ŠTETOČINJE SMOKVE, NARA I KAKIJA

Općenito u našim klimatskim uvjetima smokva je veoma pogodna za uzgoj jer nije ugrožena napadom

bolesti i štetnika, stoga je veoma pogodna u integriranoj ili ekološkoj proizvodnji.

Niske temperature i niska relativna vlaga zraka, te duge ljetne suše ne pogoduju razvoju bolesti koje bi se inače pojavile ( i pojavljuju se ) za dugotrajnijeg

toplog i vlažnog vremena.

Štetočinje smokve

Smokvu napada velik broj štetnika, ali su oni često zonalno raspodijeljeni tako da u svakoj

klimatskoj, odnosno mezoklimatskoj zoni, smokvu napadaju samo određene vrste

štetnika. U našim se krajevima pojavljuju brojni

polifagni štetnici smokve, no veće štete prijete od manjeg broja stenofagnih vrsti

ŠTETNICI SMOKVE

Najvažniji štetnici smokve su:

SMOKVIN MEDIĆ ( Ceroplastes rusci ) SMOKVINA BUHA ( Homotoma ficus ) SMOKVIN MOLJAC ( Simaethis nemorana ) ZVJEZDASTI CRVAC ( Planococcus ficus ) SMOKVINA GRINJA ( Eriophyes ficus ) MEITERANSKAVOĆNA MUHA ( Ceratitis capitata ) LOVOROVA ŠTITASTA UŠ ( Coccus hesperidum ) BRESKVINA ŠTITASTA UŠ ( Lecanium persicae ) ZLATA MARA ( Cetonia aurata ) MALI SMOKVIN POTKORNJAK ( Hypoborus ficus ) STRIZIBUBE (Trichoferus griseus, Dorcatypus

tristis) ŠESTOZUBI KUKULJIČAR ( Sinoxylon sexdentatum ) CRNA SMOKVINA MUHA ( Lonchaea aristella )

SMOKVIN MEDIĆ (Ceroplastes rusci)

Smokvin medić je najznačajniji štetnik smokve. To je štitasta uš koja napada i druge voćne vrste, ali na smokvi čini najveće štete. Uš živi pod štitom koji podsjeća na kornjačin oklop, brzo se razmnožava. Godišnje ima jednu ili dvije generacije. Jedna ženka položi i do 1000 jajašca. U prvim stadijima razvoja živi na lišću, a krajem ljeta seli se na izboje, gdje prezimi.

.

SMOKVIN MEDIĆ ( Ceroplastes rusci )

Iscrpljuje stablo sisanjem sokova, a tijelima pokriva izboje, lišće i plodove.

Obilno izlučuje mednu rosu, kojom prekriva lišće, grančice i plodove. Na napadnutim stablima plodovi su toliko ljepljivi da nisu za jelo.

Problem medne rose je i to što se na nju naseljava gljiva čađavica, pa su tom simbiozom štete još veće, onemogućen je rast i razvoj zbog smanjenja fotosintetske aktivnosti.

Najsigurnija borba protiv smokvinog medića je zimsko prskanje s bijelim ili plavim uljem koje ujedno djeluje i protiv bolesti.

Čađavica se može dosta dobro oprati prskanjem stabla jačim mlazom otopine blagog tekućeg sapuna u koncentraciji 1,0-1,5 %.

SMOKVINA BUHA (Homotoma ficus)

•Smokvina buha je 3-4 mm velik kukac zeleno-žućkaste boje koji napada list sišući sok i time slabi cijelo

stablo.

•Zadržava se u skupinama na donjoj strani lista uz glavne nerve.

•Izlučuje mednu rosu stvarajući tako podlogu za razvoj čađavice.

•Odrasla buha javlja se u svibnju i lipnju.

•Iz odloženih jaja razviju se ličinke koje od žućkastozelene boje prelaze u zelenkastoplavu.

•Ličinke su plosnatog oblika s krilima, ali s njima ne mogu letjeti.

•Nije ekonomski značajan štetnik.

SMOKVINA BUHA ( Homotoma ficus )

• Prvenstveno se suzbija zimskim prskanjem uljima.

• u vegetaciji se primjenjuju insekticidi na osnovi dimetoata, diazinona,

malationa u najnižoj preporučenoj koncentraciji

• smokva je vrlo osjetljiva, pa reagira odbacivanjem lišća na previsoke

koncentracije ili na neke insekticide koji nisu dopušteni za primjenu

na smokvi → posebice je osjetljiva na pripravke koji se primjenjuju u

obliku emulzije

SMOKVIN MOLJAC ( Simaethis nemorana )

Kao i ostali moljci tako i kod smokve štete pravi ličinka izjedajući

lisno tkivo.

Smokvin moljac izjeda list između žilica koje na izjedenim mjestima

ostaje poput mrežice.

Godišnje ima dvije generacije i premda je redoviti štetnik smokve,

rijetko se pojavljuje u značajnijem broju da čini ekonomski ozbiljnije

štete tako da se zaštita ne primjenjuje.

Smokvin moljac čini ozbiljnije štete samo onda kada se na jednom

stablu pojavi u velikom broju.

Obzirom da oslabi bujnost izboja stvaraju preduvjeti za napad

potkornjaka.

Suzbija se s mjerama zaštite koje se provode protiv smokvine buhe.

SMOKVIN MOLJAC ( Simaethis nemorana )

MALI SMOKVIN POTKORNJAK ( Hypoborus

ficus )

Mali smokvin potkornjak napada grane i grančice

koje su zaostale u bujnosti, ili su se osušile.

To je vrlo mali crvotoč veličine 1-2 mm.

Štete pravi tako da buši hodnike i sitne brazde koje presijecaju deblje poprečne hodnike između kore i drveta, a za izlazak pravi brojne rupice na kori, koja nakon toga ispuca i odvaja se pa drvo ostaje golo.

Ne postoje izravne mjere borbe već se napadnute grane i grančice uklanjaju iz nasada i odmah spale. Potpune i pravovremene agrotehničke mjere najbolja su preventivna zaštita protiv malog smokvinog potkornjaka.

MALI SMOKVIN POTKORNJAK

( Hypoborus ficus )

ZLATNA MARA ( Cetonia aurata )

Zlata mara je čest, ali ne i ozbiljan štetnik smokve. Kao polifagni kukac, napada mnoge druge voćne vrste i ukrasno bilje izjedajući cvjetove i zrele plodove te je veoma čest u vrtovima i voćnjacima našeg područja

To je tvrdokrilac vrlo lijepe metalno-zelene boje duljine do 2 cm i na smokvi izjeda samo zrele plodove. Lako se uoči jer se često vidi u plodu smokve kako udubi plod i hrani se slatkim nektarom.

Kako ne čini ozbilnije ekonomske štete nisu potrebne posebne mjere zaštite i suzbijanja tog štetnika.

ZLATA MARA ( Cetonia aurata )

OSTALI ŠTETNICI - LIŠAJEVI, OSE, PTICE

I ZEČEVI

Lišajevi naseljavaju deblo, deblje i tanje grane, pokrivaju koru i prave sklonište raznim štetnicima. Najbolje se uništavaju zimskim prskanjem preparatima na bazi bakra.

Ose ( Vespa vulgaris ) i njima srodni insekti oštećuju zrele i svježe plodove, osobito ranih sorata i onih sorata koje imaju nježnu i tanku pokožicu. Najbolje je uništavati gnjezda ako su dostupna ili hvatati putem mamaca.

Ptice- vrapci, kosovi, vrane i druge vrlo rado napadaju smokvine svježe plodove. Za zaštitu koriste se različita plašila, zvučni uređaji ili mreže kojima se pokrivaju stabla.

Zečevi čine velike štete u mladim smokvicima jer odgrizaju vrhove ljetorasta. Ponekad pojedu voćkicu sve do korijenovog vrata. Zaštita se obavlja zamatanjem u zimskom periodu i tako se usput zaštićuje mlada voćka od smrzavanja.

SIVA PLIJESAN ( Botrytis cinerea )

CRNA PJEGAVOST PLODOVA ( Alternaria fici )

SMEĐA PJEGAVOST PLODOVA ( Cladosporium herbarum )

BRADAVIČASTA PJEGAVOST PLODOVA ( Cytospora sp.)

SUŠENJE LISTOVA I PLODOVA (Phomopsis cinerescens i Macrophoma fici)

ZONALNA PJEGAVOST PLODOVA (Macrosporium torulosum )

ENDOSEPSIS ILI FUSARIUM, UNUTARNJA TRULEŽ PLODOVA ( Fusarium moniliforme var.fici )

MOKRA TRULEŽ PLODOVA ( Rhysophus nigricans i Aspergillus niger )

MOZAIK SMOKVE ( Ficus virus )

BAKTERIOZA SMOKVE ( Bacterium fici )

TRULEŽ KORIJENA SMOKVE ( Rosellinia nectatrix i Armilaria mellea )

BOLESTI LIŠĆA

RĐA LISTA SMOKVE ( Uredo fici )

ŠUPLJIKAVOST LISTA SMOKVE ( Phillosticta sycophilia Thumen )

BOLESTI DRVA

BAKTERIOZA SMOKVE

BOLESTI KORIJENA

TRULEŽNICA KORIJENA Dematophora (rosellinia) necatrix Hart.

BOLESTI PLODA

SIVA PLIJESAN Botrytis cinerea Pers.

Siva plijesan napada prvenstveno plod, zatim i mlade izboje.

Izaziva plijesan (trulež) plodova i sušenje izboja.

Što je otvor cvati veći, to je veća opasnost od te bolesti (VAŽNOST IZBORA SORTE!!!).

Simptomi

Na plodu se javljaju najprije velike sivosmeđe vodenaste pjege, koje se brzo šire i pokrivaju cijeli plod.

Micelij ulazi u plod, uslijed čega plod trune i otpada.

Biologija i ekologija

U uvjetima suše zaraženi plodovi mijenjaju oblik, ostaju na stablu do zime i predstavljaju skladište za buduće zaraze.

Tijekom jeseni gljivica prodire u izboje iz bolesnih plodova.

U proljeće, na zaraženim mjestima izboja, javljaju se svjetlonarandčaste pjege koje okružuju izboj. Pjege postupno postaju tamnije, a dio iznad njih se suši. Zaraženi izboji i plodovi su mjesta u kojima se nalaze micelij i spore. One su nosioci daljnje zaraze. Bolest se razvija u vlažnim uvjetima sredine. Obično se pojavljuje u doba tehničke zrelosti plodova.

SIVA PLIJESAN ( Botrytis cinerea )

Budući da se bolest javlja u vlažnim uvjetima sredine može se

spriječiti pravovremenom rezidbom i prorjeđivanjem

preguste krošnje.

CRNA PJEGAVOST PLODOVA ( Alternaria fici Farm)

Crna pjegavost ploda javlja se na plodovima smokve i

izbojima. Pojava i razvoj ove bolesti moguć je jedino u uvjetima visoke vlažnosti zraka ( 90%) i optimalne temperature zraka ( 23º C ).

Simptomi

Bolest se javlja na površini zrelih plodova ili dok zriju, najprije kao male, okrugle i svjetle pjege koje postupno tamne, pa plod na kraju postane tamno sive, olovne boje, prekriven micelijom glljive. Micelij postupno prodire u plod, čije središte truli i ima neugodan miris.

S ploda bolest prelazi na izboje koji se kasnije suše.

Crna pjegavost ploda prezimljuje u zaraženim plodovima i izbojima, a prenosi je kukci.

MOZAIK SMOKVE ( Ficus virus )

http://www.google.hr/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&frm=1&source=images&cd=&cad=rja&docid=JL4YQbUkYIXoXM&tbnid=ViClBROj4IQBAM:&ved=0CAUQjRw&url=http://www.insectimages.org/browse/detail.cfm?imgnum=5483082&ei=CVGPUvOZH4PT0QWu2IHADA&bvm=bv.56988011,d.bGE&psig=AFQjCNHSplUJKzSrvjK2gLvylHy5DldYXQ&ust=1385210276453596

http://www.google.hr/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&frm=1&source=images&cd=&cad=rja&docid=JL4YQbUkYIXoXM&tbnid=ViClBROj4IQBAM:&ved=0CAUQjRw&url=http://bio.sophiapublisher.com/html-174-18-mp&ei=T1CPUsPWGNOS0QWmh4HQDw&bvm=bv.56988011,d.bGE&psig=AFQjCNHSplUJKzSrvjK2gLvylHy5DldYXQ&ust=1385210276453596

MOZAIK SMOKVE ( Ficus virus )

Proširen je na svim uzgojnim područjima

Uzročnik ove bolesti je virus raširen u svim uzgojnim područjima smokve. Napada grane, listove i plodove. Napadnute grane su tanje i kraće od normalnih, često skraćenih internodija. Oboljelo se lišće prepoznaje po brojnim zeleno-žutim, odnosno svjetložutim pjegama, neprevilnih rubova, raširenih po cijelom listu.

Postepeno se listovi deformiraju i suše. Zbog toga cijelo stablo postaje manje otporno na bolesti i štetnike, te prema nepovoljnim klimatskim prilikama. Na plodovima, još u ranijoj fazi razvoja, pojavljuju se bezbojne sitne, okrugle pjege koje kasnije postaju smeđe.

Ova je bolest opasna za smokvu, jer napada sve dijelove stabla.

Smatra se da je grinja smokve Eriophyes (=Aceria) ficus Cotte. prenosioc virusa na smokvi, ponajviše prilikom rezidbe i cijepljenja i da se virus prenosi u rasadnicima zaraženim biljnim materijalom.

Suzbijanje se preovodi samo profilatički ( spriječavanjem zaraze zdravih biljaka ).

Virus je termolabilan i može se uništiti držanjem biljaka na temp. 37-38 ºC kroz 24-40 dana, no to je rijetko provedivo.

TRULEŽ KORIJENA ( Rosellinia nectatrix i Armilaria mellea)

Ove gljivice izazivaju trulež korijena koji se najčešće javlja na novijim

nasadima, a prenosi se ostacima korijenja ranije uzgajanih drvenastih

biljaka

Bolest potpuno uništi stablo jer se ne može liječiti. Zato nasad valja

podići na dobro očišćenom, a po potrebi i raskužnom terenu.

ENDOSEPSIS ILI FUSARIUM, UNUTARNJA TRULEŽ PLODOVA

( Fusarium moniliforme var.fici )

• Javlja se na plodovima divlje i pitome smokve.

• Plod u unutrašnjosti postaje vodenast, a na površini se javlja najprije

bjelkasta pa crvenkasta prevlaka. Na otvoru ploda javlja se nekada i po

koja kap soka.

• U sušnim godinama plod se suši, a u vlažnim trune.

• Smatra se da je najvažniji prenosnik ove bolesti Blastophaga grossorum.

Blastophaga grossorum i vinske mušice još mogu prenositi i bolest

ukiseljavanja plodova.

Za sprječavanje bolesti treba koristiti agrotehničke i sanitarne mjere.

To podrazumijeva primjenu preventivnih mjera:

izbor zdravog sadnog materijala,

priprema i izbor lokaliteta,

regulirati natapanje i gnojidbu,

kvalitetne zimske i ljetna rezidbe,

odstranjivati suhe i bolesne grane i grančice, te uništavanje zaraženih plodova.

Kemijska zaštita:

Zimsko prskanje otopinom zelene galice ( željezni sulfat ) u koncentraciji 4-5 %

Plavo prskanje u doba bubrenja pupova bordoškom juhom ili nekim bakrenim preparatima u koncentraciji 3-4%

MJERE ZAŠTITE PROTIV BOLESTI

Nar je općenito malo zahtjevna voćna vrsta koja nije podložna većim napadima bolesti i štetnika te je pogodna za integrirani i ekološki uzgoj.

Ipak kao i mnoge voćne vrste nar napadaju lisne i štitaste uši.

BOLESTI I ŠTETNICI NARA

Razvoju lisnih uši posebno pogoduju temperature između 20 i 25 °C i umjerena vlažnost. Temperature više od 35 °C, kao i nagla zahlađenja djeluju negativno na njihov razvoj

Simptomi: uši sisanjem na izbojcima i grančicama te plodovima uzrokuju zastoj u rastu, izobličenje izbojaka i ploda. Izlučivanjem medne rose dodatno se onečiste plodovi.

Lisne uši

Štete koje nanose lisne uši su dvojake: direktne i indirektne.

Direktne štete se očituju u ishrani uši na biljkama, dakle sisanju biljnih sokova na organima biljke ( lišću, korijenu, stabljici, vlati, klasu, metlici, plodu). Rezultat je kovrčanje lišća, vlati ili stabljike, sušenje na mjestu sisanja, nekrotiziranje tkiva, deformacije plodova, uvijanju mladica, te venućem i propadanjem cijele biljke, u najgorem slučaju, naročito za suše.

Indirektne štete nastaju kao posljedica lučenja medne rose i prenošenja virusnih bolesti. Mednu rosu posjećuju mravi, skupljaju kapljice i odnose ih u mravinjake kao hranu za ličinke. Stoga je prisutnost mrava siguran znak da je biljka napadnuta lisnim ušima.

Na biljne dijelove onečišćene mednom rosom naseljuju se i gljive čađavice koje uzrokuju potamnjenje tih dijelova i slabiju asimilaciju, što rezultira manjim porastom biljke i prirodom

Lisne uši koje rade štetu na naru su vrta: Aphis

gossypii koja uz nar napada i pamuk, krastavce, dinju, buče i tikve, citruse i mnoge druge, te Aphis punicae koja je lisna uš isključivo na naru.

Aphis gossypii je lisna uš rasprostranjena u tropskim i umjerenim područjima po cijelom svijetu od Sjeverne i Južne Amerike, Centralne Azije, Afrike i većim dijelom Europe.

U jesen ženke odlažu jaja koja prezime do sljedećeg proljeća.

Aphis punicae je žuto-zelena lisna uš koja napada lice razvijenih listova nara, cjetove i rijetko plod.

Rasprostranjena je po cijelom Mediteranu, Bliskom Istoku, Indiji i Pakistanu.

Štetu također rade i odrasli oblici sišući biljni sok iz izboja, cvjetova i plodova nara.

Optimalna temperatura za rast i razvoj je od 20-220C

Aphis gossypii

Aphis punicae

Aphis gossypii Aphis punicae

Suzbijanje: Zimskim prskanjem voćaka se uništavaju jaja lisnih

ušiju, a u južnim područjima i odrasli oblici nekih vrsta. U tu svrhu se koriste mineralna ulja.

Djelotvornost tih sredstava je veća ako se koriste tik prije kretanja vegetacije.

Lisne uši Aphis gossypii i Aphis punicae se tretiraju najčešće 2-3 puta godišnje i to u fenofazi pupova i fenofazi cvatnje i zametanja plodova, insekticidima sa aktivnom tvari dimetoat.

ŠTITASTE UŠI

Na naru štetu radi štitasta uš agruma Planococcus

citri koja je rasprostranjena po cijelom svijetu i izrazito polifagna vrsta. Štete pravi sišući lisne sokove, lišće se uvija i žuti, često se javlja i defoliacija.

Indirektne štete koje radi je lučenje medne rose na koju se nastanjuje gljva čađavica.

Štitasta uš agruma je mali, ovalni insekt koji je za raziku o većine štitastih uši mobilan. U optimalnim klimatskim uvjetima (temperatura 26ºC i relativne vlage 60%) razvije se u 30 dana.

Zimsko prskanje (za vrijeme mirovanja vegetacije) osnovna je mjera sprječavanja šteta od štitastih uši na svim biljkama na kojima se ne provode druge mjere intenzivne zaštite. U to se vrijeme bez opasnosti za biljke mogu koristiti insekticidi jakog djelovanja, koji uništavaju štitaste uši i ispod štita, a koje je teško ili čak nemoguće uništiti sredstvima koja se smiju koristiti tijekom vegetacije.

Jedan od načina je primjena bijelog ulja:

Zarazu možemo suzbiti sa 2-3 prskanja u redovnim razmacima od 14-20 dana Bijelim uljem.

Kako Bijelo ulje djeluje mehanički potrebno je sredstvom dobro pokriti sve površine biljke.

Problem primjene kemijskih sredstava je među ostalim u tome što:

1. osim štetnika suzbijaju se i njegovi prirodni neprijatelji,

2. zbog velike genetske raznolikosti sva kemijska sredstva ne djeluju na sve štetnike, a može doći i do pojave rezistentnosti itd.

• Štitaste uši izvrgnute su napadu mnogih prirodnih neprijatelja. Od njihovih predatora najvažniji su božje ovčice (Coccinellidae), zlatooke i biljne stjemice (Heteroptera).

Kaki je veoma otporna voćna vrsta i kod nas nema ozbiljnijih pojava bolesti i štetnika. Kao i ostale voćne vrste može doći do napada mediteranske voćne muhe (Ceratitis capitata), štitastih i lisnih

uši,te gnjiloće ploda (Monilia fructigena).

BOLESTI I ŠTETNICI KAKIJA

MEDITERANSKA VOĆNA MUHA (Ceratitis capitata)

Odrasla muha je žutosmeđe boje, sa žutim poprečnim prugama na prozirnim krilima. Muha je duga 4-5 mm, a raspon krila iznosi 8-11 mm.

Mediteranska voćna muha prvenstveno napada voćne vrste čiji su plodovi mekane i slatkaste konzistencije kao što je to slučaj kod agruma, smokve, breskve i nektarine pa i kakija.

Napadnuti plodovi već za 7-10 dana potpuno propadaju, podložni su truljenju i na koncu otpadaju.

Iako u nekim klimatima ima čak 16 generacija ovaj štetnik u našim uvjetima ima 4-5 generacija.

Ličinka je blijedožute boje, zašiljena tijela dugog 7 mm. Savijanjem tijela u luk te naglim ispružanjem ličinka se odbacuje od podloge.

Ličinke se razvijaju iz jaja koje ženke odlažu u skupinama od po 10-20 komada u površinskom dijelu ploda.

Nakon nekoliko dana (2- 3) ličinke izlaze iz jaja i prodiru dublje u plod. Za 10-15 dana ličinka završava svoj razvoj nakon čega napušta plod da bi se na koncu kukuljila u tlu. Stadij kukuljice traje 10-20 dana nakon čega izlazi nova generacija muha, što znači da se ciklus ponavlja.

http://www.google.hr/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&frm=1&source=images&cd=&cad=rja&docid=78te0sGCi8z6VM&tbnid=UYh42aiJSLbIbM:&ved=0CAUQjRw&url=http://perso.wanadoo.es/guadalpalma/moscafruta.htm&ei=7pmUUvWTJcfsswa5tIH4Bg&bvm=bv.57155469,d.bGQ&psig=AFQjCNGpgqszevxqxC7jNJ41MGFMtsYFLA&ust=1385556809229455

http://www.google.hr/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&frm=1&source=images&cd=&cad=rja&docid=78te0sGCi8z6VM&tbnid=UYh42aiJSLbIbM:&ved=0CAUQjRw&url=http://www.fotonat.org/details.php?image_id=37779&ei=E5qUUs2xHNDNsgam0IGoAQ&bvm=bv.57155469,d.bGQ&psig=AFQjCNGpgqszevxqxC7jNJ41MGFMtsYFLA&ust=1385556809229455

• Zaštita voćnih vrsta od meditaranske voćne muhe dosta je otežana.

Prije svega, najvažnije je pratiti let odnosno pojavu muhe, što se

obavlja primjenom žutih ljepljivih ploča i lovnih posuda s različitim

mamcima.

Dobra preventivna mjera u manjim voćnjacima je skupljanje i

uništavanje napadnutih, otpalih plodova čime znatnije smanjujemo

zaraze.

Ipak, u praksi se najčešće koriste kemijski pripravci na osnovi

dimetoata za tretiranje cijele krošnje za lokalizirano tretiranje uz

dodatak atraktanta (Buminal).

Posebno treba istaknuti pripravak SUCCESS BAIT (spinosad +

atraktant solulys) koji ima izuzetno dobro djelovanje na mediteransku

voćnu muhu a koristi se u dozi od 50-100 ml/stablu ili 20-25 l/ha..

U nekim zemljama izvrsni rezultati postignuti ispuštanjem sterilnih

mužjaka koji konkuriraju normalnim mužjacima (SIT tehnika).

odnos sterilnih prema normalnim mužjacima 25:1.

Trulež ploda (Monilia fructigena)

Simptomi bolesti su slični kao i kod truleži plodova jabuke i kruške.

Plod prvo dobije smeđu pjegu koja se naglo širi, meso smeđi, trune i

ubrzo je zahvaćen čitavi plod.

Trulež ploda se naglo širi posebno iza dugotrajnih kiša, osobito ako

su te kiše došle nakon dužeg perioda lijepog i sunčanog vremena. U

tom slučaju dolazi na plodu do sitnih pukotina nevidljivih okom.

Te su rane i pukotine također ulazna mjesta za širenje bolesti,

naročito nakon kiše.

Treba napomenuti da se trulež plodova širi i kasnije u transportu

plodova i prodaji. Dosta je da plod bude samo malo nagnječen ili

oštećen noktom prilikom branja i pakiranja.

M. fructigena prezimljuje u mumijama.

Na tim mumijama stvaraju se u proljeće pa sve dalje u tijeku vegetacije konidije. Konidije zaraze plodove s time da su plodovi osjetljiviji čim su bliži zrioba. Do infekcije plodova može doći i preko konidija koje nastaju na mladicama koje su iste godine zaražene preko cvjetova.

Zaštita:

Preventivne mjere

• Uklanjanje mumificiranih plodova sa stabala.

• Redovito održavanje krošnje rezidbom svake godine.

OSTALI ŠTETNICI

Kao i većinu voćnih kultura i kaki je podložan napadu i

velikog broja ptica. Kako plodovi ostaju dugo na stablima i do prosinca predstavlja idealnu hranu za kraj jeseni kada nema drugog voća.

Mjere zaštite svode se na zaštitne mreže, reflektirajuće folije i sl.