bosna i hercegovina Босна и Херцеговина · pdf fileprijedor, popis zaliha...

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88

Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 225

Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина

Sud Bosne i Hercegovine

Суд Босна и Херцеговина

Predmet br.: S1 2 K 004252 13 K

Datum objavljivanja: 16.07.2013. godine

Datum pismenog otpravka: 06.08.2013. godine

Sudija pojedinac: Mediha Pašić

PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE

protiv

Borislavke Kovačević

i

Smilje Brkić

PRESUDA

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine: Miroslav D. Marković

Branilac optužene Borislavke Kovačević: Dragan Stupar

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

2

U IME BOSNE I HERCEGOVINE!

Sud Bosne i Hercegovine, sudija Mediha Pašić, kao sudija pojedinac, uz učešće pravnog

savjetnika – asistenta, Davora Cilenšeka, u svojstvu zapisničara, u krivičnom predmetu

protiv optuženih Borislavke Kovačević i Smilje Brkić, zbog krivičnog djela porezne utaje iz

člana 210. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: KZ BiH) –

(“Službeni Glasnik BiH”, broj: 3/03), po optužnici Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj: T20

0 KT 0000967 10 od 12.10.2012. godine, potvrđene dana 17.10.2012. godine, nakon

održanog glavnog i javnog pretresa, u odsustvu optuženih i njihovog branioca, a u

prisustvu tužioca Tužilaštva BiH, Miroslava D. Markovića, dana 16.07.2013. godine, donio

je i javno objavio:

P R E S U D U

1. BORISLAVKA KOVAČEVIĆ, zv. „Božana“, rođ. Radulović, kći Novaka i Milje rođ.

Vrban, rođena 25.01.1967. godine u Bosanskoj Dubici, Kozarska Dubica, po, po

zanimanju trgovački tehničar sa završenom SSS, nezaposlena, razvedena, majka

dvoje djece, osuđivana presudom Suda BIH, broj: K-49/10 zbog krivičnog djela

porezne utaje iz čl. 210. st. 1. KZ BIH, kojom joj je izrečena uvjetna osuda, tako što

joj je utvrđena kazna zatvora od jedne godine, koja se neće izvršiti ako u roku od tri

godine ne počini novo krivično djelo,

2. SMILJA BRKIĆ, rođ. Šopalović, kći Vlade i Stane rođ. Stolić, rođena 10.06.1965.

godine u Javoranima, općina Kneževo, po zanimanju upravni birotehničar,

nezaposlena, razvedena, majka dvoje djece, neosuđivana,

K R I V E S U

Što su:

U vremenu od 01.02.2006. godine, do 28.02.2007. godine, Borislavka Kovačević, radeći u

svojstvu direktora i odgovorne osobe, u pravnom licu „Prehrana Komerc“ d.o.o. Banja

Luka, ul. Dubička b.b., registrirano kod Osnovnog suda u Banja Luci, registarski uložak

broj: I-11160-00 i registrirano kao poreski obveznik kod Uprave za indirektno-neizravno

oporezivanje Bosne i Hercegovine (UIO/UNO BiH) pod brojem: 400808210005, u namjeri

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

3

izbjegavanja plaćanja davanja propisanih zakonodavstvom BiH, suprotno odredbama

člana 20., 32., 38. i 39. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i člana 5. i 11. Pravilnika o

primjeni zakona o porezu na dodanu vrijednost („Sl.glasnik BIH broj: 93/05, 60/06, i 35/08),

naložila Smilji Brkić, koja je u poduzeću obavljala knjigovodstvene poslove, da nepravilno

prikaže stvarnu realizaciju dobara – promet robe, da pri ispostavljanju računa ne uključuje

izlazni porez na dodanu vrijednost (PDV), da uključuje ulazni PDV, kao odbitnu stavku, na

koji poduzeće nije imalo pravo odbitka, na koji način su umanjivane obaveze po osnovu

PDV-a, te da u kontinuitetu uvećava iskazane iznose poreznog kredita, pa tako, u PDV-e

prijavama koje je sačinjavala i potpisivala Smilja Brkić, nisu prijavljivane stvarne obveze

poduzeća, niti obračunate niti plaćene pripadajuće obveze na temelju poreza na dodanu

vrijednost, što je Smilja Brkić i učinila, te je na taj način izbjegnuto plaćanje poreza na

dodanu vrijednost u iznosu od 28.947,00 KM, čime su oštetile budžet BiH za navedenu

sumu,

dakle, Borislavka Kovačević, izbjegla plaćanje davanja propisanih poreznim

zakonodavstvom BiH ne dajući zahtijevane podatke i dajući lažne podatke o svojim

stečenim oporezivim prihodima, a iznos obveze čije se plaćanje izbjegava prelazi iznos od

10.000,00 KM, a Smilja Brkić, Borislavki Kovačević, sa umišljajem pomogla u učinjenju

kaznenog djela,

čime su počinile, Borislavka Kovačević, krivično djelo porezne utaje iz čl. 210. st. 1. KZ

BiH, („Sl.glasnik BIH“ br. 03/03), a Smilja Brkić, krivično djelo porezne utaje iz čl. 210. st.

1. KZ BIH, („Sl.glasnik BIH“ br. 03/03), u vezi sa čl. 31. istoga Zakona,

Pa Sud optuženu Borislavku Kovačević, na osnovu navedenih zakonskih propisa, uz

primjenu odredaba članova 39., 42. i 48, KZ BiH,

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

Na osnovu člana 110. i 111. KZ BiH, od optužene Borislavke Kovačević se oduzima

novac u iznosu od 28.947,00 KM (dvadesetosamhiljadadevetstotinačetrdesetsedam

konvertibilnih maraka), kao protivpravna imovinska korist pribavljena krivičnim djelom,

koju imovinsku korist je optužena dužna uplatiti u korist budžeta Bosne i Hercegovine.

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

4

Sud optuženoj Smilji Brkić, na osnovu navedenih zakonskih propisa, uz primjenu

odredaba članova 58. i 59. KZ BiH, i z r i č e:

U V J E T N U O S U D U

kojom joj se, za krivično djelo porezne utaje iz člana 210. stav 1. KZ BiH, u vezi sa

članom 31. istog Zakona, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i

istovremeno određuje da se utvrđena kazna neće izvršiti, ako optužena u roku od

1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti ove presude, ne počini novo krivično

djelo.

Na osnovu člana 188. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine,

optužene se obavezuju da naknade troškove krivičnog postupka u iznosu od po 383,00

KM, što ukupno iznosi 766,00 KM, koji se odnose na troškove finansijskog vještačenja u

iznosu od 500,00 KM, troškove za svjedoka u iznosu od 66,00 KM, te troškove sudskog

paušala u iznosu od 200,00 KM.

O b r a z l o ž e nj e

I. Optužba

1. Optužnicom broj: T20 0 KT 0000967 10 od 12.10.2012. godine, Tužilaštvo BiH

optužilo je Borislavku Kovačević da je počinila krivično djelo porezne utaje iz člana

210. stav 1. KZ BiH i Smilju Brkić zbog istog krivičnog djela, u vezi sa članom 31. istog

Zakona. Optužnica je dana 17.10.2012. godine potvrđena od srane sudije za

predhodno saslušanje, nakon čega su se optužene izjasnile da nisu krive za

počinjenje krivičnog djela kojim se terete.

II. Provedeni dokazi

A. Dokazi optužbe

2. U toku dokaznog postupka na glavnom pretresu provedeni su dokazi optužbe i to:

saslušanjem svjedoka Mire Vučić i Jove Kecmana, saslušanjem vještaka finansijske

struke, dr. Abida Hodžića nakon čijeg neposrednog saslušanja i davanja stručnog

nalaza i mišljenja je u sudski spis uvršten njegov pismeni nalaz i mišljenje,

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

5

od 27.08.2012. godine. Nadalje, u spis je uložena marerijalna dokumentacija koja je

predhodno sadržajno iznesena i to: rješenje Osnovnog Suda u Banja Luci broj: 1-

11160-00 od 22.04.2002. godine, sa odlukom o izmjeni i dopuni odluke o osnivanju od

12.04.2002. godine i izmjeni Statuta od 12.04.2002. godine, rješenje Osnovnog Suda

u Banja Luci broj: 1-11160-00 od 23.11.1999. godine, rješenje Privrednog Suda u

Banja Luci broj: 57-0 St 074555 09 St od 09.06.2010. godine, zahtjev za registraciju

PDV-e obveznika UIO/UNO RC Banja Luka od 18.07.2005. godine, uvjerenje o

registraciji – upisu u Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza UIO/UNO RC

Banja Luka broj: 04/1-UPP/1-1462/07 od 02.08.2007. godine, zatim sljedeće PDV-e

prijave: broj: 888753 od 10.03.2006. godine, broj: 801577 od 07.04.2006. godine, broj:

656527 od 10.04.2006. godine, broj: 436508 bez datuma, (za period od 01.05. –

31.05.2006. godine), broj: 274512 od 10.07.2006. godine, broj: 261333 od 10.08.2006.

godine, broj: 281333 od 10.08.2006. godine, broj: 469886 od 10.09.2006. godine,

izmijenjena PDV-e prijava od 10.12.2006. godine, za period od 01.09.- 30.09.2006.

godine, broj: 504858 od 10.10.2006. godine, izmjenjena PDV-e prijava od 10.12.2006.

godine za period 01.10.-31.10.2006. godine, broj: 404861 od 10.11.2006. godine, broj:

489028 od 10.12.2006. godine, broj: 464842 od 10.01.2007. godine, broj: 464842 od

24.01.2007. godine, broj: 777591 od 12.02.2007. godine, broj: 695490 od 10.03.2007.

godine, broj: 317650 od 09.02.2006. godine, broj: 317650 od 09.02.2006. godine,

izmijenjena PDV-e prijava za period od 01.03.-31.03.2007. godine od 10.07.2007.

godine, broj: 86546 od 10.04.2007. godine, izmijenjena PDV-e prijava za period od

01.04.- 30.04.2007.godine od 10.07.2007. godine, PDV-e prijava bez broja za period

01.04.- 30.04.2007. godine od 10.05.2007. godine, broj: 31053 od 10.07.2007. godine,

broj: 74708 od 10.08.2007. godine, broj: 36145 od 10.09.2007. godine, broj: 976132

od 10.10.2007. godine, PDV-e prijava za period 01.10.-31.10.2007. godine od


godine, broj: 654039 od 10.01.2008. godine, broj: 654039 od 10.01.2008. godine, broj:

412204 od 10.06.2008. godine, broj:451352 od 10.05.2008. godine, broj: 164341 od


godine, broj: 70457 od 10.12.2008. godine, broj: 212334 od 12.01.2009. godine, PDV-

e prijava za period 01.01.- 31.01.2009. godine od 12.02.2009. godine, broj: 497680 od


godine, broj: 844276 od 08.05.2009. godine, broj: 418150 od 10.06.2009. godine, broj:

785358 od 10.07.2009. godine, broj: 79448 od 10.07.2009. godine, broj: 358278 od

10.09.2009. godine, broj: 95396 od 09.10.2009. godine, broj: 836617 od

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

6

10.10.2009. godine, zatim tabelarni pregled obveza poduzeća „Prehrana Komerc“

d.o.o., UIO/UNO Banja Luka od 15.12.2009. godine, pregled po partiji za period

01.01.–01.05.2009. godine komitenta Prehrana Komerc d.o.o. Banja Luka, pregled

financijskih promjena po računu za period 01.01.2008. godine do 31.12.2008. godine,

pregled finansijskih promjena po računu za period 01.01.2006. godine do 31.12.2006.

godine, akt poduzeća „Prehrana Komerc“ d.o.o. Banja Luka bez broja od 10.01.2006.

godine, rekapitulacija poslovanja poduzeća „Prehrana Komerc“ d.o.o. Banja Luka, PJ

Prijedor, popis zaliha robe u maloprodaji i usklađivanje sa PDV-om od 01.01.2006.

godine za poduzeća „Prehrana Komerc“ d.o.o. Banja Luka, PJ Prijedor od 11.01.2006.

godine, maloprodajna kalkulacija broj: 1002 od 31.12.2005. godine poduzeća

„Prehrana Komerc“ d.o.o. Banja Luka, PJ Prijedor, rekapitulacije – popisi robe

poduzeća „Prehrana Komerc“ d.o.o. Banja Luka, za PJ Novi Grad, PJ Pečani 1, PJ

Banja Luka, PJ Kraišnik Brigada, PJ Pečani 2, PJ Kozarska Dubica, PJ Bjelajci i PJ

Mrkonjić Grad, pregled stanja zaliha robe na dan 31.12.2005. godine, četiri bankarske

dokumentacije ProCredit bank d.d. – Filijala Banja Luka, tri bankarske dokumentacije

Hypo Alpe Adria bank - A.D. Banja Luka, rješenje UIO/UNO RC Banja Luka broj:

02/5-1/I-16-50-5515-17/08 od 25.03.2009. godine, zahtjev za informaciju nenaplaćenih

potraživanja i prava UIO/UNO RC Banja Luka broj: 02/5-1/I-16-50-5515-5/08 od

02.02.2009. godine, prikupljanje informacija o imovini UIO/UNO RC Banja Luka, broj:

02/5-1/I-16-50-5515-4/08 od 02.02.2009. godine, akt UIO/UNO RC Banja Luka broj:

02/5-1/I-16-50-5515-7/08 od 02.02.2009. godine, zapisnik o pljenidbi imovine

UIO/UNO RC Banja Luka broj: 02/5-1/I-16-50-5515-5/08 od 10.03.2009. godine,

zapisnik o pljenidbi imovine UIO/UNO RC Banja Luka broj: 02/5-1/I-16-50-5515-5/08

od 10.03.2009. godine, obavijest Republičke uprave za geodetske poslove PJ Banja

Luka broj: 21.11/952.1-279/09 od 05.03.2009. godine, prikupljanje informacija o

imovini dužnika UIO/UNO RC Banja Luka broj: 02/5-1/I-16-50-5565-8/08 od

02.02.2009. godine, službena zabilješka UIO/UNO RC Banja Luka, broj: 02/5-1/I-16-

50-515-11/08 od 10.03.2009. godine, službena zabilješka UIO/UNO RC Banja Luka,

broj: 02/5-1/I-16-50-515-12/08 od 10.03.2009. godine, rješenje o zabrani otuđenja i

opterećenja UIO/UNO broj: 02/5-1/I-16-50-515-15/08 od 16.03.2009. godine, nalog o

pljenidbi vozila UIO/UNO RC Banja Luka, broj: 02/5-1/I-16-50-515-14/08 17.03.2009.

godine, akt MUP-a RS broj: 08-04/III-222/1-108/09 od 05.02.2009. godine, dostava

podataka UIO/UNO RC Banja Luka broj: 02/5-1/I-16-50-5516-6/08od 02.02.2009.

godine, akt UIO/UNO RC Banja Luka broj: 02/5-1/I-16-50-5515-3/08 od 02.02.2009.

godine, akt UIO/UNO RC Banja Luka broj: 02/5-1/I-16-50-5515-3/08 od

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

7

02.02.2009. godine, akt UIO/UNO RC Banja Luka broj: 02/5-1/I-16-50-5515-3/08 od

02.02.2009. godine, akt UIO/UNO RC Banja Luka broj: 02/5-1/I-16-50-5515-3/08 od

02.02.2009. godine, akt – Centralni registar hartija od vrijednosti A.d. Banja Luka broj:

01-888/09 od 09.02.2009. godine, rješenje UIO/UNO RC Banja Luka, Odsjek za

poreze broj: UP-I-04/5/2/I-17-63-35/07 od 12.06.2007. godine, žalba poduzeća

„Prehrana Komerc“ d.o.o. Banja Luka od 29.05.2007. godine, rješenje UIO/UNO RC

Banja Luka, broj: 01/4-UP/II-883/07 od 21.09.2007. godine, žalba poduzeća „Prehrana

Komerc“ d.o.o. Banja Luka od 18.06.2007. godine, zahtjev poduzeća „Prehrana

Komerc“ d.o.o. Banja Luka od 27.09.2007. godine, tužba – Upravni spor tužitelja

poduzeća „Prehrana Komerc“ d.o.o Banja Luka.

3. Također su provedeni dokazi Tužilaštva uvidom u izvode iz kaznene evidencije za

Borislavku Kovačević, MUP RS CJB Banja Luka, PS Kozarska Dubica, broj: 08-1-

11/01-234-28/11 od 08.02.2011. godine, i za Smilju Brkić, MUP RS CJB Banja Luka,

PS Kneževo broj: 08-7/01-234-19/11 od 10.02.2011. godine, kao dokazi relevantni za

izricanje krivičnopravne sankcije.

B. Dokazi odbrane

4. Po prihvaćenom prijedlogu odbrane, u svojstvu svjedoka saslušane su optužene

Borislavka Kovačević i Smilja Brkić, te je izvršen uvid u Pravilnik o sistematizaciji

radnih mjesta pravnog lica „Prehrana komerc“ d.o.o. Banja Luka od 06.10.2006.

godine, zajedno sa Pravilnikom o platama i naknadama navedenog pravnog lica, koji

su od strane odbrane optužene Borislavke Kovačević uloženi u spis.

5. Sud je također prihvatio prijedlog odbrane Borislavke Kovačević da se o trošku

odbrane angažuje vještak finansijske struke i provede finansijsko vještačenje na

okolnost tvrdnji odbrane da su inspektori prilikom predmetne kontrole netačno utvrdili

stvarno stanje, pa je dana 04.04.2013. godine Sud izdao naredbu za navedeno

vještačenje po vještaku mag. oec. Veljku Đukiću, koji je Sudu dostavio svoj pismeni

nalaz i mišljenje od 28.04.2013. godine. Njegov nalaz je saglasan, odnosno nije u

suprotnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka ekonomske struke dr. Abida Hodžića, a

isti je dat na osnovu uvida u spis predmeta označenog sa: 97 0 St 074555 09 St u

Okružnom privrednom sudu Banja Luka i na osnovu dokumentacije koja je rezultat

terenske kontrole po prijavama samooporezivanja porezom na dodanu

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

8

vrijednost za navedeni porezni period sačinjen od strane inspektora Uprave za

indirektno oporezivanje. U cilju potpunijeg vještačenja i uvida u izvornu poslovnu

dokumentaciju predmetnog pravnog lica, vještak Đukić je po prijedlogu branioca

opužene Kovačević stupio u kontakt sa osobom Pericom Kovačevićem, koji mu je

tvrdio da su inspektori netačno utvrdili stvarno stanje i dodanu poreznu obavezu, uz

obećanje da će mu omogućiti uvid u izvornu poslovnu dokumentaciju. Međutim,

višestruki pokušaji vještaka da izvrši uvid u tu dokumentaciju ostali su bezuspješni, jer

Perica Kovačević nije ispoštovao nijedan dogovor, tako da je vještak u svom nalazu

naveo da je stekao utisak da dokumentacija kojom bi se osporile tvrdnje inspektora

UIO i ne postoji. U svom mišljenju vještak Đukić je naveo da je na osnovu raspoložive

dokumentacije Uprava za indirektno oporezivanje utvrdila dodatnu poreznu obavezu

pravnom licu „Prehrana Komerc“ d.o.o. Banja Luka, za porezni period februar 2006. do

februar 2007. godine u ukupnom iznosu od 32.403, 00 KM, ponovo ističući da mu kao

vještaku od strane pravnog lica nisu predočena dokumenta na osnovu kojih bi se

moglo konstatovati da su tvrdnje inspektora UIO izrečene u Zapisniku o kontroli

označenom sa 04/5-2/I-17-62-318-1/07 od 25.04.2007. godine neosnovane i netačne.

U svom mišljenju je također naveo da je članom 61. stav 1. Zakona o postupku

indirektnog oporezivanja propisano da je teret dokazivanja na poreznom obvezniku.

6. Obzirom na naprijed navedeno, Sud je pozvao odbranu optužene Kovačević da se

izjasni da li je potrebno pozvati i neposredno saslušati vještaka Đukića, nakon čega se

odbrana izjasnila da nije potrebno i da odustaju od svog prvobitnog prijedloga.

C. Neprihvatanje dokaznih prijedloga odbrane

7. Uz prijedlog odbrane optužene Kovačević da se izvrši novo finansijsko vještačenje, dat

je i prijedlog da se u svojstvu svjedoka sasluša Mile Ajder, na okolnost pokretanja

stečajnog postupka pravnog lica „Prehrana komerc“. Taj prijedlog Sud nije odmah

prihvatio, uz obrazloženje da će o tom prijedlogu odlučiti nakon saslušanja vještaka za

finansije, kojeg je predložila odbrana. Sud je na temelju člana 263. stav 2. Zakona o

krivičnom postupku BiH odbio prijedlog odbrane Borislavke Kovačević za saslušanje

ovog svjedoka, imajući u vidu da predloženo vještačenje odbrane nije izvršeno zbog

objektivnih, naprijed navedenih razloga, od kojeg dokaza je odbrana konačno i

odustala, nalazeći da okolnosti pokretanja stečajnog postupka navedenog pravnog lica

nisu bile od značaja za ovaj krivični postupak. Tim prije što prijedlog odbrane nije

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

9

preciziran i konkretizovan, pa je taj prijedlog cijenio i usmjerenim na odugovlačenje

postupka.

III. Završne riječi

8. U završnoj riječi tužilac se nakon analize provedenih dokaza izjasnio da iz svih

provedenih dokaza proizlazi da su optužene počinile krivično djelo porezne utaje iz

člana 210. stav 1. KZ BiH, na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu

optužnice, ukazujući nespornim da je optužena Kovačević bila direktor i odgovorna

osoba u pravnom licu „Prehrana Komerc“ d.o.o. Banja Luka, a da je optužena Brkić

obavljala knjigovodstvene poslove. Također, tužilac je istakao da odbrana nije imala

primjedbi ni prigovora na nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke, koji je potvrdio

osnovanost optužbe, te istakao da je pred Sudom BiH vođen upravni postupak u

upravnom sporu tužitelja „Prehrana Komerc“ d.o.o. Banja Luka, protiv tužene

UIO/UNO BiH i da je isti okončan presudom pod brojem U-1287/7 od 10.05.2010.

godine, kojim je tužba odbijena. Predložio je da se optužene oglase krivim i da im se

izrekne kazna propisana Zakonom, te da se oduzme protivpravna imovinska korist, u

skladu sa Zakonom.

9. U završnoj riječi, branitelj optužene Borislavke Kovačević, je istakao da tužilac nije

dokazao ni subjektivni, ni objektivni element krivičnog djela koje je optuženoj stavljeno

na teret. Odbrana nije prigovarala provedenom finansijskom vještačenju optužbe iz

razloga što je vještačena finansijska dokumentacija koja je korištena u upravnom

postupku i koja je poznata objema stranama u ovom krivičnom postupku. Obrazlažući

svoju tvrdnju o nepostojanju subjektivnog elementa krivičnog djela, branilac se pozvao

na iskaze svjedoka optužbe, koji su naveli da se, u vrijeme provođenja kontrole, radilo

o ranoj fazi primjene Zakona o PDV-u, te da je i u zapisniku o kontroli navedeno da je

jedinstveni informacioni sistem implementiran neposredno prije same kontrole. S tim u

vezi, branilac je istakao da je i vještak finansijske struke izjavio da se ne radi o

„peračkom“ preduzeću, imajući u vidu njegov godišnji promet u navedenom periodu,

koji se kretao u iznosu od 5-6 miliona KM, zbog čega branilac smatra da se može

samo raditi o nepravilnostima u radu, a ne o namjeri izbjegavanja plaćanja PDV-a,

imajući u vidu iznos utajenog poreza od 28.947,00 KM navedenog u optužnici, koji nije

uplaćen u kasnijem periodu, iz razloga otvaranja stečajnog postupka, nakon kojeg je

suspendirano ovlaštenje direktora pravnog lica za njegovim rukovođenjem,

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

10

koje ovlaštenje je preuzeo stečajni upravnik. Također je istakao da u toku stečajnog

postupka nije uočena nikakva nepravilnost ni nezakonitost. Analizirajući iskaz

optužene Kovačević, koji je dala u svojstvu svjedoka u toku glavnog pretresa,

zaključuje da ista nije imala namjeru utajiti porez na način kako je to predviđeno

članom 210. stav 1. KZ BiH, ističući da je gotovo nemoguće bilo izbjeći nepravilnosti

prilikom obračuna i primjene Zakona o PDV-u, imajući u vidu kratak vremenski period

od stupanja na snagu Zakona, stručnu spremu optužene Kovačević, kao i veliki broj

(osam) profitnih centara, odnosno poslovnih jedinica pravnog lica „Prehrana komerc“.

Također je istakao da u toku postupka nije razjašnjen objektivni element navedenog

krivičnog djela, u smislu da li se zaista radi o poreznoj obvezi u iznosu koji je naveden

u optužnici, imajući u vidu način na koji je utvrđena porezna osnovica. Na kraju

iznošenja završne riječi, branilac optužene Kovačević je predložio donošenje

oslobađajuće presude.

10. Optužena Borislavka Kovačević se u potpunosti saglasila sa iznesenim navodima i

prijedlogu svog branioca.

11. Optužena Smilja Brkić je u završnoj riječi istakla da nije imala namjeru počiniti krivično

djelo, te da su i svjedoci optužbe ukazali da se radilo o početku primjene obračuna

porezne prijave i da se dokumentacija koja se vodila na fizička lica u većini preduzeća

uzimala kao ulazni PDV, ističući da se radilo o periodu prelaska načina obračuna sa

jednog na drugi sistem. Istakla je da nije bilo ni namjere ni motiva, da se izvrši

navedeno krivično djelo, te je predložila donošenje oslobađajuće presude.

IV. Odgađanje glavnog pretresa u roku dužem od 30 dana

12. U toku glavnog pretresa, u dva navrata je došlo do odgađanja glavnog pretresa u roku

dužem od 30 dana (rok između pretresa održanih od 02.04.2013. do 23.05.2013.

godine, odnosno od 23.05.2013. do 12.07.2013. godine), isključivo zbog nedolaska

uredno obaviještenih optuženih i branioca. Članom 251. stav 2. ZKP BiH, propisano je,

između ostalog, da glavni pretres mora ponovo početi, ako je odgađanje trajalo duže

od 30 dana, ali uz saglasnost stranaka i branioca, Sud može odlučiti da se u tom

slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo, nego da se koriste ranije dati iskazi.

U konkretnom slučaju, prilikom svakog odgađanja, odnosno nakon probijanja roka od

30 dana, stranke i branilac su dali saglanost da se do tada saslušani svjedoci i vještak

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

11

ponovo ne pozivaju, nego da se koriste njegovi ranije dati iskazi, odnosno nalaz i

mišljenje.

V. Relevantno materijalno pravo

Član 210. stav 1. Krivičnog zakona BiH (Službeni Glasnik BiH br. 3/03):

“Ko izbjegne plaćanje davanja propisanih poreznim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine

ili doprinosa socijalnog osiguranja, ne dajući zahtijevane podatke ili dajući lažne podatke o

svojim stečenim oporezivim prihodima ili o drugim činjenicama koje su od uticaja na

utvrđivanje iznosa ovakvih obaveza, a iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi

iznos od 10.000 KM,

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine“.

Kako je riječ o krivičnom djelu blanketnog karaktera koje sadrži blanketnu dispoziciju koja

upućuje i na primjenu drugih propisa, isto je u ovom predmetu upotpunjeno slijedećim

odredbama:

Član 20. Zakona o Porezu na dodanu vrijednost („Službeni Glasnik BiH", broj: 9/05 i

35/05):

„Porezna osnovica prometa dobara i usluga jeste oporezivi iznos naknade (u novcu,

stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene

usluge...“


35/05):

“Ulazni porez je, u vezi s poreznim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na

promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba platiti prilikom uvoza dobara, gdje se (u

oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba koristiti u svrhu poslovanja

koje vrši.

Obveznik ima pravo odbiti PDV koji je obavezan platiti ili ga je platio prilikom kupovine

dobara ili usluga od drugog obveznika...“.


35/05):

“Porezni period za koji se obračunava PDV je jedan kalendarski mjesec.

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

12

Obveznik je dužan obračunati PDV za odgovarajući porezni period na osnovu ukupnog

prometa dobara ili usluga iskazanih u fakturama u tom poreznom periodu.”

Član 39. Zakona o Porezu na dodatnu vrijednost („Službeni Glasnik BiH", broj: 9/05 i

35/05):

“Obveznici su dužni svoju PDV obavezu obračunatu za određeni porezni period navesti u

mjesečnoj PDV prijavi.

Prijavu iz stava 1. ovog člana obveznik podnosi do 10-og u mjesecu po isteku poreznog

perioda.

Obveznik podnosi prijavu za PDV bez obzira da li je obavezan platiti PDV u periodu za koji

je prijava podnesena.

Prijava za PDV sadrži sve neophodne podatke za obračunavanje porezne obaveze

obveznika.

Lica iz Poglavlja III. ovog zakona, koja podliježu obavezi plaćanja PDV-a, također plaćaju

PDV u rokovima iz stava 2. ovog člana.

Kod uvoza dobara, PDV koji dospijeva na njih obračunava se, naplaćuje i plaća u skladu s

propisima zakona koje se odnose na naplatu carinskih i drugih dažbina koje dospijevaju

prilikom uvoza.

Oblik i sadržaj prijave za PDV propisuje UIO prema propisima donesenim prema ovom

zakonu.”

Član 3. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u (Službeni Glasnik BiH, broj: 93/05)

“Isporukom dobara omogućuje se prenos prava raspolaganja na dobrima licu koje tim

dobrima može raspolagati kao vlasnik.

Dobrima se smatraju predmeti, skup stvari i privredna dobra koja se u prometu smatraju

dobrima, kao što su: električna energija, toplotna energija, plin, grijanje, hlađenje i slično.“

13. Radnja izvršenja krivičnog djela porezne utaje iz člana 210. stav 1. KZ BiH je

postavljena alternativno, na način da počinitelj prilikom podnošenja porezne prijave, u

njoj ne navodi zahtijevane podatke ili daje lažne podatke o svojim stečenim oporezivim

prihodima, sve sa ciljem oslobođenja plaćanja poreznih obaveza, u cjelini ili djelimično.

Pri tome lažni podaci moraju biti predočeni nadležnom tijelu za obračun poreza, pri

čemu je irelevantan način davanja istih, a djelo je dovršeno samim izbjegavanjem

plaćanja. Počinitelj krivičnog djela može biti svaka fizička osoba koja je dužna podnijeti

odgovarajuće podatke o stečenim oporezivim prihodima i o drugim

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

13

činjenicama koje su od utjecaja na utvrđenje poreznih obaveza, odnosno obaveze

plaćanja PDV-a.

14. U ovom konkretnom slučaju se radi o izbjegavanju plaćanja poreznih davanja,

nedavanjem zahtijevanih podataka, odnosno davanjem lažnih podataka u PDV

mjesečnim prijavama, na način da je optužena Borislavka Kovačević, radeći u svojstvu

direktora i odgovorne osobe u pravnom licu „Prehrana Komerc“ doo Banja Luka,

naložila optuženoj Smilji Brkić, koja je u navedenom pravnom licu obavljala

knjigovodstvene poslove, da pri sačinjavanju PDV prijava ne prijavljuje stvarne

obaveze navedenog pravnog lica, niti obračunate ni plaćene pripadajuće obaveze na

temelju PDV-a, te da se na taj način uvećava ulazni PDV, sve sa ciljem umanjivanja

obaveza poreznih davanja.

VI. Ocjena provedenih dokaza

A. Nesporne činjenice

15. Nesporno je da je pravno lice „Prehrana Komerc“ d.o.o. Banja Luka, ul. Dubička bb,

Banja Luka, društvo sa ograničenom odgovornošću za trgovinu i proizvodnju, koje je

registrovano kod Osnovnog Suda Banja Luka, sa izvršenom promjenom sjedišta,

upisa novčanog dijela osnivačkog kapitala i dopuna djelatnosti1, ranije registrovano

kod istog suda2. Nesporno je i da je optužena Borislavka Kovačević, u inkriminisano

vrijeme obavljala poslove direktora, ovlaštenog i odgovornog lica, kao vlasnik i osnivač

predmetnog društva, koje je registrovano kao porezni obveznik kod UIO/UNO BiH i

nosi identifikacijski broj: 400808210005, sa primjenom obaveze plaćanja PDV-a od

01.01.2006. godine3. Također je nesporno da je optužena Smilja Brkić u inkriminisano

vrijeme u predmetnom poduzeću obavljala knjigovodstvene poslove i potpisivala

određene PDV prijave, a što je i sama priznala prilikom davanja svog iskaza4. Dokazi

tužioca koji se odnose na ove činjenice, nisu dovodeni u sumnju u dokaznom

postupku.

B. Sporne činjenice

1 Rješenje broj: U/I-1061/2002 od 22.04.2002. godine 2 Rješenje broj: U7I-2377/99 od 23.11.1999. godine 3 Uvjerenje o registraciji, broj: 04/1-UPP/1-1462/07 od 01.08.2007. godine

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

14

16. Prema navodima odbrana optuženih spornim se u toku postupka nametnulo pitanje

postojanja objektivnih, odnosno subjektivnih obilježja krivičnog djela porezne utaje iz

člana 210. stav 1. KZ BiH, za koje se optužene terete, kao i davanja naloga, odnosno

uputstva optuženoj Brkić, od strane optužene Kovačević, da nepravilno prikaže

stvarnu realizaciju dobara – promet robe. Objektivni element (obilježje) je osporavan

od strane odbrane optužene Kovačević kroz pitanje visine iznosa porezne obaveze,

dok je subjektivni element osporavan kroz pitanje namjere optuženih da počine

krivično djelo porezne utaje.

17. Nakon ocjene svih izvedenih dokaza Tužilaštva BiH i dokaza odbrane, pojedinačno i u

njihovoj međusobnoj vezi, Sud je van svake razumne sumnje utvrdio da je optužena

Borislavka Kovačević u inkriminisanom periodu postupala u pravnom licu „Prehrana

Komerc“ d.o.o. Banja Luka, kao direktor i odgovorna osoba, a da je optužena Smilja

Brkić u istom periodu, obavljajući poslove zamjenika direktora (uključujući i poslove

knjigovodstva) navedenog pravnog lica, po nalogu direktora navedenog pravnog lica,

odnosno optužene Kovačević, nepravilno prikazala stvarnu realizaciju dobara –

promet roba, na koji način je u konačnici došlo do neobračunavanja i neplaćanja PDV-

a navedenog pravnog lica u novčanom iznosu, naznačenom u izreci ove presude, te

donio odlukuo kao u izreci ove presude iz sljedećih razloga:

18. Na okolnost vršenja kontrole poslovanja predmetnog privrednog društva saslušani su

svjedoci optužbe Mira Vučić i Jovo Kecman iz čijih iskaza proizlazi da su isti, u

svojstvu inspektora UIO/UNO BiH, tokom 2007. godine izvršili poreznu kontrolu

pravnog lica „Prehrana Komerc“ d.o.o Banja Luka, konkretno kontrolu PDV-a. Prilikom

navedene kontrole, utvrđena je nezakonitost u vezi vođenja poslovnih knjiga, odnosno

da nisu vođene jedinstvene knjige izlaznih i ulaznih faktura (KIF i KUF). O navedenom

su inspektori pismenim putem upozorili pravno lice da izvrši usklađivanje u skladu sa

Zakonom. Nadalje, svjedoci su saglasno izjavili da su nakon datog roka ponovno

pristupili poreznoj kontroli, te su utvrdili da nije postupljeno po pismenom nalogu,

odnosno utvrdili su nepravilnost u pogledu neslaganja KIF-a sa prihodom koji je

iskazan u obrascu bilansa stanja, odnosno ukupni prihod pravnog lica se nije slagao

4 Zapisnik o saslušanju optužene Smilje Brkić u svojstvu svjedoka, od 23.05.2013. godine

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

15

sa prihodom bilansa uspjeha, o čemu je obaviještena optužena Smilja Brkić, koja je

bila prisutna prilikom vršenja kontrole. Svjedoci su također naveli da je uočen manjak

izlaznog PDV-a od ukupnog prihoda iskazanog u bilansu uspjeha. Svjedokinja Mira

Vučić je također navela da je bilo i drugih propusta, u smislu da su računi za struju

glasili na fizičko, a ne na pravno lice, kao poreznog obveznika. Na osnovu provedene

kontrole, svjedoci su sačinili zapisnik o kontroli, koji je uložen u sudski spis5 i u kojem

su, između ostalog, konstatovani izneseni navodi imenovanih svjedoka na glavnom

pretresu. Pored toga, u zapisniku je, nakon obavljene porezne kontrole, izvršena

usporedba prijavljenog ulaznog i izlaznog PDV-a, sa iznosima istih stavki nakon

provedene kontrole, te je utvrđena razlika neuplaćenog iznosa PDV-a u vremenskom

periodu od 01.02.2006.-28.02.2007. godine, u iznosu od 28.947,00 KM, na osnovu

koje je i sačinjeno rješenje o utvrđenju razreza poreza navedenog pravnog lica6.

19. Iskazi ovih svjedoka, koji su međusobno saglasni i koji nisu ničim dovedeni u sumnju,

su potvrđeni iskazom vještaka finansijske struke, dr. Abida Hodžića, koji je saslušan

na glavnom pretresu i koji je u cjelosti ostao kod svog pismenog nalaza i mišljenja. Iz

istog proizlazi da je pravno lice „Prehrana Komerc“ doo Banja Luka, u inkriminisanom

periodu, manje obračunalo iznos od 28.947,00 KM, na način da je prikazivan ulazni

PDV u većem iznosu nego je to dozvoljeno zakonom o PDV-u, odnosno da je

sučeljavanjem ulaznog i izlaznog PDV-a došlo do smanjenja poreznih obaveza, a kao

rezultat je manji obračun i manje plaćanje PDV-a, a po osnovu PDV prijava koje je

sačinjavala i potpisivala optužena Smilja Brkić.

20. Nadalje, iz pismenog nalaza i mišljenja7 proizlazi da pravno lice „Prehrana Komerc“

d.o.o. Banja Luka, u periodu od 01.02.2006. godine do 28.02.2007. godine, nije

izvršilo prijavu stvarno realizovanih prihoda po osnovu trgovine dobara – robe, niti je

istu prikazalo u svojim poslovnim knjigama, te je uključivalo u ulazni PDV određene

iznose po računima dobavljača za struju, vodu, telefon i dr., a navedeni računi su

glasili na fizičko, a ne na pravno lice, što je u suprotnosti sa odredbama člana 32.

Zakona o PDV-u, na koji način je pravno lice „Prehrana Komerc“ d.o.o. Banja Luka

smanjivalo svoje obaveze za uplatu PDV-a, te povećavalo iskazane iznose poreznog

5 Zapisnik o kontroli UIO/UNO BiH, broj: 04/5-2/I-17/62-318-1/07 od 25.04.2007. godine 6 Rješenje UIO/UNO BiH, broj: 04/5-2/I-17/62-318-2/07 od 14.05.2007. godine 7 Stručni nalaz i mišljenje doc.dr.sci. Abida Hodžića, finansijskog sudskog vještaka od 27.08.2012. godine

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

16

kredita. Navedeno je utvrđeno uvidom u PDV prijave koje su naknadno mijenjane, te

su, upoređivanjem istih sa fakturama iz perioda na koji se odnose navedene PDV

prijave, utvrđene razlike manje prijavljene realizacije prometa dobara – robe u iznosu

od 28.947,00 KM, za koji iznos je oštećen Budžet BiH. Vještačenje je provedeno na

osnovu finansijske dokumentacije koja je uložena u sudski spis, te je navedeno da je

iz uloženih PDV prijava, (između ostalih i PDV prijava za period od 01.09.-30.09.2006.

godine, bez broja od 10.12.2006. godine – izmijenjena PDV prijava, te za period od

01.12.-31.12.2006. godine, broj: 464842 od 10.01.2007. godine) vidljiva razlika za

uplatu PDV-a, odnosno razlika ulaznog i izlaznog PDV-a u ukupnom iznosu od

10.524,00 KM za prvu PDV prijavu i iznos od 13.822,00 KM za drugu PDV prijavu.

Navedeni iznosi su dobiveni uporedbom ulaznog i izlaznog PDV-a, utvrđenog na

osnovu zapisnika o poreznoj kontroli, odnosno vještačenja. Konačno, u nalazu je

vidljiv tabelarni pregled utvrđenih razlika manje obračunatog i manje plaćenog PDV-a

u inkriminisanom periodu, po svim poreznim prijavama pravnog lica „Prehrana

Komerc“ doo Banja Luka, koje se odnose na navedeni period, u ukupnom iznosu od

28.947,00 KM.

21. Sljedeće sporno pitanje, koje se, obzirom na načine odbrana, odnosno iskaza

optuženih, u toku postupka pojavilo, je pitanje namjere učinjenja navedenog krivičnog

djela od strane optuženih, odnosno pitanje izdavanja naloga optuženoj Brkić od strane

optužene Kovačević da nepravilno prikaže stvarnu realizaciju dobara – promet robe. S

tim u vezi, valja istaći da počinilac krivičnog djela porezne utaje može biti svaka fizička

osoba koja je dužna podnijeti odgovarajuće podatke o stečenim oporezivim prihodima

koji su od utjecaja na utvrđivanje porezne obaveze, dok u slučaju pravnog lica, kao

poreznog obveznika, počinilac je osoba koja u pravnoj osobi postupa u ime pravne

osobe odnosno odgovorna osoba u pravnom licu.

22. Analizirajući iskaze optuženih koje su dale u svojstvu svjedoka, Sud je došao do

zaključka da su osnovani navodi optužnice i u pogledu ovog spornog pitanja. Naime,

prema iskazu Borislavke Kovačević za koju je nesporno utvrđeno da je bila direktor

pravnog lica „Prehrana Komerc“ d.o.o. Banja Luka, proizlazi da je ona u tom svojstvu

organizovala poslove i davala upute zaposlenicima, koji su radili u skladu sa

Pravilnikom o sistematizaciji, te da je Smilja Brkić bila njen zamjenik, negirajući da je

bilo kome izdavala nalog da radi tehničke i računovodstvene poslove, te da lično nije

imala kontakt sa fakturama.

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

17

23. Optužena Smilja Brkić je prilikom davanja iskaza u svojstvu svjedoka navela da je

obavljala razne poslove u pravnom licu „Prehrana Komerc“ d.o.o. Banja Luka, kao što

su nabavka robe, vršenje naplate, kontaktiranje dobavljača... Pojasnila je da se po

opisu poslova koje je obavljala ne može reći da je bila zamjenik direktora, ali da je

faktički postupala i obavljala poslove po ovlaštenju direktora, te da je bila prisutna

prilikom porezne kontrole. Navela je da nije bilo namjere da se išta utaji, te da je

moguće da se samo potkrala neka greška. U pogledu izlaznog poreza, navela je da je

moguće da se desio neki propust, budući da se promijenio sistem po kojem su radile i

druge računovodstvene kuće, te da su se robne finansije vodile u novom sistemu.

24. Iz svih provedenih dokaza, proizlazi da porezni obveznik nije pravilno prikazivao

stvarnu realizaciju dobara, odnosno promet robe, na način što je bez osnova

uvećavan ulazni PDV, na osnovu kojeg su umanjivane obaveze pravnog lica

„Prehrana Komerc“ d.o.o. Banja Luka, te je u inkriminisanom periodu utvrđena

obaveza plaćanja PDV-a u iznosu od 28.947,00 KM, čime je ispunjen jedan od bitnih

obilježja bića krivičnog djela porezne utaje iz člana 210. stav 1. KZ BiH koji se odnosi

na visinu obaveze, a koja prelazi iznos od 10.000,00 KM. Odbrana optužene

Kovačević je u toku postupka pokušala osporiti visinu utajenog poreza, navodeći da je

iznos istog manji od 10.000,00 KM, te da se, imajući u vidu navedeno, ne može raditi o

krivičnom djelu, nego eventualno o prekršaju. Navedenu tezu, odbrana nije u toku

postupka uspjela dokazati, jer predloženo vještačenje od strane odbrane nije ni

izvršeno, jer je odbrana u nastavku glavnog pretresa odustala od predloženog dokaza.

To odustajanje je očigledno uslijedilo nakon što je odbrana shvatila da je „razoružana“

zbog snage dokaza optužbe. Utvrđeno činjenično stanje temelji se na svim

provedenim dokazima Tužilaštva, prije svega na osnovu izjava svjedoka Vučić i

Kecmana, koji su detaljno, prilikom sačinjavanja navedenog zapisnika, kao i prilikom

saslušanja naveli nepravilnosti koje su uočene prilikom provedene kontrole. Također,

navedeno je potvrdio i vještak finansijske struke, dr. Abid Hodžić, koji je proveo

finansijsko vještačenje, utvrdivši da je u inkriminisanom vremenskom periodu utvrđena

razlika manje obračunatog i manje plaćenog PDV-a u naznačenom iznosu, na način

da je navedeno pravno lice od svojih dobavljača izlazni PDV uključivalo u svoj ulazni

PDV, a isti dalje nije fakturisan, odnosno prikazan u poslovnim knjigama, te je za

određene nabavke usluga (plaćanje vode, struje itd.) po fakturama dobavljača, koje su

glasile na fizičko lice, uključivalo fakturisani izlazni PDV dobavljača u

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

18

svoj ulazni PDV, što se po članu 32. Zakona o PDV-u nije moglo učiniti, na koji način

su u konačnici smanjene obaveze za uplatu PDV-a, a time povećalo iznose iskazanog

poreznog kredita. Navedeni nalaz je Sud cijenio u sklopu svih provedenih dokaza, te je

isti prihvatio kao objektivan, vjerodostojan i relevantan. Sud je prihvatio visinu dospjele

porezne obaveze utvrđene po navedenom nalazu i mišljenju vještaka, smatrajući da je

isti dat u skladu sa pravilima struke, da je isti objektivan i utemeljen na materijalnoj

dokumentaciji koja je uložena u sudski spis, te saglasan i sa iskazima saslušanih

svjedoka Tužilaštva. Pored navedenog, ni odbrana nije imala primjedbi na isti. Vještak

je u svom nalazu detaljno pojasnio na koji način je utvrdio razlike neplaćenog PDV-a u

inkriminisanom periodu, a koje su proizašle na osnovu zapisnika o kontroli i rješenja o

razrezu poreza, te je objasnio da su najveće razlike utvrđene za period septembar

2006. i decembar 2006. godine, što je detaljno prikazano u tabelarnom pregledu

pismenog nalaza. Vještak je tako naveo da je u navedenom periodu, razlika manje

neprijavljenog, neobračunatog i neplaćenog PDV-a u iznosu od 10.524,00 KM,

odnosno 13.822,00 KM, koji iznosi su dobiveni nepravilno i pogrešno iskazanim

ulaznim i izlaznim PDV-om, koji su prikazani u većim iznosima u odnosu na stvarno

stanje, na način da su uključivani određeni iznosi u ulazni PDV od izlaznog PDV-a

dobavljača, a što se nije moglo učiniti po članu 32. Zakona o PDV-u, jer se nije radilo o

fakturama pravnog lica, već o ličnim fakturama čiji je zaračunati izlazni PDV

dobavljača uključen kao svoj ulazni PDV, na koji način je smanjena obaveza PDV-a za

uplatu, te je povećano iskazano stanje poreznog kredita.

25. Naime, stavom 1. navedene zakonske odredbe je propisano šta predstavlja ulazni

porez, odnosno propisano je da je to iznos PDV-a koji je poreznom obvezniku

obračunat na promet dobara, pod uslovom da se radi o dobrima koje pravno lice koristi

ili treba koristiti u svrhu poslovanja koje vrši. Pod pojmom dobara, prema članu 3.

Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u, navedeno je da su to privredna dobra koja se u

prometu smatraju dobrima, kao što su: električna energija, toplotna energija, plin,

grijanje, hlađenje i slično. Imajući u vidu izjavu svjedoka Vučić koja je navela da su

postojali i računi za električnu energiju koji nisu glasili na pravno, nego na fizičko lice,

te da je vještak utvrdio da su iznosi koji su plaćeni po tim računima uključeni u ulazni

PDV pravnog lica, Sud je zaključio da je pravno lice „Prehrana Komerc“ d.o.o. Banja

Luka nezakonito povećavalo svoj ulazni PDV, a na koji navedeno pravno lice nije

imalo pravo odbitka, prema navedenim zakonskim odredbama, čime je u konačnici

došlo do utaje poreza u navedenom iznosu. Osvrćući se na završne riječi

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

19

odbrane optužene Kovačević, u dijelu gdje je vještak prilikom ispitivanja naveo da se

ne radi o „peračkom“ preduzeću, imajući u vidu visinu godišnjeg prometa, Sud cijeni

da je to samo izneseno mišljenje i stav vještaka, koje ne obavezuje Sud, imajući u vidu

da je zadatak vještaka bio da, u skladu sa pravilima nauke i vještine, iznese nalaz i

mišljenje u vezi toga da li je pravilno prikazana stvarna realizacija prometa dobara

pravnog lica, što je vještak i učinio. Pored toga Sud ističe da se optužnicom optužene

ne terete za krivično djelo pranje novca, čija su obilježja drugačija. Također, za

počinjenje ovog krivičnog djela je irelevantna činjenica da se radilo o ranoj fazi

primjene Zakona o PDV-u, kako se to odbranama optuženih ističe.

26. Imajući u vidu drugo sporno pitanje koje se pojavilo u pogledu uloge i odgovornosti

optužene Smilje Brkić, kao pomagača u počinjenju navedenog krivičnog djela, Sud je,

cijeneći sve provedene dokaze, kako optužbe, tako i odbrane, našao osnovanost ovog

dijela optužbe. Naime, optuženoj Brkić se na teret stavlja da je, obavljajući

knjigovodstvene poslove u navedenom pravnom licu, postupala po nalogu optužene

Kovačević, te da je nepravilno prikazala stvarnu realizaciju dobara. Odbrana optužene

Kovačević je, u pravcu dokazivanja činjenice da ista nije davala uputstva optuženoj

Brkić, uložila Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta pravnog lica „Prehrana Komerc“

d.o.o. Banja Luka od 06.10.2006. godine, te Pravilnik o platama i naknadama

navedenog pravnog lica. Tako iz navedenih akata proizlazi, između ostalog i opis

radnih mjesta zamjenika direktora navedenog pravnog lica, gdje je propisano

obavljanje, pored drugih, redovnih poslova i obavljanje poslova po nalogu direktora

pravnog lica, a što je i optužena Brkić potvrdila, prilikom njenog saslušanja u svojstvu

svjedoka, odnosno ista je navela da je postupala i obavljala poslove po ovlaštenju

direktora. Dakle, cijeneći provedene dokaze, nesporno je utvrđeno da je optužena

Brkić obavljala poslove po nalogu i po uputama optužene Kovačević, a što je i sama

optužena Brkić potvrdila, uz to potrebno je istaći da je direktor preduzeća funkcionalno

nadležan da vrši i nadzor nad radom uposlenih. Nadalje, iz provedenog finansijskog

vještačenja proizlazi da najveći iznos utajenog poreza proizlazi iz dvije izmijenjene

PDV prijave8, koje su potpisane od strane optužene Brkić, koje su naknadno

mijenjane, sve sa namjerom počinjenja krivičnog djela porezne utaje, u kojem je

optužena Brkić postupala u svojstvu pomagača.

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

20

27. Nadalje, upoređivanjem iskaza optuženih, datih u svojstvu svjedoka, a koji se odnose

na davanje naloga optuženoj Brkić od strane optužene Kovačević, proizlazi da su isti

kontradiktorni, gdje je optužena Kovačević navela da nije nikad nikom davala naloge,

dok je optužena Brkić navela da je postupala po ovlaštenju direktora. Sud je prihvatio

iskaz optužene Brkić iz razloga, jer je isti logičan i dovodi se u vezu sa Pravilnikom o

sistematizaciji radnih mjesta pravnog lica „Prehrana komerc“ doo Banja Luka od

06.10.2006. godine, u kojem je, u dijelu opisa radnih mjesta zamjenika direktora

navedeno, između ostalog, da zamjenik direktora obavlja i druge poslove po nalogu

direktora. Također, Sud napominje da nije posebno cijenjen kao dokaz Pravilnik o

platama i naknadama pravnog lica, koji je uložen uz navedeni Pravilnik o

sistematizaciji radnih mjesta, budući da iz istog ne proizlaze činjenice, relevantne za

odlučivanje o ovoj pravnoj stvari.

28. Provedeni dokazi odbrane nisu doveli Sud u sumnju da su optužene počinile krivično

djelo. Naprotiv, odbrana optuženih u toku cijelog postupka nije imala konkretne

prigovore na provedene dokaze Tužilaštva, nego je branilac optužene Kovačević

ukazivao samo na činjenicu pogrešnog obračuna prilikom razreza poreza, odnosno

osporavao je utvrđeni iznos porezne obaveze pravnog lica, tvrdeći da je obaveza

manja od 10.000,00 KM, iz čega proizlazi zaključak da se ne može raditi o krivičnom

djelu porezne utaje. S tim u vezi, odbrana optužene Kovačević je navedenu tezu

pokušala dokazati kroz predloženo novo vještačenje po vještaku ekonomske struke,

od kojeg prijedloga je odustala. Pored navedenog, izjave optuženih da nisu imale

namjeru počiniti navedeno krivično djelo su bez osnova, posebno imajući u vidu da su

iste bile upozorene od strane inspektora koji su vršili poreznu kontrolu, da isprave

uočene nedostatke u datom roku, a što nije učinjeno. Prigovor odbrane da je tek

počela primjena po novom sistemu nakon stupanja na snagu pomenutog Zakona zbog

čega su se potkradale greške u primjeni, također je neprihvatljiva obzirom da je

utvrđeno da su najveće razlike neplaćenog PDV-a, bile u periodu septembar 2006. i

decembar 2006. godine, dakle kada je uveliko bio u primjeni ovaj Zakon.

VII. Primjena zakona koji je važio u vrijeme počinjenja krivičnog djela

8 za period od 01.09.-30.09.2006. godine, bez broja od 10.12.2006. godine; za period od 01.12.-31.12.2006. godine,

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

21

29. Prema članu 210. stav 1. KZ BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03), koji je u vrijeme

počinjenja krivičnog djela bio na snazi, za krivično djelo porezne utaje propisana je

novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine.

30. U skladu sa članom 4. KZ BiH, na učinioca krivičnog djela se primjenjuje zakon koji je

bio na snazi u vrijeme učinjenja krivičnog djela, a ako se poslije učinjenja krivičnog

djela zakon jednom ili više puta izmijeni, primijenit će se zakon koji je blaži za

počinioca. U konkretnom slučaju krivično djelo je počinjeno 2006. godine, a izmjena

zakona, koja se odnosi na ovo krivično djelo je izvršena 2010. godine, gdje je

propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Upoređivanjem propisanih kazni,

uočava se da je ranije važeći zakon, koji propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do

3 godine, blaži za učinitelje, iz čega proizlazi primjena navedenog Krivičnog zakona

BiH, objavljenog u Službenom glasniku BiH broj 3/03.

VIII. Krivična odgovornost

31. Nakon ocjene svih izvedenih dokaza, kako svakog dokaza pojedinačno, tako i svih

dokaza u međusobnoj vezi, Sud je zaključio da su optužene, Borislavka Kovačević,

kao direktor i odgovorna osoba u pravnom licu „Prehrana Komerc“ d.o.o. Banja Luka,

a optužena Smilja Brkić, kao zaposlenik navedenog pravnog lica, koja je obavljala i

knjigovodstvene poslove, počinile krivično djelo porezne utaje, na način i u vrijeme

kako je to opisano u izreci ove presude.

32. Optužene su, po ocjeni ovog Suda, postupale sa direktnim umišljajem, svjesne djela i

htjele njegovo učinjenje, te postoji uzročna veza između radnji koje su preduzele

optužene i posljedice koja je nastupila. Naime, van svake razumne sumnje stoji

činjenica da je optužena Kovačević, kao direktor i odgovorna osoba navedenog

privrednog društva, rukovodila poslovanjem istog, na način da je ista davala upute i

naloge svojim podređenim, konkretno Smilji Brkić, koja je sačinjavala određene sporne

PDV prijave, za koje je vještačenjem utvrđeno da su naknadno mijenjani određeni

podaci koji se odnose na iznose ulaznog i izlaznog PDV-a i ostalih podataka,

broj: 464842 od 10.01.2007. godine

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

22

relevantnih za konačni obračun i utvrđivanje obaveza propisanih Zakonom o PDV-u,

pri čemu je svjesno u istima lažno prikazivala stvarnu realizaciju dobara – prometa

robe, na način kako je to opisano u izreci ove presude, znajući da će postupanjem na

taj način doći do utaje poreza i u konačnici do počinjenja navedenog krivičnog djela.

IX. Individualizacija krivično-pravnih sankcija

33. Imajući u vidu odredbe članova 39., 42. i 48. KZ BiH, Sud je optuženoj Borislavki

Kovačević za krivično djelo porezne utaje iz člana 210. stav 1. KZ BiH, izrekao kaznu

zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Prilikom individualizacije kazne, Sud je u

odnosu na optuženu posebno razmatrao i cijenio sve činjenice i okolnosti koje su od

značaja za odmjeravanje kazne u smislu člana 48. KZ BiH. Tako je na strani optužene

kao olakšavajuće okolnosti Sud cijenio da je krivično djelo počinjeno prije više od

sedam godina, te da je utajeni porez relativno manjeg iznosa, da je razvedena, majka

dvoje djece, da je nezaposlena, dok je kao otežavajuću okolnost cijenio njenu raniju

osuđivanost i to za istovrsno krivično djelo, kojom joj je presudom Suda BiH izrečena

uvjetna osuda.

34. Sud je, na osnovu odredbi članova 58. i 59. KZ BiH, optuženoj Smilji Brkić, za krivično

djelo porezne utaje iz člana 210. stav 1., u vezi sa članom 31. KZ BiH, izrekao uvjetnu

osudu, kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, sa rokom

provjeravanja od godine dana. Sud je ovakvu odluku donio, prije svega, cijeneći

činjenicu da je optužena Brkić, prilikom počinjenja navedenog krivičnog djela,

postupala u svojstvu pomagača, te da odredba člana 31. KZ BiH propisuje da se

pomagač može blaže kazniti. Pored toga, Sud je istovremeno cijenio i sve činjenice i

okolnosti koje su bile od značaja za donošenje ovakve odluke Suda, a koje se

ogledaju u olakšavajućim okolnostima koje je Sud našao na strani optužene Brkić, a to

su da je razvedena, majka dvoje djece, protek vremena od izvršenja krivičnog djela, a

posebno njenu raniju neosuđivanost, dok oteževajućih okolnosti Sud nije našao.

35. Sud je navedene krivično-pravne sankcije izrekao prema optuženim, cijeneći da vrsta i

visina istih odgovara težini počinjenog djela, te da će se njima postići svrha

kažnjavanja, odnosno svrha krivičnopravnih sankcija, u vidu generalne i specijalne

prevencije.

X. Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom

S1 2 K 004252 13 K 16.07.2013.

23

36. Polazeći od principa da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu krivičnim

djelom, Sud je, na osnovu člana 110. i 111. KZ BiH, optuženu Borislavku Kovačević,

budući da je ista direktorica i vlasnica predmetnog privrednog subjekta, obavezao na

isplatu novčanog iznosa od 28.947,00 KM, koja predstavlja protivpravnu imovinsku

korist pribavljenu krivičnim djelom.

XI. Troškovi krivičnog postupka

37. Na osnovu člana 188. stav 1. ZKP BiH, optužene se obavezuju na plaćanje troškova

ovog krivičnog postupka, u iznosu od po 383,00 KM, što ukupno iznosi 766,00 KM, koji

se odnose na troškove finansijskog vještačenja u iznosu od 500,00 KM, troškove za

svjedoka u iznosu od 66,00 KM, te troškove sudskog paušala u iznosu od 200,00 KM.

Visinu trškova je Sud utvrdio, prije svega, na osnovu dokaza Tužilaštva9, kojim je

tužilac u toku postupka izmijenio postavljeni prijedlog u optužnici, koji se odnosio na

visinu troškova finansijskog vještačenja, sa konačnim prijedlogom za naknadu

navedenih troškova u iznosu od 500,00 KM. Od ostalih troškova, Sud je dosudio

troškove koji su nastali u toku postupka (troškovi za svjedoka Mire Vučić, u iznosu od

66,00 KM), te troškove sudskog paušala u iznosu od 200,00 KM, srazmjernog

složenosti i trajanju ovog postupka. Sud je navedenu odluku donio, cijeneći da se

njihovim plaćanjem optužene neće dovesti u opasnost u pogledu izdržavanja, kako

sebe, tako i osoba koje su eventualno dužne izdržavati, tim prije što nije bilo dokaza

koji bi ukazivali na donošenje drugačije odluke.

Zapisničar SUDIJA

Davor Cilenšek Mediha Pašić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Apelacionom

vijeću ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana prijema pismenog otpravka iste.

9 Rješenje broj T20 0 KT 0000967 10 od 04.10.2012. godine o naknadi izvršenog finansijskog vještačenja vještaka Abida Hodžića u iznosu od 500,00 KM.

bosna i hercegovina Босна и Херцеговина · pdf fileprijedor, popis zaliha...

Documents