bosnjaci pod austrougarskom upravom

20
Sacir Filandra u svojoj knjizi Bosnjaka politika u dvadesetom stoljecu vidi uzroke nedostatka svijestu o Bosnjastvu u kasnom ulazenju Bosnjaka u nove drustvene tokove, bez jake gradanske klase i nacionalne inteligencije to Bosnjasto je zamrlo zajedno sa listom Bosnjak. I jos jedan momenat treba naglasiti, a to je nova situacija u kojoj su se Bosnjaci nasli, smjena vlasti nad Bosnom izazvala je sok za vecinu Bosnjaka, Austrijance su smatrali neprijateljskim faktorom kao i sve ideje koje su dolazile sa njima, spas su vidjeli u odrzavanju starog sistema i njihovo Bosnjastvo je bilo zasnovano iskljucivo na feudalnim koncepcijama i kako bi se razlikovali od Turaka.

Upload: historija-bosne

Post on 25-Jun-2015

436 views

Category:

Documents


4 download

DESCRIPTION

Politicko sazrijevanje Bosnjaka za vrijeme Austro-Ugarske uprave politicke stranke Muslimanska narodna organizacija,Muslimanska napredna stranka Spaho,Ljubusak agrarna reforma progoni u Tursku

TRANSCRIPT

Page 1: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom

Sacir Filandra u svojoj knjizi Bosnjaka politika u dvadesetom stoljecu vidi uzroke nedostatka

svijestu o Bosnjastvu u kasnom ulazenju Bosnjaka u nove drustvene tokove, bez jake

gradanske klase i nacionalne inteligencije to Bosnjasto je zamrlo zajedno sa listom Bosnjak.

I jos jedan momenat treba naglasiti, a to je nova situacija u kojoj su se Bosnjaci nasli, smjena

vlasti nad Bosnom izazvala je sok za vecinu Bosnjaka, Austrijance su smatrali neprijateljskim

faktorom kao i sve ideje koje su dolazile sa njima, spas su vidjeli u odrzavanju starog sistema

i njihovo Bosnjastvo je bilo zasnovano iskljucivo na feudalnim koncepcijama i kako bi se

razlikovali od Turaka.

Page 2: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom
Page 3: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom
Page 4: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom
Page 5: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom
Page 6: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom
Page 7: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom
Page 8: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom
Page 9: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom
Page 10: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom

Ovdje vrijedi istaci i zalaganje politicara Vasi beg Biscevica za Bosnjastvo kao i

korespodenciju izmedu Spahe i Hrasnice oko osnivanja Bosnjacke muslimanske stranke,

medutim tu su naisli na ostre reakcije iz Beograda i Zagreba zbog toga sto Vlasi ne vole taj

naziv.

Ovaj sam podatak nasao u diplomskom radu Malika Secerovica a tema je

INTERKONFESIONALNO BOŠNJAŠTVO DO 1918. GODINE

Page 11: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom

(DIPLOMSKI RAD)

Page 12: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom
Page 13: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom

Isto primjecuje i profesor Rizah Grude, Bosnjaci od dolaska Austrijanaca napustaju ime

Bosnjak i identifikuju se vise sa vjerom zbog bojazni da ne izgube vjerski identitet, evo jedan

dobar tekst koji to fino oslikava sa portala ljutibosanci.com.

Ime: BOSNJAK

Ime Bosnjak je staro ime, turski oblik imena Bosnjanin, koje od davnina oznacava covjeka iz

Bosne. A Bosna se prostirala od Like na sjevero-zapadu pa sve do Sare na jugo-istoku. Citav

taj prostor u doba Tvrtka i Kulina bana i u vrijeme Turaka naseljavali su Bosnjaci i Albanci, a

u malom procentu Srbi.

Bosnjaci, Albanci i Crnogorci su potomci starih Ilira - najstariji narod na Balkanu. Naime, od

Austro-ugarske monarhije ime Bosnjak je bilo ustaljeno za muslimane Bosne, a i za

pripadnike ostalih vjeroispovijesti, s obzirom da se Osmansko carstvo dijelilo po vjerskom, a

ne po nacionalnom principu. Ipak, svijest o posebnosti unutar islamskog univerzuma od samih

pocetaka je prisutna kod Bosnjaka. Bosnjaci su cesto sebe nazivali "pravim Turcima", dok su

etnicke Turke nazivali "Turkusama". Ovaj naziv se prvenstveno odnosio na odnos prema

vjeri, jer je islam tada nazivan "turskom vjerom".

Ovo je samo jedan dio bosnjackog paradoksa. Naime, dok su se Bosnjaci izvan Bosne upravo

ponosili svojim bosanskim porijeklom tako da su kod pisaca cesti dodaci al-Bosnaawi,

Bosnjak i sl., u Bosni se uvijek naglasavala pripadnost univerzalnim vrijednostima. Tako su

se Bosnjaci unutar Bosne ponosili svojom bezrezervnom odanoscu islamu koja je uzrokovala

da su deseci hiljada Bosnjaka kroz stoljeca u ime odbrane islama isli braniti granice

Osmanskog carstva. Apsurd je dosegao svoj vrhunac za vrijeme bune Husein-bega

Gradascevica i oul-bega Sabanagica kapetana gusinjske kaze kada su se Bosnjaci digli na

ustanak protiv Kaur-sultana u ime odbrane islama, iako su bili ugrozeni ne kao muslimani,

vec u svojoj bosnjackoj osobenosti, jer je sultanova reforma bila bazirana na turcizaciji

carstva. Ipak, svijetla strana bosnjacke posebnosti pokazana je za vrijeme ustanka protiv

austro-ugarske okupacije, kada nas je "majka Turska" prodala na Berlinskom kongresu 1878.

Tada su se Bosnjaci svih vjera digli na ustanak protiv okupacije, a u Sarajevu je osnovana

Zemaljska vlada i proglasena autonomija Bosne i Hercegovine, sto je predstavljalo odluku

bosanskog inata, da se radi Bosne suprotstave svim svjetskim silama. Odlukama Berlinskog

kongresa suprostavilo se bosnjacko i albansko stanovnistvo Gusinja i Plava na celu sa Ali-

pasom Sabanagicem Gusinjskim. Od 1878. do 1913. Plav i Gusinje bili su samostalni 34

godine, nisu priznavali odluke velikih sila, niti odluke turske porte. Bosanska sklonost ka

univerzalnom pocela je da pokazuje u Austro-ugarskoj monarhiji. Do danas historicari nisu

razjasnili zasto se odjednom dogodio prijelaz sa bosnjackog na muslimansko ime.

Treba napomenuti da u Osmanskom carstvu nije bilo potrebno isticati svoju pripadnost

islamu, kada je islam bio dominantna religija. Tada je posebnost muslimana bila oznacavana

zemljom iz koje dolaze, tako da su bosnjacko ime s ponosom nosili mnogi muslimani iz

Bosne, Novopazarskog sandzaka, Skadarskog, Peckog i Prizrenskog sandzaka. Dolaskom

Austrije, kao katolicke monarhije, najugrozenija je bila vjerska posebnost Bosnjaka, koja se

po prvi put nasla u katolickom okruzenju. S obzirom na to da Austro-ugarska monarhija nije

bila protiv isticanja bosnjackog imena, dolazi do toga da se Bosnjaci, u teznji da ocuvaju

svoju vjersku posebnost, pocinju masovno izrazavati kao primarni muslimani. To je historijski

obrt cije se posljedice osjecaju do danas. No, paralelno s tim, dolazi do hrvatskog i srpskog

Page 14: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom

nacionaliziranja bosanskih katolika i pravoslavaca u hrvatsku i srpsku naciju. Ideja nacije bila

je nepoznata do austrijske okupacije. Historija bosnjackog naroda je historija negiranja,

osporavanja i zatiranja njegove nacionalne i kulturne posebnosti. Kada Bosnjaci nisu mogli

biti fizicki unistavani onda su, politikom denacionaliziranja i asimilacije stirani kako bi se

bosnjacka nacija ucinila nemocnom, iznemoglom i izgubljenom, kako bi se lisila svake

historijske energije neophodne za njeno drustveno i historijsko opstajanje. Bosnjacima je

neumorno nametano da budu nesto sto oni nisu, druga nacionalnost. A jedan veliki dio

bosnjackog naroda vec je pretvoren u Srbe, Hrvate, Crnogorce i Makedonce.

Kada Bosnjaci nisu mogli biti natjerani da se opredijele kako drugi hoce, nije se prezalo od

toga da im se ponudi da budu "neopredijeljeni". Sve su to bili i jos traju perfidne igre drzavnih

vlasti. Veliki srpski geograf Jovan Cvijic boravio je u plavsko-gusinjskom kraju 1906.-1908.,

i izmedju ostalog pise: "Muslimani Plava i Gusinja govore srpskim jezikom, a sebe nazivaju

Bosnjacima, a jezik kojim zbore zovu bosnjacki". Abdulah Kuc - bosnjacki pjesnik iz Gusinja

salje poruku begu Musovicu 1877. godine, (Pljevlja): "Cuvaj Niksic, a Taslidzu pazi, a Akovu

(Bijelo Polje) ko majku rodjenu, a Kolasin kao svoju glavu, Plav i Gusinje cuvace se sami". U

ovakvoj proslosti Bosnjaci nisu imali nikakvog podsticaja za svoju nacionalnu emancipaciju.

Podsticaj njihovoj nacionalnoj emancipaciji sastojao se u presijecanju njihove nacionalne

teritorije, tj. stvaranju svojih "ostrva" kako bi se oslabila njihova privrzenost historiji i

geografiji, kako bi bili pocijepani, rasuti, rastjerani. "Podsticaj" njihovoj nacionalnoj

emancipaciji sastojao se u nakani da se svim sredstvima odvoje od svog nacionalnog bica, da

se udalje od svog kulturnog, psiholoskog individualiteta, od svog jezika i vjere. Svako

pozivanje Bosnjaka na vlastite kulturne vrijednosti i njihov skoro svaki obrazac kulturnog

ponasanja proglasavani su nacionalistickim cinom.

Bosnjaci su jedini bili nacionalisti bez nacije. Oni su ozbiljno upozoravani i opominjani da

nacionalno i vjerski moraju drzati odvojeno, a od njih je istodobno trazeno da se vrate

prapedovskoj vjeri kako bi mogli opstati. Tako je historija Bosnjaka bila historija u kojoj se

nije moglo imati pravo na nacionalno ime, pravo na jezik i knjizevnost, pravo na nacionalne

institucije, pravo na tradiciju i adete. I pored svega ovoga i bez obzira sto su morali pristajati

na nametnuta opredijeljenja kako ne bi postali po sve narod bez imena Bosnjaci su duboko u

srcima sacuvali nacionalno ime.

Danas, kada se vracamo svom nacionalnom imenu, Bosnjak, imenu koje nam je uvijek

pripadalo, zasuti smo protivljenjima, pa i uvredama. Sa nekakvim cupenjem postavlja nam se

pitanje sta to cinimo. Na protivljenja, uvrede i ljutnje smo navikli. Mi danas, samo govorimo

ono sto jesmo, jer nerazumnima nije bilo dovoljno sto smo do sada govorili da nismo ono sto

nismo. To nije puko preimenjavanje izmisljenog velikog "M" u ime Bosnjak, nego je to susret

sa samim sobom. Mi ne smijemo nicim, njegovati nacionalnu neodredjenost. Muslimani su sa

svojom "nacionalnom naopredijeljenoscu" bili najveci problem prve Jugoslavije. U drugoj,

Titovoj, bili su pobornici bratstva i jedinstva s jedne, a ljuti borci za islam s druge strane, sve

po cijenu negiranja vlastitog imena. Danas nam, paralelno s jacanjem bosnjackog imena,

prijeti opasnost da izgubimo osnovu tog imena "Bosnu". Stoga je vrijeme da se jos jace

okrenemo sebi i svom zajednistvu, jer cekanja da nam drugi pomognu znaci i pristanak da

nam drugi kroje sudbinu. Vakat je da svako od nas u sebi povuce jednu crtu, izbrise dileme i

prihvati da je biti Bosnjak nesto sa cime smo rodjeni, sudbina koja se ne odredjuje partijskim

dekretom ili voljom nekih intelektualaca. Da je to ona odrednica kojom nas svijet odredjuje i

bez nase volje.

Page 15: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom

U Kur'anu casnom stoji da je Allah dz.s. stvorio ljude razlicitim da bi se bolje upoznali.

Mozda bas zato treba da jasno prihvatimo svoju razlicitost od drugih. Selam svim clanovima

bosnjacke zajednice!

Rizah Gruda

http://www.ljutibosanci.com/bosna/opcenito-o-historiji-bih/ime-bosnjak.html

Evo jedan lijep tekst sa portala Sandzakpress.net, da vidimo kakva je bila situacija sa

Bosnjacima u Sandzaku.

Pokušaj politiĉkog buĊenja muslimana Bošnjaka u periodu izmeĊu Dva svjetska rata.

Bošnjaci su u to vrijeme naglašavali muslimanstvo iz više razloga, a jedan je i prkos

kršćanskoj austrougarskoj vlasti koja je u poĉetku svoje vladavine koristila termin

Muhamedanci za Bošnjake muslimanske vjere

Prvo ozbiljnije politiĉko organizovanje sandžaĉkih Bošnjaka desilo se 1917. godine kada je

održana, već spominjana, tzv. Sjeniĉka konferencija, na kojoj su uĉestvovali predstavnici iz

oba dijela Sandžaka i gdje je od okupacionih vlasti traženo ujedinjenje Sandžaka i njegovo

pripajanje matici Bosni i Hercegovini, a ako to ne bi bilo moguće, onda njegova autonomija

kao jedinstvene cjeline.

Zbog poznatog završetka Prvog svjetskog rata, ovi zahtjevi nisu urodili plodom, a akteri

konferencije su proganjani, mnogi i likvidirani, oznaĉeni kao „austrofili“ i optuženi za

veleizdaju.

Dogovorom srpskih i hrvatskih politiĉara na Krfu 20.07.1917. godine, sudbina Bošnjaka,

kako ovih u Sandžaku, tako i onih u BiH, ali ne samo njih nego i Crnogoraca, kosovskih

Albanaca, Makedonaca, dovedena je u neizvjesnost.

Teritorije na kojima su oni živjeli u jesen 1918. godine ulaze u sastav Kraljevine Srba Hrvata i

Slovenaca.

Page 16: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom

Ni u ovoj državi Bošnjacima i Albancima nije bio zagarantovan ni minimum ljudskih,

politiĉkih i ekonomskih prava i sloboda. (Crnovršanin H., Sadiković N.: „Sandžak porobljena

zemlja“, Grafomark, Zagreb, Drugo izdanje, 2001. god., str. 246.)

Jedan period koji bi se mogao okarakterisati kao svijetli primjer borbe muslimana ovih

prostora za svoja prava jeste period politiĉke aktivnosti Bošnjaka pod pokroviteljstvom JMO

(Jugoslovenske muslimanske organizacije). (http://bs.wikipedia.org/wiki/Jugosloven ...

ganizacija

Muslimanska narodna organizacija (MNO), kasnije JMO, politiĉka partija osnovana 1906.

godine, bila je veliki oponent režima i promovisala je ideju posebnosti muslimana u odnosu

na pravoslavce i katolike.

Prvi Ustav Bosne i Hercegovine iz 1910. godine jasno je naznaĉio Srbe, Hrvate i muslimane

kao „autohtone narode“. Ovo se odrazilo i na izbore koji su održani odmah poslije, kada je

izborni sistem bio podijeljen na naĉin da su postojali srpski, hrvatski i muslimanski glasaĉki

listići. Muslimanska narodna organizacija (MNO), Srpska narodna organizacija (SNO) i

Hrvatska narodna zajednica (HNZ) su dobile gotovo jednoglasnu podršku na svojim

glasaĉkim listićima i njihovi ĉlanovi su formirali saziv, uprkos tome što je ovaj parlament

imao malo uticaja u austrougarskoj provinciji Bosna i Hercegovina.

Bošnjaci su u to vrijeme naglašavali muslimanstvo iz više razloga, a jedan je i prkos

kršćanskoj austrougarskoj vlasti koja je u poĉetku svoje vladavine koristila termin

Muhamedanci za Bošnjake muslimanske vjere, koji su to smatrali uvredom, jer je to

impliciralo iskrivljeno tumaĉenje nastanka islama kao vjere koju je osnovao poslanik

Muhammed, umjesto Allaha dž.š. Svi prijevodi u parlamentu na maternji jezik, koji se zvao

bosanski, a potom srpsko-hrvatski, koristili su malo slovo m za muslimane, kao pripadnike

islama.

Kao glavni autoritet meĊu bošnjaĉkim borcima za ljudska prava i politiĉko-kulturni napredak

muslimana bio je prof. dr. Mehmed Spaho. Mehmed Spaho roĊen je 1883. godine u Sarajevu.

Otac mu je bio veliki znalac šerijatskog prava, te kadija u Jajcu, Sofiji, Damasku i Kairu.

Mehmed je završio osnovnu školu i gimnaziju u Sarajevu (1902.), a Pravni fakultet u Beĉu

(1906.).. Bio je ĉlan Muslimanske narodne organizacije, ĉlan Narodnog vijeća poslije sloma

Austro-ugarske i ministar u Kraljevini SHS od 1921. do 1939. godine. Umro je 1939. godine

u Beogradu pod nerazjašnjenim okolnostima. Pretpostavlja se da je otrovan, da bi se uklonio

kao moguća prepreka Cvetković-Maĉek sporazumu.

Mehmed Spaho bio je prvi Bošnjak u Vladi Kraljevine SHS, a kao jedan od trojice ministara

iz BiH, i to po etniĉko-vjerskom kljuĉu: Hrvat dr. Tugomir Alaupović bio je ministar vjera, a

Srbin Uroš Krulj ministar zdravlja. Spaho je takoĊer jedan od dva priznata zastupnika

Jugoslovenske muslimanske organizacije meĊu 11 Bošnjaka od 42 zastupnika Narodnog

vijeća SHS za BiH. Jugoslovenska muslimanska organizacija je u to vrijeme smatrala da joj

pripada 15 zastupniĉkih mjesta.

Jugoslovenska muslimanska organizacija nastaje ujedinjenjem bošnjaĉkih lokalnih politiĉkih

organizacija u februaru 1919. godine. Imala je i svoj politiĉko-informativni list „Vrijeme“.

Prvi predsjednik JMO bio je tuzlanski muftija hadži hafiz Ibrahim Maglajlić, a JMO je na

izborima za Ustavotvornu skupštinu Kraljevine SHS, raspisanim novembra 1920., u BiH

osvojila najveći broj glasova i 24 mandata. Njen najistaknutiji ĉlan zapravo je sve vrijeme bio

dr. Mehmed Spaho, koji nakon sporazuma sa radikalsko-demokratskom vladom marta 1921.

Page 17: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom

dobija novi ministarski resor – industrije i trgovine u vladi Nikole Pašića 1921. godine.

Prilikom osnivanja Jugoslavenske muslimanske organizacije nije zauzimao istaknuti položaj u

njoj, ali je snagom liĉnosti i priroĊenim politiĉkim umijećem u oktobru 1921. izabran za

predsjednika JMO. Jedno od njegovih znaĉajnih politiĉkih dostignuća je “turski paragraf”.

Naime, prilikom donošenja Vidovdanskog ustava 1921. godine, ili prvog ustava

novouspostavljene jugoslavenske države, Spaho je dobio teritorijalnu kompaktnost Bosne u

novoj administrativnoj podjeli zemlje, ili ĉuveni ĉl. 135, odnosno „turski paragraf“, kako se

taj ĉlanak kolokvijalno zvao. Ustavom je nova kraljevina bila podijeljena na 26 oblasti, a

jedino je zakljuĉeno da Bosna i Hercegovina neokrnjena „ostaje u postojećim granicama“.

Tada se Pašiću, sa srpske strane, prigovaralo da je „za volju šaĉice privilegiranih ljudi opasao

oko Bosne kineski zid“, ĉime se privremeno blokirao srpski nacionalizam. Spomenutim

ĉlanom je „Spaho naĉelo autonomije, kompaktnosti i posebnosti Bosne unutar složene

jugoslavenske zajednice, pa bez obzira kako se ona zvala, ĉvrsto afirmisao kao osnovni cilj, ili

osnovnu vrijednost, svake bošnjaĉke politike. To je njegova temeljna zasluga, ili doprinos

razvoju bošnjaĉkog politiĉkog mišljenja i bosanske politiĉke prakse“ – kako je to

prokomentirao Šaćir Filandra.

Još jedna zasluga dr. Spahe je bila u tome da se stalo na kraj (uglavnom srbijanskom)

bezakonju i otimanju, najviše u Bosni, ali i SHS-u, doprinijevši zaustavljanju politiĉke krize u

zemlji, što je Muhamed Hadžijahić djelimiĉno i dokumentovao.

Dr. Mehmed Spaho je bio i ostao bosanski politiĉar koji je principe autonomije, kompaktnosti

i posebnosti Bosne i Hercegovine unutar jugoslavenske zajednice ĉvrsto afirmisao kao cilj

vlastite politike, ili konsekventno osnovnu vrijednost svake bošnjaĉke politike. To se može

smatrati njegovom temeljnom zaslugom i doprinosom razvoju bošnjaĉkog politiĉkog

mišljenja i bosanske politiĉke prakse, zajedno sa reisulemom Džemaludin-ef. Ĉauševićem i

nizom drugih boraca za oĉuvanje svoje zemlje i svog nacionalnog i duhovnog identiteta,

protiv povijesnih i geostrateških zamki Bosni i Bošnjacima.

Za razliku od onih u Bosni, sandžaĉki Bošnjaci su doĉekali kraj Prvog svjetskog rata politiĉki

marginalizovani. Zahvaljujući srpskoj propagandnoj manipulaciji na prvim izborima za

Ustavotvornu skupštinu 28. septembra 1920. godine, za radikale je glasala većina sandžaĉkih

Bošnjaka, dok se za Demokratsku stranku opredijelila većina Srba. Radikali su prevarili

uticajne Bošnjake, obećavši im odreĊenu nadoknadu za zemlju koja im je oteta tzv. Agrarnom

reformom. To je bio glavni razlog masovnog prilaska Bošnjaka ovoj stranci. (Crnovršanin H.,

Sadiković N.: „Sandžak porobljena zemlja“, Grafomark, Zagreb, Drugo izdanje, 2001. god.,

str. 287)

Uvidjevši da moraju poraditi na politiĉkom organizovanju, Bošnjaci Sandžaka zajedno sa

Albancima Kosova i Makedonije osnivaju prvu bošnjaĉko-albansku politiĉku stranku, koja je

djelovala u Sandžaku, na Kosovu i u Makedoniji. Njen zadatak je bio da se bori za bošnjaĉke i

albanske interese.

Ova stranka dobija naziv Džemijet el-islami (Islamsko društvo). Osnovana je 1919. godine u

Skoplju, a njen voĊa je bio Nedžib, a kasnije njegov brat Ferhat-beg Draga. Odmah poslije

osnivanja Glavnog odbora Džemijeta u Skoplju osnovani su sreski odbori ove organizacije na

cijelom podruĉju Makedonije, Kosova i Sandžaka.

Na zboru u Novom Pazaru, koji je održan u jesen 1922. godine, zvaniĉno su osnovani okružni

i sreski odbori Džemijeta. Zbor je održan u hanu Teufik-efendije Imamovića i Dželil-age

Page 18: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom

Agušovića, koji se nalazio gdje je sada bioskop „Crvena zvijezda“ u Novom Pazaru. Na

osnivaĉku skupštinu došlo je toliko muslimana Bošnjaka da han nije mogao sve da primi. Na

zboru su govorili Ćamil-beg Ejupbegović i Aćif-ef. Hadžiahmetović. Govornici su zahtijevali

jedinstvo muslimana koje će se obezbijediti preko ove stranke i apelovali na muslimane da se

ne cijepaju u razne politiĉke stranke i objašnjavali im da će na taj naĉin bolje i brže dobiti

svoja prava…

Najveći uspjeh Džemijet je postigao na opštinskim i poslaniĉkim izborima od 1923. do 1925.

godine. Tada je zvaniĉno prestao da postoji zbog terora koji je bio uperen protiv Džemijeta,

njegovih voĊa i muslimana koji su bili masovno uz ovu organizaciju. Džemijet je okupio

bivše age i begove, skoro bez izuzetka, skoro sve trgovce muslimane, ogroman broj zanatlija,

radnika, službenika i zemljoradnika. Muslimani sa seoskog podruĉja listom su bili za

Džemijet… (Radović Miodrag, „Efendijina sjećanja i kazivanja“, Novi Pazar, 1998., str. 119-

120)

Najugledniji Džemijetovi politiĉari, pored Aćif-efendije, bili su: Mehmedalija Osmanbegović,

Šahsuvar-beg Ĉavić, Ćamil-beg Ejupbegović, Alijaga Ćilerdžić, Ejup-aga Ljajić, Ahmed

Daca, Fehim-beg Nuribegović, Omer Koniĉanin, Mehmed Pećanin, Ahmed Hamzagić, Jusuf

Mavrić, Nuradin Crnišanin i drugi.

Džemijet je u dijelu Sandžaka koji trenutno pripada Crnoj Gori takoĊer uživao veliki ugled,

što govore i rezultati parlamentarnih izbora (Kraljevina SHS) održanih 1923. godine na

podruĉju Bjelopoljskog i Pljevaljskog sreza. U Bjelopoljskom srezu kandidat Džemijet partije

bio je Derviš Šećerkadić. (Ibid)

Autor: Prof. Dr. Amir Muratović

Izvor: IslamskaZajednica.org

Skenirane stranice iz knjige "Pravni polozaj i unutrasnji razvitak BiH od 1878 do

1914", gdje se govori o politickom sazrijevanju Bosnjaka.

http://img143.imageshack.us/img143/2103/razvitak1.jpg

http://img403.imageshack.us/img403/2581/razvitak2.jpg

http://img837.imageshack.us/img837/8620/razvitak3.jpg

http://img221.imageshack.us/img221/2512/razvitak4.jpg

http://img684.imageshack.us/img684/5193/razvitak5.jpg

http://img88.imageshack.us/img88/2149/razvitak6.jpg

http://img177.imageshack.us/img177/9784/razvitak7.jpg

http://img176.imageshack.us/img176/1460/razvitak8.jpg

Page 19: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom

http://img46.imageshack.us/img46/7817/razvitak9.jpg

http://img832.imageshack.us/img832/7231/razvitak10.jpg

http://img828.imageshack.us/img828/2319/razvitak11.jpg

http://img143.imageshack.us/img143/3866/razvitak12.jpg

http://img214.imageshack.us/img214/8138/razvitak13.jpg

http://img841.imageshack.us/img841/1930/razvitak14.jpg

http://img812.imageshack.us/img812/1396/razvitak15.jpg

Iz iste knjige o Muslimanskoj narodnoj organizaciji

http://img52.imageshack.us/img52/5879/mno1.jpg

http://img401.imageshack.us/img401/6743/mno2.jpg

http://img440.imageshack.us/img440/7914/mno3.jpg

http://img267.imageshack.us/img267/2345/mno4.jpg

http://img687.imageshack.us/img687/7230/mno5.jpg

http://img98.imageshack.us/img98/5492/mno6.jpg

http://img88.imageshack.us/img88/382/mno7.jpg

http://img155.imageshack.us/img155/1192/mno8.jpg

http://img835.imageshack.us/img835/8695/mno9.jpg

http://img99.imageshack.us/img99/9568/mno10.jpg

Muslimanska napredna stranka

http://img219.imageshack.us/img219/5837/mns1t.jpg

http://img811.imageshack.us/img811/7615/mns2.jpg

http://img839.imageshack.us/img839/5895/mns3.jpg

http://img706.imageshack.us/img706/5872/mns4.jpg

http://img837.imageshack.us/img837/6186/mns5.jpg

Page 20: Bosnjaci pod Austrougarskom upravom

Skenovi iz knjige "Historija Bosne i Bosnjaka" autora Mehmedalije Bojica

BOSNA I HERCEGOVINA U DOBA AUSTRO-UGARSKE UPRAVE

http://img218.imageshack.us/img218/3397/bojic1.jpg

http://img690.imageshack.us/img690/1917/bojic2.jpg

http://img155.imageshack.us/img155/8916/bojic3.jpg

http://img543.imageshack.us/img543/1317/bojic4.jpg

http://img713.imageshack.us/img713/3591/bojic5.jpg

http://img155.imageshack.us/img155/1745/bojic6.jpg

http://img149.imageshack.us/img149/5913/bojic7.jpg

http://img146.imageshack.us/img146/7075/bojic8.jpg

http://img229.imageshack.us/img229/2990/bojic9.jpg

http://img143.imageshack.us/img143/7303/bojic10.jpg

http://img821.imageshack.us/img821/462/bojic11.jpg

http://img177.imageshack.us/img177/1072/bojic12.jpg

http://img833.imageshack.us/img833/5808/bojic13.jpg