert je ‡ takoer i obzirom nagodinu posveÊenu J.S. Bachu ‡ zapoËeo sadvije njegove skladbe: Präludium i fugaEs-dur BWW 552 i Koral «Schmücke dich, oliebe Seelefl BWW 654 (Kiti se, o dragaduπo). Oni mnogi glasbenici i ljubiteljiglasbe koji tvrde da je veÊ J.S. Bach skla-dao sve πto je skladati bilo moguÊe, a da susvi kasniji skladatelji sve do danas samoponavljali Bachovu muziku, imali su veÊ isa ovom MatariÊevom izvedbom ovih dvijuBachovih djela dobri dokaz za tu svojutvrdnju. Za iztaknuti je odmah, da je u Ma-tariÊevoj izvedbi i najguπÊe notno tkivo,svirano takoer i sa 3 fortissiomo, bilo raz-umljivo. Bachovo tkivo je mjestimiËno vrlogusto, obadvije skladbe su peteroglasne,ali se vrlo razumljivo moglo Ëuti cijelo glas-

beno tkivo ‡ a πto je odlika vrlo, vrlo rijed-kih organista na svijetu. Ova dragocijenaosobina MatariÊevog sviranja, kaæemo un-aprijed, bila je prisutna u svakom djelu ko-jega je svirao. Koliko je Bachova glasba bo-gata sadræajem, emocijama i akcijom, toli-ko je glasba Cesara Francka drugaËija uzvuËnoj slici, modernijoj i razvedenijoj zarazdoblje od oko stoljeÊa i pol, ali po sa-dræaju je isto toliko bogata i sugestivna ‡pa oduπevila je i najveÊeg jazz-glasbenikana svijetu Duke-a Ellingtona, πto je pre-poznatljivo i u njegovim skladbama! UChoralu a-moll Cesara Francka su sluπaociMatariÊeve izvedbe mogli cijelo vrijemebiti u nedoumici oduπeviti li se sadræajnimbogatstvom samoga djela ili se oduπevlja-vati od poËetka do kraja MatariÊevom vr-hunski virtuoznom interpretacijom ‡ ta-koer i ovoga djela, a koje i zahtjevasavrπenu virtuoznu izvedbu. Dragocijenostposebne vrste je bio PintariÊ. Svi koji supohaali bilo koju muziËku πkolu bilo gdjeu Hrvatskoj, ili su sami ‡ ako su uËili gla-sovir ‡ svirali PintariÊevu miniaturu Pasto-relu «Dudeπfl, a ako nisu sami uËili baπ gla-sovir nego ini koji instrument, sigurno sejoπ iz svog djetinjstva sa zanosom i nostal-gijom sjeÊaju, kako je hodnikom glasbeneπkole uvijek iz neke uËionice odjekivao Pin-tariÊ ‡ i upravo taj «Dudaπfl.

Obzirom na nedavnu 200. obljetnicuroenja otca Fortunata PintariÊa, naπegËakoveËkog glasbotvorca i organista, pred-stavio je MatariÊ publici PintariÊa u dvanjegova djela: Präludium F-Dur za orgulje,i spomenutu veÊ, sigurno najpopularnijuPintariÊevu skladbu Pastorela «Dudaπfl,koju je izvorno takoer bio skladao kao dje-lo za orgulje. Sluπavπi navedeni Präludiumnije nitko od sluπalaca mogao osjetiti bilokakvu «razlikufl obzirom na skladatelja, ajoπ manje za izvedbu. Djela otca PintariÊaizvode pri sluπaocu isto toliko bogati i viso-ki plemeniti muziËki doæivljaj, kao i kodbilo kojeg inog velikog skladatelja, a upra-vo u «Dudaπufl je MatariÊ pokazao vrhunacsvog ‡ kako glasbenog, toliko i virtuoznog‡ umijeÊa, prezentiravπi tu miniaturu kaopravi vrhunski dragulj, kao skladbu i kaosvoju izvedbu. Glasba Franje pl. LuËiÊa jedrugaËije prirode, LuËiÊ je veÊ, tako reÊi,«modernifl skladatelj sa prve polovice XX.StoljeÊa.

Takva moderna glasba zahtijeva odizvoaËa Ëisto drugaËiji pristup djelu, i tuje MatariÊ opet pokazao vrhunsko razumi-jevanje i moderne glasbe, vrhunsku inter-

pretaciju, tim viπe, jer je prezentirana Ele-gija Franje pl. LuËiÊa djelo velikog formata,vrlo virtuozno i vrlo bogatog i razliËitog sa-dræaja, a MatariÊ je od poËetka do kraja togdjela, koje i od sluπalaca zahtijeva sposob-nost dobljeg ulazka u glasbu, razumljivo ijasno svakom pojedinom sluπaocu izpripo-vijedao sve ljepote LuËiÊeve dramatike iemocionalnosti iz tog djela. Kao kruna togbogatog koncerta za kraj je MatariÊ odsvi-rao vlastitu kompoziciju ‡ Suitu za orguljekoja se satoji od tri dijela: Vjera, Ljubav iNada. Kako je ranije veÊ spomenuto, una-toË gustom notnom tkivu i mjestimice vrlobogatom i snaænom registracijom, koja seizmjenjuje sa diskretnim intimnim djelovi-ma, u svakom trenu je sviranje bilo jasno,da se u svako doba bez obzira na tonski vo-lumen, mogla uvijek pratiti i razumiti cijelamuzika, a πto je, treba i ponoviti, odlikavrlo malo, pa i velikih umjetnika na orgul-jama. Ovaj koncert je u krugovimamuziËkih znalaca doæivljen kao manifesta-cija visoke umjetniËke razine i oËekivaju sedaljnji koncerti maestra Ivana MatariÊa.

Ljudevit pl. Raizner

(Autor inzistira na etimoloπkom (korijenskom) pravopisu matrajuÊi daje danaπnji nametnut Hrvatima 1918.)

In MemoriamJohann Sebastian BachOve godine, toËno 28. srpnja 2000. navrπilose toËno 250 godina od smrti velikog maj-stora i genija Johanna Sebastijana Bacha.Mjere njegove genijalnosti su bile tako ne-obiËne, da Êe proteÊi stoljeÊa prije nego πtougledamo nekog sliËnog Bachu. Svirao jeklavir, klavikord, Ëembalo i sve instrumen-te na tipkama sa jednakom stvaralaËkomsnagom, a tko vladaπe orguljama kao on.Da li Êe mu ikad tko biti sliËan u sviranjuorguljama? Za svoju umjetnost imao je iz-

vanredno zgodno graene ruke, lijevom jemogao obuhvatiti razmak od dvanaest ti-paka a sa ostala tri prsta mogao je sviratipasage koje su se odvijale u meuprostoru.Upotrebljavao je pedalni registar sa na-jveÊom toËnoπÊu, sigurnoπÊu i brzinom, po-vlaËeÊi registre sa takvom mirnoÊom ilakoÊom da sluπatelj nikada niπta od toganije opazio, veÊ je bio iznenaen najËisti-jom, najËarobnijom skladnoπÊu. Ruke sumu bile neumorne i mogle su izdræati cje-lodnevno sviranje. Bio je virtuoz i kompozi-tor. Imao je takvo carstvo ideja da ga je mo-gao dostiÊi samo njegov veliki sin. Uz sveto imao je dar koji je kod njega bio pred-stavljen na naËudniji naËin, dar dapoduËava druge «rijeËi su Caspara Burg-

holtafl, glazbenika i suvremenika obiteljiBach, koji nam daje opis glazbene naravivelikog majstora.

U crkvi St.Thomas u Leipzigu 28. srpnja2000.g. je obiljeæena 250 obljetnica njego-ve smrti, velikim koncertom njegovih djela.Za glazbeni svijet ovo je bio ponovni susretsa djelima najpoznatijeg skladatelja i or-guljaπa. Bachova glazba otkrivena je relati-vno kasno, tek poËetkom 19. stoljeÊa. Da-nas gotovo nema podruËja gdje nije prisut-na: u πkoli, na ulici, kod kuÊe, na koncerti-ma, u crkvenim slavljima. Zbog opÊe pri-sutnosti nije Ëudo, mnoga djela J.S. Bachasu poznata, djelomiËno i popularna.

Ivan MatariÊ

Fot

o: I

van

Ivi

Ê

Kada smo najavili inovativno djelovanjeu korist HKZ-e i njenih Ëlanova, onda jeto bilo ozbiljno miπljeno. Smatramo kakosvaki Ëlan udruge mora ispunjavati svo-je minimalne obaveze (uplata Ëlanarine,prisustvovanje na Saboru), ali jednakotako mislimo kako i udruga mora Ëlanst-vu biti od koristi. Prvi korak na tom putuupravo smo ostvarili, zahvaljujuÊi veli-kom angaæmanu novog Ëlana UO, gos-podina Davora KunoviÊ. Nakon viπemje-seËnih pregovora sa Allianz osigura-njem, konaËno Vam, πtovani Ëlanovi,moæemo ponuditi neπto ne samo atrakti-vno nego i korisno.

Izmeu HKZ-e i Allianz VersicherungenSchweiz AG napravljen je specijalanugovor, kojim ovo osiguranje daje 10%popusta svima koji ispunjavaju uvjeteËlanstva u HKZ-i. Na popust imaju pravoi Ëlanovi njihovih obitelji koji æive uistom kuÊanstvu. Ugovor se odnosi nasva privatna osiguranja, kao πto su toosiguranje:• automobila• motocikla• ploveÊih objekata• pokretne i nepokretne imovine• jamstva i odgovornost• nesreÊa ili nezgoda• bolesti

»lanovi koji su veÊ osigurani pri Allianz-u mogu odmah ostvariti svoje pravo napopust. Ostali, osigurani kod drugih osi-guravajuÊih druπtava, mogu to uËinitiËim ispune svoje obaveze u istima (na-kon isteka otkaznog roka).

Ovo je tek prvi korak u, nadamo se, obo-strano korisnoj suradnji izmeu HKZ iAllianz osiguranja. S obje strane postojiæelja za proπirenjem suradnje, πto biznaËilo proπirenje ugovora i na ostale vr-ste osiguranja, kao na pr. osiguranja sa-mostalnih obrtnika i privrednih tvrtki,individualna osiguranja itd. Daljnja su-radnja ovisit Êe dakako o brojnosti osi-guranih Ëlanova HKZ-e.

Allianz Versicherung Schweiz AG jednoje od najveÊih osiguravajuÊih druπtava u©vicarskoj i pripada Allianz Group sasjediπtem u Muenchenu. Allianz Groupje najveÊa europska i jedna od najveÊihsvjetskih osiguravajuÊih kuÊa. Na glo-balnoj razini, Allianz Group pruæa uslu-ge klijentima u gotovo 70 zemalja svijetai zapoπljava oko 114’000 ljudi.

To je konzern, koji posluje na meuna-rodnom træiπtu, a domaÊe træiπte mu jeEuropa. Upravlja kapitalom veÊim od750 milijardi DEM.

U 1998. godini grupacija je zabiljeæilapremijski priljev od oko 106 milijardiDEM, nadmaπivπi za 24 % priljev iz 1997.godine. Nalazi se meu vodeÊim dio-niËarima u Deutsche Bank, Hypobank,Bayerische Vereinsbank, DresdenerBank, te tvrtkama kao Siemens, Daimler-Benz, BASF, Bayer, Thyssen, RWE, Con-tinental, Viegra, Schering itd.. PoznatiStandart & Poor’s ocijenjuje bonitet Alli-anz Group najviπom ocjenom: AAA (Tri-pel A). Uvrπtavanje Allianz Group naglavno svjetsko træiπte 3. studenog 2000.predstavlja prekretnicu za Allianz Groupi logiËan je korak u njenoj dugoroËnojstrategiji usmjerenoj ka postizanjuvodeÊe pozicije u svijetu.

Detaljno izvjeπÊe o ugovoru sa Allianzosiguranjom biti Êe poslano svakom re-dovnom Ëlanu HKZ-e.

©tovani Ëlanovi, molimo Vas provjeritejeste li podmirili svoju Ëlansku obavezuza 1999 i 2000-tu godinu. Jer samo naosnovu uplaÊene Ëlanarine moæete bitikorisnikom ove izvanredno korisneponude.

S obzirom da je Ëlanstvo udruge sta-tutarno uvjetovano uplaÊenim Ëlanarina-ma, a joπ uvijek podosta Ëlanova nijeizvrπilo svoje obaveze, prisiljeni smo isteutjerati inkasom. Tu nepopularnu akcijumorati Êemo pokrenuti i radi sudskihtuæbi kojima je udruga optereÊena. Nai-me, sve poËima i zavrπava sa toËno defi-niranim Ëlanstvom. Molimo sve kojimaÊe inkaso stiÊi, da se odluËe æele li bitiËlanovi ili ne, i odgovarajuÊe postupe,πto bi znaËilo ili uplate dug Zajednici, ilipoπalju svoj pismeni otkaz.

Upravni odbor

Radno pravo- æene su ravnopravnije Nakon πest godina natezanja izmeuposlodavaca i sindikata, te dva referen-duma, konaËno je 1. kolovoza ove godi-ne nastupilo na snagu novo radno pravo.Nije bilo jednostavno naÊi zajedniËki na-zivnik. Poslodavci su se borili za konku-rentnu privredu sa fleksibilnim radnimvremenom i, jer im to trenutaËno odgo-vara, za ravnopravnost spolova. Sindika-ti su se borili za bolju zaπtitu radnika,odnosno da barem saËuvaju veÊ postig-nuto. Evo najvaænijih novosti:

Radno vrijeme: Isto vrijeme rada i od-mora za muπkarce i æene. Najviπe tjednoradno vrijeme ostaje kod 45 sadi (u in-dustriji, uredima, prodaji) odnosno 50sati (ostali namjeπtenici). Novo je defini-rano vrijeme rada po danu od 6 do 20sati i naveËer od 20 do 23 sata. VeËernjeradno vrijeme poslodavac moæe uvestibez posebne dozvole, ako se unaprijedporazgovarao sa namjeπtenikom.

Prekovremeni rad: Tjedno radno vrije-me moæe se u hitnim sluËajevima iznim-no prekoraËiti, ali samo za dva sata dne-vno, odnosno maksimum 170 sati na go-dinu. Kod namjeπtenika koji tjedno rade50 sati, ta brojka iznosi samo 140 sati.Otpada dosadaπnja obaveza odobravan-ja prekovremenih sati.

NoÊni rad: Ovdje vrijedi u buduÊe rav-nopravnost muπkaraca i æena. Ni jedni nidrugi ne smiju raditi izmeu 23 i 6 sati.Dozvola se moæe dobiti, ako poslodavacmoæe dokazati nuænost takvog rada i akoje radnik njime suglasan. Tko privreme-no radi noÊu ima pravo na 25 % dodatkana primanje.

Rad nedeljom: ostaje i nadalje ovisan odobivanju odgovarajuÊe dozvole isuglasnosti zaposlenika. Ipak postoje iiznimke. Tko privremeno radi i nedeljomima pravo na 50 % dodatka na primanje.

Zaπtita majke: Trudnice i dojilje imajupravo na takve uvjete rada koji ne utjeËunegativno na njihovo osobno zdravlje izdravlje djeteta. Moraju li inaËe raditi

pod oteæavajuÊim okolnostima ‡ viπesat-no stajanje, opasno zraËenje, visoketemperature ‡ mogu zahtijevati da im sedodijeli drugo, ne manje vrijedno, radnomjesto. U protivnom smiju uz 80 %prihoda ostati kod kuÊe. Osam tjedanaprije poroda trudnica ne smije raditinoÊu.

Produæeno je i porodiljsko vrijeme. Zamajke vrijedi, kao i do sada, zabranarada od osam tjedana nakon poroda. Ponovom imaju pravo po æelji na daljnjihosam tjedana porodiljskog, ali bez ga-rancije da Êe od poslodavca dobiti mje-seËno primanje.

Obiteljske obaveze: Prema starom pro-pisu poslodavci su morali uzeti obzira naæensko osoblje sa obiteljskim obaveza-ma. Novo je, da se kod odreivanja vre-mena rada i odmora moraju uzeti u obzirobaveze svih zaposlenih sa obiteljskimobavezama (znaËi i muπkarci). Ne smijubiti prisiljeni raditi prekovremeno i moraim se, po æelji, omoguÊiti najmanje sat ipol podnevne pauze.

Dunja Gaupp

Seltsam schöne Zeiten. Dawerden die Tage kürzer, aberniemanden stört’s. Da kriechtdie Kälte unaufhaltsam umdie Hausecken, lauert vor derTüre ‡ aber uns ist’s recht.

Wir freuen uns, in unsere war-men Stuben zurückzukom-men. Die kalten Hände wer-den warmgerieben, die Dun-kelheit mit warmem Licht ver-trieben, vielleicht, dass gareine Kerze mit sanfter Flam-me die wunderbarste Stim-mung in unsere Wohnungträgt? Es sind die Tage, in de-nen alles möglich wird...Handaufs Herz. Wollen wir unsdenn überhaupt dieser wun-dersamen Zeit erwehren? Zuviele Dinge gibt’s in der Ad-ventszeit zu erleben.

Am 4. Dezember etwa, demBarbaratag, holt man sich diegeschnittenen Zweige vomKirschbaum ins Haus, legt sieüber Nacht ins Wasser undstellt sie am nächsten Morgenin die Vase. An jedem drittenTag will nun das Wasser gewechselt werden,damit genau zur Weihnachtszeit die Blüten-knospen aufbrechen.

Viel ist es zu tun in diesen Tagen, und ei-gentlich ist darunter kaum etwas Überflüssi-ges. War da nicht noch eine weitere Möglich-keit, einem Mitmenschen eine Freude zu be-reiten? Vielleicht, dass wir ihn zum festlichenEssen einladen sollten? Kein Wunder, der De-zember ist der Monat der ganz persönlichenGastlichkeit. Wenn man jetzt seine Liebennicht kulinarisch verwöhnt ‡ wann dennsonst?

Jetzt, da das Wetter uns in den Häusern undWohnungen hält, kommen diese jahrhunder-tealten Traditionen zurück. Nur das Bestewar unseren Vorfahren für diese Zeiten gutgenug, und so feierten sie diesen Monat mitden besten, während des Jahres so hart erar-beiteten Gaben der Natur. In den WalliserBergen träumten die Menschen vom zartenWeihnachtslamm, im Norden Europas ist esder Gedanke an die knusprigste Weihnachts-gans aller Zeiten, in Kroatien ist es die Putemit Mlinci, die den Leuten das Wasser imMunde zusammen laufen lässt.

Weihnachtsessen ist Weihnachtsschmaus.Natürlich sind wir heutzutage etwas vernünf-tiger geworden. Die Tische müssen sich nichtmehr, wie einst, unter der Last der aufgetra-genen Köstlichkeiten biegen. Aber einige die-ser bodenständiger Dinge schmecken auch inder heutigen Zeit noch gut. Wer liesse sichnicht durch einen dampfenden, prachtvollenSchinken in braunknuspriger Brotkruste ver-führen? Wen könnte man nicht mit einer saf-tigen gerollten oder gefüllten Kalbsbrust, ei-nem köstlich duftenden Safranrisotto vonSchlankheitsvorsätzen abbringen?

Das Tafeln in diesen Tagen am Ende einesJahres hat seinen ganz besonderen Reiz. Fastalles ist dabei gestattet. Exotische Früchte,die sich mit einheimischem Obst mischen.Ein bodenständiger Schweinsbraten, den dieHausfrau aus lauter Freude am Kochen à lanouvelle anrichtet. Und dann alle die uraltenRezepte von Leb-, Pfeffer- und Honigkuchen.

Wissen Sie eigentlich woher der «Baum-stammkuchenfl seinen Namen hat? Ganz ein-fach: Er war Symbol für jenes mächtige Holz-

scheit, das die Bauern einst in ihren Kaminlegten, bevor sie zur Christmesse gingen. DasScheit hielt das Feuer in Gang, bis man spätnach Mitternacht wieder nach Hause kam.

Die Tage im Dezember reihen sich aneinan-der. Von Höhepunkt zu Höhepunkt. ErsterAdvent, St.Nikolaus («Wart ihr denn alleschön bravfl?), St.Lucia (die Lichtkönigin)und im Handumdrehen wird es Stefanstagsein. Aber davor ist Weihnachten. Wollen wirnicht wieder einmal zusammensitzen, zusam-men feiern? Einander gut sein? Einander ver-wöhnen? Weihnachtszeit, Festzeit ‡ die Tage,in denen alles möglich wird.

Für die Kroaten bringen wir ein echtes Rezeptaus der Schweizer Küche, nämlich die echteAargauer Rüeblitorte (in kroatischer Überset-zung) und unseren Schweizermitgliedern und‡Freunden verraten wir das Rezept für dieoben im Text erwähnte:

Pute mit Mlinci (Teigware) ist gewissermas-sen zum Synonym für die Küche in Zagorje(Bergland im Norden Kroatien) und Zagrebgeworden. Dieses beliebte Gericht wird inden Herbst- und Wintermonaten zu allen fei-erlichen Familienanlässen servieren, ange-fangen mit Allerheiligen. Mlinci lassen sichauch schon einige Tage früher backen undtrocken aufbewahren und werden dann erstkurz vor der Mahlzeit gekocht und gebraten.Sie sind also eine ideale Beilage für unerwar-tete Gäste. Heute sind Mlinci auch überall imHandel erhältlich.

1 Pute,Salz, 1 EL Vegeta-Gewürzsalz (auch inder Schweiz erhältlich, oder von kroatischenFreunden schenken lassen)

Pute säubern und waschen. Mit einer Mi-schung aus Salz und Vegeta-Gewürzsalz voninnen und aussen einreiben und eine Zeitlangstehenlassen.

Pute langsam braten. Während des Bratvor-gangs mit Bratensaft und gelegentlich auchmit etwas Wasser übergiessen, damit dasFleisch saftig bleibt.

Für die Mlinci:

350 g Mehl, Salz und Wasser. AusMehl und lauwarmem Salzwassereinen nicht zu kompakten Teigherstellen und gründlich kneten.Den Teig in 4‡5 Stücke teilen undjeden rund ausrollen, aber nichtzu dünn. Sofort auf dem heissenRost im Backofen backen. Die ge-backene Mlinci in nicht zu kleineStücke brechen und in wenig ge-salzenem, siedendem Wasser ko-chen. Sobald sie aufkochen, lässtman sie abtropfen, legt sie auf einBratblech, übergiesst sie mit Pu-ten Bratensaft und brät sie noch5‡10 Minuten.

Torta od mrkve iz Aargaua (Aar-gauer Rüeblitorte) Aargau je je-dan od 26 πvicarskih kantona.Zbog velike proizvodnje mrkve na-zivaju ga joπ i «zemljom mrkvicafl.

5 æutanjaca, 150 g πeÊera, malosoli, 2 velike ælice tople vode ‡mijeπati dok masa postane svijet-la i pjenasta. Dodati sok i nariba-nu koru od 1/2 limuna. 250 g sas-vim fino naribane mrkve dodati ipromijeπati. Zatim 1/2 male æliËice

cimta i na vrhu noæa karanfiliÊa u prahu, teopet promijeπati. Od 5 bjelanjaca utuËi Ëvrstisnijeg i staviti na masu. Posuti sa 250 g mlje-venih badema. Dodati 75 g braπna i 1/2 maleæliËice praπka za pecivo. Sa snijegom od bje-lanjka i bademima paæljivo pomijeπati. Masustaviti u okruglu formu (promjera 22-24 cm) ipeÊi u doljnjoj polovici peËnice na 180 stup-njeva ca. 45‡55 minuta. PeËenu i ohlaenutortu posuti sa πeÊerom u prahu ili preliti sabijelom glazurom (umuÊen πeÊer u prahu i li-munov sok), te po æelji dekorirati sa mrkvica-ma od marcipana.

Dunja Gaupp

Advent, die Zeit vor Weihnachten

NeoËekivani susret s drugom generacijom

Kao pasionirani ljubitelji πvicarskihbrda, da li u jesen ‡ vrijeme planina-

renja, ili u zimi ‡ vrijeme skijanja (ljeto jerezervirano za posjet «lijepoj naπojfl),uvijek nam veliku radost donose vikendikoje moæemo provesti u nekom od preli-jepih krajolika naπe druge domovine.

Davos, lijepo mjesto u planinamaGraubündena, alpska je metropola i

raj za zimske sportove. Posljednji kratkiboravak u Davosu ostati Êe nam u po-sebno lijepoj uspomeni. U πvicarskimhotelima nerijetko susreÊemo Jugosla-vene, kao personal iza kulisa namjeπtajunam krevete, donose Ëistu posteljinu ilipaze da sidro vuËnice nekoga ne lupi poglavi. Na to smo nauËeni. Ali, na recep-ciji ili u upravi hotela, gdje se traæi per-sonal viπe kvalifikacije, nismo ih do sadasretali. Utoliko smo bili ugodnije izne-naeni, kada nam se sa smijeπkom nalicu i lijepim hrvatskim jezikom, na re-cepciji elegantnog hotela, obratila atra-ktivna mlada djevojka, Petra Stanek.

Naravno, nismo propustili priliku saz-nati neπto viπe o Petri i njenom æi-

votnom putu, koji ju je doveo u ovo turi-stiËko mjesto. Petra je kÊer hrvatskih ro-ditelja, koja uz nekoliko stranih jezikateËno govori, Ëita i piπe svoj materinji je-zik. Kaæe kako je na to ponosna, a njeniroditelji joπ viπe. Nakon uspjeπno za-vrπene srednje πkole i boravka u Engle-skoj, odluËila je upisati ©kolu za hotelje-

rstvo i turizam u Passuggu-Chur. Kaopraktikantica boravila je u Davosu i takoizabrala ovo mjesto za poËetak svoje ka-rijere. Vrijedna je i vrlo savjesna mladaosoba, πarmantna i ljubazna sa gostima,precizna u obavljanju svojih zaduæenja.Petru moæete susresti u Arabella Shera-ton Golfhotel Waldhuus. Ako se odluËitebiti gost hotela Waldhuus u Davosu, narecepciji se moæete obratiti i na hrvats-kom jeziku.

Hotel Waldhuus ima 37 dvokrevetnihsoba i deset apartmana sa svim luk-

suzom koji pruæa hotel sa Ëetiri zvjezdi-ce. I pored toga, ugoaj hotela je iznim-no topao i ugodan. Hotel leæi tik uz igra-liπte golfa, koje se u zimskim mjesecimapretvara u vrlo lijepu stazu za trËanje naskijama. Davos se nalazi na 1563 m nad-morske visine, okruæen je brdima kojaga πtite od vjetrova, a posebnom ugo-aju doprinosi i njegovo jezero (DavoserSee). Mjesto se sastoji od dva dijela, Da-vos Dorf (selo) i Davos Platz (mjesto) kojisu povezani dugaËkom Promenadom,tako se zove glavna i najveÊa ulicaizmeu ta dva mjesta. Ako i niste skijaπiili planinari, neÊete poæaliti posjetu Da-vosu. Vrijedno je pogledati VjeÊnicu injenu «grosse Stubefl (veliku salu) iz1564 godine, koja je ukraπena grbovima,intarzijama i zanimljivim prozorima. Pre-poruËujemo Vam da pogledate i æupnucrkvu St.Johann sa njenim kasno goti-Ëkim korom, malim tornjem iz 1280. go-dine i velikim tornjem iz 1481. godine.Joπ puno toga lijepoga moæete otkriti uDavosu, ali najbolje je da se sami uputi-te u njegovo otkrivanje. I ne zaboraviteposjetiti Petru!

Ovaj doæivljaj pridonjeo je razmiπlja-nju o putevima i sudbinama naπeg

hrvatskog podmlatka, roenog i odras-log u ©vicarskoj. Miπljenja smo kako bijedna od zanimljivijih rubrika u DO mo-rala biti posveÊena upravo njima. ©to Vimislite o tome, dragi Ëlanovi i Ëitatelji?Sigurna sam kako bi se redakcija DO ra-dovala novim prilozima na tu temu.Piπite o Vaπoj djeci i njihovim uspjesima,nadama, æeljama. Joπ bolje bi bilo kadabi se oni sami javili svojim prilozima.

Dunja Gaupp

Proljetni izlet u πumskojkuÊici Sparenhütte Zug / Menzingen 4. lipnja 2000.

Tradicionalni izlet, koji se uvijekodræavao krajem lipnja, doæivio je

ove godine viπe datumskih promjena.©umska kuÊica «Sparenhüttefl omiljenoje mjesto planinara i raznih udruga u©vicarskoj. Tokom lipnja oræavane surazne sveËanosti, te su organizatori ima-li puno muke pronaÊi najbolje rjeπenje.

Uorganizaciji izleta sudjelovali su NK«Marijanfl ‡ Zug, Obiteljski centar ‡

Zug i HKZ ‡ ogranak «Srediπnja ©vicar-skafl. Jednodnevno druæenje Hrvata, sasve viπe naπih prijatelja ©vicaraca, u pri-rodi i na svjeæem zraku, koristilo je tijelui duhu. To su pokazale plodne diskusijeo poboljπanju rada izmeu i unutarudruga, o zdravlju, privatnim problemi-ma i uspjesima, a ni politika nije bila za-obiena.

Obradovala nas je priliËno dobra pos-jeta mladih roditelja sa svojom dje-

Ëicom. Bilo je oko desetak beba, na ra-dost djedama, bakama, kumovima i nauæitak svima ostalima. Neka ih iduÊe go-dine bude i viπe, i neka im je sa sreÊom.

Svima koji su sudjelovali u organizaci-ji izleta, veliko hvala. Posjetiocima:

dobro nam doπli i do godine!

Zlatica Stanek, predsjednica ogrankaHKZ «Srediπnja ©vicarskafl

BontonDruπtveno ophoenje nije kruto praviloponaπanja. Kao i svi ostali procesi udruπtvu i pravila ponaπanja podvrgnutasu promjenama. Pravila ophoenja udruπtvu omoguËuju komunaciju meuljudima bez konflikata. Podignuti kaæi-prst pripada proπlosti. Obzirnost, jednaizrazita liËnost, povjerenje u samogasebe kao i suverenitet i otvorenost uophoenju sa drugim, karakterizirajujednog pristojnog Ëovjeka.

Zapamti• Suvremene norme ophoenja mogu

biti korisnije karijeri nego jedna sjaj-na akademska titula

• Norme ophoenja postoje, kako biomoguÊile jedan harmoniËan suæivot

• Pretjerivanje i πepirenje su smrtni gri-jeh

• U restoranu, kazaliπtu, konferenciji,vlaku bolje je ostaviti Handy iskljuËen

• U kazaliπtu i sliËnim priredbama mje-sto se napuπta samo u nuædi. Isto vri-

jedi i za djecu ako smo ih poveli natakve dogaaje. Prisutni su doπli pog-ledati predstavu, a ne Vas!

• Mnoga pravila dobrog ponaπanja bazi-raju na principu viπeg poloæaja i nisuizgubila na vaænosti niti u demokrats-kom druπtvu.

Nastavak slijedi....

Dunja Gaupp

Chancen für AusländerverbessernDer Bundesrat hat Ende September die In-tegrationsverordnung verabschiedet. Da-mit ist es erstmals auf nationale Ebenemöglich, die Integration auch finanziell zufördern. Der Bund will bei der Integrations-förderung folgende neue Akzente setzen:

Sprachförderung: Der Bund will das Erler-nen einer Landessprache fördern. Dabeisoll es sich nicht um die üblichen Sprach-kurse handeln, sondern um Projekte, diesich praxisnah an schwer erreichbare Ziel-gruppen wenden.

Partizipation: Ein nachhaltig verbesserteZugang zum gesellschaftlichen Leben istein weiterer Schwerpunkt. Das Mitwirkenin einem Verein, im Schulwesen oder dieQuartierentwicklung sind Beispiele sol-cher Projekte.

Stärkung der Ausländerdienste: Kantoneund Gemeinden bieten Beratungshilfenfür Ausländer an, die auch die Integrati-onsarbeit in den Regionen fördern. DerBund will den Ausbau solcher Dienste un-terstützen.

Schlüsselpersonen: Seit Jahren engagie-ren sich auf lokaler Ebene schweizerischewie ausländische Personen in der interkul-turellen Arbeit. Als Mediatoren informie-ren sie Ausländer oder helfen konkret imAlltag. Der Einsatz von solchen Schlüssel-personen in konkreten Projekten soll un-terstützt werden.

Für die Integration von Ausländern stehenfür das Jahr 2001 voraussichtlich 10 Millio-nen Franken zur Verfügung. An einer Ta-gung der Eidgenössische Ausländerkom-mission (EKA) am 23. November 2000 imBern hat die Bundesrätin Ruth Metzler be-

tont: Erste Priorität kommt der verbesser-ten Kommunikation und Partizipation derAusländer zu. «Wer seine Anliegen nichtausdrucken kann, hat Mühe, seine Le-benswelt mitzugestalltenfl, unterstrichMetzler. Vor allem bei ausländischen Frau-en täten bessere Sprachkenntnisse Not.Ein weiterer Schwerpunkt bildet die insti-tutionelle Stärkung der Ausländerdienste.Metzler würdigte deren «wichtige Arbeitvor Ortfl. Sie erhoffte sich, mit diesem För-derungsprogramm «ein Signal an dieSchweizer Bürger und die Ausländer inder Schweiz auszusendenfl. Das grund-sätzliche Ziel der Integrationspolitik müs-se sein, die Ausbildung- und Berufschan-cen der Ausländer zu verbessern. Die er-folgreiche Eingliederung in die Arbeits-welt sei nämlich der entscheidendeSchlüssel für die Integration.

Es wurde auch die Angliederung der EKAins Bundesamt für Ausländerfragen kriti-siert. Ruth Metzler betonte hierzu erneut,dass dieses Bundesamt «keine fremdenpo-lizeiliche Behördefl sei. Sie äusserte sichauch zur erleichterten Einbürgerung jun-ger in der Schweiz geborener Ausländer.Sie setzt sich für ein rasches Vorgehen ein.Ruth Metzler beschuldigte die Medien,ein verfälschtes Bild der Ausländerpolitikzu zeichnen: «Sie berichten nur über ne-gative Vorkommnissefl. Dabei seien in derSchweiz als weltoffenem und multikultu-rellem Land die Voraussetzungen für einGelingen der Integration eigentlich günstig.

O integraciji se mnogo pisalo, ipak opeto-vano se osjeÊaju strahovi i Ëuju se primjed-be ‡ ne æelimo asimilaciju. Ovim projekti-ma saËuvat Êemo kulturni identitet, jaËatiga, jer Êemo moÊi za ispravno predstavlje-ne projekte dobiti novËana sredstva, ilakπe se ukljuËiti u πvicarske kulturnestrukture.

Mirjana Magazin

Predavanje gospoe RosmarieSimmen, predsjednice EKE ointegraciji

U subotu, 18.11.2000. u prostorijamaHrvatske katoliËke misije u Luzernupredavanje o integraciji stranaca u ©vi-carskoj, odræala je za Hrvate gospoaR. Simmen, predsjednica EKE (Eidge-nösische Ausländerkommission).

U vrlo iscrpnom i zanimljivom preda-vanju gospoa Simmen je pitanjestranaca u ©vicarskoj prikazala krozkratki osvrt na povijesnu situaciju tedruπtvena i politiËka kretanja u ©vicar-skoj. Nakon predavanja gospoa Simmen je odgovarala na postavljenapitanja, ali i sa zanimanjem sasluπalaprijedloge i miπljenja nazoËnih Hrvatao integraciji stranaca u ©vicarskoj.

Sastanak Radne skupine za integraciju

U Luzernu se 18.11.2000. sastala Rad-na skupina za integraciju Hrvata i Hr-vatica u ©vicarskoj. Na sastanku supredstavljena dva projekta za integra-ciju na πvicarskom nivou. GospodinZvonko LjutiÊ predstavio je hrvatskiportal na Internetu koji djeluje od17.06.2000. Cilj projekta je doprijeti doπto viπe Hrvata u ©vicarskoj, prenositiinformacije i olakπati im integraciju uπvicarsko druπtvo. Gospodin ZdenkoJelËiÊ predstavio je projekt amater-skog kazaliπta koje bi obuhvaÊalo Hrvate i ©vicarce koji æele pribliæitiobje kulture i prikazati πiroj javnosti.Kasniji cilj bilo bi osnivanje Hrvatskogintegracijskog centra u Badenu.

Stanislava RaËiÊ

UmgangsformenUmgangsformen sind keine starren Re-geln. Genau wie alle anderen gesel-lschaftlichen Prozesse sind sie ständi-gen Veränderungen unterworfen. Um-gangsformen sind die Spielregeln fürein konfliktfreies Miteinander unterMenschen. Der erhobene Zeigefingergehört der Vergangenheit. Rücksicht-nahme, eine ausgeprägte Persönlich-keit, Selbstvertrauen sowie Souverä-nität und Aufgeschlossenheit im Um-gang mit anderen machen einen höfli-chen Menschen aus.

Merke

• Zeitgemässe gute Umgangsformenkönnen der Karriere förderlicher seinals ein glänzender Hochschulab-schluss.

• Umgangsformen dienen dazu, dasmenschliche Miteinander möglichstharmonisch zu gestalten.

• Übertreibung und Imponiergehabesind die Todsünden

• Im Restaurant, im Theater, in der Kon-ferenz, in der Strassenbahn bleibt dasHandy am besten ausgeschaltet.

• Im Theater und sonstigen Veranstal-tungen verlässt man seinen Platz nurim Notfall. Es gilt auch für die Kinderwenn man sie zu solchen Anlässenmitnimmt. Die Anwesenden sind ge-kommen, um die Vorstellung zu sehenund nicht Sie.

• Viele Regeln des guten Benehmensbasieren auf dem Prinzip der Rang-höhe und haben auch in der demokra-tischen Gesellschaft nach wie vor Gül-tigkeit.

Fortsetzung folgt...

ADRESARUPRAVNI ODBOR

od Sabora 1999. do 2001. g.

predsjednik:Prof. Ivan MatariÊTel.: 0043-5577-85154Dornbinerstr. 5, A-6890 Lustenau

1. dopredsjednica/tajnica:Mirjana MagazinTel.: 071 - 277 25 51 (fax isti broj)

Haggenhaldenstr. 24, 9014 St.Gallenured: 071 - 274 29 43E-mail: magazin@freesurf.ch

blagajnik: Jure Kelava Tel.: 01/818 13 88Ifangstrasse 75, 8153 RümlangNatel: 079/642 81 91

Ëlan: Anto LukaË Tel.: 01 - 342 07 65Regensdorferstr. 179, 8049 Zürich

Davor KunoviÊRebenweg 288610 Ustertel. 01 - 942 24 01

UREDNI©TVO «Druπtvenih obavijestifl

glavna i odgovorna urednica:Mirjana MagazinTel.: 071 - 277 25 51 (fax isti broj)Haggenhaldenstr. 24, 9014 St.GallenE-mail: magazin@freesurf.ch

www.hkz.kkv.ch

NADZORNI ODBOR:

predsjednik:Dr. Vlado ©imunoviÊTel.: 032 / 725 02 00Pertuis-du-Sault 1, 2000 Neuchatel NE

OGRANCI HKZ-e:

BADEN - ZÜRICHPostfach 609, 5401 Baden

BERNPostfach 16, 3000 Bern 6

BIELPostfach 7046, 2503 Biel

ISTO»NA ©VICARSKAPostfach 1109, 9001 St.Gallen

ROMANSKA ©VICARSKAPostfach 2063, 1002 Lausanne

SREDI©NJA ©VICARSKAPostfach 3558, 6300 ZugPostfach 3508, 6002 Luzern

OLTENPostfach 1053, 4601 Olten

ZÜRICH - WINTERTHURPostfach 2005, 8051 Zürich

KOLEKTIVNI »LANOVI:Hrvatsko glazbeno druπtvo«Tamburicafl

Glazbeno druπtvo «©evafl

HID-Hrvatsko inæinjersko druπtvo

KRAVATA‡Hrvatska likovna grupa

PoËasni Ëlanovi Hrvatske kulturne zajednice:Prof. dr. med. Æarko Dolinar† fra Lucijan Kordiʆ dr. Jure PetriËeviʆ prof. dr. Vladimir Prelogdr. Tihomil Raaprof. dr. Marko Turinaing. Stipe RoπËiÊ

PRISTUPNICA HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICAIme i prezime:

Adresa:

Telefon:

Zanimanje:

Pristupam ogranku:

Datum i potpis:

Pristupnicu molimo Ëitko ispuniti, izrezati ili fotokopirati i poslati na:

HKZ, Postfach 8480, 8050 Zürich

HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA srdaËno Vas poziva na

HRVATSKO-©VICARSKI BALsubota, 24. veljaËe 2001.

Hotel DOLDERKurhausstrasse 65, 8032 Zürich

Paπka veËer 13.05.2000.VeÊ tradicionalna veËer u paπkom ugoaju oduπevila je kao iuvijek do sada. U velikoj sali dvorca Buempliz u Bernu sve sukoncertne stolice bile zauzete. Publika je bila oduπevljenapjesmom æenske klape Peruyini s Paga, koja je ne samo uhunego i oku bila posebno zanimljiva. Dame su nosile original-nu noπnju ukraπenu nadaleko poznatom paπkom Ëipkom.Saznali smo kako se zove koji dio æenske noπnje i kako na-staje specifiËno pokrivalo za glavu.

Najfiniji paπki specijaliteti i dobra kapljica pridonjeli su izvr-snom raspoloæenju. U pomanjkanju stolova, mnogi su se pos-luæili stolicama kako bi odloæili Ëaπu ili tanjur, ali to nikoganije smetalo. Naprotiv, πtimung je bio izvrstan, zakljuËili smokako mi Hrvati, tako i popriliËan broj prijatelja ©vicaraca,Austrijanaca..

SrdaËno zahvaljujemo ogranku bern na gostoprimstvu iporuËujemo: unaprijed se radujemo slijedeÊem susretu.

HRVATSKA PREDSTAVNI©TVA U ©VICARSKOJ

VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKEGurtenweg 39, 3074 Muri bei Berntel. 031/952 66 59, fax: 031/952 66 93

KONZULARNI ODJEL VELEPOSLANSTVA RHThunstrasse 43a, 3005 Berntel. 031/352 50 80, fax: 031/352 80 59

KONZULAT REPUBLIKE HRVATSKE U ZÜRICHUBellerivestrasse 5, 8008 Zürichtel. 01/422 83 18, fax 01/422 83 54

KONZULAT REPUBLIKE HRVATSKE U LUGANUVia Folleti 20, 6900 Luganotel. 091/966 63 10, fax 091/967 21 10

HRVATSKA DOPUNSKA ©KOLA U ©VICARSKOJTajniπtvo: Löwenstrasse 22, 8001 Zürich, tel. 01/212 65 44

Humanitarnim koncertom, u organizaciji misijskog vijeÊa, u Schaffhausenu 16.12.2000., skupljena je pozamaπna svotanovca namjenjena zagrebaËkom Caritasu. Nastupala je grupaMagazin iz Splita pred prepunom dvoranom, a posebno izne-naenje bila je gospoa Jelena Brajπa, voditeljica Caritasa.

grupa magazin u schaffhausenu

P.P.

/Jou

rnal

CH

-805

0 Z

üri

ch

AZ

B

Naπ prvi susret sa umjetniËkimradovima gospoe Haramina

doæivjeli smo na izloæbi grupe Kra-vata u prostorijama hrvatskog Ve-leposlanstva u Bernu. Bili smougodno iznenaeni tim prelijepimpejsaæima domaÊih krajolika, na-pose onih s motivima otoka Krka.Danima su nam se te slike «vrzma-lefl po glavi i poæelismo vidjetiviπe. Nazvali smo gospou Hara-mina i izrazili naπu æelju, na kojuse ona ljubazno odazvala.

Obitelj Haramina æivi u Wettinge-nu, u lijepoj obiteljskoj kuÊi Ëiji suzidovi ukraπeni radovima doma-Êice, a jedna je soba pretvorena uatelje gospoe –ure. Bili smodoËekani domaÊim kolaËima i na-ravno obaveznom kavicom, izmje-nili smo informacije o vlastitomzdravlju i djeci, porazgovarali oHKZ-i i prilikama u domovini. Obi-telj Haramina ima dvoje odrasledjece, koja su napravila lijepe kari-jere u ©vicarskoj. Roditelji su sapravom ponosni na svoj podmla-dak, ali su nas u svojoj skromnostizamolili da o tome ne piπemo.©teta! Mi bi to vrlo rado objavili, alipoπtujemo æelju roditelja. MoædaÊe promijeniti svoje miπljenje, nakon πto proËitaju Ëlanak o Petriiz Davosa.

–ura Haramina, roena je15.06.1937. godine u Sisku, gdje jeprovela svoju mladost. Nakonzavrπene gimnazije dolazi u Zag-reb i upisuje studij stranih jezika,koji zavrπava 1962. Kratko nakontoga se udaje i 1964. godine dolazisa suprugom u ©vicarsku, Wettin-gen, gdje æivi do danas. Nakon πtosu djeca odrasla, nalazi viπe vre-mena posvetiti se, pored svog po-ziva uËiteljice za engleski jezik, islikarstvu. PraktiËno znanje pro-dubljuje posjeÊujuÊi kurseve slika-rastva i doπkolavanjem na ©koli zaoblikovanje (Schule für Gestal-tung) u Zürich-u. Od 1998 . godineËlan je umjetniËke grupe Kravata.©tovanoj obitelji Haramina zahva-ljujemo na gostoprimstvu, a naπimËitateljima koji se zanimaju za um-jetnost, preporuËujemo radovegospoe –ure.

Osvin Gaupp

GALERIJA–ura Haramina