bosna srebrena [godina 61, broj 4; 2010.]

Download Bosna Srebrena [godina 61, broj 4; 2010.]

Post on 29-Nov-2014

608 views

Category:

Documents

6 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

BOSNA SREBRENASlubeno-informativno glasilo FRANJEVAKOG PROVINCIJALATA U SARAJEVU

Godina LXI broj 4/2010.

IZDAJE Franjevaki provincijalat Bosne Srebrene Zagrebaka 18 BiH-71000 Sarajevo Tel.: +387 33 722 450 Fax: +387 33 722 451 www.bosnasrebrena.ba tajprov@bih.net.ba ODGOVARA fra Lovro Gavran UREUJE fra Janko uro LEKTORIRA fra Marijan Karaula DOPISNICIfra Miljenko Petrievi - Sarajevo fra Ivan arevi Sarajevo fra Ivan Nuji Visoko fra Nikola Matanovi Dubrave fra Ivica Baketari Fojnica fra Marko Eegovi Gorica-Livno fra Danijel Nikoli Gua Gora fra Stipo Rategorac Jajce fra Vjeko Tomi Kraljeva Sutjeska fra Ivo Bonjak Kreevo fra Velimir Blaevi Petrievac fra Mirko Filipovi Plehan fra Tomislav Brkovi Rama-it fra Joso Oroli Tolisa fra Franjo D. Stjepanovi Tuzla fra Mijo uman akovica fra Leopold Rochmes Beograd fra Zvonko Benkovi - Podsused

IZ SADRAJA Provincijalovo pismo brai Iz Generalne kurijeBoi: svetost i poslanje

3 55

Iz ProvincijalataSjednica JKPM OFM Sjednica meunarodnog Vijea za misije Posjet Apostolskog nuncija Teologiji Franjevaki odgoj u Bosni Srebrenoj Za Nekrologije

99 12 13 14 17

Iz tajnitvaakonsko reenje Diplomirao fra Josip Mrnjavac Doktorirao fra Josip Jozi Zapisnici denitorijalnih sjednica Nove adrese

1818 19 19 20 21

Vijesti iz Provincije PriloziObljetnice: vie od sjeanja Ivan Duns Scot - Dan Teologije Sluba akona Bog - to se pod tim misli? Bog - u Novom Zavjetu Pitanje o Bogu danas

22 3737 39 41 43 44 46

In memoriam Fra Franjo Filipovi Fra Andrej Matoc Fra Franjo Grebenar Alojz Peri Ana Kovaevi

4949 53 61 69 70

DodatakFraternitas br. 11 i 12 /2010

73

TISKAGraki atelje OSKAR, Sarajevo

2

God. LXI. br. 4/2010.

Provincijalovo pismo brai

Slava Bogu na visini, a mir ljudima dobre volje!

Draga brao u Kristu i sv. Franji! U ovo predboino i boino vrijeme trajno nam je pred oima maleno Dijete Isus, u kojem se krije i ujedno objavljuje veliki, jedini pravi Bog. Kranstvo je, pored svoga utemeljenja na tajni Kristova uskrsnua, najvie oarano njegovim utjelovljenjem. Koliko god je za ljudski razum neshvatljiva tajna uskrsnua mrtvih, jo mu je neshvatljivije Boje utjelovljenje: kako to da veliki, beskrajni svemogui Bog moe dopustiti da bude ogranien i u svemu ovisan o drugome, u tijelu malog bespomonog djeteta!? U Djetetu Isusu objavljuje nam se tajna neizmjerne i bezuvjetne ljubavi trojedinoga Boga, koji silno umanjuje i gotovo ponitava samoga sebe kako bi uzvisio i poboanstvenio svoje stvorenje, ovjeka. Toj su se ljubavi s pravom divili svi sveci i velikani Crkve, dive joj se i danas i divit e se dok je svijeta i vijeka. Sve velike religije svijeta jasno vide da je beskrajni vjeni Bog krajnji cilj ljudskoga uma i duha, a najvei mistici Crkve vide da nema boljeg, sigurnijeg i savrenijeg puta k Bogu od ljudske naravi Isusa Krista. Bog je svojim utjelovljenjem, u osobi Isusa Krista, uzeo nau ljudsku narav i nerazdvojivo ju je povezao sa svojom boanskom naravi, kako bi itavo ovjeanstvo, po ljudskoj naravi Bojeg Sina, imalo uvijek nesmetan pristup nebeskom Ocu. Toga je Crkva bila svjesna u svim vremenima, branei od poetka vjeru u istobitnost Oca i Sina (tj. da po Sinu imamo izravan pristup k Ocu), kao i vjeru u bogomajinstvo Blaene Djevice Marije, Majke Boje (tj. da po Bogorodici Mariji, mi obini smrtni ljudi, imamo siguran pristup njezinu Boanskom Sinu, Bogoovjeku). 3

br. 4/2010. Godina LXI.

Bosna Srebrena

Toga je na poseban nain bio svjestan sv. Franjo Asiki, pa je nastojao u svemu nasljedovati stope Sina Bojega, a svoju brau i sve druge vjernike je poticao na takvo nasljedovanje. Boi mu je bio jedna od najdraih svetkovina liturgijske godine, pa se potrudio u Grecciu zorno prikazati roenje Isusovo, to je prihvatila prije svega franjevaka tradicija, a potom i cijela Crkva, pravei betlehemske talice i jaslice kao neizostavan ambijent slavljenja Boia. Sv. Klara, sv. Anto Padovanski, sv. Bonaventura, sv. Terezija Avilska i mnogi drugi sveci i mistici Crkve nasljeduju sv. Franju u njegovu hodu prema Bogu putem ovjetva i ovjekoljublja Isusa Krista. Krist je svakom kraninu, a na kraju krajeva i svakom ovjeku jedini pravi Put, Istina i ivot tako da nitko nema pristupa k Bogu, osim po njemu (usp. Iv 14, 6). Draga brao franjevci, s tim mislima svima vama gdje god bili diljem svijeta estitam predstojee boine blagdane, a preko vas i svim sestrama franjevkama Drugog i Treeg franjevakog reda, cijelom Franjevakom svjetovnom redu i Franjevakoj mladei, vaim dragim upljanima, starim i mladim, zdravim i bolesnim, a posebno djeci, siromasima i osamljenima, kao i svim ostalim kranima i drugim ljudima dobre volje. Neka vas sve novoroeni Krist Gospodin obdari obiljem svojih milosti, kako biste i u novoj 2011. godini i tijekom cijelog svog zemaljskog ivotnog putovanja mogli ustrajno slijediti Njegove stope i svi skupa stii u vjenu domovinu u Dom nebeskog Oca. Sretan vam Boi i Nova Godina! Fra Lovro Gavran, provincijal

4

God. LXI. br. 4/2010.

Iz Generalne kurije

Boi: svetost i poslanjeDraga brao i sestre, Rije tijelom postala uatoruje se u srcu svakoga nas i u naim bratstvima (usp. Iv 1,14), i svojim dolaskom ispunja nas radou. Samo tako e za sve nas biti Boi. Svetkovina Boga koji postaje ovjekom, ovjeka koji je konano uzdignut u kategoriju sina u Sinu i koji je osloboen i otkupljen u Onomu koji je svoj ivot dao kao otkupninu za nas (usp. Mk 10,45). Boi je: Otac potaknut ljubavlju prema ljudima, kad se ostvarila punina vremena, poslao nam je vlastitoga Sina, roena od ene (Gal 4,4). Boi je: Bog se je po osobi Sina denitivno sagnuo prema palome ovjeanstvu. Boi je: nismo vie preputeni svojoj sudbini. Svevinji ima ime: Emanuel, Bog s nama (Mt 1,23). Boi je: kao pastiri pohitimo da susretnemo Novoroene, da bismo onda komunicirali dar koji smo primili (usp. Lk 2,18).

Sjeajui se prolosti zahvalno i ugodno Godina 2010., koju zavravamo, podsjetila nas na tri vana dogaaja: 600. obljetnicu uspostave katolike hijerarhije u Kini, kad je bio imenovan prvi nadbiskup Pekinga fra Ivan iz Montecorvina; 500. obljetnicu smrti sv. Franje Solanskoga i 150. obljetnicu smrti muenika Damaska, bl. Manuela Ruiza i drugova. Ivan iz Montecorvina napustio je Italiju i poao evangelizirati Daleki istok. Ostavio nam je primjer inkulturirane evangelizacije. ovjek zanosan za stvar evanelja to ga je dovelo do toga da na kineski jezik prevede Novi zavjet i Psalme, da sagradi brojne crkve za puk, da mlade pouava latinski i grki, i da ih formira kako bi bili budui kler Istoka. Uinio se Kinezom s Kinezima. Sveti Franjo Solanski ostavio je panjolsku, svoju zemlju gdje je roen, da navijeta Radosnu vijest u Americi. Solanski nam ostavlja primjer putujueg, kreativnog i pukog misionarenja.

br. 4/2010. Godina LXI.

5

Bosna Srebrena

Za 14 godina pjeice je proao paragvajski Chaco, Urugvaj, Rio de la Platu, Santa Fe, Cordobu (Argentina) i Per, gdje je umro. Nauio je jezike uroenika i da pridobije srca Guaranja, evangelizirao je pjevanjem, gitarom i violinom. Propovijedao je inter gentes: u trgovinama, na ulicama, u crkvama i u dvoritima kazalita. Muenici u Damasku, veinom panjolci, potaknuti Duhom nisu oklijevali da pou meu Saracene (usp. NPr 16, 1sl.) i, kad je doao trenutak, svjedoili su, kao bratstvo, svoju vjeru, prolivi svoju krv za Krista. Oni nam ostavljaju svjedoanstvo misije potvrene muenitvom. To nastavlja i danas biti vrhuncem svake evaneoske i franjevake misije, jer, kako kae Isus u evanelju: Vee ljubavi nitko nema od ove: da tko ivot svoj poloi za svoje prijatelje (Iv 15,13).

Da slijedimo njihove primjere Za ovu nau brau, koja su svoj ivot uloila u navijetanje evanelja, daleko od svojih zemalja i svoje kulture, i za njihovo junako svjedoanstvo kranskoga i franjevakoga ivota, zahvaljujemo svevinjemu Gospodinu Bogu, komu pripada svako dobro (OP 7, 4), dok imamo na umu opomenu oca sv. Franje koji nas upozorava na napast da elimo postii slavu zbog onoga to su drugi uinili (usp. OP 6, 3). Da ne bismo upali u tu napast, trebamo se upitati o naem ivotu, prihvaajui otvorena i raspoloena srca primjer to su nam ga naa braa ostavila. Samo tako emo moi opjevati njihove slave. U ovom trenutku, u kojem sa zahvalnou promatramo prolost, usmjeravajui oi u budunost prema kojoj nas potie Duh (usp. Vita Consecrata 110), da je prihvatimo s nadom, elimo s dubokom zahvalnou prihvatiti najbolje iz nae prolosti da to ostvarujemo i hranimo, po osloboditeljskoj ponudi evanelja, na podijeljeni, nejednaki i smisla gladan svijet, onako kako su to u svoje vrijeme uinili Franjo i Klara iz Asiza (Gospodin ti dao mir 2).

Sveti budite kao to je svet Otac va nebeski Prvo to trebamo prihvatiti od svjedoanstva te brae je poziv na svetost. Ako ih se danas sjeamo, onda je to upravo zbog toga to su evanelje uzeli ozbiljno. Njihov ivot nas podsjea da smo i mi pozvani da budemo sveti. Drugi vatikanski sabor u 5. poglavlju Dogmatske konstitucije o Crkvi Lumen gentium podsjea nas na sveopi poziv na svetost, shvaen u svom temeljnom znaenju pripadnosti Onom koji je antonomastiki Svetac, tri puta svet (Ivan Pavao II., NMI 30). Smatram da tvrdnja sv. Pavla, ovo je volja Boja: vae posveenje (usp. 1 Sol 4,3), upuena svim kranima, treba biti prihvaena kao osoban i hitan poziv za one, kao mi, koji smo izabrali izbliega nasljedovati Krista (GGKK 5,2). Na se poziv ne razumije ako ne polazi od obnovljenog i velikodunog odgovora da se postigne savrenstvo Ljubavi (usp. LG 40), to znai: svetost. Draga brao, kad se stalno govori o nunosti oivljavanja ivota i poslanja svih posveenih osoba, i tvrdi da o tom ovisi znakovitost naega ivota, bilo bi besmisleno zadovoljiti se ivotnom prosjenou (mlakim ivotom) ivei pod znakom minimalistike etike i povrne religioznosti (Ivan Pavao II., NMI 31). Kad govorimo o nunosti da koraamo polazei od evanelja,