borba na allahovom putu

Borba na Allahovom putu 1

Dr. Abdullah Azzam

Borbana Allahovom

putu

Uvod


U ime Allaha Milostivog Samilosnog

Hvala i Zahvala pripadaju Allahu Gospodaru svih svijetova i neka je selam i

salavat na Njegovog miljenika Muhammeda na njegovu časnu porodicu, njegove ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana.

Poštovana braćo i sestre, poštovani čitaoci - predstavljamo vam brošuru od znamenitog mudžahida i alima dr. Abdullaha Azzama pod nazivom „Borba na Allahovom putu“.

Ne kažemo da je vakat da se pišu ovakve stvari niti nam je namjera da ovu temuističemo u odnosu na druge teme, nego nam je namjera da ovim tekstom objasnimo jedan dio Islama, jednu šerijatsku mes,elu, a ovaj tekst smo odabrali za štampanje upravo zbog za nas znanjem ograničene ljude pristupačnog teksta.

Drugi razlog što smo odabali ovaj tekst je taj što je ova mes,ela koju je obradio uvaženi mudžahid dr. Abdullah Azzam potvrđena kao vjerodostojna od Islamske uleme, a taj dio teksta je također sadržan u brošuri.

Napominjemo da će se sva sredstva i zarada od ove brošure primjenjivati u da,vetske svrhe inšaAllah.

Borba na Allahovom putu


BISMILLAHI–RRAHMANI–RRAHIM

ODBRANA I ZAŠTITA MUSLIMANSKIH ZEMALJAPRVA OBAVEZA POSLIJE IMANA

Šejh Abdullah Azzam, rođen je 1941. godine u selu Selatu Harisia u Dženine Distriktu u Sjevernoj Palestini. Njegov otac Mustafa Azzam je preselio na ahiretgodinu dana nakon ubistva njegovog sina, a majka Zakia Saleh godinu dana prijeŠejhovog ubistva, a ukopana je u Pabi kampu. Familija Azzam je poznata i ugledna familija čiji je jedan od članova sam Šejh Abdullah Azzam, koji se još u djetinjstvu isticao u mnogo čemu, a posebno na polju da’we na Allahovom putu. Još u osnovnoj školi je pokazao znakove odličnjaka i bio je priznat kod svojih učitelja. Njegovi vršnjaci ga poznaju kao pobožno dijete. Još iz doba kada je bio dijete bio je poznat po svojoj odlučnosti i ozbiljnim tendencijama. Čak prije nego je postao punoljetan, priključio se pokretu Muslimanska braća. Šejh Abdullah Azzam osnovno i srednje obrazovanje stekao je veoma rano, i to u svom selu, aobrazovanje je nastavio na poljoprivrednom koledžu (fakultetu) u Hadorri, gdje je diplomirao. Bio je najmlađi, najbistriji i najmudriji među kolegama. Poslije diplomiranja na ovom koledžu, radio je kao nastavniku selu Adder na juguJordana. Kasnije je pristupio šerijatskom koledžu pri univerzitetu u Damasku, gdje je 1966. godine diplomirao šerijat. Kad su jevreji okupirali Zapadnu obalu 1967. godine Šejh Abdullah Azzam je odlučio da učini hidžru u Jordan, poštoonnije mogao živjeti pod jevrejskom okupacijom Palestine. Tutnjanje izraelskih tenkova na Zapadnoj obali kao jedno skrnavljenje islamskih svetinja i zemaljabez ikakva otpora, učinilo ga je još odlučnijim da učini hidžru i da ovlada ratnim vještinama, nakon čega se kasnih 60-tih godina iz Jordana, pridružio džihadu protiv izraelske okupacije Palestine. U tom periodu magistrirao je šerijat na Al-Azharu. Nakon što je 1970. godine džihad zaustavljen, a PLO silom protjeran iz Jordana, on je otpočeo sa radom kao predavač na jordanskom univerzitetu u Ammanu. 1971. godine dodijeljena mu je stipendija za univerzitet u Al-Azhar uKairu, gdje je 1973. godine doktorirao usul–ul-fikh. Za vrijeme svoga boravka uEgiptu, upoznao je familiju Seida Kutba. 1979. godine kada je izbačen sa univerziteta, učinio je hidžru u Pakistan, kako bi bio bliže afganistanskom džihadu. Tamo je upoznao vođe džihada u Afganistanu. Za vrijeme ranog perioda njegovog boravka u Pakistanu, postavljen je kao predavač na Internacionalnom islamskom univerzitetu u Islamabadu. Najzad, bilo je neophodno da podneseostavku, kako bi sve svoje vrijeme i energiju posvetio džihadu u Afganistanu. Ovaj džihad je izvršio veliki uticaj na Šejha Abdullaha Azzama, a i on je izvršio veliki uticaj na taj džihad. On je sve svoje napore skoncentrisao na taj džihad, tako da je postao najistaknutija ličnost u afganistanskom džihadu pored afganistanskih lidera. On nije žalio truda u promociji afganistanske stvari u


cijelom svijetu, a posebno širom muslimanskog ummeta. On je promijenio stavmuslimana o džihadu u Afganistanu i prezentirao je džihad kao jedinu islamsku stvar koja se tiče svih muslimana širom svijeta. Zahvaljujući njegovim naporima afganistanski džihad je postao univerzalan i muslimani iz svih dijelova svijeta sudošli da se bore u Afganistanu. Ovaj džihad je učinio da Šejh Abdullah Azzam postane glavni stub pokreta džihada u modernom dobu. Učestvovanjem u ovom džihadu, promocijom ovog džihada i otklanjanjem pogrešnih shvatanja koja su bila podmetnuta i usađena na putu džihada, on je postao jedan uzor kojeg će slijediti dolazeća generacija koja se odazvala zovu džihada. Jednom prilikom je rekao: "OSJEĆAM SE KAO DA MI JE DEVET GODINA, SEDAM I PO GODINA U AFGANISTANSKOM DžIHADU, I GODINA I PO U DžIHADU U PALESTINI, A OSTALE GODINE SU BEZVRIJEDNE." U petak 14.novembra 1989. godine ubijen je atentatom sa svoja dva sina Muhammedom iIbrahimom u Pešawaru, Pakistan sa 20 kg TNT-ea aktiviranim daljinskimupravljačem, dok je vozio na džumu namaz. Njegova kola su raznesena ukomadiće usred jedne prometne ulice. Komadi njegovih sinova su pronađeni na udaljenosti do stotinu metara. Jedna od nogu njegovih sinova visila je nanadzemnoj telefonskoj liniji. Pa ipak, slava Allahu Šejh je nađen netaknut (čitav), osim jednog unutrašnjeg krvarenja koje je bilo uzrokom njegove smrti. Mnogi mogu posvjedočiti o mirisu miska koji se širio iz njegovog tijela. Njegov sin je molio Alaha da padne kao šehid uz svog oca. Šejh Abdullah Azzam je ukopan u Pabi mezarima za šehide, gdje se pridružio hiljadama šehida. " ... ALI ONI KOJI SU POGINULI NA ALLAHOVOM PUTU, ON NIKADA NEĆE DOZVOLITI DA NJIHOVA DJELA BUDU IZGUBLJENA ."

PORUKA OD BRAĆE KOJA SE SPREMAJU ZA KONAČAN OBRAČUN SA ALLAHOVIM NEPRIJATELJIMA

Nema halife?! Poslije 1300 godina islamske vlasti?! Jedna slavna imperija kojese nekad svijet bojao?! Narod kome je data u amanet zadnja Božija objava?! Vjera koja je predviđena za cijelo čovječanstvo?! Gdje je ona? Gdje se ona danasnalazi?! Nečisti, odvratni, pokvareni i podli kafiri su prevarili zaglupljenemuslimanske mase, postavljanjem njihovih glupih marioneta, kao lažnih nominalnih vođa država, koje ostaju pod njihovom kontrolom. Kolonijalizam nije nestao, nego je samo poprimio novo lice. Oni su došli sa svih horizonata da nas raskomadaju između sebe kao što to čine zvanice na gozbi. Ne postoji veće poniženje za naciju od koje se očekivalo da povede ljudski rod spasu?! Kako da oni uoče ozbiljnost ove situacije?! Kuća im se raspada dok im se susjedi ismijavaju?! Da ponovimo: Šta učiniti da shvate ozbiljnost situacije u kojoj senalaze?! Uzvišeni Allah u suri ENFAL 73 u prevodu značenja kaže: “A ONI


KOJI NE VJERUJU ZAŠTITNICI (saveznici) SU JEDNI DRUGIMA, I NE POSTUPITE LI VI (muslimani cijelog svijeta) TAKO (da postanete saveznici,kao jedan jedinstven blok sa jednim halifom za cijeli ummet, pa da tako učinimo pobjedničkom Allahovu vjeru) ZAVLADAT ĆE FITNA I (ratovi, bitke,mnogoboštvo, neredi) VELIKI FESAD NA ZEMLJI.”, a u suri TEVBE 19 Uzvišeni Allah u prevodu značenja kaže: "ZAR SMATRATE, DA JE ONAJKOJI NAPAJA HODOČASNIKE VODOM I KOJI VODI BRIGU O ODRŽAVANJU ČASNOG HRAMA RAVAN VRIJEDNOSTI ONIH, KOJI U ALLAHA I U ONAJ SVIJET VJERUJU I BORE SE NA ALLAHOVU PUTU?NISU ONI JEDNAKI KOD ALLAHA. A ALLAH NEĆE UKAZATI NAPRAVI PUT ONIMA KOJI SAMI SEBI NEPRAVDU ČINE (mnogobošci i griješnici)." Abdullah ibn Mubarak poslao je jedno pismo El-Fuzailu ibn Ajazzuu kome on kaže: “O TI, KOJI OBAVLJAŠ MOLITVU U SVETOJ DžAMIJI, DA SI TI UČESTVOVAO SA NAMA NA BOJNIM POLJIMA TI BI UVIDIO DA JE, U POREĐENJU SA NAŠIM DŽIHADOM TVOJ IBADET DJEČIJA IGRA. ZA SVAKU SUZU KOJU SI TI PROLIO NIZ TVOJE LICE, MI SMOUMJESTO TOGA LILI KRV, NA NAŠIM PRSIMA. VI SE ISMIJAVATE SA VAŠIM IBADETOM, I DOK VI OBAVLJATE VAŠ IBADET, MUDžAHIDI DAJU SVOJU KRV I ŽIVOT ."

BISMILLAHI–RRAHMANI–RRAHIM

Sva hvala pripada samo Allahu, Njega hvalimo i od Njega pomoć tražimo. Od Njega oprost tražimo i Njemu se utječemo od zla nas samih i zla naših djela.KogaAllah uputi na pravi put neće nikada zalutati, a koga ostavi u zabludi neće nikadanaći pravi put. Svjedočim da nema drugog istinskog božanstva osim Allaha, i

svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik. O Gospodaru, ništa nije lahko osim onoga što Ti učiniš lahkim. Ti olakšavaš i nevolju, ako hoćeš. Ja sam napisao ovu fetvu i prvobitno ona je bila obimnija od njene sadašnje varijante. Pokazao sam je uvaženom Šejhu Abdulazizu bin Bazzu. Pročitao sam mu je nakon čega je on pohvalio i saglasio se sa njom. Predložio mi je da je skratim i da napišem jedan uvod za nju sa kojim je treba publikovati, što sam ja i učinio, ali je Šejh bio zauzet, jer je bila sezona hadža, pa nije mogao ponovo da je pregleda. Nakon hadža Šejh je promovisao u džamiji Ibn Ladna u Džeddi i na rijadskom univerzitetu, promovišući džihad ličnim učešćem (tijelom i životom) kao fardi ajn (obaveza svakog pojedinca – muslimana) u današnje vrijeme. Zatim sam ovu fetvu bez šest pitanja na kraju, pokazao i pročitao časnoj ulemi Šejhu Abdullahu Ulwanu, Seidu Hawi, Muhammedu Nadžibu el –Mutjeju, dr. Husejnu


Hamidu Hasanu i Omeru Sajjafu, nakon čega su se saglasili sa njom i većina njih je potpisala. Fetvu sam pročitao i Šejhu Muhammedu ibn Salihu ibn Usejminu, pa je i on potpisao. Fetvu sam pročitao i Šejhu Abdurrezaku Afiffiju, Hasanu Ejjubu i dr. Ahmedu el Assalu. O ovoj temi sam govorio u jednom predavanju na Minniu glavnom centru za savjetovanje u vrijeme sezone hadža, gdje se okupilo preko stotinu učenjaka iz cijelog islamskog svijeta. Rekao sam im: “Saglasili su se pobožni ispravni predhodnici iz ranijih i kasnijih generacija, fekihi i muhaddisi usvim epohama islama, da ako je posegnuto za jednim parčetom muslimanske zemlje veličine jednog pedlja, tada džihad postaje fardi ajn za svakog muslimana i muslimanku, gdje će dijete ići u džihad bez dozvole roditelja, a žena bez dozvole svoga muža.” Nakon tri provedene godine u afganskom džihadu, donio sam odluku u prisustvu emira mudžahida Omera Sajjafa, da su afganistanskom džihadu potrebni ljudi, pa ko god ima bilo kakav prigovor od vas uleme onda neka ga prezentira. I niko nije prigovorio, naprotiv dr. Šejh Idris je rekao: “O moj brate! Ne postoji razlika u gledištima po ovoj stvari.” Tako sam konačno objavio ovu fetvu i molim Allaha da ona bude od koristi na ovom i na budućem svijetu svim muslimanima.Dr. Abdullah AzzamRECENZIJE


RECENZIJA ŠEJHA OMERA SAJJAFABISMILLAHI–RRAHMANI–RRAHIM

Sva hvala pripada samo Allahu i neka je Allahov blagoslov na Muhammeda,njegovu porodicu, drugove i sve one koji ga slijede sve do Sudnjeg dana. Ovuizvrsnu fetvu i njene divne savjete o propisu džihada i o tome kada džihad postaje fardi ajn pokazao mi je moj brat u islamu, Šejh, pravedni, istinoljubivi, mudžahid, dr. Abdullah Azzam. Pročitao sam je cijelu i uvidio sam da je to ispravno gledište, istina od koje ne može biti odstupanja i da nema povoda za bilo koga ko imajedan atom imana u svom srcu da prihvati ove dokaze, iz Allahove knjige,

Poslanikova sunneta i opšte saglasnosti uleme. Kažem da se moraju prihvatiti, a onda žuriti i utrkivati se u izvršavanju ovog farda. To neće uraditi samo oni koje je Allah u suri MUHAMMED 20 u prevodu značenja ovako opisao: “… A KADA BI OBJAVLJENA JASNA SURA (objašnjavajući i naređujući) I U NJOJ SPOMENUTA BORBA (džihad), TI SI MOGAO DA VIDIŠ ONE ČIJA SU SRCA BOLESNA (od munafikluka) KAKO TEGLEDAJU POGLEDOM PRED SMRT ONESVIJEŠTENOG.”Neka nas Allah pomogne i uputi u istinu da je sada džihad fardi ajn i da nema izgovora ni za koga.Neka Allah nagradi najboljom nagradom Šejha Abdullaha Azzama shodno njegovom nijjetu.Šejh Omer Sajjaf Vijeće uglednih alimaDžidda

RECENZIJA ŠEJHA SEIDA HAWE

BISMILLAHI–RRAHMANI - RRAHIM

Nakon što sam saslušao ovu fetvu od našeg Šejha Abdullaha Azzama, smatram ovu fetvu ispravnom i vjerodostojnom, potvrđujem njen sadržaj i pozivam ljude njoj.Šejh Seid Hawa

RECENZIJA ŠEJHA ABDULLAHA NASIHA ULWANA

BISMILLAHI–RRAHMANI - RRAHIM

Hvala pripada samo Gospodaru svih svjetova i neka je Njegov mir i blagoslov naMuhammeda, njegovu časnu porodicu, njegove ashabe koji su nosili zastavu džihada širom svijeta i na istinske vo|e i one koji pozivaju dobru do Sudnjeg dana. Šejh dr.Abdullah Azzam, da ga Allah zaštiti, pokazao mi je šta je napisao o


propisu današnjeg džihada u Afganistanu, Palestini i drugim muslimanskim zemljama. U vezi sa tim, uz Allahovu pomoć ja kažem: “Svaki njegov stav i fetva i sve što je naveo od istaknute uleme selefa i halefa je ispravno, i to da kada bilokoja islamska zemlja bude okupirana od kafira borba postaje fardi ajn za njeneljude.Stoga, žena može ići u džihad bez dozvole svoga muža, a dijete bez dozvole roditelja, čak šta više, džihad će ostati fardi ajn za svaku susjednu zemljusve dokse ne dostignu snage koje su dovoljne za oslobađanje muslimanskih zemalja iz nevjerničkih kandži. Ako kafiri nisu odbijeni, tada se fardi ajn džihada širi u obliku kruga, najbliži do sljedećeg najbližeg, dok džihad ne postane fardi ajn za cijeli svijet sve do uništenjaneprijatelja i njihovog potpunog protjerivanja sa muslimanskog tla. Danas, u ovo vrijeme nalazimo mnoge muslimane, u svimmuslimanskim zemljama tromim i lijenim, loše naoružanim i besposlenim. Dakle, uistinu je džihad za Afganistan i Palestinu, kao i za mnoge druge muslimanskezemlje danas, postao fardi ajn za svakog, stoga je obaveza svakog muslimanadanas, koji je u stanju da nosi oružje da ide u džihad da bi pomogao našu braću u Afganistanu i na svakom drugom mjestu, gdje postoji potreba, čak bez navedenih dozvola, sve dok se ne ostvare dovoljne snage, a Allah najbolje zna.Šejh Abdullah Nasih UlwanUniverzitet kralja Fahda AbdulazizaDžedda

POGLAVLJE 1

ODBRANA I ZAŠTITA MUSLIMANSKIH ZEMALJA PRVA OBAVEZA POSLIJE IMANA

Rekao je Ibn Tejmijje: “PRVA OBAVEZA POSLIJE IMANA JE ODBIJANJE AGRESORA KOJI NAPADA VJERU I OVOSVJETSKE (DUNJALUČKE) STVARI.”Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu, Njega hvalimo, od Njegatražimo utočište i od Njega tražimo oprost. Utječemo Mu se od zla nas samih izla naših djela. Koga Allah uputi na pravi put niko ga ne može sa tog puta odvesti, a koga Allah u zabludi ostavi nema mu upućivača. Svjedočim da nema drugog istinskog božanstva osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Allah je ovu vjeru odabrao kao milost svim svjetovima.On je poslao najblagoslovljenijeg među poslanicima, kao posljednjeg poslanika ove vjere, da joj izvojevuje pobjedu sabljom i kopljem, nakon što ju je u

potpunosti objasnio argumentima. Poslanik u sahih hadisu kojeg prenoseAHMED i TABERANI je rekao: “POSLAN SAM PRED SUDNJI DAN SA MAČEM, DA SE BORIM PROTIV LJUDI, SVE DOK SE IBADET NE BUDE


ČINIO SAMO UZVIŠENOM ALLAHU, NE PRIDRUŽUJUĆI MU DRUGA. ON JE DAO DA SREDSTVA ZA ŽIVOT BUDU ISPOD SJENKI KOPALJA, A ZA ONE KOJI SE SUPROSTAVLAJU MOJOJ ZAPOVIJEDI, ODREDIO JEPONIŽENJE I OMALOVAŽENOST. I KO GOD OPONAŠA JEDAN NAROD, PA ON JE OD NJIH. ” (Sahihul džamius - sagir 2828 od Albanija).Uzvišeni Allah u Svojoj mudrosti, ovim pravilom borbe, ustanovio je spas za čovječanstvo,jer je Uzvišeni Allah u suri BEKARE 251 u prevodu značenja ovog ajeta rekao: "... A DA ALLAH NE SUZBIJA LJUDE, JEDNE DRUGIMA, NA ZEMLJI BI,UISTINU NERED NASTAO, - ALI, ALLAH JE DOBAR PREMASVJETOVIMA (ljudima, džinnima i svemu drugom što egzistira)." Zbog toga jeSvemogući i Uzvišeni Allah podario ovu odredbu, kao milost čovječanstvu, da istina postane ta koja dominira (gornja), i da se naređuje (propagira) dobro. Ova odredba je podarena i zbog toga, da bi njihovo prakticiranje ibadeta i mjesta gdjese ibadet čini bili zaštićeni. Uzvišeni Allah u suri Hadž 40 u prevodu značenja kaže: "... A DA ALLAH NE SUZBIJA JEDNU GRUPU LJUDI DRUGOM, MANASTIRI, SINAGOGE I DžAMIJE, GDJE SE ALLAHOVO IME MNOGO SPOMINJE, ZASIGURNO BI DO TEMELJA BILI PORUŠENI. A ALLAH ĆE POMOĆI ONE KOJI POMAŽU NJEGOVU VJERU. DOISTA JE ALLAHMOĆAN I SILAN (u mogućnosti da nametne Svoju volju).” Ova odredba o odbrani i zaštiti ili džihadu obuhvata mnoge strane u knjizi Svemoćnog Allaha, da bi se dalo do znanja da istina zahtijeva snaguda bi je zaštitila. Koliko puta je istina bila poražena zbog nemarnosti njenih nosilaca, i koliko puta je laž trijumfovala zahvaljujući žrtvovanju njenih saveznika i nosilaca Džihad opstoji na dva stuba: na strpljenju, koje otkriva hrabrost srca, i darežljivosti kojomtrošimo imetak i dušu. Ipak, žrtvovanje svoga ivota je najveća darežljivost. U

sahih hadisu koji prenosi Ahmed stoji, da je Allahov Poslanik rekao: "IMANJE STRPLJENJE I DAREŽLJIVOST. " (Silsilahul hadisus –sahih 554 odAlbanija). Kaže IbnTejmijje (u Med`mua el– fetava 28/157): “POBOLJŠANJE DJECE ADEMOVE U NJIHOVOJ VJERI I OVOSVJETSKIM POSLOVIMANEĆE BITI UPOTPUNJENO BEZ HRABROSTI I DAREŽLJIVOSTI, A ALLAH JE JASNO DAO DO ZNANJA DA KO GOD OKRENE LEĐA DžIHADU, ALLAH ]E GA ZAMIJENITI DRUGIM NARODOM, KOJI ĆE TU DUŽNOST ISPUNITI. “ Kaže Uzvišeni Allah u suri Tevbe 39 u prevodu značenja: "AKO U BOJ NE BUDETE IŠLI, ON ĆE VAS NA NESNOSNE MUKE STAVITI I DRUGIM ĆE VAS NARODOM ZAMIJENITI; - A VI MUNIMALO NAUDITI NEĆETE, JER ALLAH IMA MOĆ NAD SVIM

STVARIMA." U drugom hadisu Allahov Poslanik je naglasio i dvanajpokuđenija nedostatka: škrtost i kukavičluk. Ove mahane vode do pokvarenosti duše i propadanja zajednice. Prenosi se sahih hadis od Ebu Davuda


da je Resulullah rekao: "NAJPOKUĐENIJE KOD ČOVJEKA SU ŠKRTOST I KUKAVIČLUK." (prenosi ga i Buhari u Tarihu, a vidi i Sahihul damia 3603). Prošla su vremena kada su se pobožni i ispravno upućeni prethodnici čvrsto pridržavali ovog pravila borbe i postali gospodari ovog svijeta i učitelji čovječanstva. Rekao je Uzvišeni Allah u suri Sedda 24 u prevodu značenja: "IZMEĐU NJIH SMO MI VOĐE ODREĐIVALI I ONI SU, ODAZIVAJUĆI SE ZAPOVIJEDI NAŠOJ, NA PRAVI PUT UPUĆIVALI, JER SU STRPLJIVI BILI I U DOKAZE NAŠE ČVRSTO VJEROVALI." U jednom sahih hadisu

Allahov Poslanik je rekao: "PRVI OD OVOG UMMETA SUREFORMIRANI SAMOODRICANJEM (uzdržavanjem) I ČVRSTOĆOM IMANA, DOK ]E POSLJEDNJI OD OVOG UMMETA BITI UNIŠTENI ŠKRTOŠ]U I POŽUDAMA." (Sahihul džamia 3739, Ahmed i Taberani u Evsatu i Bejheki). Nažalost muslimanesu naslijedile generacije muslimana koji suzanemarili Allahove naredbe. Oni napustiše svoga Gospodara tako da i On njih napusti. Oni su napustili Njegove naredbe i tako su postali izgubljeni. Uzvišeni Allah u suri Merjem 59 u prevodu značenja kaže: "A NJIH NASLIJEDIŠE ZLI POTOMCI KOJI MOLITVU NAPUSTIŠE (tj. uzrokovali su da njihovi namazi budu izgubljeni, bilo da ih nisu obavljali, ili ih nisu obavljali potpuno popropisima, ili ih nisu obavljali u njihovo tačno određeno vrijeme) I ZA POŽUDAMA POĐOŠE; ONI ĆE SIGURNO ZLO PROĆI." Oni su slijedili njihove želje, požude i zlo njihovih djela učinilo im se privlačnim. Allahov

Poslanik je u jednom sahih hadisu rekao: “ALLAH MRZI SVAKOG OHOLOG I SEBIČNOG, ONOG KOJI LUTA PO TRŽNICI, LEŠA NOĆU, A MAGARCA DANJU, ONOG KOJI JE UPUĆEN U OVOSVJETSKE (dunjalučke) STVARI, A NEUPUĆEN JE O ŽIVOTU POSLIJE SMRTI (ahiretu)."(Sahihu D`amius sagir 1874). Jedna od najva`nijih izgubljenih obavezaje zaboravljena obaveza borbe. Obzirom da borba nije u praksi današnjih muslimana, oni su postali kao smeće poplave. Upravo, kao što je rekao Allahov

Poslanik : "DOĆI ĆE VRIJEME KADA ĆE NARODI POZIVATI JEDNI DRUGE SA SVIH HORIZONATA DA IM SE PRIDRUŽE DA RASKOMADAJU (podijele naša bogatstva) MEĐU SOBOM, ISTO KAO ŠTO ZVANICE NA GOZBI POZIVAJU JEDNI DRUGE DA IM SE PRIDRUŽE U NASLAĐIVANJU JELIMA KOJA SU SERVIRANA ISPRED NJIH." NEKO GA UPITA: “ALLAHOV POSLANIČE, HOĆE LI SE TO DOGODITI, ZBOG

NAŠE MALOBROJNOSTI U TOM DOBU ? - ALLAHOV POSLANIK JEREKAO: NE, BITI ĆETE MNOGOBROJNI,ALI ĆETE BITI SMEĆE KAO SMEĆE POPLAVE. ALLAH ]E STAVITI U VAŠA SRCA WEHN, A IZ SRCA VAŠIH NEPRIJATELJA ĆE IZVADITI STRAH OD VAS, ZATO, JER ĆETE


VI ZAVOLITI DUNJALUK, A ZAMRZIĆETE SMRT. " (tj. postupat ćete

suprotno od učenja Poslanika , a to je da se odreknu dunjaluka i da zavole smrt,tj. da rade za ahiret - op. prevodioca). Kod drugog prenosioca stoji: "A ŠTA JE TO WEHN, ALLAHOV POSLANIČE ? -ON REČE: "LJUBAV PREMA DUNJALUKU I MRŽNJA PREMA BORBI." (Prenosi Ahmed sa hasen senedom), a Ebu Davud u sahih hadisu prenosi "MRŽNJA PREMA SMRTI."(Silsilahul hadisus-sahih 958).

POSTOJE DVIJE VRSTE DžIHADA PROTIV NEVJERNIKA

OFANZIVNI DžIHAD: Ova vrsta džihada je fardi kifaje, a džihad je fardi kifaje kada je neprijatelj napadnut na svojoj vlastitoj teritoriji i kada se nevjernici neokupljaju na borbu protiv muslimana, kada je minimalni zahtjev da se postavevjernici da štite granice i da se bar jedanput godišnje pošalje vojska da teroriše Allahove neprijatelje. Dužnost imama je da sakupi i pošalje vojsku u zemlju rata (nemuslimansku zemlju) jednom ili dva puta svake godine. Osim, togamuslimansko stanovništvo je dužno da ga pomogne, te ako on ne pošalje vojsku počinio je grijeh. (Hašijat ibn Abidin 3/238). Ulema kaže da je cilj ove vrste džihada održavanje plaćanja džizje. Ulema kaže i ovo: "DžIHAD JE DAWA PRIMJENOM SILE I TO JE OBAVEZA KOJA SE MORA IZVRŠITI SA SVIM SREDSTVIMA KOJA STOJE NA RASPOLAGANJU SVE DOK NE OSTANUSAMO MUSLIMANI ILI NAROD KOJI SE POTČINI ISLAMU." (Hašijatuš-Šuruni i Ibn el-Kasim u Tahfa el Mahtadž alel-Minhadž 9/213).

ODBRAMBENI DžIHAD:Ovaj džihad predstavlja istjerivanje nevjernika iz naše zemlje, i on je fardi ajn, obavezna dužnost za sve. Ovo je najvažnija obavezna dužnost koja nastaje u sljedećim okolnostima (uslovima) :

A) kada nevjernici uđu u muslimansku zemlju.B) kada se armije sukobe u borbi i pođu da se približavaju jedni drugim. C) kada imam pozove jednu osobu ili jedan narod da krenu u boj oni to

moraju uraditi.D) kada nevjernici zarobe i zatvore jednu grupu muslimana.

PRVI USLOV: Kada nevjernici uđu u muslimansku zemlju.Pod ovim uslovom,pobožni i ispravno upućeni prethodnici (selefu salih) i njihovi nasljednici, ulema sva 4 mezheba, muhaddisi i mufessiri su saglasni da u svim dobima islama,džihad u ovakvim okolnostima postaje fardi ajn za sve muslimane u zemlji kojusu nevjernici napali, kao i za muslimane koji žive u njihovoj neposrednoj blizini, gdje će djeca ići u boj bez dopuštenja roditelja, žena bez dopuštenja njenog muža i dužnik bez dopuštenja kreditora. U slučaju da muslimani ove zemlje nemoguizbaciti nevjernike zbog nedostatka snaga, zbog popuštanja (slabljenja), ako su


indolentni ili jednostavno ne čine ništa, tada se obaveza fardi ajna širi u obliku kruga od najbližeg do sljedećeg najbližeg. Ako i oni takođe oslabe i ponovo dođe do nedostatka ljudstva (snage), onda je obaveza ljudi iza njih i ljudi iza njih, dakrenu u boj. Ovaj proces se nastavlja sve dok fardi ajn ne zahvati cijeli svijet. Oovom pitanju Šejhul islam Ibn Tejmijje kaže: "U VEZI ODBRAMBENOG DžIHADA, KOJI PREDSTAVLJA IZBACIVANJE AGRESORA, TO JENAJVAŽNIJA VRSTA DžIHADA. SVI SU SE SLOŽILI DA JE OBAVEZNA DUŽNOST DA SE ZAŠTITI VJERA I ONO ŠTO JE SVETO. PRVA OBAVEZA POSLIJE IMANA JE ODBIJANJE NEPRIJATELJSKOGAGRESORA KOJI NAPADNE NA VJERU I DUNJALUČKE POSLOVE. NE POSTOJE USLOVNI ZAHTJEVI ZA VOĐENJE OVE VRSTE DžIHADA KAO ŠTO SU NPR. SNABDIJEVANJE MATERIJALNO TEHNIČKIM SREDSTVIMA ILI TRANSPORT, NEGO SE ODBRAMBENI DžIHAD PRIJE SVEGA VODI SA SVIM SREDSTVIMA I MOĆI KOJI SU TRENUTNO NA RASPOLAGANJU. UČENJACI, ULEMA, I DRUGI SU GOVORILI OOVOME." Šejhul islam Ibn Tejmijje podržava svoj stav nepostojanja (odsustva) zahtjeva za transportom u svome odgovoru sudiji koji je rekao: "AKO DžIHAD POSTANE FARDI AJN ZA NAROD JEDNE ZEMLJE, JEDAN ODZAHTJEVA, U POREĐENJU SA HADžOM, JE DA SE MORAJUOBEZBIJEDITI MATERIJALNO TEHNIČKA SREDSTVA I JAHALICE AKO JE UDALJENOST TOLIKA DA JE POTREBNO SKRAĆIVATI NAMAZ." Šejhul islam Ibn Tejmijje je rekao: "ONO ŠTO JE SUDIJA REKAO U POREĐENJU SA HADžOM NIJE NIKO PRIJE TOGA REKAO I OVAJ ARGUMENT JE SLAB. DžIHAD JE OBAVEZAN ZATO, JER SE VODI ZAODBIJANJE NEPRIJATELJSKOG ZLA, I STOGA IMA PRIORITET UODNOSU NA HADž. ZA HADž SE TRANSPORT NE SMATRA NEOPHODNIM. NEKE VRSTE DžIHADA IMAJU PRIORITET. U SAHIH

HADISU UBADE IBN SAMIT PRENOSI DA JE RESULULLAH REKAO:"DUŽNOST MUSLIMANA JE DA BUDE POSLUŠAN I POKORAN I U TEGOBAMA I U BLAGOSTANJU, I U VEZI ONOGA ŠTO MU SE DOPADA, A I ONOGA ŠTO MU SE NE DOPADA, PA ČAK I U SLUČAJU AKO NIJE OSTVARIO SVOJA PRAVA." STOGA JE STUB NAJVAŽNIJE OD OBAVEZA IĆI U BOJ U VREMENU BLAGOSTANJA, KAO I UTEŠKOĆAMA I SUPROTNO OD HADžA, OVA OBAVEZA OSTAJE NA SNAZI I U VREMENU TEGOBA. OVO JE U OFANZIVNOM DžIHADU. DAKLE, JASNO JE DA ODBRAMBENI DžIHAD NOSI JEDAN VEĆI STEPEN OBAVEZE. ODBRANA VJERE OD AGRESORA JE OBAVEZNA ISVI SE SLAŽU PO OVOM PITANJU DA JE PRVA OBAVEZA, ODMAHPOSLIJE IMANA ODBIJANJE NEPRIJATELJSKOG AGRESORA, KOJIUDARA NA VJERU I OVOSVJETSKE POSLOVE." (Iz El-Ihtijarat el fukaha


od Ibn Tejmijje popraćeno sa Fetava kubra 4/608). A sada da vidimo stav 4mezheba koji se svi slažu po ovom pitanju.

S T A V O V I M E Z H E B A

HANEFIJSKI FIKH: Ibn Abidin je rekao: "DžIHAD POSTAJE FARDI AJN, AKO NEPRIJATELJ NAPADNE JEDNU OD MUSLIMANSKIH GRANICA, ION POSTAJE FARDI AJN ZA ONE KOJI SU NAJBLIŽI MJESTU NAPADA. ZA ONE KOJI SU DALEKO OD MJESTA NAPADA ON JE FARDI KIFAJE, ITO AKO NJIHOVA POMOĆ NIJE POTREBNA. AKO SU ONI POTREBNI, U SLUČAJU AKO ONI KOJI SU BLIZU MJESTA NAPADA NE MOGU ODOLJETI NEPRIJATELJU, ILI SU INDOLENTNI I NE IDU U DžIHAD, TADA TO POSTAJE FARDI AJN ZA ONE IZA NJIH, KAO ŠTO JE OBAVEZA NAMAZA I POSTA. ZA NJIH NE POSTOJI ISPRIKA DA TONAPUSTE. AKO I ONI NISU U MOGUĆNOSTI, TADA ON POSTAJE FARDI AJN ZA ONE IZA NJIH ITD. SVE DOK DžIHAD NE POSTANE FARDI AJN ZA CIJELI ISLAMSKI UMMET OD ISTOKA DO ZAPADA." (Hašijat Ibn Abidin 3/238). Sličnu fetvu su dali i sljedeći: El Kassani u Bida’j es-sanai’j 7/72, Ibn Nadžim u El bahr er-raik 5/191, i Ibn Hammam u Fethul kadir 5/191.)

MALIKIJSKI FIKH: Dussuki je rekao: "KADA SE GOD DOGODI DA DOĐE DO IZNENADNOG NEPRIJATELJSKOG NAPADA, DžIHAD ODMAH POSTAJE FARDI AJN ZA SVE ČAK I ZA ŽENE, ROBOVE I DJECU, I ONI IDU U BORBU ČAK I AKO IM TO BRANE NJIHOVI STARATELJI, MUŽEVI I KREDITORI." (Hašijat ed-Dussuki 2/174).

ŠAFIJSKI FIKH:U Nihajatul – Mahtadžu od Remlija stoji: "AKO SE NEPRIJATELJI PRIBLIŽE JEDNOJ OD NAŠIH ZEMALJA, TAKO DA UDALJENOST IZMEĐU NJIH I NAS POSTANE MANJA OD UDALJENOSTI, KOJA DOZVOLJAVA SKRAĆIVANJE NAMAZA, TADA NAROD TE TERITORIJE MORA DA JE ODBRANI I TO POSTAJE FARDIAJN (OBAVEZA SVAKOG POJEDINCA), ČAK I ZA OSOBE, KOJE U NORMALNIM OKOLNOSTIMA NE PODLIJEŽU OBAVEZI DŽIHADA, KAO ŠTO SU SIROMAŠNI, DJECA, ROBOVI, DUŽNICI I ŽENE." (Nihajetul – Mahtadž 8/58).

HANBELIJSKI FIKH: U El Mugniju od Ibn El -Kudame je rečeno: "DžIHAD POSTAJE FARDI AJN U TRI SITUACIJE:1. KADA SE DVIJE STRANE SRETNU U BITCI I PRIBLIŽE SE JEDNI DRUGIMA;


2. KADA NEVJERNICI UĐU U MUSLIMANSKU ZEMLJU, DžIHAD POSTAJE FARDI AJN ZA NAROD U TOJ ZEMLJI;3. AKO IMAM POZOVE NAROD U BITKU ONI SU OBAVEZNI DA SEODAZOVU." (El Mugni 8/354). Kaže Šejhul islam Ibn Tejmijje: "AKO NEPRIJATELJ UĐE U JEDNU MUSLIMANSKU ZEMLJU, NEMA SUMNJE DA JE OBAVEZA ONIH KOJI SU NAJBLIŽI, A ZATIM ONIH NAJBLIŽIH NJIMA DA GA ODBIJU, JER SU MUSLIMANSKE ZEMLJE KAO JEDNAZEMLJA. OBAVEZA JE IĆI U BOJ NA TU TERITORIJU, ČAK I BEZ DOZVOLE RODITELJA I KREDITORA, I HADISI KOJE PRENOSI AHMEDPO OVOM PITANJU SU JASNI." (El Fetava kubra 4/608). Ova situacija jepoznata kao opšti boj.

DOKAZI ZA OPŠTI BOJ I NJEGOVA OPRAVDANOST

1. Svemogući Allah u suri Tevbe 41 u prevodu značenja kaže: "KREĆITE U BOJ BILI SLABI ILI SNAŽNI, I BORITE SE NA ALLAHOVOM PUTU ZALAŽUĆI IMETKE SVOJE I ŽIVOTE SVOJE! TO VAM JE, DA ZNATE,BOLJE!" U 39 ajetu sure Tevbe koji prethodi gornjem ajetu ukazuje se na kaznui zamjenu narodom koji će slijediti islam, kao obračun sa onim koji nisu išli u džihad. Allah ne kažnjava osim one koji ostave jednu obavezu (fard) ili čine zabranjena (haram) djela. Kaže Allah u ovom ajetu u prevodu značenja: "AKO NE BUDETE U BOJ IŠLI, ON ĆE VAS NA NESNOSNE MUKE STAVITI I DRUGIM ĆE VAS NARODOM ZAMIJENITI, A VI MU NEĆETE NIMALONAUDITI.A ALLAH SVE MOŽE." Ibn Kesir je rekao: "UZVIŠENI ALLAH JE

NAREDIO DA SVI IDU U DžIHAD SA ALLAHOVIM POSLANIKOM (opšti džihad) U POHOD NA TEBUK DA SE BORE PROTIV ALLAHOVIH NEPRIJATELJA, RIMLJANA KOJI SU BILI EHLUL KITAB. BUHARIJA JENAPISAO JEDNO POGLAVLJE U SVOME SAHIHU POD NAZIVOM"POGLAVLJE O OBAVEZI ODLASKA U DžIHAD I ŠTA SE ZAHTJEVA U DžIHADU I NIJJET ZA DžIHAD", I CITIRAO JE OVAJ AJET. TO JE BIO OPŠTI POZIV ZA TO, JER JE MUSLIMANIMA BILO POZNATO DA SE RIMLJANI SPREMAJU ZA INVAZIJU NA MEDINU, PA KADANEVJERNICI HOĆE DA UĐU U JEDNU MUSLIMANSKU ZEMLJU, ZAR DžIHAD NE POSTAJE NAJVEĆI PRIORITET? EBU TALHA O RIJEČIMA UZVIŠENOG KOJI U PREVODU ZNAČENJA AJETA KAŽE: " ... SLABI ILI SNAŽNI ...", KAŽE "STARI ILI MLADI", ALLAH NE PRIHVATA NIČIJE OPRAVDANJE." (Muhtesir Ibn Kesir 2/144). A Hasan el Basri je rekao: "U


TEŠKOĆAMA I U BLAGOSTANJU." Šejhul islam Ibn Tejmijje je u Medmua el fetava 28/358 rekao: "AKO NEPRIJATELJ IMA NAMJERU NAPASTIMUSLIMANE, ODBIJANJE NEPRIJATELJA POSTAJE OBAVEZA ZASTANOVNIKE KOJI SU NAPADNUTI, KAO I ZA ONE KOJI NISUNAPADNUTI. REKAO JE UZVIŠENI ALLAH U SURI ENFAL 72 U PREVODU ZNAČENJA: "... A AKO VAS ZAMOLE DA IM U VJERI POMOGNETE, DUŽNI STE DA IM U POMOĆ PRITEKNETE ...". I

ALLAHOV POSLANIK JE NAREDIO DA SE POMOGNE MUSLIMANUKOJI JE U TEGOBI, BEZ OBZIRA BIO NEKO VOJNIK KOJI JE PLAĆEN ILI NE, I BEZ OBZIRA NA NJEGOVE SPOSOBNOSTI, TO JE JEDNAOBAVEZA ZA SVE, SA NJIHOVIM ŽIVOTOM I IMETKOM, MALIM ILI VELIKIM, BILO DA JAŠE (ima prevoz) ILI IDE PJEŠICE, KAO ŠTO JE BILO KADA JE NEPRIJATELJ NAPAO MEDINU U BITCI NA HENDEKU,ALLAH NIKOME NIJE DOZVOLIO DA BUDE IZUZET." Ez-Zuhri je rekao:"SAID IBN MUSAJJIB JE OTIŠAO U VOJNI POHOD I IZGUBIO JE JEDNO OKO. KADA SE TREBALO POĆI U DRUGI POHOD REČENO MU JE: “POVRIJEĐEN SI, NEMOJ IĆI U OVAJ POHOD, JER SE NE MOŽEŠ BORITI." ON JE ODGOVORIO: "ALLAH JE NAREDIO SLABIMA ISNAŽNIM DA IDU U BOJ, STOGA, AKO SE JA NE MOGU BORITI, JA ĆU MOJIM PRISUSTVOM UČINITI DA VAS BUDE VIŠE NA BROJU (tj. da izgledate mnogobrojniji) I JA ĆU PAZITI NA VAŠE STVARI." (El-Džami’ul ahkamul Kur'an 8/150).2. Uzvišeni Allah u suri Tevbe 36 u prevodu značenja kaže: "... I ZAJEDNIČKI SE BORITE PROTIV SVIH MUŠRIKA, KAO ŠTO SE ONI ZAJEDNIKI BORE PROTIV VAS; I ZNAJTE DA JE ALLAH NA STRANI ONIH KOJI SEALLAHA BOJE I GRIJEHA KLONE (muttekin). Ibnul Arabi je rekao:"ZAJEDNIČKI" ZNAČI, OPSJEDAJUĆI IH SA SVIH STRANA I U SVIM MOGUĆIM OKOLNOSTIMA." (Džami'ul ahkamul Kur'an 8/150). 3. Uzvišeni Allah u suri Enfal 39 u prevodu značenja kaže: "I BORITE SE PROTIV NJIH SVE DOK FITNE (nevjerstva i mnogoboštva, nereda, ugnjetavanja, progona) NE NESTANE I DOK SVA VJERA NE BUDE SAMOALLAHU (tj. dok sav ibadet ne bude činjen samo Allahu). Ovde fitna znači širk kao što su rekli Ibn Abbas i Siddi: "KADA NEVJERNICI NAPADNU I PREUZMU VLAST U JEDNOJ MUSLIMANSKOJ ZEMLJI, UMMET JEIZLOŽEN OPASNOSTI PO VJERSKIM PITANJIMA I POSTAJE PODLOŽAN SUMNJI U SVOM VJEROVANJU. TADA BORBA POSTAJE OBAVEZA ZAZAŠTITU VJERE, ŽIVOTA, ZEMLJE I IMETKA." (El Kurtubi 2/253).

4.Allahov Poslanik je rekao: "NEMA HIDžRETA POSLIJE OSVOJENJA(Mekke), ALI POSTOJI DžIHAD I NIJJET ZA TO, PA AKO BUDETE POZVANI U DžIHAD, ODAZOVITE SE." – hadis bilježi Buhari. Obaveza je


poći u džihad, ako je ummet pozvan da to učini i u situaciji napada neprijatelja. Ummet je pozvan u džihad radi zaštite svoje vjere. Stepen ove obaveze zavisi od potrebe muslimana i zahtjeva imama, kao što je Ibn Hadžer objasnio u šerhu ovog hadisa. Rekao je Kurtubi: "SVAKO KO JE SVJESTAN SLABOSTIMUSLIMANA NASPRAM NJIHOVOG NEPRIJATELJA I ZNA DA MOŽE STIĆI DO NJIH I DA IM MOŽE POMOĆI, OBAVEZAN JE DA KRENE U DžIHAD." (Fethul bari 6/30)5. Svaki od Allaha objavljeni šerijat štiti pet osnovnih stvari: vjeru, život, ard (čast), pamet i imovinu, zato moraju postojati mjere za zaštitu ovih pet stvari na bilo koji halal način. Tako islam naređuje odbijanje agresora. (Džamiul ahkam 8/150). Agresor je svaki onaj koji se nasiljem nametne drugima (a ja bih to rekao iza one koji ne koriste direktno silu (nasilje) nego pribjegavaju mnogoprefinjenijim i opasnijim metodama, kao što su politika, diplomacija, finansije,ekonomija, zakonodavstvo, nauka, mass - mediji, obrazovanje itd. - op. p. )ugrožavajući njihov život, imetak ili ard (čast). a)Agresor protiv arda (časti) - Obaveza je da zaštitimo ard (čast) od agresije, pa čak ako je u pitanju i musliman koji pokaže agresivnost protiv arda (časti) i u tome je saglasna i ulema, pa makar to značilo da ga treba ubiti. Saglasno tome ulema je konstatovala da nije dozvoljeno jednoj muslimanki (žene su uključene u definiciju arapske riječi ard) da se preda ili dozvoli sebi da bude zarobljena, čak ako to znači da će biti ubijena, ukoliko se boji za njen ard (dostojanstvo, čast). b) Odbijanje agresora koji napada imovinu i život je obaveza u čemu se slaže većina uleme, a odgovara i saglasnosti malikijskog i šafijskog mezheba, čak ako

ovo znači i ubijanje agresora muslimana.Allahov Poslanik u sahih hadisu kojegprenose Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi i Nesa’i kaže: "KO GOD JE UBIJEN ŠTITEĆI SVOJ IMETAK, ON JE ŠEHID. KO GOD JE UBIJEN ŠTITEĆI SVOJU KRV, ON JE ŠEHID. KO GOD JE UBIJEN ŠTITEĆI SVOJU FAMILIJU, ON JE ŠEHID. (Hašijat ibn Abidin 5/383, Zila’I 6/110, Muwahibul Džalil 6/323, Tafa el Madžtadž 4/124, El Inna’ 4/290, Revdul Bahi 2/371, Bahruz-zuhar 6/268, Tadžul arus sahihul džamius sagir od Albanija 6321). Kadaje saznao za ovaj hadis El Džassas je rekao: ”NIJE NAM POZNATA RAZLIKA U MIŠLJENJIMA, PO PITANJU KADA ČOVJEK POTEGNE SVOJ MAČ NA DRUGOG ČOVJEKA DA BI GA UBIO BEZ OPRAVDANOG RAZLOGA I PO PITANJU KADA MUSLIMANI UBIJU SVOGA AGRESORA.”(Ahkamul Kur’an od Džassasa 1/2402). U ovom slučaju ako je agresor ubijen on će biti u vatri, čak ako je bio i musliman, a ako branilac bude ubijen on će biti šehid. Ovo je odredba u slučaju agresora koji je musliman, a kako će biti ako kafiri napadnu jednu muslimansku zemlju, gdje će oni ugnjetavati i napadati vjeru, ard, živote i imovinu sve do njihova uništenja i iščeznuća. Najvažnija obaveza muslimana u


ovakvoj situaciji je da odbiju nevjerničkog agresora bilo da je on pojedinac ili čitava jedna nacija. 6. Ako nevjernici koriste zarobljene muslimane kao živi zid ispred njih pri

napredovanju u okupaciji jedne muslimanske zemlje, obaveza je da se bori protivnevjernika, žak kada to vodi i ubijanju zarobljenih muslimana. Šejhul islam Ibn Tejmijje u Medžmua el fetava 28/537 je rekao: ”AKO SE SA KAFIRIMA NAĐU POBOŽNI LJUDI OD ONIH KOJI SU NAJBOLJI OD SVIH NACIJA I KADA NIJE MOGUĆA BORBA PROTIV OVOG KAFIRA, OSIM DA SE I ONI UBIJU, ONDA TREBA UBITI I NJIH. VODEĆI UČENJACI SU SAGLASNI DA AKO KAFIR KORISTI ZAROBLJENE MUSLIMANE KAO ŽIVI ZID, TE POSTOJI BOJAZAN (OPASNOST) PO OSTALE MUSLIMANE, AKO SE NEBORI PROTIV KAFIRA, TADA JE DOZVOLJENO PUCATI NA NJIH PRINIŠANJENJU NA KAFIRE. JEDNO OD MIŠLJENJA UČENJAKA JE TO, DA ČAK AKO I NE POSTOJI BOJAZAN ZA MUSLIMANE OPĆENITO GLEDANO, DOZVOLJENO JE PUCATI NA ZAROBLJENE MUSLIMANE.” NA 45. STRANICI JE REKAO: ”SUNNET I IDžMA SU SAGLASNI DA AKO NIJE MOGUĆE ZAUSTAVITI MUSLIMANA AGRESORA OSIM DA GA UBIJEMO, TADA GA MORAMO UBITI, ČAK I U SLUČAJU DA JE NJEGOV PRESTUP VEZAN ZA IZNOS MANJI OD JEDNOG DINARA, JER U SAHIHHADISU STOJI: “KO GOD JE UBIJEN ŠTITEĆI SVOJ IMETAK ON JE ŠEHID.” Ovo je zbog toga što je zaštita ostalih muslimana od fitne i širka, zaštita vjere, arda i imetka prioritetnija od jednog manjeg broja zarobljenih muslimana urukama kafira.7. Borba protiv odmetničke grupe muslimana. Uzvišeni Allah u suri Hudžurat 9 u prevodu značenja kaže: ”AKO SE DVIJE SKUPINE VJERNIKA SUKOBE, IZMIRITE IH; A AKO JEDNA OD NJIH IPAK UČINI NASILJE DRUGOJ, ONDA SE BORITE PROTIV ONE KOJA JE UČINILA NASILJE SVE DOK SE ALLAHOVIM PROPISIMA NE PRIKLONI. PA AKO SE PRIKLONI, ONDAIH NEPRISTRASNO IZMIRITE I BUDITE PRAVEDNI; ALLAH ZAISTAPRAVEDNE VOLI.” Ako je Allah učinio obavezom borbu protiv odmetničke grupe muslimana, da bi ujedinio muslimane i zaštitio njihovu vjeru, ard i imetak, onda kakva bi to trebala biti naredba za borbu protiv napadačke nevjerničke nacije? Zar da njoj nedamo prioritet?8. Odredbe za one koji vode (objave) rat. Uzvišeni Allah u suri Maide 33 u prevodu značenja kaže: ”KAZNA ZA ONE KOJI PROTIV ALLAHA I POSLANIKA NJEGOVA RATUJU I KOJI NERED NA ZEMLJI ČINE JESTE: DA BUDU UBIJENI, ILI RAZAPETI, ILI DA IM SE UNAKRST RUKE INOGE ODSIJEKU ILI DA SE IZ ZEMLJE PROGNAJU. TO IM JEPONIŽENJE NA OVOM SVIJETU, A NA ONOM SVIJETU ČEKA IHPATNJA VELIKA.” Ovo je odredba koja se primjenjuje na muslimana koji vodi rat. On širi fitnu po zemlji i poseže za imetkom i ardom. Ovo je odredba koju je


Allahov Poslanik , primjenjivao na bolesne beduine koji bi postali odmetnicimakako se prenosi u sahih hadisima. Kakav tretman zauzeti prema nevjerničkoj naciji koja donosi nesreću narodu, njihovoj vjeri, njegovom imetku, njihovom ardu? Nije li prva obaveza muslimana da se bore protiv njih? Ovo su neki oddokaza i razloga koji potvrđuju odredbu za opšti napad (džihad) kada kafir uđe u jednu muslimansku zemlju. Zaista je odbijanje kafirskog neprijatelja najvažnija obaveza poslije imana, kao što je rekao Šejhul islam Ibn Tejmijje. Uzvišeni Allah u suri Nisa 75 u prevodu značenja kaže: ”A ZAŠTO SE VI NE BISTE BORILINA ALLAHOVU PUTU ZA POTLAČENE, ZA MUŠKARCE I ŽENE I DJECU, KOJI UZVIKUJU: ”GOSPODARU NAŠ, IZBAVI NAS IZ OVOG GRADA, ČIJI SU STANOVNICI NASILNICI, I TI NAM ODREDI ZAŠTITNIKA I TI NAM PODAJ ONOGA KO ĆE NAM POMOĆI!”

POGLAVLJE 2

RUKOVOĐENJE BORBOM U PALESTINI I AFGANISTANU

U prethodnom poglavlju je objašnjeno da ako kafir posegne i za jednim pedljem muslimanske zemlje, džihad postaje fardi ajn za njen narod i one u njihovoj blizini. Ako oni ne uspiju odbiti kafire, zbog nedostatka sredstava ili zbogindolentnosti, onda se fard džihada širi na one iza njih, i nastavlja se širiti u ovom procesu, sve dok džihad ne postane fardi ajn za cijelu planetu od istoka do zapada. Pod ovim okolnostima ženi nije potrebna muževa dozvola, niti djetetu od roditelja, dužniku od kreditora. 1. Grijeh visi na vratovima svih muslimana dokle god je i jedan pedalj zemlje kojaje bila islamska u rukama kafira.2. Grijeh se mjeri prema poziciji i mogućnosti svakog pojedinca. Grijeh uleme, vođa i daija koji su glavne ličnosti u njihovim zajednicama, veći je nego grijeh običnih građana. 3. Grijeh ove sadašnje generacije, zbog toga što ne ide u boj prema Afganistanu, Palestini, Filipinima, Kašmiru, Libanonu, Čadu, Eritreji itd. Veći je od grijeha koji je naslijeđen zbog gubitka zemalja koje su ranije pale u posjed kafira. Misada trebamo da koncentrišemo naše napore na Afganistan i Palestinu, pošto su oni postali naši glavni problemi. Osim toga naši okupacioni neprijatelji su vrlo obmanjivi i uvode programe za provođenje njihove vlasti u ovim regionima. Akoriješimo ovu dilemu riješit ćemo veći dio komplikacija. Njihova zaštita je zaštita cijele oblasti.

POČNIMO SA AFGANISTANOM


Ko god od Arapa može da se bori u džihadu u Palestini on mora tamo, a ako to nije u mogućnosti, onda mora da krene u Afganistan. Ostali muslimani, vjerujemda oni treba da otpočnu njihov džihad u Afganistanu. Naše je mišljenje da mi treba da počnemo sa Afganistanom prije nego sa Palestinom, ne zato što je Afganistan važniji od Palestine, uopšte ne, Palestina je glavni islamski problem.Ona je srce islamskog svijeta, i to je blagoslovljena zemlja, ali postoje izvjesnirazlozi koji čine Afganistan polaznom tačkom. 1. Borbe u Afganistanu još uvijek bjesne i dostigle su jedan takav intenzitet kakav se ne pamti u planinskom lancu Hindu Kuš, a ni u novijoj islamskoj istoriji. 2. Islamska zastava koja je podignuta u Afganistanu je jasna: ”LA ILAHE ILLALLAH MUHAMMEDUR - RESULULLAH”, cilj je jasan “DA ALLAHOVA RIJEČ BUDE GORNJA”. Ovo je drugi član ustava islamske unijeItihadi islamije, a u trećem članu stoji: ”NAŠ CILJ JE UZET IZ RIJEČI UZVIŠENOG ALLAHA: ”…SUD PRIPADA JEDINO ALLAHU…” (Jusuf 40). Ili iz ajeta: ”VLAST ISKLJUČIVO PRIPADA GOSPODARU SVJETOVA.” 3. Islamisti su prvi koji su preuzeli kontrolu nad borbama u Afganistanu. Oni kojirukovode džihadom u Afganistanu su sinovi Islamskog pokreta, ulema i hafizi Kur’ana, a vodstvo u Palestini preuzeto je od strane različitih vrsta ljudi, uleme, iskrenih muslimana, komunista, nacionalista i modernih muslimana. Oni suzajednički neki svjesno, a neki nesvjesno podigli bajrak jedne sekularne (ateističke) države. 4. Situacija u Afganistanu je još uvijek u rukama mudžahida. Oni nastavljaju odbijati pomoć od bilo koje nevjerničke zemlje, dok je Palestina kompletno ovisna o Sovjetskom savezu, koji je zakazao u najsudbonosnijim momentima zaPalestinu. Ostavljeni su u svojoj nesreći sami sa sobom protiv svjetske zavjere. Ova situacija je postala jedna igra u rukama velikih sila. Kockajući se zemljom, narodom i ardom Palestine, (pro)goneći ih čak i u arapskim zemljama, sve dok njihova vojna moć nije bila iscrpljena. 5. Ima preko 3 000 km otvorenih granica u Afganistanu i u oblastima plemenakoja nisu pod političkom kontrolom (uticajem). Ovo je zaštitni štit za mudžahide. Međutim, u Palestini je situacija potpuno drugačija. Granice su zatvorene, njihove ruke su svezane, oči države špijuniraju sa svih strana za bilo kim ko pokuša da se infiltrira (probije) preko granice da ubija jevreje. Šafija je u el –Ummu 4/177rekao: ”AKO POSTOJI SITUACIJA RAZLIČITIH NEPRIJATELJA, JEDAN JE ONAJ KOJI PRIJETI VIŠE I KOJI PLAŠI VIŠE, OVO JE PRIHVATLJIVO, ČAK I AKO JE NJEGOVO BORAVIŠTE UDALJENIJE. RAZLOG OVOME JE TAJ DA OVIM POSTUPKOM DOKAZUJEMO, DA U VREMENU NUŽDE JE DOZVOLJENO ONO ŠTO U DRUGIM VREMENIMA NIJEDOZVOLJENO.OVO SE DOGODILO U VRIJEME ALLAHOVOG

POSLANIKA , KADA JE SAZNAO DA HARIS EBU DIRAR OKUPLJA


VOJSKU ZA BORBU SA NJIM. ON GA JE NAPAO, IAKO JE POSTOJAOJEDAN NJEMU BLIŽI NEPRIJATELJ. TAKOĐE, KADA JE BIO OBAVJEŠTEN DA JE HALID IBN EBI SUFJAN IBN ŠUH SAKUPIO VOJSKU, ON JE POSLAO IBN ENESA KOJI GA JE UBIO, ULAZEĆI U BORBU SA NJIM IAKO SU POSTOJALI NEPRIJATELJI KOJI SU BILIBLIŽI.” 6. Afganistanski narod je slavan po svojoj snazi i gordosti. Izgleda kao da jeSlavljeni i Uzvišeni Allah tamošnje planine i zemlju pripremio specijalno za džihad. Uzvišeni Allah u suri Tevbe 42 u prevodu značenja kaže: ”DA SE RADILO O PLIJENU NA DOHVATU RUKE I NE TOLIKO DALEKOMPOHODU, LICEMJERI BI TE SLIJEDILI, ALI IM JE PUT IZGLEDAODALEK (POHOD NA TEBUK). I ONI ĆE SE ZAKLINJATI ALLAHOM: ”DA SMO MOGLI, DOISTA BISMO SA VAMA POŠLI”, I TAKO UPROPASTILI SAMI SEBE, A ALLAH ZNA DA SU ONI LAŽLJIVCI.”

POGLAVLJE 3

FARDI AJN I FARDI KIFAJE

FARDI AJN- Ovo je fard koji je obavezna dužnost svakog muslimana pojedinačno, kao što je to namaz ili post. FARDI KIFAJE-Ovo je fard koji ako gaobavi jedna skupina muslimana sa drugih spada obaveza. Značenje farda kifaje je to da ako se istom ne odazove dovoljan broj ljudi, tada su svi ljudi griješni. Ako se odazove dovoljan broj ljudi, sa ostalih spada obaveza. Poziv za fard kifaje je upočetku isti kao i poziv za uspostavljanje fardi ajna, ali je razlika u tome da obaveza farda kifaje prestaje kada je izvrši jedna grupa ljudi, dok dužnost fardi ajna ne prestaje bez obzira na broj učesnika koji su angažovani za njegovo izvršenje. (Mugni od Ibn Kudame 8/345). Zbog toga je Fahrudin Razi fardi kifaje definisao kao obavezu koja se izvršava bez gledanja u duše onih koji izvršavaju tu obavezu. Šafija je rekao: ”FARD KIFAJE JE NAREDBA UPUĆENA SVIMA, A KOJA ZAHTIJEVA ODZIV SAMO NEKIH.” (vidi el Mahsul od Razija i Tahkik od dr. Taha D`abira 3/31).Definicija sa kojom se slaže većina učenjaka, od kojih je Ibn Hadžib, El –Amadii Ibn Abdušekur, kaže da je fardi kifaje obavezan za sve,ali ta obaveza prestaje,ako ga izvrši određena skupina, pa ljudi sada raspravljaju o odredbi džihada. Prema ovom mišljenju fard džihada u Afganistanu je fard kifaje. Prije svega, on je obavezan za sve muslimane na zemlji sve dok se ovaj fard potpuno ne izvrši, a to je izbacivanje Rusa i komunista iz Afganistana. Grijeh visi na vratovima svih ljudi


sve dok se ne završi izbacivanje svih komunista, jer je fard u uslovima napada kafira izbacivanje kafira iz muslimanske zemlje.Neki ljudi iz dalekih zemalja kažu: ”DžIHAD U AFGANISTANU TREBA NOVAC, A NE LJUDE”. Ovaj argument ne odgovara istini, pošto je u periodu od šest godina ruske agresije na Afganistan došlo do velikih migracija u kojima je 5 000 000 izbjeglica vani, a unutra 7 000 000 koji su razbacani po planinama idivljini. Ovo je dovoljno kao odgovor na gornju tvrdnju. Šejh Omer Sajjaf je rekao: ”14 ZEMALJA, PRVA OD NJIH SSSR, ZATIM VARŠAVSKI PAKT I MEĐUNARODNI KOMUNISTI, SU UJEDINJENI U NAPADU NA NAS, DOK MUSLIMANI U MUSLIMANSKOM SVIJETU JOŠ UVIJEK RASPRAVLJAJU: ”DA LI JE AFGANISTANSKI DžIHAD FARDI AJN ILI FARDI KIFAJE?” NEKA MUSLIMANI ČEKAJU DOK POSLJEDNJI ČOVJEK NE POSTANE ŠEHID I TADA ĆE ONI POVJEROVATI DA JE DŽIHAD FARDI AJN, A VEĆ SE ZNA DA JE PALO GOTOVO 1 500 000 ŠEHIDA. AFGANISTANSKI NAROD KAŽE: ”PRISUSTVO JEDNOG ARAPA MEĐU NAMA DRAŽE NAM JE NEGO 1 000 000 DOLARA.” Šejh Sajjaf u jednom pozivu ulemi i daijama u magazinu “Džihad” deveto izdanje kaže:

BISMILLAHI-RRAHMANI-RRAHIMES–SELAMU ALEJKUM VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU

SVAKA HVALA PRIPADA SAMO ALLAHU I NEKA JE MIR I

BLAGOSLOV NA ALLAHOVOG POSLANIKA NJEGOVU ČASNU PORODICU, NJEGOVE VRLE ASHABE I SVE ONE KOJI SLIJEDENJEGOVU UPUTU SVE DO SUDNJEG DANA. SVJESNI STE DA JEDžIHAD U AFGANISTANU POČEO I JOŠ UVIJEK SE NASTAVLJA SA CILJEM DA BI ALLAHOVA RIJEČ BILA GORNJA I ZA USPOSTAVLJANJE DRŽAVE ZASNOVANE NA KUR’ANU I SUNNETU ALLAHOVOG

POSLANIKA , A DA BI OSTVARILI OVAJ CILJ, POTREBNI SU NAMMUDžAHIDI, KOJI ISPRAVNO RAZUMIJU ISLAM, I KOJI MOGU ZAŠTITI PRINCIPE ISTINSKOG ISLAMSKOG DžIHADA, STOGA SU NAM POTREBNE DAIJE I ULEMA, KOJA ĆE NEPRESTANO RADITI NA POUČAVANJU I DAVANJU INSTRUKCIJA TIM MUDžAHIDIMA. TREBADA VAM JE POZNATO, DA SU VEĆ MNOGI ALIMI I DAIJE PALI KAO ŠEHIDI NA BOJNIM POLJIMA AFGANISTANSKOG DžIHADA, ZATO SU NAM KRAJNJE NEOPHODNI LJUDI, KOJI IMAJU KVALIFIKACIJE I


IMAJU SPOSOBNOSTI ZA PREDAVANJE, POUČAVANJE, KAO I UPRAVLJANJE U ŠKOLAMA ZA MUDžAHIDE, KAMPOVIMA ZAOBUČAVANJE MUDžAHIDA, KAMPOVIMA ZA IZBJEGLICE I NA BOJNIM POLJIMA SVE DOK NAM UZVIŠENI ALLAH NE POMOGNE DA OSTVARIMO CILJEVE ZA KOJE SE BORIMO. POTREBNI SU NAMUČENJACI ISLAMA VIŠE NEGO BILO KOJI DRUGI SPECIJALISTI I PROFESIONALCI. NEKA ALLAH POMOGNE I NAS I VAS U SLUŽENJU ISLAMU I MUSLIMANIMA.VAŠ BRAT OMER SAJJAFBAKTIJA DžADžI3. ŠEVAL 1405 H.G.

DOPUŠTENJE RODITELJA, MUŽA I KREDITORA

Potreba za dopuštenjem ovisi o statusu neprijatelja: 1.- Ako je neprijatelj unutar svoje zemlje, ne okuplja se oko granica, nemaposljedica na muslimansku zemlju, granice su pune vojnika, džihad u takvoj situaciji je samo fardi kifaje i dopuštenje je potrebno. Ovdje je hukm ovakav zbog toga što je poslušnost roditeljima i mužu fardi ajn, a džihad u ovom slučaju je fardi kifaje, pa fardi ajn ima prednost u odnosu na fardi kifaje.2. - Ako neprijatelj napadne jednu muslimansku granicu ili uđe u bilo koju islamsku zemlju, tada kao što je već rečeno, džihad postaje fardi ajn za sve stanovnike te zemlje, kao i svih onih teritorija u njenoj blizini. U ovoj situacijidopuštenje nije potrebno ni od koga, čak dijete ide bez traženja dopuštenja roditelja, žena bez dopuštenja njenog muža, a dužnik bez dopuštenja kreditora. Dopuštenje roditelja i muža se neće tražiti sve dok se kafiri ne izbace iz muslimanske zemlje ili kada se prikupe dovoljne snage za izbacivanje neprijatelja,čak i u slučaju okupljanja svih muslimana svijeta. Kada je džihad fardi ajn on ima prednost u odnosu na poslušnost prema roditeljima što je takođe fardi ajn. To je zbog toga što džihad znači zaštitu vjere, dok poslušnost prema roditeljima predstavlja staranje za pojedinca. Znači džihad je zaštita vjere, što ima prednost nad zaštitom pojedinca.

JEDAN PRIMJER FARDI AJNA I FARDI KIFAJE

Jedna grupa ljudi šeta obalom mora, a među njima je nekoliko dobrih plivača. U jednom trenutku opaze dijete koje se utapa i koje uzvikuje: ”spasite me!”, a niko mu ne prilazi u pomoć. Jedan od plivača želi da krene u pomoć, ali mu to otac zabranjuje. Može li jedan učenjak u ovom vremenu reći da on mora poslušati svoga oca i dopustiti da se dijete utopi? Ovo je slučaj Afganistana danas, on kroz plač zove u pomoć, njegovu djecu kolju, njegove žene siluju, nevini se ubijaju i


zovu da im se pomogne, ali muslimani samo dijele kritike i optužuju uz pitanje: ”KAKO MOŽETE IĆI U BOJ BEZ DOPUŠTENJA RODITELJA?” Spašavanje djeteta koje se utapa je fard za sve plivače koji su svjedoci događaja. Prije nego bilo ko krene da ga spasi poziv se upućuje svima. Ako neko krene daga spasi saostalih spada grijeh, ali ako niko ne krene svi plivači su griješni. Dopuštenje nije potrebno prije nego bilo ko krene, čak ako roditelji i zabranjuju sinu da spasi davljenika, ne treba ih poslušati, a to je zato što je poziv za fardi kifaje u početku isti kao i za fardi ajn. Do razlike dolazi kasnije, tj. ako se neko odazove tompozivu, grijeh spada sa ostalih, a ako se niko ne odazove svi su griješni. Šejhul islam Ibn Tejmijje je rekao: ”AKO NEPRIJATELJ NAPADNE, NEMA MJESTA ZA RASPRAVU, U STVARI ZAŠTITA PROTIV NJIHOVOG ŽESTOKOG NAPADA NA VJERU, ŽIVOTE I SVE ONO ŠTO NAM JE DRAGO JE OBAVEZNA U VEZI ČEGA SE SVI SLAŽU. (El Fetava el-Kubra 4/607).Dokazi za dopuštenje roditelja u fardi kifaje i odsustvo dopuštenja u fardi ajnu izvedeni su iz analize sljedeća dva hadisa: 1. hadis koji bilježi Buhari od Ibn

Amra ibn el Asa da je rekao: ”Došao je jedan čovjek Allahovom Poslaniku tražeći njegovu dozvolu za džihad. On mu je rekao: ”Da li su ti živi roditelji?” On odgovori: ”Da.” – pa reče: ”U njima je tvoj džihad.” 2. hadis koji bilježi Ibn Hibban od Abdullaha ibn Amra da je rekao: ”Došao je

jedan čovjek Allahovom Poslaniku i upitao ga je o najboljem djelu.” On mureče: ”Namaz.” On reče: ”I šta još?” pa reče: ”Džihad.” reče: ”Imam dva roditelja.” pa reče: ”Naređujem ti dobro pored njih.” A on reče: ”Tako mi Onog koji te poslao sa istinom borit ću se u džihadu i ostaviti ih.” a on mu reče: ”Ti najbolje znaš.” (Fethul Bari 6/105 i 6/106). Kaže Hafiz: ”Odavde se razumije da je u ovom drugom hadisu džihad bio fardi ajn.”(Fethul Bari 6/106)

DOPUŠTENJE OD ŠEJHA I MUALLIMA

Nije nam poznato da je bilo što prenešeno od bilo kojeg od ranih učenjaka ili predhodnika, gdje se govori o tome da šejh ili muallim ima pravo da dadne dopuštenje svome učeniku za djela ibadeta, bilo da su ona fardi ajn ili fardi kifaje.Ko god tvrdi drugačije, neka prezentira jedan propis šerijata ili jasne dokaze. Svaki musliman mora krenuti u džihad bez traženja dopuštenja svoga šejha ili učitelja, jer dopuštenje Gospodara svjetova ima prednost i On je dopuštenje već dao, čak šta više On ga je učinio obaveznim. Ibn Hurejra je rekao: ”TO JE OD ŠEJTANOVIH SPLETKI DA UBACUJE LAŽNE BOGOVE I POGREŠNA TUMAČENJA DA BI SE OBOŽAVALI IDOLI UMJESTO ALLAHA. KADA SE ISTINA POKAŽE ON SUGERIRA: ”OVO NIJE PRAKSA U NAŠEM MEZHEBU.” Tako se ostaje lojalan onome koga cijenimo dajući mu prednost nad istinom.” Ako ovaj učenik želi studirati inžinjering, medicinu ili istoriju (ili samo


poći u turizam, tj. ”uživanje” - op. p.) u jednoj zapadnoj zemlji ili u Americi, gdjeje fitna (iskušenje) kao crna noć dok se iskušenja sudaraju oko njega kao valovi, okeani spaljenih želja time bivaju uzburkani. Kažem, ako ovaj učenik (ili turista) ode bez dopuštenja svoga šejha, on ili bilo ko drugi se neće naljutiti, ali akoonode u ribat ili džihad sa svih strana će se čuti primjedbe: ”Kako je mogao otići bez dozvole?!” Šejh je propustio da se prisjeti plemenitih riječi Allahovog Poslanika

kada je rekao: ”JEDNA NOĆ STRAŽE NA ALLAHOVOM PUTU BOLJA JE OD HILJADU NOĆI PROVEDENIH U NAMAZU I DANA PROVEDENIH UPOSTU.” (Bilježe Ibn Madže, Taberani, Bejheki, sahihul Hakim, potvrđen od Sahabija, a Hafiz je rekao da je lanac prenosilaca hasen,vidi Fethur - Rabbani10/95). U sahihu Muslima stoji: ”RIBAT (čekanje u pripravnosti na znak zaobračun sa neprijateljem) JEDAN DAN I JEDNU NOĆ BOLJI JE OD MJESEC DANA POSTA I KLANJANJA. AKO UMRE NJEGOVI POSLOVI SENASTAVLJAJU I POSLIJE NJEGA, UŽITAK U ŽIVOTU NA AHIRETU MU JE OBEZBIJEĐEN I ZAŠTIĆEN JE ONOGA ŠTO IZAZIVA VELIKA ISKUŠENJA (kaburskog azaba)”. A u drugom hadisu kojeg takođe bilježi

Muslim Allahov Poslanik je rekao: “JUTARNJI IZLAZAK NA ALLAHOVOM PUTU, ILI POPODNEVNI IZLAZAK BOLJI JE ODDUNJALUKA I SVEGA ŠTO JE NA NJEMU.” (Muhtesar Muslim 1075). Po pitanju ovih hadisa postoji saglasnost. Dužnost šejha i njegovog učenika je da pohitaju prema dobrim djelima i da ne dozvole da ih mimoiđe savjet Allahovog

Poslanika Muhammeda u kojem on kae: ”ISKORISTITE PETERO PRIJE PETERO:“ŽIVOT PRIJE SMRTI, ZDRAVLJE PRIJE BOLESTI, SLOBODNO VRIJEME PRIJE ZAUZETOSTI, MLADOST PRIJE STAROSTI I BOGATSVOPRIJE SIROMAŠTVA.” (Bilježe Hakim i Bejheki i hadis je sahih; vidi takođe i sahih Džamius – sagir od Albanija 1088). Takođe oni treba da obrate veliku

pažnju na sahih hadis u kojem Allahov Poslanik kaže: ”STAJATI JEDAN SAT NA BORBENOJ LINIJI NA ALLAHOVOM PUTU BOLJE JE NEGO 60GODINA NOĆNOG NAMAZA.” (Hadis bilježe Ahmed, Hakim i Darimi; sahih Džamius – sagir od Albanija 4305).Rekao je Šafija: ”MUSLIMANI SU SAGLASNI DA AKO VAM JE OBJAŠNJEN POSLANIKOV SUNNET, DA SETO NE SMIJE ZAVRŠITI SAMO NA RIJEČIMA BILO KOGA.”

DžIHAD IMETKOM

Nema sumnje da je lično učešće u džihadu životom vrijednije od džihada

imetkom, zbog toga bogataši u vrijeme Allahovog Poslanika nisu bilioslobođeni od ličnog učešća, kao npr. Osman ibn Affan i Abdurrahman ibni Avf.


Najbolje čišćenje duše i veliki stepeni imana se postiu u toku borbe, pa je zbog

togaAllahiv Poslanik savjetovao jednog od svojih drugova ovim riječima: ”…DRŽI SE DžIHADA, JER JE TO ISPOSNIŠTVO ISLAMA.” (Hadis je sahih,a bilježi ga Ahmed; sahihul Damius –sagir od Albanija 4305). U drugom hadisu

Allahov Poslanik navodi se da je upitan: ”DA LI ĆE ONAJ KOJI POGINE NA ALLAHOVOM PUTU BITI STAVLJEN NA KUŠNJU U KABURU?” - PA JEREKAO: ”BLJESAK MAČEVA IZNAD NJEGOVE GLAVE DOVOLJNO JEISKUŠENJE ZA NJEGA.” (Hadis je sahih i bilježi ga Nesa’i, kao i Albani u

Džami’us - sagiru 4359). Allahov Poslanik je upozoravao i na udaljavanje oddžihada radi zaokupljenosti dunjalukom, pa je jedne prilike pokazao na ralo i rekao: ”ON NE UĐE NI NA JEDAN POSJED, A DA SA NJIM ALLAH NE UNESE PONIŽENJE.” (Hadis bilježi Buhari u sahihu). Takođe u sahih hadisu

kojeg prenosi Ebu Davud navodi se da je Allahov Poslanik rekao: ”AKO SE BUDETE BAVILI TRGOVINOM (prodajom robe jednoj osobi uz određenu cijenu, a zatim kupovinom te iste robe od te osobe po daleko nižoj cijeni), I UHVATITE SE ZA REPOVE KRAVA I ZADOVOLJITE SEPOLJOPRIVREDOM I NAPUSTITE DžIHAD, ALLAH ĆE VAS BACITI U PONIŽENJE I NEĆE VAS IZ NJEGA IZBAVITI SVE DOK SE NE VRATITE VAŠOJ VJERI.” (Silsalah - ul hadis –us – sahih od Albanija 11). Slično se

navodi i u hadisu kojeg prenosi Tirmizi da je Allahov Poslanik rekao: ”NE UZIMAJTE NEKRETNINE I ZANAT, JER ĆE VAS TO UČINITI ZADOVOLJNIM SA ŽIVOTOM NA DUNJALUKU.” (Silsalah - ul hadis–us -

sahih od Albanija 12). U ovim hadisima Allahov Poslanik je naveo neke oddunjalučkih stvari koje zavode i predstavljaju izvor zaokupljenosti: poljoprivreda, trgovina sa kamatom, uzgoj životinja, industrija i zanati. Biti zaokupiran sa ovim u vrijeme kada je islam izložen konfrontaciji na bojnom polju, nalazeći se na rubu istrebljenja po šerijatu se smatra haramom. Rekao je Šejhul islam Ibn Tejmijje: ”DžIHAD IMETKOM JE OBAVEZAN AKO JE MUDžAHIDIMA POTREBAN NOVAC ZA VOĐENJE DžIHADA I OVAJ FARD SE ODNOSII NA IMETAKŽENA I DJECE, PA MAKAR DžIHAD BIO I FARDI KIFAJE.“ (Fetava el kubra4/608). Zbog toga je narodu zabranjeno da gomila bogatstvo (kao uštedu) u vremenu potrebe. Jednom prilikom je došao čovjek Šejhul islamu Ibn Tejmijji i rekao mu: ”IMAM TOLIKO NOVCA KOJI JE DOVOLJAN ZA ISHRANU GLADNIH ILI ZAFINANSIRANJE DžIHADA, A KOJI BI INAČE PROPAO, PA ŠTA DA RADIM?” Šejhul islam Ibn Tejmijje mu reče: ”DAJEMO PREDNOST DžIHADU ČAK I AKO GLADNI MORAJU UMRIJETI OD GLADI, KAO I U SLUČAJU ŽIVOG ZIDA, GDJE IH MI UBIJAMO NENAMJERNO NAŠIM


RUKAMA, OVDJE ONI UMIRU ALLAHOVOM ODLUKOM.” (Fetava el -kubra 4/608). Rekao je Kurtubi: ”UČENJACI SU SAGLASNI DA AKO MUSLIMANE ZADESI KAKVA BILO POTREBA NAKON ŠTO SU DALI ZEKAT OD NJIH SE TRAŽI DA TROŠE NJIHOVA VLASTITA SREDSTVA U TU SVRHU.” (Kurtubi 2/242). Rekao je Malik: ”LJUDI SU OBAVEZNI DA PLATE OTKUP ZA ONE IZMEĐU NJIH KOJI SU UZETI KAO TAOCI, ČAK AKO ĆE TO ISCRPITI NJIHOVO BOGATSTVO I O OVOME TAKOĐE POSTOJI IDžMA.” (Kurtubi 2/242).

Zaštita vjere ima prednost nad zaštitom pojedinca, zaštita pojedinca ima prednost nad zaštitom imetka, stoga imetak bogatih nije vrijedniji od krvi mudžahida. Nekase pripaze bogati i povedu računa o Allahovom zakonu u vezi sa bogatstvom i neka se obuzdaju u trošenju imetka na besposlice i umjesto toga neka imetakusmjere mudžahidima koji deru svoja stopala po afganistanskim brdima i neka njime zaštite njihove živote. Kada bi bogati usmjerili afganistanskim mudžahidima od novca samo ono što u jednom danu raspu, sa Allahovom dozvolom taj novac bi pomogao da se napravi veliki skok naprijed prema pobjedi.Najveći učenjaci, a među njima je i najistaknutiji alim današnjice Šejh Abdul Aziz bin Baz donijeli su fetvu kojom se propisuje da je usmjeravanje zekataafganistanskim mudžahidima jedno od najboljih djela i najbolja sadaka.

REZIME

1.LIČNO UČEŠĆE U DžIHADU JE FARDI AJN ZA SVAKOG MUSLIMANA NA DUNJALUKU. 2.NIJE POTREBNO DOPUŠTENJE ZA ODLAZAK U DžIHAD OD BILO KOGA BILO KOME I NIJE POTREBNO DOPUŠTENJE RODITELJA DJETETU.3.DžIHAD IMETKOM JE FARDI AJNI HARAM JE GOMILATI IMETAK USVRHU UŠTEĐEVINE DOK JE DžIHADU POTREBAN MUSLIMANSKI NOVAC.

POGLAVLJE 4VELIKA I VAŽNA PITANJA

MOŽEMO LI MI SPROVESTI U DJELO OVU FETVU U NAŠEM VREMENU?Poslije svega ovoga neko može reći: nama je već poznato da je lično učešće u džihadu danas fardi ajn i da je džihad sada obavezan, kao namaz i post, čak šta više lično učešće u džihadu ima prednost nad namazom i postom, prema riječima


Šejhul islama Ibn Tejmijje koji je rekao: ”PRVA OBAVEZA POSLIJE IMANA JE ODBIJANJE NEPRIJATELJSKOG AGRESORA, KOJI NAPADA VJERU IDUNJALUČKE POSLOVE.” (Fetava el kubra 4/608). Namaz se može odgoditi, spojiti zajedno, rekati se mogu skratiti, pravac u kom se klanja u toku borbe semože promijeniti. U oba sahiha se navodi ovaj hadis: ”ALLAH IM NAPUNIOKUĆE I GROBOVE VATROM ZATO ŠTO SU NAS ZAUZELI OD SREDNJEG NAMAZA DOK SUNCE NIJE ISČEZLO.” Mudžahid može prekinuti i post u mjesecu ramazanu, kao što bilježi Muslim, da je Allahov

Poslanik prekinuo post na putu kada su išli da oslobode Mekku rekavši: ”VIĆETE SE SRESTI SA VAŠIM NEPRIJATELJEM UJUTRO. PREKIDANJE POSTA ĆE VAS OJAČATI, STOGA, OMRSITE SE.” Objašnjeno nam je da nije potrebno dopuštenje za bilo koga kada je džihad fardi ajn, kao što nije potrebno dopuštenje od oca, šejha ili muallima za obavezan sabah prije izlaska sunca.Slično tome nije potrebno dopuštenje za obavezan džihad. Recimo ako sin i otac spavaju na istom mjestu i sin želi da klanja sabah, ali njegov otac spava. Da li iko sugeriše da sin mora dobiti dopuštenje od svoga oca da bi klanjao fard namaz?Pretpostavimo da otac zabranjuje sinu da klanja iz ovog ili onog razloga, možda da ne uznemirava druge ljude koji spavaju i koji ne klanjaju sabah ili njegov otacne želi da klanja. Da li će se sin pokoriti svome ocu? Odgovor je jasan: ”POKORNOST JE U ONOM ŠTO JE ISPRAVNO.” (Sahihul Džamius-sagir odAlbanija 3967). Navodi se u sahih hadisu kojeg prenose Ahmed i Hakim da je

Allahov Poslanik rekao: ”NEMA POKORNOSTI ONOME KOJI SE NE POKORAVA ALLAHU.” (Sahihul Džamius –sagir od Albanija 7397). U

drugom sahih hadisu kojeg prenosi Ahmed navodi se da je Allahov Poslanik rekao: ”ZANEMARIVANJE DžIHADA JE GRIJEH I NE MOŽE BITI POKORNOSTI STVORENJU U NEPOKORNOSTI STVORITELJU.” O DOPUŠTENJU

Kada je u pitanju dopuštenje za izlazak u borbu, onda je za razjašnjenje ovog

pitanja potrebno prvo naglasiti da ashabi Allahovog Poslanika nisu nikad tražili dozvolu od njega kada god je bajrak podignut i ummet pozvan u džihad, ali

traženje dopuštenja i konsultovanje sa Allahovim Poslanikom je vršeno kada bioni lično odlučili da idu ili nakon što bi njihova imena bila upisana u listu za jedan pohod. Ahmed i Nesa’i biljee sahih hadis, koji se prenosi od Muawije ibn

Dahima es Selmija da je došao Allahovom Poslaniku i rekao mu: ”O ALLAHOV POSLANIČE , !ŽELIM DA SE PRIDRUŽIM JEDNOM POHODU, PA SAM DOŠAO DA SE POSAVJETUJEM SA TOBOM.”


ALLAHOV POSLANIK GA UPITA: ”IMAŠ LI MAJKU?” – A ON REČE: ”DA.” –PA MU ALLAHOV POSLANIK REČE: ”OSTANI SA NJOM, JER JE DžENNET KOD NJENIH NOGU.” U drugom rivajetu stoji: ”PRIJAVIOSAM SE ZA TAJ I TAJ POHOD”, tj. ”POTPISAO SAM”, ali ovo je bilo u vrijeme kada je džihad bio fardi kifaje. Kada džihad postane fardi ajn tražiti

dopuštenje od Allahovog Poslanika nakon poziva bio bi jasan znakmunafikluka, jer su objavljeni ajeti koji govore o ovom pitanju. Uzvišeni Allah u suri Tevbe 44-45 u prevodu značenja kaže: ”ONI KOJI VJERUJU U ALLAHA I U ONAJ SVIJET NEĆE OD TEBE TRAŽITI DOZVOLU DA SE NE BORE ZALAŽUĆI IMETKE SVOJE I ŽIVOTE SVOJE. –A ALLAH DOBRO ZNAONE KOJI SU BOGOBOJAZNI. OD TEBE ĆE TRAŽITI DOZVOLU DA SE NE BORE SAMO ONI KOJI NE VJERUJU U ALLAHA I U ONAJ SVIJET IČIJA SE SRCA KOLEBAJU, PA SUMNJAJU I NEODLUČNI SU.” Nije nam poznato da su ashabi traŽili dopuštenje od hulefa –ur - rašidina. Nije bio slučaj, da se svaki pojedinac, koji je želio da učestvuje u jednom pohodu ili da se bori u džihadu dolazio Ebu Bekru tražeći njegovo dopuštenje. Bitna stvar je da se bajrak mora podići i trupe poslati u pohod. Ako pogledamo i Emirul mu’minine, poslije halifa, nije nam poznat niko ko je želio da učestvuje u ribattu ili da se bori u džihadu, a da je tražio njihovo odobrenje, niti nam je poznat nijedan slučaj u islamskoj istoriji da je ijedan musliman bio kažnjen od emira radi učestvovanja u džihadu ili u jednom pohodu bez odobrenja. Ustvari odobrenje je traženo od emira na bojnom polju za vrijeme pohoda ili napada radi očuvanja organizacije i da ne propadne plan muslimana. Neki islamski učenjaci kao Evzaija su propisali da je odobrenje Imama potrebno samo u slučaju vojnika, koji primaju platu od države. Er - Remli je rekao u Nihajetul Mahtad 8/60: ”IĆI U POHOD BEZ ODOBRENJA IMAMA ILI NJEGOVOG ZAMJENIKA JE OMRZNUTASTVAR, OSIM U SLJEDEĆA TRI SLUČAJA: 1. AKO TRAŽENJE ODOBRENJA UGROŽAVA CILJEVE. 2. AKO IMAM GREŠKOM OTKAŽE POHOD. 3. AKO DOTIČNI MISLI DA ĆE MU NEOPRAVDANO ILI GREŠKOM BITI ODBIJENO DAVANJE ODOBRENJA.” Ovo je potvrdio i Belkini. Ovdje treba naglasiti da je sve ovo u slučaju kada je džihad fardi kifaje, ali ako džihad postane fardi ajn, odobrenje nije potrebno. Rekao je Ibn Rušd: ”IMAMU SE MORA POKORITI MAKAR BIO I NEPRAVEDAN, SVE DOK NE NAREDI GRIJEH, A BRANITI ODLAZAK U DžIHAD KOJI JE FARDI AJN JE GRIJEH.” (Vidi Fethul Ali el Malik od Šejha Ališa 1/390). A sada nastavljamo sa objašnjavanjem ovog slučaja: dopuštenje je potrebno u fardukifaje, ali samo nakon što je okupljen dovoljan broj mudžahida, koji su u stanju da izvrše fard. Prije nego se ostvari ova dovoljnost, poziv je upućen svima i obavezan za sve, ali obaveza prestaje, kada je izvrši jedna skupina. Ne postoji


razlika između fardi ajna i fardi kifaje, prije nego što se ostvari dovoljnost kifaje. Prije dovoljnosti nema traženja odobrenja i odobrenje se traži samo pošto se od muslimana na bojnom polju sazna da je sakupljen dovoljan broj mudžahida koji omogućava izvršenje farda. Nakon svega ovoga, neko može reći: mi znamo da je džihad fardi ajn i da nije potrebno dopuštenje ni od koga, ali ipak još uvijek postoje neka važna pitanja:1.PITANJE: Kako praktično primjeniti opšti džihad u naše vrijeme? Neki ljudismatraju da opšti džihad na način kako zahtijeva islam, da žena može da ode bez dozvole njenog muža, a sin bez dopuštenja svog oca, postavlja teške zahtjeve iz sljedećih razloga: A)Bilo koja islamska teritorija nije dovoljna ni za jedan hiljaditi dio svih muslimana.B)Ovo vodi prekidu procesa islamskog obrazovanja, koje se smatra nadom zaspas ummeta.C)Ovo vodi jednom procesu evakuacije ili pražnjenja islamskih teritorija, tj. ako svi odu u džihad u Palestinu ili Afganistan, oni će načiniti jednu prazninu, koju će ispuniti komunisti, basisti, nacionalisti ili sekularisti.

ODGOVOR:Kada bi muslimani u Palestini, samo tokom jedne sedmice,primijenili naredbu njihovog Gospodara i realizovali zakone njihovog šerijata, vezano za opšti džihad, Palestina bi potpuno bila očišćena od jevreja. Slično tome, situacija u Afganistanu ne bi trajala dugo, samo ako bi ummet krenuo u džihad, čak šta više, ne bi bilo nikakvog nedostatka daija, niti bi njihovi domovi bili uništeni, ako bi njihove žene izašle u džihad. Umjesto toga mi čekamo i plačemo, mi gledamo kako islamski region pada pod dominaciju kafira, dok potpuno nebude progutan i konačno mu održimo posljednji posmrtni govor uz mnogo uzdaha i potoke suza. Nažalost, mi ako razmišljamo o islamu, razmišljamo nacionalistički. Mi ne uspijevamo, da naš pogled bacimo dalje od geografskih granica, koje su za nas ucrtali kafiri. Sin grada Ramsa u Jordanu, na sirijskojgranici, osjeća jednu pripadnost i razmišlja islamski o sinu iz Akabe u Jordanu, šest stotina kilometara udaljenom, više nego što to on čini, kada je u pitanju sin grada Dara, a to je jedan sirijski grad, deset kilometara od Ramsa. Uprkosčinjenici da su i sin grada Dara i sin grada Akabe, oba vjernici muslimani, iako je sin grada Dara religiozniji od sina iz jordanske Akabe.

2.PITANJE:Možemo li voditi džihad iako nemamo emira (vođe)? Da mi seborimo, a nemamo emira i niko nije rekao, da nepostojanje jedne muslimanskezajednice sa emirom na čelu poništava fard džihada. Mi znamo da su muslimani u vrijeme krstaških ratova i tatarskih invazija borili pod vođstvom različitih emira, tako je npr. u Halepu bio jedan emir, u Damasku jedan, a u Egiptu je bilo više emira. Neki od njih su, čak tražili pomoć od kršćana protiv njihovog brata emira, kao što se dogodilo, kada je Šavar tražio pomoć od kršćana protiv drugog emira


Darghama u Egiptu. Ni jedan od učenjaka nije rekao da jedna ovakva situacija i takva korupcija poništava obavezu džihada za odbranu i zaštitu muslimanskih zemalja.Naprotiv to višestruko povećava njihovu dužnost. Ista stvar se dogodila uAndaluziji (islamska Španija), kao što reče pjesnik: ”BILI SU PODIJELJENI U SEKTE, SVAKI U NJIHOVIM MJESTIMA, SVAKO MJESTO JEDAN EMIR ISVAKO IMA SVOJU GOVORNICU.“ Jedan drugi pjesnik je napisao: ”ONO ŠTO ME ČINILO OČAJNIM U VEZI ANDALUZIJE, BILE SU KRALJEVSKETITULE, VELIKE TITULE KOJIH ONI NISU BILI VRIJEDNI, KAO MAČKA KADA IMITIRA LAVA, NADUVAVŠI SE.” Niti jedan od učenjaka nije rekao da nema džihada pod ovakvim okolnostima, tačnije sami učenjaci su se borili na bojnim poljima Andaluzije. Bitka mo`e da bude bez zakonitog komandanta, kojegpostavlja emir, kao što je to bilo na dan Mu’te, kada je Halid ibn Velid ustao i podigao bajrak i pomoću njega, Allah je spasio muslimansku vojsku, a Allahov

Poslanik ga je zbog ovoga pohvalio. Obavezu borbe, odbrane i zaštite muslimanskih zemalja ne poništava to što nema imama ili emirul mu’minina. Mine treba da čekamo da se ponovo uspostavi hilafet, jer hilafet neće biti vraćen apstraktnim teorijama, nagomilanim znanjem i studiranjem, nego, džihadje praviput za reformisanje podijeljenih vlasti u jedinstvenu upravu hilafeta. Mudžahidi biraju njihovog emira za džihad između sebe, on ih organizuje i objedinjuje njihove napore i čini da jači pomognu slabije. U sahih hadisu od Ukbeta ibn

Amira, koji je bio u pomenutoj grupi, se prenosi: ”ALLAHOV POSLANIK JEPOSLAO JEDNU GRUPU I ON JE IZMEĐU NJIH IZABRAO MAČEVAOCA (vođu). KADA SU SE VRATILI ON REČE: ”NISAM VIDIO NIŠTA SLIČNO

TOME, KADA NAS JE ALLAHOV POSLANIK UKORIO. REKAO JE:”ZAR VI NISTE U STANJU, KADA JA POŠALJEM JEDNOG ČOVJEKA I ON NE USPIJE DA IZVRŠI MOJE NAREĐENJE, DA GA ZAMIJENITE SA ONIM KO ĆE IZVRŠITI MOJE NAREĐENJE.” (Ebu Davud, Ahmed i sahihul Hakim, a složio se i Es-Sahabi. Vidi Feth ur - Rabbani 14/45). Allahov Poslanik

ih je podstakao da zamjene emira grupe, čak iako mu je bajrak uručen

plemenitom rukom samog Poslanika , pa kako je onda to kada nema emira odsamog početka? Ratno stanje je najkritičnija situacija koja zahtijeva postojanje emira. Ibn Kudama je u Mugniju 8/253 rekao: ”NEPOSTOJANJE IMAMA NEODLAŽE DžIHAD, JER SE NJEGOVIM ODLAGANJEM MNOGO GUBI.” U Fethul Ali Malik 1/253 se navodi: ”KADA NAROD ODABERE JEDNOG EMIRA, MORAJU MU BITI POKORNI.” Šejh Mijara je rekao: ”AKO NEMA EMIRA, I LJUDI SE DOGOVORE DA POSTAVE JEDNOG VELIKOG U OVOVRIJEME, DA BI IM PROKRČIO PUT, I DA BI UČINIO DA SNAŽNI POTPOMOGNU SLABE, I ON ULAŽE NAPORE DA TO OSTVARI NA


NAJBOLJI MOGUĆI NAČIN, OČIGLEDNO JE DA NIJE DOZVOLJENO DA MU SE SUPROSTAVLJAMO, JER KO MU SE SUPROSTAVLJA SA CILJEMPODSTREKIVANJA NA POBUNU, NE POKORAVA SE ISLAMU I UNOSISMUTNJU U DžEMAT.” U sahihu Muslimu je naveden hadis u kojem je

Allahov Poslanik rekao: ”ZASIGURNO ĆE BITI NEPRILIKA I NEPRILIKA, I KO ŽELI REMETITI RED U OVOM UMMETU, DOK SU ONI JEDNA CJELINA, UBIJTE GA,KO GOD ON BIO.”a u drugom rivajetu stoji:”KO VAM DOĐE DOK STE VI UJEDINJENI POD JEDNIM ČOVJEKOM I ŽELI DA UNESE POMUTNJU U VAŠ DžEMAT UBIJTE GA.”

3.PITANJE:Možemo li se mi boriti u Afganistanu dok su vođe podijeljene i među njima postoje razlike? Obavezno je da se borimo u Afganistanu sa vođama, koje su podijeljene i među kojima postoje razlike, zato što je to borba za odbranu i zaštitu muslimana protiv agresije ateista. Ne postoji ništa što zabranjuje borbu protiv nevjernika, kada postoji više islamskih grupa. Mi svakog vođu grupe smatramo kao vojnog komandanta dotične grupe. 4.PITANJE:Da li će se pojedinac boriti sam ako ostali ostanu u pozadini? Da, onse bori sam, jer Uzvišeni Allah je objavio svome Poslaniku u suri Nisa 84 sljedeće riječi: ”ZATO SE BORI NA ALLAHOVOM PUTU, PA MAKAR BIO SAM, APODSTIČI I VJERNIKE; ALLAH ĆE ZAUSTAVITI SILU ONIH KOJI NE VJERUJU, ALLAH JE JAČI I KAZNE NJEGOVE SU STROŽIJE.” Ovaj ajet

naređuje Allahovom Poslaniku dvije obaveze:1. BORI SE, ČAK AKO SI I SAM; 2. PODSTIČI VJERNIKE. Uzvišeni Gospodar nam govori o mudrosti borbe, usuri ENFAL 39, a to je obuzdavanje sile nevjernika pošto se nevjernici ne boje našeg prisustva, ako se ne borimo: ”I BORITE SE PROTIV NJIH SVE DOK FITNE (nevjerstvo i mnogoboštvo, progoni i ugnjetavanje…) NE NESTANE IDOK SVA VJERA NE BUDE SAMO ALLAHU (tj. dok se ibadet ne bude činio samo Allahu na cijelom dunjaluku).” Zanemarivanjem borbe, širk koji je fitna se širi i kufr postaje pobjedonosan. Ashabi su ovaj ajet shvatili na ispravan način u smislu njegovog stvarnog značenja. Ebu Ishak je rekao: ”KADA JEDAN ČOVJEK BACI SEBE MUŠRICIMA, DA LI ON SEBE BACA U PROPAST SVOJIM VLASTITIM RUKAMA? ON JE REKAO: ”NE, JER JE ALLAH POSLAO SVOGA POSLANIKA I ON JE REKAO: ”ZATO SE BORI NA ALLAHOVOM PUTU, TI NE ODGOVARAŠ NI ZA KOGA OSIM ZASEBE…” TO ŠTO STE CITIRALI ODNOSI SE NA TROŠENJE.” (značenje riječi “TO ŠTO STE CITIRALI ODNOSI SE NA TROŠENJE” izvedeno je iz ajeta “I TROŠITE NA ALLAHOVOM PUTU (tj. Džihad svih vrsta) I NE BACAJTE SE U PROPAST VLASTITIM RUKAMA…”,jer zanemarivanje trošenja na Allahovom putu znači uništenje. Vidi Fethur-Rabbani 14/8). Ovo je


prenio i Ahmed, provjerio Hakim, a saglasio se Sahabi. Ibnul Arabi u AhkamulKur’an 2/954 je rekao: MOŽE DOĆI DO TAKVE SITUACIJE U KOJOJ JE OBAVEZNO ZA SVE I SVAKOG DA IDE U BOJ,KADA JE DžIHAD FARDI AJN, AKO NEPRIJATELJI OKUPIRA JEDNU OD NAŠIH ZEMALJA ILI OPKOLI JEDNU OD NAŠIH TERITORIJA, TADA JE OBAVEZA ZA SVA STVORENJA DA KRENU U DžIHAD, A AKO SE NE ODAZOVU ONDA SU SVI GRIJEŠNI. AKO JE TO OPŠTI DžIHAD, ZBOG OKUPACIJE JEDNE OD TERITORIJA ILI ZAROBLJAVANJA TALACA OD STRANENEPRIJATELJA, DžIHAD JE OBAVEZAN ZA SVE. LAHKI I TEŠKI, ONI KOJI JAŠU I ONI KOJI IDU PJEŠICE, ROBOVI I SLOBODNI LJUDI SVI ĆE KRENUTI U BOJ. KO GOD IMA OCA IĆI ĆE BEZ NJEGOVE DOZVOLE, KAO I ONAJ KOJI NEMA OCA, DOK ALLAHOVA VJERA NE ZAVLADA,DOK SE NE ODBRANI I ZAŠTITI TERITORIJA I IMOVINA I NE PONIZI NEPRIJATELJ I NE SPASE ZAROBLJENICI.U VEZI OVE TRI STVARI NEPOSTOJI RAZMIMOILAŽENJE. ŠTA ON ČINI AKO OSTALI OSTANU U POZADINI? ON ĆE NAĆI ZAROBLJENIKA I PLATITI NJEGOV OTKUP,ON ĆE NAPASTI AKO JE U STANJU, A AKO NE ON ĆE OPREMITI JEDNOG RATNIKA.” Allah voli onoga koji se bori sam. Prenose Ahmed i Ebu

Davud u hasen hadisu da je Allahov Poslanik rekao: ”NAŠ GOSPODAR SE ČUDI (divi) ČOVJEKU KOJI NAPADA NA ALLAHOVOM PUTU, DOKNJEGOVA KRV NE BUDE PROLIVENA, PA UZVIŠENI ALLAH KAŽE SVOJIM MELECIMA: ”POGLEDAJTE MOGA ROBA ON SE VRATIO ŽELEĆI ONO ŠTO JE KOD MENE I PLAŠEĆI SE ONOG ŠTO JE KOD MENE, SVE DOK NJEGOVA KRV NIJE PROLIVENA.”

5.PITANJE:Da li se boriti sa muslimanima koji su ispod prihvatljivog nivoaislamskog obrazovanja? Ovo pitanje dolazi od izvjesnih ljudi i neki od njih suiskreni. Oni pitaju kako da se borimo uz ljude kao što su Afganistanci, neki su pošteni, a neki nisu, gdje su pušenje i niswar (vrsta duhana) široko rasprostranjeni,i za koji bi oni čak prodali i svoju pušku? To je narod koji tvrdoglavo i striktno slijedi njihov hanefijski mezheb, a neki nose i hamajlije? Prije nego objasnimšerijatske propise, rekao bih: pokažite mi jedan muslimanski narod na ovoj zemlji,a da nema slične probleme. Da li da ostavimo kafire u svakoj muslimanskoj zemlji, zbog postojanja ovih problema? (Izvor ovih problema je u stvari dobrimdijelom vezan za dolazak kafira u muslimanske zemlje. –op.p.) ODGOVOR: Mise moramo boriti, jer je borba bazirana na konfrontaciji sa većim zlom. Ovaj princip je pomenut u Ahkamul Adial mad: Član 26. ”PRIVATNO ZLO TREBA ZABRANITI RADI ZAŠTITE DRUŠTVA OD TOGA.” Član 27. ”VEĆE ZLO SE MOŽE OTKLONITI MANJIM ZLOM.” Član 28. ”AKO NE MOŽEMO IZBJEĆI ČINJENJE JEDNOG OD DVA ZLA, ONDA MOŽEMO UZETI


MANJE DA BI IZBJEGLI VEĆE.” Član 29. ”IZMEĐU DVA ZLA PRVO BIRAMO MANJE ZLO.” Na osnovu svega ovoga moramo birati koje je zlo manje, a koje veće: da Rusija uzme Afganistan i pretvori ga u kafirsku zemlju i zabraniKur’an i islam u njoj? Ili džihad sa nacijom koja griješi? Šejhul islam Ibn Tejmijje je u Medžmuatul fetava 28/506 rekao: ”MEĐU PRINCIPIMA EHLUS SUNNETA VEL DžEMATA JE UČESTVOVANJE U JEDNOM POHODU SA SVAKIM DOBRIM I LOŠIM MUSLIMANOM, KAO ŠTO NAM JE

SAOPŠTIO ALLAHOV POSLANIK DA ALLAH MOŽE POMOĆI OVU VJERU ČAK I SA LOŠIM ČOVJEKOM ILI JEDNIM NEMORALNIM NARODOM. AKO JE JEDAN POHOD NEMOGUĆ OSIM SA LOŠIM EMIRIMA ILI SA GRIJEŠNIM VOJNICIMA, ON MORA DA IZABERE JEDNO OD OVO DVOJE: NAPUSTITI IH OSTAVLJAJUĆI POHOD UNJIHOVIM RUKAMA, U KOM SLUČAJU NEPRIJATELJ MOŽE PREGAZITI OSTATAK LJUDSTVA, ŠTO JE VEĆE ZLO ZA NJIH PO PITANJU VJERE I NJIHOVIH ŽIVOTA, ILI UČESTVOVATI U JEDNOM POHODU SA LOŠIM EMIROM, I NA OVAJ NAČIN MOŽEMO IZBJEĆI ŠTETNIJU OD OVE DVIJE OPCIJE. ČAK UKOLIKO MUSLIMANI NE USPIJEVAJU DASAČUVAJU VEĆINU OBAVEZA.TO JE OBAVEZNO U OVOJ I BILO KOJOJ SLINOJ SITUACIJI. MNOGI SUSE POHODI DOGODILI NA OVAJ NAČIN SA ISPRAVNO UPUĆENIM HALIFAMA. DOK GOD SU ONI MUSLIMANI OBAVEZA JE BORITI SE UZNJIH.” Afganistanska zastava je islamska, a cilj je uspostavljanje Allahove vjerena zemlji. Da su se muslimani samo borili u Palestini, uprkos korupciji, koja jepostojala u ranim stadijima, a prije nego je došlo do pogoršanja situacije dolaskom Džordža Habaša, Naifa Hawatmea, oca Kapižija i njima sličnih, Palestina ne bi bila izgubljena. Za razliku od palestinskih lidera, svi lideriafganistanskog džihada poste i klanjaju, uz izvršavanje ostalih obaveza, i pozivaju islamu i sve dok je tako obaveza je boriti se sa njima, kao i sa bilo kojimmuslimanskim narodom dok god su muslimani. Nije bitno koliko su loši ili korumpirani dok god se bore protiv kafira, sljedbenika knjige i ateista. Rekao jeŠewkani u Najlul Awtar 8/44: ”UČENJACI SU SAGLASNI DA JE DOPUŠTENO TRAŽITI POMOĆ OD LOŠIH ILI KORUMPIRANIHMUSLIMANA PROTIV KAFIRA.”

6.PITANJE:Možemo li tražiti pomoć od mušrika, ako smo slabi?Neki ljudi vjeruju u traženje pomoći od Amerike i zapadnih zemalja za džihad u Afganistanu, i traženju pomoći od Rusije protiv jevreja u Palestini, ovakva pomoć je haram po saglasnosti učenjaka fikha i time se gubi krajnji cilj džihada. Postoji nekoliko protivriječnih hadisa u vezi ovog pitanja. Hadisi koji zabranjuju traženje pomoći od kafira su sljedeći: 1. Hadis u sahihu Muslima u kojem se navodi da je


Allahov Poslanik rekao jednom mušriku na dan Bedra: ”VRATI SE, NEĆU PRIHVATITI POMOĆ JEDNOG MUŠRIKA.” 2. Hadis koji prenose Ahmed i

Taberani da je Allahov Poslanik rekao: ”MI NE TRAŽIMO POMOĆ OD MUŠRIKA PROTIV MUŠRIKA.”Rekao je Hejsemi u Medmuatul Zewaid:”OVI LJUDI, AHMED I TABERANI SU DOSTOJNI POVJERENJA.” Postoji takođe i jedan sahih hadis da se Safvan ibn Umejje borio na strani Allahovog

Poslanika , a bio je jedan od kafira. Rekao je Newewi: ”SAFWAN IBN UMEJJE VIDIO JE HUNEJN SA POSLANIKOM KAO JEDAN KAFIR.” ALLAHOV POSLANIK JE NA DAN HUNEJNA POSUDIO ŠTITOVE OD SAFWANA IBN UMEJJE, PA MU JE ON REKAO: ”DA ALLAH POMOGNE OVU VJERU JEDNIM ZLIM ČOVJEKOM.” Zbog protivrječnosti hadisa učenjaci se razilaze o tome kako da ih usklade. Traženje pomoći od mušrika je bilo zabranjeno, a zatim je kasnije ukinuto. Rekao je Hafiz u Talhisu: ”OVO JE NAJBOLJE USKLAĐENJE.” Sa ovim se saglasio i Šafija u Najlul Awtar 8/44. Glavna četiri učenjaka su saglasna da je traženje pomoći od kafira ograničeno sljedećim uslovima:

1. ISLAM MORA IMATI PREVLAST, ŠTO ZNAČI DA MUSLIMANI MORAJU BITI JAČI OD KOMBINOVANE GRUPE MUŠRIKA OD KOJIH ONI TRAŽE POMOĆ, KAO I MUŠRIKA PROTIV KOJIH SE ONI BORE,U SLUČAJU KOLABORACIJE KAFIRA PROTIV MUSLIMANA.

2. KAFIR MORA IMATI DOBRO MIŠLJENJE O MUSLIMANIMA, AMUSLIMANI SE MORAJU OSJEĆATI SIGURNIM DA IH KAFIRI NEĆE IZDATI, A TO SE PROCJENJUJE NA OSNOVU NJIHOVOG PONAŠANJA.

3.MUSLIMANIMA MORA BITI POTREBAN KAFIR OD KOJEG TRAŽE POMOĆ.

MIŠLJENJA MEZHEBA

STAV HANEFIJA: Rekao je Muhammed ibnul Hasan: ”PRIHVATLJIVO JE ZA MUSLIMANE DA TRAŽE POMOĆ OD MUŠRIKA PROTIV MUŠRIKA, AKO ISLAM IMA PREVLAST.” Rekao je DŽassas u Ahkamul Kur’an: ”NAŠE KOLEGE SU REKLE: ”PRIHVATLJIVO JE TRAŽITI POMOĆ U BORBI OD MUŠRIKA PROTIV MUŠRIKA, KADA KOALICIJA POSTAJE DOMINANTNA, A ISLAM IMA PREVLAST.” STAV MALIKIJA: Rekao jeIbnul Kasim: ”NE SMATRAM DA ONI TREBA DA TRAŽE NJIHOVU POMOĆ U BORBI OSIM, AKO SU ONI U POZICIJI SLUGA, U TOM


SLUČAJU TO NE VIDIM KAO PROBLEM.” Rekao je Malik: ”NE SMATRAM DA ONI TREBA DA TRAŽE POMOĆ MUŠRIKA PROTIVMUŠRIKA, OSIM AKO SU ONI U POZICIJI SLUGA.” Kurtubi 8/100.STAVHANBELIJA:Rekao je Ibn Kudame u Mugniju 8/414: ”AHMED DOZVOLJAVA DA SE TRAŽI POMOĆ OD MUŠRIKA, I AHMEDOVO JE MIŠLJENJE DA KAFIR IMA UDIO U PLIJENU, AKO JE UČESTVOVAO U POHODU POD KOMANDOM IMAMA. OVAKVIM STAVOM AHMED SEIZDVAJA OD VEĆINE ULEME, KOJA MU NE DOZVOLJAVA UDIO U PLIJENU.”

OBJAVA NAREDBE ZA BORBU

Mnogi griješe po pitanju dopuštenja za sklapanje mira, pa citiraju Kur’anski tekst bez poznavanja hronološkog redoslijeda objavljivanja. Oni moraju poznavatiredoslijed objave ajeta o džihadu, koji je vodio objavi ajeta sablje u suri Tevbe 36 u kojem Uzvišeni Allah u prevodu značenja kaže: ”… I ZAJEDNIČKI SE BORITE PROTIV SVIH MUŠRIKA, KAO ŠTO SE ONI ZAJEDNIČKI BORE PROTIV VAS. I ZNAJTE DA JE ALLAH NA STRANI ONIH KOJI SEALLAHA BOJE I GRIJEHA SE KLONE (muttekin).” U suri Tevbe 5 Uzvišeni Allah u prevodu značenja kaže: ”…ONDA UBIJAJTE MUŠRIKE GDJE GOD IH NAĐETE I ZAROBLJAVAJTE IH I OPSJEDAJTE IH I NA SVAKOM IH PROLAZU DOČEKUJTE!” Objasnio je Ibnul Kajjim u Zadul miadu da je džihad bio dozvoljen za vrijeme hidžre, zatim je bilo naređeno da se bori protiv mušrika općenito. Rekao je Ibn Abidin u Hašijatu Ibn Abidin 3/239: ”ZNAJTE, DA JE NAREĐENJE ZA BORBU, OBJAVLJENO U ETAPAMA ALLAHOVOM

POSLANIKU , U POČETKU MU JE BIO NAREĐEN TEBLIG I UDALJAVANJE OD MUŠRIKA.” UZVIŠENI ALLAH JE U SURI HIDŽR 94 U PREVODU ZNAČENJA REKAO: ”TI JAVNO ISPOVJEDAJ ONO ŠTO TI SE NAREĐUJE I MUŠRIKA SE OKANI.” ZATIM POZIVANJE MUDRIM METODAMA:Uzvišeni Allah u suri NAHL 125 u prevodu značenja kaže: ”PUTU GOSPODARA SVOGA MUDRO I LIJEPIM SAVJETOM POZIVAJ I SA NJIMA NA NAJLJEPŠI NAČIN RASPRAVLJAJ.”A ZATIM JE DATA DOZVOLA ZA BORBU AJETOM U KOJEM Uzvišeni Allah u prevodu značenja u suri HADž 39 kaže: ”DOPUŠTA SE ODBRANA ONIMA KOJEDRUGI NAPADNU ZATO ŠTO IM SE NASILJE ČINI, A ALLAH JE, DOISTA KADAR DA IH POMOGNE: ”A ZATIM 191 ajetom sure BEKARE u kojem im Uzvišeni Allah u prevodu značenja NAREĐUJE DA SE BORE AKO BUDU NAPADNUTI “…AKO VAS NAPADNU, UBIJTE IH. TAKVA JE KAZNA ZANEVJERNIKE.” A ZATIM IM JE NAREĐENO DA SE BORE UZ USLOV DA PROĐU SVETI MJESECI, PA KAŽE Uzvišeni Allah u prevodu znaženja u suri


TEVBE 5: ”KADA SVETI MJESECI PROĐU, ONDA UBIJAJTE MUŠRIKE GDJE GOD IH NAĐETE …” I NA KRAJU DOLAZI OPŠTA NAREDBA ZA BORBU RIJEČIMA Uzvišenog Allaha u suri BEKARE 190 koje u prevodu značenja glase: ”I BORITE SE NA ALLAHOVOM PUTUPROTIV ONIH KOJISE PROTIV VAS BORE, ALI NE PRETJERUJTE. ALLAH DOISTA NE VOLIONE KOJI PRETJERUJU.” Potrebno je naglasiti da nije dozvoljeno početi pregovore o početnoj fazi koja je namijenjena da’wi, prije nego da’wa otpočne, tada njen program rada postaje kompromitiran i zamršen i postaće nedosljedan u očima naroda. Ona neće imati čvrste osnove i da’wa biva izgubljena u političkim igrama i nacionalnim vezama. Primjer za ovaj period je sura Kafirun 1 - 6 ukojoj Uzvišeni Allah u prevodu značenja kaže: ”RECI: O NEVJERNICI! JA SE NEĆU KLANJATI ONIMA KOJIMA SE VI KLANJATE, A NI VI SE NEĆETE KLANJATI ONOME KOME SE JA KLANJAM; JA SENISAM KLANJAO ONIMA KOJIMA STE SE VI KLANJALI, A I VI SENISTE KLANJALI ONOME KOME SE JA KLANJAM, A VAMA VAŠA VJERA, A MENI MOJA!” Primjer pozicije vjernika u ovom periodu oslikava se u 195 - 196 ajetu sure A’raf u kojem Uzvišeni Allah u prevodu značenja kaže: ”…RECI: ”ZOVITE BOŽANSTVA VAŠA, PA PROTIV MENE KAKVO HOĆETE LUKAVSTVO SMISLITE I NE ODUGOVLAČITE, MOJ ZAŠTITNIK JE ALLAH KOJI KNJIGU OBJAVLJUJE I ON SE O DOBRIMA BRINE.” Naš zadatak je da proglasimo naše vjerovanje i učinimo to tako da ga drugi čuju.Oni koji pozivaju moraju povisiti svoje glasove dok ne budu žrtvovani na lomači fitne na kojoj će njihove duše biti stavljene na ispit do granice njihove izdržljivosti, kao što je bio slučaj sa Allahovim Poslanikom i njegovim drugovima za vrijeme mekkanskog perioda, ali kada je jednom islamska država bila osnovana ništa ih nije sprječavalo da sklapaju sporazume.

USLOVI ZA SKLAPANJE MIROVNIH UGOVORA SA KAFIRIMA

Učenjaci fikha su podijeljeni po pitanju toga da li je dozvoljeno sklapati mirovne ugovore sa kafirima, među njima su neki koji to dozvoljavaju, a što baziraju na ugovoru na Hudejbijji. Drugi to dozvoljavaju, ako sumuslimani krajnje slabi. Treći kažu da nam više nije dozvoljeno sklapati mirovne ugovore sa kafirima, jer susvi ugovori sa kafirima poništeni ajetom sablje. Mi kažemo, dozvoljeno je sklapati mirovne ugovore, ako uugovoru ima dobra za muslimane, ali pod uslovom da


ugovor ne sadrži takve klauzule koje ga poništavaju ili korumpiraju, kao: 1. Nije dozvoljeno u ugovor uključiti takvu klauzulu kojom se ostavlja čak i jedan pedaljmuslimanske zemlje kafirima, jer zemlja islama nepripada nikome, stoga niko ne može o tome pregovarati. Takva jedna klauzula poništava ugovor , jer zemlja pripada samo Allahu i islamu. Nikome nije dozvoljeno dazloupotrijebi bilo šta što nije u njegovom domenu, iliprodati (razmijeniti) sina Ademovog koji mu ne pripada.Što se tiže Rusa, nije dozvoljeno pregovarati sa njima sve dok se ne povuku sa sve i jednog pedljaafganistanske teritorije. Isto važi i za jevreje u Palestini. 2. Ako džihad postane fardi ajn to poništava mirovni ugovor kao kada neprijatelj uđe u muslimanske zemlje ili namjerava da im nanese štetu, Fethul Ali od Malika 1/289 o pitanju mirovnih ugovora u poglavljudžihad kaže: ”HALIFA POTPIŠE MIROVNI UGOVOR SA KRŠĆANIMA, ALI MUSLIMANI SMATRAJU DA JE JEDINO RJEŠENJE DžIHAD TAD JE NJEGOV MIROVNI UGOVOR PONIŠTEN, A NJEGOVO DJELO ODBAČENO.” Gdje god je džihad fardi ajn nije dozvoljeno stanje, kao kad neprijatelj pobijedimuslimane. Sve što smo naveli u vezi onoga što džihad čini fardi ajnom, poništava mirovni ugovor, jer on ukida fardi ajn. Učenjaci su se saglasili da kada džihad postane fardi ajn, on ima veći prioritet od farda hadža. Razlog ovome je taj, da ako je džihad fardi ajn on se mora odmah izvršiti, dok se hadž može odložiti. Pomenuti ugovor mora biti napušten zato što nije u skladu sa šerijatom, nevažeći je, a njegove odredbe su neobavezujuće, a na osnovu mišljenja svih onih koji ispravno shvataju principe šerijata. Pomenuti ugovor uključuje napuštanje farda džihada, a napuštanjefarda džihada je jedna nezakonitost, a nijedna nezakonitost nije obavezujuća.

3. Svaka klauzula koja zahtijeva napuštanje Allahova šerijata ili zanemarivanje islamskih propisa i običaja poništava ugovor. Nedopustivo je da se Rusija miješa u državne poslove, jer to korumpira džihad i njegov cilj.


4. Nije dozvoljeno sklapanje ugovora koji sadrži klauzulu koja ponižava muslimane ili stvara takvo osjećanje. Prenosi se hadis od Zuhrija da je rekao: ”KADA PATNJE NARODA POSTADOŠE VELIKE ALLAHOV POSLANIK

JE POSLAO NEKOG KOD UJANA IBN HUSEJNA IBN HANIFA IBNBEDRA I KOD HARIS IBN EBI AVFA EL MUNZIJA,ONI SU BILIVOĐE GATAFANA. ON IM JE PONUDIO JEDNU TREĆINU PLODOVA MEDINE POD USLOVOM DA SE ONI I NJIHOVE SNAGE POVUKU ODNJEGA I NJEGOVIH DRUGOVA. OBAVILI SU PREGOVORE, ALINISU ZAVRŠILI UGOVOR. KADA JE HTIO DA ZAVRŠI UGOVOR POSLAO JE PO SA’DA IBN MUAZA I SA’DA IBN UBADETA I UPITAO IH: ”ŠTA MISLITE DA IM PONUDIMO NEŠTO OD

MEDINSKIH PLODOVA?”ONI REKOŠE: ”O ALLAHOV POSLANIČE AKO TI KAŽEŠ DA JE OVO TVOJE MIŠLJENJE, TADA ĆEMO POSTUPITI PO TVOM MIŠLJENJU, ALI MI IM NIKADA NISMO PONUDILI HURME OSIM NA PRODAJU ILI KADA SU NAM BILIGOSTI , A TO JE BILO DOK SMO BILI KAFIRI. SADA NAS JE

ALLAH POČASTIO ISLAMOM.” ALLAHOVOM POSLANIKU JEBILO DRAGO ČUVŠI NJIHOVE RIJEČI. ENSARIJE SU OSJEĆALI DA BI BILI PONIŽENI.

5. Ne ugovarati klauzulu, koja je oprečna islamskom šerijatu, npr.: A) Jedan ugovor, koji mušricima dozvoljava da žive na zemlji Haramejna (zemlja dviju svetih džamija, tj. cijelo arapsko poluostrvo), jer je u jednom hadisu

Allahov Poslanik rekao: ”ISTJERAJTE SVE JEVREJE I KRŠĆANE SA ARAPSKOG POLUOSTRVA.” (Bilježi Muslim, Fethur-Rabbani 14/120).

B) Vratiti muslimanke kafirima, shodno riječima Uzvišenog Allaha koji u suri Mumtehine 10 u prevodu značenja kaže: ”… PA AKO SE UVJERITE DA SU VJERNICE ONDA IH NE VRAĆAJTE NEVJERNICIMA; ONE NJIMA NISU DOPUŠTENE, NITI SU ONI NJIMA DOPUŠTENI;” U vezi vraćanja muslimana muškarca kafirima ne postoji saglasnost učenjaka fikha. Neki dozvoljavaju njihovo vraćanje na osnovu jedne slične klauzule u ugovoru na Hudejbiji.


Ostali učenjaci smatraju da je ova klauzula u ugovoru

na Hudejbiji bila specifična za Allahovog Poslanika , jer on je znao da će im Allah dati izlaz. Ovo mišljenje je mišljenje većine. Bera’a ibn Azib je

rekao: ”ALLAHOV POSLANIK NJIMA NEĆE BITI VRAĆEN, KO GOD DOĐE OD NJIH NAMA BIT ĆE VRAĆEN. ALAHOV POSLANIK JE REKAO: ”KO GOD JE OTIŠAO OD NAS NJIMA, ALLAH GA JE UDALJIO.” O OVOME POSTOJI SAGLASNOST, A MUSLIM DODAJE: ”A KO NAPUSTI NJIH ALLAH ĆE ZA TAKVE DATI IZLAZ.” (Kurtubi 8/39). Slično tome nije dozvoljeno ugovoriti klauzulu, koja dozvoljava prezentaciju prakse kafira umuslimanskoj zemlji, npr. dozvola za izgradnju crkava,manastira ili misionarske aktivnosti, jer sve to stvarafitnu za muslimane i korumpira njihovo vjerovanje. Ovoje pak najvažnije na arapskom poluostrvu. (op. p. - 1.

Šta činiti sa postojećim crkvama i manastirima u islamskom svijetu?2. Turci su gradili crkve, manastire, sinagoge zakršćane i jevreje) Stoga su ugovori i političkorješenje u Palestini nevažeći, nevažeći su od samog njihovog početka. Bilo kakvi amandmani su nedopustivi.U Afganistanu je to dozvoljeno pod sljedećim uslovima:

1. Povlačenje Rusa sa cjelokupne muslimanske teritorije.

2. Ako se uspostavi jedna islamska država u Afganistanu poslije povlačenja i ne bude miješanja u buduću vladu, kao npr. pokušaji da se vrati kralj ili nametanje prakse sa ciljem da se potkopa vjerovanje afganskognaroda.

3. Povlačenje mora biti bezuslovno i bez ograničenja.

4. Rusi moraju potpuno priznati mudžahide i tražiti mir od njih: Uzvišeni Allah u suri Enfal 61 u prevodu značenja kaže: ”AKO ONI BUDU SKLONI MIRU, BUDI I TI SKLON I POUZDAJ SE U ALLAHA, JER ON, UISTINU, SVE ČUJE I SVE ZNA.” Rekli su Sadi i Hejsemi:”JEDNA KORUMPIRANA


KLAUZULA KORUMPIRA UGOVOR.” - npr. klauzula kojasprječava oslobađanje zatvorenika, povlačenje sa okupirane teritorije, povrat bilo kojeg muslimanskogzarobljenika našoj zemlji, ili vraćanje onih koji dođu nama od njih.

5. Ako su mudžahidi uvjereni da su Rusi iskreni utraženju mira i da ih neće prevariti, ali oni koji žele mir ili žele biti mirovni posrednici, propustili su da podrže cilj džihada, a to je uspostavljanje jedne islamske države, jer zapadne to neće prihvatiti i one će se tome suprostaviti. Ovi ljudi ne uspijevaju dashvate cilj džihada i oni nemaju jednu jasnu islamsku sliku, da budu vođe džihada, jer Uzvišeni Allah u suri Tevbe 83 u prijevodu značenja kaže: “I AKO TE ALLAH PONOVO VRATI NEKIMA OD NJIH (MUNAFICIMA), PA TE ZAMOLEDA IM DOPUSTIŠ DA POĐU S TOBOM U BOJ, TI IM RECI: “NIKADA SA MNOM U BOJ NEĆETE IĆI I NIKADA SE SA MNOM PROTIV NEPRIJATELJA NEĆETE BORITI…”. Rekao je Kurtubi 8 /218 : “OVO POKAZUJE DA NIJE DOZVOLJENO DA SE JEDNOM POHODU PRIDRUŽE BUDALE”. Glavni učenjaci fikha su izjavili da u džihadu nije dozvoljeno da se jednoj armiji pridruže oni, koji su arogantni, pesimisti, neodlučni, kukavice ili oni koji prave probleme. “ALLAHU MOJ, PODARI POBJEDU MUDŽAHIDIMA U AFGANISTANU, U PALESTINI, NA FILIPINIMA, U LIBANONU I NA SVAKOMDRUGOM MJESTU. BUDI NAM NA POMOĆI DA UZDIGNEMO BAJRAKISLAMA, DA USPOSTAVIMO VLADAVINU KUR’ANSKE DRŽAVE I PODARI NAM ŠEHADET NA TVOM PUTU” Neka je salavat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda s.a.v.s, njegovu časnu porodicu i njegove vrle ashabe ina sve one koji ih slijede u dobročinstvu do Sudnjeg dana.

borba na allahovom putu

Documents