L. Ron Hubbard Bojno Polje Zemlja 02 Brown Limper Staffor predsjedavao je zasjedanju Vijeća vrlo loše raspoložen. Eno, Vijeće sjedi ispre d uzdignuta podija u vladinoj prostoriji i prepire se, prepire, prepire. Pravdaju se s njime, starijim vijećnikom planeta. Imaju primjedaba na njegove mjere. Onaj crnjo iz Afrike! Pa ona žuta spodoba iz Azije! Onaj preplanuli idiot iz Južne Amerike! Ona tupa baraba volujske glave iz Evrope! Uh, uh, uh, i UH! Zar ne shvaćaju da on radi ono najbolje što se može učiniti za čovjeka? I, otkako su došli briganti, ne predstavlja li sada on, Brown Limper Staffor, pet plemena, sada kada je stvarno šef Amerike? Pravdali su se oko cijene i klauzula ugovora o najmu briganata. Baš o tome! A planet treba obrambene snage. A ove klauzule, koje je tako mučno sortirao - trošeći sate i sate svojeg dragocjenog vremena na generala Snitha - sve su bile nezaobilazne. Afrički šef usprotivio se plaći. Govorio je da je dnevno sto kredita po brigantu pretjerano, da članovi Vijeća dobivaju samo pet kredita dnevno, pa će kredite, budu li ih ovako rasipali, obezvrijediti! Prepiranje, prepiranje, prepiranje oko sitnica i nevažnih stvari! Brown Limper je lijepo napredovao. Vijeće je srezao na pet članova, ali bilo je očito da ih je četiri previše! Razbijao je glavu kako da riješi ovaj problem. Kad ga je jednog dana Lars odvezao u brigantsko predgrađe, doista se prenerazio videći što rade brigantske žene. Nasred ceste, bez ikakve odjeće, u svako doba. No za vrijeme sastanka general Snith je kazao da su one samo pustopašne. Na povratku Lars je govorio o nekom divnom vojskovođi iz pradavnih vremena koji se zvao... Bitter? ... ne... Hitler? Da, Hitler. Kako je on bio prvoborac za rasnu čistoću i moralnu ispravnost. Rasna č istoća nije se činila vrlo zanimljivom, ali moralna je ispravnost privukla Stafforovu pažnju. Njegov se otac uvijek zauzimao za nju. Sjedeći tako i slušajući beskrajna natezanja i primjedbe, prisjetio se jednog razgovora - isključivo društvenog - s onim prijateljskim stvorom Terlom. Govorilo se o moći utjecaja. Ako čovjek tu moć ima, može raditi što mu drago. Zdrava filozofija. Brown Limper je pristajao uz nju. Istinski se nadao da ga Terl smatra dobrim učenikom, jer je bio vrlo sretan što uživa njegovo prijateljstvo i pomoć. On posve sigurno nije imao nikakve moći nad ovim Vijećem! Pokušao je smisliti kako bi ih naveo da njega i sekretara imenuju jedinom vlašću ovog planeta. Nije se mogao domisliti ničemu, pa je mozgao o drugim stvarima o kojima je Terl govorio - dobri, praktični savjeti. Bio je govorio nešto o tome da je prava stvar donijeti zakon, pa zatim hapsiti prekršitelje, ili njihove prijestupe iskoristiti za ucjenjivanje. Nešto tako. U trenu mu je sinulo. Kucnuo je da utihnu. “Odgodit ćemo zasad odluku o prihvaćanju ugovora s brigantima”, rekao je Brown Limper svojim najboljim autoritativnim glasom. Umirili su se, a Azijac se umotao u svoje halje pokretom koji je odavao - no, što drugo ako ne prkos? No, dobro, pobrinut će se Brown Limper za njega! “Imam drugi zakonski prijedlog”, rekao je Brown Limper. “Odnosi se na moral.” 001

Nastavio je govorom o moralu kao kičmi svih društava, o tome kako funkcioneri moraju biti pošteni i čestiti, kako njihovo ponašanje ne smije biti zazorno, te da ih se ne smije zateći ni u kakvim skandaloznim prilikama ili okolnostima. Išlo je prilič no dobro. Svi su oni bili razmjerno pošteni ljudi i smatrali su da ponašanje funkcionera također mora biti moralno, makar njihove različite moralne zasade varirale. Jednoglasno su izglasali ponuđenu razoluciju da skandalozno ponašanje bilo kojeg funkcionera povlači za sobom uklanjanje s položaja, ma tko taj prekršitelj bio. Osjećali su se zbog toga vrlo ispravnima. Barem su jednu rezoluciju izglasali. Prekinuli su sjednicu. Vrativši se u svoj ured, Brown Limper je s Larsom razmotrio neke podatke o kamerama-stjenicama. Lars je o njima nešto znao. Da, mislio je da bi mu Terl mogao reći gdje da ih u logoru nađe. Slijedećeg jutra kad su svi funkcioneri napustili svoje sobe u hotelu, Lars je po sobama, čednosti radi, postavio nekoliko sićušnih kamera na neočekivana mjesta i povezao ih s automatskim piktorikorderima. Slijedeće je noći Brown Limpe r imao vrlo povjerljiv sastanak s generalom Snithom. Rezultat toga razgovora bio je taj da je direktor hotela zaposlio desetak brigantskih žena. Nedostajala mu je radna snaga i složio se da tako privlačne žene budu na mjestima u kojima dolaze u izravan dodir s gostima, kako bi posjetiocima boravak bio što ugodniji. Večer nakon toga Terl je bio mišljenja da su Brownove mjere vrlo mudre, pa je rekao da je ponosan što je sve to Brown sam smislio. Brown Limper je bio vrlo zadovoljan, pa se vratio u ured da do kasna razrađuje daljnje faze svojih planova. Među njima je na značajnom mjestu bilo podizanje optužnice protiv Jonnieja Goodboya Tylera, kad Brownu Limperu ruke konačno budu slobodne. Popis optužbi postajao je sve duži, a kazna je kasnila. Nije bilo mjesečine. U kavezu su svjetla bila ugašena. Straži je rečeno da se ukloni. Brown Limper je sjedio na tlu. Terl je čučao do rešetki. Između njih je sjedio Lars Thore nson i povremeno zagledao u rječnik, paleći prigušenu svjetiljku. Govorili su vrlo tiho. Nije se nikako smjelo dogoditi da itko išta od ovoga načuje. Ta je noć bila presudna! Terlove su se pandže grčile i on je osjećao kako kroz njega struje valići energije. Ovaj je sastanak bio toliko značajan, uspješan ishod razgovora bio je od životne važnosti za Terla - da je jedva disao. Mora, međutim, ostaviti dojam da je ravnodušan, ležeran, uslužan (nova riječ koju je bio naučio). Impulse koji su se tome protivili morao je potisnuti: nije, na primjer, smio posegnuti kroz rešetke (koje je deelektricifirao, što njegovi sugovornici nisu znali, telekomandom sakrivenom među kamenjem). Zadovoljstvo da ih rastrga pandžama bilo je vrlo, vrlo podređeno onome što je noćas pokušavao ishoditi. Sav se usredotočio na ovaj posao. Brown Limper je šaptom izvještavao da je uspio razotkriti gnusan skandal u Vijeću. Pozvao je na stranu svakog od četiri člana Vijeća posebno i pokazao mu stanovite snimke, a vijećnici su spoznali da njihovo ponašanje predstavlja grubo kršenje za kona koje su sami donijeli. Svaki od njih gledao je sama sebe kako izvodi perverzije s brigantskim ženama (čak i sa četiri istodobno), koje su nedavno upoznali. Svaki se postiđen složio da predstavlja potencijalnu sramotu za vladu. (Lars se pomučio da u psihloškom rje čniku nađe riječ “sramota”, ali ju je na kraju ipak pronašao među arhaizmima kao drevnu, zastarjelu hoknersku riječ.) 002

Donijeta je razolucija kojom se Brown Limper Staffor imenuje predsjednikom Vijeća, a pomagat će mu tajnik (koji se uz mnogo muka znao potpisati, ali je inače bio nepismen). Sva vlast Vijeća od sada je zauvijek počivala u rukama Browna Limpera Staffora. Riječ Browna Limpera je za cijeli planet bila zakon. Terl je pomislio da bi se trebala zamijetiti neka nota zanosa. Tako bi se barem on osjećao. Šaptom je izrazio svoje odobravanje i pohvalu takvom državničkom ponašanju. No Brown Limper se nije razvedrio. “Mogu li ti ja nečim pomoć i? ” - šapnuo je Terl. Brown Limper je duboko udahnuo. Gotovo da je to bio uzdah očaja. Ispisao je popis optužbi protiv onog Tylera. “Dobro”, reka o je Terl vrlo tiho. “Sada imaš moć da s njim obračuna š. Jesu li to teške optužbe?” “O, da”, prošaptao je Brown Limper, razvedrivši se . “Omeo je preseljenje jednog plemena po nalogu Vijeća, kidnapirao je koordinatore, ubio neke pripadnike plemena, pokrao im stvari i narušio njihova plemenska prava.” “Rekao bih”, šapnuo je Terl, “da je i ovo sasvim dovoljno.” “Ima još“, rekao je Brown Limper. “ Uhvatio je u zasjedu psihloški konvoj i nemilosrdno ga pobio, nikome nije poštedio život, te pokrao vozila.” “Imaš li dokaze za sve ovo? ” - šapnuo je Terl. “Svjedoci iz plemena su ovdje. Piktorikorderske snimke zasjede svake se noći prikazuju u Akademiji tamo u brdima. Lars je napravio kopije.” “Mislim da bi sve ovo bilo i više nego dovoljno da ga se izvede pred lice pravde”, rekao je Terl. Riječ “ pravda” iziskivala je novo traganje po rječniku. “Ni to još nije sve”, rekao je Brown Limper. “Kad je predao dvije milijarde galaktičkih kredita pronađene u logoru, nedostajalo je više od trista kredita. To je krađa, zločin.” Terl je zinuo. Nije zijevao zbog manjka. Zijevao je zbog dvije mlijarde galaktičkih kredita. Prema tom iznosu, lijesovi, za koje je smatrao da su već na psihloškom groblju, bili su tek puka napojnica za kerbango. Dvije su mu minute trebale da ovo pojmi pa je rekao Larsu da mu je potrebna nova patrona plina za disanje. Lars mu ju je dao, ne primijetivši da je prekidač okrenut. Terl je morao kvrcnuti po svom daljinskom upravljaču da Larsa ne spali struja. Stavljajući novu patronu na mjesto, Terl je grozničavo razmišljao. Stari Numph? Mora da je on. Pa, šeprtljavi idiot nije bio šeprtljav! Bavio se on i drugim makinacijama i to... trideset godina?... da, tako nekako! Dvije milijarde galaktičkih kredita! Odjednom je Terl osuvremenio svoje planove. Točno je znao kako će se sada postaviti. Ove dvije milijarde otići će u tri ili četiri zapečaćena lijesa, označena sa “stradali od radijacije”, pa ih nitko nikada neće otvoriti, nego će ih smjesta otpraviti na groblje. Imao je i nešto malo manje ostvarivih planova. Odbacio ih je. Pred njim se otvorila čitava nova panorama, i to takva koja ne samo što nije dopuštala da propadne, već je bila i strahovito unosna. U trenutku je napravio novi raspored, plan mnogo sigurniji od onoga koji je imao, daleko ostvarljiviji, bez trunka očaja. Tajni, mračni sastanak se nastavio. “Pa”, šapnuo je Terl, “u čemu je onda tvoj problem?” Točno je znao u čemu je. Ovaj idiot nije se mogao dočepati životinje Tylera ! Brown Limper je ponovno postao malodušan. “Jedno je imati optužbe, a posve drugo dokopati se Tylera.” “Hmm”, rekao je Terl, nadajući se da djeluje vrlo zamišljeno i razborito (nova riječ koju je Terl pronašao u rječniku). “Da vidimo. Ah. Hmm. 003

Ovdje je operativni princip da ga se privuče na ovo područje.” Bio je to uobičajen postupak šefa Sigurnosti. “Ne možeš otići van i pronaći ga, jer je lukav ili predobro zaštićen, stoga će biti najbolje dovabiti ga ovamo, daleko od zaštite, i zatim napasti.” Brown Limper je uspravno sjeo, tolika ga je nada obuzela. Kakve li briljantne zamisli! “Posljednji put kad je ovdje djelovao”, šapnuo je Terl, obuzdavajući grčenje na najmanju mjeru, “bilo je u vrijeme teleportacijskog ispaljivanja. Bude li novog ispaljivanja, a on za to sazna, eto njega za tren oka. Tada ćeš moći napasti.” Brownu Limperu je to bilo jasno. “Ali”, rekao je Terl, “ima tu još jedan problem. On se koristi kompanijinom imovinom, kompanijinim avionima, kompa nijinom opremom. Kad bi ti osobno sve to posjedovao, stvarno bi ga uhvatio u velikom lopovluku.” Brown Limper se izgubio. Lars mu je ponovio i objasnio. Brown Limper nije baš shvaćao. “I”, prošaptao je Terl i dalje zadržavajući mir, “on se koristi planetom. Sad, ne znam da li znaš da je Intergalaktička rudarska kompanija za ovaj planet platila Imperijalnoj vladi Psychla trilijune kredita. Planet je kompanijino vlasništvo!” Lars je morao zagledati i u psihloški i u stari engleski rječnik da mu bude jasno koliko iznosti trilijun, pa je zatim to mora o napisati Brownu Limperu. Na kraju je Brown Limper mogao pojmiti da je to strahovito mnogo novca. “No ovaj je planet”, rekao je Terl, “sada uglavnom iscrpljen.” Ovo je bila sramotna laž, ali ova dvojica to neće znati. Planet nije bio “iscrpljen” sve dok se ne dopre gotovo do same tekuće jezgre. “I tako mu je vrijednost svega nekoliko milijardi kredita.” Još je uvijek planet vrijedio četrdesetak trilijuna. Sranje, svakako će za sobom morati zamesti tragove na ovom planetu! No bilo je briljantno! “Ja sam”, prošaptao je Terl, “ovdašnji agent i predstavnik kompanije i ovlašten sam da pravno raspolažem njezinim imetkom.” Koje li laži! Uh, kako li će morati za sobom zamesti tragove! “Ti si to, naravno, shvatio. Shvatila je to i životinja Tyler, pa me zato i ostavila na životu.” “Oh”, prošaptao je Brown Limper. “To me i zbunjivalo! Toliko je krvožedan da nisam mogao razumjeti kako te pustio na životu kad je istog dana pobio braću Chamco.” “E pa, sad znaš njegovu tajnu”, rekao je Terl. “On je osobno pokušavao pregovarati sa mnom da kupi Zemaljski ogranak Intergalaktičke rudarske kompanije i planet. Zato i smatra da može ići okolo po čitavom globusu služeći se kompanijinom opremom. Naravno, poznavajući njegov karakter, nisam za to htio niti čuti". Riječ “karakter” bila je još jedna od onih koje je Terl morao izvući iz rječnika. Brown Limper je odjednom uvidio zamku koju mu je Tyler bio “ namjestio”. Na trenutak mu se učinilo da se i sama zemlja na kojoj sjedi raspada. “Zna li on gdje su ove dvije milijarde?” - upitao je Terl. “Da”, prošaptao je nervozno Brown Limper. Bože sveti, koliko li je bio slijep! Tyler je kanio kupiti kompaniju i planet, i što će se onda dogoditi s Brownom Limperom? Terl je sve ovo bio proračunao. “No nisam htio prodati. Ne životinji Tyleru. Razmišljao sam o tebi.” Brown Limper je od olakšanja fućnuo. Zatim se preko ramena obazro na obje strane i nagnuo, nestrpljiv što prevođenje kasni. “Bi li htio kompaniju i planet prodati meni? Hoću reći, nama?” Terl je promislio o ovom prijedlogu. Zatim je rekao: “Vrijedi više od dvije milijarde, ali ako dobijem u gotovu i uz još neke odštete, hoću.” 004

Brown Limperse u posljednje vrijeme dosta bavio ekonomijom. Znao je kako da bude prepreden. “Uz valjani kupoprodajni ugovor? ” “Da”, rekao je Terl. “Kupoprodajni će ugovor biti pravovaljan čim ga potpišemo. No morat će se ubilježiti na Psychlu, što je puka formalnost.” Oh, do vraga, pokuša li ikad upisati tako nešto, ako se uopće dočuje za to, vaporizirat će ga na polagani način! Odglumio je da je i posljednju patronu potrošio, i tako njezinom izmjenom dobio na vremenu. Postojalo je stanje u kojem se planet smatrao otpisanim. Kompanija nije nikada prodala neki planet. Kad je planet bio napušten, primijenili bi na nj određeno oružje. Terl je već bio odlučio razoriti ovaj planet. Već je bio pripravio teren. Svladao se. Ma kakav kupoprodajni ugovor koji potpiše - otići će u dim ako razori planet. Dobro. Kompaniji će trebati možda i dvije godine da poduzme protunapad. Imao je mnogo vremena. Da, mogao je bez opasnosti potpisati fiktivni kupoprodajni ugovor. Još se jednom nastavilo vijećanje. “Da se ishodi ovakav postupak, morat ćeš učiniti slijedeće; prvo, dovesti u red moj stari ured; drugo, dopustiti mi da u njemu slobodno radim na proračunu i izgradnji konzole novog teleportacijskog uređaja; treće, osigurati sve moguće potrepštine i, četvrto, pružiti mi odgovarajuće osiguranje i zaštitu pri samom ispaljivanju. Brown Limpe se malo kolebao. “Ali ja ću morati odnijeti dvije milijarde u kompanijin ured na Psychlu”, kazao je Terl. “Ja nisam nikakav lopov.” Brown Limper je to mogao uvažiti. “Morat ću, osim toga , upisati kupoprodajni ugovor i za planet i za ovdašnji kompanijin ogranak da sve bude potpuno zakonito”, rekao je Terl. “Ne bih htio da imate ne upisan kupoprodajni ugovor. Želim i prema vama biti pošten.” (Još jedna riječ koju je naučio iz rječnika.) Da, rekao je Brown Limper, vidi se da se iz petnih žila trudi da sve bude pošteno i zakonito. Pa ipak se još malko lomio. “A ako imaš kupoprodajni ugovor za kompaniju, vlasnik si sve opreme i rudnika, kao i planeta, pa Tyleru neće biti dopušteno da leti uokolo.” Brown Limper je sjeo uspravnije . Postao je pohlepniji. “Uz to”, nastavio je Terl “možeš različitim kanalima razglasiti da ćeš ispaliti pošiljku na Psychlo. U trenutku kad on to dočuje, smjesta će doći ovamo, i imaš ga!” Ovo je prevagnulo! Brown Limper samo što nije pružio ruku kroz rešetke i rukovao se, kad ga je Lars podsjetio da su rešetke pod naponom. Ustao je, potiskujući nagon da poskoči. “Napisat ću ugovor!” - rekao je. Preglasno. “Napisat ću ugovor”, šapnuo je. “Prihvaćam sve tvoje uvjete. Učinit ćemo sve što kažeš!” U pogrešnom je smjeru pohrlio prema vozilu. Lars ga je morao pokupiti i utrpati. Oči Browna Limpera luđački su se krijesile. “Sada ćemo se pobrinuti da pravda prevlada”, ponavljao je Brown Limper cijelim putem u Denver. Terl nije mogao vjerovati svojoj sreći. Morao je obuzdavati smijeh i grčenje. Uspio je! I bit će - jest! - jedan od najbogatijih živih Psychla! Moć! Uspjeh! Uspio je! No morat će se dobrano pobrinuti da ovaj prokleti pla net nestane u dimu. Čim ga napusti. 005

Jonnie je sa strme obale bacao kamenje u jezero. Veliko jezero, zapravo more, širilo se sve do oblačnog obzora. Ondje se upravo spremala oluja, što nije bilo nimalo neuobičajeno za ovu golemu vodenu površinu. Strmina na kojoj je stajao dizala se gotovo okomito sedamdesetak metara iznad jezera. Erozija ili neka vulkanska kataklizma s onih oblacima zastrtih vrhova na sjeveroistoku , pokrile su vrh strmine kamenjem veličine šake. To kamenje kao da je bilo stvoreno za bacanje. Postao je običaj da svakog dana dokaska ovamo tih nekoliko kilometara od rudnika. Ovdje na ekvatoru bilo je vruće i vlažno, no trčanje mu je godilo. Nije se bojao zvijeri u okolici, ma koliko bile krvoločne, jer nikad nije izlazio nenaoružan, a zvijeri rijetko napadaju ako same nisu uznemirene. Trebai samo ići nekom vrstom ceste. Mora da su Psychli imali občaj da iz rudnika dolaze ovamo, možda zato da plivaju, jer je staza svlada ala strminu i na drugoj se strani spuštala na žalo: Ne, plivali nisu. Psychli nisu voljeli plivati. Možda da plove? Jednom je pročitao da je ovo jezersko područje bilo jedno od najnaseljenijih na kontinentu. Ovdje je obitavalo nekoliko milijuna ljudi. Čini se da su ih Psychli zatrli prije mnogo, mnogo godina, jer nigdje nije bilo ni traga poljima, kolibama, a kamoli ljudima. Pitao se zašto Psychli love pretežno Ijude. Dr MacKendrick mu je rekao da je razlog vjerojatno u vibraciji simpaticnog živca: životinje možda ne pate dovoljno bolno da to kod čudovišta izazove užitak, ili je možda u pitanju upravo čovjekov živčani sustav, u tijelu koje ima dvije ruke, dvije noge i koje je uspravno, slično njihovu. Čak je i njihov nervni plin prilagođen osjećajnim bićima i daleko je neefikasniji na četveronožnim stvorenjima i gmazovima. O tome u jednom psihloškom tekstu piše kao o nečemu što je “ugođeno razvijenijem centralnim živčanim sustavima”. No koji god razlog tome bio, ovi Psychli iz rudnika nisu baš mnogo dirali u divljač. S druge strane, divljač, kad bi ih nanjušila nije bježala. Odjednom je shvatio da ni izdaleka ne vonja kao Psychlo. Spremala se oluja. Pogledao je prema udaljenom rudniku da vidi da li se tamo pripremaju za nevrijeme. Iz daljine vrlo sićušna, jedna je trokolica napustila rudnik. Netku stiže. Do njega? Ili tek tako da se proveze? Jonnie se vratio bacanju kamenja. Sadašnje stanje stvari bilo je donekle tmurno. Jedan je Psychlo umro; ostala su se trojica još držala. Ustanovili su da u otprilike trećini leševa postoje dva metalna predmeta u glavi, a dr MacKendric je vježbao na truplima ne bi li otkrio kako da otvori lubanju i odstrani ih a da ne usmrti Psychla - u slučaju da jedan od posljednje trojice preživi. Još su imali dvojicu s dvama predme tima u glavi. Možda bi i za njih bilo olakšanje da se oslo bode groznih predmeta! No cijeli taj posao s truplima Jonnieju baš nije bio drag, pa je počeo misliti o nečem veselijem. Tijekom bitke došao je do zanimljiva otkrića. Rudarsku je platformu vozio dvjema rukama. Nije se toga prisjetio cijeli tjedan. MacKendrick je rekao da drugi dio njegova mozga preuzima izgubljene funkcije. Pod stresom, pretpostavljao je, one “ izgubljene” funkcije i živci zacijelili su upravo zbog bitke. No Jonnieu to nije vjerovao. Po Jonniejevoj teoriji, on je manipulirao svojim živcima. I ta je teorija bila valjana! Počeo je tako da je jednostavno htio da njegova ruka ili noga učine ono što želi. Svakoga je dana bilo malo bolje. Sada je mogao kaskati. Bez štapa. Mogao je bacati. U izvježbana lovca kakav je bio, nemogućnost da baci toljagu stvarala je dojam bespomoćnosti. A evo, on sada baca kamenje. 006

Bacio je jedan. Kamen je u luku poletio kroz zrak, pa niz strminu, da bi u jezeru stvorio mali gejzir; trenutak kasnije do njega je dopro zvuk pljuska. Vrlo dobro. Što jest, jest. Oluja se spremala na nešto većoj visini; oblaci sivo-crni, ružni. Pogledao je prema rudniku i primijetio da trokolica samo što nije stigla. Stala je. Na trenutak nije prepoznao vozača, pa je stao do njega i upitno ga pogledao. Tada je vidio da je to njegov treći “duplikat”, čovjek zvan Stormalong. Pravo mu je ime bilo Stam Stavenger, bio je član norveške grupe koja je davnih dana izbjegla u škotsku i koja je sačuvala svoja imena i podrijetlo, ali ne i običaje. Ti su ljudi izgledali i ponašali se kao škoti. Čovjek je bio Jonniejeve visine i građe, a i oči su mu bile slične, ali mu je kosa bila za nijansu tamnija, a put mnogo više preplanula. Od onih dana na iskopu zlata nije se više starao o tome da sačuva sličnost, pa je bradu pri dnu rezao uglato. Stormalong je ostao na Akademiji. Kao vješt pilot, uživao je u poduci mladih pilota. Pronašao je prastari letački kaputić, bijeli šal i velike naočale iz prohujalih vremena i zavolio ih. Davale su mu dašak otmjenosti. Pljesnuli su jedan drugoga po plećima i nacerili se. “ Rekli su mi da ću te ovdje naći kako bacaš kamenje na krokodile”, re kao je Stormalong. “Kako ruka?” “Trebao si vidjeti posljednji kamen koji sam bacio”, rekao je Jonnie. “Ne bi baš nokautirao nekog od onih ondje slonova, ali donle je dopro.” Poveo ga je do velike, ravne stijene koja se nadvijala nad jezero, pa su sjeli. Oluja se spremala, ali povratak je bio lagan. Stormalong je rijetko kada bio pričljiv, ali sada je bio pun novosti. Trebalo je pronjuškati, istinski pronjuškati, da se otkrije gdje je Jonnie. U Americi to nitko nije znao, pa je morao otići u škotsku da nađe njega ili bar njegov trag. Chrissie ga pozdravlja. Pattine pozdrave već je isporučio Bittieju. Glavar Clanfearghusa šalje mu izraze poštovanja, pazi, ne pozdrave, nego izraze svoga poštovanja. Toplo ga pozdravlja teta Ellen; udala se za pastora i sada živi u škotskoj. Na Jonniejev je trag nabasao preko one dvojice koordinatora koje su vratili u škotsku, one dvojice koja su bila poslana da dovedu neko pleme... brigade? .., brigante. Uh, ta je rulja sada u Denveru. Užasni ljudi. Vidio je nekolicinu. Bilo kako bilo, dovezli su Allisonovo tijelo kući na pogreb, i sva se škotska uzbunila zbog njegova umorstva. Ali nije to bilo ono što je želio reći Jonnieju. Najluđa stvar dogodila mu se za vrijeme leta ovamo. “Sjećaš se”, rekao je Stormalong, “kako si rekao da bismo mogli ponovno doživjeti invaziju na Zemlju? E pa, to je, čini se, moguće .” Letio je Sjevernom polarnicom u škotsku. Bio je u običnom borbenom avionu, let je bio ugodan, i upravo kad je dospio do sjevernog vrška škotske, na monitoru, a i vizualno ugledao je najveću, najgolemiju letjelicu koju je mogao ikada i sanjati. Na trenutak je pomislio da leti u nju i da će se o nju skršiti. Bila je tu na njegovim monitorima, vidio ju je kroz vjetrobran! Bum! Udario ju je, no nje nije bilo. “Nije bilo?” Pa, baš tako. Udario je u čvrst predmet kojega ondje nije bilo. I to, pazite, točno na nebu. Velik kao čitavo nebo, ali nema ga. Evo, ovdje u ovoj kutiji su slike s ekrana. Jonnie je pogledao letjelicu. Bila je to kugla s prstenom. Nije nalikovala ni na koji svemirski brod za koji je Jonnie ikad čuo. A izgledala je ogromno. U stvari, u kutu slike vidjelo se otočje Orkney. 007

Činilo se kao da se letjelica pruža od srednje škotske do Orkne ya. Naredna uzastopna slika prikazivala je kako letjelica obavija borbeni avion koji je snima, a na trećoj se slici vidjelo da broda nema. “Brod kojeg nije bilo”, rekao je Stormalong. “Svjetlo”, reka o je Jonnie, odjednom se prisjetivši nekih ljudskih teorija. “Možda je ovo ovdje letjelo brže od svjetlosti. Za sobom je ostavilo svoju sliku. To je, znaš, samo pretpostavka, ali čitao sam da su ljudi mislili kako ono što leti brže od svjetlosti može izgledati poput cijelog svemira. Tako piše u nekim tekstovima o nuklearnoj fizici koje smo imali.Najveći dio toga nisam razumio.” “Pa, moglo bi biti baš to”, re kao je Stormalong, “jer je starica kazala da nije bio tako velik.” Starica? Pa, ovako je bilo. Kad se oporavio od prepasti, pregledao je piktorikorderske snimke. Bližeći se škotskoj, nije bio opazio - znaš kako je to: na dugom letu otupiš, nisi žustar, a on u posljednje vrijeme nije dosta spavao, jer, kadeti kao kadeti, presporo diplomiraju, mada ih preopterećeni piloti očajnički trebaju. Pregledom snimki s ekrana otkrio je ovaj mali trag koji se uzdiže s imanja zapadno od Kinlochberrieja. Znaš, na sjeverozapadnoj obali škotske - ono mjestašce? Pa, smanjio je brzinu i spustio se na tu točku, misleći da je možda na to mjestašce izvršen napad iz zraka ili da je razoreno. No tamo je naišao samo na spaljen prostor među stijenama - imanje se nalazi među samim stijenjem - i nije uočio nikakvu drugu štetu ili neprijateljsku silu, pa se spustio blizu kuće. Iz kuće je izišla starica, sva uzruja na zbog dva posjetioca s neba u jednom danu, kad obično prođu mjeseci a da nikog ne vidi. Natjerala ga je da sjedne i popije čaj od trava pa mu pokazala ovaj novi sjajni džepni nožić. “Džepni nožić?” - upitao je Jonnie. Ovaj inače vrlo staloženi Norvežanin-škot natenane se raspripovijedao. Pa da. Vidjeli su takve noževe u ruševnim gradovima, zar ne? Oni se sklapaju u se. Jedino što je ovaj vrlo sjajam. Da, sada ću doći na ono. I tako, prema onome što mu je starica ispričala, sjedila je ona i češljala svoga psa, koji je često pun čičaka, te umalo pala u nesvijest od straha. Iza nje je stajao mali sivi čovjek. Odmah iza čovječuljka nalazila se velika siva kugla s prstenom, parkirana točno na mjestu na kojem je obično vezana krava. Vje rojatno su glupaču prestrašili, rekla je starica. Nije se čuo nikakav zvuk. Možda samo malo lahor. I onda je ona pozvala sivog čovječuljka na šalicu čaja od trava, baš kao što je pozvala mene, samo što sam se ja znao ponašati pa sam se spustio s grmljavinom i tako joj se najavio. No sivi je čovje čuljak bio vrlo ljubazan. Bio je malo manji od većine ljudi. Put mu je bila siva, kosa siva i odijelo sivo. Jedina neobičnost u vezi s njime bila je kutija koju je nosio o remenu oko vrata, a koja mu je visila na prsima. On bi rekao nešto u tu kutiju, a onda bi, čas kasnije, kutija progovorila eng leski. Glas sivog čovječuljka bio je miran i različitih tonova, a kutija je imala samo jedan ton, jednoličan. “Vokoder”, rekao je Jonnie. “Prijenosni uredaj za prevođenje. Opisan je u psihloškim tekstovima, ali se Psychli njime ne služe.” Dobro, u redu. Ovaj sivi čovječuljak upitao ju je ima li kakvih novina. Nema, naravno, jer nikad novine nije niti vidjela; malo ih je Ijudi uopće vidjelo. Zatim ju je upitao ima li kakvih povijesnih knjiga. Bilo joj je žao što mu mora odgovoriti da je čula za knjigu, ali da ni jedne nema. 008

Dobro, on je očito pomislio da ga ne razumije, pa je na pravio mnogo kretnji da joj pokaže kako želi nešto otisnuto na papiru. I tako je ona postala vrlo uslužna. Izgleda da je netko od nje kupio neku vunu i dao joj dva ona nova kredita, objasnivši joj što je to. “Kakve kredite?” “O, nisi ih vidio?” Stormalong je pročeprkao po džepovima i našao jedan. “Sada nas plaćaju. Ovime.” Bila je to novča nica od jednog kredita iz nove Planetarne banke ,i Jonnie ju je pogledao bez nekog osobitog zanimanja. Zatim je njegovu pozornost privukla slika. Na slici je bio on. Kako maše puškom. Nije mislio da je sličnost tako dobra, a uz to, bio je i pomalo zbunjen. I tako je, nastavio je Stormalong, starica novčanice primila zbog tvoje slike. Jednu od njih stavila je na zid. Prodala ju je sivom čovječuljku za džepni nožić, jer je imala drugu novčanicu koju će objesiti na zid. “Rekao bih da je to jeftino za nožić, ako je tako dobar kao što veliš“, rekao je Jonnie. Pa, Stormalong o tome nije razmišljao. No, bilo kako bilo, sivi je čovječuljak ispio čaj, brižljivo metnuo novčanicu među dva komada metala, te ih stavio u nutarnji džep, zatim joj zahvalio, otišao natrag do broda, nešto rekao nekome unutra i ušao. Doviknuo je starici neka ne prilazi i zatvorio vrata. Zatim je liznula vatra, brod se digao, odjednom postao velik poput čitavog neba i iščezao. Da, kao što Jonnie reče, vjerojatno svjetlosni fenomen. Ali nije letio kao naši avioni niti se teleportirao. Nije izgledao psihloški, pogotovo ne s onim čovjekom koji je bio mali sivi čovjek. Jonnie je potpuno ušutio. Neka druga strana rasa? Zainteresirana za Zemlju sada kad ovdje više nema Psychla? Pogledao je preko jezera razbijajući si tim pitanjima glavu. Sve se više bližilo nevrijeme. Pa, bilo što mu drago, nastavio je Stormalong, nije on zbog toga ovdje . Prekopao je po plosnatoj kutiji u kojoj je nosio karte. “Riječ je o Kerovu pismu”, kazao je Stormalong. “ Rekao je da ga moram osobno donijeti i da ga ne smijem ispuštati iz ruku. Zadužio me, a rekao je da će se - ako ne primiš pismo - cijeli rov urušiti. Evo ga.” Jonnie je pogledao omotnicu. Bila je od papira kojim se omataju protutoplinski štitnici. Jedini natpis na njoj bio je STRAHOVITO TAJNO. Podigao ju je prema svjetlu, koje je sada, kako se oluja bližila, bivalo sve oskudnije. Koliko je mogao ustanoviti, nije sadržavala nikakav eksploziv. Otvorio ju je. Da, to je stvarno bio Kerov rukopis. Polupismene zavojite kukice i petljice možda nisu bile ispisane pravilno, no odavale su Kerovo poimanje psihloškog alfabeta. Posve je razastro list da ga pročita. Pisalo je: STRAHOVITO TAJNO Znaš kome Kao što znaš osobna pisma su po kompanijinim propisima zabranjena i ako me uhvate da pišem i šaljem pismo to će me koštati tromjesečne plaće. Ha ha. Ali ti si rekao prije nego što si otišao da ti pišem ako se izvjesna stvar dogodi i da pismo predam pilotu ,ti znaš kojem, da ti hitno odnese. Zato bez imena jer su imena ne-sigur-na. Ali dogodit će se pa ti pišem čak i ako mi kompanija oduzme tromjesečnu plaću. Vidi da je i ovaj rukopis promijenjen. 009

Jučer je onaj izbačeni bivši pilotski petljanac Lars, onaj koji misli da je najveći svjetski akrobatski borbeni pilot po pričanju stranke koju neću spominjati zbog ne-sigurnosti (sigurnosti, shvaćaš?) i koji je slomio vrat te bio imenovan pomoćnikom znaš već koga (bez imena!) sišao dolje i zatražio od svih onih Psychla u zatvoru da poprave pumpe za plin za disanje i ventilatore u starom uredu znaš već čijem. Nisu htjeli surađivati kao što sam znao i kao što si i ti znao da neće. Oni vjeruju i siguran sam da su svi to duboko utuvili u glavu da ti znaš tko je ubio starog znaš već koga. Onaj drugi koji je umoren kasnije otkrio je to i rekao im neposredno prije polugodišnjeg ispaljivanja i zatim iščeznuo niz okno tako oni vjeruju. Neće oni prstom maknuti za ti znaš koga niti imati išta sa starim prostorijama znaš već čijim jer su Psychli sigurni da će ih znaš već tko raznijeti. Uostalom u tom odsjeku sve su pumpe i cirkulatori plina za disanje raznijeti na komade kao što obojica znamo i prije nego što itko mogne otići onamo bez maske moraju se popraviti ali su potrgani. I tako je onaj blesavi idiot najveći borbeni pilot u svemiru koji nikad nije bio u borbi i koji je slomio vrat došao ovamo do mene i ja sam mu rekao da ja mogu urediti kancelarije znaš već čije ali će mi trebati izvjesni dijelovi možda iz drugih rudnika jer je pumpa za plin tako potrgana. I on je rekao da je to po nalogu Vijeća i da me može uvjeriti kako ću sve dobiti. Tako ispisujem vrlo kompliciran nacrt popravka koji iziskuje mnogo dijelova i otežem koliko god mogu. Govore da je znaš već tko u vijeću rekao da je ovo tajno i hitno i oni će me pritisnuti da to dovršim i platiti mi ekstra. Ha ha. Tako zabušavam i kao što si rekao bit će najbolje da dođeš ovamo jer sam im rekao da trebam pomoćnike ali nisam spominjao tvoje ime jer sve što je u vezi ti znaš s kim otrovni je plin u rudniku. Eto tako sad znaš kako stvari stoje a ja sam izderao pandžu pišući ovo i uši osluškujući kolika je gungula ali otezat ću i tražiti nepotrebne dijelove koliko god budem mogao jer je cirkulator plina stvarno bio polomljen a sad je još više. Ha ha. Ovo osobno pismo može me koštati tromjeseč ne plaće. Ha ha. To mi duguješ ako me uhvate. Ha ha. Znaš već tko Dodatak: Rastrgaj ovo pismo da me ne bi koštalo tromjesečne plaće - ili moga krznenoga vrata. Nema ha ha. Jonnie je još jednom pročitao pismo te ga zatim, kako je pošiljalac i tražio, razderao. “Kad si ovo dobio?” - upitao je Stormalonga. “Jučer ujutro. Morao sam ti ući u trag.” Jonnie je pogledao preko jezera. Oblačine su se nakupile, crne i opasne. Bile su gotovo nad njima. Jonnie je gurnuo Stormalonga na trokolicu i startao vozilo. Bez ijedne je riječi pojurio preko savane prema rudniku. Tutnjava groma je odjeknula i prve krupne kapi kiše proparale su zrak. Jonnie je znao da mora u Ameriku sada. Smjesta! “ To je klopka!” - rekao je Robert Lisac. Jonnie se bio vratio. Hitro im je ispričao što mu je poručio Ke r. Naredio je da se Stormalongov avion smjesta tenkira, kontrolira i očisti, kako bi za sat vremena bio spreman za polijetanje. Pred sobom je sada imao kopilota koji je došao sa Stormalongom, u blizini je stajao Angus, a on ih je uspoređivao. “Možeš li vjerovati Keru?” - upitao je sir Robert. 010

Jonnie nije odgovorio. Bio je zadovoljan što se Angus može zamijeniti s kopilotom; treba samo potamniti bradu, staviti malo orahove boje i promijeniti odjeću. “Odgovori mi! Mislim da ti nisu sve koze na broju!” Robert se toliko uzrujao da je koračao po podzemnoj prostoriji kojom se Jonnie služio. Čak je počeo govoriti svojim škotskim narječjem. “Moram ići. Sada, i to hitno”, viknuo im je Jonnie. “Ne!” - rekao je Dunneldeen. “Ne!” - rekao je Robert Lisac. Žagor prijevoda koordinatora, a zatim je i pukovnik Ivan dreknuo: “Njet!” Jonnie je naredio Angusu da s kopilotom zamijeni odjeću. “Ne moraš poći, Angus”, kazao je. “Prenaglo si rekao 'da'. Angus je rekao: “Poći ću. Pomolit ću se, napisati oporuku, ali ići ću s tobom, Jonnie.” Stormalong je stajao u blizini i Jonnie ga je povukao pred golemo psihloško zrcalo i stao uz njega. Od tropskoga sunca Jonnie je preplanuo: razlika u nijansi njihove puti više nije bila tako velika. Stormalongova je brada bila nešto tamnija. S malo orahove boje tome će se doskočiti. Tu je i ona nova brazgotina na licu, sada lijepo zarasla, koju je Jonnie zadobio. Ništa se u vezi s njom nije dalo učiniti, i Jonnie se ponadao da će ljudi pomisliti kako je Stormalong doživio nesreću; da, trenutak, mogao je na nju staviti povez. Ah, uglato fazonirana brada: ona ih je razlikovala. Mašio se kutije s alatom, koju je Angus uvijek nosio, izvadio oštre škare za rezanje žice i počeo dotjerivati bradu da bude točno kao Stormalongova. Obavivši to, promijenio je s njime odjeću. Sada još malo orahove boje na bradu... dobro. Pogledao se u zrcalo. Ah, da. Komad poveza. Izvadio ga je i stavio na se. Sada? Dobro. Mogao je proći kao Stormalong. Ogromne, staromodne naočale, bijeli šal i kožnati letački kaputić: da, išlo bi. Ako ga ne pogledaju iz prevelike blizine, ili ne opaze malu razliku u naglasku... Rekao je Stormalongu neka govori. Kod Stormalonga se nije očitavalo ono škotsko račlanje. Škotsko sveučilište? Nešto mekši izgovor? Pokušao je. Da, mogao je govoriti poput Stormalonga. Ostali su bili vrlo uzrujani. Veliki je Rus stiskao članke prstiju. Bittie MacLeod je virio u prostoriju. Stupio je naprijed molećivo gledajući. “Ne”, kazao je Jonnie. Ponos ili ne, u ovom zadatku miriše na smrt. “Ne možeš sa mnom!” Zatim se smekšao “Dobro mi čuvaj pukovnika Ivana.” Bittie je otrpio ovu odluku i povukao se. Angus je završio i istrčao van. Iz hangara u kojem su pripremali avion za let čuo se zveket uložaka koje su mijenjali i zuj bušilice . Jonnie je domahnuo pukovniku lvanu. Rus i njegov koordinator su prišli. “Neka se američka podzemna baza zatvori, pukovniče. Sva vrata. Tako da nitko ne može ući osim nas. Zatvori ih tako čvrsto da nikako ne mogu ući. Isto poduzmi i na području s taktičkim i nuklearnim oružjem pedesetak kilometara sjeverno. Hermetički ga zatvori. Pokupi sve jurišne - puške kojima se ne služe škoti. Jesi li shvatio?” Pukovnik je sada ondje imao grupicu vojnika. Da, shvatio je. Jonnie je mahnuo Dunneldeenu i sir Robertu. Uhvatili su korak s njime dok je kretao prema intendanturi. Sažeto i kratko rekao im je što da učine ako zaglavi. Bili su vrlo ozbiljni i zabrinuti za nj. Krajnja drskost njegova plana ostavljala je strahovito mnogo prostora za omaške. No razumjeli su. Rekli su da će nastaviti borbu. “A ti, Dunneldeen”, završio je Jonnie, “Želim da budeš u Akademiji u Americi za otprilike dvadeset četiri sata. Doći ćeš preko škotske da preuzmeš instruktažu pilota od Stormalonga, koji će do tada, bude li sreće, biti na 'drugom zadatku.' “ Barem jednom Dunneldeen je samo kimnuo u znak pristanka. 011

Starica, koja se - zajedno sa svojom obitelji - spustila iz plemena na Mjesečevim planinama da vodi njihovu intendanturu, mora da je kroz vjetar načula žagor. Pripremila je paket s hranom za dvojicu, nekoliko tikvi sa slatkom vodom i veliki sendvič od pečenog afričkog bivola i prosenog kruha. Stala je pred Jonnieja i nije se micala dok nije počeo jesti. Sir Robert je uzeo paket s hranom, a Dunneldeen tikve, pa su prošli pokraj starog psihloškog operativnog ureda. S mjesta na kojem su se nalazili avioni i dalje je dopiralo čekićanje i zujanje: Angus je provjeravao je li sve u redu. Jonnie je uzeo nekoliko metara teleprinterske vrpce i pogledao tekući promet, tražeći bilo kakvu vremensku neobičnost u pilotskim medusobnim razgovorima. Da, da! Jedno... dva... da, dva spominjanja letjelice koja je postala velika kao nebo. Priče slične onoj koju mu je ispričao Stormalong. U objema je spomenut sivi čovječuljak. U Indiji i Južnoj Americi. “Sivi se čovječuljak muva okolo”, promrmljao je Jonnie . Dunneldeen i sir Robert savili su vratove prema vrpci da vide o čemu on to govori. “Stormalong će vam ispričati”, rekao je Jonnie. Zemlja je sigurno bila zanimljiva za neku drugu civilizaciju u svemiru. No sivi čovječuljak nije, čini se, bio neprijateljski nastrojen. Barem ne za sad. “Ovu, ili bilo koju drugu bazu u koju odete, branite sva dvadeset i četriri sata”, rekao je Jonnie. Zujanje i lupanje je prestalo, pa su pošli do aviona. Letjelica je dovučena do samih otvorenih vrata hangara. Uz nju je stajao Stormalong sa svojim kopilotom. “ Vi ostajete ovdje”, rekao je Jonnie. “ Obojica. Ti”, zabio je prst Stormalongu u prsa, “budi ja. Idi svakog dana u mojoj odjeći onim istim putem i bacaj kamenje. A ti”, uperio je prst u kopilota, škota kojega su zvali Darf, “budi Angus!” “Nisam vješt kao Angus!” - zajaukao je kopilot. “Bit ćeš dobar” , rekao je Jonnie. Izvana je dotrčao jedan Rus i rekao im da je sve čisto, da ne dolaze nikakvi orbiteri. Nema ih ni na ekranima, niti se vide prostim okom. Rusov novousvojeni engleski odavao je škotski na glasak. Jonnie i Angus ušli su u avion. Sir Robert i Dunneldeen ubacili su im hranu i vodu. Zatim su oba zastala gledajući u Jonnieja. Pokušavali su smisliti što da mu kažu, ali ni jedan ni drugi nisu bili kadri govoriti. Bittie je staja o u pozadini. Bojažljivo je mahnuo rukom. Jonnie je zatvorio avionska vrata. Angus je podigao palčeve uvis. Jonnie je dao znak ljudima u traktoru da ih izguraju van, pa udario šakama po teškim dugmetima startera. Pogledao je unatrag. Osoblje i ljudi u hangaru nisu mahali. Jonnijevi prsti utisnuli su se u tipke konzole. Stormalong je s vrata bez daha promatrao. Znao je da je Jonnie nenadmašan letač, ali nikad još nije vidio borbeni avion koji bi se tako hitro i oštro vinuo uvis i dosegao nadzvučnu brzinu tako brzo. Odbivši se od afričkih vrhunaca, prasak probijanja zvučne barijere dopro je do njihovih ušiju. Ili je to bio tutanj oluje koja je proždrla streloviti avion? Grmljavina i bljesak munja. Grupica na vratima hangara i dalje je nepomično sta jala i , promatrala mjesto na kojem se avion izgubio među uskomešanim oblacima. Njihov Jonnie brzao je u Ameriku. Nije im se to svidalo. Nimalo. Bio je mrak kad su se spustili pokraj stare Akademije. Letijeli su blizu Sjevernog pola, pretjecali Sunce i stigli prije zore. Bilo je vrlo malo svjetala. 012

Nitko nije upalio svjetla za prizemljenje, jer ovo nije bio operativni aerodrom, pa su se ušuljali uz pomoć instrumenata i monitora. Dežurni kadet čvrsto je spavao pa su ga probudili da se , upišu u knjigu letenja: “Stormalong StamStavanger, pilot, i Darf McNulty, kopilot, na povratku iz Evrope, studentski borbeni avion 8629056918. Bez teškoća i bez primjedaba.” Dežurni je kadet to ubilježio. Nije se niti potrudio da ih dobije da se potpišu. Jonnie nije znao gdje Stormalong i Darf spavaju. Nije se sjetio da se o tome obavijesti. Stormalong vjerojatno u nastavničkom odjelu. Darf...? Mislio je brzo. “Darf” je još nosio tešku torbu s hranom i alat. Na kraju krajeva, Stormalong je ovdje bio njihov as. Jonnie je naglo zgrabio torbu s hranom i alat i gurnuo sve to kadetu. “Molim te, ponesi mi ovo u sobu.” Kadet ga je čudnovato pogledao. Ovdje je čak i Stormalong sam nosio svoje stvari. “Danima letimo bez spavanja”, rekao je Jonnie, izigravajući da je posrnuo. Kadet je slegnuo ramenima i prihvatio zavežljaje. Jonnie je pričekao da kadet krene prvi. Stigli su do odvojene spavaonice i ušli. U redu, ovo je Stormalongova. Na jednom je zidu visila norveška slika napravljena od tkanina . Stormalong se ovdje bio udobno smjestio. Kadet je spustio torbu s hranom i alat na stol i tek što nije otišao.No premda je Angus bio taj koji je ovu bazu prvotno uredio i mada ju je poznavao kao svoj džep, nije mogao znati gdje spava Darf. Jonnie je hitro zgrabio polovicu hrane i alat i ponovno ih ugurao kadetu u ruke. “Pomozi Darfu do njegove sobe.” Izgledalo je da će kadet prosvjedovati. “Ozlijedio se na kuglani”, rekao je Jonnie. “Čini se da ste i vi povrijedili lice, sir”, rekao je kadet. Bio je prilično mrzovoljan zbog toga što mu remete san, ali je otišao s Angusom. Lijep početak, pomislio je Jonnie. Sada bi sir Robert sigurno govorio o tome kako prepade valja dobro planirati, Prepad se planira, govorio bi. Za ovako opasan prepad kao što bi mogao biti ovaj, sigurno nikad dovoljno vremena za planiranje. Kadet i Angus nisu se vratili, pa je Jonnie pretpostavio da je sve prošlo u najboljem redu. Svukao je odjeću i umotao se na Stormalongovu ležaju. Prisilio je sama sebe da zaspi. Trebat će mu počinak. Kao da je prošlo tek nekoliko sekundi kad ga je razdramilo drmusanje po ramenu. Naglo je sjeo, a ruka mu je pod pokrivačem potražila blastušu. Obrazina. Maska za disanje. “Ruka” je bila pandža. “Jesi li predao moje pismo” - šapnuo je Ker. Bio je bijeli dan. Sunce poodmaklog prijepodneva prodiralo je kroz potamnjela okna. Ker je uzmaknuo, čudno ga gledajući. Zatim se patuljasti Psychlo odšuljao do vrata da se uvjeri jesu li zatvorena, ogledao se po sobi da vidi ima li u njoj prislušnih uređaja ili sićušnih kamera, pa se vratio krevetu, s kojega je Jonnie spustio noge. Ker je prasnuo u smijeh! “Je li tako očito?” - rekao je Jonnie, maiko ljut, sklanjajući kosu s očiju. “Nije za nepažljiva idiota”, rekao je Ker, “ali za onoga koji se s tobom znojio na tolikim vozačkim sjedalima i u tolikim rudarskim oknima... Ja te znam, Jonnie!” Utisnuo je pandžu u Jonniejev dlan. “ Dobro došao u duboku jamu, Jonnie... hoću reći Jonnie, prijavljen kao Stormalong. Neka ruda poleti i kolica se pokrenu!” Jonnie mu se morao nakesiti. Ker je oduvijek bio takav lakrdijaš. Na neki mu je način bio drag. 013

Ker mu je prišao vrlo blizu. Prošaptao je. “Ti znaš da se ovdje može smrtno nastradati. Riječ curi kroz pukotine vrata spavaonica - visokih, najviših spavaonica. I ti, i ja, ako nas uhvate. Stoga, prije svega, oprez. Jesi li ikad imao nešto s kriminalom? Ne? E pa, imat ćeš kad te se dočepaju. Dobro je što si u rukama pravog kriminalca, u mojim rukama! Tko je došao s tobom? Tko je sada Darf? ” “Angus MacTavish”, rekao je Jonnie. “Oho, to je najljepša vijest dana nakon one da si ti ovdje. Angus se razumije u vijke i matice. Pratim stvari. Što ćemo prvo?” “Prvo ću se obući i nešto doručkovati”, rekao je Jonnie. “Neću pokazivati lice u onoj blagovaonici. Stormalong je obučavao većinu ovih poletaraca.” “I jest, a ja sam obučavao rukovaoce strojeva. Znaš da ja to jako dobro radim, Jonnie.” Jonnie se odijevao, ali je Ker neumorno brbljao. “ Ova Akademija je nešto najzabavnije u mom životu. Ovi kadeti... Pričam im pričice o tome kako sam tebe podučavao i što si sve radio - naravno, uglavnom same laži, zato da ih dobijem da rade što bolje - a oni to vole. Znadu da su to laži. Nitko ne može buldožerom skupiti trideset devet tona rude u jednom satu. Ali ti shvaćaš. Znaš me. Volim ovaj posao. Znaš, ovo je prvi put da mi je zbilja drago , što sam patuljak. Nisam mnogo viši od njih i naveo sam ih Jonnie, ovo će te ubiti ako to netko prije ne uradi - naveo sam ih da povjeruju da sam polučovjek!” Sjedio je na krevetu, koji se uleknuo pod njegovim trista kilograma teškim tijelom, i sada se taj krevet umalo srušio od njegova silnog smijeha. “Nije li to divno, Jonnie? Polučovjek, shvaćaš? Velim im da mi je mati ženka Psychlo koja je silovala nekog švedanina!” Unatoč ozbiljnosti svoga zadatka, Jonnie se morao nasmiješati. Navlačio je Stormalongovu odjeću. Ker se sada prestao smijati. Samo je sjedio, zabrinut. “Znaš, Jonnie”, uz dahnuo je tako da je ventil njegove maske za disanje zalepetao i prasnuo, “mislim da je ovo prvi put u životu da imam prijatelje.” Jedući nekoliko zalogaja doručka i ispirući ih vodom, Jonnie je kazao: “Prvo što ćeš napraviti bit će da odeš dolje do zapovjednika Akademije. Reći ćeš mu da želiš da ti smjesta za tvoj specijalni zadatak dodijeli Stormalonga i Darfa. Siguran sam da su ti odozgor dali ovlasti.” “Da, ovlasti sam dobio”, rekao je Ker. “Dobio sam sve moguće ovlasti. A oni odozgor pritišću me da što prije završim cirkulator plina za disanje. No rekao sam im da trebam pomoć i dijelove iz rudnika u Cornwallu.” “Dobro”, rekao je Jonnie. “Reci im da će za nekoliko dana doći Dunneldeen da zamijeni Stormalonga u nastavi. Reci da si to sredio zato da školu poštediš dezorganizacije. Za tim nabavi zatvoreni automobil i dovezi ga pred ovu zgradu, ukrcaj u nj 'Darfa', vrati se ovamo, pokucaj i odosmo.” “U redu, u redu, u reduu, rekao je Ker, odlazeći uz tutanj. Jonnie je provjerio blastušu i stavio je pod kaput. Za sat-dva znat će igra li Ker poštenu igru. Do tada...? Do auta su došli bez neprilika, izuzme li se nekoliko vragolanskih šala koje su im u prolazu dobacivali kadeti: “Jesi li se sudario, Stormy?” (to se odnosilo na povez), “Jesi li koga satro, Stormalong? Ili je to bila ona mala iz Invernessa? Ili možda njezin tatica?” U automobilu se nalazio veliki paket, zbog kojeg je i na psihloškim sjedalima bilo tijesno. Ker je preko valovite ravnice potjerao vozilo lakoćom i vještinom osobe koja je godine i desetke tisuća sati provela za komandama. 014

Jonnie je malo bio zaboravio koliko dobro Ker vozi. Na prizemnim vozilima i strojevima bolji je od Terla . “Rekao sam im”, kazao je, “da ste baš vas dvojica otišla po kućište koje nam treba iz Cornwalla. Čak su me vidjeli kako ga iskrcavam iz vašeg aviona.” Ništa nije ravno tome kao kad uza se imaš iskusna kriminalca, komentirao je Jonnie. Time je polaskao Keru, i ovaj je natjerao auto na više od dvjesto kilometara na sat. Po ovoj kvrgavoj ravnici? Angus je čvrsto stisnuo oči dok je pokraj njih šištalo grmlje i stijenje. “Ovdje su dvije maske i boce za zrak koje sam ponio”, rekao je Ker. “Reći ćemo da kroz cijevi curi plin za disanje, dovoljno za mene, previše za vas. Navucite ih.” Učinili su to tek kad su se približili logoru. Maske za zrak, koje su ostale još od Chinka, prilagođene za ljudsku upotrebu, bile su uvijek prilično neudobne. Jonnieju brzina nije smetala. Iskoristio je trenutak da uživa u ovom divnom danu. Prerija je bila smeđasta, a snijega je po vrhovima za ovo godišnje doba bilo nešto manje nego obično. No bila je to njegova domovina. Umorile su ga kiša i sparina. Baš je lijepo biti kod kuće. Prenuo se iz ovog raspoloženja kad su odjednom uz cvilež usporili u uzburkanoj prašini na zaravni blizu kaveza. Ker se nije obazirao kamo ide s vozilom. Nagnuo se kroz prozor i viknuo u kavez: “Stiglo je. Ne vjerujem da je pravo kućište, ali vidjet ćemo!” Terl! Eno ga, s pandžama na rešetkama. Isključili su struju. “Dobro! Samo požuri!” - zagrmio je Terl. “Dosta mi je ovog prženja na suncu. Koliko još dana, seronjo?” “Dva, tri, ne više ”, zaurlao je Ker. Natjerao je vozilo u opasan rikverc, i ono se zavrtjelo u zraku pa se spustio prema drugoj strani logora i ušlo kroz vrata garaže. Ker je pritisnuo tipku, spustio automobil niz kosinu u napušteni sektor pa ga zaustavio. “Sad idemo u njegov ured”, rekao je. “Još ne”, rekao je Jonnie, a ruka mu je počivala na blast-pištolju pod kaputom. “Sjećaš se one stare ostave gdje je Terl bio prvi put zatočen?” “Da”, rekao je sumnjičavo Ker. “Je li još opremljena plinom za disanje?” - upitao je Jonnie. “Pretpostavjam da jest.” “Prvo nas provezi pokraj skladišta elektronskih aparata i uzmi analizator metala, a zatim odvezi do one ostave.” Ker se malo uznemirio. “Mislio sam da ćemo u njegov ured.” “I hoćemo”, rekao je Jonnie. “No prvo da obavimo jedan pošlić. Ne boj se. Nije mi ni na kraj pameti da te ozlijedim. Smiri se. Učini što sam ti rekao.” Ker je turirao mašinu i jurnuo automobilom kroz labirint rampi da učini što mu je Jonnie rekao. Prostorije nisu baš osobito očišćene još od bitke, ali su se ovdje nalazile stotine aviona, tisuće vozila i rudarskih strojeva, deseci raznovrsnih radionica i stotine skladišta - drangulije kao i dragocjenosti tisućljetne operative. Jonnie ih je gledao i razmišljao - predstavljale su bogatstvo ovog planeta, jer su se mogle iskoristiti za obnovu Zemlje. Svaki je rudnik imao slična golema skladišta materijala. Ove bi stvari trebalo sačuvati i pobrinuti se za njih. Bile su nenadoknadive, jer su tvornice koje su ih proizvele bile udaljene čitave svemire. Ali koliko god ih bilo, na kraju će se potrošiti i pohabati. To je još jedan razlog za uključenje u zajednicu zvjezdanih sustava. Nije vjerovao da je mnogo od ovoga napravljeno na Psychlu: 015

Psychli su bili izrabljivači stranih rasa i terena; nisu li čak i svoj jezik i tehnologiju preuzeli od drugih?! Čini se da je ključ njihove moći bio teleportacija. Dobro, na tome radi. Dovezli su se pred staru ostavu, i Angus se s mukom uvukao u nju noseći analizator. Jonnie je petljao oko cirkulatora plina za disanje. Ispitali su svoje maske za zrak i zatvorili vrata. Rekli su Keru da skine masku. Pomalo zabrinut, Ker je još imao prisutnosti duha da izvuče komad crnog materijala i njime zatvori okance. Jonnie i Angus smjesta su se dali na posao. Nagovorili su Kera da stavi glavu na ploču analizatora metala. On je to učinio, ali je stalno kolutao svojim jantarnim očima postrance prema njima i kao da misli da su ludi. Sjetio se kako je ova naprava primijenjena na Jonnieju i pokušao im je reći da nikad nije dobio hitac u glavu. Radili su. Angus je postao pravi stručnjak za primjenu ovih aparata i okretao je dugmad da postigne različite dubinske koordinate i fokuse. Keru su se ukočila leđa od savijanja, i to im je rekao. Ušutkali su ga. Okretali su mu glavu po ploči u svim smjerovima. Na kraju napornih trideset i pet minuta dopustili su mu da se uspravi. Ker je stajao, trljao vrat i pokušavao opet izra vnati kralješnicu. Jonnie ga je pogledao. “Pričaj nam o svojem rođenju, Ker.” Ker je pomislio da je ovo luckasto. Otvorio je usta da progovori, a zatim bacio pogled na vrata. Iz džepa je izvadio neku napravu i gurnuo je prema području do okanca.Na napravi je bila svijetla kuglica koja će ih upozoriti na to stoji li netko pred vratima. Angus je ispitao interfon i isključio ga. “Dobro”, rekao je Ker. “Rođen sam od bogatih roditelja.” “Ma hajde, Ker”, rekao je Jonnie. “Istinu, želimo istinu, a ne bajke!” Ker kao da je bio malo povrijeđen. Mučenički je uzdahnuo. lzvadio je minijaturnu kutiju-čuturu kerbanga i malko se poslužio. Trebalo mu je. Čučnuo je uza zid i ponovno započeo. “Rođen sam od bogatih roditelja na Psychlu”, rekao je Ker. “Otac mi se zvao Ka. Bila je to vrlo ponosita obitelj. Prva ženka moga oca rodila je leglo mladunčadi. Obično psihloško leglo broji četiri, a ponekad petero mladunaca. U ovom ih je slučaju bilo šest. Pa, čest je slučaj da kod ovako brojne mladunčadi jedno od njih bude kržljavo - zato što u ženkinim organima nema dovoljno prostora ili slično. I tako, ja sam, eto, bio šesto mladunče, kržljavac. Ne želeći da se obitelj osramoti, izbacili su me sa smećem, što je uobičajeno u takvim slučajevima. Obiteljski rob me iz svojih vlastitih razloga odanle izvadio i odveo. Bio je član tajne revolucionarne organizacije. Ispod imperijalnog grada steru se kilometri i kilometri napuštenih rudarskih rovova. Onamo bježe robovi, jer ih ondje nitko ne može uhvatiti. Tamo sam dospio i ja. Možda je to razlog zašto sam u rudniku kao kod kuće. Robovi su bili balfanske rase, puk plave boje. Nisu baš svakodnevna izgleda - mogu udisati plin za disanje, atmosferu Psychla, i ne moraju nositi maske, pa ih se lako primjećuje po ulicama. Možda su zamislili da im treba vlastiti Psychlo koji će postavljati bombe ili nešto slično. No, svejedno, odgojili su me i uvježbali da za njih kradem. Mogao sam se onako malešan uvlačiti i izvlačiti iz malih prostora. Kad mi je bilo otprilike osam godina, što je vrlo rana mladost za Psychla, jedan agent Imperijalnog istražnog biroa IBI-ja - zvao se Jayed - ubacio je u grupu takozvane provokatore da navedu grupu na izvršenje velikih zločina kako bi ih sve mogli pohapsiti. Nakon stanovitog vremena IBI je proveo raciju u podzemlju. Budući da sam bio sitan, ispeo sam se kroz stari otvor za ventilaciju. 016

Nakon toga sam bio gladan i samo sam tumarao ulicama. Na kraju sam pronašao prozorčić na brodu s hranom; bio je premalen da bi ga trebalo osigurati rešetkama, jer se ni jedan normalni Psychlo kroza nj nije mogao provući. Tako sam ja spuznuo unutra i aktivirao alarmni uredaj - to me kasnije potaklo da o tim stvarima sve proučim.” Ker je zastao i još se malo poslužio kerbangom. Zapravo, ovaj mu je prekid dobro došao; kerbango ne možeš uživati ako nosiš masku na licu, jer ne možeš pljuckati sitne zrnate ostatke. Ujedno mu je to došlo kao olakšanje. Ovu pripovijest nikad nikom nije ispričao. “Ukratko”, nastavio je Ker, “izveli su me na sud, osudili i kaznili žigosanjem sa tri pruge i stoljećem robije u imperijalnim jamama. I tako sam ja, osmogodišnjak, dopao teške robije s okorjelim zločincima. Bio sam premalen za sve njihove okove, pa su me pustili da trčkaram okolo i zato na gležnjevima nemam nikakvih tragova okova. Ne moram paziti kad skidam čizme. Budući da sam bio nogo-slobodan (ha, ha), stariji su me zločinci mogli iskoristiti da im prenosim tajne poruke između okovanih bandi i ćelija, pa su me vrlo podrobno uputili u kriminal. Kad sam otprilike navršio petnaestu, u jamama je izbila pošast. Mnogo je stražara pomrlo, a kako ja nisam bio okovan, pobjegao sam. Tada sam već savladao zanat, mada je petnaest godina za Psychla rana mladost. Onako sitan, mogao sam se provlačiti kroz prozore i rupe za koje nitko nije smatrao potrebnim da ih osigura, pa sam prikupio mnogo gotovine. Kupio sam krivotvorene isprave, podmitio kadrovika u Intergalaktičkoj rudarskoj kompaniji i dobio posao kao rudar, jer sam mogao ulaziti u sasvim skučene prostore. Službovao sam za kompaniju po različitim sistemima i nekako se održavao posljednjih dvadeset i pet godina. Sada imam tek četrdeset jednu godinu, a Psychlo doživi otprilike sto dvadesetu, pa mi preostaje još sto četrdeset devet godina. Trenutno je problem kako da ih utrošim (ha, ha).” “Hvala ti”, rekao je Jonnie. “Kakvu moć nad tobom ima Terl?” “Onaj majmun? Sada nikakvu. Imao jest, ali više nema. Nikakvu.” “Jesi li kada učio matematiku?” - upitao je Jonnie. Ker se nasmijao. “Ne, što se toga tiče, tu sam glupan. Ja sam samo praktičar - bez ikakve naobrazbe, ali s iskustvom... i, naravno, s kriminalnom prošlošću.” “Voliš li ti okrutnost, Ker?” Patuljasti je Psychlo spustio glavu. U odrazu svjetla s aparata izgledao je postiđen. “Da budem iskren, neobično je da vam to mogu reći, moram se pretvarati da volim okrutnost. Inače bi me ostali Psychli smatrali abnormalnim. Ali ne, ne volim je. Žao mi je što to kažem.” Trgnuo se. “Jonnie , reci čemu sve ovo?” Angus i Jonnie su se pogledali. Ovaj Psychlo nije u glavi imao nikakvih predmeta. Baš nikakvih! No Jonnie nije htio odati tako značajan podatak. Ker za takve predmete nije znao, a vjerojatno ni velika većina Psychla. “Imaš različitu strukturu luba nje od ostalih Psychla”, rekao je Jonnie. “Potpuno si različit.” Ker se živahno trgnuo. “ Stvarno? No, no. Uvijek sam osjećao da postoji neka različitost.” Zamislio se. “Psychli me ne vole. A, zapravo, ni ja ne volim njih. Drago mi je što za to imam i razlog.” Jonnieju i Angusu ispitivanje je donijelo veliko olakšanje. Nisu željeli da ih Ker napadne i počini samoubojstvo kad spozna da traže rješenje zagonetke zvane teleportacija. 017

Upravo su skupljali opremu kad je bljesnula spravica vratima. Netko je bio vani. Ker je navukao masku za disanje. Na prstima se odšuljao do analizatora metala i jednom ga rukom podigao. Zatim opet odšuljao do vrata i naglo ih otvorio kao da izlazi. Iz prostorije je prokuljao plin za disanje. Pred vratima je stajao Lars, zatečen pri postavljanju uredaja za prisluškivanje na vrata. Nije nosio masku za zrak. Nevidljivi ćuh plina za disanje zapahnuo je Larsa ravno u lice. Mora da je upravo u tom času udisao, jer se podigao na nožne prste poput osobe koju vješaju. Zatvorio je usta. Zateturao je unatrag. Borio se da dođje do zraka. Poplavio je. Za nekoliko sekundi nastupit će grčevi. Jonnie i Angus su ga zgrabili, svaki za jednu ruku, i hitro odvukli natrag na svježiji zrak. Angus ga je hladio metalnom pločom, koju je našao na podu. Lars se potpuno oporavio. Plava je nijansa izblijedjela. Ali prvo što je izustio bilo je: “Što ste ondje radili? ” Rekao je to Ijutito. “Hajde, hajde, dečko”, rekao je umirujuće Angus. “Mi ti, evo, spašavamo život, a ti s nama tako ružno.” Lars je Jonnieja promatrao čudnovatim izrazom lica. Jonnie je otišao do Kera, koji je zveketao kućištem po automobilu kao da ga je upravo bio ukrcao. “Sve je sada u redu”, rekao je Ker. “Na kućištu ne ma ni pukotina , ni grešaka u metalu. Najbolje će biti da vidimo da li odgovara.” Odvezli su se i ostavili Larsa da leži i bulji za njima onim svojim čudnim izrazom… “Zašto me onako gleda? ” - upitao je Jonnie. “Budi oprezan”, rekao je Ker. “On je lud. Osim toga, on je njuškalo i uhoda Vijeća. Zabio si je u glavu da je nekakav Bitter ili Hitter bio najveći vojskovođa u vašoj povijesti, pa opustiš li se samo na nekoliko sekundi, navalit će. To je nekakva crkva. Nema ništa loše u vjeri, ali je štošta loše u onome što on govori. Terl mu je pomutio razum. Ali nije ga baš mnogo ni imao. Ha, ha.” “Ali zašto tako čudnovato gleda mene?” - upitao je Jonnie. “Sumnjičav je po prirodi”, kazao je Ker. “Znaš, osjećam se mnogo bolje otkad s vama razgova ram. Jako mi je drago što sam različit!” Zaustavili su se i izašli na gornjoj razini logora, gdje se nalazio Terlov ured. Izvukli su kućište iz kola i s naporom ga odvukli uz rampu. Tek što nisu ušli, kadli ih je Angus zaustavio. “Zašto sam Terl nije mogao urediti ove prostorije?” Ker se nasmijao. “Kad je Jonnie odlazio odavde, rekao je da se razglasi kako su ove prostorije minirane. Ali uopće nisu.” Mahnuvši šapom, pokazao je vrata Terlova ureda. “ Da se Psychli probiju iz stambenog odjela, mogli bi doći ovamo i pobiti svakoga tko ovdje radi. Terl je posve siguran da bi ga ucmekali kad bi se oslobodili. Mrze ga.” “Čekaj”, rekao je Jonnie. “To znači da će ih Terl pobiti prije nego što useli ovamo.” Spustio je ruku na kvaku uredskih vrata. “Ti si ovu prostoriju provjerio što se tiče prislušnih uređaja i paklenih mašina? ” “Ha, ha!” - nasmijao se Ker. “Raznio sam je na komadiće iščekujući tebe!” Ušli su i položili kućište na pod. Uistinu, prostorija je bila demolirana: žice su bile izvučene, stari cirkulator plina za disanje rasuo se po podu, sav u savijenim komadima, stolice i pisaći stolovi stajali su naopačke, posvuda je bilo papira. Jonnie se ogledao po sobi. 018

Smjesta je vidio da je u Terlovu privatnom uredu cijeli donji dio zida desno od pisaćeg stola za kojim bi Terl sjedio pregrađen u velike zaključane pretince. “Jesi li ovo pregledao?” - upitao je. Ker je odmahnuo glavom. “Nemam ključeva. Šef Sigurnosti voli svoju sigurnost.” Jonnie je poslao Angusa da pronađe stražara. U ovom su logoru stražu još držali kadeti. Ker je, koristeći se svojim generalnim ovlaštenjem, ponovio ono što mu je došapnuo Jonnie i zatražio da mu dovedu Chirk. Dali su se na posao razvrstavanja žica, papira i smeća. Uskoro su se pojavila tri kadeta stražara sa Chirk. Bila je tek sjena one okretne tajnice iz starih vremena. Na ogrlicu su joj prikopčali tri lanca. Krzno joj je bilo neuredno. Na nosnoj kosti nije bilo pudera, ni laka na njezinim tročlanim čaporcima. Preko ramena je zabacila neku tkaninu, i to joj je bila sva odjeća. “Gdje su ključevi?” - upitao je Ker kako mu je Jonnie šapnuo. Ključevi! Svi bi ključeve! Glas joj je bio isprekidan škljocanjem derača, pucketanjem i psikanjem. Nije bilo dosta što ih je Terl u ovo uvalio i nastojao joj uništiti karijeru, tvrdeći da je neposlušna i da se ne drži pravila, nego su je još morali vući - u lancima - samo zato da kaže koji ključevi? Onoga dana kad je Terl izazvao bitku, svi su tražili ključeve, ključeve, ključeve. Njezine dužnosti u kompaniji. Jonnie je tiho šaptao Keru na uho. Ker mu je došapnuo: “Nastojiš potaknuti ustanak?” No budući da je Jonnie ostao pri svome, Ker je glasno rekao Chirk: “Ušuti! To što Terl kani pobiti sve vas tamo dolje nije nikakav razlog da se na nas istresaš!” Chirk je ostala nepomična. Kroz staklo obrazine vidjelo se kako je iskolačila oči. Ispušni ventil maske počeo se ubrzano micati. Jonnie je ponovno šapnuo, a Ker rekao: “ To može i ne mora imati ikakva utjecaja, ali kad on ovamo useli i ponovno stekne vlast nad cijelim logorom, bit će bijesan na tebe ako se ključevi ne nađu!” Mišići sredine tijela, ondje gdje joj je srce, počeli su se trzati i grčiti. Ventil se na pola minute potpuno zaustavio. Zatim je ponovno proradio. “On ovamo dolazi?“ - upitala je tako tiho da se jedva čulo kroz masku. “Zašto bismo inače ovo popravljali?” - upitao je Ker. Zatim je priprijetio: “Gdje su ključevi od ovih vrata na zidu? ” Chirk je odmahnula glavom. “Nikad ih nikome nije davao. Možda su nestali!” Da li se to u njezinu glasu osjetio jecaj? “Dobro, odvedite je”, osorno reče Ker straži. Odvukli su je. “Što se to ovdje događa?” - upitao je Lars pojavivši se na vrarima. “Pokušavamo pronaći ulazne ploče ovih žica ”, odbrusio je Ker. “Sve je pregorjelo!” Posvuda su ležale boce s plinom za disanje. Jonnie je iza leđa dohvatio jednu i otvorio je. Angus, Ker i on nosili su maske. Ker je posegnuo u džep. Izvukao je šaku nekih predmeta i gurnuo ih Larsu. “Ovaj je posao opasan! Tražim višu premiju! Ovo je bilo u prvom ormariću za struju!” Lars je pogledao predmete. Bila su tu tri uleknuta metka, koja su izgledala poput radijacijske tanadi, ali nisu to bila, zatim savijeni upaljač za tempiranje kakvi se umeću u rupe za miniranje. Najveći predmet bio je komad savitljive eksplozivne smjese. “Netko je ulazio u ovaj ured!” - rekao je Ker. “Nakon ovoga hoću da se vrata zaključavaju. 019

Neću da mi itko ulazi i izlazi, osim nas, i hoću da se udaljiš na kilometar prije nego što se ubiješ i mene za to optuže. Znam ja kako ti radiš!” Lars je ponovno počeo kašljati od novog plina za disanje, koji je istjecao iz boce. “Vidiš?” - rekao je Ker. “Ovi su kanali još puni plina za disanje. On curi.” I dalje kašljući, Lars se povlačio u predvorje. Podigao je predmete koje mu je Ker stavio u ruku. “Je li ovo opasno?” “Uzmi ih, baci što dalje možeš, pa ćeš vidjeti”, rekao je Ker. “I vidim li te opet ovdje, reći ću im da mi usporavaš posao naredbama da se ne uzrujavamo. Izlazi, odlazi, miči se! Ugledam li još jednom tvoje lice, morat ćete pronaći drugog stručnjaka. Jesi li razumio? Otići ću!” Lars je vrlo neobično gledao Jonnieja. No u tom trenutku, iz smjera udaljenog stambenog dijela, koji se nalazio tri razine niže, doprli su ljutiti urlici i režanje. Lars je odjurio. “Jesi li one predmete stva rno našao ovdje?” - upitao je Angus. “Naravno da nisam”, rekao je Ker. “Zatvorimo, zaključajmo i barikadirajmo ona vrata, i latimo se posla. Ovo je za sada zadnje mjesto na kojem bi Terl želio biti u ovom logoru. Tek kad završimo posao, a on poša lje nekoga da vidi hoće li taj odletjeti u zrak, Terl će htjeti pogledati prostorije.” Osluhnuo je udaljene urlike i dreku. “Ti si uistinu iz azvao bunu, Jonnie. Terl će ovo posve jasno čuti u svom kavezu. Ona Chirk im je zaista rekla što je čula.” Jonnie je zabarikadirao i zaključao vanjska vrata i zatim na Angusov poziv prišao pretincima u zidu. Angus je trgnuo mali komplet šiljastog alata i latio se brava. Krenuli su! Problem se sastojao u tome kako da po prostoriji postave optimalan broj uređaja za prisluškivanje i snimanje a da te špijunske naprave ne otkrije osoba koja je, mada posve izluđena, jedan od najlukavijih šefova sigurnosti koji je ikada izišao iz rudarskih škola. Ako to dobro obave, dobit će potpunu snimku tehnologije teleportacije i njezine matematike. Saznat će što se dogodilo sa Psychlom, jer će moći odaslati piktorikordere. Saznat će boravišta, a vjerojatno i namjere, drugih rasa. Imat će vezu sa zvijezdama i svemirima i moći će se obraniti na Zemlji. Terl će cijelu teleportacijsku konzolu morati proračunati i konstruirati iz osnova, jer je ona vani pokraj stare platforme tek spaljena ruina. Trebali su naprave koje će preko njegovih ramena moći registrirati svaku knjigu koju otvori, svaku stranicu brojki koju ispiše. Trebali su u njegovu uredu urediti radionicu i opremiti je tako da se točno zabilježi svaki otpornik koji uzme, svaka žičica koju ugradi. Bilo je sigurno da će on prije svake faze rada, a vjerojatno i nakon svakodnevnog posla, cijelu prostoriju pretražiti sondom. I to temeljito. Da je Terl samo naslutio da će tehnologija biti pod prismotrom, ne bi se u ovo niti upuštao. Da je pomislio da ju je usvojio pripadnik strane rase, počinio bi samoubojstvo. Jer, uopće nije bilo dvojbe da se u Terlovoj lubanji nalaze oba uređaja koja su našli u mrtvim Psyc hlima. Prije nego što su otišli iz Afrike, dr MacKendrick se vrlo pesimistično izrazio o mogućnosti odstranjenja mozgovnih uređaja iz onih silnih koščurina a da im nakon toga u rukama ostane živ, djelatan Psychlo. 020

Ta šansa nije posve propala, ali se na nju nije mogao osloniti. Angus je odnedavna počeo shvaćati zašto je Jonnie ostavio Terla na životu i zašto jednostavno nisu s nekoliko borbenih aviona satrli ovaj novi politički svinjac. Situacija je bila vrlo delikatna. Šansa je bila neznatna. Morali su uspjeti. Ali uz koji rizik! Angus nije nimalo sumnjao da je Jonnie u ovo uložio svoj život. Golem i opasan rizik. Ali i nagrada: psihloška tehnologija teleportacije. O njoj ovisi sudbina Zemlje. Jonnie je hladnokrvan, pomislio je Angus. On sam ne bi imao toliko strpljenja, niti bi bio kadar zadržati taj nepristrani pregled nad cjelokupnom pozornicom a da mu se ne potkradu posve osobni stavovi. Angus je podigao pogled s bravica. Osjetio je strahopoštovanje prema Jonnieju kad je pomislio u što su se upustili. Ovi ljudi ili Terl ubili bi Jonnieja istog časa da otkriju ili doznaju što je naumio. Robert Lisac je izjavio da je cijela akcija lakoumna i beznadna, ničim opravdan rizik. Angus nije tako mislio. Bila je to hrabrost kakvu nikad dosad nije vidio. Otvorio je pretince. Sadržava li su sve stvarčice koje je jedan šef Sigurnosti mogao ustrebati. Tu su bili svi papiri i zapisi koje je Terl smatrao značajnima. Jonnie je tražio najpovjerljivije bilješke o teleportaciji ili njezinoj neobičnoj matematici. O tim temama nije pronašao ništa, osim uobičajenih testova. No ipak je pronašao nešto zanimljivo. Bio je to popis svih rudnih ležišta na Zemlji. Kompanija stoljećima nije za svoj račun napravila pregled ruda; zadovoljila se prvotnim izvještajem. No Terl je izradio nov pregled. Jonnie se nasmiješio. Na planetu je bilo šesnaest zlatnih nalazišta jednako dobrih kao i ono na kojem su radili. U Andama i na Himalaji - no ta nalazišta nisu bila toliko blizu logoru i njihova bi eksploatacija bila manje skrovita. Ah, da. I sva ostala nalazišta bila su poveza na s uranom. O mineralnim bogatstvima Zemlje postojale su opsežne zabilješke. Šefovi sigurnosti su stotinama godina zapisivali nalaze dobivene s orbitera, koji jesu služili kao sredstva osiguranja, ali su u osnovi bili izviđači ruda. Kompanija je svojim “polujezgrovnim” metodama eksploatacije mogla doprijeti do rastaljene jezgre, samog dna kore, a da je pri tom ne probije. Zadovoljavala se iskapanjem postojećeg i konzerviranjem preostalog nedirnutog bogatstva. Terl je jednostavno zbog svojih osobnih nakana pritajio podatke pred kompanijom. Rude, kovine! Planet je još obilovao prirodnim bogatstvima. Jonnie je hitro snimio svaku stranicu. Nije on, doduše, ovdje zbog ovoga, ali je bilo zgodno saznati da njihov planet nije ostao bez minerala. Trebat će im. Angus je pronašao ono za čime su sada tragali - Terlovu sondu. Bila je to duguljasta kutija iz koje je stršila antena. Na vrhu antene nalazila se tanjurasta čaška. Na sondi je bilo mnogo prekidača za različite frekvencije , svijetlećih tijela i zujala. Jonnie je dobro izučio nauk u elektroničkoj radionici. Znao je da nikakav val što ga ova napra va može otkriti neće proći kroz olovo ili neku olovnu slitinu. S time se normalno ne bi moglo računati, jer isto tako kroz olovo ne bi mogla djelovati ni špijunska sredstva. Zbog čega ih, dakle, otkrivati, ako ionako ne bi djelovala kao sredstva prismotre ukoliko su presvučena olovom? Prvo je trebalo srediti prekidače. Jonnie je otišao u skladište elektroničkog materijala i uzeo što mu je bilo potebno. Vratio se, a u međuvremenu je Ker pročešljao cijelo područje u potrazi za prislušnim uređajima, nije našao ni jedan. 021

Odredili su gdje će Terl izrađivati konzolu: bit će to u Chirkinoj bivšoj prijemnoj kancelariji. Ta je prostorija bila dovoljno velika da se u njoj radi, a završena konzola moći će se provući kroz vrata. Dok je Jonnie za svojim pisaćim stolom radio na sondi, druga su dvojica izradila od metalne ploče radni stol i zavarila ga za pod, a zatim zavarena mjesta ojačala kaljenjem, tako da pomicanje bude strahovito teško. Nabavili su i stolac te ga postavili ispred stola. Ispalo je vrlo lijepo, pa kad su završili, Jonnie je preselio da radi za novim stolom. Izvrsno mu je išlo. Služeći se sićušnim odašiljačima koji se inače koriste u daljinskim upravljačima, svaki je prekidač na sondi uredio tako da pri uključenju odašilje impuls iz teledirigiranog releja. Da bi se ti releji uočili, potreban je bio mikroskop. Pričvstio ih je uz pomoć molekularnog spreja. Najteže ih je bilo postaviti da ostanu na mjestu dok ih učvršćuje. No takva oka koje bi ih bez pomagala moglo zamijetiti nije bilo. Ispitao je jedan prekidač za drugim, i sve je bilo kako valja. Slijedeća je faza bila teška, jer se radilo o preuređenju listića blendi, skinutih s objektiva avionskih kamera. To su malene naprave, koje automatski podešavaju količinu ulaznog svjetla. Njihovi se koncentrični listići razmiču od potpuno otvorenog do zatvorenog položaja. Morali su ove fine stvarčice rastaviti i na njih nanijeti sloj olova debljine svega nekoliko molekula, pa ih ponovno sklopiti, s time da se mogu kontinuirano otvarati i zatvarati. Angus je bio najveštiji pri tom poslu. Zatim su uzeli nekoliko prstenova za skraćivanje i postavili ih oko ovih poolovljenih blendi te u njih ugradili mikroodašiljače koji će ih aktivirati. Kad su napravili petnaestak takvih uredaja, proveli su opsežan i temeljit pokus. Kad se sonda uključila, blenda se automatski zatvorila. Kad je sonda isključena, blende su se smjesta otvorile. Drugim riječima, poolovljene blende bit će zatvorene kad god sonda bude uključena, pa će tako preko svakog špijunskog uređaja prevlačiti olovni zastor, zbog kojeg ih se neće moći otkriti i zbog kojeg će ti uređaji na trenutak biti “slijepi” i “gluhi”. No kad se sonda isključi, olovnog za stora neće biti i svaka će naprava moći “gledati” i “slušati”. Do sada sasvim dobro. Tada su se uputili u temeljit obilazak skladišta - Larsu, koji se pojavio, rekli su da traže “amortizere osovine” - i pronašli ne samo sve preostale sonde u logoru nego i sve druge ključne komponente potrebne za izradbu takva uređaja. Sve su ovo potrpali u kutiju, koju su stavili u auto da je odvezu što dalje. Imali su sondu koja ne funkcionira, mada očito radi, i petnaest blendi koje su mogli postaviti pred špijunske naprave. Lars se ponovno navirio, rekavši da su pretihi, a oni su mu kazali neka se izgubi. No Ker je uskoro donio snimku čekićanja, bušenja i nabijanja i uključio je. Očistili su za sobom tragove svoga posla i sakrili proizvode. Odjednom su spoznali da je ovaj dan bio vrlo dug. Ništa nisu bili pojeli. Mnogo je još toga bilo pred njima, ali - složili su se - za sada je dosta. Ne želeći izazvati sudbinu i pokazivati se pred onim silnim kadetima u Akademiji, Jonnie i Angus su odlučili da prespavaju u bivšim Charovim prostorijama. Ker će se odvesti natrag do Akademije i donijeti im nešto za jelo i radnu odjeću. Sada bi ondje već trebao biti Dunneldeen, i Jonnie mu je poslao poruku o Psychlima. Poruku je natipkao na Chirkinom pisaćem stroju: 022

Sve u redu. Za tri dana izmanevriraj prijevoz trideset devetorice Ps koji su sada u logorskom zatvoru na utvrđeno odredište u Cornwallu. Javi da su se survali u more. Otpremi liječniku. Ne prije tri dana. S njima nećeš imati nikakvih poteškoća. Vrištat će od sreće što odlaze. Uništi ovu poruku. Ker je kazao da će pisamce dostaviti. Jonnie i Angus su se opružili da se opuste. Do sada je bilo sve u redu. Još im je predstojalo mnogo posla. Donekle izgubljen u Charovom tri i pol metra dugom krevetu, donekle napet u ovom zvonkom, praznom logoru, Jonnie je čekao da se Ker vrati. Bilo je već kasno i pitao se što li ga je moglo zadržati. Da utuče vrijeme, čitao je. Spremajući se na put, Char je pobacao kojekakve stvari do kojih mu nije bilo stalo da ih ponese na Psychlo. Jedna od njih bila je psihloška dječja “ Povijest Psychla”, knjiga možda još iz Charovih školskih dana. Na njoj je, naime, nezgrapno nadrljano “Charova knjiga. Ukrao si je - vrati je!”, a zatim ispod toga “Ili ću te rastrgati!” Char više nikoga neće rastrgati. Prije stanovitog vremena ubio ga je Terl. Budući da je Ker spomenuo podzemne rudnike, Jonnie je onako usput doznao da je cijeli Imperijalni grad na Psychlu i čitavo okolno područje labirint dubokih i napuštenih rudničkih okana i rovova. Prije trista tisuća godina Psychli su iscrpli minerale na površini i razvili polujezgrovnu tehniku. Neka okna dopirala su u dubinu od sto trideset četiri kilometra, i u nekim slučajevima dijelio ih je od tekuće jezgre svega kilometar. Kako li je užasno vruće moralo biti u tim rudnicima! U njima su mogli raditi samo strojevi, a ne i živa bića. Labirint je bio toliko prostran da bi s vremena na vrijeme poneka zgrada na površini utonula. Baš je čitao o “Prvom interplanetarnom ratu za okončanje mineralne oskudice” kad se vratio Ker. Ker je i kroz obrazinu izgledao ozbiljan. “Dunneldee na su uhapsili”, rekao je. Dunneldeen je, izvještavao je Ker, stigao avionom upravo kad je sunce zalazilo. Pošao je da nađe prenoćište i večeru. Kad je izišao iz blagovaonice, iz sjene su istupila dva čovjeka u odjeći od majmunskog krzna s redenicima i rekla mu da je uhapšen. U blizini se vidjela četica isto takvih ljudi. Automobilom, koji je vozio Lars, Dunneldeena su odveli u veliku upravnu zgradu, onu obojene kupole u porušenom gradu. Gurnuli su ga u “sudnicu”, i stariji vijećnik planeta počeo mu je nabrajati čitav niz optužbi za zločine, kao što su, na primjer, ometanje projekata Vijeća, izazivanje rata. Tek potom ga je izbližega pogledao pa rekao: “Ti nisi Tyler!” Pozvao je kapetana straže i dobro ga izribao. Zatim je vijećnik natjerao Dunneldeena da mu ovaj obeća kako zbog ovoga neće potaknuti rat sa škotskom i otpustio ga. Dunneldeen se, oduzevši Larsu automobil, vratio na Akademiju i potpuno je u redu. Ker ga je morao pričekati da mu preda poruku, a Dunneideen mu je kazao neka upozori Jonnieja. “To znači”, zaključio je Ker, “ da oni očekuju tebe i da posvuda paze. Moramo raditi brzo, biti pažljivi i otpremiti te odavde čim to bude moguće.” Jonnie i Angus pojeli su malo hrane koju im je Ker donio i za tim pošli na četverosatni počinak. Ker se vratio u svoju staru sobu. Spavao je s maskom, jer u logoru nije cirkulirao plin za disanje. Ponovno su se dali na posao prije zore. Radili su hitro. Ker je uključio novu snimku čekićanja i udaranja. 023

Međutim, ono što su radili nije ni izdaleka zvučalo kao vodoinstalaterski posao. Sada su morali ugraditi “oči” i odašiljače slike, tako da se ne mogu otkriti. Bacili su se na kupolu od olovnog stakla i izbušili “rupe od metaka” točno na pravim mjestima, izbjegavajući problem njihova zatvaranja u slučaju da se navuku zastori. Sam vrh jedne od ovih gornjih kupola bio je znatno tamnije obojen od stranica, pa su detektori (“čitači”, kako ih je Ker zvao) morali biti postavljeni dosta visoko. “Rupe od metaka” morale su osim toga biti zvjezdolike, što će reći da su morale imati pukotine tanke poput vlasi, da izgleda kao da je tane došlo izvana. Za svaki slučaj, probušili su nekoliko rupa i po drugim kupolama i nisu ih popravili, tako da ne ispadne da su meci pljuštali samo po Terlovim prostorijama. Po rupama su postavili čitače i odašiljače. Zatim su rupe pokrpali jednosmjerno providnim zakrpama. Po pukotinama su nemarno polijepili znatnu količinu kita za brtvljenje stakla. Ispred svakog čitača nalazila se poolovljena blenda, a i sama je naprava bila u olovnoj kutiji. Sve zajedno izgledalo je poput grubo zakrpane rupe koju je površno zabacao nemarni majstor. Svaki od ovih čitača pokrivao je drugi radni prostor u dvjema sobama. “Neće on prčkati oko ovoga”, nakesio se Ker. “Bojat će se da će ispustiti plin za disanje, a da će unutra prodrijeti zrak.” Bilo je već popodne kad su završili s čitačima na kupoli. Ispitali su ih sondom i prijemnicima. Kad je sonda radila, bili su slijepi i nije ih se moglo otkriti, a kad je aparat isključen, prenosili su sve što je bilo pred njima. Napravili su kratku stanku za objed i isključili snimku koja im je parala uši. Odjednom se izvana začula neka galama. Ker je otišao do vrata i oslobodio ih. Lars je dobio svoj zapah plina za disanje, pa je odstupio. Zatražio je da Ker smjesta izađe da s njim porazgovara. “Prekidaš nam posao”, kazao je Ker, ali je izišao u predvorje. “Čuvaj živce”, rekao je Lars, drhteći od srdžbe. “Dao si mi šaku smeća na kojem je bila radioaktivna prašina! Doveo si me u nepriliku! Kad sam to jutros pokazao Terlu, počelo je praskati čim je dospjelo u blizinu njegove maske za disanje. Znao si da će se to dogoditi! Samo što me nije ujeo!” “U redu, u redu, u redu”, rekao je Ker. “Očistit ćemo ovdje sve prije nego što pustimo iole veću količinu plina za disanje.” “Ono su bili radioaktivni meci”, viknuo je Lars. “U redu!” - rekao je Ker. “Ovamo su dospje li kroz kupolu. Sve ćemo ih pronaći. Ne uzbuđuj se toliko!” “Pokušao si me uvaliti u nepriliku”, rekao je Lars. “Drži se dalje od ovih prostorija”, rekao je Ker. “Od ovoga se, znaš, raspadaju ljudske kosti.” Lars to nije znao. Ustuknuo je, nestao. Kad se Ker vratio i zabarikadirao vrata, Angus je upitao: “Jesu li to zaista bili radioaktivni meci?” Ker se nasmijao i počeo trpati hranu u masku. Jonnie se začudio. Ker je bio jedini Psychlo kojeg znaa koji može žvakati kerbango i pri tome biti pod maskom, a sada je jeo i razgovarao s njima pod navučenom maskom. “Bio je to praskavac”, rekao je Ker smijući se. “To je tvar iz koje pod sunčanim svjetlom vrcaju plave iskre. Oprašio sam je po mecima. Posve neškodljivo. Dječja igrarija.” Smijao se još jače. “Morali smo objasniti odakle rupe od metaka, pa smo morali 'pronaći' neke metke. 024

Ali, onaj Terl - toliko je pametan da ponekad može ispasti strahovito blesav!” Jonnie i Angus smijali su se s njime. Mogli su zamisliti Terla kad su vrcnule iskre u trenu dok mu je Lars pružio “nalaze”, a sunce izazivalo plavičasto iskrenje. Terla mora da je izludila pomisao kako ga cijeli svijet progoni! Mora da je pomislio kako mu kroz ventil maske curi plin koji je izazvao reakciju urana! Sada su obavljali instalaterske radove . Stvarno su počeli čekićati i nabijati. Trebalo je čitače s poolovljenim blendama ugraditi u ventilacijske dovode i odvode po sobi, i to tako da se ne primjećuju, a opet da iz mračnih dubina ventilacije mogu pokrivati svaki djelić radnog prostora. Na ventilaciji je u stvari trebalo izvesti vrlo složene zahvate. Premda je Ker bio patuljak, mogao je pandžama savijati lim kao papir. Ker je to uradio tako da su dovodi, pri ulazu i izlazu iz prostorija, izgledali trošno. Kad bi ih dotaknuo, činilo ti se da će se raspa sti i srušiti. No, u stvari, temeljni su okovi bili vrlo čvrsto zavareni. Postavili su čitače u dovode, provjerili da li blende funkcioniraju, montirali cijevi ventilacije na njihova mjesta i latili se crpki. Već je bilo kasno uvečer, ali su i dalje neumorno radili. Oko jedan sat po ponoći osposobili su upotrebljiv cirkulacijski sistem koji će moći funkcionirati. Osjećali su da su u zakašnjenju, pa nisu prestali raditi. Sada je valjalo riješiti problem kako centralizirati emitiranje svih čitača i jasno prenijeti snimke u Akademiju, koja je odavle udaljena kilometrima. Nijedan od čitača nije se mogao opsluživati s udaljenosti veće od sto-dvjesta metara. Svi su oni imali različite frekvencije kako bi se razdvojili, a to je iziskivalo zamašan sistem napajanja. Jonnie je još neko vrijeme radio na sondi; ugradio je u nju teledirigirani prekidač koji će uključivati i isključivati višekanalni uredaj napajača. To je bio najjednostavniji dio. Kad je sonda uključena, ne smije biti nikakvih radio-valova. Teži dio problema bio je kako prebaciti transmisiju do Akademije. Rješenje su našli u podzemnim valovima . Podzemni se valovi razlikuju od zračnih po tome što oni mogu putovati isključivo kroz zemlju. Odašiljačka “antena” je motka zabodena u tlo, a prijemna jednostavno druga motka. Pri tome se koriste drukčije valne dužine, pa ne postoji opasnost da bi se išta moglo otkriti. Ka ko se zemljanim valovima Psychli na Zemlji ne služe, trebalo je hitro izraditi dijelove kojima će se normalni radio-valovi preraditi na zemljane. Bila je jesen i bio je još mrak kad su Angus i Ker odjurili u Akademiju da ondje instaliraju prijemnike i uređaje za snimanje: jedan su postavili u zahod, drugi u napuštenu telefonsku govornicu, a treći ispod rasklimane podne pločice ispred oltara u kapeli. U međuvremenu je Jonnie ukopao napajač izvan kupole u zemlju. Imao je spremno objašnjenje da traži električne kablove”, ali ga nije upotrijebio. Svi su spavali. Gurnuo je energetske uloške, dostatne da uređaji rade pola godine , pa i više, umotao ih u vodootporni materijal te zakopao u rupu. Zabio je u zemlju antenu i opet postavio busenje. Nitko nije mogao otkriti da je netko petljao po travi - lovačka vještina postavljanja stupica dobro mu je došla. Došavši ponovno unutra, ispitao je naprave. Sve poolovljene blende funkcionirale su bez greške. Čitači su dobivali energiju. Napajač se ukapčao i iskapčao. Ostavio je uređaje u pogonu kako bi Angus i Ker u Akademiji imali signal prema kojem će ugoditi naprave za snimanje. Jonnie se pozabavio postavljanjem i zavarivanjem pisaćih stolova i daske za crtanje. Nikakav molekularni rezač neće moć i oštetiti ove varove! U osam sati doskitali su se Angus i Ker, kao da upravo pristižu na rad. 025

Zakračunali su vrata i oba se široko nakesila Jonnieju. “Radi!” - rekao je Angus. “Promatrali smo te kako se mučiš, čak smo pročitali i serijski broj tvoga uređaja za zavarivanje. Svih smo petnaest čitača dobili na ekranu!” Ispružio je ruku. “Evo disketa!” Odvrtjeli su ih. Mogli su vidjeti ne samo serijske brojeve nego i samu strukturu materijala! Odahnuli su s olakšanjem. Zatim je Angus primio Jonnieja za rame i pokazao mu vrata. “Sve do sada trebali smo tvoju spretnost i ideje. No od sada nadalje radi se samo o cifranju da što bolje uvjerimo Terla. Svako daljnje zadržavanje ovdje bit će suvišno.” Ker je već stavljao “dotjeranu” sondu na isto mjesto gdje su je našli, vraćajući kabinet u isto stanje u kojem je bio. “ Kad sam preuze o ovaj posao i pretpostavio da dolaziš“, rekao je radeći, “nakrcao sam jedan avion gorivom. To je onaj točno nasuprot hangarskim vratima - 93 su zadnje znamenke njegova serijskog broja. Svi te čekaju. Ne trebaju nas, nego tebe!” “Treba nam četrdeset pet minuta ili jedan sat da dovršimo ostalo”, rekao je Angus. “Otiđi odavle. Sir Robert je naredio da kreneš čim bude moguće.” Ker je sada ponovno zaključao vrata ormara. Polugom je razvaljivao kut vrata, da izgleda kao da ih je netko bezuspješno pokušavao otvoriti. “Zbogom!” - rekao je posebno naglašeno. Da, istina je. Mogli su dovršiti preostalo i nisu bili ni u kakvoj opasnosti. No isto je tako istina da se sve moralo dovršiti. Bit će spreman i čekat će u avionu. “Dođite dolje i recite mi kad bude sve gotovo” , rekao je. “Odlazi!” - kazao je Angus. Jonnie ih je pozdravio i izašao. Zaključali su za njim vrata. Otišao je hodnikom do Charove sobe da uzme svoje stvari. Bilo je 8.23 ujutro. Kasnio je već dva sata. Do pet sati toga jutra Brown Staffor je znao da je pronašao Tylera. Danima nije mogao spavati, pa čak niti sjediti i mirno jesti. Zaboravio je sve državne brige, zaboravio sve ostale zadaće koje su mu inače ispunjavale vrijeme. Bjesomučna, napeta pogleda sva se dvadeset i četiri sata dnevno usredotočio na zatvaranje klopke koju je bio postavio. Zločin se morao kazniti. Zlotvora se moralo pozvati na odgovornost. Sigurnosti i integritetu države morala se dati prednost. Gotovo svi tekstovi o vladanju koje je proučio, svi savjeti koje je dobio dokazivali su mu samo jedno; mora se dokopati Tylera ! Pobjeda mu je počela namigivati kad je u tri sata skinuo s aparata orbitersku snimku. S tim je aparatima imao muka. Otkada su preseljeni u upravnu zgradu, živcirali su ga svojom neshvatljivom složenošću, i često je po njima udarao nogom kad iz njih nije izlazilo ono što je želio. Osjećao se mučenikom što sav ovaj posao mora raditi bez ičije pomoći. No proučavao je slike koje je orbiter snimio putujući nad škotskom. Pilota koji je rukovao kontrolom orbitera i ovim aparatom nije bilo u ovo doba dana. Baš gadno! A tu je Tyler! Pleše jedan od onih ludih hajlendskih plesova uz krijes s pet-šest ostalih ljudi. Mada slika nije bila popraćena zvukom, zaboljele su ga uši pri pomisli na onu luđačku gajdašku glazbu. Da! Lovačka košulja i ostalo - to je Tyler. Premotavanje vrpce na aparatu stvaralo mu je mnogo poteškoća. Nika d nije mogao razlikovati jedan psihloški broj od drugoga. No uspio je i odbio povećanje. Ono nije bio Tyler! Spoznao je da nije logično razmišljao. Tyler ne bi plesao i bacakao se. 026

Kad ga je posljednji put vidio dolje u logoru, Tyler je teško hramao sa štapom i nije se mogao služiti desnom rukom. U 4.48 od drugog orbitera, koji je upravo nadlijetao područje Viktorijina jezera, primio je sliku na kojoj se pored jezera vidio čovjek koji baca kamenje u vodu. Čovjek je imao lovačku košulju, istu kosu, istu bradu. Tyle r! No nije to mogao biti Tyler, jer je ovaj desnicom bacao kamenje, a kad se povukao, vidjelo se da ne šepa. Tek što je bacio sliku na pod, kad je u sobu nahrupio Lars Thorenson koji kao da je donosio novosti. Brown Limper mu je dopustio da ih kaže, no prije svega: što su to radila dva Tylera, viđena s dva različita orbitera u tako kratkom vremenskom razmaku, na tako različitim točkama Zemlje? “Baš o tome i želim govoriti”, viknuo je Lars. “Postoje tri škota koja izgledaju poput Tylera. Ali nije tako. Znaš što nam je Terl rekao da pogledamo? Ožiljke na Tylerovu vratu, koje je zadobio od dugotrajnog nošenja ogrlice. Nisam mogao shvatiti zašto Stormalong nosi šal tako visoko. Nikad ga ranije nije nosio. Prije točno pet minuta probudio sam se i sve mi je bilo jasno kao dan: skriva ožiljke! Tyler ovog trena dolje u logoru izigrava Stama Stavengera! Stormalonga!” Unatoč svim pogrešnim razlozima, dospjeli su do pravog zaključka. Brown Limper je smjesta prešao u akciju. Lars mu je nebrojeno puta pripovijedao o onom velikom vojnom heroju Hitleru i njegovim besprijekornim ratnim pohodima. Terl mu je usadio dalekovidnost. Bio je spre man za ovaj trenutak. Dva dana ranije sklopio je ugovor s generalom Snithom. Stotinu kredita dnevno po čovjeku bilo je mnogo, ali Snith je toga bio vrijedan. Dvije su desantno-diverzantske jedinice otišle teretnjakom do sela na gorskoj livadi. Nije bilo nikakvog mjesnog skupa. Seljake su pokupili bez obzira na prosvjede. Žurno su ih preselili u jedno udaljeno selo koje im je svojedobno odabrao Tyler na drugoj strani planine. Petorica mladića koja su mogla nešto prigovoriti bila su u Akademiji - trojica su učila rukovati strojevima i kako da zimi održavaju prijevoje prohodnima, a ostala dvojica školovala su se za pilote. Starce i djecu nije trebalo slušati, pa se uopće nisu obazirali na njihove vapaje da su uništene pripreme za narednu zimu. Kao obrazloženje ove političke mudrosti, rečeno im je da ih preseljavaju zato da bi se mogle iskopati i skloniti stare taktičke mine. Ove mine - sada su znali da je to davno zakopan eksploz iv, a Brown Limper ih je bio prikazao kao još jedan primjer Tyterove laži - imale su posebnu ulogu u ovoj mudroj strategiji. Tylerov stari dom miniran je granatama i detonatorima. Brigantski stručnjaci za eksploziv uvjerili su Browna Limpera da ć e Tyler, čim otvori vrata, odletjeti u komadiće . Prića će glasiti da je Tyler otišao u svoju kuću usprkos upozorenju da ondje ima zaostalih mina, te da je od jedne takve i stradao. Na taj način na Browna Limpera neće se dići povika, niti će mu se moći pripisati neka krivica. Vijećnik se nije baš jasno sjećao je li ovo njegova ili Terlova ideja. No nije ni važno - bila je to savršena politička zamisao. Država i nacija moraju se osloboditi pokore, arhikriminalca Tylera, i to uz minimalne posljedice za političko tijelo. Brown Limper je, osim toga, negdje pročitao da cilj opravdava sredstvo, i to mu se učinilo zdravom osnovom politike. Brown Limper je spoznao, kad je razmišljao o tome, da postaje državnik ravan najvećim likovima u povijesti drevnog čovjeka. U šest ujutro naredio je generalu Snithu da počne smjenjivati logorsku stražu. Kadete je trebalo trajno osloboditi te dužnosti, s obrazloženjem da ne vole tu dužnost te da im ona ometa obuku, a da država sada ima stalnu vojsku. Do osam sati briganti su trebali preuzeti stražu. 027

Hitnim pozivom uvjerili su se da su ona dvojica, koja su radila sa Stormalongom prije nekog vremena, krenula prema Akademiji, a to je ubilježio i dežurni oficir u logoru. Brigantske su desantno-diverzantske jedinice naoružane automatima. Jurišnih pušaka, na žalost, nije bilo, ali za ovu su dužnost thompsoni bili sasvim prikladni. Lars je primio upute i naredbe. Dodijeljena su mu dva odabrana čovjeka naoružana automatima. Trebao je otići u logor, ondje se sakriti i pričekati da se “ Stormalong” pojavi, pa onda ga, uz najmanji mogući metež, zatvoriti. Lars ga je trebao dovesti ovamo, u sudnicu. Nije smio izazvati Tylerov otpor. Kad Tyler bude formalno optužen, reći će mu se da će biti izveden pred Svjetski sud, koji će se oformiti za nekoliko tjedana, zatim će ga otpremiti u staro selo. “Kućni zatvor” i “iščekivanje suđenja” bili su izrazi koje je Brown Limper naučio. Obavijestit će Tylera da je u kućnom zatvoru. Zatim će biti Larsov zadatak da ga odvede na livadu. Ni na koji način ne smiju se uzbuniti kadeti i Rusi koji drže staru grobnicu. Lars je rekao: “Mislim da bi ga trebalo ščepati dok je još u Terlovu uredu.” Brown Limper je kazao: “Ne. Terl mi je rekao da može popraviti svaki kvar koji bi Tyler mogao počiniti ako dospije u ured. Vjerojatno je ostao ondje da počini neko zlo nakon što ona dvojica dovrše svoje. Ti ga želiš uhvatiti samoga. Ostala bi mu dvojica mogla priteći u pomoć. Mi lovimo zločinca Tylera. Moramo ga bez poteškoća dopremiti ovamo, optužiti i otpremiti gore na livadu. Budi uljudan. Prihvati svaki uobičajeni zahtjev. Budi uglađen. Ne izazivaj metež. I nemoj da nastane šteta u uredu. To zahtijeva Terl.” Larsu se ovo činilo prilično zbrkano i nepotrebno, ali je osnovne stvari shvatio. Poveo je svoja dva briganta, uvjerio se da imaju automate, uzeo šefovski oklopni automobil i otišao. Brown Limper je rekao generalu Snithu: “Neka vaši plaćenici u logoru ne budu vidljivi, ali danas ujutro moraju biti spremni za gužvu. Recite im neka ne pucaju dok ne budu napadnuti.” General Snith je razumio. Njegovi su ljudi bili spremni da zarade svoju plaću. Brown Limper je pronašao kroj sudskog ruha koje su nekoć nosili suci i dao da mu se jedno napravi upravo za ova j slučaj. Odjenuo ga je, trčkarajući i zagledajući povremeno kroz prozor, i na kraju se upiljio u svoj odraz u starom puknutom ogledalu. Vrijeme obračuna za vječito psovanje i podrugivanje bilo je na pomolu! Jonnie je zakoraknuo dva koraka u Charovu sobu. U lijevu mu se slabinu zabila cijev automata. Sa stolca se podigao brigant, zloslutno naperivši drugi thompsan. Lars je ustao s kreveta s upere nim blast-pištoljem. “Nismo došli da te ubijemo”, rekao je Lars. Cijelu je ovu akciju bio prethodno razradio i pridodao joj nekoliko vlastitih uresa. Po svemu što je čuo, ovo je bio podmukao i opasan zločinac, spreman na sve. Da ispuni naredbu koju je dobio, Lais je morao biti vrlo inteligentan, inteligentan kao što bi to bio Hitler. “Samo radi što naredimo i nikakvo ti se zlo neće desiti. Ovo je sve potpuno zakonito. Uhapšen si po nalogu Vijeća a ovo su jedinice Vijeća.” Jonnie je pri ulasku upravo skidao masku za zrak, inače bi bio nanjušio loše štavljene kože i zadah tijela briganata. Sat. Angusu i Keru trebao je jedan sat da dotjeraju bitne završene stvarce u onom uredu. 028

Ove bi spodobe mogle ući u ured, a možda imaju i nalog za hapšenje Kera i Angusa. Zadržat će ih da Angusu i Keru priskrbi taj neophodan sat vremena. Tada je spoznao da su Lars i ova dva briganta već stanovito vrijeme ovdje. Kad je Jonnie za molio Kera da mu donese radnu odjeću, ovaj je jednostavno smotao svu Stormalongovu opremu. Ta je oprema bila uredno poslagana u torbu pokraj kreveta. Sada je sva ispremetana ležala po cijeloj prostoriji. Tu su bile i vreće s hranom – i ona iz Afrike, i ona iz Akademije. I one su bile pretresene. Angus je imao vrlo malo stvari, a svoju torbu s alatom uza se, pa se po ovoj gomili nije moglo znati da su to stvari dvojice ljudi. Brigant koji je stajao iza njega pogledao je svoga druga, da se uvjeri da ga ovaj štiti, pa iščupao blast-pištolj koji je Jonnie držao za pojasom. Jonnie je slegnuo ramenima. Dobiti na vremenu! “I vi ćete me nekamo odvesti? ” “Imaš se danas ujutro pojaviti pre d Vijećem da čuješ optužnicu”, rekao je Lars. Jonnie je nehajno zalupio za sobom vrata, zatvorivši tako vidik u hodnik. Angus i Ker neće ovuda izići da odu u hangar, ali bi ih se moglo čuti. I što je još gore, mogli bi, bezumno, napustiti ono što rade i latiti se ovih momaka! “Od jučer nisam ništa pojeo”, rekao je Jonnie. “Dopuštate li mi da prvo nešto prezalogajim? ” Lars je odstupio do zida. Brigant iz njega se pomakao. Onaj drugi iza stolca zauzeo je drugi položaj, a Jonnie je pokupio sadržaj svoje torbe i tikve s vodom te ih razvrstao. Sjeo je i otpio malo vode iz tikve. Bilo je i banana, pa ih je nekoliko otkinuo s malog snopa. Briganti banane nisu vidjeli otkako su otišli iz Afrike, pa su ih proždirali pogledom. Jonnie ih je ponudio, i bili bi ih uzeli, da ih Lars nije oštro prekorio, tako da su se brzo vratili svojim vojničkim dužnostima. Jonnie je pojeo bananu. Zatim je naša o proseni kruh, pa napravio sendvič s govedinom. Poprilično se pomučio odabirući prave komade. Na golemom psihloškom ručnom satu odmicale su sekunde i minute. Zapamtio je koliko ih je još potrebno do sata. “Kakva je to optužnica?” - upitao je Jonnie. Lars se vrlo slabašno osmjehnuo. Od njega želi izvući povjerljive informacije Vijeća. “Reći će ti pravi ljudi u pravi čas.” Jonnie je pojeo sendvič te našao neke šumske bobice. Pojeo je i njih. Vrijeme je odmicalo. Još četrdeset i devet minuta. Navirio se u vreću s hranom i otkrio nešto divlje šećerne trske iz Afrike. Brižljivo ju je ogulio i žvakao, pijuckajući s vremena na vrijeme iz tikve. Tada mu je sinulo da bi, budu li ovdje svi tako šutjeli, Angus i Ker mogli upasti ovamo da vide je li otišao. Angus će pretpostaviti da je Jonnie ponio sa sobom svoje stvari u avion, ali bi oni svejedno mogli ući te biti uhapšeni ili ustrijeljeni. Bit će najbolje da odmah navede Larsa na razgovor, jer će oni čuti iznutra neki strani glas. Još četrdeset dvije minute. “Stvarno ste mi zgužvali odjeću”, rekao je Jonnie. “Morat ću je prepakirati.” No Larsu je bilo stalo do nečeg drugog. Želio je biti potpuno siguran u identitet uhapšenika, a u onoj je žurbi to smetnuo s uma. Htio je vidjeti ožiljke od ogrlice. Opametio se. Ovdje se traži vojnički manevar. Nije želio da ovaj Tyler dograbi briganta i posluži se njime kao štitom. U ovom trenutku okovratnik radnog haljetka pokrivao mu je vrat. “Nemoj ovo shvatiti kao dodijavanje”, rekao je Lars. “U radnom si odijelu i pomislio sam da bi se možda želio pojaviti u što dotjeranijem obliku pred tako veličajnim tijelom kao što je Vijeće. Možeš se presvući ako želiš. Odstranili smo sve noževe i oružje. 029

“Samo izvoli.” Jonnie se zajedljivo nasmiješio pri spomenu “tako veličajnog tijela kao što je Vijeće”. Koje li pompe! No rekao je : “Oh, dobro, u tom slučaju to će biti najbolje.” Počeo je razbacanu odjeću razvrstavati na kupove. Bilo bi bolje da navede Larsa da priča. Još trideset devet minuta. Ker je jamačno donio svu Stormalongovu opremu. Jonnie ju je pažljivo presložio. Počeo je uzimati komad po komad odjeće i kritički je razgledavati, kao da se odlučuje što da odjene. Govorio je: “Bi li ovo valjalo?”, “Što misliš o ovome?” te “Kako se obično Ijudi oblače kad izlaze pred Vijeće? U nešto ovakvo?” Naveo je Larsa da mu daje savjete. Vijeće je vrlo formalno, vrlo strogo i vrlo mnogo drži do svog dostojanstva, moć mu je ogromna, pa očekuje da ljudi toga budu svjesni. Još dvadeset osam minuta. Jonnie je odjednom vidio da je Stormalong, koji je uvijek bio uredan, pomalo elegantan, sačuvao odjeću koju mu je Jonnie dao još onih dana kad su iskapali zlato, kako bi mu bio što sličniji. Chrissie je tada izradila nekoliko kompleta. Na to ju je natjerao Jonnie kako bi joj odvratio misli od zatočeništva - i on je razdijelio te komplete Dunneldeenu Thoru i Stormalongu da bi mu bili što sličniji. Razmotao je kožnatu lovačku košulju, hlače i remen. Da, čak i mokasine. Još dvadeset tri minute! Jonnie je svukao haljetak, želeći se prije odijevanja malo obrisati. Lars se nestrpljivo nagnuo. Terl mu je jednom rekao da se dobar šef sigurnosti pri ide ntifikaciji uvijek oslanja na tjelesne znakove. Istina! Vidje li su se mali ožiljci od ogrlice. Ščepao je pravoga! U sebi se razdragao. Postao je radostan. “Možeš požuriti, Tyler”, rekao je Lars. “Sada sam siguran da si to ti. Ožiljci od ogrlice!” Dakle, to je on tražio, pomislio je Jonnie. “Ostali su otišli prije nekoliko sati, zar ne?” - upitao je Lars. “Pa da, stvarno su otišli”, kazao je Jonnie. Sinulo mu je da su se njegovi drugovi upisali kad su odlazili u Akademiju da instaliraju uređaje za snimanje, a nisu se upisali kad su se vratili ovamo. Sjajno! Još dvadeset minuta. “A ti si zaostao da izvedeš neke svoje psine, zar ne?” rekao je Lars. “Otkrit ćemo ih već, ne brini. Tvoja je maskarada završena , Tyler.” Lars je pomislio kako je ovo vrlo dobro. Sam je to smislio. “Obuci se.” Jonnie je uzeo komad kože i stao se prati. Briganti su ga promatrali s velikim čudenjem. Oni nisu nikad čuli niti vidjeli da se netko pere. “Kako ste mi ušli u trag?” - upitao je Jonnie. “Bojim se”, rekao je Lars, “da je to državna tajna.” “Ah”, rekao je Jonnie. Još sedamnaest minuta. “Nešto što ste naučili od Hittera ili Bittera, ili kako se već taj zove?” Sjetio se da je Ker spominjao kako je ovaj momak lud u tom pogledu. “Misliš na Hitlera!“ - ispravio ga je ljutito Lars. “Ah, Hitler”, rekao je Jonnie. “Ne zvuči kao psihloško ime. Psihloška imena obično nemaju dva sloga. Ponekad i imaju.” “Hitler nije bio Psychlo!” - značajno reče Lars.”On je bio čovjek. Bio je najveći vojskovoda i najpobožniji član crkve kojeg je čovječanstvo imalo!” “Sigurno je to bilo jako davno”, rekao je Jonnie. Još petnaest minuta i sedamnaest sekundi. Ako se računa s četrdeset pet minuta, onda tek što nisu gotovi. No mogao je biti i sat. Pa da, rekao je Lars, bilo je to jako davno. Kako je Lars uopće čuo za Hitlera? Pa, obitelj mu je bila iz švedske i bili su vrlo obrazovani. U stvari, otac mu je bio svećenik. 030

Imali su neke stare knjige koje je crkva čuvala, a koje je objavilo “Njemačko ministarstvo ratne propagande” na najčistijem švedskom jeziku, i to je bilo stvarno poticajno. Čini se da je za pravu religioznost čovjek morao biti čisti arijevac, a arijevac je zapravo šved. Većina ljudi u plemenu imala je petlje da ismije ovakva vjeroispovijedanja, no to je postalo švedskom državnom vjerom. “Da sam barem ranije čuo za to”, reka o je Jonnie. Još dvanaest minuta i sedam sekundi. “Je li on zbilja bio velik vojskovoda?” Oh, svakako, tu se ne može pogriješiti. Hitler je osvojio cijeli svijet i nametnuo rasnu čistoću. Trebao bi stvarno pročitati njegove knjige. Zbilja su čudesne. Oh, ne znaš švedski? Pa ja bih ti ih mogao proč itati. Samo neke dijelove? Pa da, trebali bi cijeli tjedni da ih se sve pročita, ali, na primjer, postoji dio knjige pod naslovom “Mein Kampf” u kojem je sažeto prikazana cjelokupna sudbina rase. Znaš, zaista postoje supermeni i obični Ijudi. Da bi čovjek postao supermen, mora proučiti i znati vjersko uvjerenje fašizma. “Jesu li oni štovali boga?” - upitao je Jonnie. Još sedam minuta i dvanaest sekundi. Poč eo se odijevati, pomno zakapčajući remenove. Pa naravno. Pravo ime boga bilo je Der Fuhrer, ali njegovo mjesto na Zemlji preuzeo je Hitler kako bi stvorio svijet mira i dobre volje. Dakle, Napoleon je takoder bio vojskovoda, prije njega je bio Cezar, prije Cezara Aleksandar Veliki a prije ovoga Hun Atila. No ti ljudi nisu bili pobožni. Treba znati povijest da bi se uočila razlika. I premda je Napoleon bio velik vojskovođa, u mnogim se točkama ne može usporediti s Hitlerom. Mada je Napoleon pokorio Rusiju, nije pokazao one taktičnosti koju je pokazao Hitler kad je on osvojio Rusiju. Sve je to prastaro i iz davnih dana, a čovjek je zatim propao, mada ne zbog Hitlerove pogreške. Stoga je očito: ako se čovjek želi dić i i ponovno postati velik, moraju se svi držati nauka fašizma i, tko zna, možda će se pojaviti neki novi Hitler koji će Zemlji donijeti mir a među ljude dobru volju, kao što je učinio i Hitler. Čudnovato je to, znaš, ali njegova je mati znala govoriti kad je promatrala stare slike da on, Lars, vrlo nalikuje na njega. Udaljena tutnjava paljenja automobila. Režanje stroja na kosinama izlaza. Nepogrešiva luda Kerova vožnja! Otišli su. Jonnie je završio s odijevanjem, spakovao torbu, osobito lijepo složio Stormalongovu omiljenu jaknu, šal i naočale, te sve skupa dobro umotao. “Pobrini se da ovo dode Stormalongu”, rekao je Jonnie, no kako Lars nije rekao ništa, Jonnie je odlučio da torbu ponese sa sobom. Uspjeli su! Kako će se on izvući iz ove gužve, nije znao. Malo ga je zbunjivalo što su se ona dvojica odvezla kad je borbeni avion još morao biti ondje dolje. No bilo mu je drago da su izašli. “ Idemo”, rekao je. Izišli su kroz druga vrata u prizemlju, vrata koja su inače zaključana. Jonnie se ogledao za nekim kadetom kojem bi predao Stormalongove stvari, ali nije opazio ni jednoga. “Ja ću se pobrinuti da ovo dospije na Akademiju”, rekao je Lars, naslućujući što bi Jonnie. Jonnie nije smio previše proniknuti u plan koji je Lars zacrtao, a koji je onemogućavao da ih itko vidi, kako se Lars ne bi upleo u okršaj s kadetima ili Rusima, koji su tek prispjeli u podzemnu planinsku bazu i koji su tvorili značajne snage. Preko planina je nadirala oluja. Crni su se oblaci valjali, a oko dalekog Highpeaka sijevale su munje. Vjetar se dizao i povijao visoku smeđu travu. Uvelo je lišće poletjelo zrakom. Stigla je jesen. Na ovoj visokoj zaravni osjećala se studen. 031

Jonnie je imao sablastan osjećaj, gotovo zlu slutnju. Afriku je ostavio u oluji, a sada evo opet oluje. Bacio je torbu u automobil i ušao. Prozori su bili zatamnjeni, tako da se nije moglo vidjeti unutra. Pod prijetnjom automata odvezli su ga do vladine zgrade. Lars je bio slab vozač, i Jonnieju je postalo jasno kako si je on to, kao što se vidjelo po gipsu, morao slomiti vrat. Jonnie ga je prezirao. Poznavao je mnogo švedana, bili su to dobri ljudi; iz Larsovih riječi razabrao je da su ga i oni prezirali. Čovjek je pokušao i dalje klepetati o onom starom vojskovođi, no Jonnieju je bilo dosta. “Zaveži”, rekao je odotraga. “Ti si običan prevrtljivi izdajnik. Ne znam kako možeš sama sebe podnijeti. Zato zaveži.” To nije bilo pametno, ali više nije mogao slušati takve budalaštine. Lars je zašutio, no oči su mu se suzile. Odjednom je uživao u tome što će ovaj zločinac za nekoliko sati biti mrtav. Automobil se zaustavio pred sporednim ulazom u vladinu zgradu, ulazu koji se nikad nije koristio. Nikakvih ljudi nije bilo na vidiku. Ni u hodniku nije bilo nikoga. Lars se postarao za to. Gurnuli su ga prema vratima. Nevidljivi briganti u zasjenku uperili su puške u nj. Dvojica su s napetim thompsonima spremno stajala u kutovima sudnice. U sudnici je sjedio Brown Limper. Bio je za visokim stolom na podiju. Nosio je crnu halju. Do njega su s obiju strana stola ležale prastare pravne knjige. Lice mu se nezdravo sjajilo. Oči su mu bile suviše svijetle. Uzdigao se poput strvinara koji će se okomiti na lešinu. Samo on, brigantska straža i ovaj Tyler u inače praznoj sobi. Ovo jest Tyler! Prepoznao ga je istog časa kad je momak koraknuo u sobu. U držanju ovog Tylera bilo je nečega samo njemu svojstvenoga. Mrzio ga je još od djetinjstva. Mrzio je taj bezbrižan, sa mopouzdan hod, mrzio te pravilne crte lica, mrzio te svijetloplave oči. Mrzio je sve što je Tyler bio, a što on nikad neće biti. No tko je sada ima o vlast? On, Brown Limper! Koliko je snatrio u ovom trenutku! “Tyler?” - rekao je Brown Limper. “Priđite i stanite pred sud! Odgovorite mi: je li vaše ime Jonnie Goodboy Tyler?” Brown Limper je uključio uređaj za snimanje. Ovakav postupak mora biti pravilan i zakonit. Jonnie je prišao mjestu za svjedočenje ispred sudačke klupe. “Kakva je to farsa, Brown Limper? Ti vrlo dobro znaš moje ime.” “Tišina!” - rekao je Brown Limper, nadajući se da mu je glas rezonantan i dubok. “Zatvorenik ima odgovarati korektno i pristojno, ili će biti kriv za nepoštivanje suda!” “Ne vidim nikakav sud”, rekao je Jonnie. “Što radiš u toj smiješnoj odjeći?” “Tyler, vašoj optužnici dodajem nepoštivanje suda!” “Dodaj što hoćeš“, rekao je Jonnie, kojemu je dodijalo. “Nećete ovo smatrati neozbiljnim kad vam pročitam za što ste optuženi! Ovo danas je samo saslušanje. Za tjedan-dva oformit će se Svjetski sud i tada će se održati suđenje. Ali kao počinitelj teškog kriminalnog djela i zločinac, imate pravo čuti optužnicu kako biste za sudenje mogli pripremiti obranu. Čujte i počujte! Optuženi ste za ubojstvo prvog stupnja; žrtve su braća Chamco, lojalni službenici države, koji su mučke napadnuti s namjerom da ih se ubije, a koji su kasnije zbog bolova od ranjavanja podigli nase ruke i umrli! Optuženi ste za kidnapiranje prvog stupnja ; rečeni Tyler napao je i mučke ugrabio osobe dvojice koordinatora koji su djelovali po službenoj dužnosti kao agenti Vijeća. Optuženi ste za ubojstvo i mučki napad na miroljubivo i bezazleno pleme zvano Briganti, uključujući pokolj polovice desantno-dive rzantske jedinice. Optuženi ste za masakr konvoja miroljubivog trgovačkog naroda, koji se po svom poslu kretao; s predumišljajem ste ga pobili do posljednjeg čovjeka.” 032

“Psychla”, rekao je Jonnie. “To su bili Psychli, koji su se organizirali za napad na ovu prijestolnicu.” “Ovo se briše iz zapisnika!” - rekao je Brown Limper. I stvarno, trebat će to izbrisati s diskete. “Niste na suđenju. Ovo je samo optužnica protiv vas, koju su podigli časni i zaslužni građani ovog planeta. Budite tihi i saslušajte optužnicu!” “Sudu je poznato”, nastavio je Brown Limper - koliko se namučio s ovim izrazima iz drevnih knjiga; nadao se da je sve pravilno i zakonito - “da se brojne druge optužbe mogu podići, ali one ovaj put nisu podnesene.” “Na primjer?” - rekao je Jonnie, ravnodušan prema ovom lakrdijašu. “Kada ste od stanovitog Terla oduzeli telekomandu i lansirali orbiter protiv čovječanstva, navedeno je i to da ste tada i odmah zatim nastrijelili rečenog Terla kad je pokušavao oboriti orbiter. Međutim, kako postoje svjedoci - koje ste nedvojbeno natjerali na krivokletstvo i iznudili od njih lažne iskaze - koji govore nedvojbeno drukčije, ovaj put te optužbe nisu uključene, premda se, naravno, mogu priključiti kasnije.” “I to je dakle, sve s čime izlaziš na suđenje”, rekao je Jonnie zajedljivo. “Nema ništa o krađi mlijeka dojenčadi? Čudi me!” “Nećete biti tako drski kad čujete i ostalo”, zaprijetio je Brown Limper. “Ja sam nepristran sudac, a ovo je zakonit i nepristran sud. U međuvremenu, do suđenja, zabranjuje vam se korištenje moje... hoću reći, imovine Vijeća, kao što su to primjerice avioni, automobili, kuće, oprema i alati!” Brown Limper ga je ščepao! Hitro poput munje izvukao je kupoprodajni ugovor sa Zemaljskim ogrankom Intergalaktičke rudarske kompanije i gurnuo ga Tyleru. Tyler ga je uzeo i pogledao. “Za svotu od dvije milijarde kredita, ja, Terl, propisno ovlašteni predstavnik stranke prodavaoca, u daljnjem tekstu prodavalac, ovime prenosim svu zemlju, rudnike, logore, avione, oruđe, strojeve, automobile, tenkove itd., itd. Vijeću Zemlje, propisno izabranoj i ovlaštenoj vladi rečenog planeta u posjed i trajno vlasništvo od danas pa zauvijek.” U potpisu je stajalo “Terl”, no Jonnie, koji je poznavao Terlov potpis, znao je da se Terl morao potpisati pandžom kojom se inače ne potpisuje. Krenuo je da ugovor spremi u torbu. “Ne, ne”, viknuo je Brown Limper. “To je original!” Prekopao je po papirima i predao mu kopiju, zamijenivši je za original. Jonnie je kopiju spremio u torbu. “I ne samo to”, rekao je Brown Limper, “cijeli je planet bio u vlasništvu kompanije, a i o tome je skloplje n ugovor!” Krenuo je da Jonnieju preda original, a onda je promislio, pronašao kopiju i uručio mu je. Jonnie ju je pogle dao. Terl je stvarno ovim budalama prodao njihov vlastiti planet! “Ugovori su pravovaljani”, rekao je Brown Limper svečano. “To jest, bit će kad budu propisno upisani.” “Gdje?” - upitao je Jonnie. “Na Psychlu, naravno”, odgovorio je Brown Limper. “Kao dobra duša, unatoč tegobama , Terl će osobno ove isprave odnijeti onamo i propisno ih registrirati.” “Kada?” - upitao je Jonnie. “Čim ponovno izgradi aparaturu koju ste vi, Tyler, mučke i zlonamjerno uništili“. “I ponijet će sa sobom novac?” “Naravno! Mora ga predati svojoj kompaniji. On je pošten čovjek.” “Psychlo”, ispravio ga je Jonnie. “Psychlo”, ispravio se Brown Limper razgnjevivši se na sebe što dopušta da ovaj sudski postupak poprima drukčiji ton od sudskog. 033

“Stoga, dakle”, nastavio je Brown Limper čitati, “i budući da je to u skladu sa zakonskim pravima rečenoga Jonnieja Goodboya Tylera, on se ovime stavlja u kućni pritvor u njegov dom na livadi, koji rečeni dom i rečenu okolicu ne smije napuštati dok se ne pojavi pred Svjetskim sudom, koji će se propisno ustanoviti od strane Vijeća, a koje je, rečeno Vijeće, propisno izabrano i koje mu je povjerena posvemašnja uprava nad Zemljom. Hej, čovječe!” Mislio je da ovo posljedne daje osobito dostojanstvo ukazu, pa je sada ponosno sjeo na klupu. “Pa ukoliko zatvorenik nema neki posljednji zahtjev...” Jonnie je napregnuto i brzo razmišljao.Nikad se prije nije osobito obazirao na Brown Limpera, i takva zloća, izmišljotine i opačina pomalo su ga iznenadile. U hangaru u logoru bio je spreman borbeni avion. “Da”, rekao je Jonnie. “Imam zahtjev. Ako već idem na livadu, želio bih prvo skupiti svoje konje.” “Oni i vaša kuća su jedino što sada posjedujete, pa je u redu da ih skupite. Iz ljubaznosti i osjećaja za prava zatvorenika, a vjerojatno i zbog očinskog osjećaja prema njemu, budući da sam mu starješina, odobravam zahtjev pod uvjetom da smjesta odete ravno na livadu i u svoju kuću!” Jonnie ga je prezirno pogledao i otišao iz sobe. Brown Limper ga je otpratio pretjerano blještavim pogledom. To će biti Tylerov kraj! Duboko je uzdahnuo. Kakva li olakšanja! Otkada li ga je samo iščekivao? Dvadeset godina ! Ne, ovo nije bila osveta. Morao je ovako postupiti. To je tražila dužnost. Narodi Zemlje od sa da će biti u dobrim rukama - njegovim, u rukama Browna Limpera. On će za njih učiniti sve što najbolje može - baš kao što to i sada čini. Unatoč naporu koji u to ulaže. Incident, koji će kasnije biti poznat kao “umorstvo Bittieja MacLeoda” i koji će dovesti planet na rub rata te mnoge ljude stajati života, a još kasnije postati predmetom balada, romanci i legende, počeo je u podne onoga dana kad je Bittie na nesreću spazio Jonnieja u rezidencijalnoj četvrti Denvera. Kad je vodstvo ruskog kontingenta u Africi dobilo naredbu da zatvori američku podzemnu bazu, Rusima je bilo posve jasno da ni oni, ni Jonnie nakon toga neće imati stalno boravište u Arnerici, pa nisu znali što će s konjima. Konji su za Ruse predstavljali bogatstvo; uzgojili su u Americi vlastito malo stado i nisu ga kanili ondje ostaviti. Bittie MacLeod smatrao se odgovornim za Jonniejeve konje. Nedvosmislenim je izrazima dao pukovniku Ivanu do znanja da mora poći s njima kako bi doveo Jonniejeve konje. Kad su pali prigovori, ustrajno ih je opovrgavao. S Rusima je i bit će na sigurnom; konji ga poznaju; Vihor, Plesačica, Stara Svinja i Blodgett plašit će se na dugom avionskom putovanju ako ih ne bude umirivao netko u koga se mogu pouzdati. Nakon višesatnog natezanja pukovnik Ivan je popustio. Toga dana malo prije svanuća Rusi su temeljito zatvorili američku podzemnu bazu i skladište nuklearnih raketa. Ukoliko bi netko sada pokušao prodrijeti unutra - a da ne zna kako, ili nema ključeva - odletio bi u zrak. Utanačeni su zrakoplovi za povratak, ukrcan je sav materijal koji voze natrag, pa su još prije zore toga dana u malom konvoju teretnjaka i a utomobila napustili bazu da obave i posljednji posao - da prikupe konje po preriji. 034

Put iz baze vodio je kroz prastare ruševine Denvera. Malo je Rusa ranije bilo ovdje. Osim toga, odnedavna su počeli dobivati plaću. Išli su kući, a imali su sestre, žene, djevojke, majke i prijatelje. Nedavno je u Denveru otvoreno nekoliko dućančića. Vlasnici su im bili ljudi iz drugih krajeva, a mušterije ljudi iz cijeloga svijeta koji su dolazili na hodočašće u rudnik. Robu su tvorili iskopani i popravljeni predmeti iz ruševina velikih gradova, pa čak i neki novi proizvodi domorodačkih plemena. Odjeća, obuća, tkanine, dragulji, oruđa, suveniri i relikvije bili su najvažniji predmeti trgovanja. Prodavaonica je bilo malo i bile su raspršene. Rusi su odlučili da će - budući da im je preostalo još mnogo sati do odlaska s uzletišta kod Akademije, te da im se ne da sjediti u travi i čekati - otići u kupovinu u Denver. Vozila su parkirali blizu vladine zgrade, jer je ondje bilo mnogo prostora, a kupola se kao orijentir mogla vidjeti odasvuda, pa je povratak do nje bio vrlo lagan. Raspršili su se svaki za svojim poslom Bittieju je dodijeljen poseban ćuvar, snažan, čvrst Rus, koji mu je bio osobito dobar prijatelj. Zvao se Dmitrij Tomlov. Dmitriju je pukovnik Ivan naredio da stalno bude uz Bittieja, da ne bude nepromišljen i da stalno uza se nosi jurišnu pušku i magazin. Tako je sve izgledalo kako valja. Bittie i njegov čuvar pronašli su malu draguljarnicu i prodavaonicu raznoraznih sitnica koju je držao jedan stari švicarski par i njihov sin. Stari je švicarac našao aparat za graviranje; izvještio se i u popravljanju predmeta nađenih po drevnim razlupanim dućanima - ukoliko su i ako su ih previdjeli Psychli, koji bijahu pohlepni za kovinama. Sin je bio u stražnjoj prostoriji prodavaonice. Odmarao se od natezanja s brigantima koji su pokušali orobiti dućan. Čini se da su briganti tumarali okolo govoreći svima da su “policija”. Nosili su toljage, uzimali sve što im se svidjelo i trpali sve to u džepove. Vijeće, kojemu se obratilo ono malo ljudi koji su sada nastavali Denver, priznalo je da su briganti stvarno policija, da su red i zakon od životne važnosti, te da je zločin oprijeti se “policiji”. Nitko zapravo nije znao što znaći riječ “policija”, ali su ljudi počeli spoznavati da je to nešto vrlo gadno. Zato su stari švicarci odlučili odseliti i brojne su predmete prodavali po vrlo niskim cijenama. Dmitrija je čekala žena. Imao je brojnu rodbinu. No prvo što je kupio bio je mali jahački bič srebrne glave za Bittieja. Premda se Bittie grozio i same pomisli da udari konja, bič je izgledao vrlo lijepo. Bio je dug otprilike šezdeset centimetara, dužine brigantskog luka, premda to nitko u taj čas nije zamijetio. Usprkos vrlo niskim cijenama, Bittieju je bilo prilično teško. Želio je kupiti Pattie nešto osobito. Mislio je da će je uskoro vidjeti. Uz pomoć starog švicarca, razgledavao je i razgledavao. Bittie, osim toga, nije imao baš mnogo novca. Njegova je plaća iznosila samo dva kredita tjedno, dok je vojnik dobivao kredit na dan. Plaća nije pritjecala jako dugo, pa je Bittie raspolagao sa svega četiri kredita, a boljoj robi cijena je bila oko deset kredita. Bittiejeve probleme još je kompliciralo trgovčevo slabo poznavanje engleskog, koji je govorio mješavinom njemačkog i francuskog jezika. Rus mu nije bio ni od kakve koristi - on praktički nije znao beknuti engleski, a ovdje nitko, uključivši Bittieja, nije govorio ruski. Sporazumijevali su se znacima i brojkama po ostacima papira za umatanje, podizanjem obrva i prstima. Konačno je Bittie pronašao što je htio! Bio je to medaljon od čistog zlata u obliku srca. U nj je bila ugrađena ruža, još uvijek svijetlocrvena. 035

Medaljon se otvarao i u nj se mogla staviti sličica. Šarke su mu bile uredno popravljene, a imao je i tanak lančić. Na poleđini je bilo dovoljno mjesta da se nešto ugravira - i, da, stari će mu švicarac rado nešto urezati. S jednim kreditom za graviranje, račun je iznosio šest kredita. Bila je to prava stvar. Ali šest kredita! Imao je samo četiri. No stari je Švicarac objavio rasprodaju, pa kad je na Bittiejevu licu spazio razočaranje, smekšao se i popustio, dodao kutiju, graviranje, poliranje i pakiranje. Dobivši ceduljicu da ispiše što želi da se ugravira, Bittie se našao na još većoj muci. Što će staviti na poleđinu medaljona? Jonnie i ostali rekli su mu da su on i Pattie još premladi da bi se uzeli, i to je bila istina. Stoga nije mogao upisati “Mojoj budućoj ženi”, jer bi mu se ljudi mogli smijati, a to nije bilo za smijanje. Nije želio jednostavno “Pattie s Ijubavlju, Bittie”, kao što mu je, čini se savjetovao stari švicarac. Rus mu nije bio ni od kakve pomoći. Zatim mu je sinulo! “Pattie, mojoj predivnoj miljenici, Bittie”. Stari je švicarac rekao da je to predugačko da bi se ugraviralo na poleđinu, pa se na kraju vratio na ono “Pattie, mojoj budućoj ženi”. Stari je švicarac prebrojio slova i rekao da će ovo stati. Natpis nije baš bio najpogodniji i ljudi bi se mogli smijati, ali se nije mogao domisliti ničem boljem, pa je stari švicarac podesio svoju napravu za graviranje i urezao. Sve je to potrajalo. Bittie je postao nervozan. Rusi su mogli promaći, a na kraju krajeva Jonniejevi konji bili su njegova briga, kao što i jest red za jednog paža, koji je uostalom zbog toga i došao u Ameriku. Premještao se s noge na nogu i sve ih gonio da požure. Švicarac je napokon završio te stavio medaljon u lijepu kutiju, koju je omotao nekim starim papirom, a Rus je konačno dobio sve što je htio, pa su platili i požurili do vozila. Dan je bio hladan. Bilo je mraza i posvuda je letjelo uvelo lišće. Onkraj brda čuo se tutanj oluje. Sve kao da je govorilo Bittieju da požuri. No kad su se vratili do vozila, po položaju sunca, koje se pomolilo kroz vjetrom tjerane oblake, vidjeli su da je tek podne. Rusi se još nisu vratili. Čuvar se uspeo na vozačko mjesto u kabini i počeo razvrstavati poklone koje je kupio. Bittie, koji je gotovo utonuo u golemo psihloško sjedalo za suputnika, zatvorio je prozor pred naletima hladnog vjetra i sjedio, nestrpljivo se igrajući novim jahačkim bičem i virkajući kroz prozor - oči su mu dopirale tik iznad donje g ruba - iščekujući ostale Ruse. S mjesta na kojem je sjedio vidio je sporedni ulaz u vladinu zgradu. Ondje je stajao veliki šefovski a utomobil zamračenih prozora. Odjednom je spazio sir Jonnieja! Eno ga, odjeven kao obično u kožnatu odjeću, nije moglo biti zabune. Izašao je na sporedni izlaz iz vladine zgrade. Vrata vozila širom su se otvorila iznutra i Jonnie je ušao u vozilo. Bittie se istegao da spusti prozor i vikne. Djelomice je otvorio okno. Nije ga mogao do kraja spustiti. Zatim je netko drugi izišao iz vladine zgrade netko odjeven kao kadet. Oko vrata je imao sadreni ovratnik. Ova druga osoba zaustavila se i doviknula nešto prema stubištu zgrade, gdje je netko drugi morao postaviti nekakvo pitanje. Muškarac u kadetskoj odori je viknuo: “ Ide samo u logor da sakupi prvo svoje konje.” Zatim je i on ušao u vozilo, koje je krenulo. Bittie je izludio. Nije bio kadar spustiti prozor i dozvati sir Jonnieja! Pokupiti konje! Zbog toga je on ovdje: zbog čega bi inače prevalio toliki put do Amerike? Pokušao je navesti svoga čuvara da pokrene mašinu i pođe za onim automobilom. No Bittiejevo poznavanje ruskog nije bilo dostatno. Kretnje pokreti i ponavljanje onoga što je već rekao nisu urodili nikakvim rezultatom. 036

Rus nije kanio poći za onim šefovskim vozilom. On je ovdje trebao pričekati ostali dio kontingenta. No Bittie ga je privolio da izađe iz kabine, pa su potrčali u potragu za ostalim Rusima. Minute su promicale, a nisu ih mogli pronaći. Srušeni grad bio je pregolem, preprostran, i prepun ruševina. Odjednom su ugledali jednog Rusa. Sam je hodao rubom perivoja i jeo orahe. Čovjek se zvao Amir i nije uživao glas osobito bistre osobe, mada je bio zgodan momak. Bittie mu je izverglao što se događa, služeći se pri tom pokretima i ruskom riječi koju je znao, “skorjeje”, a koja znači “požuri”, nastojeći natjerati čovjeka da shvati kako treba pronaći ostale i reći im neka smjssta dođu ovamo. Uopće nije bio siguran da je čovjek shvatio jer ga je ovaj gledao bijelo, ali sva ta uzrujanost uvjerila je Dmitrija da je sada posve u redu da pođe za onim šefovskim vozilom. Vratili su se, dakle, do teretnjaka, Rus ga je pokrenuo, pa su odtutnjali iz grada da dostignu vozilo u koje je ušao Jonnie. Lars Thorenson je poduzeo sve mje re opreza. Brižljivo ih je proučio. Ako se javno ne pokažu oružje i straža, a istodobno se ovog Tylera drži stalno na nišanu odgovara juće g oružja, onda neće doći ni do kakve uzbune i nikakvi zavedeni prijatelji ovog zločinca neće nagrnuti da ga izbave. Lars je stražu ostavio u kolima, drugim brigantima nije dopustio da se pojave na ulicama ili javno na hodnicima, poručio je jedinici koja je sada u logoru da se ne pokazuje, ali da bude spremna i da ne puca prije no što bude napadnuta. Za Tylera je u logoru priredio malo iznenađenje, ali sve je trebalo ići glatko i kako treba. Pomislio je da bi i Hitler odobrio taktičku umješnost koju iskazuje Lars. Pokupit će konje, odvesti se gore preko perivoja do livade, narediti ovom Tyleru da uđe u svoju kuću, i to će biti sve. Pokora i prijetnja državnoj stabilnosti bit će dokrajčena. Potpuno i bez ikakve ljage za Vijeće. Dan je posivio. Oblaci su sve više zastirali sunce. Vjetar je ojačao. Pred nadolazećim nevremenom podizalo se u vrtlozima suho lišće i oblaci prašine. Larsovo umijeće vožnje nije bilo bogzna kakvo. Naleti vjetra udarali su o vozilo, skrećući ga s već ionako loše odabranog kursa. Nije vozio brzo. Jonnie je razmatrao svoje izglede. Unatoč svim njihovim uglađenim uvjeravanjima, nije niti pomišljao na to da će ga pustiti da se iz ovoga izvuče živ. U koju bi točku ovog sadrenog ovrtnika trebalo udariti da se skrha izdajičin vrat? Koliko su ova dva smrdljiva briganta vična thompsonovom automatu? Ovo oružje, ma koliko bilo smrtonosno, već u vrijeme psihloškog napada bilo je zastarjelo čitavo stoljeće. Ispaljivalo je revolversku municiju koja je bila preteška za automatsko oružje koje se držalo u rukama, zbog čega je bijesno trzalo uvis, pa mu je cijev valjalo vrlo snažno tiskati nadolje. To oružje nije bilo opremljeno “ublaživačem trzaja”, koji je donekle pripomagao obuzdavanju trzaja. Automati su se punili okvirima sa šezdeset metaka, a opruge u tim okvirima često su bile slabe i nisu ubacivale metke u cijev. Stanovit postotak prastare municije nije bio ispravan, a trebalo je znati kako oružje hitro napeti da ispaljuje automatski. Jonnie je to znao, jer je bio prošao mnoga probna gađanja otkad ih je Angus prvi put iskopao iz starog kamiona, gdje su ležali stoljeća i stoljeća, zaštićeni debelom naslagom masti i hermetičnim pakovanjem municije. No jesu li to znali ovi briganti? Vjerojatno su iz automata ispalili nekoliko probnih hitaca, a to su im ujedno bili prvi hici iz vatrenog oružja u životu. Na um mu je pala nevjerojatna lukavština, koju je brzo odbacio; zamislio je da razgovara s njima o oružju, da zatim uzme jedan a utomat kako bi im nešto objasnio, te da im prostrijeli lude raščupane glave. 037

Ako nešto, ne smisli ovo će mu biti posljednja vožnja. Vidjelo se to po Larsovu ponašanju. Vidjelo se to po pogledima koje su mu upućivali briganti. Bili su beskrajno puni samopouzdanja. U daljini ispred njih pojavio se logor. Ondje se po ravnici raspršila marva. Lars je jedva izmakao krdu bizona , izbjegao kržljavo drvo, zamalo ih uvalio u vododerinu, prodrmusao ih preko nekih gromada, koje bi svatko tko zna voziti izbjegao, da bi se na kraju zaustavio tridesetak metara prije početka uspona koji je završavao na zaravni pokraj kaveza. Nije bio onako blizu logoru kako je Jonnie očekivao. A onda je shvatio i zbog čega. Teren je, izuzev nekoliko gromada, bio otvoren, i onoga tko bi pokušao pobjeći moglo se lako slistiti. Tamo su bili njegovi konji, tri na broju, glava otkrenutih od vjetra. Gdje je Plesačica? Spazio ju je. Bila je gore na zaravni i kao da je na njoj bilo uže, što i nije bilo neobično. Ona se nije otkrenula od vjetra. Zašto? Ah, uže joj se zakvačilo za stijenje. Odmah iza nje bila je velika stijena, a za njom logor, koji je pružao brojne zaklone za strijelca, kao što se pokazalo za vrijeme one stare bitke. Jonnie je to proma trao kroz vjetrobran. Što li je ovo, nekakva zasjeda ili klopka? Gdje bi čovjek očekivao kadetsku stražu, nije bilo ni žive duše. Sada je Lars izabrao trenutak da otkrije svoje malo logorsko iznenadenje. Čitao je u Hitlerovim radovima - ili mu je to rekao Terl: “Ako želiš da čovjek ostane neaktivan, satri mu nadu. Zatim navedi lažnu nadu u nov kanal gdje je možeš dokrajčiti!” Bila je to neobično mudra vojna maksima. Naslonivši se nehajno na konzolu, Lars je rekao: “ Znaš onaj borbeni avion, onaj čiji je serijski broj završavao sa devedeset tri, onaj koji je bio nakrcan gorivom i postavljen tik do hangarskih vrata? Siguran sam da znaš na koji avion mislim. E pa, nije više ondje. Iz njega je izvađeno gorivo i on je jutros odvučen dublje u hangar.” Zato, dakle, Angus i Ker nisu zastali kad su odlazili, pomislio je Jonnie. Nisu vidjeli borbeni avion, i pomislili su da je sretno odletio. To objašnja va zašto se nitko nije uputio da ga potraži. Pa nije niti očekivao nekakvu pomoć. I dobro je da nisu ušli i natrapali na one uzrujane brigante i njihove automate. Izdajnik mu je dopustio da probavi iznenađenje, a onda rekao: “No mi nećemo do livade na konjima. Otići ću u garažu i dovesti teretnjak, pa ćemo utovariti konje, a ja ću se čak možda dati nagovoriti da ti dopustim da voziš u planinu.« Nije uopće imao takvu namjeru. No bila je to dobra lažna nada. U stvari, majstorska. Hitler ili Terl odobrili bi je. »Možeš izaći i početi prikupljati konje. Ova dva briganta ovdje držat će te nanišanu.« Lars je izašao i otrčao prema ulazu garaže na drugoj strani logora. Potpomognut cijevima automata, Jonnie se našao vani. Stajao je s lijeve strane automobila. S obiju strana nalazili su se briganti s uperenim oružjem i prstom na obaraču. Promatrao je logor u kojem, očito, nije bilo ljudi. Je li to mjesto na kojem će ga ubiti? Jonnie je kroz vjetar začuo buku teretnjaka. Pogledao je prema sjeveru. Jedan se prazan teretnjak približavao priličnom brzinom. Pri ovom svjetlu nije mogao vidjeti osobe u kabini. Iza teretnjaka prema sjevernom obzoru prostirala se samo pusta ravnica, na kojoj nije bilo nikakvih drugih vozila. Čuo je još nekakvu buku. Avion? Ugledao ga je kako se s istoka polako približava tik ispod oblačnog sloja. To je bio sporoleteći orbiter, koji je snimao beskonačne milijune slika.

038

Nikakve, dakle, pomoći iz tih pravaca. Ovisio je o vlastitoj spretnosti. Teretnjak, koji je sada bio vrlo blizu, vjerojatno je bio njihov; bio je djelić njihove klopke. Jonnie se osvrnuo prema logoru. Imao je osjećaj da ga odande pažljivo motre, da odande prijeti opasnost. Dva briganta koja su ga čuvala sa svake strane bila su korak iza njega. Čini se da su promatrali novi kamion. Velika masa automobila priječila je onima iz teretnjaka da vide kako briganti drže puške. Golemo vozilo protutnjalo je pokraj njih na drugu stranu automobila. Odvezlo se malo uzbrdo prema Plesačici. Iznenada se zaustavilo, tresnulo o zemlju i podiglo oblak prašine, jer je prenaglo isključen uređaj za lebdenje. Netko je kroz prašinu iskočio iz kabine s visine od dva i pol metra i potrčao prema Plesačici. Jonnie nije mogao povjerovati svojim očima. Bio je to Bittie MacLeod! Nosio je nešto u ruci. Bič? Prut? »Bittie!« — viknuo je uznemireni Jonnie. Vjetar mu je donio dječakov glas: »Ja ću dovesti konje, sir Jonnie! To je moj posao!« Bittie je hrlio uzbrdo. »Vrati se!« — viknuo je Jonnie, no buka orbitera i tutanj grmljavine u planinama zaglušili su njegov glas. Rus je s mukom izravnavao teretnjak. Vozilo je nasjelo na stijenu. No sada je širom otvorio vrata i viknuo prema Bittieju: »Bitjuška! Astanovka! (Stani!)« Iznenadni nalet vjetra i orbiter prigušili su mu povik »Vozvratnaj!(Vrati se!)« Dječak je trčao dalje. Bio je gotovo pokraj Plesačice da joj odriješi uže. »Bože dragi, Bittie, vrati se!« — vrisnuo je Jonnie. Bilo je prekasno. Iza stijene, odmah iza konja, uspravio se brigant, digao automat i ispalio pun rafal izravno u dječakov trbuh. Pod udarom metaka koji su ga digli u zrak, Bittie se stropoštao unatrag. Tresnuo je o zemlju. Rus je potrčao naprijed, pokušavajući skinuti jurišnu pušku s ramena, pokušavajući doprijeti do Bittieja. Na drugim su se mjestima podigla još dva briganta i tri su thompsona zaštektala. Rusa su raznijeli na komadiće. Jonnie je podivljao. Dvojica briganta nisu imala nikakvih izgleda. Korak unatrag, i Jonnie je bio iza njih. Bubnuo ih je jednog o drugoga kao dva jajeta. Uhvatio je od jednoga automat dok je brigant padao i kundakom mu smrskao lubanju. Obrnuo je pušku i ispalio u drugog metke s udaljenosti od svega desetak centimetara. Jonnie je kleknuo na jedno koljeno, okrenuo thompson bočno da se tanad pri trzajevima bolje raspršuje i izrešetao dva briganta koja su se bila podigla. Hitro se okrenuo da pronađe onoga koji je ustrijelio Bittieja. Nije ga bilo na vidiku. Pet je briganata izjurilo iz vrata logora i ispalilo prema njemu olovni grad. Thompson iz kojeg je pucao zaglavio se. Okidač se nije vraćao. Odbacio ga je i dohvatio drugi. Nimalo se ne obazirući na tanad koja je parala tlo, trčeći pognuto i istodobno pucajući, pohrlio je prema palom Rusu. Kleknuo je iza leša, okrenuo thompson bočno te lepezasto sasuo buru metaka u onu petoricu. 039

Survali su se unatraške prema logoru. Tijela su im se još trzala kad ih je dohvatio drugi rafal i prije no što su se stigla umiriti. Jonnie je s Rusa uzeo jurišnu pušku, trgnuo njezin razvodnik da metak dospije u ležište. Nadao se za brigantom koji je ustrijelio Bittieja. S njegove lijeve strane i iza njega pojavila su se osmorica briganata koji su ležali u pripremi u guduri. Jonnie se žustro okrenuo. Ostao je tako napregnut sve dok i posljednji nije izišao iz gudure. Nadirali su pucajući. Jonnie je podigao jurišnu pušku do ramena i pažljivo nanišanio. Prvo je ustrijelio posljednjega u nizu kako ostali ne bi vidjeli da ovaj pada, a zatim je osuo paljbu sve do prvoga na čelu. Vod se rasuo u lavinu mrtvaca. Dolje u garaži Lars je začuo pucnjavu. Potrčao je na zaravan. Zatim je začuo oštrije štektanje jurišne puške koja tuče prerna logoru. Smjesta mu je bilo jasno da Jonnie nije mrtav. Ni jedan brigant nije imao jurišnu pušku. Ovo prijelazno oružje - nešto izmedu pištolja i puške - bilo je mnogo preciznije od thompsona. Znao je on to. Pokušao se domoći jedne takve puške, ali nije uspio. Zaustavio se. Čuo je nov otegnut rafal iz jurišne puške . Teži isprekidani tutanj automatskog oružja se izgubio. Lars je naglo potražio za se bolje rješenje. Pobjegao je natrag u garažu. Pojurio je duboko u njezinu unutrašnjost. Pronašao je staru automobilsku olupinu i otpuzao ispod gomile oštećenih ploča koje su skinuli s njezine karoserije. Ponovno se čulo udaljeno čekićanje jurišne puške. Ukopao se još dublje, jecajući od strave. Jonnie je potrčao u stranu da dobije bolji pregled što je iza stijene, i dalje nastojeći uhvatiti plaćenika koji je ustrijelio Bittieja. S druge strane logora u vidokrug mu je uletjela grupica briganata. U trku su pucali iz automata. Jonnie se oslonio o stijenu, pripucao preko njezina vrha i izrešetao ih. Terl se u svom kavezu bacio pod ogradu iz koje su se uzdizale rešetke. Ležao je opruženo da se ne nađe na putu mecima. Sada se oprezno pridigao. To je životinja! Opet se sagnuo. Pretpostavljao je da će životinja svakog časa nahrupiti ovamo i izrešetati ga. Tako bi on, Terl, učinio. Pitao se bi li mogao do sakrivenog eksplozivnog naboja u duplji i bi li mogao od njega napraviti granatu, a onda je shvatio da bi se izložio pucnja vi, pa je odustao od te zamisli. Ležao je i pomalo soptao od straha. Koristeći se drvećem i stijenjem, trčeći od jednog zaklona do drugog, Jonnie se i dalje pokušavao dokopati briganta koji je ustrijelio Bittieja. Vjetar je jačao. Kroz pucnjavu su tutnjali i gromovi. Sporoleteći orbiter sada im je gotovo dospio izna d glava. Gdje li je, gdje je taj brigant? Dva su briganta iskočila na neka vrata i otvorila na Jonnieja vatru iz thompsona. Ta ne mu je okrznulo vrat. Jonnie ih je svojom jurišnom puškom pretvorio u z akotrljane kuglice mrtva mesa. Iz torbe je izvukao i u oružje ubacio novi magazin. Majmun kojega je slijedio morao je potražiti zaklon iza pokvarena traktora. Jonnie je to ispitao mecima koje je ispalio tako da se odbiju iza olupine. Požurio je pucajući iz trka. Eno ga! Brigant je bježao. Jonnie je naciljao. Brigant se okrenuo i za pucao. Jonnie ga je jurišnom puškom raspolutio. 040

Zvuk orbitera bivao je sve slabiji. Na trenutak se nije čula grmljavina. Osim jauka vjetra, sve je bilo čudnovato tiho. Jonnie je ubacio u oružje nov magazin. Brzo je prešao teren, pogledavajući razbacane mrtvace jednog za drugim. Jedan je plaćenik puzao nastojeći se domoći thompsona. Jonnie je u njega sasuo rafal. Pričekao je. Čini se da se na području koje je trebalo biti opasno ne primjećuje ni jedan zvuk ili pokret. Plesačica se za pucnjave oslobodila i utekla niz obronak. Jonnie je o pregibu ruke držao spremnu jurišnu pušku. Borbeni ga je gnjev napustio. Spustio se niz padinu do Bittieja. Dječak je ležao na krvlju natopljenoj zemlji, glavom nizbrdo. Jonnie je bio siguran da je dečko mrtav. Nitko nije mogao podnijeti tolike metke usred tijela - i to malena tijela - i preživjeti. Osjećao se strašno. Kleknuo je uz ra skomadana dječaka. Spremio se da podigne truplo; stavio je ruku pod mališanovu glavu i neznatno je podigao. Zapazio je slabašan dah! Bittiejeve su se oči uz drhtaj otvorile. Bile su staklaste od šoka ali dječak je Jonnieja vidio, prepoznao. Bittie je micao usnicama. Slabašan šapat. Jonnie se sagnuo još niže da posluhne. “Ja. . . ja nisam bio dobar paž. . . zar ne. . . sir Jonnie.” Zatim su iz kutova dječakovih očiju potekle suze. Jonnie se zapanjio! Dijete je mislilo da je iznevjerilo očekivanja. Jonnie je pokuša o progovoriti, reći. Nije mu uspjelo ovladati vlastitim glasom. Pokušavao je Bittieju re ći ne, ne, ne, Bittie. Bio si sjajan paž. Upravo si mi spasio život. No nije moao govoriti. Šok je u dječaku jenjavao; omamljenost koja je potisnula bol iščezla je. Ruka, koju je Bittie podigao da uhvati Jonniejev zglob, odjednom se čvrsto štisnula u grču agonije. Tijelo se snažno iskrivilo od boli. Bittiejeva glava pala je u stranu. Bio je mrtav. Srce nije kucalo. Nije disao. Nije bilo pulsa. Jonnie je dugo sjedio i plakao. Nije bio kadar govoriti, reći Bittieju kako nema pravo. Nije bio loš paž. Ne Bittie. Nikada! Nakon stanovitog vremena Jonnie je podigao dječaka u naručaj i spustio se niz brijeg. Vrlo nježno položio je dječaka na sjedalo automobila. Vratio se i podigao mrtvo tijelo Rusa, odnio ga do kola i stavio unutra. Vihor ga je iz daljine spazio i prišao mu, a za njim i ostali konji, koje je sada minuo strah. Jonnie je mrtvog dječaka položio u krilo i vrlo se polako odvezao prema Akademiji. Vidjevši da vozi tako polako, konji su pošli za njim. Mala pogrebna povorka prolazila je ravnicom. Mnogo mu je vremena trebalo za ovu vožnju. Na kra ju se zaustavio pored rova iz kojeg je prije mnogo, mnogo godina šezdeset i sedam kadeta vodilo posljednju bitku. Sjedio je i držao Bittiejevo tijelo. Kadetska ih je straža vidjela kako se približavaju. Uskoro su iz zgrada počeli navirati kadeti. Vijest se proširila, pa ih se skupilo još više. S jednog od gornjih prozora učitelj je vidio da se svjetina okuplja oko automobila, pa je i on izišao. Među gomilom našli su se Dunneldeen, Angus i Ker. Jonnie je izišao noseći mrtvoga dječaka. Želio im je govoriti, ali nije mogao. Uz tutanj se zaustavilo nekoliko teretnjaka punih Rusa, koji su se pridružili gomili. 041

Nekoliko je kadeta pohrlilo u oružarnu i vratilo se s jurišnim puškama i torbama obramicama sa šaržerima. Počeli su dijeliti oružje ljudima koji su gledali prema logoru. Među narodom je sve više jačao ljutit žagor. Nekoliko je kadeta pojurilo u svoje sobe po osobno naoružanje i vratilo se prikapčajući remenove i puneći magazine. Ravnicom je s vremena na vrijeme odjekivala grmljavina s planina, a jak hladan vjetar šibao je po svjetini. Kamion s Rusima koji su bili skoknuli do logora vratio se i zaustavio u oblaku prašine. Rusi su vikali i pokazivali prema logoru, nastojeći reći što se ondje sada zbiva. Nitko ih nije mogao razumjeti. Mali automobil dojurio je iz smjera Denvera i uz škripu se zaustavio u oblaku prašine. Iz njega je iskočio oficir zadužen za orbitere. Vjetar je šušljetao snopom otisaka orbiterskih snimki, dok se čovjek probijao kroz svjetinu, objašnjavajući da je sve snimljeno za preleta aviona, pokušavajući ljudima pokazati što se zbilo. Istrgnuo je snimke i diskete iz aparata i smjesta dojurio. Koordinator je konačno uspio doći do glasa. Shvatio je što su ljudi iz onog jedinog ruskog teretnjaka vidjeli u logoru. “Svi briganti ondje su mrtvi! Cijela jedinica!” “Je li ondje onaj Psychlo Terl još na životu?” - viknuo je netko. Svjetina je ljutito zagrmjela. Neki su se natisnuli da vide je li Terl na snimkama. “Još je živ”, viknuo je ruski koordinator, koji je tu informaciju dobio iz teretnjaka. Svjetina se uzbibala, a nekoliko se ljudi počelo penjati na ruske teretnjake. Jedan ruski oficir postrojio je svoje ljude; na njegovu su zapovijed počeli provjeravati oružje. Pukovnik Ivan, koji se probio do Jonnieja, zurio je obuzet krivnjom u lice mrtvoga dječaka. “Psychlo umrijeti!” Jonnie se napokon pribrao. I dalje držeći dječaka, uspeo se na krov automobila. Pogledao ih je, a oni su se umirili da ga čuju. “Ne”, rekao je Jonnie. “Ne , sada ništa ne smijete učiniti U zvjezdanim sistemima svemira oko nas vreba mnogo veća opasnost od briganata. Bijemo opasan boj. Težak boj. Počinili smo pogrešku, i ona je uzrokom smrti ovog nevinog dječaka. Ja sam ubio ubojicu. Ne možemo ispraviti tu pogrešku. Ali moramo ići dalje. U ovom rovu poginulo je šezdeset i sedam kadeta koji su vodili posljednju bitku prilikom psihloške invazije prije više od tisuću godina. Kad sam prvi put ugledao taj rov, u meni je narasla prva nada. Nije bitno što su izgubili; bitno je da su se uopće upustili u neravnopravnu, beznadnu borbu. Nisu pali uzalud. Mi smo ovdje. Ponovno se borimo. Vi i vaši drugovi piloti nadgledate nebo nad Zemljom. Ja ću u vremenima koja dolaze od ponekog od vas ponešto zahtijevati. Hoćete li prihvatiti moje zahtjeve?” Gomila je zinula. Zar misli da neće? Zatim se začuo opći žamor pristanka. Trebale su proći minute da se stiša. Jonnie je rekao: “Sa d ću vas napustiti. Odnijet ću ovog dječaka u škotsku da ga ondje sahrani njegov narod.” Sišao je s automobila. Pilot čiji je avion za prijevoz rude bio namijenjen Rusima razgovarao je s ruskim koordinatorom. Ukrcali su Jonniejeve konje. U automobilu su našli Stormalongovu torbu i ubacili je u zrakoplov. Rusi su preuzeli tijelo Dmitrija Tomlova da ga odvezu kući. 042

Jonnie se popeo u kabinu velikog transportera rude, i dalje držeći Bittieja. Prije nego što je zatvorio vrata, pogledao je svjetinu i rekao polako i razgovijetno. “Nije vrijeme za osvetu.” Zatim je dodao gorko, mračno: “Još nije.” Masa je kimnula. Razumjela je. Kasnije će biti drukčija situacija. Veliki se avion digao i krenuo put sivog, olujnog neba. Smanjio se i nestao. U škotskoj ga je čekala ozbiljna kriza, kriza koja je prijetila da će uništiti sve njegove planove. Piloti sa zemlje naveli su avion za prijevoz rude kroz mračne uskovitlane jesenske magle. Škoti su počeli obnavljati Castle Rock u Edinburghu, čisteći i restaurirajući prastare građevine koje su dvije tisuće godina ranije bile gnijezdo škotskog nacionalizma, a koje su sada nazivali njihovom izvornom gelskom riječju Dunedin, “planinska utvrda Edin”. Jonnie se spustio u perivoju ispod stijene, tik ispred ruševina prastare škotske Nacionalne galerije. Mnoštvo Ijudi okupilo se da ga dočeka, i momci su se morali svojski potruditi da u gomili naprave prostora za spuštanje zrakoplova. Na nesreću, orbiterske snimke borbe u logoru dospjele su na uređaje kornvolskog rudnika odakle su hitno rudarskim putničkim avionom prenesene u škotsku mnogo prije Jonniejeva dolaska. Škoti su se dobrano koristili golemim psihloškim voznim parkom. Sada, kad su se obučeni rukovaoci strojevima vratili kući, služili su se transporterima kao autobusima. Bila je tu Bittiejeva majka s obitelji, i Jonnie im je predao dječakovo tijelo da ga odjenu i pripreme za sprovod. Gajdaši su svirali tužaljke, bubnjevi udarali polagane i tužne kadence. Žene u svjetini otvoreno su plakale, a muškarc i su udarali šakom o šaku raspravljajući o ne izbježnosti rata. Gotovo se smrklo. Pristupila je počasna četa škotskih brđana u kiltovima. Njezin je oficir učtivo saopćio Jonnieju da je došao zato da ga kroz svjetinu otprati na sastanak poglavara. Još nisu bili obnovili zgradu parlamenta na Stijeni; poglavari, hitno sazvani s planina okupili su se u obližnjem otvorenom parku ispred ruševine škotske kraljevske akademije. Uz žaloban jecaj gajdi Jonnie je koračao prema tom prostoru, koje je osvjetljavao velik krijes u središtu. Žar ognja treperio je po kopčama i mačevima glavara klanova i njihovih pratilaca. Bio je to skup jednodušnog jedinstvenog stava: RAT! Zakasnivši, Robert Lisac, koji je netom prispio iz Afrike, pohrlio je do Jonnieja. Bili su već došli do skupa - počasna je straža pravila prolaz prema nekim uzdignutim kamenim pločama koje su služile kao govornica. U susret im je iz uljudnosti dolazio poglavar Fearghus da ih doprati do govornice. ”Želiš li rat?” - pitao je Robert Lisac šaptom. “Mislim da ne želiš! To bi ti upropastilo sve planove!” “Ne, ne”, odgovorio je Jonnie. “To je posljednje što želimo. Bez rata imamo izgleda.” “Zašto onda”, upitao je sir Robert, “nisi presvukao odjeću prije ovog sastanka? Mogao si zna ti da će se održati ovakav sastanak!” Jonnie nije razmišljao o svojoj odjeći. Pogledao ju je. Rame kožnate košulje bilo je tamnocrveno od krvi iz površinske rane na vratu, koja je odavno prestala krvariti. Čitava prednja strana košulje i hlače sve do koljena bili su natopljeni Bittiejevom krvlju. U tome je trenutku poglavar Campbella govorio okupljenim glavarima: “.., i ja velim da je ovo krvna zavada koja se može riješiti jedino ratom!” Neobuzdani urlik odobravanja. 043

“Rat!” “Rat!” Sjekire lochaber sijevale su u svjetlu plamenova. Klizanje mačeva iz korica bilo je smrtonosna objava rata. Jonnie je stupio na kamenitu govornicu. Podigao je ruku tražeći da se smire. Nastala je tišina, naelektrizirana napetošću i popraćena pucketanjem vatre. “Mi ne želimo rat”, rekao je Jonnie. Ta izjava nije bila dobrodošla. Bučno negodovanje sa svih strana. “Sama krv na tvojoj odjeći”, viknuo je poglavar Argylla, “vapi za ratom!” “Dječakov ubojica je mrtav”, rekao je Jonnie. “Što je s Allisonom?” - uz viknuo je poglavar Camerona. “ Njegovo odvratno umorstvo još nije osvećeno! Glavar briganata, onaj koji ga je prouzročio, još živi! To su stvari za krvnu osvetu!” Jonnie je spoznao da su izvan sebe. Tražili su pilote i prijevoz. Cilj im je bilo uništenje cjelokupnih brigantskih snaga. I sada! Znao je, sve je to odlučeno prije njegova dolaska na onom polaganom transporteru. Vidio je kako se svi njihovi napori izjalovljuju. Ako se ono područje u Americi zbriše, bit će to svršetak njihovih zamisli! Pogledom je potražio lice Roberta Lisca, ali je našao samo more gnjevnih poglavara i njihovih pratilaca. Nije se usudio da im otvoreno i ovako javno iznese svoje planove. Lars je bio dokaz da mogu postojati i izdajice. Pokušao im je reći da planetu prijeti mnogo veća opasnost, da zapravo ne znaju što se zbilo sa Psychlom, da tamo medu zvijezdama postoje i druge rase, ali u onoj graji nije se čula ni jedna jedina riječ koju je izgovorio. Na kraju je veliki i dostojanstve ni poglavar Clanfearghusa skočio do njega i zaurlao: “Pustite MacTylera da govori!” Na to su se umirili, napeti, odlučni. Jonnie je bio umoran. Danima nije spavao. Prikupio je rezerve energije i progovorio snažnim, samosvjesnim glasom: “Mogu vam obećati USPJEšAN rat! Ako mi dopustite da vas vodim, ako svaki od vas potpomogne ljudstvom i vremenom smion pothvat, ako budete planirali isključivo sa mnom i radili na pripremi slijedećih nekoliko mjeseci, ući ćemo u rat, osvetit ćemo se i stvoriti izglede na trajnu pobjedu!” Ovo su čuli. Trenutak kasnije, kad su potpuno shvatili, neobuzdano su zagrajali u znak odobravanja. Sjekire lochaber podigle su se još više, dvosjekli su mačevi bljesnuli svjetlom ognja. Gajde su odjednom zasvirale uzbudljive ratne napjeve. Klicali su Jonnieju sve dok nisu promukli. Kad je sišao i kad ga je Robert Lisac odveo, ručetinama su ga u prolazu pljeskali po plećima i tražili da se s njime rukuju. Ljudi su iskakivali pred nje ga, držeći pred licem mačeve u znak odanosti i pozdrava. Netko je počeo skandirati “MacTyler! MacTyler!” Gajde su cičale, a bubnjevi pridonosili općoj galami. “Uzdaju se u tebe, momče”, rekao je Robert Lisac srdačno dok je vodio Jonnieja u njegove privremene odaje u jednoj staroj kući da se ondje okupa , opere odjeću i otpočine. “Nadam se samo da ćemo moći ispuniti obećanja.” Bittieja MacLeoda sahranili su sutradan u kripti stare katedrale Saint Giles. Pogrebna se povorka protegla gotovo dva kilometra. Poglavaru Clanfearghusa Jonnie je bio rekao: “Umro je kao paž. Moramo ga pokopati kao viteza.” Položivši svečanu odoru preko leša, Fearghus, kao naslovni kralj škotske - a sada i cjelokupnog Britanskog otočja blagim dodirom mača unaprijedio je Bittieja u viteza. Kamenorezac je radio bez prestanka da dovrši sarkofag kameni lijes i dovršio ga je na vrijeme. 044

Pastor je održao pogrebni govor, a zatim je uz tužnu svirku gajdi Bittie položen u grob. Na ploči, ispod novog heraldičkog amblema koji je Bittie dobio, bilo je urezano: Sir Bittie istinski vitez Znali su da bi se to Bittieju svidjelo. Pattie, čije se lice skamenilo od šoka još od trenutka kad je čula prvu vijest o smrti, dobila je nakon pogreba paketić koji su našli u Bittiejevu džepu. Bio je to medaljon. Obamrla, pročitala je ugravirani tekst “Pattie, mojoj budućoj ženi”. Brana njezinim suzama se provalila, i ona se skljokala preko sarkofaga neobuzdano plačući. No Bittie zapravo nije otišao. Postao je legendom. Budući naraštaji, ukoliko prežive, u pjesmi i priči čuvat će uspomenu na sir Bittieja, za kojeg je rečeno da je Jonnieju spasio život. Svemirski brod Ankar letio je u orbiti 673 kilometara iznad Zemlje. Sivi čovječuljak sjedio je u malom sivom uredu broda. Promatrao je male sive instrumente. Samo je djelomice završio kritičku analizu. Ni izdaleka nije njome bio zadovoljan. Na njegovu pisaćem stolu stajala je bočica s pilulama, pi lulama za probavne smetnje. Njegovo je zanimanje imalo loših strana. Ispijanje kojekakvih napitaka koje su mu nudili u znak dobrodošlice - uključujući i čaj od trava - uznemirilo mu je želudac. Sivi, čovječuljak se duboko zabrinuo. Problemi koji idu uz položaj poput njegova nikad nisu laki: iziskuju najoprezniju moguću prosudbu. U svojem dugom životu suočio se s mnogim situacijama, mnoge su sadržavale opasne i nesavladive elemente. Ali nikada - brzo se poslužio računarom - u trista tisuća godina ni on, ni njegovi predstavnici nisu se našli pred ovako potencijalnom ruinom. Uzdahnuo je i uzeo još jednu pilulu za probavu. Posljednji paket informacija koje mu je dostavio njegov komunikator sadržavao je elemente koji su se suprotstavljali i najstručnijoj matematičkoj analizi. U svemu tome bilo je eksplozivnih elemenata koji bi lako mogli izazvati katastrofu. Kao prvo, olujno nevrijeme uvelike je omelo čistoću prve vijesti. Posebno osjetljiv odašiljač zvuka, bez obzira na to koliko se usko mogao fokusirati, ipak je, na kraju krajeva, elektronski uredaj, a smetnje ne samo da su moguće nego su se i zbile. Nije se smatrao stručnjakom za tehniku; to nije bila njegova specijalnost. No ni njegovi stručnjaci na brodu nisu mogli očistiti snimku. Neugodnost mu je povećavao i ovaj zastoj u svim komunikacijama s kompetentnim laboratorijima. Umorno je po sedmi put pustio podatke iz prve vijesti kroz uređaj. Bio je tu logor, stari centralni psihloški rudnik ovog planeta. Neki ljudi s oružjem sakrivali su se iza stijena. Dolazak automobila, odlazak prvog čovjeka u logor. Tri čovjeka izlaze iz auta, dva s oružjem uperenim u trećega. Stalno je pokušavao dobiti jasniju sliku trećeg čovjeka, ali interferencije uslijed atmosferskih pražnje nja bile su strašne. Ponovno je izvadio jednu od nekoliko “novčanica od jednog kredita” koje je uspio pribaviti i zagledao se u sliku. No nije mogao biti siguran je li to isti čovjek. Bilo bi beskorisno ponovno zvati tehničara. On je svoje već obavio. Naredio je da se signal opet dekodira u pokretnu sliku i nagnuo se nad monitor. Tada je došlo drugo vozilo. Kamion. Mala spodoba skače unoseći nekakvo oružje. 045

Ovo ne izgleda kao napad. Čovjek iza stijene mogao je pomisliti da je napad. Zatim pucnjava... Preletio je bitku. Da, ovo zaista mora da je onaj s novčanice. Jadna li radio-prijenosa! Obično su vrlo jasni. Zatim automobil u pratnji konja, čovjek koji se penje na auto i govori svjetini držeći cijelo vrijeme malo tijelo... Ovdje je morao dobiti jasnoću, a nije je dobio. Munje su toliko isprekidale glas da je samo pucketalo. Razaznavali su se tek poneki dijelovi. Na slici se vidjelo da su Ijudi posegnuli za oružjem. Ali ne i da su ga upotrijebili. Da li ih je to onaj s automobila preklinjao da ne pođu u rat? Čije li je to malo tijelo koje je sve ovo prouzrokovalo? Kraljević vladara na vlasti? No, na sreću, snimka s otočne zemlje bila je bolja i govor odande bio je snažan i jasan. U njemu je obećan rat! Ali protiv koga? Zašto? Bio je to onaj isti čovjek. Avion u koji je ušao bio je pod jakom pratnjom dok je letio preko pola planeta. Nije, medutim, mogao biti siguran da je to isti čovjek s novčanice - svjetlo vatre ima vrlo dugačku valnu dužinu i gotovo se izgubilo s dna infracrvenog spektra. Sivi je čovječuljak ponovno uzdahnuo. Nikako nije mogao biti siguran. Nije mogao biti dovoljno siguran u kritičku analizu. Upravo je želio uzeti još jednu pilulu, kadli su mu njegovi iz pilotske kabine poslali svjetlosni signal - kad si u orbiti, ne događa se ništa osobito, pa je znak upozorenja rijetkost. Dotaknuo je tipku za uključivanje zaslona i dobio sliku koju su mu prenosili. Zatim je pogledao i kroz okno broda. Ah, da. To je donekle i očekivao. Ratni brod! Eno ga, namješta se u orbitu blizu njih. Blještav i sjajan na crnom nebu. Ovi ratni brodovi uvijek su nepotrebno dramatični. Da vidimo, romb s rasporom, znak Tolnepa. Već se pitao kad će stići. Pokrenuo je osvijetljenu traku okruglog indikatora koji mu je stajao na stolu. Tolnep... tolnepske ratne krstarice... ima li ona ondje zapovjednički most u obliku romba? Da... klasa vulcor, vulcor... specifikacije... ali, evo ih. “Navedena težina dvije tisuće tona solarni pogon, glavna baterija 64 maxun blast-topova...” Kako li su samo dosadne ove beskonačne specifikacije? Tko mari za broj nepropusnih oklopljenih pregradaka... ah... “.., broj posade: 524 tolnepska marinca, šezdeset tri člana operativnog osoblja...” Bože, pa zar se ne bi pomislilo da će kompjuterski stručnjaci shvatiti važne stvari koje se traže? “... pod zapovjedništvom polukapetana, autonomnog organa vlasti u pogledu lokalnih taktičkih uvjeta, ali bez ovlaštenja da donosi strateške odluke!” To je ono za čime je tragao sivi čovječuljak. Začulo se zujalo lokalne svemirske radio-veze. Sivi je čovječuljak uključio video-monitor. Pojavilo se grubo tolnepsko lice sa zaštitnim šljemom. Na šljemu su bile oznake polukapetana. Sivi je čovječuljak znao da raz govara sa zapovjednikom svemirskog broda. Kvrcnuo je malim prekidačem kako bi se njegovo lice pojavilo na tolnepskom ekranu. “Sretan vam let, sir” rekao je Tolnep. “Ja sam Rogodeter Snowl.” Govorio je psihloški, univerzalnim jezikom. Popravio je debele naočale da bolje vidi sivog čovječuljka. “Pozdravljam vas, polukapetane”, rekao je sivi čovječac. “Možemo li vam kako pomoći?” “Pa da, ekscelencijo. Možda biste nam mogli učiniti uslugu i dati nam bitne obavijesti o ovom planetu.” Sivi je čovječuljak uzdahnuo. “Jako mi je žao, polukapetane, sve što imam za vas još nije obrađeno kritičkom analizom. Ne bi bilo potpuno i, koliko god bili sretni da vam možemo stajati na usluzi, bojim se da bismo vas mogli pogrešno savjetovati.” 046

“Ah. Dobro, neće trebati mnogo vremena da ovdje organiziramo stvari”, rekao je Tolnep. “Put je bio vrlo dug i moja je posada još u duboku snu, ali možemo u nekoliko slijedećih sati odaslati ekipu i dobiti početne podatke.” Sivi se čovječuljak bojao da će Tolnep to izreći. “Naravno, polukapetane, ja ne bih sebi dopustio da se miješam u vaše nakane, ali mislim da to ne bi bilo baš uputno.” “Da? Ali hitri udar, nekoliko bića pokupljenih s raznih strana i brzo ispitivanje dali bi nam sve što želimo.” “Polukapetane, osjećam da bih vam trebao prenijeti svoje mišljenje kako to ne bi urodilo plodom. Već neko vrijeme sakupljam informacije i ovdje imam sve što biste dobili. Mogu vam ih prenijeti, sve što imam.” “To bi od vas bilo vrlo pažljivo, vaša ekscelencijo. No zašto da ne izvršimo jedan mali hitri prepad? Osjećam neke pomisli o tome.” “Vi u stvari”, rekao je sivi čovje čuljak “osjećate neke ograde od toga, i to je vrlo lukavo od vas. Moglo bi biti značajno da se povučete i pričekate.” “Mislite li da su ovi oni pravi?” - upitao je Snowl. “Dragi moj”, rekao je sivi čovječuljak, “vjerujem da postoji tri stotine različitih planetarnih sumnjivaca.” “Tri stotine dva, mislim”, rekao je Snowl. “Tako se barem šuška.” “Ne možemo vam reći da je ovaj pravi”, kazao je sivi čovječuljak, “i ne mogu vam dati usporedni dokazni materijal o drugim planetima i sistemima jer sam, naravno, kao i vi, nadležan jednostavno za ovaj sektor. Ali vjerujem - a to se temelji na vrlo tankim dokazima - da bi ovo mogao biti ona j pravi.” “A tako”, rekao je Tolnep. “To pobuđuje nadu!” “Nismo ovoga trena u situaciji da donosimo odluku. No moglo bi se dogoditi da vaš prepad omete ono što ondje dolje izgleda kao vrlo kritično političko stanje, i da to ometanje bude na našu štetu.” “Znači, savjetujete nam da pričekamo”, rekao je Tolnep. “Da”, rekao je sivi čovječuljak. “ Poslat ću vam sve podatke iz arhiva koje sam prikupio i mislim da ćete doći do istog zaključka.” “Teško je”, rekao je Tolnep. “Naš položaj je: nema prepada, nema novčane nagrade. Ali stalo nam je do ove druge strateške stvari.” “Da, i zato ne smijemo povući ni jedan taktički potez koji bi joj naškodio.” “Ah”, rekao je Tolnep. Zatim je dodao: “Što mislite, koliko bismo dugo trebali odgadati? Dane, mjesece, godine? ” “Mjesece, rekao bih.” Tolnep je uzdahnuo. Zatim se razvedrio i nasmiješio, tolnepski je smiješak bio malo zastrašujući, jer su njihovi očnjaci bili otrovni: “U redu, ekscelencijo. Vrlo je ljubazno od vas što nam nudite informacije, i bit ću vrlo sretan da ih pregledam. Usput, možemo li vam ponuditi pratnju ili zaštitu? Mogao bi se pojaviti hoknerski brod, a Hockneri su, znate, dosta gadni.” “Puno vam hvala, polukapetane”, rekao je sivi čovječuljak, “ali, kao što znate, mi sami nismo s Hocknerima ni u kakvoj zavadi.” “Ne, naravno, niste”, rekao je Tolnep. “Trebate li neke zalihe bilo što što vam možemo pribaviti?” “Hvala, zasad ne. Možda kasnije. Oduvijek smo cijenili vašu ljubaznost.” “ Mi smo vaši dužnici”, kazao je Tolnep i nasmijao se. “Svratite jednom na čaj.” Isključio se. Pri samoj pomisli na neki novi čaj sivog je čovječuljka zabolio želudac. Posegnuo je za još jednom pilulom. Kad se sve sabere, ovo je zaista najgori i najteži problem koji mu je ikad dospio na stol. 047

Pilula samo što nije počela djelovati kad je djednom spoznao da bi se mogli pomoliti Bolbodi, Hawvini i tko zna tko još. Nadao se da se neće među sobom svađati. U situaciji u kojoj se nalazio trebali su mu mjeseci da dostavi kući propisna izvješća i mjeseci da dobije neki odgovor. Osjećao je da ovisi o sebi samom. Ponovno je pogledao kroz okance na topovima načičkano čudovište od ratnog broda, koje je bliještalo pokraj njega na jarku suncu. Opasna bića, ti Tolnepi. No, zapravo, ništa gore od Bolboda ili Hocknera. Pogledao je planet ispod broda. Je li to stvarno onaj? Ako jest, bit će to donekle olakšanje. Ali ako jest do kakva li bi žestoka pucanja po njemu moglo doći! Uzdahnuo je vrlo duboko. Terl je preo od zadovoljstva. Danas seli u svoj ured! Bilo je i nekoliko gadnih trenutaka. Jutros je poslao Larsa u uredske prostorije da se uvjeri da nisu minirane - bolje da u zrak odleti Lars, nego on. Logor je općenito bio donekle u metežu. U nj je ušao general Snithi re kvirirao sve leševe pobijenih komandosa te zapodjeo okršaj s nekolicinom svojih oficira, očito u vezi s doznakama mesa za blagovaonice. No Snith je sve sredio. Bilo je dvadeset osam leševa i osamnaest aktivnih jedinica. Samovoljno je odlučio da se svakoj jedinici dodijeli po jedno truplo, dva oficirskoj blagovaonici, šest ženama i djeci, a dva njemu osobno. Tako se pobuna stišala. Trinaesta je četa raščistila poprište, peta preuzela dužnost, i sve je išlo glatko i po vojnički. Svi su bili vrlo ljubazni prema Terlu, pa je bilo očito da znaju tko im je gazda. No tek što se situacija smirila kad eto ti Larsa gdje se vičući vraća do kaveza; javlja Terlu da je ured ipak miniran. Što je još gore, ne zna kako da demontira minu. Znajući da je bolje da ne pripusti ni jednog od ovih briganata da vršlja po uredu -sve bi zasmradili, a možda bi i izazvali eksploziju Terl je morao sam unutra da isključi pakleni stroj. Mina je bila u pisaćem stolu, u praznom prostoru gdje je onaj koji radi za stolom stavljao noge. Budući da je znao da bi se ispod jedne mine mogla nalaziti druga koja se aktivira kad se gornja makne, demontirao ju je vrlo oprezno. Kad ju je isključio, upravo kad ju je htio baciti van, primijetio je da je u njoj nekoliko dlaka.Bile su to sive dlake sa zgloba nekog Psychla! Kerovo je krzno bilo narančasto. Netko je slomio vršak čaporka gurajući plastični eksploziv po rubovima: vršak je bio prevelik da bi bio Kerov. Kad je prvi put čuo za ovu minu, Terl je pretpostavio da bi to moglo biti životinjino maslo. Prema onome što je doznao, životinja je ostala u uredu nakon što su ona dvojica otišla i vjerojatno postavila ovaj pakleni stroj. Terla je već i prije zabrinjavala činjenica što se životinja nije pokazala te ubila i njega onda kad je obračunavala s komandosima. To je životinji bila druga ili treća prilika da ga ubije, ali nije tako postupila. Sablasno, neprirodno, Zato je i bio pomislio da je životinja, postavivši ovu minu, smatrala da je sve sredila. Ovi komadići krzna i vršak čaporka oborili su tu pretpostavku. Još ga jednom životinja nije ubila, niti je to pokušala. Vrlo čudno ponašanje. Terl je konačno ipak došao do nekog zaključka : životinju je bio toliko izlemao da ga se ona bojala. To je bio pravi odgovor. Terla je ovo rješenje smirilo, sve dok mu nije sinulo da su se iz donje spavaonice iskrali Psychli i postavili mu stupicu. Smjesta je zatražio da ih se pobije, ionako nije želio da mu se onuda motaju. 048

No Lars se vratio i rekao da su upravo jutros trideset i tri Psychla pod kadetskom stražom prebačena preko oceana - evo zahtjevnice za hranu, kerbango, plin za disanje i ostalo, koja to potkrepljuje. Tako je Terl savladao strah te počeo sakupljati svoje sitnice - rječnik i dodatne boce s plinom - po kavezu, a zatim je zauvijek izišao iz njega i vratio se u svoj ured. Kakva li olakšanja skloniti se sa sunca i zraka ovog prokletog planeta! Zaključao je vrata i uključio cirkulator plina za disanje. Uskoro je mogao skinuti masku. Kojega li olakšanja biti bez maske! Ogledao se. Nekih stvari nije bilo. Nema aparata za orbiterske snimke. Kome i treba? Nema radio-veza. Pa što? Logorski interfon ne funkcionira. Koga briga? No prostorije su bile posve uređene za rad. Pomislio je da je jedan od stolova krivo postavljen te ga je pokušao pomaknuti ali je ustanovio da je stol zavaren. I to armiranim varom. Ho, ho! Netko je želio da stol bude točno na onom mjestu. Ah, ha! Zato je životinja ostala iza ostalih. Po uredu su postavljeni prislušni uređaji. Nisu odnijeli njegovu odjeću. Kasnije će se odjenuti i ponovno civilizirati. Ovoga trenutka želio je svoje zelene čizme. Eno ih. Oko njih je po podu bila prašina - nisu ih pomaknuli ni centimetra. Okrenuo je naopačke desnu čizmu, okrenuo joj petu i iz nje su ispali ključevi pretinaca. Vratio se u glavnu prostoriju ureda. Ah, ha! Pokušali su obiti pretince. Eno tragova obijanja, a jedna su vrata malko savijena. No Te rl je znao da se sigurnosni pretinci ne mogu obiti. Otključao ih je. Sve je bilo na svome mjestu! Sve bolje i bolje. Uzeo je sondu i razgledao je. Uključio ju je. Smjesta je zazujala. Svjetla su bljesnula. Do vraga, kako li je ovaj ured pun špijunskih uređaja! Čitav sat Terl nije radio ništa drugo doli uklanjao majušne aparate: mikrofone, kamere-stjenice, čitače. Svi su bili na skrovitim mjestima, svi fokusirani na glavne radne površine. Trideset i jedan komad. Bacao ih je na pisaći stol. Opet ih je prebrojio: trideset i jedan. Oh, životinja se svojski potrudila. Terl je bio siguran da su svi ostali detektori iz logora uklonjeni. Naposljetku je obukao bluzu. Netko je uza zid naslagao čitavu gajbu posuda s kerbangom. Promatrao ju je. Baš je htio popustiti, kadli je pomislio “Još samo jednom”, te ponovno prošao sondom oko sebe. Zacvrčala je! Petnaest minuta je tragao i tragao za spravicom. Zatim ju je našao. Bio je to uređaj u obliku najgornjeg puceta na bluzi. Nosio ga je na sebi. Trideset i dva. Pretražio je svu svoju odjeću. Više ništa. Pomislio je da će biti najbolje da se naviri u otvore za ventilaciju. Detektor na njih nije reagirao, ali tko zna? Ali kad se pokušao dohvatiti okvira otvora da uhvati ravnotežu jer je stajao na stolcu, okvir se zanjihao. Dosta s time! Mogao bi pustiti zrak u prostoriju. Nesolidan posao. No što se moglo očekivati? Opet je pregledao prostoriju. Stao je i na smijao se, pogledavši police s komponentama. Svakovrsni tipovi komponenti, svaki s velikom etiketom iznad kutije. A jedna od kamerica koju je našao sakrivenu u zidnoj svjetiljci bila je uperena ravno u police. Glupe li životinje! Ta da mu je odjednom sinulo da negdje mora biti ugrađen napajač koji će ove uređaje nabijati energijom i prenositi njihove snimke. Navukao je masku i pozvao Larsa. Procunjali su hodnicima. Našli su ga. Cijela baterija punjača, sva povezana, odmah u udubini za protupožarne aparate. Izvukao ju je i isključio. Takva je stvarca mogla raditi pola godine. 049

A uređaji za snimanje? Mora da su se snimke prenosile na te uređaje. Oni su se morali nalaziti unutar nekoliko stotina metara. Vratio se i uzeo rudarski primopredajnik, uključio napajač i uskoro pronašao uređaj za snimanje. Bio je tik do vrata garaž e, gdje je svatko mogao neopaženo promijeniti diskete. Glupe li životinje! Isključio je i taj aparat i odnio ga. Koga briga za eventualne ostale uređaje? Bez špijunskih uređaja koji će ih napajati ili snimati, sada su slijepi. Radosno se vratio u ured, zakračunao se i ponovno sve ispitao detektorom. Divna tišina. Nikakvih svjetala. Divno. Konačno, mir. Navukao je hlače i čizme. Otvorio je posudu kerbanga i uživajući zavalio se u naslonjač. Kući, k blagu i moći. Onamo će. I ovaj put će postaviti takvu stupicu da će životinja zaglaviti ako joj se samo i približi. Otprilike sat kasnije pomislio je kako će biti najbolje da se primi posla. No, sve po redu. Bit će najbolje da prvo izračuna koliko ima vremena za ovaj posao, a da se zatim upusti u konstruiranje tako smrtonosnog oružja kakvim se kompanija ne služi nikad osim u krajnjem slučaju kad razara neki planet. Nakon što aktivira to oružje, ovaj će planet biti tek mrlja na nebu. Otišao je do pretinaca i otvorio lažno dno. Od povratka u afrički rudnik Jonnie je patio od nesanice. Okretao se i bacao po prevelikom psihloškom krevetu u podzemnoj odaji koju je sada zaposjeo. Bilo mu je prevruće i previše vlažno. Stalno se vraćao preispitivanju nedavnih događaja, uočavajući gdje je pogriješio, a gdje je trebao postupiti drukčije. Dječakov život činio mu se previsokom cijenom za informaciju koju su morali dobiti. Sir Robert nije bio ovdje. Ostao je u škotskoj da organizira vanjsku kružnu protuavionsku obranu Edinburgha. Ni MacKendricka nije bilo. On je otišao kući da se pobrine za preseljenje podzemne bolnice u ugodnije prostorije, koje su sada bile dostupne, te da provjeri kako se snalazi njegov asistent. Pukovnik Ivan bio je u Rusiji. Stormalonga su zadržali ovdje, jer su se bojali osvete koja bi ga mogla snaći zbog toga što je Jonnieju posudio svoju odjeću i svoj identitet u nedavnom pothvatu. Kako nije imao nekog posla, Norvežanin se zabavio popisivanjem “leteće željeznarije” - naziv koji je negdje pročitao ili pak sam smislio za avione . Zahvaljujući Stormalongovu poslu, Jonnie je počeo nagađati kakav je bio istinski karakter ove afričke baze. Budući da se iz nje otpremalo vrlo malo rasute rudače - talili su tungsten na samom nalazištu - u njoj nije bilo ni jednog transportera za rasute terete, zbog čega je bilo nužno gorivo i plin za disanje iz pridruženog rudnika u šumi Ituri dovlačiti teretnjacima. No ova afrička centrala posjedovala je vrlo mnogo drugih tipova zrakoplova na temelju čega je Stormalong zaključio da je imala i obrambenu funkciju. Prema nekim starim psihloškim priručnicima, u slučaju napada na rudnik pokraj Denvera, iz ove je afričke baze trebalo otpočeti protunapad kako bi se ne prijatelja zateklo. Pri tom su poslu baš bili oni Psychli kad su ih slistili. Stormalong se vrlo zainteresirao kad je pronašao nekoliko tipova “leteće željeznarije” koje nikad ranije nije vidio i koji nisu navedeni u suvremenim psihloškim priručnicima. To, međutim, nisu bili borbeni avioni. Te su letjelice imale dvonamjenske mašine koje su trebale obaviti specifične zadatke, a onda su, kad su te zadatke obavile - tipično za kompanijinu politiku - jednostavno bile otegljene duboko u hangar i zaboravljene. Preskupo i prenaporno da ih se vrati na Psychlo. Prema dnevnicima leta, koji su još postojali, ovi su se zrakoplovi koristili za “vađenje” goleme količine materijala pronađenog u orbiti oko ovog planeta, što je za psihloško iskustvo bilo neobično. 050

Neki su metali bili vrlo vrijedni, jer su inače bili vrlo rijetki, pa je kompanija poduzela nesvakidašnji korak i poslala neke mašine. Ako mu se propisno zabrtve vrata, a zahvaljujući svojim teleportacijskim motorima kojima za podizanje nije potreban zrak, svaki obični borbeni avion može bez po muke letjeti do Mjeseca i natrag. No takav avion nije opremljen za rudarenje u svemiru. Prilikom leta u zrakopraznom prostoru ne mogu se uvlačiti i izvlačiti predmeti iz borbenog aviona. Stoga je neka tvornica na Psychlu, ili na planetu pod psihloškom kontrolom, preuredila neke vrlo otporne oklopljene jurišne avione. S atmosferskom komorom i teledirigiranim hvatačima te su letjelice mogle letjeti pokraj predmeta u svemiru, dohvatiti ga i spremiti u teretni prostor. Neki ostaci ovako dohvaćenih predmeta još su se nalazili u spremištima ovih letjelica. Bili su to komadi koji su se otkinuli, kao na primjer pločice s nazivima. Na jednoj je pisalo NASA, i Stormalong je u svojim planetarnim popisima pokušao potražiti što je to, ali nije uspio otkriti. Morali su stoga zaključiti da je to svojedobno bilo nešto lokalno. Jonnie je dosta ravnodušno gledao te stare olupine. Brtvila na vratima bila su pokvarena - nije se ni moglo očekivati da će trajati tisuću sto godina i još biti nepropusna. Svaka šarka i spojnica na njihovim dizalicama i vratima bili su previše kruti da bi pravilno funkcionirali. U njima je čak bilo paučine, i pauci su se hranili, generacijama, nekim drugim kukcima koji su se hranili tapecirungom. Letjelice su bile posve razvaljene. Jonnieja je više zanimao jedan drugi aparat koji je bio naoružan blast-topom. No Stormalong, koji je imao na raspolaganju nekoliko besposlenih, nedavno obučenih mehaničara, i tri rezervna pilota, kao i dobro opremljene radionice, doveo je te olupine u vozno stanje. Čak je na objema stranama nosa letjelica naslikao zapaljenu zublju, za koju je rekao da je simbol slobode. Jonnie je morao priznati da Stormalong ima mnogo umjetničkog dara. Potajno se, međutim, nadao da taj simbol ne proriče pad zapaljenog zrakoplova. Ne uočavajući očekivano oduševljenje, Stormalong je samodopadno istakao: “Imaš li ti išta drugo što bi se moglo uspeti tamo gore i posjetiti one stvarce tamo u orbiti na visini od šest stotina kilometara? ” Već nekoliko dana u orbiti su bila četiri blještava objekta. Prvo se pojavio jedan, pa dva, a sada četiri. “Posjetiti ih!” - zgranuo se Jonnie. “Pa ovo ovdje nema više ni topova!” “Stavili smo ih”, rekao je Stormalong. “Svaki ekran i instrument sada funkcionira. Bilo je rezervnih dijelova.” “Bit će najbolje da ga testiraš u letu”, rekao je Jonnie, “ držeći pri ruci raketni padobran.” “Testirao sam ga”, rekao je Stormalong. “Jučer. Tipke na konzoli su malo staromodne, ali leti sjajno.” “Dobro, ali nemoj letjeti do onih gore!” - rekao je Jonnie. “I nisam letio”, rekao je Stormalong. “Samo sam ih snimio.” Pokazao mu ih je. Jedan je objekt bio velika letjelica s mostom u obliku romba i brojnim cijevima blast-topova. Drugi je bio cilindar s kontrolnom palubom na prednjem, plosnatom dijelu. Treći je izgledao poput petokrake zvijezde sa svojevrsnim topom na svakom vrhu zvijezde. Četvrti je bio kugla s prstenom. “Hej”, rekao je Jonnie, “ovaj posljednji odgovara opisu broda sivog čovječuljka, onoga s kojim se jesi i nisi srazio.” “Točno”, rekao je Stormalong. “Pod prismotrom smo.” Jonnie je znao da su pod prismotrom. Ni jedan neprijatelj nema na to monopol. Preselili su kontrolu nad orbiterom u Cornwall i promijenili im putanje. 051

Dvanaest orbitera, koji su sporo oblijetali globus, svakih nekoliko sati nadlijetalo je američki logor. Snimali su i objekte u orbiti, ali ne baš osobito dobro, jer su bili namijenjeni u prvom redu nadziranju onoga što je ispod njih. Ne, potencijalni neprijatelj nije imao nikakav monopol. Protuzračna obrana na zemlji takoder je bila pripravna. No bila je to minimalna obrana, i Jonnie je bio i te kako svjestan te činjenice. Ove noći uopće nije mogao zaspati. Dunneldeen je zakasnio s prvim snimkama Terlove aktivnosti, a Jonnie uopće nije niti znao hoće li dobiti snimke. Brbljanje o njihovu projektu posredstvom radija bilo je zabranjeno. Bio je u mraku. Na kraju se nemiran digao i ushodao. Zatim je izašao iz logora. Vruće sparno. Dolje uz jezero rikao je lav. Nebo je bilo oblačno. Odjednom ga je obuzela žudnja za svježim zrakom i pogledom na zvijezde. U pripravnosti je bilo nekoliko borbenih aviona, koji su u sluča ju potrebe bili spremni za žurno uzlijetanje, no oni su služili za obranu. U blizini je pri svjetlu logora bila prastara zagasito zelena olupina koju je Stormalong popravio. Posve nagonski, želeći samo da se otarasi mračnih misli, otišao je do dežurnog oficira i rekao mu da odlazi, te dobio masku i letačko odijelo. Kontrole su stvarno bile malo zastarjele. Dugmad za podizanje balansa bila je veća i nalazila se na drugom mjestu. Topovske su komande bile uklonjene, a na njihovu su mjestu bile upravljačke komande dizalice. Pa što? Navukao je raketni padobran, omotao se remenjem, čvrsto zatvorio prozore i vinuo starom kantom u nebo. Probio je oblačni sloj i ukazale su se zvijezde. Jonnie je uvijek pri letu osjećao uzbuđenje. Od onog prvog čarobnog dana kad se našao u zraku nikad ga taj osjećaj nije napuštao. Crno nebo i sjajne zvijezde, mjesečeva polulopta, nedaleki zasniježeni vrhovi koji svoje vrhunce probadaju kroz naoblaku u noćno nebo. Jonnie je osjetio da napetost pomalo popušta. Jednostavno je uživao. Sada je sigurno bilo svježije. Iz navike je pogledao ekrane. Neke mrlje ! Vizualno je ustanovio što je na stvari. Četiri objekta u orbiti bila su tamo gdje su bila i prije. Ne, bilo ih je pet. Jedan novi objekt približavao se onim četirima, a svi su bili sjajniji i postojaniji od zvijezda. Na visini od šestotinjak kilometara. Da se uspne i “posjeti” ih, nije mu bilo ni na kraj pameti. To su nepoznati brodovi; on leti na relativno neispitanom zrakoplovu. Nema nikakve podrške. Pa čak ako ova stara kanta i može letjeti do Mjeseca i natrag, u ovom mu času nisu bili potrebni dodatni incidenti, ne, hvala lijepo. No možda je mogao napraviti koju bolju snimku. Stormyjeve, snimlje ne po danjem svjetlu, bile su zbog ultraljubičastog svjetla nejasne. Podigao je avion na visinu od trista trideset kilometara, bliže onim objektima. Pažnju je uglavnom posvetio stavljanju aparata za snimanje u stanje pripravnosti. Što je ono? Munja s novog, petog broda? Da. Još jedna munja? Pucaju li to na njega? Spreman za bijeg, odjednom je opazio bjesomučan roj munja s jednog od četiriju objekata i mrlju svjetla na petom. Hej! Pa to peti brod puca po jednom od one četvorice, a ovaj mu uzvraća! Brzo je udarao po starim komandama i smanjio udaljenost na otprilike dvjesta pedeset kilometara. Toliko se bio posvetio uređajima za snimanje da uopće nije bio svjestan da maksimalnom nadzvučnom brzinom leti prema onim brodovima. Izvanredno! Peti brod i jedan od one četvorice stvarno su se dograbili. Munje su medu njima blještale plavkasto-zeleno i crveno. Narančaste mrlje pogodaka! Odjednom je spoznao da mu na monitorima ti brodovi postaju užasno veliki. 052

Digitalni brojač psihloškim je znamenkama pokazivao da se udaljenost sve više smanjuje. Sto dvadeset i pet kilometara. Trenutak prije no što će pritisnuti konzolu da promijeni smjer i da avion krene natrag - vatra između svemirskih brodova naglo je prestala. Jonnie je svoju staru kantu obrušio u nagli pad i udaljio se. Ono nije bio njegov rat. Nije čak niti znao da li mu topovi funkcioniraju. Nekih sto pedeset kilometara iznad površine Zemlje smanjio je brzinu. Kad je došao na visinu od sedamdeset kilometara, ponovno je poletio vodoravno. Osvrnuo se. Više nisu pucali. Samo su mirovali. Peti brod kao da se približio ostalima. Jonnie je prijekorno potresao glavom. Nije trenutak za budalaštine i lakomislenosti. Gotovo da je učinio ono na što je Stormalonga upozorio da ne učini - da ne ode u posjet onima gore. Stara kanta koju je vozio ugrijala se od trenja zraka. Bila je konstruirana tako da to podnese ali on se digao uvis tragajući za svježinom, a sada je pilotska kabina bila vruća. Da je stvarno želio poći onamo gore, uzeo bi običan borbeni avion provjerivši jesu li mu vrata dobro zabrtvljena. Provjerio bi i to jesu li topovi nabijeni i funkcioniraju li. Sir Robert se ne bi njime podičio! Još jedna mrlja na ekranima. Nisko dolje, na visini od otprilike trideset tisuća metara. Dolazi li rutom iz škotske? Iz Amerike preko pola? Bila kabina ugrijana ili ne, sunovratio se da presretne i identificira letjelicu. Uključio je lokalnu radio-vezu, i u tom času do njega je dopro glas iz obližnjeg aviona: “Ne pucaj! Oženit ću se tvojom kćerkom!” Bio je to Dunneldeen. Jonnie se nasmijao. Bilo je to prvi put što se smije otkako se vratio iz Amerike. Okrenuo je svoju olupinu i pojurio za Dunneldeenom, koji se tutnjeći spuštao prema rudniku. Sivi čovječuljak u svojoj sivoj kabinici strpljivo je uzdisao. Pa, možda i nije uzdisao tako strpljivo. Probava mu se uopće nije popravila, a sada ovo. Sve je bilo previše tjeskobno i bez ovih vojnika, koji su zametnuli borbu između sebe. No to je bila vojna stvar, ne politička, ni ekonomska pa ni strateška, te je bio prisiljen držati se po strani, biti puki promatrač. Sada je na različitim monitorima imao četiri lica. Nastavi li se ovako, morat će od svoga oficira za vezu zatražiti da mu iz skladišta donese nove monitore i postavi ih na police. Zbog toga uredi i izgledaju tako pretrpani. Lice tolnepskog polukapetana bilo je srdito dok je uznemirenim pokretima neprekidno poravnavao naočale. “Ali briga mene jeste li vi bili iznenađeni što me vidite ovdje. Nemam baš nikakvih obavijesti da su naši narodi zaraćeni!” Hawvinovo lice bilo je svijetloljubičaste boje one boje koju zadobiju Hawvini kad se uzbude. Četvrtasti šljem nabio je na ovalnu glavu, tako da su mu se ušne antene iskrivile. Njegova krezuba usta plosnatih desni iskrivila su se uvis u grimasu ujedanja. “Kao da znate tko je sad u ratu, a tko nije! Pa od baze ste udaljeni najmanje pet mjeseci!” Honkerski natporučnik, koji je zapovijedao zvjezdolikom letjelicom, izgledao je pomalo naduto s onim svojim monoklom i prekomjernom količinom zlatnih rojti. Dugo, beznoso lice odavalo je ono što se u njegovu narodu u sistemu Duraleb smatralo prezirom. Bolbod je bio običan gangster kakvi oni već jesu, krupniji od Psychla, ali nekako nakazni. 053

Nije bilo jasno kako su oni išta mogli prihvaćati svojim “rukama”, koje su im uvijek bile stisnute u šake. Visoki ovratnik džempera samo što se nije doticao s kljunom njegove preve like kape. Bolbodima su oznake bile ispod dostojanstva, ali je sivi čovječuljak znao da je ovo vođa bande Poundon, komandant cilindričnog svemirskog broda. Poundon je jasno pokazivao da sve ostale smatra nemoćnim degenericima. “U redu”, zarežao je Tolnep. “Jesu li naše rase zaraćene, ili nisu?” Hawvin je rekao: “Nemam nikakvih informacija jesu li ili nisu. No to ne znači da nisu. Ne bi to bilo prvi put da hovinski brod dode na odredište i da ga ondje napadne podli Tolnep. “ “Vaša ekscelencijo!”- oštro se oglasio Tolnep, odjednom uplećući sivog čovječuljka. “Imate li vi ka kvu obavijest o tome jesu li Hawvini i Tolnepi u ratu?” Bila je to vojna stvar, ali bi se mogla ticati i politike. “Kurirski brod s kojim sam se ovdje susreo nije mi o tome ništa spomenuo”, rekao je umorno. Možda neko od posade ima neku drugu vrst pilule za probavu. Ne, vjerojatno nema. Mello gest je jedini koji je danas u prodaji. Poželio je da se prestanu prepirati. “Vidite!” - psiknuo je tolnepski polukapetan. “ Nema nikakva rata. No vi ste svejedno došli ovamo i u neizazvanom napadu utisnuli mi oplatu.” “Jesam li vam stvarno oštetio oplatu? ” - upitao je Hawvin, odjednom pun zanimanja. “Evo”, rekao je hoknerski natporučnik. “Evo, gledajte. Obojica ste zanemarila predmet čudnovatog presretača. Ako se vas dvojica, momci, želite povući nekamo i potući se, to je vaša stvar, zar ne? Ali tko i što je bio onaj presretač?” Bolbod je prezirno puhnuo. “Nije mogao biti nitko drugi nego Psychlo.” “Znam stari moj”, rekao je Hockner podešavajući glas, “ali pogledao sam u papire među psihloškim vojnim vozilima te letjelice nema.” Do ekrana je podigao priručnik za raspoznavanje “ Poznati tipovi psihloških ratnih aviona”. Naravno, knjiga je bila na psihlu. Svi su oni govorili psihloški i cijeli se ovaj razgovor odvijao na psihlu, jer nisu govorili jezike svojih sugovornika. “Ovdje je nema.” Hawvinu je bilo drago što su skrenuli s teme o njegovu napadu na Tolnepa, bez obzira na to koliko se bio iznenadio otkrivši ovdje tolnepski brod. “Nikad ovakvu letjelicu nisam vidio.” Bolbod je bio praktičniji. “Zašto je zaokrenula čim ste prestali pucati?” Malo su mozgali o tome. Zatim je Hockner popravio monokl i rekao: “ Mislim da znam zašto! Pretpostavila je da će nam pažnja biti smanjena i da će iz ove ”, prezirno je otpuhnuo, “bitke ispasti netko od nas, te da će ona moći uništiti oštećenog pobjednika.” Porazgovarali su malo o tome. Sivi je čovječuljak uljudno slušao njihove vojne teorije.Nisu ga se ticale. Konačno su došli do zaključka da je upravo tako i bilo. Presretač se pojavio, spreman da se okoristi “bitkom” i uništi oštećenog pobjednika dok je ovaj još u oštećenom stanju. “Mislim da moraju biti vrlo pametni”, rekao je Hockner. “Vjerojatno ovdje imaju i druge presretače, spremni su i čekaju.” “Jednim sam ih ugrizom mogao pojesti”, rekao je Hawvin. “Mogao sam ih oboriti jednim udarcem”, rekao je Bolbod. “Da su jaki, došli bi ovamo gore i razbili nas još prije nekoliko dana. Mislim da to nisu Psychli. Nikad ranije nisam čuo za rasu koja za oznaku ima zublju. Stoga mislim da su vrlo slabi. Ne znam zašto jednostavno ne odemo dolje i ne satremo ih. Kao združena jedinica!” Združena jedinica - bilo je to nešto posve novo. 054

Preostala trojica oduvijek su Bolbode smatrala priglupima, mada snažnima, pa su ga preko monitora gledala s probuđenim poštovanjem. “Nikada, nitko od nas”, rekao je Hockner, “nije nanio neki ozbiljniji udar Psychlima. Ali meni se čini da ovo zapravo nisu Psychli. Čudan brod, čudne oznake. Stoga bi vje rojatno bio posao od jednog poslijepodneva da se spustimo kao združena jedinica-” “Uništimo ih i podijelimo plijen”, dovršio je Tolnep. Ovo je već graničilo s politikom. “A što ako su to oni pravi?” rekao je sivi čovječuljak. O tome su sada morali odlučiti. Umovali su. Na koncu su došli do jednodušnog zaključka: djelovat će kao združena jedinica. Ako još tko dođe, pozvat će ga da im se pridruži. Pričekat će da se vrati kurirski brod, koji je sivi čovječuljak odaslao, makar se možda brod ne vratio i mjesecima. Donese li on vijest da je onaj pronađen negdje drugdje, ova će se združena jedinica spustiti, slistiti planet te među sobom podije liti plijen, kako bi nadoknadila izgubljeno vrijeme. Nisu izložili nikakav sistem za diobu plijena, jer je svaki od njih imao svoju ideju o tome što će se dogoditi kad taj trenutak nastupi. S planom su se složili. “A što će biti ako se u međuvremenu pokaže da je ovo onaj pravi?” -- upitao je sivi čovječuljak. Nasilje, nasilje; ove vojničine misle samo na nasilje i smrt. Pa, zaključili su, to je politička stvar i oni će se ravnati prema situaciji. Ali ako i bude onaj pravi, vje rojatno će ga trebati zatući, pa će se primijeniti isti plan. Bilo je to prvi put da sivi čovječuljak vidi neovisne za povjednike inače tradicionalno neprijateljskih brodova kako u vezi s nečim postižu čvrst dogovor. No to su bila vrlo neobična vremena. Kad su isključili monitore, sivi je čovječuljak posegnuo za još jednom pilulom mello-gesta da pripomogne svojoj probavi, a zatim je tabletu vratio u bočicu. Pomislio je da ode dolje i ponovno posjeti onu staricu. Možda ona ima protuotrov za čaj od trava. Glave su im se sabile iznad zagasitozelenog odsjaja monitora. Bili su u maloj, preuređenoj, olovom obloženoj skladišnoj prostoriji na najnižoj razini afričkog rudnika. Jonnie je prvi put gledao plodove pređašnjeg rada. Na disketama je bio snimljen desetodnevni materijal; bila ga je poprilična hrpa. Dunneldeen je objasnio da nije mogao doći ranije: mnogo je pilota bilo u fazi diplomiranja i trebalo je s njima obaviti probne letove; bilo bi sumnjivo da je u toj gužvi odletio iz Amerike. Sa soboin je poveo u Afriku četrnaest novih pilota; Jonnie i Stormalong mogu s njime ovdje proći naprednu borbenu obuku. Dobri su to momci - šveđani i Nijemci. Ker je punom parom obučavao rukovatelje strojeva; svako pleme željelo je ralicu i teretnjake kojima će se služiti kao autobusima. Brown Limper je plemenima prodavao opremu čak i iz rudnika koji su bili na njihovu području, pa su morali dobiti operatere. Avioni za transport rudače po c ijelom su svijetu razvozili strojeve, pa je i za njih trebalo namaknuti pilote. S Dunneldeenom se vratio i Angus, koji se sve teže susprezao da na prvi pogled ne ubije Larsa Thorensona. Uz to, pojavio se i problem prve stranice. Jonnie je letimično pregledao početke Terlove ponovne aktivnosti. Bilo je dovoljno da uvidi kako se onaj presudni sat nakon što se rastao s drugovima doista isplatio. Njegovi su drugovi postavili trideset i dva lažna špijunska uređaja, pa čak i napajače i uređaje za snimanje - i, eno Terla, glavom i bradom, kako ih zavaran baca na stol. Kad je Jonnie vidio da se Terl pri otkriva nju napajača uređaja za snimanje očito služi rudarskim primopredajnikom, na trenutak je ustreptao, ali se zatim sjetio da su se oni poslužili zemaljskim valom. 055

Lažni pod pretinaca! Nije se tome domislio, jer su mu se pretinci učinili oklopljenima. Pa ova golema, debela knjižurina koju je izvadio... otprilike metar široka, šezdesetak centimetara visoka i dvadesetak centimetara debela, a listovi joj najtanji koje je ikad vidio. Tisuće stranica! Svaka je stranica bila podijeljena na četrdeset okomitih stupaca. Na lijevoj strani, u najširem stupcu, navedeno je ime sistema, a ispod imena nazivi planeta u tom sistemu. Slijeva udesno u narednim su stupcima slijedila sva gibanja sistema, kao što su brzina i smjer kretanja, precesija, sila obrtanja, težina i kakvoća sunca ili sunaca, ukoliko su dvostruka ili trostruka. U stupcima pokraj svakog planeta toga sistema pribilježeni su težina, vrijeme rotacije, atmosfera, površinske temperature, rase, koordinate gradova, mineralna procjena u simbolima i vrijednost u galaktičkim kreditima, te položaj rudnika, ukoliko još postoje. Sve brzine i smjerovi kretanja temeljili su se na nultoj točki središta toga svemira i koordinatama trodimenzionalnog kompasa, koji se ravnao po neizbježnoj psihloškoj brojci jedanaest, jedanaestinama i potencijama jedanaestice. Terl je dane i dane sjedio za knjigom i prevrtao stranice, jednu po jednu, povlačeći pandžu po jednom jedinom stupcu. Prošao je cijelu knjigu, okrenuo svaku stranicu. “Osim prve stranice”, rakao je Dunneldeen. “Ne razumijem nekolicinu od ovih simbola, jer su toliko skraćeni. Pogledaj koliko su sićušne te brojke. Ponovno smo ih pregledali i ustanovili da nemamo prvu stranicu. Domislili smo se da će na njoj biti tumač simbola, a Terl ga toliko dobro zna da ga nikada ne zagleda. No pogledaj posljednju disketu.” Jonnie se malo zbunio. Nije imao pojma da postoje toliki napučeni sistemi, a kamoli planeti. Tisuće i tisuće. Mjesec bi mu dana trebalo samo da ih prebroji. Šesnaest svemira! I to su samo oni za koje se Psychli zanimaju. Da bi se prikupilo svekoliko ovo znanje, morala su proteći tisućljeća. Pomno je pogledao tekst. Mogao bi se zakleti da je činko. Malko se pribrao. “Ne razumijem neke od ovih simbola”, rekao je. “To ti i govorim. Djelomice sam i zbog toga zakasnio. Nisam želio da grozničavo iščekuješ tumač ovih simbola. Zato smo mi pričekali. Pogledaj zadnju disketu.” Jonnie ju je pogledao. Terl je odbacio knjižurinu, a ventilator je slučajno podigao korice i otkrio prvu stranicu. Na njoj su bili poredani svi simboli s tumačenjima. “Imamo sve položaje i koordinate ispaljivanja svih šesnaest svemira!” - rekao je Jonnie. Zatim se otrijeznio. “ Za čime je on tragao?” Terl je s gađenjem odbacio knjigu - to je bilo jasno. Jonnie je još malo odvrtio disketu. Zvukovi živopisnog psihloškog psovanja, koji nisu bili od neke koristi. Puna dva dana ležao je bijeli papir, a na njemu nije bilo ni jedne črknje. Sada Terl samo što nije uništio pero ispisujući po papiru brojku. Jonnie se vratio na jednu od prethodnih disketa i pomnije pogledao po kojem se to stupcu kreće Terlova pandža . Prema simbolu koji je stajao na vrhu, bila je to kolona “Vremena ispaljivanja na Psychlo i sa Psychla”. Jonnie je shvatio. Terl je nastojao pronaći slobodno razdoblje na Psychlu, tako da se ono što odašilje ne sudari s nečim što se odašilje s nekog drugog planeta. Iz doba kad je naukovao na strojevima sjetio se da Psychli nikad ne mijenjaju vrijeme ispaljivanja. Gledajući broj planeta s kojima se odvija promet, psihioška platforma mora da radi neprestano, danju i noću. Stekao je također dojam da na jednom planetu ne mogu postojati dvije teleportacijske platforme , jer bi dolazilo do interferencije . 056

Najbliža takva platforma morala se nalaziti na udaljenosti od devedeset tisuća kilometara, a budući da promjer Psychla iznosi svega četrde set pet tisuća kilometara, na Psychlu je samo jedna platforma. Stoga, ukoliko Terl ne želi sudar s nekim drugim transportom rudače, ili nekom pošiljkom prerađene kovine koja odlazi kupcu, ili pak s vojnim transportom, mora brižno odabrati slobodan tre nutak. Ako se ispaljuje ruda ili mašinerija, to se obavlja brzo. No za teleportaciju živog osoblja treba duže razdoblje, ili će se to osoblje dobro protresti. Terl nije želio izložiti opasnosti svoj vrat. Brojka koju je Terl ispisao s tolikim gađenjem da je umalo slomio pero bila je “92. dan”. Morao je izabrati vrijeme od kojeg ga je dijelilo još više od pet mjeseci. Po količini konzumiranog kerbanga bilo je vrlo očito da ga je pomisao na ovoliko dodatno vrijeme koje mora potratiti na “ovom prokletom planetu”, kako je zabilježeno na zvučnom zapisu, uzrujala. Morao se odlučiti za slijedeće plansko polugodišnje ispaljivanje. Sutradan se konačno pomirio s tom mišlju. Očekujući da će se na slijedećim disketama vidjeti početni proračuni i elektronički krugovi teleportacijske konzole, Jonnie se zapanjio što toga nije bilo. Terl je otišao do drugog pretinca i otvorio mu poleđinu. Objema je pandžama dohvatio nekakav paket. Izgleda da je bio prilično težak. Odmotao je ambalažu i zatim uzeo ogromna kliješta, tolika da se s njime mogao podići velik kamen. Smanjio je otvor na otprilike šest milimetara i posegnuo u paket. Isprva se na snimci nije vidjelo što on to izvl či. Zatim je to nešto ispustio i ono je palo na pod. Terl je vrlo oštro opsovao. Spustio se s kliještima i podigao nešto sivo veličine graška. Na trenutak se vidjelo mjesto na podu gdje je predmet pao. Jonnie je zaustavio snimku. Metalni se pod, duboko ulubio. Terl je uspio kliještima ponovno zahvatiti ma li predmet, što je bilo vrlo teško, jer je predmet utonuo u pod. Podigao ga je i položio na stol. Jonnie je vrlo brzo proračunao. Znao je otprilike koliko je Terl snažan. Prema na prezanju, kad se odbiju ona velika kliješta, onaj mali komad metala veličine graška težio je, po slobodnoj procjeni, oko trideset i pet kila. Jonnie se dao na posao. Pozvao je Angusa i rekao mu da pripremi analizator minerala koji će primiti tragove s diskete i povećati ih, a zatim otišao po priručnik sa šiframa tragova. Slijedeća tri sata pokušavali su pronaći taj trag. Nije ga bilo! Ni u jednoj od svojih knjiga šifri Psychli nisu upisali ni njega, ni bilo kakvu njegovu kombinaciju. Imali su posla s kovinom koju su Psychli poznavali, ali koju nisu stavili u svoj popis. Jonnie je po težini volumenu i periodičkim tablicama ele menata pokušao odrediti koji je atomski broj toga metala. Zemaljske tablice nisu mu bile ni od kakve koristi. Ova će se stvarca nalaziti negdje ispod njihova dna. Pregledao je psihloške periodičke tablice, toliko različite od starih zemaljskih. Bilo je tu mnogo elemenata koji bi imali jednako visoke atomske brojeve kao i ovaj, možda i više, ali ako nemaju njegovo ime...? Jonnie je odjednom spoznao da ovog elementa nema ni u psihloškim tablicama, ako nije naveden ni u njihovim stručnim knjigama. “Da se barem donekle razumijem u ovo” - rekao je Jonnie. 057

“Ali, momče”, kazao je Dunneldeen. “Mislim da si ti pravi čarobnjak. Ja sam prije otprilike dva sata propao u rudarsko okno i od tada od mene ni glaska!” Jonnie je rekao: “Ovo su atomski brojevi. Kako se smatra , atom je sastavljen od jezgre, u kojoj su čestice energije, neke pozitivnog naboja, a neke uopće bez ikakva naboja. Broj pozitivno nabijenih čestica je ono što se naziva atomskim brojem, a ove čestice zajedno s onima koje nemaju nikakva naboja tvore 'atomsku težinu'. Oko jezgre su čestice negativnog naboja, koje kruže po takozvanim 'prstenovima' ili 'ljuskama', no koji to nisu; te su putanje sličnije ovojima. Dakle, jezgra i negativno nabijene čestice oko nje tvore različite elemente. Ovo je, da jako poje dnostavnimo, uglavnom sve što treba reći o periodičkoj tablici elemenata. No prastari čovjek ovdje na Zemlji konstruirao je svoje tablice na kisiku i ugljiku, mislim zbog toga što su ti elementi za njega važni. Čovjek je stroj koji se pokreće ugljikom i kisikom. No Psychli su drukčijeg metabolizma i za dobivanje energije troše drukčije elemente, pa je i psihloška tablica drukčija. Osim toga, Psychli imaju daleko više svemira u kojima rade, pa imaju kovina i plinova o kojima drevni zemaljski znanstvenici nisu ništa niti čuli. Osim toga, drevni znanstvenici ovdje na Zemlji izostavili su i udaljenosti razmaka izmedu jezgre i prstena, te izmedu prstena i prstena kao varijable. Zato i nisu spoznali da jedna čezgra i jedan prsten pri jednom razmaku mogu postati posve nešto drugo kad se razmak promijeni. Shvaćaš li?” “Dečko”, rekao je Dunneldeen, “onaj tupi udarac koji se netom čuo, to sam bio ja koji sam bubnuo u okna!” “Nemoj se ondje dolje osjećati osamljenim”, rekao je Jonnie. “Ja zveknem svaki put kad se upetljam u ovo. No stvar je u tome što on to smjera? Ovo nije komponenta uređaja za teleportaciju!” Pogledali su druge diskete. Terl se prema metalu odnosio kao što bi se čovjek odnosio prema papiru - lako ga je obrađiva ti. Naredio je Larsu da mu donese ploču berilijeve slitine i samo što im uši nije probio kad je Lars nigdje u logoru nije mogao pronaći, pa se Terl izderao da se taj - materijal upotrebljava kao obloga u vozilima te da siđe u onu - garažu i uđe u ono - Zztovo skladište materijala i donese - ploču tog materijala! Lars je brzo dokaskao natrag - soptanje se čulo na snimci - noseći ploču berilijeve slitine koja je štropotala dok je njome mlatarao po zraku. Terl ga je izbacio i zaključao vrata. Brzo su analizirali metal, pa je i Dunneldeen bez poteškoća raspoznao tragove. Bio je to berilij, bakar i nikl - prilično grub, jer nije bio ulašten. Terl je uzeo velike škare i stručno zarezao ploču. Presavio je nekoliko rubova. Zatalio je rubove molekularnim vezivom. Zatim je napravio poklopac koji je vrlo dobro pristajao. Na nj je stavio malo puce da se može podizati. Na dnu kutije prorezao je rupu i na nju postavio ploču na kojoj je izvrtao rupu za vijak. Počeo se smijati, pa se lako moglo razaznati da je ovo nešto osobito gadno. Kad je završio, bila je to vrlo lijepa kutija. Ulaštio ju je i osvjetlao, pa je - onako zlatne boje - izgledala poput nakita. Lijepo. Bila je šesterokutna, a svaka od šest stranica i šest kutova bili su geometrijski precizni. Prava umjetnina. Poklopac se lako skidao. Donja ploča s rupom nije bila prišarafljena. Kutija je bila dugačka otprilike trideset a visoka petnaestak centimetara. Sutradan je obrađivao unutrašnjost. Napravio je nekoliko šipki precizno montiranih na šarke, nešto prilično komplicirano. Uložio ih je u kutiju i ispitao. U svakom od šest uglova nalazila se po jedna šipka na šarki koja je bila pričvršće na na poklopac. 058

Kad se poklopac podigne, šipke se pokrenu prema zasad praznom središtu. Nekoliko je puta iskušao uređaj. Smijao se još glasnije kad se navirio kroz rupu na dnu. Poklo- pac je klizio, vrlo lako; svih šest šipki sabijale su praza n prostor u središte. Zatim je pognao Larsa da mu pronađe različite, obične tvari, i na kraju je imao na hrpi tri različita metala i tri različita nemetala. Bili su to obični elementi, kako je pokazao analizator: željezo, silicij, natrij, magnezij, sumpor i fosfor. Zašto? čemu? Jonnie je preletio nekoliko knjiga. Natrij, magnezij, sumpor i fosfor imali su nešto zajedničko: na ovaj ili onaj način upotrebljavali su se u eksplozivima. Poznavajući Terla, to je Jonnie prvo i potražio. No nije pomislio da bi ova smjesa mogla eksplodirati, jer eno je ondje gdje leži na stolu, svi elementi zajedno a eksplozije nema. Željezo i silicij? Izgleda da su ova dva elementa zaista vrlo česta u sastavu Zemljine kore i jezgre. Sa zabrinutošću je pogledao jedan kasniji kadar. Što će biti ako Terl napravi nešto i zatim to sakrije vani, a oni ne uspiju pronaći? Što li smjera taj vrag? Ah! Terl je mogao smiješati šest elemenata, ali je neobičan mineral veličine graška nestao. Jonnie je vratio disketu unatrag. Terl je bio uzeo teški komad neobična metala i izmjerio ga, a zatim ga opet umotao i stavio u tajni pretinac. Mjesto na kojem je gršak ležao sada je bilo ulubljeno! Napravio je košaricu s potpornjima koji će držati grašak u središtu. No grašak u nju nije stavio, jer se čudni metal sada opet nalazio u pretincu. Zatim je postavio šest običnih elemenata svaki u svoj prorez na šipkama. Kad bi se otvorio poklopac, šipke bi sve potisnule u središte. Svi bi elementi došli u međusobni kontakt, a ujedno i s graškom. Jonnie je nakon one njihove ranije bitke znao ponešto o radijaciji i elementima. Znao je da atome treba samo stimulirati pa da se izazove lančana reakcija. No Terl nije radio s uranskom radijacijom. Nije niti mogao. Zbog reakcije plina za disanje na radijaciju. Dakle, onaj grašak mora biti neka viša vrsta stimulacije. Poznavajući Terla, to će biti smrtonosno. Bio je siguran u to da će se u trenutku kad onaj teški komad metala veličine graška bude u središtu - a netko otvori poklopac pa se svi oni elementi spoje međusobno i s graškom - dogoditi nešto stravično. Terl je spremio kutiju, očistio stvari i otvorio matematički tekst pod naslovom “Jednadžbe snage”, koji nije imao nikakve veze s teleportacijom! Što li on sada smjera? I to je bilo sve što je snimljeno na disketama. Sat je pokazivao podne, jer su radili bez prestanka, bez počinka i bez jela. “Sada znam tko je stvorio Sotonu”, rekao je Dunneldeen. “ Ime mu je Terl.” Otkako se učinilo da Terl radi na drugim stvarčma, a ne na teleportaciji, koja je bila ključ cjelokupne ove dileme, Jonnie se stanovito vrijeme posvetio drugim stvarima. Nije posve izgubio nadu da će s oporavkom i mogućom suradnjom preostalih Psychla proniknuti u psihlošku tehnologiju. Kad bi iz glave obrazovanog psihloškog inženjera uspio izvući ona dva komada metala, vje rojatno bi se mnoge tajne mogle odgonetnuti. Odgonetnuvši ih, mogli bi imati bolji nadzor nad budućnošću planeta. Vratio se dr MacKendrick. Posjetila su ga dva-tri pripadnika naroda koji su živjeli pokraj afričke baze. Imali su napadaj “malarije”, kako se izrazio MacKendrick, bolesti koju prenose komarci. MacKendrick je iz Južne Amerike pribavio “koru kininovca” i naredio ljudima da zaspu bare u bazi te da preko svih ventilacijskih otvora postave mreže. Sve to kao da je pripomoglo da se bolest obuzda. Preostala tri MacKendrickova psihloška pacijenta, od kojih su dvojica bila inženjeri, nisu se, međutim, mogla tako lako izliječti kao malarija. Nisu se oporavljali. 059

Jedva da su živjeli. Trideset i tri živa Psychla iz američkog logora stigla su u Afriku bez ikakvih incidenata. Smješte ni su u ada tirane spavaonice. Propisno je izviješteno da su “nakon avionske nesreće nestali u moru”. No liječnik nije gajio velike nade. “Pokušao sam sve čega sam se mogao domisliti”, rekao je Jonnieju jedne večeri u svojoj podzemnoj afričkoj ordinaciji. “ Nije moguće prodrijeti kroz kompliciranu strukturu lubanje od onih predmeta, a da se pri tom ne nanesu ozbiljne ozljede. Na svakoj psihloškoj lešini na kojoj sam radio jasno se vidi da bi se kritične koštane veze lubanje vrlo oštetile, čime bi se ozlijedili vitalni mozgovni živci. One su naprave ugrađene u mekanu lubanju tek rođenog mladunčeta, i već nakon nekoliko mjesec i lubanja bi toliko očvrsla da se više ne bi moglo pristupiti vađenju. Nastavit ću na psihloškim lešinama, a li ne gajim nikakvu realnu nadu.” Jonnie ga je ostavio, pokušavajući smisliti neko drugo rješenje. Činilo se da ovih dana ima mnogo više problema, nego rješenja. Osjećao je da bi, ako uskoro ne nađe neko rješenje, Ijudska rasa lako mogla biti otpisana. Čuo je da ga netko zove po imenu. Prolazio je pokraj vrata iza kojih su se smjestili novopridošli Psychli, pa se zaustavio i pristupio. U ploči vrata bio je ugrađen prozorčić i interfon. Bila je to Chirk! Nikad nije imao ništa protiv nje. Ma koliko bila smušena i sklona pogrešnim zaključcima, kad god su se sreli nikad se nisu zakvačili. “Jonnie”, rekla je Chirk. “ Želim ti samo zahvaliti što si nas spasio.” Jonnie je shvatio da je netko razgovarao sa Psychlima, možda Dunneldeen. “Kad samo pomislim što je s nama nakanio onaj grozni Terl - pobiti nas sve - krzno mi zapucketa! Uvijek sam mislila da si nekako oštrouman, Jonnie. Znaš ti to. 1 tako znam da si nam ti spasio živote.” Jonnie je rekao. “Sve je u redu. Mogu li ti kako pomoći? ” Izgledala je stvarno prilično jadno. Nije imala odjeće, tek neki dronjak, krzno joj je bilo potpuno čupavo. “Ne”, rekla je Chirk. “Jednostavno, hvala ti.” Jonnie se udaljio i bio je već stigao do polovice hodnika kadli je spoznao koliko je ovo čudnovato. Jedan Psychlo da bude zahvalan? Da izražava zahvalnost? Da pri tome ništa ne želi? Nemoguće! Nikad, doduše, nije imao mnogo posla sa psihloškim ženkama. Njih u kompaniji i nije bilo mnogo. Ali zahvalan Psychlo? Nikada ! Djelovao je brzo. Već nakon deset minuta namješten je analizator minerala i Chirkina se glava našla u njemu. Nakon dvadesetominutnog ispitivanja ima li su nalaz. U Chirkinoj glavi nije bilo nikakva brončanog predmeta. Imala je srebrnu kapsulu, ali je ta bila drukčijeg oblika i veličine. Imali su dvanaest ženki iz američkog logora. Nakon mnogih natezanja i gužvi ustanovili su da nijedna ženka u mozgu nema nikakvih brončanih predmeta. Imale su srebrne kapsute iste vrsti kao i Chirk. Dva pilota i u krzno umotani MacKendrick uzletjeli su do mrtvačnice u oblacima, pa su uskoro ustanovilo - radili su pod udarima oštrog vjetra - da gore imaju tri ženke. Te je noći MacKendrick predao Jonnieju i Angusu drukčiju kapsulu. Izvadio ju je iz leša ženke koju su dopremili s planine. Brižljivim ispitivanjem otkrilo se da je u kapsuli mnogo jednostavnija nit, ali to je ujedno bilo sve. “Mislim da se ni ovo neće moći izvaditi”, rekao je dr MacKendrick. “Struktura ženske lubanje još je složenija od muške. 060

Mogu jedino dodati da ova kapsula, kad se a ktivira, izdaje drukčiju poruku.” To je izgledalo vrlo povoljno. Ženka nije, dakle, imala onaj brončani faktor okrutnosti, pa je Jonnie drugog jutra ponovno porazgovarao s Chirk. “Bi li htjela posao?” - rekao je Jonnie. O, pa to bi bilo divno. To samo dokazuje da je Jonnie oštrouman. Jer, sada se više nije mogla vratiti na Psychlo. Terl joj je pokvario dosje u kompaniji i nikad je ne bi ponovno primili na posao s onim crnim mrljama za neposlušnost. Ako joj Jonnie obeća da je neće poslati natrag na Psychlo i ako joj plati uobičajenih dvjesto galaktičkih kredita mjesečno, posao će biti izvrsno rješenje, jer će poludjeti od nerada i pomanjkanja kozmetike. Dugo su već uzimali galaktičke kredite iz kompanijinih isplatnih ureda, lisnica poginulih Psychla, blagajni restorana, i imali su već nekoliko milijuna kredita. To je, dakle, bilo izvedivo. Sklopili su pogodbu. Oslobođena, s maskom za disanje i stražarom, Chirk je smjesta pronašla nekoliko metara tkanine u zalihama. Pod pratnjom su je odveli do jezera, gdje se ona, ne osvrćući se na krokodile, okupala. Zatim je zatražila pristup u prostoriju s mineralnim uzorcima. Uzela je malo bijelog gipsa, stavila ga u avan, zdrobila u prah i strpala u torbu. U retortu je bacila malo bakra, dodala kiselinu, sve skupa zagrijala, zatim isprala talog, pomiješala ga s nešto čistog strojnog maziva i pohranila u limenku. Iz skladišta je uzela malo boje za traktore, kuhanjem je pojačala da bude blistavo grimizna te dodala običnog bajca i zatim ulila jedak razređivač. Potom je otišla u krojačnicu pa izrezala i skrojila tkaninu za uniforme. Uzela je materijal za presvlačenje sjedala, izrezala ga i izradila čizme širokih sara, te zatražila da joj se donesu u sobu. Uskoro se pojavila najelegantnija ženska koja se ikad prikazala na psihloškim ulicama. Premda joj je maska za disanje zaklanjala dotjerano lice, činilo se kao da ju je stavila zbog ćudoređa. A da se čovjek bliže navirio kroz obrazinu, vidio bi sjajno zelene usne kosti, blistavo bijelu nosnu kost te bijele i zelene kolobare oko očnih kostiju. Pandže je obojila blještavom nijansom purpurne boje. Povrh bijele odjeće uniforme imala je blistavo zlatan okovratnik, opasivala se zlaćanim remenom, dok su joj čizme bile zlatne s crvenim linijama peta Chirk je zatim zatražila da je puste u prostoriju u kojoj su bile i ostale ženske, pa je dežurni oficir baze uskoro bio zatrpan zahtjevima za novim ugovorima na dvije stotine galaktičkih kredita mjesečno i odjeću! Premda Jonnie s te strane nije očekivao bogzna kakvu pomoć, neočekivano ju je dobio. Uskoro će biti teškoća, ali za početak bilo je to pravo otkriće. Chirk je izišla iz logora da potraži neko blato. U tom je kraju bilo mnogo blata, no ona je tragala za odredenom vrstom blata. Lutala je s Angusom i brbljala s njime. Instrument težak sedamdesetak kilograma nosila je pod rukom ka o ručnu torbicu. Jonnie ih je spazio kako se kreću rubom močvare. Uz ženku od trista pedeset kila, Angus je izgledao patuIjasto; dvojica stražara slijedila su ih uglavnom zbog opasnosti od divljih životinja. Jonnie je krenuo za njima. Chirk je tražila biato. Blato bi zahvatila lopaticom, stavila grudu na ploču instrumenta, potresla glavom i pošla dalje. Nije bilo ono što je tražila. U ponašanju životinja Jonnie je primijetio nešto neobično. Kad je on izlazio u šumu životinje se na nj uopće nisu osvrtale. Ali na Chirk? Nadaleko i naširoko nije se moglo vidjeti ni jedne. Ni slona, ni lava , ni jelena - baš ni jedne! Smatrao je da je to najvjerojatnije zbog vonja Psychla. 061

Dok su nekoć životinje bježale od čovjekova zadaha, tijekom stoljeća promijenili su im se nagoni za samoodržanje. Psychla nisu puštale k sebi na kilometar. Ovo područje, međutim, nije bilo izlovljeno, uostalom kao ni drugi krajevi. “Psihloški mužjaci ne odlaze u velike lovove”, rekla je Chirk, zabavljena lopaticom i instrumentom. “ Ti glupani otkriju jednu-jedinu životinju, slijede je i zatim posjedaju u krug oko nje i tri je dana malo po malo ubijaju. No rijetko imaju na raspolaganju tri slobodna dana . Barem ne u ovoj kompaniji. Ti muškarci, baš su glupi.” Jonnie joj nije rastumačio zbog čega su tako “glupi”. Nakon stanovitog vremena pronašla je blato za kojim je tragala. Napunila je njime rudarsko vedro i lako u logor ponijela sedamdesetak kilograma težak instrument i sto pedeset kilograma blata, Blatom je ispunila staklene boce, u koje je zatim dolila malo zelene tekućine i Ijepljive hrane. Nakon toga je isplahnula blato. Predala je boce MacKendricku, koji je u njih zurio kao u čudo. Rekla mu je: “Stavi im to, beno, na rane. Kako možeš očekivati da će zacijeliti ako ne primijeniš protuvirus!? To i dijete zna !” MacKendrick je shvatio. Njegovo je liječenje bilo usmjereno na bakteriološku obradbu bića koja su u osnovi virusne strukture. U roku od tri naredna dana svim nje govim pacijentima postalo je bolje, gnojne su im se rane zatvorile, i bilo je očito da će uskoro biti posve izliječeni. Chirk je otišla na rad u knjižnicu. Zaprepastila se videći posvuda razbacane knjige, i dva je dana samo sa kupljala psihloške knjige u dvije velike gomile. Ostale su ženke priskočile u pomoć i latile se čišćenja velikih prostora starog psihloškog obitavališta. Jednog je dana Jonnie radio u staroj psihloškoj operativnoj prostoriji, kad se odjednom pojavila Chirk. “Knjižnica ti je ”, rekla je, “u sramotnom stanju. Prema kompanijinim propisima, stanovite se knjige moraju nalaziti u svakom rudniku, a iz ovog obrasca možeš vidjeti da je upravitelj bio nemaran i da mu u dosje treba upisati crnu točku. No sada ja radim za tebe, pa ti moram svratiti pozornost na obrazac 2,345.980 A. Ako ovaj nalog pošalješ na Psychlo, poslat će ti knjige prilikom slijedećeg ispaljivanja. To je vrlo ozbiljno. Nepotpuna knjižnica!” Chirk možda i nije znala kakvi su trenutačni odnosi s kompanijom, ali je pomno ispunila obrazac. Jonnie nije imao pojma da takav formular postoji. Zagledao se u naslove za koje je bilo nave deno da nedostaju: “Tablice za raspoznavanje ratnih brodova neprijateljskih rasa”, “Borbena sposobnost pojedinačnih jedinica katalogiziranih kod stranih rasa”. Chirk se vratila poslu. Uredno je slagala knjige na police , ali već za nekoliko minuta Jonnie je dove o tridesetak ljudi, uključivši i dva pilota, da prekopaju po knjigama. “Posjetitelji” odozgor mogli bi se identificirati i mogla bi se pronaći i nekakva obrana od njih! Sir Robe rt, koji se toga jutra vratio iz škotske, naslutio je rješenje: “Jonnie, ona grupa nije znala tko je napada. Cjelokupna komanda mora da je prekapala po ovim knjigama. Jesi li pretražio leševe?” Ta mo su i bile! Gore u snijegu, u priručnoj torbi pokraj trupla bivše g direktora rudnika. Nisu prošla ni tri sata, a Jonnie je, usporedujući svoje i Stormalongove slike s tekstovima, znao da ima posla s Tolnepima, Hocknerima Bolbodima i Hawvinima. Znao je i kako izgledaju, i kakve su im sposobnosti - svi su bili užasno opasni. Svemirski brod u obliku kugle s prstenom uopće nije bilo naveden, a ni rasa sivog čovječuljka. Sutradan ga je napustila sreća sa Chirk. Chirk je radila vrlo lijepo. 062

Ali Jonnie je počinio pogrešku. Onako golema sjedila je za stolom u knjižnici i ispisivala neke popise. Jonnie je promatrao papir s brojkama koje je proračunao. Bile su to udaljenosti od Zemlje do različitih najbližih neprijateljskih baza i brzine raznih tipova stranih brodova. Ti su se brodovi kretali na različite pogone. Većina se pokretala energijom koju je akumulirala od raznoraznih sunaca, ali su se njome služili na različite načine. Jonnie je pokušavao proračunati koliko su mjeseci ti brodovi udaljeni od svojih baza. Terlovi popisi nastanjenih planeta sada su prepisani na papir, i bilo je očito da nisu sadržavali sve sisteme i sunca, nego samo one koji su zanimali Psychle. Jonnie se zaprepastio kad je u drugim tekstovima otkrio da samo u ovoj galaksiji postoji četiri stotine milijardi sunaca, te da ovaj svemir sadrži više od sto milijardi galaksija. Trebalo je pregledati šesnaest svemira. Moguće baze neprijateljskih rasa bilo je lakše pojmiti. Od Zemlje do središta ove galaksije bilo je otprilike trideset tisuća svjetlosnih godina. Jedna svjetlosna godina iznosi oko deset trilijuna kilometara. Svi ti neprijateljski brodovi ovako ili onako nadmašuju brzinu svjetla, ali je ipak valjalo proračunati za koliko je nadmašuju. Tu se htjelo užasno mnogo psihloške aritmetike. Nije bio dovoljno strpljiv da računa ručno. Nepromišljeno je upitao Chirk: “Bi li mi pomogla da zbrojim ove brojke?” Pogledala ga je, načas posve tupo. Zatim je rekla. “Ne znam to.” Jonnie se nasmiješio: “Obična aritmetika . Dođi, pokazat ću ti.” Chirkine su oči postale staklaste. Pala je preko pisać eg stola. Nikako nije reagirala. Bila je posve bez svijesti. Morali su poslati po viljuškar da je otpreme u njezinu sobu i polegnu u krevet. Tri dana kasnije MacKendrick je kazao Jonnieju: “U komi je. Možda će se s vremenom izvući. Kao da je doživjela šok.” Mada se osjećao loše i odgovornim zbog toga što joj se dogodilo, Jonnie je sada imao ideju o tome kakva je funkcija srebrnih kapsula u glavama ženki: ženkama je zauvijek onemogućeno učenje psihloške matematike. Ključ cjelokupnog psihloškog imperija mora da je u matematici, A on - osim njihove aritmetike - nije mogao uhvatiti njihove jednadžbe ni za glavu, ni za rep. Kao da su nerazrješive. Upravo su dovršili montažu radio-teleskopa kad je stigao kurir. Angus, čije je lice bilo crveno - prvo od sunca koje se odražavalo s površine jezera, a onda i zbog snijega na vrhuncu obližnje planine Elgon - bio je vrlo ponosan. Njemački i švedski piloti, koji su jedva čekali da rade još nešto osim obuke pod vodstvom neumornog Stormalonga, pomogli su da se pronađu i montiraju goleme tanjuraste antene i releji za prijenos veza s vrhova do rudnika. Sada kada su dobili frekvencije, pričao je Angus, uskoro će slušati sve što oni majmuni gore među sobom razgovaraju. Čak će ih dobiti na ekrane! Jonniejevo je uho uhvatilo zvuk dalekog aviona koji se približavao iznad oblačnog sloja. Zahvalio je Angusu i pilotima i rekao im da su napravili veliku stvar i da će sada vjerojatno moć i saznati više o nakanama posjetilaca odozgor. Glancannon je na se preuzeo prenošenje važnih disketa iz Amerike. Kopije je davao doktoru MacDermottu da ih pohrani u duboki podzemni trezor, a originale dostavljao Jonnieju u Afriku. Glencannon je bio pun novosti. Pattie je već tjednima teško bolesna. Chrissie je njeguje, nade postoje. Chrissie ga pozdravlja i poručuje mu da je našla krasnu staru kuću u neposrednoj blizini Castle Rocka. 063

Žene nekih glavara klanova pomažu joj da među drevnim ruševinama pronađe pravo pokućstvo. Srdačno ga pozdravlja i pita kad se kani vratiti. Castle Rock je sada bio toliko okružen protuavionskom artiljerijom da se čovjek osjeća prilično nelagodno kad leti pokraj njega. Dunneldeen? Muštra nove regrute, ali sada ih više ne dolazi onoliko kao ranije. Uglavnom obučavaju rukovaoce strojeva. Ker je dobro i šalje mu dvije nove-novcate zračne maske koje je dotjerao. Poručuje Jonnieju neka ne izda kompaniji da je ukrao kompanijin materijal, ha, ha. Tu je i ne koliko privatnih pisama za sir Roberta. A evo i najnovije pošiljke znaš - već-čega. Jonnie se spustio duboko u podzemlje i stavio diskete u aparat. Sada su im prostorije bile uređene. Promatrajući ženke Psychla, kojima, doduše, nisu povjeravali ništa od bitne važnosti, naučili su upotrebljavati neke uredske strojeve na koje se prije nisu obazirali, pa su mogli kopirati diskete, izrađivati izvrsna povećanja odredenih odsječaka, što prije uopće nisu smatrali mogućim. Sada su imali pretince za arhivu i sve u svemu, mogli su se znatno bolje služiti disketama. Terl! Sjedio je u uredu i pisao jednadžbe snage . Nerazumljive. Jednadžbe nisu bile izbalansirane i nisu imale nikakva smisla. Njima je ispunjavao stranice i stranice. Još ništa u vezi s teleportacijom. Umalo mu nije promaklo. Vratio je diske tu. Vidjelo se kako Terl ustaje, odlazi do pretinca i otvara još jedno lažno dno. Izvadio je velik arak papira, toliko velik da bi trebala tri monitora da ga obuhvate . Papir je bio vrlo star, ispresavijan toliko da se gotovo raspadao, pun smedih mrlja i izblijedio. Terl ga je raširio, pogledao u nj i onda odmahnuo glavom. Jednom je pandžom prelazio po sjevernoj strani goleme brane, koja se nalazila nešto jugozapadnije od američkog rudnika. Kimnuo je. Zatim je smotao papir i bacio ga u stroj za uništavanje povjerljivih isprava. Zapisao je neke brojke koje se odnose na metražu i voltažu, pa se vratio svojim jednadžbama. Slijedeća dva dana nije bilo ničega, osim jednadžbi. To je bilo sve što je zabilježeno na disketama. . Trebao im je gotovo čitav sat da od tri različita uređaja sklope jedinstvenu sliku. Jonnie je napokon potpuno rekonstruirao veliki papir i napravio pet-šest kopija . Dokument se zvao “Obrambena postrojenja na planetu br. 2Q3534”. Jonnie je već znao da tom brojkom Psychli označavaju Zemlju. Na papiru se vidio svaki ,radnik, svaka brana, svako topovsko gnijezdo i svaki - ? Mali simbol koji se javlja o pokraj svake brane i ispod svakog dalekovoda koji vodi od brane do rudnika ili rudničkih ispostava . Jonnie nije imao pojma što taj simbol označuje. No bila je tu poslastica kakvu nikad, ama baš nikad, nije niti sanjao: jasno označena platforma za teleportacijsko ispaIjivanje. Usporedio je psihloško mnoštvo brojkama označenih lokacija sa starom ljudskom kartom iz pradavnih vremena. Druga se platforma nalazila pokraj brane koja se nekoć zvala Kariba, u zemlji koja se nekoć zvala Rodezija, a potom Zimbabve. Platforma je obilježena kao “ Točka za prijem oružja u slučaju nužde”. Očito, ako se ikad razori glavni rudnik, Psychlo može poslati drugu jedinicu, ili pak psihloško zapovjedništvo na planetu može za tražiti trupe, ili barem obavijestiti centralu. Probuđenih nada, ali malo potisnutih zbog starosti karte, a i zbog Terlova postupka s njom, Jonnie je zatražio jurišni avion, i škoti su se već ukrcavali u nj. Žurno se ukrcao i Robert Lisac. 064

Baš kad su htjeli zatvoriti vrata, Mac Kendrick se uspeo s medicinskim potrepštinama. Jonnie je brzo odletio prema jugu. Do odredišta je bilo samo tisuć u osamsto kilometara, i već za trideset pet minuta uočili su veliku branu, jezero i divovske instalacije. Nešto jugoistočnije ugledali su ono što su stare knjige nazivale Viktorijinim slapovima, jednim od najvećih vodopada na planetu. Veličanstven kraj! Budući da je ovo područje označeno kao “snažno branjeno”, Jonnie mu se približio oprezno. Bila je to još jedna rudarska ispostava o kojoj nisu imali pojma. Logor su pronašli nešto istočnije. Iskrcali su šačicu ljudi s jurišnim puškama i radijacijskom municijom. Trebali su se oprezno približiti postrojenjima. Pola sata kasnije dobili su izvještaj preko rudničkog primopredajnika. Logor je bio pust i, kako je zapovjednik četice izvijestio, nije se mnogo razlikovao od onoga na sjeveru u šumi Ituri. Na karti se nije vidjela druga platforma u rudniku, ali sve je bilo blizu goleme brane. Ukrcali su četu i Jonnie je stao kružiti nad ovim područjem. Drveće, drveće, drveće. Bila je ovo visoka visoravan, ali ne i otvorena ravnica.Ondje gdje su prošli slonovi drveće je popadalo kao snoplje. Teren je bio pun brežuljaka. Osim nekoliko čistina, sve je obrasla vegetacija. Kružeći iznad terena - dok su slonovi i bivoli dizali glave prema njima - Jonnie je tragao i tragao. Već je prije ustanovio da je proučavati kartu jedno, a biti na terenu posve nešto drugo. To mu se događalo i ovaj put. Stalno je iznova proučavao kartu, dok je Stormalong s kopilotskog sjedala kružio letjelicom iznad vrškova drveća. Konačno je Jonnie izvukao šestar i vrlo pažljivo izmjerio udaljenost od ruba brane, te zatim, odletjevši avionom do izračunate točke i kružeći nad njom brzinom konjskog kasa, konačno dospio u središte onoga što je moralo biti odredište. Stormalong je hitnuo dimnu raketu da označi tu točku, a nekoliko se golemih slonova odmah razbježalo. Bila je to udubina u zemljištu, rubovi koje su se dizali kojih sedamdesetak metara iznad središta. Izgledala je poput kratera, koji je možda čak i nestao od udara bombe. Promjer mu je iznosio pet stotina metara. Samo udubljenje bilo je toliko zaraslo da se nije moglo vidjeti što je u njemu. No dok se bijeli dim dizao uvis, Jonnie je spoznao što se zbilo. Stoljeća i stoljeća kompanijini šefovi sigurnosti ovog pla neta nisu posvećivali nikakvu pažnju održavanju složene planetarne obrane koja je nekoć postojala. Nikakvo čudo što je Terl odbacio kartu. Jonnie je iz gledao toliko razočarano da ga je sir Robert pokušao razvedriti. “Nećemo znati što je zapravo posrijedi dok ne pogledamo izbliza.” No ovo je bez ikakve dvojbe bila divljina o kojoj se stoljećima nitko nije starao. Jonnie je spustio avion na gornji rub kratera, i dok su strijelci bili spremni da obračunaju s eventualnim zvijerima, ostali su uzeli sjekire i počeli se probijati kroz guštaru u udubinu. “Budite oprezni”, rekao je dr MacKendrick. “U ovom području živi kukac koji se zove muha ce-ce. Ona prenosi bolest spavanja. U vodi postoji crv koji ulazi u krvni sustav. Protiv toga nemam bogzna što, ali navucite mreže i držite se dalje od vode.” “Sjajno”, rekao je Jonnie. Samo im to treba. Prokrčili su put do središta udubljenja. Triput su prošli mimo teleportacijske motke prije nego što su je uočili. Koračali su u različitim smjerovima i otkrili još dvije. S četvrtom je bilo lako. 065

Jonnie je uzeo lopatu i zabio je u zemlju. Polagao je nadu u kompanijino geslo “Nikad ne diraj u otpatke”. Skinuvši pola metra sagnjilog lišća i humusa, udario je o platformu. Sjekire su zapjevale. Krčili su drveće i grmlje. Pronašli su betonski temelj kupole za ispaljivanje, zatim - malo dalje i samu kupolu, prevrnutu, Konzole nije bilo. Na kraju su iskopali žice u betonskom temelju. Tipično psihloški, kad su s njih skinuli zemlju, bile su još dobro izolirane. Jonnie se zaprepastio što ne vidi nikakve žice. Od brane dovde trebao se pružati dalekovod. Na karti je bio označen energetski ulaz i ona črknja koju nije mogao odgonetnuti. Mračilo se, no oni bi produžili raditi da ih MacKendrick nije pozvao da se popnu. Noć su proveli osluškujući trubljenje slonova, riku lavova i ostalu kakofoniju vrlo napučene prašume. Noć je bila prilično hladna, jer se visoravan nalazila na popriličnoj visini. Ujutro su iskopali rov i oprezno, da ga ne presijeku, otkrili energetski vod. Iskopali su još jedan rov i ustanovili da se isti vod podzemno nastavlja do udaljenog rudnika. Pronašli su joj jedan kabel, koji se pružao duž strujnog, ali nisu mogli otkriti što je to. Probijajući se kroz grmlje, otišli su do velike brane. Bilo je to pravo čudovište od brane. Čini se da je brana bila netaknuta. Kroz propusne otvore tekla je voda . Vidjelo se da su se Psychli iskrcali blizu nje, te da su u neka davna vremena ulazili i izlazili kroz vrata električne centrale. Jonnie nije nikad bio unutar ovakve brane. Vibrirala je krajnjom, sirovom snagom. Od tutnja vode i visokog zuja generatora ništa se nije čulo. Bila je to, kako je pretpostavio, uobičajena psihloška adaptacija. Postrojenje je bilo vrlo, vrlo staro, a neki komadi originalne čovjekove opreme, bačeni na stranu, bili su još mnogo stariji. Angus je pronašao kontrolnu ploču i osigurače - veliku visoku napravu u odvojenoj kontrolnoj prostoriji. Samo su dvije ručice bile čiste, i nije bio potreban ni onaj mali čuperak dlaka koje su se zakvačile o jednu da se spozna kako su ovamo dolazili Psychli da isključuju i uključuju struju. No čemu toliki osigurači? Izvukli su neke rudarske vreće i obrisali ploču, nastojeći da pri tom ne izazovu kratki spoj. Na ploči su bila ispisana psihloška slova. U jednom cijelom redu pisalo je “Snaga faza jedan, Snaga faza dva, Snaga faza tri”, a u drugom “Ispaljivanje jedan, Ispaljivanje dva, Ispaljivanje tri”. Jonnie je vrećom otro preostali dio ploče, čuvajući se da ne premosti ni jednu prazninu. “Šifrirane su bojom”, pokušao je reći Angusu, ali ovdje se nije moglo govoriti. Izišli su. “Terl”, rekao je Jonnie Angusu i sir Robertu, “radi na jednadžbama snage. Postoji nešto na sjevernoj strani američke brane što on, mislim, mora da traži. Črčkotine na ovoj karti vjerojatno da su u vezi sa snagom.” Poslao je Angusa natrag u centralu, postavio nekoliko škota po podzemnoj liniji črčkotina i sve ih opremio rudarskim primopredajnicima. “Uključi Snagu faza jedanu, javio je radiom Angusu. Učinak je bio mnogo drastičniji i dramatičniji no što su očekivali. Nastao je pakao. Uzduž iščrčkane linije na mapi, posvuda oko kratera, drveće je izletjelo, raskolilo se, polomilo. Kao da je eksplodirala bomba. 066

Više od minute padala su uokolo stabla i grane. Sir Robert je potrčao da vidi što se dogodilo s njihovim motriocima. Je su li svi mrtvi? Primopredajnici su umuknuli. Morali su kopati pun sat da izvuku škote. Jedan je bio u nesvijesti, ostali su se izubijali i malo posjekii. Bilo ih je ukupno šest. MacKendrick ih je prikupio, pregledao im rane i počeo obrađivati antisepticima i zavojima. Jonnie se s brane probio do njih. Sve skupa je izgledalo kao stanica za prvu pomoć nakon bitke,. Onaj koji je bio u nesvijesti sada se osvijestio. Bio je odletio u zrak. Jonnie im se ispričao. Škot koji je bio ostao bez svijesti sada se kesio: “Pa neće valjda ovakva sitnica nauditi škotu!” - rekao je. “Što je to bilo?” Da, stvarno. Što je to bilo? “Jesam li negdje pogriješio?” - čuo se Angusov glas preko radija. Škoti su sve ovo prihvatili kao šalu, pa je Jonnie rekao: “Mislim da si učinio kako valja!” Izašli su iz toga područja. “Daj, ponovno prebaci sklopku!” Polomljeno drveće malo je zatitralo i pomaklo se, a zatim se smirilo. Jonnie je oprezno pošao prema udubljenju. Nije mogao napustiti to prokleto područje! Krenuo je ravno naprijed i zatim više nije mogao. Nije mogao proći kroz zrak ispred sebe! Bacio je kamen. Kamen se odbio! Pokušao je ponovno, jače. Rezultat isti. Rekao je Angusu neka opet okrene sklopku. Zapreke nije bilo. Uključeno - zapreka! Slijedeća dva sata, otvarajući i zatvarajući prvi i drugi red sklopki i bacajući kamenje, ustanovili su da je sama brana okružena zaštitnim oklopom, Iznad cijelog udubljenja prostirao se štit koji ga je posve obavijao. Strijelci su čak ispalili nekoliko metaka, ali su se oni odbili. Pri fazi dva zrak je zatreperio, a Angus je izvijestio da mjerači izlazne struje pokazuju manju vrijednost. Pri fazi tri u zraku se osjetio neobičan električni vonj, a na mjeračima izlaza struje iz cijele centrale zabilježen je pad. Obrana, i još jača obrana. Teleportacijsku platformu koja djeluje iz ovoga udubljenja nije mogao omesti nikakav napad. Ni sa strane, ni odozgor. Na isti je način zaštićena i brana. Količina energije potrebna za tu funkciju tvorila je velik dio ukupnog izlaza goleme brane, i Jonnie je pretpostavio da su faze izlaza mijenjali da odbiju najjači napad i zatim ih vraćali na fazu jedan kad im je trebala struja za teleportaciju. Jonnie je naredio da se ulazi miniraju, za slučaj da se posjetitelji odozgor spuste i upuste u njuškanje. Rano poslije podne poletjeli su kući. Tračak nade. Ne mnogo, ali ipak tračak, rekao je Jonnie sir Robertu na putu kući. Jonnie je rekao sir Robertu da želi da stari škot na tren preuzme odgovornost za Afriku, jer on, Jonnie, mora vidjeti kako stvari stoje na jednom drugom mjestu. Upoznao je prosijedog vojskovođu s trenutačnim stanjem stvari: prijeti im protunapad sa Psychla; oni posjetitelji odozgor nešto iščekuju - ne zna, doduše, što, ali je siguran da će na kraju napasti; politička situacija u Americi manje je zlo, ali ona postoji, i moraju je zasad ostaviti onakvom kakva jest. Jonnie je rekao da se rješenje njihovih problema nalazi u za dobivanju kontrole nad teleportacijom, ili barem nad konzolom; tako bi mogli biti mnogo djelotvorniji, no to je, čini se, i najbolje čuvana psihloška tajna, a putovi koji vode do nje ne obećavaju mnogo. Glavni problem, rekao je Jonnie, jest zaštita onoga što je preostalo od ljudske rase; više i nema mnogo Ijudi; jači napad posjetitelja ili psihloški protunapad mogli bi ih, svaki za se, zauvijek dokrajčiti kao rasu. 067

Čim se spuste, Jonnie ć e otputovati u Rusiju da poradi i na toj točki. Bi li sir Robert, zaključio je Jonnie, poduzeo neke lokalne obrambene mjere koje mu je Jonnie naveo? Robert Lisac je rekao da to za njega predstavlja veliku čast i da će učiniti sve što je potrebno. Takve je stvari lako poduzeti. Pitao se je li Jonnieju jako stalo do toga što će se dogoditi posjetitelju koji bi eventualno dolutao dolje. Jonnie je odgovorio niječno. Sir Robert se nasmiješio. Bolbodsko desantno vozilo jasno se vidjelo na ekranu. Valjkasta minijatura bolbodskog ratnog broda upravo se spremala za ateriranje blizu brane. Sivi čovječuljak sjedio je u svojem sivom uredu i promatrao. Prizor ga je vrlo slabo zanimao, i on ga je gledao na svoj uobičajen rezerviran način. Zamolio je ofcira za vezu da mu na policu postavi dodatne ekrane. Pridružio im se ratni brod s Jambitchowa - pod zapovjedništvom oficira u blještavim zlatnim krljuštima i s očima na mjestu na kojem se inače nalaze usta - i sivi ih je čovječuljak obavijestio o situaciji, rekao mu da još ne znaju je li ovo onaj, pa se pridošlica pridružio združenim snagama , i sada je zajedno s njima bio u orbiti. Lice onoga s Jambitchowa bilo je sada na posebnom monitoru; kao i ostali, i ovaj je vojnik promatrao ishod “udara”, kako su nazvali Bolbodi akciju. Šest zaslona, od kojih pet prikazuje napregnuta lica, a šesti prenosi dalekometnu sliku prepada. U posljednjih nekoliko dana sivi se čovječuljak osjećao mnogo bolje. Bilo je pametno što se spustio onamo dolje i ponovno posjetio onu staricu. Da nije nešto popio u nekoj neprosvijećenoj zemlji? Dobro, nije važno, neka popije ovu miaćenicu. Popio je mlaćenicu. Bila je prilično hladna i ugodna okusa; probava mu se uskoro znatno popravila. No starica nije ostala samo pri tome. Jednom davno neki je bratić njezinim precima poslao neku biljku, i ona je još bujala na brežuljku pokraj potoka. Biljka se zvala metvica, i starica se uputila da je ubere, zaobišavši pri tom parkirani svemirski brod. Zeleni su listići bili ugodne arome, sivi ih je čovječuljak nekoliko sažvakao te, zaprepašten, spoznao da su probavne tegobe još, više minule! Starica mu je dala tog lišća dovoljno da napuni džep. Sivi joj je čovječuljak pokušao platiti, ali starica nije dopustila; rekla je da mu to daje kao susjedu. Međutim, on je navaljivao, pa je ona na kraju rekla, dobro, tamo uz obalu nalazi se švedska kolonija s kojom se ona nikako ne može sporazumijevati, pa se pita bi li ona stvarca o njegovu vratu, ono u što on govori i koje zatim samo progovara engleski, bi li, dakle, to moglo govoriti šve dski. Sivom će čovječuljku biti drago da joj je da - ima ih nekoliko - i bio je promijenio mikroploče dok se onako ugodno odmarao na klupi pred vratima uz psa i kravu, koje kao da je jako zanimalo što on to radi. Bijaše to ugodno provedeno popodne. Bolbodsko je desantno vozilo bubnulo blizu zarasle staze pokraj brane. Bolbodi su nosili pribor za razaranje. “Mislio sam da je ovo sonda”, rekao je Hawvin. “ Nismo li se dogovorili da trebaju samo ustanoviti što su oni ljudi napravili pokraj brane? ” Promatrali su Zemljane kako se kreću uokolo vidjeli su ih kako dižu u zrak drveće, pa su postali vrlo radoznali. Nikakva toplina nije popra tila erupciju stabala, i ništa nije izgorjelo. “Primijenimo li eksploziv na branu, moglo bi to postati političko pitanje.” “Ja zapovijedam svojom posadom”, zaštropotao je Bolbod sa svoga ekrana. Tu je poteškoća s tim združenim snagama: svatko bi komandirao svačijim brodom! No ideja o združenim snagama bila je njegova, pa nije mogao više ništa reći. 068

U bolbodskom desantnom vozilu posadu su sačinjavala tri Bolboda. Prvoga, koji je nosio pribor za razaranje, slijedila su na neznatnoj udaljenosti ostala dvojica. Lica na monitorima veoma su napregnuto promatrala ovu operaciju. Bila je to njihova prva sonda na površini planeta. Sivi čovječuljak bio je sklon da savjetuje uzdržavanje od prepada, no ovo je bila vojna stvar. Svi znaju da se neprijateljska obrana mora ispitati. Vodeći je Bolbod stigao sada na dvadeset metara od vrata centrale. Tutanj vode kroz propuste preko infracrvenog kanala bio je vrlo jak. Brana je bila velebna. Odjednom je bljesnulo! Vatrena se kugla zakotrljala nebu pod oblake. Slika na ekranu za drhtala je od potresa. Prvi Bolbod je nestao, raznesen na komadićke. S njim je eksplodirao i njegov pribor za demoliranje. Ostala dva Bolboda, koja su dosta zaostala za prvim, stropoštala su se na tlo. “Aha!” - rekao je hoknerski natporučnik kao da je znao da će se upravo to dogoditi. No ovaj “aha” nije se odnosio na eksploziju. Na čistinu, koju je stvorila eksplozija, spustio se jurišni avion, kojeg samo trenutak ranije uopće nije bilo na njihovim ekranima. Iskočila je četica ljudi. Šveđani, pomislio je sivi čovječuljak, zamjećujući njihove svijetle kose. Predvodio ih je crnobradi mladi oficir u kiltu; nosio je dvosjekli mač i blast-pištolj. Iz jurišnog se aviona spustila rampa, i na zemlju se izvezao viljuškar. Šveđani su lancima vezali dvojicu bespomoćnih Bolboda . Preko infracrvenog kanala čule su se slabašne naredbe, gotovo posve zaglušene tutnjavom vode iz propusta brane. Škotski je oficir nastojao pronaći komade razmrskanog Bolboda, skupljajući dijelove krvave odjeće. Kao da je nešto pronašao. Stavio je to nešto u vreću i mahnuo viljuškaru. Sada su uz pomoć viljuškara strpali golema bolbodska tijela u avion. Vozilo se zatim vratilo pa ukrcalo i ono desantno. Avion je uzletio i zaputio se na sjever. Grupica Zemljana ušla je u centralu i izgubila se s vidika. Lica na ekranima bilo je teško proniknuti. Bila su zaokupljena situacijom. Nisu imali previše vremena za razmišljanje, jer je druga sonda već bila na putu; objektivi su se usmjerili prema zasniježenom sljemeriu planine Elgon, koje je blještalo visoko iznad oblaka. Naljutili su se kad su ondje gore spazili starinsku napravu koja mora da je neki prastari radio-teleskop. Kao da ih je pratila dok su letjeli po svojoj putanji. Hoknerska je sonda bila određena za uništenje toga uredaja. I evo, upravo se približavala svome cilju. Sama letjelica nije imala nikakvog artiljerijskog oružja, ali vojnici jesu. Pod kupolom sonde vidjeli su se beznosi, ordenjem iskićeni članovi posade. Letjelica je bila tek nešto više od saonica i kretala se na mlazni pogon. Gore su, čini se, puhali snažni vjetrovi, i sonda se s mukom smještala na široku ledenu izbočinu vrha. Ispod izbočine pa duboko ispod oblaka otvarao se; ponor. Da, vjetar je bio jak; s vrha je brisao krpe snijega. Ravno ispred njih, no dobrano od ruba, nalazio se onaj izazivački radio-teleskop. Iza njega - a to se iz sonde nije vidjelo - spuštao se ledenjak. Lica, koja su promatrala svako sa svoga ekrana, razlikovala su se po reakcijama. Sondi je trebalo jako mnogo vre mena da se prizemlji, stalno je uzmicala i vraćala se, pa je pažnja gledalaca odlutala. Tolnepski je polukapetan radio neke proračune s cijenama robova. Znao je planet sa zrakom gdje se po robu dobiva tisuću kredita ukoliko se roblje doveze živo. 069

Procijenio je da bi od možda trideset tisuća ukrcanih pri iskrcaju bilo petnaestak tisuća živih. To iznosi petnaest milijuna galaktičkih kredita. Njegovih devetnaest posto - nagrada koju će dobiti on osobno - iznosi dva milijuna osamsto pedeset tisuća kredita. Vjerovnicima je dugovao pedeset dvije tisuće, osamsto šezdeset kredita bio je kockarski dug (zbog toga je i bio sretan što odlazi na tako dug put!) pa njemu preostaje dva milijuna sedamsto devedeset sedam tisuća sto četrdeset kredita. Može otići u mirovinu! Hawvin je razmišljao o svemu onom srebrnom i bakrenom sitnišu koji mora da se nalazi u ruševinama starih banaka. Psychli nisu marili ni za srebro, ni za bakar, no on je znao gdje se to može prodati. Bolbod je sve do trenutka kad mu je desantno vozilo uzapćeno razmišljao o onom silnom psihloškom strojnom parku. Sada je razmišljao o tome kako da satre Zemljane. Zapovjednik s Jambitchowa pitao se kako da ovima ostalima preotme roblje, kovine i strojeve. Sonda je konačno uspjela: spustila se na policu stijene i ponovno im zaokupila pažnju. Iz nje je izišlo pet Hocknera. U svojim pomodnim svemirskim odijelima izgledali su debelo i nespretno dok su s ramena zbacivali remenove blastuša. Odjednom je u njihovim radio-prijemnicima za pucketao glas oficira koji je iz orbite nadzirao prizemljene i preko infra-zraka dopro natrag do gledalaca u orbiti. “Uzbuna ! Borbeni avion!” Na visini od sedamdeset tisuća metara stvarno se nalazio borbeni avion. No on je bio ondje jedan sat i ništa nije poduzimao. Ni sada nije ništa poduzimao. Petorica Hocknera pogledala su uvis - za njih je bio sitna mrljica koju su jedva razaznavali na plavom nebu. “Ne! Ne!” - oštro je viknuo hoknerski oficir odozgor. “Vama iza ugla! Uspinje se uz ledenjak!” Tek tada su ga lica s monitora primijetila. Iz njihova kuta on je bio tek crta u ledenjaku, samo mu se pokazivao vrh trupa, dok je preostali dio zaklanjala izbočena litica iznad teleskopa. Borbeni je avion cijelo vrijeme letio tik povrh ledenjaka. Dopro je gotovo na stotinu metara od teleskopa i tek se onda zaustavio. Nitko odavde nije mogao vidjeti da li se iz njega tko iskrcao. Mora da su ga u tome položaju održavali njegovi motori. Ledenjak je bio strm. Pet Hocknera, oprezni, ali koji još nikoga nisu vidjeli, čučnuli su pripravni da zapucaju. Zatim su jurnuli naprijed. Tik iza teleskopa planula je snažna vatra iz blastuša. Jedan Hockner, koji je bio blizu ruba, pogođen je i odbačen u ponor, gdje se - vrteći se - izgubio među oblacima. Hoknerske saonice, zahvaćene paljbom, kliznule su unatrag, zanjihale se i strovalile u bezdan. Preostala četiri Hocknera jurnula su pucajući kroz snijeg i vjetar. Nesmiljena paljba iz blastuša dopirala je infra-kanalom. Na čitavom području ispod teleskopa kao da je trajala neprestana erupcija zelenih gruda silne energije. Jedan je Hockner pao. Dva su pala. Tri. Četvrti samo što nije dopro do teleskopa, a onda se stropoštao u snijeg. Jedini zvuk koji se sada čuo bio je zvižduk vjetra oko vrha . Nekoliko je Zemljana iskočilo iza radio-teleskopa. Pohrlili su naprijed, a njihova crvena i bijela odijela za velike visine izgledala su poput mrlja krvi na snijegu. Prevrnuli su Hocknere i oduzeli im oružje. Jedan se Zemljanin navirio preko ruba ondje gdje su pali peti Hockner i sonda, ali dolje nije bilo ništa, osim vrlo udaljenih oblaka. 070

Zemljani su pokupili Hocknere i odvukli ih. Uz pomoć sigurnosne užadi spuštali su ih i klizali niz ledenjak, da bi ih zatim utovarili u jurišni avion koji je sada bio vidljiviji. Jedan se Zemljanin vratio i provjerio radio-teleskop, a zatim se odsklizao niz ledenjak, dohvatio vrata aviona i uskočio u letjelicu. Avion se podigao i poletio dolje kroz oblake. Infra-zraka se promijenila da prodre kroz naoblaku, da bi zatim avion pratila sve do rudnika. “To je dokaz”, rekao je tolnepski polukapeta n. “Baš kao što sam cijelo vrijeme i mislio.” Nije se obazirao na primjedbe da je upravo on zagovarao sonde. “Bio je to mamac”, nastavio je. “Očito je da su jučer sišli do brane i izazvali bezopasnu erupciju drveća da pobude našu radoznalost. Zatim su postavili zasjedu i uspjeli zarobiti dva člana bolbodske posade.” “Radio-teleskop je” produžio je, “lažan, baš kako sam i pretpostavljao. Ti se uređaji ne upotrebljavaju već stoljećima. Svi se pri sakupljanju slabašnih signala i radio- komunikacija služe infra-zrakama. Tako su oni postavili zamršenu zagonetku da privuku sondu. Nijedan član hoknerske posade, osim onog koji je bio toliko nespretan pa pao sa stijene, nije ubijen. Sve je oružje bilo namješteno na 'omamljivanje'. Tako su uspjeli dovabiti četiri Hocknera.” “Je li baš nužno da govoriš tako otvoreno?” - pitao je zapovjednik s Jambitchowa, gladeći svoje ulaštene ljuske. “Možda nas imaju na monitorima.” “Glupost”, rekao je Tolnep. “Naši detektori nisu otkrili nikakve infra-zrake, a komuniciramo na lokalnom kanalu. Velim vam da se nitko nije koristio radio- teleskopima još od... od... od hambonskog sunčanog rata! Ti su aparati preglomazni. Ono dolje samo je maketa. Uostalom, zar niste primijetili na koji se zgodan način onaj oficir vratio i namjestio ga? Nadaju se da ćemo opet pokušati!” “Mislim da im to nije potrebno”, rekao je Hawvin. “Sada imaju dva člana bolbodske posade i četiri Hocknera da ih bez žurbe ispitaju. Poznavajući psihloške metode ispitivanja, ne bih volio biti u koži onih vojnika!” “Nisu ono Psychli”, rekao je hoknerski natporučnik, prikrivajući činjenicu da ga užasava pomisao na sudbinu njegove posade. “O jesu, jesu”, rekao je Bolbod. “Vidjeli ste neki dan onog Psychla na jezeru sa Zemljanima. Psychli se služe tuđincima kao potčinjenom rasom. To su i prije radili. Ja sam za to da se spustimo i poduzmemo masovni napad, te im razrušimo sve instalacije koje imaju, i to smjesta. Prije nego što se bolje spreme.” No toga su se trenutka zabezeknuli, jer se na svim njihovim zaslonima pojavila ma gličasta slika: crnokoso prosijedo bradato ljudsko lice. Oči su mu bile modre. Biće je, izgleda, nosilo staru kabanicu. “Ukoliko biste prebacili svoje komunikacije na planetarni val”, rekao je pridošlica psihloški, “porazgovarao bih s vama o vraćanju vaših članova. Dva su Bolboda u šoku, ali nisu ozlijeđena. Četvorica Hocknera su omamljena, a jednom je slomljena ruka.” Prebacili su se na planetarni val, no njihov odgovor bio je jednodušni ne! Tolnepski je polukapetan uspio nadjačati buku. “Da biste zarobili i spasilačku ekipu? Jasno i glasno - ne!” “Možemo ih sve staviti na obronak - tamo pokraj onog crnog vulkanskog stošca. Sve na otvorenom i bez ijednog našeg aviona u zraku.” Zemljanin je bio uvjerljiv. “Nazovimo to primirjem. Na vašu letjelicu koja će doći po njih nećemo pucati, niti ćemo je uznemiravati.” 071

“Tako brzo ih niste ispitali”, rekao je zapovjednik s Jambitchowa, “pa mora da su mrtvi!” “Zdravi su i čitavi”, rekao je Zemljanin. “Sigurni ste da nećete doći po njih?” Jasno i glasno - ne! “Dobro”, slegnuo je Zemljanin ramenima. “Recite nam barem što jedu.” Tolnep je sa svog ekrana dao signal ostalima neka ga puste da on odgovori. “Pa, naravno”, rekao je uglađeno, sa smiješkom. “Složit ćemo paket s hranom i poslati vam ga dolje.” Isključili su planetarni kanal. “Rekao sam vam”, kazao je Tolnep, “da su ovi incidenti mamac. Dosad su dvojica zabrljala , pa dopustite da sada ovo ja sredim.” Začas je iz atmosferske komore tolnepskog broda raketom ispaljen paket. Vrlo su ga dobro nanišanili, i padobran mu se otvorio ispod oblačnog sloja. Dolelujao je i spustio se tik do obale jezera. Začas je prema njemu iz logora pojurilo vozilo. Lica na monitorima su se nasmiješila. Ako su ono dolje Psychli, ili već tko mu drago, čeka ih lijepo iznenadenje! A onda je hoknerski natporučnik, koji je žurno listao po priručniku za raspoznavanje, iznenada rekao: “Oho! To je tenk basher! Potpuno oklopljen!” Tenk se dovezao blizu paketa, spustio topovsku cijev kupole i ispalio blagi hitac za omamljivanje. Paket - koji je, naravno, bio bomba - rasprsnuo se u gejziru plamena. Tenk je na njegove ostatke ispalio još jedan hitac. Zatim je netko izišao iz vozila i pokupio još vruće krhotine. “Čak smo im dali krhotine bombe za analizu!” - viknuo je Hawvin. Održali su hitnu konferenciju. Sivi ih je čovječuljak slušao. Vojnički umovi mogu ponekad biti vrlo neobični, pa mislio je. Zaključili su da je sve ono što Zemljani rade mamac; da je taktika onih ljudi da napadače jednog po jednog sasijeku i zdrobe da sada trebaju pričekati kurira, za kojega je sivi čovječuljak rekao da stiže, a koji bi im mogao reći je li pronađen onaj; u međuvremenu samo će se najsigurniji tipovi sondi upućivati na područja koja očito nisu čuvana ili branjena. U trenutku kad na ovaj ili onaj način doznaju je li ovo onaj, poduzet će masovni napad borbenim brodovima te poraziti i opljačkati planet. Svi zapovjednici, osim Tolnepa, bili su suglasni. On je još bjesnio što mu je propala bomba. “Ja bih smjesta otišao dolje”, psiknuo je Tolnep, “i izgrizao ih do smrti!” “Mislimo da je to izvrsna zamisao”, otegnuto je izgovorio Hockner, popravljajući monokl.' Tolnep je shvatio da bi bili presretni da ga se riješe. Stišao se na neko vrijeme. Kasnije, bit će to druga stvar. Jonnie je otišao na put da pogleda baze, ali je ustanovio da gleda narod. Let je bio posve ugodan. Novi je pilot mislio da će voziti Jonnieja, ali Jonnieju je sama pomisao da ga netko vozi bila smiješna; pa ruka mu nije slomljena! No kad se digao u zrak, za njim je uzletjela pratnja od tri marka 32, borbenih aviona velikog dometa namijenjenih prijevozu psihloških jurišnih trupa ili službenika. Ti su avioni ostali uza nj. Letio je na sjeveroistok, preko Crvenog mora i Srednjeg istoka u Rusiju, vedro raspoložen, na visini od sedamdeset tisuća metara. Promatrao je jezera i rijeke koje mu je pukovnik lvan svojedobno prstom nacrtao u pijesku. Oč ekivao je da će vidjeti snijeg, no premda je bila kasna jesen, snijega je bilo samo na najvišim vrhuncima na istoku. Našao je orijentire na zemlji, prethodno zacrtano sletište i na kraju more ustalasanog ljudstva! 072

Pukovnik Ivan obuzdavao je narod četicom kopljanika na konjima, tako da su jedva našli prostor za prizemljenje. Mora da je u gomili bilo petstotinjak ljudi. Otvorio je vrata, zaglušio ga je zvuk. Ljudi su klicali do promuklosti! Nije uopće mogao razumjeti što govore, tolika je bila galama. Među tolikima uopće nije mogao razaznati pojedinačna lica. Pukovnik Ivan je sjahao, a Jonnie izišao iz aviona. Pukovnik je bio malo ukočen i malo previše formalan, jer je mislio da ga Jonnie možda okrivljuje zbog Bittieja - pukovnik je na rukavu nosio crnu vrpcu. No Jonnie ga je zagrlio i sve je od jednom bilo u redu. Doveli su mu konja, zlaćanog pastuha sa sedlom od ovčje kože, i Jonnie ga je uzjahao. Svjetina je klicala. Znao je jednu , jedinu rusku riječ “zdravstvujte”. Izrekao ju je glasno, i narod je opet klicao. Jonnie se ogledao oko sebe. Bili su blizu, zapravo tik do planina, prilično visokih planina... viših od 4500 metara? Na njima je bilo snijega. Drevna ruska baza mora da je blizu. Mislio je da će odmah otići u nju i da će je moći pregledati i ocijeniti. Ali ne, svi kao da su imali druge zamisli. Uokolo su bili neki kožnati i pusteni šatori, a s ognjišta su se u zrak izvijali dimovi. Jonnie je odjednom shvatio da je svjetina u blagdanskom ruhu. Ovo je svetkovina! A po onome kako su se tiskali prema njemu - razlog slavlja bio je on sam. Na trenutak se upitao je li Thor bio ovdje, jer ako jest, mnogi od ovih ljudi mislit će da ih Jonnie pozna. No ona njegova jedina ruska riječ morat će mu dostajati. Pukovnikovi konjanici krčili su mu prolaz. Svaki put kad je Jonnie podigao ruku i kimnuo uslijedila je nova provala zaglušnog klicanja. Boje, lica! Dobro je poznavao zvuk ruskog jezika da zna da je ovo ruski, ali povremeno je čuo i riječi “bravo”, “bueno” i “viva” . Kao da su to Ilaneri. Da. Eno tamo plosnatog šešira od crne kože. Nekoliko šešira. A eno i nekoliko velikih slamnatih šešira. Miris pečena mesa i oštar vonj balege koja služi kao gorivo ispunjavali su zrak. Glazba koju su sačinjavale balalajke, španjolske gitare, andske frule i mongolski bubnjevi parala je zrak. Pukovnik ga je odveo u kožnati šator koji su podigli za njega. Nakon što je zadnji put mahnuo rukom i izgovorio onu svoju jedinu rusku riječ - koja više i nije bila adekvatna - Jonnie je ušao. Ušao je i koordinator, i Jonnie je s njegovom pomoći upitao bi li sada mogli otići u bazu. Pukovnik se zapanjio. Njet, njet, za sve ima vremena. Mora se misliti i na narod. Mnogi od njih - zapravo, najveći dio - nikad se nisu sreli s Jonniejem, nikad ga nisu vidjeli. Jonnie je rekao da on misli na narod. Misli na to kako da ga zaštiti od možebitna zla. Pa, zlo je prema pukovniku, uvijek oko nas, ali nije svakog dana prilika za susret s Jonniejem. Vjerna? Kad je već tako Jonnie je bio sretan što će svući teško letačko odijelo jer je bilo mnogo manje hladno nego što je mislio. Pukovnik mu je unio stvari, no Jonnie se na njih nije osvrnuo. Imao je kožnato odijelo od gotovo bijele kože koje je dao napraviti - ne baš onakvo kao na novčanici; one petlje s obiju strana prsa bile su zapravo fišeklije, ali seoske su djevojke lijepo obavile svoj posao. One mokasine dobro bi pristajale, ali ovdje su samo neke vojničke čizme i crvene široke hlače, ako mu je to milije. Ovaj zlatni šljem? Pa, nije zapravo zlatan. To je lagani ruski šljem, od oklopljenog aluminija. Netko tko je ovuda letio odnio ga je u stari rudnik kod Groznog i optočio berilijem. Vidiš? 073

Nema na njemu ni zvijezde, ni ikakvog drugog uresa, ali ovu vrpcu kojom se šljem priteže ispod brade, kao i ove štitnike za uši i sve ove obojene kuglice po njima, izradilo je jedno sibirsko pleme. Ma zar nije lijepo? Osim toga, dr MacKendrick je rekao Jonnieju da čuva glavu nakon onih fraktura. Dakle, navuci ga! Jonnie je rekao da neće moći čuti kroz te spone. Navuci! Jonnie se umio, obukao i rekao pukovniku da je nasilnik, a pukovnik je prizna o da je još i gori. Dogodilo se to ovako; njegov prvotni plan da Amerikanci zaposjednu ovu bazu odobrilo je staro Vijeće - prije nego što je postalo šaljivo. Unovačili su neke Južnoamerikance i poslali ih ovamo. No ovdje gore na Arktiku postojalo je pleme čiji su pređi bili politički zatvorenici u Sibiru. Ti su ljudi užasno gladovali, pa su se spustili na jug, zajedno sa psima i svim ostalim, i sada su tu - Sibirci su oni ondje u krznima od bijelog medvjeda. Postojalo je i jedno malo pleme koje su otkrili na Kavkazu i koje se sada također nalazi ovdje. I tako je bilo dovoljno ljudi da se posada oformi od Rusa. No imaju oni ovdje i jednog Amerikanca. Želi li ga vidjeti? Tu je, vani. Uveli su Amerikanca koji je za sobom vukao mlađu djevojku. Mladić je stao i nakesio se. Bio je to momak iz Jonniejeva sela! Tom Smiley Townsen. Obojici je bilo drago što su se sreli. Tom Smiley bio je krupan momak, gotovo jednako kao i Jonnie, no godinu dana mlađi. Rekao je da je završio školu za strojare i da je čuo kako ovdje nema dovoljno rukovalaca strojevima, pa se prebacio ovamo i sada već više od mjesec dana radi na rudničkim ralicama. Uz to obučava druge i popravlja što se polomi. Ovo mu je djevojka Margarita. “Margarita, permiteme presentarte al Gran Senor Jonnie“. Djevojka je bila vrlo lijepa, vrlo plaha i prestrašena. Jonnie se naklonio, vidio je sir Roberta kako to radi. I djevojka se naklonila. Tom Smiley je rekao da će se za nekoliko tjedana vjenčati. Jonnie je izrazio nadu da će imati mnogo djece. Margarita je pocrvenjela kad joj je to Tom Smiley preveo, ali je oduševljeno kimnula glavom. Jonnie je tu prvi put doznao da se selo preselilo. Tom Smiley je bio na obuci kako bi mogao zimi održavati prijevoje prohodnima, te da selo tako izbjegne zimsko gladovanje, ali sada, kad su se preselili, snijega je bilo manje. Jonnie im je preporučio da odsele u grad, a Brown Limper je poslao vojsku da ih prisili na to preseljenje. Čak su morali ostaviti svoje stvari, ali je Tom Smiley mislio da su do sada ostali momci - dvojica su sada bila rukovaoci strojevima, a dvojica piloti - te stvari pokupili. Pukovnik je izgurao momka i djevojku i ponudio Jonnieja “najboljom votkom koja je ikad ispečena”, a Jonnieju od nje samo što nije pukla glava. Kakva li lijeka za zamor od leta! Mora da dolazi iz medvjeđih ralja! Pukovnik je rekao da je baš tako. Upitao ga je odakle mu formula i zatim ga ponovno izveo van. Većina naroda pošla je svojim poslom, spremajući se za veliku gozbu i ples, ali su se smješkali i smješkali kad su prolazili mimo Jonnieja. Dva njemačka pilota iz afričke baze sjedila su ispred vatre i nešto pila. Treći je u zraku patrolirao. Zbog vrlo velike visine na kojoj je letio, tutnjava njegovih motora bila je slabašna, Jonnie im je rekao na psihlu da bi se trebali opustiti i zabaviti, a oni su ga samo promatrali s poštovanjem. 074

Jonnie je znao da su dobili potpuno obrnute zapovijedi: dvojica su trebala biti spremna za hitno polijetanje - trebali su spavati u avionima pokraj uključenih radio-prijemnika, a jedan je avion stalno trebao biti u zraku. Jonnie je spoznao da sva ta dobrodošlica i proslava otupljuje njegovu svijest o trenutačnom stanju stvari; - bili su u ratu s moćnim neprijateljima. Pukovnik ga je odveo na humak i širokim mu pokretom ruke pokazao koliko je ova zemlja prostrana. Bilo je tu divljeg pamuka da se odjenu tisuće, bilo je tu divljeg žita i zobi, stada ovaca i marve, dostatnih da se prehrane stotine tisuća. One ruševine nekoć su bile grad pun tvornica i, premda strojevi nisu radili s današnjim motorima, Tom Smiley je bio mišljenja da bi mogao pokre nuti neke tkalačke stanove - na što se Jonnie upitao nemaju li oni u liku Toma Smileya drugog Angusa. Zna li Jonnie da se tamo prema jugoistoku nalazi grob u kojem je sahranjen vladar svijeta - Mongol Timur Lenk? Prije gotovo dvije tisuće godina vladao je čitavim svijetom. To je činjenica. Morat će odvesti Jonnieja onamo i pokaza ti mu njegov grob. Jonnie je čuo sasvim dosta o Hitlerima, Napoleonima i njima sličnima. Često se pitao - da tom ološu nije bilo toliko stalo do osobnog vladanja svijetom, možda bi čovjek ostvario dovoljan kulturni napredak da odbije psihlošku invaziju. Čuo je i takve teorije po kojima je za razvitak tehnologije zaslužan rat, i držao je da to mora biti psihloška misao. No to nije rekao pukovniku Ivanu. Uživao je u istinski divnom krajoliku. A baza? Pukovnik je odgovorio na Jonniejev upit. Ona je gore, ne predaleko odavle. Sutra će ga provesti kroz nju. Kad su krenuli s brežuljka, sresli su se s krupnim, Vedrim škotom i dvojicom njegovih pomoćnika. Bio je to sir Andrew MaclYulty, Glavar Federacije i šef svih koordinatora. Doznao je da je Jonnie ovdje i upravo je doletio. Bio je ugodna ponašanja i veselo se smijao. Njegova velika i zaposlena družina koordinatora vrlo ga je voljela. Jonnieju je bilo drago što ga vidi, jer je posao zbog kojeg je bio ovdje uključivao selidbu plemena. Čestitao je sir Andrewu na veličanstvenom radu koji obavljaju koordinatori, a sir Andrew je njemu zahvalio na tome što je spasio živote onoj dvojici u Africi. Jonnie je znao da će se s ovim čovjekom moći sporazumjeti. Dobro. O zalasku sunca sve je bilo spremno za gozbu koja je potrajala do sitnih sati. Ples, glazba, ples. Španjolski plesovi. Plesovi sibirskih lovaca na medvjede. Temperamentne poskočice s Kavkaza. Krijesovi i smijeh. Dobra hrana i piće. Kako se svatko želio kucnuti s Jonniejem i kako on nikad nije mnogo pio, glava mu je pucala kad ga je slijedećeg jutra probudio pukovnik, koji je sav treperio od aktivnosti. Nakon laganog doručka otišli su u skupini da vide staru obrambenu bazu. Pukovnik je rekao da su svi oni radili na njoj i da će je svi zajedno obići, kako bi se uvjerili da mu se sviđa i popravili ono što mu se možda ne svidi. Više nisu bili u svečanoj odjeći. Sada su spremni da po potrebi prionu na posao. U staru se bazu ulazilo kroz maskirani tunel. Budući da je baza građena da odoli nuklearnom udaru i da posluži kao komandni položaj, bila je duboka. Zbog povremenih potresa na ovom području, sagrađena je vrlo solidno. Nedostajalo joj je završnog sjaja ame ričke baze, no bila je veća od nje. Osvijetlili su je psihloškim rudarskim svjetiljkama. Uz najviše su počasti pokopali mnogo mrtvaca. Sve su pročešljali psihloškim detektorima mina, koje su avionom dopremili iz Groznog. Tom Smiley je osposobio vodovod. 075

Pukovnik je rekao da zapravo zajedno sa svojim ljudima nije kanio toliko učiniti, jer je ovo trebala biti američka baza , ali su imali iskustva pa su se svojski latili posla. Zalihe su bile goleme. Uniforme nisu bile onako dobro pakirane i zatvorene kao američke, ali je pretežan dio zaliha bio upotrebljiv. Kvalitetom su možda bile i bolje. Pogledajte ove prijenosne bacače plamenau! Još funkcioniraju! Pronađeno je sto tisuća posve očuvanih jurišnih pušaka AK 47. Proizveli su za njih i radijacijsku i neradijacijsku municiju. Jonnieju su darovali jednu, koju su kromirali u Groznom, zajedno s pet tisuća metaka u šaržerima za koje su jamčili da ne mogu zatajiti. Ruski premijer očito nikad nije dospio ovamo, no njegovj je komandni položaj bio spreman. Jonnie je pomislio da ona velika slika na zidu, mora biti premijer, ali su mu rekli dač nije tako, da je ono slika jednog bivšeg cara koji se zvao Lenjin. Vjerojatno još iz vremena Timura Lenka, nisu baš sigurni, no to je vrlo cijenjena slika, pa su je ostavili. Kat po kat, hodnik po hodnik prolazili su golemom bazom, zastajkujući tu i tamo da Jonnieju nešto pokažu, osmjehujući se na njegove pohvale, sretni što mu se svidjelo. No ono što se Jonnieju najviše svidjelo bili su podzemni hangari. Ovdje je bilo prostora za tisuće aviona. Prava stvar, Skladište. Baš ono čemu se i nadao. Ralicama su odgurali razmrvljene ostatke nečega što su zvali “migovi” i drugih vozila. Jonnie nije znao čitati njihovo pismo, ali mnogi su znali. Pokazali su mu pločice koje su skinuli prije nego što su izgurali olupine borbenih aviona. “Mig” na ruskom, tako su rekli, znači “avion”. Hangari su imali vlastita okna i ulaze. Baš kao što je Jonnie želio! Pokazali su mu priručnike za taktičko i ostalo nuklearno naoružanje. Sve je bilo na ruskom, ali je neki momak s Hindukuša uvjeravao Jonnieja da ih on zna čitati. Mnogo se skladišta nuklearnog oružja nalazilo nešto sjevernije, no onamo nisu htjeli ići dok ne pročitaju priručnike. Bilo je i mnogo silosa u kojima su se još uvijek nalazile rakete na barutni pogon, ali s barutom se nije šaliti. Pokvario se, no komadići su prskali kad bi ih se snažno udarilo čekićem. Ipak, od toga nema neke osobite koristi. Pokazali su mu i obližnji ugljenokop, gdje je izgaralo crno stijenje. Tako im je grijanje i gorivo bilo pri ruci. Sada će izvući mnogo toga crnog stijenja. Požet će mnogo onog divljeg žita. Imaju planove. Jonnie je rekao da su planovi sjajni, kao i oni sami. Bio je vrlo zadovoljan. Rukovao se sa stotinama ljudi. Bila je već zora slijedećeg dana kad su mu konačno dopustili da ode na Tibet. Ono što je planirao kao dvosatni pregled baze pretvorilo se u dvodnevni izlet. Zapanjilo ga je koliko narod može ako ga se samo pusti da djeluje, bez mnogo vladinih ograničenja. Kad je odlazio, nosio je na glavi novi šljem. Pukovnik se za to postarao. I to zakopčan! Pukovnik se nije obazirao čuje li on što ili ne. Motori škode ušima, a na velikim visinama može prehladiti uši. Jonnie mu se nasmijao, ali je kacigu zadržao na glavi. Kao iskusan i ne uvijek sretan kockar, polukapetan Rogodeter Snowl iz tolnepske elitne svemirske mornarice bio je mišljenja da prepoznaje pravu stvar ka je vidi, bez obzira na to koliko ga kasnije boljelo oko. Tjedan dana ranije otkrio je radio-val kojega ostali dio združenih snaga čini se nije bio svjestan - on im o njemu neće pričati. Taj se radio-val nazivao “Federacijski kanal”. Preko njega su se davale vijesti, naredbe i izvještaji nekih bića koja su se nazivala “koordinatori”. Te su se emisije odnosile na plemena. 076

Kao časnik mornarice koja je uvelike ovisila o robovima, zbog nagrada, osjetio je da je sve što ima neke veze s onim ljudima dolje vrlo zanimljivo. U tom su poslu Tolnepi jaki, za nj su dobro opremljeni i rado se u nj upuštaju. Ostalim je brodovima rekao da bi svakako trebalo postaviti stražu i na drugoj strani planeta, pa se odvojio od njih, zauzevši takav položaj u orbiti da im nije u izravnu vidokrugu. Prije dva dana zapanjio se koliko oni dolje slabo mare za sigurnost. Brbljaju jezikom koji se zove “engleski” - za koji je njegov vokoder opre mljen još iz pradavnih dana - i dogovara ju pojedinosti oko najavljenog posjeta nekog odličnika. Bilo je prekasno da poduzme nešto u vezi s posjetom koji je ovaj odličnik učinio onoj ravnici na sjeveru, ali ne i da to promatra. Iznenadio se vidjevši da je to onaj čovjek s novčanice od jednog kredita. Po zlatnom šljemu još ga se lakše moglo identificirati. Federacijska radio-mreža blebetala je o njegovu slijedećem dogovorenom posjetu. Trebao je obići prastari grad u planinama koji su zvali Lhasa. Koordinatori će na toj točki skupiti neka plemena radi dočeka te poduzeti ovo i ono. Odatle pa nadalje bilo je lako. Brižljivo istraživanje onih golemih planina pokazalo je pokrete ljudi koji su se slijevali prema jednom jedinom gradu. To su mjesto sa svih strana štitile planine, a nalazilo se na velikoj nadmorskoj visini. Lhasa! Polukapetan Snowl brzo je ali dobro planirao. Ne obavijestivši ostale, valja ščepati onog odličnika, ispitati ga kako to samo Tolnepi - i možda Psychli - umiju, izvući iz njega vrijedne informacije, ono što preostane od odličnika upotrijebiti u pregovaranju o potpunoj predaji cijelog planeta, i do vraga, bilo kakva dioba s ostalima! Pokupiti stanovništvo, isplatiti kockarske dugove i u mirovinu! Ima i vremena, i mjesta, i priliku. Na posao! Na svom kapetanskom mostu u obliku romba Snowl je pregledao popis dežurnih oficira vulcorova broda i našao jednoga kojem je još dugovao 2021 kredit što ga je izgubio na kocki. Bio je to dvostruki zastavnik Slitheter Pliss. Ako akcija propadne, jedan kockarski dug manje. No nikako nije mogla propasti. Previše je standardna. Pozvao je dvostrukog zastavnika Plissa na most, rekao mu jasno što želi, naredio da se iz duboka sna probude dva marinca, odobrio upotrebu malog desantnog čamca i pokrenuo akciju otmice. Bio je jasan, divan dan, i Jonnie je predao komande njemačkom kopilotu. Ushitile su ga planine pod njim. Nikad nije vidio Himalaju. Impresivno! Neki su se vrhovi dizali do sedam, a nekoliko i više od osam tisuća metara. Snijeg, ledenjaci, vijavice, duboke doline i zalene rijeke - zaista čudesne planine. I koliko ih samo ima! Generalni smjer leta bio je jugoistok, i to na vrlo velikoj visini. Letjeli su nešto iznad brzine zvuka, jer su prema planu dočeka poranili. Bilo je divno ne slušati tešku grmljavinu motora. Štitnici za uši na šljemu bili su zaista izvrsni, mnogo bolji od uobičajenih kaciga. Čudno je letjeti bez zvuka . Možda je pukovnik imao pravo - možda zvuk doista šteti ušima. Pilot je uočio odgovarajući visoki vrh zdesna. Bili su na pravom kursu. Jonnie se opustio - bio je ovo pravi posjet. Malo kasnije zainteresirao se za jurišnu pušku koju su mu poklonili: stavili su je na pod do njegovih nogu. Kromirana puška. Pitao se jesu li kromirali i unutrašnjost cijevi - ako jesu, onda je iz nje opasno pucati. Proučio je kako se oružje rasklapa i pogledao u cijev. Ne, nisu je kromirali, bila je u redu. Ponovno je sklopio pušku i malko razrađiva o mehanizam za okidanje. Zatim je umetnuo magazin i ispraznio cijeli šaržer bez pucanja. Oružje je lijepo funkcioniralo. Ispitao je balans oružja tako da je nanišanio na jedan vrh. Na nišane se valjalo naviknuti, pa je malo uvježbavao nišanjenje. 077

Nije čuo kad mu je kopilot govorio da će se uskoro spustiti i iznenadio se kad je pogledao dolje i spazio Lhasu. Stizali su na vrijeme. Kako li je to nekoć morao biti veličanstven grad! Ogromna ruše ina palače uzdizala se na crvenoj planini. Palača je bila tako velika da je bila viša i od planine. Odmah ispod pala če bio je širok otvoreni prostor, a mnoge druge ruševine stajale su oko nečega što je nekad moralo biti prijevoj. Cijeli se grad nalazio u svojevrsnom udubljenju okruženom visokim planinama. Da, eno i male skupine ljudi koja čeka na udaljenoj strani parka. Ljudi su većinom u krznima, neki pak u žutim haljama. Mjesta za slijetanje bilo je dovoljno, i Jonnie je pustio kopilota da dovede letjelicu iznad vrha gomile ruševina koja je nekad bila zgrada i da je zatim spusti. Velika prastara palača dizala se njima zdesna, svjetina je bila stotinjak metara ispred aviona, a drevna ruševina dvjesta metara iza njih. Jonnie je otkopčao sigurnosne pojasove i odškrinuo vrata. Svjetina je i dalje samo stajala. Bilo je tu dvjestotinjak ljudi, ili možda nešto više. Nisu pojurili prema letjelici. Nisu klicali. Pa dobro, pomislio je Jonnie, ne može se svuda biti popularan. Remen AK 47 zakvačio se za konzolu i Jonnie ga je podigao, šire otvorio vrata i iskočio. Obično bi se kopilot preselio na pilotovo sjedalo i Jonnie se letimice obazro. Nijemac je samo sjedio i zurio preda se. Jonnie je ponovno pogledao okupljene ljude. Nitko mu nije dolazio u susret. Nitko se nije niti pomaknuo. Čudno! Bili su tamo na drugoj strani perivoja, stotinjak metara daleko. Mogao je prepoznati tri koordinatora. I oni su samo stajali kao ukopani. Izgledali su poput ljudi na koje je upereno oružje. Instinkt čovjeka koji živi u prirodi naveo ga je na to da se hitro okrene i pogleda iza aviona, prema gomili ruševina dvjestotinjak metara iza letjelice. Prema njemu trčale su tri spodobe spuštenih blastuša. Bile su sive. Bile su visoke otprilike kao ljudi. Imale su velike obrazine. Tolnepi! Brzo su se približavali. Dijelilo ih je još sedamdesetpe , metara. Jonnie se mašio pištolja i uto shvatio da drži AK 47. Čučnuo je, napeo pušku i ispalio rafal po spodobama. Zastali su kao da su iznenađeni. Zatim su u sagnutom stavu pohrlili na njega. Tanad iz AK 47 nije ih zaustavila. Tolnepi! Što zna on o Tolnepima? Prije samo nekoliko da na pročitao je psihloški priručnik. Oči! Napola su slijepi, bezobrazina ništa ne vide. Petljao je oko poluge za jedinačnu paljbu. Razvili su se, najbliži mu je bio na samo pedeset, a najudaljeniji na šezdeset metara. Jonnie je kleknuo. Naciljao je. Opalio je po obrazini najudaljenijega. Naciljao je drugoga. Opet u obrazinu. Opalio je, Dugo je potrajalo. Predvodnik samo što ga nije dohvatio. Derači! Obrazina! Nije imao vremena da opali. Skočio je i kundakom puške AK 47 zviznuo Tolnepa po licu. Kretnju je dovršio udarcem cijevi. Tohnep nije pao, ali je posrnuo. Otrovni derači. Ne smije im doći preblizu. Pucao je. Jonnie je odskočio, preba cio pušku u lijevu i izvukao blast-pištolj. Pucao je i pucao iz neposredne blizine. Hici su Tolnepa oborili na zemlju. Jonnie se, pucajući i dalje, približio. Blast-pištolj je Tolnepa doslovce zabijao u zemlju. Gejziri prašine za mutili su pogled. Pištolj mu nije bio namješten na “vatra”. No sama snaga hitaca obeznanila je Tolnepa. Obrazina mu je bila smrskana; neobične oči postale su staklaste i preokrenule se u glavi. 078

Očito je bio onesposobljen. A ostali! Gdje su oni? Jedan je trčao prema visokoj ruševnoj palači, očito ne znajući kamo će. Drugi se kretao prema nečemu u ruševini zgrade. Jonnie je vidio veliki nos malog aviona kako proviruje iz svog skrovišta unutar ruševine. Onaj se nastojao vratiti na brod! Jonnie je skočio u kokpit i iz šoške izvukao blastušu, ubacivši istodobno AK 47 u avion. Našavši se opet na zemlji, kleknuo je, umirio se i ispalio jedan jedini dobro naciljani metak u Tolnepa, koji se pokušavao domoći svoga broda. Nikakva efekta! Jonnie je prebacio regulator na “vatra” i “maksimum”. Tolne p je bio u ruševini i samo što nije dospio do broda. Jonnie je,naciljao i potegao okidač. Tolnep je buknuo u plameni stup. Okrećući se drugom, Jonnie je na nišanio i okinuo. Bljesak hica i zatim oganj, jer je i Tolnepova puška eksplodirala. Jonnie se navirio u avion. U njemu očito nije bilo nikoga. Pogledao je Tolnepa koji mu je ležao pod nogama. Prema oznakama, mora da je oficir. Izvukavši iz aviona sigurnosno uže, povezao je Tolnepa čitavim nizom uzlova i čvorova, zavezavši mu kraj konopa iza leđa. Tolnep nije imao pušku, samo pištolj. Hici koje je Jonnie ispalio udesili su ga, no on ga je daleko odbacio. Zatim je odvukao Tolnepa podalje od aviona. Bože dragi, što li je bio težak! Jonnie je pipnuo Tolnepovo “meso”. Poput željeza. Izgledao je kao čovjek, ali je bio tako zbito građen da nije nikakvo čudo što mu AK 47 nije mogla nauditi. Tanad se jednostavno odbijala. Osjetio je da vlada situacijom. Sve se dogodilo i suviše brzo da bi ona tri aviona iz pratnje bilo što učinila. Sada kruže gore visoko. Pretpostavio je da su bili predaleko iza njih da bi vidjeli početak tolnepskog napada. Jonnie se opet ogledao. Zaprepastio se. Ona skupina ljudi i dalje je onako stajala, stotinjak metara ispred aviona, nepokretno. Nitko mu nije pošao u susret. Pogledao je u svoj avion. Kopilot Nijemac samo je sjedio i zurio preda se. Jonnie je posegnuo unutra i dohva tio primopredajnik lokalne veze. “Ne spuštajte se!” - rekao je drugim pilotima. Onaj brod ondje. Hoće li se zapaliti, eksplodirati ili što drugo? Jonnie je podigao blastušu i trčeći zaobilazno približio se letjelici. Jako su je dobro sakrili. Iskoristili su duboku šupljinu u ruševinama i ugurali u nju letjelicu, tako da je iz zraka bila nevidljiva, a možda su avion smjestili u nju leteći unatraške. Oprezno mu je pristupio. Avion je imao na nosu blast-top blistavo srebrne boje. Avion je bio romboidnog oblika. Imao je kupolu, koja je sada bila otvorena, a koja je inače okruživala brod tvoreći zračni štit. Mjesta je bilo za trojicu, a u stražnjem je dijelu bio svojevrstan tovarni prostor. Jonnie ga je s udaljenosti zanjihao puščanom cijevi. Avion nije eksplodirao. Vrlo se lako njihao. Bio je začuđujuće lagan, a prevozio je tako teška bića. Stavio je ruku na bok letjelice i popeo se u nju. Avion se zanjihao. Nešto je u njemu radilo. Pogledao je komandnu ploču. Neka su svjetla treperila. Komande su bile posve neobične. Nije imao pojma kojoj abecedi pripadaju ovi znakovi. Nije znao ni na koji se pogon j brod kreće, osim onoga što je zapisano u psihloškom priručniku. Tamo je pisalo “solarni pogon”. Bolje da ne dodiruje komande. Avion bi mogao poletjeti. Pogledao je onu grupicu koja se nalazila tristotinjak metara ispred njega. Stajali su ondje, umrtvljeni na mjestu. 079

Na trenutak se i sam osjetio nekako umrtvljen na mjestu. No možda je to samo reakcija na okršaj. U avionu je nešto radilo. Rukom je potražio izvor vibracija. Ono za što je mislio da je top - bilo je i više nego top. Imalo je dvije cijevi, jednu iznad druge. Gornja cijev na “njušci” bila je zvonoliko proširena. Letargija se pojačavala. Dobro, ma što da radilo, mora da odnekud dobiva energiju. Gdje je energetski kabel? Pronašao je jedan debeli vod ispod ploče. Vodio je do izloženog akumulatora. U stražnjem dijelu aviona nalazio se namot žice, i Jonnie ga je pričvrstio na kabel tik iznad akumulatorske spojnice. Povukao se, napeo i čvrsto potegnuo. Kabel se otrgnuo od akumulatora. Došlo je do snažnog iskrenja. Smjesta su se dogodile tri stvari: avion je prestao vibrirati, nestalo je letargije koju je Jonnie osjetio, a cijela ona grupica vani se skljokala. Ljudi su popadali na tlo i ostali ležati. Jonnie je privezao kabel podalje od akumulatora, da se ne bi opet spojili, pa zatim potrčao prema ljudima. Dok je jurio pokraj svog aviona, njemački se kopilot provlačio kroz vrata. Nešto je doviknuo, ali ga Jonnie nije moga o čuti. Stigavši do gomile, Jonnie je vidio kako se jedan koordinator muči da se osovi na koljena. Ostali su se komešali i omamljeno sjedili. Posvuda su ležale zastave, glazbala i kojekave stvarce koje su trebale poslužiti prilikom svečanosti. Koordinatorova su se usta micala, i Jonnie je pomislio da je škot ostao bez glasa.Nije čuo ništa što je koordinator govorio. Jonnie se okrenuo i opazio da se jedan avion iz pratnje spustio. Ni to nije čuo. Odjednom je spoznao da je uzrok tome prokleti Ivanov šljem. Jonnie je otkopčao remen ispod brade i s ušiju uklonio goleme štitnike. “... i kako ste došli ovamo?” - pitao je koordinator. “Doletio sam”, rekao je Jonnie malo oštro. “Ono ondje je moj avion!” “Tamo na tlu je neko stvorenje !” - rekao je koordinator. Pokazivao je na sputanog Tolnepa. “Kako je ono dospjelo ovamo?“ Na trenutak Jonnie je bio malo ozlojeđen. Sve ovo silno pucanje i jurnjava... sinulo mu je: nitko od ovih Ijudi nije vidio baš ništa od onoga što se dogodilo. Ljudi su bili zbunjeni i u neprilici. Tri plemenska poglavara približavala su se, klanjajući se. Bili su uznemireni. “Izgubili su obraz”. Planirali su tako lijep doček - eno zastava, glazbala, poklona - a on se već spustio. Mole, dakle neka im oprosti... Koordinator je pokušavao odgovoriti na Jonniejeva pitanja. Ne, ništa neobična nisu vidjeli. Svi su oni izašli ovamo odmah po izlasku sunca da ga dočekaju, i on je, evo, ovdje, a njihov je program sada posve poremećen i mora da je već devet sati... Što? Dva popodne? Ne, ne može biti. Da vidim vaš sat! Željeli su otpočeti sa svečanim dočekom, premda se nisu dobro osjećali. Jonnie je rekao koordinatoru neka ih malo zadrži, pa se prihvatio radio-uredaja. Na lokalnoj je vezi poručio onim dvama avionima u zraku da budno paze na bilo kakav avion u orbiti. Zatim se prebac io na planetarnu valnu dužinu, znajući dobro da ga posjetitelji u visinama mogu čuti. Dobio je sir Roberta u Africi. “Ptičice su ovdje pokušale zapjevati”, rekao je Jonnie. Nisu imali nikakvu šifru. Bila im je, očito, potrebna. Nastavio je: “Sada je sve u redu. No naš prijatelj Ivan u svojoj novoj rupi mora dobiti strop. Shvaćaš li? ” 080

Robert Lisac je shvatio. Znao je da mu Jonnie želi reći neka ruskoj bazi pošalje zračnu zaštitu, i to će on smjesta učiniti. “Neka na našem valu svira Swensonova tužaljka” rekao je Jonnie. Takva škotska gajdaška tužaljka nije postojala. Prijekid svih planetarnih komunikacija. Ako su posjetitelji znali da će on doći ovamo, onda nadziru razgovore. “Ja ću možda odsvira ti koju kajdu, ali inače Swensonova tužaljka.” Isključio je aparat. Situacija je bila mnogo opasnija nego što je mislio. Za sve ljude ovog planeta. Samo je on bio “gluh”. Samo je on mogao djelovati. Zvonolika je cijev, dakle, emitirala zvučni val visokog intenziteta, koji je doveo do potpune uzetosti. Tako su, dakle, Tolnepi dolazili do roblja. Ni pilot iz pratnje, koji je upravo sletio, nije shvaćao što se dogodilo i pokušavao je to objasniti koordinatoru koji nije govorio njemački. Jonnie je upitao Nijemca je li snimio ovu akciju, a pilot je odgovorio potvrdno. Jonnie je obojici objasnio - koordinatoru engleski, a pilotu psihloški - da je svemu kriva ona naprava na nosu onog tamo sakrivenog patrol nog broda. Bit će najbolje da sakupe ove ljude i dovedu ih u neku prostoriju u onim ruševinama te im razjasne stvar i odvrte diskete, kako ne bi pomislili da je ovaj prostor napučen đavlima. Valja ih umiriti. Svečani doček mogu održati kasnije. Ljudi su se uvlačili za koordinatorom u obližnju ruševinu, Jonnie je otišao do Tolnepa. Biće je sada bilo pri svijesti. Bez obrazine oči kao da su mu bile slijepe. Njegov je vid bio prilagoden drukčijim valnim dužinama i trebali su mu korektivni filteri. Jonnie se ogledao oko sebe te pronašao napola slomljenu ploču, pa mu ju je, čuvajući se dobro njegovih zuba, spustio na oči. Tolnep ga je pokušao ugristi. Jonnie je čučnuo i rekao: “Sada ćemo započeti s tvojom pripoviješću, dugom, žalosnom pričom o tvojoj mladosti, o tome kako su te prilike odvele u zločin i kako te zla kob dovela do ovog tužnog svršetka.” “Rugaš mi se!” - zarežao je Tolnep. “Ah”, rekao je Jonnie. “Mi, dakle, govorimo psihlo. Vrlo dobro. Nastavi priču.” “Ništa neću reći!” Jonnie je pogledao okolo. Od vrha one goleme palače do doline bila je sasvim lijepa udaljenost. Pažljivo je odabrao položaj i pokazao mu ga. “Odnijet ćemo te tamo i baciti. Vidiš li ono mjestašce na samom kraju dugog zabata?” Tolnep se nasmijao: “ Ne bih se niti ulubio!” Jonnie se na trenutak zamislio. “ Pa, mi ti zapravo i nismo neprijatelji; zato ću ponovno spojiti žice na tvom brodu, postaviti malu telekomandu u nj i vratiti te na tvoj vulcor ratni brod.” Tolnep je ušutio. Bila je to prilično napeta šutnja. “Pa, bolje da se ja odmah posvetim toj telekomandi -” i Jonnie se digao kao da će poći do svog aviona. “Čekaj”, rekao je Tolnep. “Ne misliš to valjda stvarno uč initi? Nećeš, me valjda vratiti na moj brod?” “ Naravno da hoću. To je kulturan postupak!” Tolnep je vrisnuo: “Vi pokvareni, odvratni Psychli! Vi biste svašta učinili! Svašta! Nema kraja vašem prljavom sadizmu!” “No, što bi ti oni učinili?” “Srušili bi me, znaš ti! Propištao bih i izgorio od trenja zraka!” “A zašto te ne bi htjeli?” - upitao je Jonnie. 081

“Ne zezaj se sa mnom!” - bjesnio je Tolnep. “Misliš da sam glup? Misliš li da su oni glupi? Primjećujem da ne spominješ da ćeš me posuti virusnim prahom da zarazim posadu. Baš si gad! Iskašljat ću pluća do gore, grčiti se u mukama dok budem padao, goreći polako, kilometar po kilometar, na sve višoj i višoj tempe raturi uslijed trenja! Nosi se u pakao!” Jonnie je slegnuo ramenima. “To je kulturan postupak”, rekao je i ponovno krenuo prema avionu. “Čekaj, čekaj, reći ću ti! Što želiš doznati?” I tako je Jonnie slušao o patnjama dvostrukog zastavnika Slithetera Plissa i njegovog polukapetana Rogodetera Snowla, o tome kako je bio glup i nije pustio starijeg oficira da pobijedi u kockanju. Čuo je i mnoge druge stvari, ne baš značajne, a onda je dvostruki zastavnik rekao: “Naravno, Snowl to nije rekao posadi, jer će cijelu nagradu uzeti za se, ali šapuće se o nagradi od sto milijuna kredita za otkrivanje onoga.” “Kakvog to onoga?” - upitao je Jonnie. No dvostruki zastavnik Slitheter Pliss nije o tome više ništa znao. Objasnio je da čekaju kako bi bili sigurni, ali i ovako i onako združene će snage izvršiti opći napad. Zapovjednici brodova kockaju se preko monitora za svoje dijelove plijena, a Rogodeter Snowl - tako barem misli Pliss - već je osvojio ljude s planeta, mada Snowl često laže i nikad se pravo ne zna što je točno. No sigurno je to da će im trebati prijevozna sredstva i možda će morati po njih kući. Kući? Je li Jonnie ikad zamijetio sjajnu zvijezdu - u stvari, dvostruku zvijezdu? Mora da je odavde vrlo sjajna. Zviježđe iznad nje iz ovog kuta izgleda kao četvrtasta kutija. E pa, to je kuća. Deveti planet u prstenu. Tolnepi imaju samo jedan planet. Oni su pljačkaši drugih planeta. Lovci na robove. To je zasad, čini se, bilo sve, i Jonnie mu je rekao da ga neće vratiti na njegov brod. Barem zasad. Jonnie je pročitao da Tolnepu, nakon ugriza, treba šest dana da ponovno proizvede otrov. Iz aviona je uzeo bocu za uzorke minerala i krpu, te rekao Tolnepu neka nekoliko puta zagrize u krpu, što je Tolnep, pomiren sa sudbinom i učinio. Jonnie je stavio krpu u bocu i čvrsto zatvorio poklopac. Mac Kendrick se razumije u zmijske protuotrove. Možda bi mogao otkriti serum protiv tolnepskog ujeda. Spustio se i drugi avion iz pratnje. U njemu je bio kopilot. Ispod planine nalazio se rudnik, sada, doduše, razoren, ali u njemu bi se mogao naći transporter rudače. Goriva su imali dovoljno, pa ih je Jonnie poslao da ispitaju jednu teretnu letjelicu i dolete s njom ovamo gore. Ovog Tolnepa i njegov patrolni čamac povest će sa sobom. Rekao im je također da izvide ima li u rudniku letjelica za prijevoz putnika. Jonnie je pogledao poslijepodnevno nebo. Ništa nije mogao vidjeti u orbiti zbog udaljenosti od sedamsto kilometara i dnevnog svjetla. Neugodan dan. Koordinator i njemački pilot prikazali su slike i poveli narod da razgleda brod, te objasnili kako funkcionira top. Gomila se razilazila. Vraćajući se prema Jonnieju, koji je stajao pokraj aviona, našli su se raz jerno blizu njega.. Naglo, kao po komandi, svi su pali na koljena i počeli se klanjati do zemlje. U tom su položaju i ostali. Jonnie se toga dana nagledao ljudi koji su padali. “Što je sada?” - upitao je koordinatora. “Duboko su posramljeni. Planirali su vam vrlo svečan doček, a sve je propalo. Uz to se u njima”, rekao je koordinator, orazvilo silno poštovanje prema vama. 082

Imali su ga i prije ali sada -” “Dobro, recite im neka ustanu”, rekao je Jonnie pomalo nestrpljivo. Do laskanja mu uopće nije bilo stalo. “Upravo ste im spasili živote , ili možda još i više”, rekao je koordinator. “Glupost”, rekao je Jonnie. “Imao sam samo sreću da nosim onaj šljem sa štitnicima za uši. Sada im recite neka ustanu.” Njemački se pilot našao u blizini. Čini se da je ovo bio dan onih kojima je bilo neugodno. Iznova je tumačio Jonnieju da se nije usudio pucati. Topovi s marka 32 mogli su raznijeti pola palače i survati je ravno na ljude i Jonnieja . Ova je udolina zatvorena sa svih strana i povratni bi udar - Jonnie je odmahnuo glavom i mahnuo mu da ode. Koordinatori su predstavlja li poglavare. Prišao je sitan čovjek nasmiješena mongolskog lica koji je nosio krzneni šešir. Koordinator je za nj rekao da je poglavica Norgay, glavar malobrojnih preživjelih šerpa. Bili su to glasoviti gorštaci koji su gonili karavane sa solju izravno preko Himalaje u Nepal. Nekad ih je bilo mnogo, možda osamdeset tisuća, ali sada ih je ostalo sto do dvjesta: posakrivali su se visoko po nepristupačnim mjestima. Imali su vrlo malo hrane; premda su bili dobri lovci, po ovim visovima divljač je prava rijetkost. Poglavica-redovnik Ananda. Čovjek je nosio crvenkasto-žutu halju. Bio je krupan, vrlo smirena lica. Tibetanac. U pećinama su imali samostan. Svi ostali Tibetanci koji su preostali u zemlji smatrali su ga svojim glavarom. Znate, i prije psihloške invazije, Kinezi su Tibetance istjerali iz njihove domovine, pa su se oni razišli po drugim zemljama . Kinezi su zatirali budizam - Ananda je bio budist - no do pećina je bilo vrlo teško doprijeti jer su u visokom klancu, pa ih ni Psychli nikad nisu uspjeli iskorijeniti. Tibetanci su jako gladovali. Nisu se mogli spustiti do ravnih predjela i obraditi zemlju, pa čak ni ovog ljeta nisu uspjeli zasijati polja, jer im je nedostajalo sjemena. Ovaj čovjek ovdje je poglavica Chong-won poglavar svih preostalih Kineza. Je li Jonnie čuo da je nekoć bilo šesto do osamsto milijuna Kineza? Zamislite! U sjevernoj Kini postoji još jedno pleme koje se sklonilo u staru obra mbenu bazu u planinama. Bazu? Kinezi je nikad nisu dovršili. Nije bogzna što. Gore, u sjevernoj Kini ima ih svega sto ili dvjesta. No poglavica Chong-won ima ondje trista pedeset ljudi. Oni su u dolini, koja je vjerojatno bila minirana, pa im se Psychli nikad nisu približili. No ondje jedva da je bilo ikakve hrane. Ništa ne može baš osobito uspijevati na tolikim visinama. Užasno je hladno. Ne, nemamo nikakvih teškoća u razgovoru s Kinezima. Sačuvali su mnogo sveučilišnih bilježaka i vrlo su obrazovani: -govore mandarinskim, starim dvorskim jezikom. Jonnie se rukovao. Oni bi se naklonili! On se, dakle, naklonio i time jako ugodio Kinezu. “Kad već govorimo o jezicima”, rekao je koordinator, “oni su vam priredili malu predstavu. Svi su se, eno, ondje , okupili, pa biste li to htjeli sada pogledati?” Jonnie je pomalo tjeskobno pogledao u nebo. Gore visoko stražario je avion iz pratnje. Ni on sam nije bio daleko od aviona. Poslao je Nijemca da bude pokraj svoga zrakoplova. Da, pogledat će predstavu. Osjećao se loše; sve njihove zastave bile su na zemlji, njihova glazbala porazbacana po ledini. Osamdesetak ljudi u crvenkasto-žutim haljama sjedilo je u pravilnim redovima. Bili su to ljudi poglavara redovnika Anande. Kad im se Jonnie približio, vidio je da ih ima svake dobi: od osmogodišnja ka pa do pedesetogodišnjaka. Svi su bili obrijanih glava. Bili su to dječaci, djevojčice, muškarci i žene. 083

Nastojali su se držati vrlo svečano dok su sjedili onako savijenih nogu, no u očima im se zrcalio tra čak nelagode. Pred njima je stajao stari redovnik s dugim svitkom u ruci. “Prošlog smo proljeća imali teškoća”, rekao je koordinator. “Nitko, baš nitko nije se mogao sporazumijevati s ovim ljudima. Ni u Indiji, ni na Cejlonu - to je jedan otok - niti igdje drugdje nismo mogli pronaći ni traga tibetanskom jeziku. A svojski smo tragali. No našli smo rješenje. Poslušajte! Dao je znak starom redovniku. Budist je pročitao redak s listine. Cijela je grupa zapjevala kao jedan - jednoličan pjev, ali ne ponavljanje. Bio je to psihloški! Stari je redovnik pročitao drugi redak. Grupa je otpjevala prijevod na psihlu. Jonnie je bio zapanjen. Predstava je tekla, pjevanje se nastavljalo. “On čita s jezika koji se nekoć nazivao pali'“, šapnuo je koordinator. “To je izvorni jezik na kojem su zapisana načela budizma. Samostan posjeduje veliku knjižnicu svih navedenih dogmi i riječi Gautama Siddharthe Buddhe, čovjeka koji je prije otprilike tri tisuće šesto godina utemeljio ovu vjeru. Oni su obrazovani na ovom jeziku. No jezik je izumro. I tako smo uzeli od Chinka . -” “- stroj za učenje”, dovršio je Jonnie, “i naučili ih psihlo od samog početka!” “A oni su ga ponovno pretvorili u pali! Onaj psihloški rudnik dolje posve je uništen, ali u njegovu vatrostalnom sefu ima rječnika i drugih knjiga. Otada napreduju kao trkaći konji. Stoga i možemo s njima razgovarati.” Zapjevanje se nastavljalo. Govorili su s naglaskom drevnih Chinka, baš kao i Jonnie i ostali piloti! “Sviđa vam se, lord Jonnie?” - upitao je psihloški redovnik Ananda. “Ne samo što znaju pjevati nego ga i sasvim dobro govore.” Jonnie im je glasno zapljeskao i oni su stali klicati. Znao je što će im predložiti. “Jesu li to svi?” - upitao je Jonnie. Ne, bilo ih je još četrdesetak, ali spuštanje iz samostana prava je pustolovina. Za nju su potrebni konopci, penjačka vještina i pomoć šerpa. Sama pomisao na to da su riječi vjeroučitelja o miru koje je čuo u onom pjevu - na psihloškom, gdje uopće nema takvih osjećaja, zadivila je Jonnieja. Neki su muzičari podigli glazbala i zasvirali u male i velike rogove te u bubnjeve. Žene su zapalile vatre i grijale oskudne količine hrane. Iz rudnika su se piloti vratili s avionom za prijevoz rudače. Jonnieju su svi pritekli u pomoć, pa su rućno utovarili patrolni čamac u veliki transporter, a s njim i čvrsto svezanog Tolnepa. “Dolje ima mnogo aviona”, rekao je Jonniejev kopilot. “Škoti koji su bombardirali rudnik mora da su izazvali eksploziju u logoru. Raznijeli su uredaje plina za disanje - komadi kupole raspršeni su po golemom prostoru. Nije im bilo stalo da unište skladišta goriva i municije. Hangari su na nižoj razini. U njima je osamdesetak, devedesetak aviona. Neki su nagorjeli, no čini se da su ispravni. Ima i mnogo strojeva, kao i tenkova. Konačno, tamo se nalazi i pedesetak ovih transportera rudače, bogzna zašto. Mnogo je radionica i uskladištenog materijala. Čini se da su odanle otpremali mnogo boksita. Živih Psychla nema.” Jonnie je donio odluku. Otišao je do svog aviona i uključio planetarni val. Pozvao je američku bazu - Dunneldeena. Sjetio se njegove šale. “Nisi znao da imam petnaest kćeri. Vrlo bih ih žurno poudavao.” “Shvatio sam”, rekao je Dunneldeen i prekinuo vezu. 084

Jonnie je znao da će dobiti petnaest pilota - mada svi neće biti s diplomom - u roku od slijedećih deset do dvanaest sati. Dunneldeen je znao gdje je Jonnie. Prijem se odvijao svojim tokom. Ljudi su prevladali prepast. Donosili su hranu. Smiješili su mu se u prolazu. Novi nakloni. Dva aviona iz pratnje bila su u zraku. Treći avion, baš kao i Jonniejev, bio je spreman za hitno ukrcavanje. Spustila se večer i ljudi su pronašli dovoljno drva da nalože vatru. Držali su govore. Bili su neizmjerno zahvalni Jonnieju i bio im je drag gost. Zatim je na red došao Jonnie. Sa svake strane stao mu je po jedan koordinator: jedan za kineski, i redovnik koji je govorio jezikom šerpa. Jonnie je zbog koordinatora za kineski morao govoriti engleskim, a zbog redovnika psihloškim jezikom. Redovnik je taj govor zatim prevodio na jezik šerpa, tibetanski, ili već koji mu drago, pa je sve to iziskivalo vremena. No ne previše. Nakon nekoliko uljudnih odgovora na njihove govore , Jonnie je prešao izravno na stvar. “Ne mogu vas osta viti ovdje”, rekao je i pokazao nebo. “A ni vi ne možete napustiti one koje ste ostavili kod kuće.” O da, s time su se i te kako mogli složiti! Jonnie je pogledao njihova plamenom obasjana lica dok su sjedili onako u različitim skupinama. “ Hladno je u ovim planinama.” Složili su se s njim, osobito Kinezi. “Ovdje očito nema mnogo hrane.” Uh, u tome ima posve pravo; lord Jonnie je imao dobar dar zapažanja i vidio je kako su im djeca mršava. “ Ima načina da nam pomognete. Da nam pomognete da porazimo Psychle, vjerojatno zasvagda, ako se vrate. Da nam pomognete da porazimo tuđince koji su na nebu.” Vladala je tolika tišina da bi se čula i pahuljica kako pada. Pomislio je da ga nisu razumjeli. Otvorio je usta da ponovi. Ova mirna skupina odjednom se uskomešala. Zaboravljeno lijepo ponašanje. Nagrnuli su naprijed; toliko su se na tisnuli da je morao ustati. Jedno jedino nestrpljivo pitanje brujalo je na najmanje tri jezika: “Kako? Kako možemo pomoći?” Ovi dotučeni ljudi, ovi dronjavi ostaci nekad velikih naroda nisu niti sanjali da mogu biti od ikakve koristi. Da mogu pomoći. Da mogu dobiti neku ulogu, a ne samo da se sakrivaju i gladuju. Bila je to razorna pomisao. Da pomognu. Koordinatori i poglavice nekako su ih uspjeli vratiti na njihova mjesta oko vatre, ali ih posjesti nisu mogli. Ljudi su bili previše uzbuđeni. Kad je Jonnie uspio ponovno progovoriti, opet je zavladala mukla tišina. Odjednom je spozaao da bi mogao imati i šire slušateljstvo nego što želi. Da li posjetitelji odozgor mogu ovo promatrati? Vjerojatno. Brzo se ispod glasa posavjetovao sa starijim koordinatorom. Da, šapnuo mu je čovjek. Ispod palače je velika dvorana. Raščišćena je. Jonnie je porazgovarao s poglavicom, redovnikom Anandom. Očiju užagrenih od uzbudenja budisti su ušli u dvoranu. Jonnie je iz aviona uzeo rudarsku svjetiljku. Zatvorio je vrata. Takvu su atmosferu voljeli. Jonnie im je govorio mirno. Oni govore psihlo. Govore pali, mrtav jezik. Govore i jezik koji se naziva tibetanskim. Da, odgovorili su šaptom. Jonnie im je rekao da će se pobrinuti da se njihova knjižnica prenese na sigurno. Mogu im za nju i njihov hram dodijeliti duboki odjel ruske baze. No boje li se visina? Nasmijali su se; glupo je tako što pitati jedan gorštački narod. Bi li ih smetalo da ih rasprše po cijelom globusu i da žive s drugim plemenima? Ne, ne. To je sasvim u redu. 085

Oni se zapravo i nisu odalečili od svijeta zato što žive u samostanu. Zbog opasnosti moraju živje ti u pećinama. Rekao im je što je to komunikator. Ako im netko preda poruku na psihlu, moći će je preko radija prenijeti na paliju, a budist na drugoj strani ponovno će je prevesti na psihloški. Neprijatelji na visinama neće je moći razumjeti. Smatrali su da je to divno. Cijeli svijet obuhvaćen radio-vezama na paliju. Da, da, da. A sada i nešto za otrežnjenje. Može se dogoditi da neki od njih bude zarobljen i prinuđen da prenosi poruke. Ako do toga dođe, poruke će se prenositi na tibetanskom, i to će biti njihova tajna. To je opasno. Cijeli je život opasan. Prihvatili su, svi do jednoga. Prihvatili su i u ime onih koji su ostali kod kuće! Jonnie im je pokušao reći da će im plaća iznositi jedan kredit dnevno, što je u većini plemena bila pristojna plaća, ali nije imao priliku. Oni će poći, to je sve. Zna li su da je ovo tajna i nikome je neće odati. Čak su se i kroz vrata išuljali na prstima. Slijedeći su na redu bili šerpe. Trebalo je poduzeti velike lovove; čak se ponegdje valjalo popeti i na neki vrh. U Rusiji su bile velike ravnice, prepune ovaca i druge stoke. Valjalo je osušiti i spremiti cijela brda mesa. Da li bi oni, svi, pošli u Rusiju i pomogli pri opskrbi baze hranom? Hranom? I sami su gladovali. Da, svakako, lovit će i opskrbljivati bazu hranom. Zatim je svoje ljude doveo poglavar Chong-won. Njima je , čuvanje tajni bilo u krvi. Jonnie im je stao govoriti o tome kako postoji jedno mjesto koje, doduše, nije najzdravije, u kojem živi jedna muha koja prenosi bolest, ali uz odgovarajuće mjere opreza i mreže može se opstati. Ondje ima i divljih zvijeri, ali bit će i naoružanih stražara, a i oni sami mogli bi naučiti pucati. Kukci? Zvijeri? Nisu se na to obazirali. Gdje je to mjesto? Što želi da tamo rade? Smjesta će poći. Je li donde mnogo dana hoda? Jonnie im je rekao da će poći avionom. No ima tu još nešto. Premda se to mjesto nalazi na visini od tisuću petsto metara, ondje zna biti vrlo vruće. Vruće? Mjesto na kojem je vruće? Divno! Predivno! Nije, važno koliko je vruće! Jonnie ih je upitao znaju li zidati zgrade. Ponosno su mu rekli da su sačuvali svoja umijeća. Neki od njih bili su inženjeri. Mogu sagraditi bilo što. Sve je ovo velika tajna, rekao je Jonnie. Pokraj jedne velike brane nalazi se prostor koji se mora raskrčiti i očistiti, a brda valja izbušiti i u njima izgraditi skrovišta. Dobit će tehničku pomoć. Dobit će čak strojeve i rukovaoce, a i sami će učiti. U Americi su ovog časa imali osam pitomaca koji su polazili strojarsku obuku! Zašto gube vrijeme na pripovijedanje? Gdje je to mjesto? Jonnie im je kazao da će svaki od njih dobiti po jedan kredit dnevno i premije za dovršenje radova. Kasnije mogu dobiti i zemlju. Poglavica Chong-won upitao je svoje ljude da li se slažu, Oni su držali da on samo odugovlači. Naravno da se slažu! Jonnie se vratio svetkovini. No to više i nije bila proslava Grupice su se okupile i raspravljale o svemu, ali sve šaptomi nerazumljivim jezicima. Jonnie im je poželio laku noć, a oni su se svi okrenuli prema njemu i naklonili mu se, na što se i on njima naklonio. Krenuo je prema avionu da, zlu ne trebalo, u njemu prenoći. Zaustavio se pokraj transportera rudače u kojem je ležao Tolnep. Dođe mu da se javi polukapetanu Rogodeteru Snowlu i da raspravlja s njime. No nije to učinio. Neka se polukapetan polagano kuha. To je buduća bitka. 086

U škotskoj je Jonnie odgadao sastanak s poglavarima koliko god je mogao. Čekao je diskete i daljnji razvoj događa ja u Americi. No Glencannon nije stigao. Konačno mu je Robert Lisac , koji je na sastanak prispio iz Afrike, rekao da poglavari postaju nestrpljivi, pa je Jonnie pošao za njim Kuća koju je Chrissie našla bila je tik do Castle Rocka. Do sastajališta se trebalo samo malo prošetati. Putem nisu razgovarali, nego su promatrali zastrto nebo. Dva momka naoružana lochaber sjekirama i blastušama propustila su ih kroz ulaz u podzemni hodnik. Poglavari su pronašli ostatke barutana i protuzra čnih skloništa iz vremena starih ratova, pa su privremeno odgodili obnovu zgrade parlamenta. Umjesto nje uredili su doboke pećine. Po udubljenjima su gorjele rudarske svjetiljke i po nadsvođenom stropu bacale sjene klanovskh stijegova. Svi su poglavari bili na okupu. Već satima. Okružili su Jonnie ja, rukovali se s njime i pljeskali ga po ledima. Na kraju je poglavar Clanfearghusa otvorio skup. Robert Lisac odvrtio im je diskete s okršajem kod radio-teleskopa. Uz ostalo što je bilo na njima, poglavara se posebno dojmila različitost lica združenih snaga. Također ih je vrlo zainteresirala igra koju su te spodobe igrale uz pomoć monitora: jedan od Robertovih zatočenika identificirao ju je kao “klepp”. Svaki je igrač imao ploču sa šest stranica i šest različitih kompleta figura, i kad bi jedan povukao potez, svi ostali igrači takoder su na svojim pločama povukli isti potez. Figure su bile mali svemirski brodovi, tenkovi, diverzanti i vojnic i svaka se figura kretala na poseban način, a sve su magnetski prianjale na ploču od šest stotina šesnaest šesterokuta. Poglavare nije zanimala sama igra, nego činjenica da se igralo za različite predmete plijena s ovog planeta. To ih je ledilo. Zatim im je Robert pričao o infra-zrakama ta kako ne bi bilo pametno da se o tim stvarima raspravlja na otvorenom. Sir Robertu je te zrake podrobno opisao jedan hokneruski uzapćenik. Ako se baš mora razgovarati na otvorenom, valja uključiti “generator smetnji”, a takva uređaja nemaju. Poglavari su pokušali izglasati prijedlog, kojim će se zabraniti razgovor na otvorenom ili iznošenje takvih stvari o kojima će ljudi kasnije pripovijedati na otvorenom. Predloženo je i to da se pokrene kampanja pod geslom “Neprijatelj ima duge uši”. No poglavar Argylla uzeo je riječ i obavijestio ih da ne mogu donijeti zakon koji će se odnositi na sva plemena, jer nisu vlada svih plemena - ta je vlada u Americi, mada će se na kraju s njome i zaratiti. To što predlažu uzurpacija je državne vlasti. To je bila Jonniejeva natuknica. Ustao je i podsjetio ih na to da su prve akte vlasti donijeli upravo oni još tamo u Highlandsu, pokraj jezera na livadi, da su, dakle, oni izvorno zakonodavno tijelo. Moraju sačuvati privid vladi u Ame rici i ne smiju se postaviti kao da ta vlada ne postoji, jer će inače poremetiti njegove planove. Ali mora se poduzeti akcija spašavanja ljudi ovoga planeta. Ovo tijelo kontrolira Svjetsku federaciju za ujedinjenje ljudske rase. Siguran je da će se taj organ ravnati po njihovim propisima i neće se osvrtati na propise iz Amerike. Svoje propise mogu nazvati “federacijskim propisima”. Oni će, u stvari, biti međunarodni. “Gle, gle!” - rekao je sir Andrew MacNulty, glavar Federacije. Dunneldeen je, nastavio je Jonnie, naslovni princ škotske, nazvan - tako bar Jonnie misli - baš po ovoj stijeni, Dunedinu. On nadzire pilote, ili bi ih mogao nadzirati “Dunneldeen i ti nadzirete pilote”, ispravio ga je poglavar Campbella. Jonnie im je rekao da ovo zakonodavno tijelo nadzire pilote, a da škotski vojskovođa kontrolira cjelokupnu vojsku izuzev brigante. 087

I tako uistinu ovo tijelo nadzire cijeli planet. Ako se slažu s tom njegovom tvrdnjom, trebali bi izglasati odgovarajuće povjerljive odluke i zatim donijeti odredbe koje smatraju potrebnim. Malo su o tome raspravljali, a onda to i izglasali. Sir Andrew MacNulty je plemenima trebao objasniti njihove želje, a sir Robert izvršiti njihove direktive na vojnom planu. Zbog posebne situacije naredbe američkog upravnog tijela valja ignorirati, ali tako da se ne izazove sumnjičavost. Američko je tijelo stalo uz neprijatelje škotske, neprijatelje s kojima je škotska u krvnoj zavadi. Sadašnja izvanredna situacija zahtijeva izvanredno djelovanje. Upravo to je Jonnie i želio. Sir Robert se zatim digao i opisao koliko je raspršeno ono malo preostalih ljudi na planetu, te predložio da se stanovništvo skupi u najmanjem mogućem broju tvrđava koje se mogu braniti. Imao je i plan kako to provesti. Željeli su da im MacTyler ukratko iznese svoje viđenje stanja. Budući da je MacTyler dio i pripadnik svih klanova, kao i zbog drugih nebrojenih razloga, njegov će se sud cijeniti. Jonnie se potajno nadao da će prije ovog pitanja doznati kakvo je stanje u Americi. Mnogo toga ovisi o onome što Terl radi, a imao je dojam da postoji dugo, prazno razdoblje u kojem nije ništa doznao. Neke podatke, koji su mu bili potrebni, ionako nije kanio podastrijeti ovom tijelu, jer se bojao da negdje ne procure. No ovo je tijelo trebalo odigrati značajnu ulogu. Ustao je i rekao im: a) ne znaju pouzdano što se dogodilo sa Psychlom i postoji stanovita mogućnost protunapada; b) posjetitelji pedstavljaju opasnu prijetnju - ne zna zašto okolišaju, i to zabrinjava, ali oni tako dobivaju na vremenu, pa se moraju spremiti i brzo djelovati; c) glavna briga je očuvanje ljudi na Zemlji - oni ne samo da su ugroženi kao rasa, oni vrlo naglo mogu izumrijeti. Zahvaiili su mu i prihvatili plan sir Roberta. Bili su vrlo trezveni. Bilo je i drugih poslova. Poz vali su dra Allena, koji je bio uključen u Federacijinu selidbu plemena. Po njegovu mišljenju, miješanje plemena i njihovo preveliko približavanje opasno je zbog toga što bi se mogla smanjiti njihova otpornost na bolesti. Plemena su predugo odvojena jedno od drugoga i moglo bi doći do epidemija kozica i tifusne groznice, kao i drugih bolesti. Ima on nekoliko pomoćnika. Letio je posvuda i radio što je mogao. Pročitao je sve dostupne knjige drevnog čovjeka o vakcinaciji, cijepljenju, sanitaciji, uništavanju kukaca i sličnim stvarima, pa su pripremili serume. Želi da se provedu dvije mjere: prva je prisilna izolacija svake osobe kod koje se zamijete znaci bolesti, a druga, obavezna vakcinacija i cijepljenje. Koordinatori i plemenski glavari izvrsno s njime surađuju, no on želi da ovaj program dobije službeni oblik. Poglavari su ovo izglasali kao federacijsku direktivu na koju su dali pristanak, a propis će objaviti sir Andrew MacNulty. Tada je uveden MacAdam iz Planetarne banke. On je zbog tri razloga tražio da ga poglavari sasluša ju. Nizak, sijed i oprezan, MacAdam je bio vrlo uljudan i vrlo precizan. Donio je sa sobom mapu s papirima i stavio je na stol. Kao prvo, ona vlada u Americi razbacuje se novcem i stvara lokalnu inflaciju, koja bi se zatim mogla proširiti i na druga područja; brigantske jedinice dobivaju dnevno sto kredita po čovjeku; drži se da tih vojnika ima šesto sedamdeset, što iznosi šezdeset sedam tisuća kredita na dan, a to dvostruko nadmašuje godišnji budžet većine ostalih plemena; briganti ne poštuju novac, razbacuju ga po ulicama. 088

U Americi se sada nema bogzna što kupiti, pa se novac ne može apsorbirati. Nije on ovdje bez rješenja: želi dobiti nečije ovlaštenje da izda specijalnu američku novčanicu, koja bi potom mogla devalvirati u odnosu na novac ostalog dijela svijeta. Ima razloga da povjeruje kako će ona - vlada prihvatiti taj novac ako u emisiji izostavi Tylerovu sliku i nadomjesti je slikom Browna Limpera Staffora. Ispod slike će pisati: “Brown Limper Staffor, starješina planeta Zemlja”. Po njegovu mišljenju, izostavljanje Tylerove slike smanjit će inflaciju postojeće valute, ali on ne smatra da bi se Tyler Trebao naći na devalviranoj emisiji. Što oni misle? Tyler se nasmiješio. Poglavari su se nasmijali i dali MacAdamu svoj blagoslov. MacAdam je želio i više od toga. Želio je drugu povelju, sličnu onoj prvoj, ali od ovog tijela. Neće je iznijeti u javnost, ali je želi imati u sefu. Pročitao ju je, i glavari su je usvojili. Zatim se osvrnuo na neke privatne preliminarne razgovore koje je vodio sa sir Robertom, a koji su se odnosili na to da bi banku trebalo preseliti iz Zuricha u Luxembourg. To je nezgodno i teško. Morali bi preseliti i štampariju i u Luxem- bourgu pronaći smještaj za upravu. Poglavari su pozvali sir Roberta. On im je rekao da pokraj Luxembourga postoji psihloški rudnik iz kojega su Psychli vadili željezo za svoje lokalne potrebe na ovom planetu. Tik do njega nalazi se tvrđava iz pradavnih vremena; u stvari, riječ “ Luxembourg” znači “mala tvrdava”. Grad je tisućljećima bio stjecište novčarstva i trgovine. To je privremena mjera. Luxembourg se može braniti, Zurich ne. MacAdamu je rečeno da će biti najbolje da se preseli. MacAdam je rezignirano rekao da će to i učiniti. No želio je razgovarati o još nečem: o izdacima za ratne pripreme. Stanoviti troškovi koji su se pojavili nemaju pokrića u plemenskim budžetima; niti su zajamčeni plemenskim zemljištem. Imao je i za to rješenje : uzeti zajmove nauštrb nečeg drugog. Jonnie je zatražio riječ. Rekao je da zna za priličan broj rudnih nalazišta (nije rekao otkud zna), pa kad se stvari smire, to se blago može iskopati. Ta su nalazišta vrlo bogata. Znaju njegovu raniju vezu s rudarstvom, pa mu mogu vjerovati na riječ. To može poslužiti kao polog za zajam, ako se uzme kao vlasništvo poglavica, a ne plemena. MacAdam je upitao znaju li oni da Brown Limper tvrdi kako je čitav planet u njegovu vlasništvu. Poglavari su kazali da im je to poznato. I to da tvrdi da je vlasnik cjelokupnog zemaljskog ogranka Intergalaktičke rudarske kompanije? Poglavar Clanfe arghusa je izjavio da - bez obzira na to bilo to pravovaljano ili ne - dio toga pripada njima, pa će založiti svoj udio u ovim rudnim nalazištima kao jamstvo za ratne izdatke. MacAdam se mirno osmjehnuo. Znao je odakle vjetar puše. Prihvatio je. Neće narušiti njihovo povjerenje. Poglavari su u tom smislu izglasali odluku i ovlastili sir Roberta da s otvorenog računa “ratne blagajne” vadi sredstva po svom nahođenju. Mnogo kasnije u vrlo ozbiljnom raspoloženju okončali su sjednicu. Momci su Jonnieja otpratili do vrata. Chrissie je bila budna i čekala ga je. Poslužila ga je čajem i pogačicama. Opruženih nogu, razvezanih vrpci na košulji, obuven u meke mokasine, Jonnie se opustio u salonu. Zabrinjavala su ga zbivanja u Americi, ali se prinudio da razmišlja o domaćinskim stvarima. Chrissie mu je pripovijedala kako će im sutra na ručak doći pastor i tetka Ellen, pa se nada da će i on biti kod kuće. Tetki Eilen škotska jako odgovara - obrazi su joj se popunili i prestao joj je onaj kašalj. Stvarno izgleda mlađe. 089

Jonnie je kazao da bi se to moglo reći i za Chrissie. Izgleda vrlo lijepo s dugom kosom boje žita skupljenom na vrh glave u veliku pundžu, oči su joj sjajnije i crnje, a tkanina iz koje je skrojila haljinu ljepše ističe njezino tijelo od kožnate odjeće. Ožiljci od ogrlice gotovo su posve iščezli. Od ovolikih komplimenata Chrissie je pocrvenjela. Pattie je bilo bolje. Strahovito je omršavila. Zbog groznice, koja, eto, ipak jenjava, još je u postelji i vrlo je slaba. Jonnie će je posjetiti ujutro. Zabrinjava jedino to što je Pattie, čini se, izgubila svaki interes. Možda bi joj Jonnie mogao ispričati neku priču? Jonnie je upitao ima li kuća podrum, a Chrissie je odgovorila da ima, i to dubok i solidan. Jonnie joj je rekao da je pronašla krasan namještaj, pa ako se situacija pogorša, bit će najbolje da vrednije komade dobro zaštiti i pohrani u podrum. Ima li ona sigurno mjesto u podzemnim skloništima Castle Rocka? Chrissie je rekla da je na sve to mislila i da se ne smije zbog nje zabrinjavati. Sada je i ona prošla svijeta i stekla neko iskustvo. Ne bi li on još malo čaja? A još jednu pogačicu? Sve mu se to učinilo divnim. Bila je to krasna stara kuća, toliko različita od one razvaljene ruševine u starom selu. Ako uspiju nekako pobijediti i ako ga postuži sreća, možda će ovo divno sjedenje u salonu i razgovor o običnim stvarima postati nešto svakidašnje. Jeknuo je gong na vratima, i Chrissie je otišla da ih otvori, uz povik, Jonnie je đipnuo da pozdravi Glencannona. Prokleti Terl! U prvi mah Jonnie je pomislio da je dobio podatke o preciznim položajima motki. U svojoj kući u škotskoj nije imao odgovarajuću opremu za pregled disketa; samo ih je brzo preletio i bacio pogled u kutiju koju mu je poslao Ker. U njoj je, čini se, bio samo komad nekakva kabela. Do 92. dana bilo je još dosta mjeseci, i tako je s veseljem ostao na ručku da se ponovno vidi s tetom Ellen i pastorom te da pokuša razveseliti Pattie. U dobru je raspoloženju odletio natrag u afrički rudnik. Jutros se probudio potpuno spreman da se istinski posveti pošiljci. I sada ovo! Glencannon je rekao da je do zakašnjenja došlo z bog toga što je Terl najveći dio vremena provodio vani, obavljajući neka mjerenja. Terlu se vani očito nije ostajalo predugo: Glencannon je natuknuo da je još kad se ured opremao ubrizgao u spremnike plina za disanje malo zraka kako bi Terla osujetio da previše šetkara. Glencannon mu je rekao i to da su u svom prvotnom planiranju nešto izostavili; nisu imali piktorikorder koji će bilježiti što se zbiva oko same platforme. No sada su jedan postavili na drvo - briganti ga nisu primijetili - pa ne moraju više ovisiti o orbiterskim preletima. Promatrajući snimke, Jonnie je vidio s kolikom pažnjom Terl mjeri udaljenost izmedu motki. Poslužio se čak mikrometrom. No nije mjerio položaje za teleportacijsko ispaljivanje. Evo ga, tu je cijeli nacrt i plan, zajedno s točnim dimenzijama: platforma za ispaljivanje, novi položaj konzole i isprekidana crta. Jonnie je sada znao na što je Terl utrošio onolike dane, na jednadžbe snage. Proračunavao je koliko se blizu platforme za ispaljivanje može postaviti isprekidana linija a da se ne omete teleportacija! Eno rezulta ta na njegovom konačnom planu: dva metra i osam jedanaestina metra. Svuda uokolo platforme i nove konzole. 090

U kutiji koju mu je Ker poslao nalazila se ceduljica, koju je, koliko ga Jonnie pozna, Ker napisao pandžom kojom inače ne piše. Znaš kome Ovo je komad koji je slučajno otpiljen - ha ha. iskopavam ga od one brane na jugozapadu, gdje se više ne koristi. Ako slučajno ne znaš, ovo je “ionizirajući kabel atmosferskog štita”. Neću priložiti kataloški broj, jer ga ionako nećeš naručiti sa Psychla. Ha ha. Osim toga, kazna za otuđivanje kompanijine imovine Iznosi tromjesečnu plaću, pa ako me uhvate, toliko ćeš mi dugovati. Propast ćeš uz ovolike kazne. Ha ha. Znaš tko Dodatak: iskop ovoga fantastično mi plaćaju. Dobit ćeš svoj dio kad razmijenimo kutije s hranom. Ha ha ha! Jonnie je pregle dao kabel. Presjekom je očito odgovarao kabelu koji je opasivao branu i radilište u Karibi. No sada je mogao promotriti i sastav kabela. Kabel se morao postaviti desnom stranom uvis i zatim usmjeriti onamo gdje se želi uspostaviti štit. Sam je kabel bio oklopljen, i Jonnieju nije bilo jasno kako ga je Ker uspio presjeći. Prilično se jasno razaznavalo kako kabel funkcionira; donja izolacija bila je zapravo reflektor. Tik iznad nje pružao se glavni izvor struje. Iznad njega je pak bila druga žica, iznad ove treća, i tako dalje. Ukupno petnaest žica. Svaka od njih amplificirala je naboj one ispod sebe. Negdje na kraju kabela sve su se žice morale spajati u kutiji, koje ovdje nije bilo, a koja je još više uvećavala amplifikaciju. Tako dobiveni izvanredno povišeni naboj mora da se modulirao na polja jezgre i čestice u prstenu atoma zraka.Tada su se molekule zraka ponovno spajale u stanovitoj molekularnoj koheziji. Konačni je ishod bio nevidljiv zaštitni zid, tzv. “ionizirajući kabel atmos- ferskog štita”. Iskušali su ga u Karibi. Ni metak ga nije mogao probiti. Nije to bio “energetski štit”, kakvim su se služili u svemiru i koji su Hawvini upotre bljavali na glavnim ratnim letjelicama. Bio je to zračni štit. I Terl će ga postaviti na udaljenosti od dva metra i osam jedanaestina metra posvuda oko konzole i platforme? Jonnie je prvotno planirao da dopusti Terlu da izradi konzolu i uredi platformu za ispaljivanje, pa da ih onda na neki način zauzme. No situacija se sada promijenila. Kako će se probiti kroz ovako čvrst štit? Prokleti Terl! Jonnie je, kao što je i uobičajeno, napravio nekoliko kopija plana platforme za ispaljivanje. Izvadio je kartu Intergalaktičke rudarske kompanije na kojoj su prikazana obrambena postrojenja i zaključio da Ker mora iskopati kabel zato da bi ga ponovno postavio oko platforme. Karta je bila tako stara i ispresavijana da ranije nije niti primijetio da su oko svih brana i oko svih rudnika razvučeni takvi kablovi. Uočio je da ovaj afrički rudnik ima i drugi, podzemni, dalekovod, te da je zaštićena i brana koja je na kartama drevnog čovjeka označena kao Owensovi slapovi. 091

Pozvao je Angusa i rekao mu da ode onamo i provjeri, pa da, ako kabel doista postoji, buldožerom raskrči drveće i, ako prekidač na brani još radi, prebaci prijenos energije na podzemni dalekovod i nauči stražu kako da prebacuje sklopku i dopušta, odnosno onemogućuje, ulaz u rudnik. Razmišljajući kako da nađe izlaz iz te nove situacije, Jonnie je tumarao logorom. Vidio je da je upravo stigao sir Robert, pa mu je na staroj karti pokaza o da su svi rudnici nekoć imali ovakve kablove i saopćio mu da će se i on vjerojatno njima poslužiti. Jonnie je zabrinut odlutao dalje. Teleportacija! Tajna Psychla. Njome su oni nadzirali svemire. Bez nje - ne zna kako će obraniti ovaj planet. Spazio je MacKendricka. Da , svi ranjeni Psychli sada su se oporavili. Osim Chirk, koja i dalje nepomično leži. Ne, nije smislio kako će iz psihloške glave izvući one naprave - poremećaj strukture kostiju usmrtit će čudoviše. Da, shvatio je da će pri pokušaju da od Psychla zatraže neki savjet tehničke naravi čudovišta srnuti u napad i izvršiti sa moubojstvo, ili, ako je tijeć o ženkama, vjerojatno će poput Chirk zapasti u komu. MacKendricka je osobito zabrinjavala prehrana zatočenika. U svojim priručnicima Psychli tu temu nisu smatrali vrijednom; sami zatvorenici znali su što jedu, ali nisu znali kako se ta hrana zove na ovom planetu, pa ako liječnik uskoro ne odgonetne tu zagonetku, ubrzo će ostati bez zatvorenika. Znade li Jonnie da sada imaju tri zatočenika s Jambitchowa? Uhvatili su ih prethodne noći. To je očito izviđački odred, poslan da istraži što se to zbiva u Karibi. Čim je škotski oficir primio obavijest da se sa svemirskog broda odvojila mala letjelica, aktivirao je klopku koju su smislili Kinezi, a koja je poznata pod nazivom “tigrova mreža”. Pokraj bazena podalje od logora postavili su lutku odjevenu poput Kineza, i došljaci s Ja mbitchowa smjesta su se ustremili na nju. S drveća je na njih pala golema mreža, i tako su ih uhvatili. Bili su to grubijani opaka izgleda. MacKendricka je zanimalo je li Jonnie čuo čime se hrane. Nije? No dobro, starica s Mjesečevih planina pritekla je u pomoć, pa možda uspiju riješiti taj problem. Jonnie je odlutao dalje. Prokleti Terl! Postaje sve opasnije! Negdje bi nekako, preko nekog drugog kanala, trebao doći do informacije. Jednom ranije razmišljao je o tome da prouči teleportacijski motor, ne bi li možda tako došao do nekog rješenja. Motor ne spada u opremu za ispaljivanje, ali djeluje na principu promjene u prostoru. Mogao se pozabaviti motorom i konzolom: bili su to dijelovi s tenka uništenog u boju kod prijevoja. Tenk je dovučen u radionicu. Kad bi ga samo rastavio... slabašna nada, jer je već ranije razgledavao takve uređaje. Svejedno je navukao radno odijelo i spustio se u radionicu. Basher je bio teško oštećen. Nekoliko je ploča bilo razvaljeno. Jonnie je ušao u vozilo, provjerio ima li goriva i pokrenuo motor, utisnuvši prethodno na konzoli prostorne koordinate “na mjestu”. Stroj je proradio. Jedno se Psychlima moralo priznati: njihovi su strojevi bili vječni. Isključio je motor i odvijačem se latio gornjih vijaka na konzoli. Svaki je odvrtio za pola okreta. U poslu ga je omeo stražar, koji se pomolio na otvoru tenka pružajući mu štitnike za uši i moleći ga da ih stavi. Jonnie se osovio i provirio kroz otvor kupole da vidi što se zbiva. 092

Vani su bili Stormalong i Tolnep - dvostruki zastavnik Slitheter Pliss - okruženi stražom. “Što se događa?” - viknuo je Jonnie. Nisu ga čuli. Svi su na ušima imali štitnike. Jonnie je tada primijetio da su doteglili tolnepsko patrolno vozilo, a ostalo je već mogao naslutiti. Stormalong je vjerojatno želio doznati kako ono leti da bi mogao obučiti pilote u upravljanju tolnepskim vozilom. Vjerojatno je Angus želio otkriti krugove vibracija one paralizirajuće zrake. Slitheter Pliss izgledao je prilično srdačno. Očito je sam sebe već izbrisao iz tolnepskih redova. Ugledao je Jonnieja i psiknuo mu poz rav. Ali ako puste Tolnepa blizu vibratora ubitačnog zvuka, nije baš sigurno da ovaj neće uključiti napravu, paralizirati ih i umaći. Jonnie nije dijelio to mišljenje, jer Tolnep nije imao kamo otići, ali je svejedno navukao štitnike. Tolnepa kao da je malko razdražilo kad je vidio da su akumulatorske kleme odvijene. Udovoljili su njegovim gestikulacijama te mu dali alat kojim je popravio kleme i priključio strujni kabel. Vozilo je smjesta počelo raditi, pa ga je isključio. Daljnjom gestikulacijom upozorio je Stormalonga na sklopke, pokazujući mu s čime su spojene, i Stormalongu je to, čini se, bilo posve shvatljivo. Kimnuo je Tolnepu, a stražarima dao znak da zarobljenika odvedu. Kad se Pliss udaljio od letjelice, Jonnie je oprezno uklonio štitnike i počeo se izvlačiti iz kupole u unutrašnjost tenka da nastavi posao. Stražari su se uznemirili kad se Tolnep zaustavio i otvorio pobočna vrata tenka. Umalo ga nisu ustrijelili. Jonnie im je, međutim, dao znak da se povuku. Ako ga Tolnep pokuša ugristi, Jonnie će mu moći gurnuti odvijač medu zube. “Vi niste pod psihloškim zapovjedništvom, zar ne?” - rekao je Tolnep u vratima. Ne dobivši odgovora - jer Jonnie nije želio tek tako davati bilo kakve oba vijesti možebitnom bjeguncu - Tolnep je rekao: “Što ti to petljaš oko tenkovskog motora?” Jonnie ga je samo ovlaš pogledao, a onda mu je sinulo da je Pliss, kao tolnepski oficir, možda učio i o ovakvim napravama. “Znaš li kako ovo funkcionira?” “Vraga znam! Ne zna to nitko ni u kojem meni poznatom svemiru”, reka o je Pliss. “Nikada nismo poharali ovaj planet, ali neke druge psihloške baze jesmo. Prema priručnicima, prevezli smo tisuće ovakvih naprava da ih stručnjaci pregledaju.” Osmjehnuo se zastrašujuće. “Kladim se o narednu plaću, koju nikad neću dobiti, da ste vi ljudi ustali protiv iste one stvari kao i svi ostali.” Uzimajući u obzir moguću pakost, Jonnie ga je pogledom potaknuo da nastavi. “Domogli smo se njihovih priručnika, pa ča k i matematičkih tekstova. Osvojili smo čak i ispravnu teleportacijsku konzolu. Pisalo je da je ona jednom poslužila svojoj svrsi, a onda, čim su pokušali otkriti kako je sastavljena - paf, konzole više nema.” “Najbolji tolnepski komandanti ispitivali su psihloške 'inženjere'“, nastavio je Pliss, “i ništa nisu postigli. Zarobljenici su ih samo napali; a onda se ubili. To se, kako sam jednom pročitao, događa već trista dvije tisuće godina!” Tolnep je promijenio temu. “Imate li ovdje prostoriju s uzorcima kovina? Gladan sam, a možda bih nešto našao.” Jonnie je rekao stražarima da ga odvedu onamo. “E pa, sretno”, rekao je Tolnep, sarkastično psiknuvši. Odveli su ga. Moguće je da je ovo tek pakost, pomislio je Jonnie. No nije u to vjerovao. Izgubio je nit u radnjama u koje se upustio kad su ga prekinuli. Počeo je sve ispoče tka. Utipkao je “na mjestu” i prebacio strujnu sklopku da pokrene motor tenka. Ništa se nije dogodilo. Provjerio je spojeve. Sve je kako valja. Pokušao se prisjetiti nije li Tolnep štogod dodirnuo. Ništa nije dotakao. 093

Još je jednom pokušao pokrenuti motor. Ništa. Što li mu je ono jednom Ker rekao o konzolama? Tamo su imali motor strugalice. Kupola je bila otvorena - Jonnie nije trebao plin za disanje - a na konzolu je napadala fina, sitna prašina, i motor se kasnije nije mogao pokrenuti. A, da. Ker je rekao da ga ostave i da će poz vati inženjera. Ne mehaničara, nego inženjera. I tako je došao inženjer, rasklopio konzolu i malom je dizalicom prebacio u podzemnu radionicu. Jonnieja je tada više zanimala dizalica. Dizalice su imale magnetske ploče, postavljene u krug, a medu njima opruge. U njima nije bilo nikakvih motora. Krakove dizalice pokretala je snaga magneta. Da je barem promatrao kad su izvlačili konzolu. Što li je radio prije no što je došao Tolnep? Da vidimo. Olabavio je vijke gornje ploče. Psychli su se rijetko služili vijcima. Uglavnom su kovine spajali molekularnim adhezivno-kohezivnim uređajem. No nekad su znali i iznenaditi. Sada je izvadio sve vijke i podigao ploču. Vijci su ulazili u neku crnu tvar, na čijoj su se donjoj strani nalazile sve složene komponente konzole. Vijci. Uz to što drže poklopac, mora da još nešto spajaju s nečim. Nije mogao pronaći nikakav prekidač. Čini se da su to ipak samo vijci. No okrećući jednoga od njih, mora da je pokvario konzolu. Ponovno je umetnuo vijke. Na jednoj konzoli provjerio je pod kojim se kutom moraju nalaziti zavrtnji. Pod istim je kutom montirao i zavrtnje ovoga tenka. Ma što izvodio, motor se nije pokretao. Mora da su u pitanju vijci. Kad je ona strugalica otkazala, možda je grumen blata udario o zavrtanj i okrenuo ga. Po peti je put ponovio sve pokrete, pokušavajući poravnati vijke. Ali ništa. Imao je pokvareni motor “bashera”. Konačno je odustao. Otišao je do jezera i kamenjem gađao krokodile. Zatim se sramio što draži životinje. U usporedbi s Terlom, bila su to vrlo srdačna stvorenja. Spustila se trokolica, koju je poslao sir Robert. Želio je poručiti Jonnieju da nije pametno zadržavati se na otvorenom bez ikakve zračne zaštite. Posjetitelji su im mogli nekoga poslati. “Bi li želio ubiti nekoga Psychla?” - upitao je Jonnie zabezeknutog glasnika. Prokleti Terl! Prokleti svi Psychli! Nikakvu mu utjehu nije pružala spoznaja da već trista dvije tisuće godina, tisuće rasa govore istim jezikom. Morat će smisliti nešto, nekakav plan - bez obzira na to koliko očajnički ili opasan bio - ili će s ovim planetom biti svršeno ! U Denver je došla zima. Ni hladan vjetar, ni snježne pahuljice nisu mogli pokvariti vedro raspoloženje Browna Limpera Staffora. Stigla je nova novčanica. Paket je ležao na njegovu stolu, a četiri je novčanice rasprostro preda se . Kako su divne! Jarko su žute, otisnute samo s jedne strane, a točno u sredini imaju ovalnu sliku Browna Limpera! Kolikih li su muka imali da dobiju tu sliku! Brown Limper se postavljao u bezbrojne poze - i ovako, i onako; mrštio se i mrgodio, pravio različite grimase, ali ni jedna nije valjala. 094

Na kraju mu je u pomoć morao priteći Lars Thorenson. Lars mu je objasnio da problem predstavlja brada: Brown Limper je nosio crn brk i bradu, i dok je s brcima bilo sve u redu, brada mu je bila slaba i rijetka. Stoga je tre bao obrijati bradu i podšišati brkove, tako da od njih ostane samo dlakavi čuperak ispod nosa. Takav je brk nosio velik vojnik Hitler, pa stoga mora da je ispravan. Zatim je iskrsnuo problem prikladne odjeće. Nitko, čini se, nije mogao naći nešto dolično. U pomoć je priskočio general Snith. Dočuo je da je jedan od njegovih vojnika izvijestio kako na jednom prastarom groblju ima hermetički zakopanih lijesova. Iskopali su ih nekoliko u potrazi za lešom koji bi bio prikladno odjeven: no nakon više od tisuću godina materijal se raspadao. Jedini ishod te potrage bila je bolest koja se proširila medu brigantima: dvojica su umrla, a liječnik, koji je naišao, rekao je da je to nekakvo “ otrovanje formaldehidom”. Na kraju je netko ipak u nekom podrumu pronašao balu sivog sukna koje se još nije otrcalo, a netko drugi otkrio kroj na kojem je pisalo “odora za livriranog šofera, pa su brigantske žene prema tome izradile odijelo. Pronašli su i kapu s crnim šiltom koja se održala taman toliko da ga uslikaju. Snith je imao punu šaku dragulja koje je negdje pronašao - za koje je Brown Limper, doduše, znao da ne mogu biti rubini i dijamanti, te da su najvjerojatnije obojeno staklo - pa su ih pometali na lijevu stranu kaputa, tako da Brown Limper ima i “odličja”. Konačnu su pozu riješili uz pomoć Larsove slike nekog Napoleona, također velikog vojnika iz pradavne povijesti čovječanstva . Na toj je slici osoba prste jedne ruke gurnula pod kaput na prsima. S MacAdamom je bilo malo poteškoća. On je upitao Browna Limpera da li stvarno želi ovakav portret, što je Browna Limpera razljutilo. Na kon tolikih muka! Naravno da , želi upravo to. I konačno, evo novčanice. To je banknota od sto kredita. I MacAdam je rekao da može tiskati samo jednu denominaciju, a ta mora glasiti na sto kredita. Brown Limper je shvatio da time novčanica postaje mnogo vrednija. Na njoj je bio bankin naziv. Odštampana je samo na engleskom, a ne i na jezicima ostalih plemena. Na njoj jasno i glasno piše: “Sto američkih kredita” i “Valjana za isplatu javnih i privatnih dugova u Americi”. Jedan od uvjeta koje je MacAdam postavio bio je da se sav stari novac u zemlji sakupi i zamijeni ovim novčanicama. To je bilo teško, jer se pređašnja emisija sastojala od samih apoena od jednog kredita, a ova američka od novčanica u vrijednosti od sto kredita. Ali pomisao na to da će sve Tylerove novčanice nestati mamila je toliko da je Brown Limper svu razliku pri razmjeni pokrio iz vlastitog džepa. Ova je pobjeda uvelike poboljšala Limperovo raspoloženje: ono je, naime, odnedavno bilo prilično loše. Kad onaj Tyler ne samo što nije otišao u svoj minirani dom na livadi nego je čak smjesta nestao iz zemlje, Brown Limper se toliko oneraspoložio da je htio opozvati čitav Terlov projekt. No Lars je s njime porazgovarao. U Larsu kao da se razvila mržnja prema Tyleru. (Nije on objasnio da je do toga došlo zbog poniženja što se morao sakriti pod gomilom otpada u garaži i zbog zavisti što Tyler izvrsno zna letjeti, ali za taj je osjećaj Brown Limper imao mnogo sluha i smatrao ga je posve prirodnim.) 095

Lars je kazao da će se Tyler, ukoliko nastave s akcijom i doista izvedu teleportaciju, sasvim sigurno ponovno pojaviti. Terl je s njime govorio. Rekao mu je da će, kad ispale tovar na Psychlo, Tyler sigurno biti prisutan, te da je on za Jonnieja pripremio takve zamke kojima nipošto neće moći izbjeći. I tako je Brown Limper nastavio s projektom. No i druge su stvari tekle loše. Od plemenskih glavara nije imao nikakvih vijesti. Lars mu je objasnio da je to posve prirodno - pouzdavali su se u njegovu upravu. U rudnik više nisu stizali hodočasnici. No i to je bilo shvatljivo - nastupila je zima. Ljudi su iščezavali. Prvo je nestao hotelski kuhar. Zatim neki švicarski trgovci. Zatim ovaj, pa onaj, i tako dalje, a na kraju je zatvoren hotel i svi dućani. Postolari su iščezli. Više nije bilo Nijemaca koji su popravljali stvari. Llanerosi su svoja velika stada otjerali na jug - gdje će, kako su rekli, imati bolju zimsku ispašu - i onda iščeznuli. Brown Limper je o tome popričao sa Snithom. Da to nije u nekoj vezi s brigantima? Čak je i Terl postavio to pitanje. Ali Snith se zaklinjao svime i svačime da su se on i njegovi ljudi ponašali pristojno. Akademija je i dalje radila. U njoj je; čini se, bio velik broj letačkih pitomaca i još veći broj pitomaca rukovalaca strojevima. No svi su se oni držali Akademije, i samo se ponekad mogao primijetiti poneki školski avion u zraku. Svi su Limperovi uredski prijemnici i teleprinteri nestali. Kvarili su se i valjalo ih je nositi na popravak, s kojega se više nikad nisu vraćali. No to nije bilo važno, jer se Brown Limper ionako njima nije znao koristiti, a ni u koga nije imao toliko povjerenja da bi mu dopustio da se njima služi. Ova nova novčanica stubokom je promije nila njegov moral. Odlučio je da tim banknotama ne isplaćuje pilote. Pokazat će on njima. Ljudi će sada po zidovima vješati njega, Browna Limpera. Odjednom je zaključio da će biti najbolje da popravi svoje političke odnose s vlastitim plemenom - i da ljudima, naravno, pokaže ovu novčanicu. Pozvao je Larsa i generala Snitha, pa su se ukrcali u rudnički putnički avion, koji je Lars držao na stajanci, i poletjeli prema novom selu u koje je preselio svoj narod. Brown Limper se i dalje divio jednoj od novčanica koje je držao u rukama. Pri pomisli na to kako će je pokazati seljanima bilo mu je ugodno toplo. Nije ga smetalo ni Larsovo stravično loše letenje. Jedva izbjegavši zasniježene vrhove, koji im uopće nisu bili na ruti, Lars ih je spustio pokraj starog rudarskog grada . No grad je, čini se, bio posve pust. Ni s jednog ognjišta nije se vijorio dim. Nije se osjećao čak ni vonj dima. S thompsonom u ruci Snith je otišao u izviđanje. Prazno! Nije bilo ni stvari. Nije bilo ničega. Vukuči deformiranu nogu po glatkom snijegu, Brown Limper je išao od kuće do kuće tražeći rješenje ove zagonetke. Konačno je naišao na zgradu u kojoj mora da su se bili okupili. Po podu su ležali nekakvi razderani papiri. Tada je ispod stola, kamo mora da je palo s gomile papira, pronašao jedno pismo. Pismo je napisao Tom Smiley Townsen. Brown Limper je pogledao pismo i odmah se razjario. Ne zbog onoga što je u njemu pisalo, nego zbog Toma Smileya, koji je bio toliko drzak da zna pisati. Kojeg li bezobrazluka! No zatim je vidio da pismo u stvari nije napisano, nego odštampano, i to prilično loše. Čak je i potpis bio odštampan. Odlučio je stoga da bude tolerantan te da ga pročita. 096

U pismu se nadugo i naširoko raspredalo o krasotama nekog područja koje se zvalo Taškent. Velike gore, beskrajne ravnice pune divljeg žita, brojna stoka. I blago zimsko podneblje. Pa onda o tome kako se oženio nekom...? Nekom Latinkam! Sramotno. Nema tu više čiste krvi. Brown Limper je odbacio list. Dobro, možda su se seljani vratili u svoje stare domove. Nisu se htjeli preseliti. Iznenadilo ga je, međutim, to što ovdje nisu ostali Ijudi sa Sierra Nevade i iz Britanske Kolumbije. Oni, naime, nisu marili za staro selo. Ondje je bilo prehladno, s velikim izgledima da će proživjeti još jednu gladnu zimu. Odletjeli su u staro selo. Lars se pri a teriranju dobro pomučio i umalo da nije sletio usred jednog od onih uranskih krugova. Kad se smio odvezati od sjedala, Brown Limper se ogledao. Ni ovdje nije bilo dima. Brown Limper je zavirio u nekoliko kućica. Kad su se onako hitro morali iseliti, Ijudi su morali za sobom ostaviti većinu svojih osobnih stvari, i Brown Limper je mislio da se te stvari još uvijek ondje nalaze. Ali nije bilo tako. Sve su kuće bile prazne. Ne opljačkane; onako kao ostaju iza brigantskog napada. Jednostavno uredno prazne. Pomalo u strahu - zgrada je bila minirana - približio se staroj Tylerovoj kući. Još je bila na svom mjestu. Možda su mine zatajile. Primijetio je, međutim, da je dio krova izbočen, pa je obišao zgradu na onu stranu gdje su se nekoć nalazila vrata. Vrata su bila razvaljena. Lars i Snith su čeprkali po nečemu u snijegu. Bili su to ostaci dvojice briganata. Što nije raznijela eksplozija, razderali su vukovi. Očito su briganti prije dosta vremena aktivirali mine. General Snith je s cijevi automata čeprkao po ostacima novca, kože i kostiju. “Bit će da s'došli amo u pljačku!” - rekao je Snith. “Šteta dobra mesa!” Brown Limper je pože lio da bude sam. Povlačeći nogu, uspeo se do mjesta na kojem su u svoje doba pokapali mrtve. Na vrhu se okrenuo i za gledao u prazno zapušteno selo, koje je sada za uvijek napušteno. Nešto ga je stalno izjedalo; i sada ga je spopalo. Bio je plemenski glavar bez plemena. Od pet plemena spao je na jedno - brigante! A oni i nisu američki starosjedioci. Ukočen od studeni, spoznao je da će biti najbolje da ovo nikad i nipošto ne spominje. To mu je posve rušilo poziciju. Pogled mu je zapeo o nešto. Je li to neki spomenik? Kameni stupić virio je iz zemlje. Obišao ga je. Na stupiću je pisalo: TIMOTHY BRAVE TYLER dobar otac podigao u znak poštovanja i sjećanja njegov Ijubljeni sin J. G. T. Brown Limper je vrisnuo! Pokušao je nogom oboriti spomenik. Kamen je, međutim, bio previše čvrsto usađen, i Brown Limper je samo nabio nogu. Stajao je i vrištao, vrištao i vrištao, a jeka je odzvanjala dolinom. A onda je prestao. Sve je to maslo Jonnieja Goodboya Tylera. Sve što se cijelog života obrušavalo na Brown Limpera - sve je to bilo isk;jučivo Tylerovo maslo! Tyler će, dakle, ponovno doći, zar ne? Terl može imati svoje planove, i oni mogu biti valjani. Ali Brown Limper želi biti posve, posve siguran. Ako Tyler ikad ponovno udari na platformu za ispaljivanje, ode mu glava. 097

Brown Limper se spustio do aviona koji ga je čekao. Larsu i Snithu - koji ne smiju doznati što on zapravo smjera rekao je: “Zbog naše uzajamne sigurnosti, mislim da biste me trebali podučiti kako se rukuje thompsonom.” Složili su se da je to pametno. Terl je bezbroj puta rekao da se nipošto ne smije pucati prilikom ispaljivanja. No koga briga za to? Dvije puške. Pucat će iz dviju pušaka... Brown Limper je cijelim putem do Denvera planirao kako će to izvesti. Sivi je čovječuljak sjedio i promatrao čudnovato manevnranje zemaljske letjelice koja se kretala nekoliko kilometara iznad njegove orbite. Prije mjesec dana združene su snage naučile da ovakve letjelice treba ostaviti na miru. Polukapetan Rogodetet Snowl, koji je zbog potajnog pokuša ja otmice ionako kod ostalih već zapao u nemilost, jurnuo je svojom krstaricom klase vulcor i pucajući iz svih topova navalio na zemaljski brod koji je izvodio iste radnje kao i ova. Čudnovata se letjelica vješto izmakla; za tim je, navodno, došlo do višekratnih zveketa o trup krstarice. Zbunjen i ne znajući što ti “zveketi” znače, Snowl se zaustavio. Odaslao je članove svoje posade da pregledaju trup broda. Oni su s užasom ustanovili da je na trupu dvadesetak magnetnih mina, koje su vrlo čvrsto prionule. Zemaljska je letjelica očito minirala njihovu orbitu. Snowl se još više zbunio kad te mine nisu eksplodirale. Njihovi su upaljači bili ugodeni na atmosferski tlak, što je značilo da će ih aktivirati tlak zraka ukoliko Snowl svoj brod vulcor dove de na udaljenost od trideset tisuća metara od površine planeta. Svi su zapovjednici hitro pregleda li svoje brodove da ustanove nisu li i oni pokupili mine. To se nije dogodilo, ali su došli do zaključka da će u slučaju progona zemaljski brod zasuti orbitu oblakom mina. Vrlo neugodno! I tako su letjelicu ostavili na miru. Brod je imao velika bočna vrata i mnogo kranova. Sivi čovječuljak nije bio ni rudar, ni vojni stručnjak, ali je vidio da brod sakuplja svemirske krhotine. Nije se pri tom služio kranovima. Mora, dakle, da se negdje s unutarnje strane vrata nalazi neki magnet. Očito je da bi unutra na ekranu ugledali nešto - u orbiti je ovog trena bilo svega i svačega, jer je nedavno u sistem ušla velika neobična repatica, očito iz nekog drugog sistema, i raznorazni su djelići lebdjeli posvuda i povremeno udarali u meteorske štitove većine brodova. Tada bi se pojavila zemaljska letjelica, i prišla objektu - mnogi su se objekti kretali brzinom od trideset i pet kilometara u sekundi - i zatim naglo sunula postrance. Magneti s unutarnje strane vrata pokupili bi lebdeći predmet. Prilično nezanimljivo, pomislio je sivi čovječuljak. Dosta podsjeća na kolibrića, kojega je jednom vidio kako munjevito leti za kukcima, zastajkuje oko cvijeta i zatim se hitro udaljuje. Bilo mu je potrebno da nečim zaokupi misli. Nikakva glasnika još nema. Vjerojatno ga neće biti još nekoliko mjeseći. Nikakav novi teklič nije mu došao, što je trebalo značiti da onaj još nigdje nije nađen. Vrlo neugodna vremena. I opet je imao tegoba s probavom. Prije otprilike tri tjedna spustio se u posjet onoj starici - bilo mu je ponestalo lišća metvice. Bilo joj je drago da ga vidi, a i pas mu se razveselio. Poslužila se vokoderom pri uspostavljanju trgovine sa švedanima; prodala je nešto zobi i maslaca, i sada se valjala u novcu - evo, šest kredita. Dovoljno da kupi jutro zemlje i još jednu kravu! Uveče r je bila marljiva. 098

Studen je bila na pomolu, a gore na nebesima mora da je užasno hladno, pa mu je isplela krasan sivi džemper. Sivi čovječuljak imao je sada na sebi taj džemper. Džemper je bio vrlo mekan i topao.Dodirnuo ga je i osjetio stanovitu tugu. Onim vojnicima rekao je da zbog političkih razloga nije uputno da pokušaju operaciju u škotskom Highlandsu i pomislio je da su ga poslušali. No prije jedva tjedan dana spustio se po novu količinu metvice, a starice je nestalo. Kuća je bila zatvorena . Pas je nestao. Krava je nestala. Nije bilo nikakvih tragova nasilja, ali kod ovih vojnika nikad ni u što ne možeš biti siguran: znadu biti vrlo podli i temeljiti. Ispod snijega je iskopao nekoliko mladica metvice, ali je i dalje bio vrlo zabrinut. Sve što je sličilo osjećajnosti bilo mu je strano. No, unatoč tome, bio je zabrinut. Ti vojnici! Toliko su opčinjeni uništenjem ovog planeta da se uzvrpolje kad ih zamoli da pričekaju njegova glasnika. Imaju tako blesave zamisli. Primijetili su da sada dolje svaki zrakoplov i svaka instalacija imaju stvorenjce u narančastožutoj halji. Nisu mogli razumjeti poruke koje su se sada odašiljale preko planetarnih radio-veza. Iskušali su sve, svoje šifrantske uređaje. Ništa nije pomoglo. Sve poruke kao da su počinjale i završavale s nekakvim “om mani podme om”, svojevrsnim zapjevanjem. Ono mjesto u južnoj Africi blizu velike brane - ono kojim su se Zemljani poslužili kao mamcem kad su pohvatali dvije napadačke čete - posve je raskrčeno, i to im je poslužilo kao prva indicija. Podignuto je nekoliko građevina u obliku pagoda. Pronašli su u nekim starim priručnicima da je to oblik “vjerskog hrama”. Po tome su vojnici zaključili da planet proživljava novi politički prevrat. Vlast su preuzeli neki vjerski fanatici. Religije su vrlo opasne - one razaraju ljude. Iole razumna vlada i njezina vojska moraju ih zatirati. No ovoga trenutka nisu ih zaokupljale politika i religija. Čekat će. Sa zemaljske letjelice pozornost sivog čovječuljka prešla je na združene snage. Sada su se brojčano povećale na trinaest sudionika. Novopridošli - nove rase. Donijeli su novost da je sada ponuđena nagrada od sto milijuna kredita brodu i brodovima koji otkriju onoga. Žudnja da napadnu i pokupe dokaze postala je veća od želje za uništenjem planeta. Polukapetan Rogodeter Snowl razljutio se na ovo mjesto; postao je upravo opsjednut njime. No vojnički mu je razum govorio da preostale združene snage imaju brojčanu nadmoć, pa se prije nekoliko tjedana udaljio da se vrati do svog planeta i dovede ratne brodove. U orbitama će postati vrlo tijesno. Sivoga je čovječuljka upitao kapetan njegova vlastitog broda da li bi se smio malo udaljiti od ostalih. Ovdje će doći do grozne gužve kad ovi vojnici ustanove da mogu podijeliti nagradu i zatim razoriti planet. Sivi je čovječuljak dopustio taj manevar. Prepustio se dokonom promatranju zemaljskog broda. Čini se da je letjelica sada obavila zadatak i vjerojatno su joj spremišta puna. Polako se spuštala u atmosferu, krećući se prema afričkoj bazi. Jonnie je promatrao povratak Stormalongove stare orbiterske letjelice. Straža je isključila atmosferski štit i propustila avion a zatim ga ponovno uključila. Pri uključivanju struje uvijek se čulo slabašno pištanje, no kasnije bi se sve utišalo. Poneka nesretna ptica ili kukac udarili bi o štit i na njemu ostavili poneko pero ili ticalo. Inače se ni po čemu nije moglo znati da štit postoji. Sve su pilote morali na nj upozoriti, a razvili su i složen sustav stražarskih znakova, kako se nitko ne bi zrakoplovom smrskao o štit. 099

Stormalong je staru letjelicu spustio pokraj pulverizatora kovina. Psychli su se koristili napravom koja je lomljenjem molekulurne kohezije najprije kovinu “razmekšavala”, a zatim je propuštala kroz snažne valjke koji su je trgali i mrvili. Dobivali su metalni prah takve finoće da bi, kad bi ga se bacilo u zrak, najveći dio ostao u zraku poput fine prašine. Takva finoća Psychlima je trebala u proizvodnji goriva i municije. Služeći se kranovima svoje letjelice, kopilot je počeo istovarivati “ ulov” u drobilicu metala. Stormalong je izišao iz aviona i prišao Jonnieju. “Ovaj put pedeset i pet tona”, rekao je samodopadno. “Gore, u orbiti, ima još toga. Misliš da će nam trebati više?” Jonnie to nije znao. Zaokupljale su ga druge stvari. Spustili su se u logor da provjere. Pojavio se jedan budistički komunikator. Ti su se budisti ktetali na osobit način, što je Jonnieja oduvijek fasciniralo. Stavili bi desnicu u lijevi, a ljevicu u desni rukav, a noge bi pokretali nekim brzim a razvučenim korakom. Ramena im se pri tom uopće nisu pomicala. Sve zajedno djelovalo je poput lebdenja ili vijorenja. Do jučer mnogi su nosili svoje ctvenkastožute halje; po njima, kao i po njihovim obrijanim glavama, lako ih se moglo izdvojiti odozgor. Od Ivana je stigla velika pošiljka paketa i uniformi: njegovi su ljudi obradili tkaninu koju su im bile isporučile luksemburške tkaonice. Uniforme su bile zelene, a uz njih je išao i oklopljeni aluminijski šljem, također zelene boje. Jonnie je vjerovao da će uskoro sve njihove jedinice imati ovakve odore. Budist je bio u uniformi. Naklonio se - uvijek ti nakloni - i uručio Jonnieju omot. Ispričao se. Toliko je posla pa dostava kasni. Jonnie je , uzvratio naklon. Zarazni su ti nakloni. On i Stormalong pošli su dalje kroz logor tražeći Angusa. Jonnie je otvarao paketić. Bila je to Ivanova pošiljka. Šljem. Zelen kao i svi ostali. Sa štitnicima za uši koji su se mogli podizati. Na vrhu šljema nalazilo se pismo, koje je za Ivana napisao neki koordinator. Dragi maršale Jonnie! Seljaci iz tvoga sela su prispjeli; vrlo su veseli, kao i mi. Dr Allen je starog Jimsona odvikao od one trave koju je žvakao, i svi su izgledi da će starac još poživjeti. Svi tvoji ljudi govore kako ste i zdravo. Tom Smiley također veli kako si i zdravo. Stigli su ovamo i tvoji konji. I oni sada uče ruski (šala). No, dobro su. Postarao sam se o Blodgettu; sada može vrlo lijepo trčati. Uvijek se moraš brinuti o konjima. Budističku smo knjižnicu pohranili duboko, i sada je na sigurnom. Što se šljema tiče, bio bih sretan da ti mogu reć i da me noć prije tvoga odlaska pohodio andeo i rekao mi da moraš navući šljem. Pismo u kojem mi zahvaljuješ dovodi me u neugodan položaj. Nisam ti pokušavao spasiti život, a li to bih ionako bilo kada učinio. Ne mogu stoga prihvatiti tvoju zahvalnost. Nikakvog anđela nije bilo. Znao sam samo da ti na onim visokim planinama od studeni mogu otpasti uši (ako ih počešeš). Ovaj šljem je manje uočljiv. Nisam na nj stavio ni zvijezdu. Najljepše mi pozdravi Chrissie kad joj budeš pisao. Nadam se dase netko stara o tvojoj odjeći. Tvoj drug Ivan (pukovnik koji zapovijeda ruskom bazom dok ne uspiješ pronaći neke Amerikance. Šljem je bio lijep i dobro je pristajao. Na njemu je bilo nekoliko malih crta koje nisu potpuno izbrisane. Mora da je Ivan ispalio nekoliko metaka da se uvjeri u neprobojnost šljema. 100

U prilogu se nalazio i paketić municije za AK 47. Jonnie im je savjetovao da na vršcima metaka provrtaju rupe i u njih stave zapaljiv eksplozivni prašak kako bi tu tanad mogli upotrijebiti protiv Tolnepa. Poručili su da to funkcionira, pa sada dotjeruju municiju. Stormalong i Jonnie došli su u područje ispiranja meteoritskog praha. Četiri psihloške ženke naporno su radile prelijevajući tave s metalnim praškom u velike kade sa živom. Imale su rukavice i zaštitnu odjeću da se zaštite od trovanja živom. Kad je Stormalong započeo ovo orbitsko rudarenje, bilo je to dijelom zbog obuke pilota, a dijelom, kako je Jonnie sumnjao, zbog udovoljavanja žudnji za divljim letenjem. Skupljeni je materijal sam po sebi bio čudnovat. Meteorite i slično hvatali su u orbiti ili u perihelu; prije no što bi sagorjeli leteći kroz atmosferu, često su se kristalizirali u čudnovate oblike. Jonnie se upravo spremao da obustavi te letove - poslužili su svrsi: magnetnim su minama nasmrt uplašili posjetioce. Ali Angus, koji je uvijek nešto vrebao, primijetio je da su neki komadi u novom tovaru drukčije kemijske strukture. Repatica iz vanjskog svemira, komet koji se ne uklapa u sustav, stanovito je vrijeme tutnjala nebom. Angus je pokazao Jonnieju da je tu u tragovima sadržan nepoznati element koji je Terl primijenio za središte svoje naprave. Angus mu ga je pokazao na analizatoru: evo ga! U mikroskopskim tragovima. Da je materijai sagorio leteći kroz atmosferu, kao što je inače slučaj s meteroitima, element bi zacijelo uslijed topline nestao. No ovi “djevičanski” komadi zaista ga sadrže. Jonnie je čitav dan bezuspješno mozgao kako da ga izluči, a onda se sjetio da se zlato može ispirati zato što je teže od blata i kamenja. Psychli su se u nekim rudarskim postupcima služili doslovce tonama žive. Stoga su imali velike količine žive i ispitivali su je. Željezo, bakar, nikal - većina elemenata koji su sada bili u obliku praha - bili su lakši od žive, pa su plivali na površini ili se spajali. No ovaj neobični element tonuo je do dna uz mukli udarac. Imao je užasnu koheziju, i njegove čestice lijepile su se jedna s drugom. Da bi se dobilo malo tog elementa, trebalo je obraditi strahovito mnogo zdrobljenog metala. Za postupak ispiranja mogli su prilagoditi strojeve, ali ove psihloške ženke nisu se nimalo bojale velike kade sa živom, nego su veselo pretakale i ispirale prah. Smiješile su se Jonnieju. S njima je bilo sve u najboljem redu, ukoliko nitko ne bi nepromišljeno spomenuo matematiku – istoga bi časa izgubili jednu psihlošku ženku. To se dogodilo s Chirk, a kasnije još s jednom. Rekle su da će se Angus vratiti, pa su ga pričekali. Uskoro se pojavio pa su ga upitali treba li mu još materijala. Angus je odmahnuo glavom i pokazao im da ga slijede. U svojoj radionici napravio je duplikat Terlove kutije. Naprava se od Terlove razlikovala samo u jednome : kad bi se podigao poklopac, nisu se svi elementi potiskivali jedan do drugoga. To se postizalo tempiranim klipom. Uglavi se vrijeme, i u određeni trenutak klip spoji šipke. Angus ih je imao šest. Središnji komad vjerojatno nije bio onako čist metal kao Terlov, no bili su sigurni da to uopće nije važno. Težinski, komadi su se malo razlikovali, no središnji je komad težio ukupno oko trideset i pet kilograma. Angus središnje komade nije namjestio: dobrano ih je razdvojio; svaki je komad ležao u svojoj udubini. “Ukoliko nisi naumio raznijeti svemir”, rekao je Angus, “zar ne misliš da bi ih osam bilo dovoljno? Iz tovara koji si upravo dopremio dobit ćemo još dva nova komada.” “ Ali kako to djeluje?” - upitao je Stormalong. 101

Jonnie je odmahnuo glavom. Ne znamo. Ali ako je Terl s onakvim izrazom lica izradio onu napravu, možeš biti posve siguran da je to najsmrtonosnije oružje koje Psychli imaju. Jedno ti, Angus, mora biti posve jasno: jezgru pohrani odvojeno i ne dopusti nikome da elemente spaja na ovom planetu! Kad sve dovršiš, pošalji ih u podzemni arsenal u Karibi.” Jonnie je otišao dalje. Sada je bio prilično veseo. Događalo se mnogo dobroga. Kinezi u Karibi rekIi su da imaju inženjere, i imali su ih; no to su bili stručnjaci za kamen, mostove i slično. Imali su i slikare, pa su malo uleknuće i njegova okolica izgledali vrlo čudno - ali umjetnički. Unutarnje bunkere obložili su pločicama koje su sami izradili. Sve je bilo vrlo skladno. Izmedu kabela atmosferskog štita i obale umjetnog jezera podigli su i vlastito seoce. Nad njihovim protuavionskim položajima dizale su se kupole malih pagoda. Lijep se napredak ostvarivao i u Americ i. Gotovo da se razdragao. Možda su imali šansu. Slabašnu, no moguću. Naravno, tu je još ona matematička zavrzlama. U posljednje vrijeme Terl kao da ništa drugo i ne radi nego smo pregledava stranice i stranice nerazumljivih matematičkih jednadžbi. Nije počeo izrađivati konzolu, ali je očito proračunava prema črčkarijama. Stara je konzola izgorjela. Svejedno je zatražio da mu je donesu zbog njezine kutije, pa su mu dostavili svu silu otpada, ali nijedan nije odgovarao - nije niti mogao odgovarati, jer je Jonnie originalnu konzoIu - tu spaljenu, lomnu olupinu - imao ovdje, dolje u garaži. Tako će Terl morati izraditi i metalnu kutiju. Jonnie je spazio da neke Hocknere sprovode u drugu prostoriju. Ti zatvorenici borili su se medusobno, rasa protiv rase, poput divljih mačaka. Najviši Hockner - ne previše ružan, unatoč tome što nije imao nosa - bio je niži časnik, no bio je obrazovan. Vrlo se zanimao za parkirana vozila. Jonnie je zaustavio grupicu. Želio je postaviti nekoliko pitanja. Visoki se Hockner oholo nakesio na vozila. Obični članovi hoknerske posade ne govore psihloški, ali njihovi časnici govore. Hockner je prepoznao Jonnieja. “Znaš li”, rekao je visoki, “da nijedna šasija ovih vozila nije napravljena na Psychlu?” “Nisam znao”, rekao je Jonnie. Premda se straža uznemirila, Hockner je prišao jednom kamionu i zavirio ispod ruba branika. “Evo”, rekao je i pokazao. Jonnie je pogledao. Bila su tu slova jedne od abeceda s galaktičke novčanice. “To je duralepski”, rekao je Hockner. “ Piše: 'Napravljeno na Duralebu', Sve trupove za sve avione, tenkove i strojeve Psychli uvoze iz drugih sistema i od drugih naroda. Psychli samo nabavljaju metale, a zatim izrađuju motore i konzole. Nitko se ovime ne može koristiti osim Psychla, jer nitko drugi nema motore. Ovi osta li planeti izrađuju druge stvari za druge narode. No ove psihloške naprave neupotrebljive su bez konzole. Njih izraduju na Psychlu, samo na Psychlu.” Jonnie mu je zahvalio. Hockner mu je rekao: “Ne zahvaljuj mi, stari druže . Ako ti ikad počne ponestajati konzola ili motora, mada ćeš moći kupiti trupove kakvih ti samo srce želi, nećeš imati ništa. Tako rade prokleti Psychli! U cijelom svemiru drže monopol. Ne možeš protiv njih. Hockneri su pokušali. Samo ćeš izgubiti.” Jonnie je znao da su ovi zarobljenici, mada voljni da suraduju, skloni pakosti, ali ovo je slušao prečesto da bi te tvrdnje tek tako otpisao kao pretpostavku. Promijenio je temu: “Jeste li se vi, momci, ikad domogli nekog psihloškog matematičkog teksta? ” Hockner se nasmijao. Zvučalo je to poput konjskog rzanja. 102

“Dragi moj momče, svi genijalni umovi diljem svemira trista i dvije tisuće godina pokušavaju proniknuti psihlošku matematiku. To, međutim, nije moguće. O, nije tu riječ o njihovoj aritmetici. Jedanaesteroznamenkasti sustav nije pretjerano neobičan. Postoji rasa koja pozna dvadeset i tri različite znamenke. Riječ je o njihovim glupim jednadžbama. Nikad ništa nije izjednačeno. Tekstovi? Svatko može do njihovih tekstova. Oni su besmisleni! Čista glupost! Ludost! Besmislica! Hoćeš li sada narediti da meni i mojoj posadi dadu nešto za jelo, kao što ste dali Tolnepima?” Jonnie im je rekao da odu MacKendricku. Otišao je u svoju odaju i ponovno pregledao silne Terlove papire. Više se nije osjećao onako dobro. Jonnie je imao bombu, koju će, bude li potrebno, spustiti na Psychio. Sjajno! Nije imao ništa čime će to izvesti. Iznad glave ubrzano se povećavala vojna sila posjetitelja, Terl je gubio vrijeme. Prema oča jničkom planu, Jonnie je naumio zauzeti konzolu prije nego što bude uništena, ali ako je se i domogne, ona će možda funkcionirati samo jednom i otkazati, ako je onako kao što veli Tolnep. Ponovno je pregledao Terlove jednadžbe. Nisu se izjednačavale. Nisu logički proizlazile jedna iz druge. A sva sudbina ovog planeta ovisila je, na kraju krajeva, o njihovu rješavanju, Možda su se drugi narodi ili druge rase suočile s tim bezizlaznim problemom ranije, pa bili poraženi. Možda je neko drugo biće sjedilo ovako i piljilo u tekstove i proračune psihloške matematike, s nelagodom i osjećajem bespomoćnosti, da bi ga potom, unatoč njegovoj osobnoj hrabrosti, Psychli uništili. Terl je postajao sumnjičav. Zbilo se niz neznatnih stvari. Prvo, bio je tu onaj problem s novcem, a problem s novcem bio je takva stvar koju Terl neće podnositi. Imali su njegove ugovore, i Terl je pretpostavio da će mu novac uručiti u propisanom roku. Ali to se nije zbilo. Izgleda da su dvije milijarde galaktičkih kredita pohranjene u denverskoj podružnici Zemaljske planetarne banke. Što je još gore, čini se da se ovaj Brown Limper Staffor do grla zadužio kod Zemaljske planetarne banke. Nedavno je uzeo velik zajam da bi na brijegu sagradio kulu. Htio ju je nazvati “Bergsdorfen”, tako nekako. Da dobije novac , Brown Limper Staffor je kao nuzjamstvo ponudio Terlove ugovore. Direktori Zemaljske planetarne banke - čovjek po imenu MacAdam i neki Nijemac - pojavili su se ovdje u logoru, s novim dokumentima da ih Terl potpiše. Ako ih ne potpiše, galaktički krediti neće mu se moći isporučiti. Terlu je bilo užasno mrsko da se okolo povlače neosporni dokazi, no pomoći nije bilo. MacAdam je rekao da originalni ugovori nisu propisno registrirani, te da nitko nije ovjerio potpise. Terl ih je potpisao lijevom pandžom, jer mu je sama pomisao o tolikom dokaznom ma terijalu bila silno mrska. Mogao je tvrditi da su prvi ugovori krivotvorine o kojima nema pojma. No ovi su bankari otipkali nove novcate mnogo vjerodostojnije ugovore . Novim se ugovorima dokazivalo da je Terl politički funkcioner, vojni funkcioner, funkcioner Sigurnosti i vršilac dužnosti šefa Intergalaktičke rudarske kompanije. Istini za volju, lokalni. Naglašeno je da ne postoji nikakav zemaljski ogranak kompanije, da postoji samo kompanija kao cjelina. 103

Stoga je Terl morao potpisati u ime cijelog odbora Intergalaktičke rudarske kompanije, a ugovorom je prodana “kompanija i sva prava koja bi kompanija mogla imati, a mogu se prodati, prenijeti ili ustupiti...” Ovaj se ugovor mogao tumačiti tako kao da je Terl kompaniju prodao na svim širinama! I sve njezine planete! Mogao se pak tumačiti i tako kao da se odnosi samo na ovaj planet i ovaj ogranak. Vrlo općenito! Terlu su se od straha skvrčile pandže. Ako Imperijalna vlada Psychla dozna za ovo, danima će ga ubijati. U svih trista tisuća godina Intergalaktička rudarska kompanija nikad nije prodala ni jedan svoj dio, ni jedno od svojih prava. Direktori su doveli švicarskog bilježnika i svjedoke. Ugovor je bio na engleskom, njemačkom i psihloškom. Imao je petnaest kopija koje je trebalo potpisati. Ali bez potpisa nema novca. Potisnuvši gnjev i strah, Terl je potpisao sve kopije, zatim je to isto učinio Brown Limper kao “Čuvar probitaka svake zakonito izabrane vlade planeta, s tim da ovaj ugovor veže i sve nasljednike”. Nakon toga je potpisao i dodatak, prema kojem se ugovor prenosi na Zemaljsku planetarnu banku “da ga posjeduje, čuva, ispunjava i prenosi u zamjenu za pozajmljene svote.” Terl je užasnuto promatrao kako ovaj dokument ovjeravaju svjedoci, kako se na nj utiskuju crveni pečati, pa zlatni, na kraju voštani. Petnaest zasebnih kopija! Ali dali su mu njegov novac. Rekli su da se denverska podružnica banke zatvara i da novac ne mogu ondje držati, pa ga Terl mora smjesta preuzeti. Terl u vezi s time nije imao nikakvih primjedbi. Kamionom su dopremili kutije i smjestili ih u njegovu spavaću sobu. Predali su Terlu njegove kopije ugovora, a on je potpisom potvrdio da je primio i njih i novac. Svi su zatim otišli, a on jej istog trenutka, kad su zatvorili vrata, razderao i spalio ugovore te razasuo pepeo. Ako do Psychla dopre makar i glasak..! Osjetio je smirenje, pa je sjeo i pomilovao novac. Zatim je shvatio da ne može u krevet među tolike silne kutije. Nagovorio je stražare da ga puste do mrtvačnice da uzme tri lijesa. Učinilo mu se da je ondje manje kovćega no što ih je nekoć bilo. Svejedno je uzeo lijesove i stavio ih u spavaću sobu, pa počeo u njih trpa ti novac, brojeći ga u svežnjevima. Bilo je kasno, a još nije bio završio posao, pa je po jednom lijesu rasprostro deke i legao da spava. Slijedećeg dana, i dalje radeći na spremanju novca - nikad prije nije pojmio kolika je golema količina novca iznos od dvije milijarde kredita - ustanovio je da mu treba još jedan lijes. Trebat će mu četiri škrinje. Poz vao je stražu da ga pusti van, pa je otišao u mrtvačnicu po još jedan kovčeg. Kad je posljednji put bio u mrtvačnici, jedan se lijes nalazio sasvim blizu vrata. Sada ga ondje nije bilo. Netko je nešto petljao s lijesovima. Samo šef Sigurnosti Terlova dara i znanja mogao je do kraja proniknuti ovu zagonetku. U to je bio siguran. Prvo je ispitao stražare. Zatim je ispitao keptna Arfa Moiphyja. Otkrio je da ovi briganti, ovi navodno pouzdani, obučeni plaćenici, mešetare lijesovima s kadetima. Noćna dežurna jedinica prodaje kadetima lijesove za viski.Viski je nekakvo piće koje se proizvodi u škotskoj. Opojno piće. Da, Terl je shvatio cijelu priču. Kasno noću, neki kadet - uvijek drugi - došao bi u logor s otvorenom posudom viskija i razmijenio je za lijes. Straža bi jednostavno otvorila mrtvačnicu, izdala jedan kavčeg i preuzela viski. Keptnu Arfu Moiphyju ništa nije koristilo to što je Terlu dokazao da kadeti upotrebljavaju olovo za izradbu malih modela svemirskih brodova i vojnika. 104

Moiphy ih je čak nekoliko i imao. Terl ih je poznavao. Ti su se modelići koristili u igri kleppu. Kadeti su prodavali figurice i ploče za igru, sačinjene od rastaljenih olovnih lijesova. Kompa nijinih lijesova! Terl je zatražio da ga povežu sa Snithom. Naredio mu je da se tome stane na kraj. Tri dana kasnije Terl je zatražio da ga sprovedu u skladište željeznarije da uzme neke ploče. Primijetio je da je hangar gotovo prazan. U njemu je bilo nekoliko transportera rudače i pet-šest borbenih aviona, i to je sve što je preostalo u onim prostranim hangarima. Smjesta je otišao u garažu, koja je također bila gotovo prazna. U njoj je bilo samo desetak teretnjaka i nekoliko “basher” tenkova. Sve je bilo ogoljeno! Ščepao je Larsa i izderao se na njega. Lars je rekao da je bilo mnogo nesreća te da su kadeti izgubljene aparate jednostavno nadomještavali onima iz hangara. Baš kad se spremio da Larsa rastrgne na komadiće, sinulo mu je da više nije odgovoran za kompanijino vlasništvo. Stoga ga je pustio da ode. Tri dana kasnije upustio se u žučnu prepirku s Kerom. Prije nekog vremena počeli su raščišćavati olupine i rastaljene žice stare opreme za ispaljiva nje. Sada kad je to bilo završeno, Terl je želio provjeriti jesu li točke na propisnoj udaljenosti od motke. Izišao je i otkrio... Ker je sakupio najnemarnije, najneiskusnije učenike koje je imao da iskapaju jarak za ionizirajući kabel atmosferskog štita! Pred njim je bio napola iskopan rov. No zato su ti učenici sve uokolo raskopali! I to još nije sve. Posvuda su ostavili strojeve: dizalice, ralice, ama baš sve . Kad god bi neki od ovih životinjskih učenika nešto iskopao, jednostavno bi ostavio stroj. Kad god bi nešto podigao, ostavio bi magnetsku dizalicu na licu mjesta. “Što ja mogu ako ove životinje trgaju strojeve?” viknuo je Ker. Kojega li nereda! Stojeći na platformi, mrzeći jarko zimsko sunce, napola bolestan od plina za disanje vrlo loše kvalitete (jedinog dostupnog), Terl je poželio rastrgati patuljka na komadiće . “Umiješ ti i bolje!” - bjesnio je Terl. “Zar se ne možeš pridržavati jasnog, običnog plana?” izderao se Terl. “Što ja mogu ako ove životinje ne znaju povući običnu ravnu crtu? ” - proderao se Ker. Terl je shvatio da Ker ima pravo. Nikamo neće dospje ti budu li ovako stajali i urlali. “Slušaj”, rekao je Terl, “u tvom je interesu da sretno stignem na Psychlo.” “Ma nemoj!” - rekao je Ker. Moć, moć utjecaja, pomislio je Terl. “Reći ću ti što ću učiniti”, kazao je Terl. “Na tvoj račun u Galaktičkoj banci uložit ću deset tisuća kredita. Imaš tamo račun na kojem je već lijepa svotica. No dodatću -” “Brown Limper Staffor platio mi je sto tisuća zemaljskih kredita samo da ti iskopam onaj ondje kabel. Nije to bilo jednostavno, i razmišljao sam da je to ispod cijene!” Terl je hitro promislio. “U redu, platit ću ti sto tisuća galaktičkih kredita da pomogneš pri instaliranju opreme za ispaljivanje i za suradnju.” “Od Browna Limpera mogu dobiti dvostruko da to ne učinim”, rekao je Ker. “Možeš li?” - upitao je Terl, iznenada se uzbunivši. Grozničavo je razmišljao. Da, onaj Brown Limper u posljednje vrijeme kao da ne što mućka, kao da nešto skriva. “On želi neku osobu!” - rekao je Ker. “Baš ga briga hočeš li ti dospjeti na Psychlo ili ne ćeš!” “Pa zar ne zna da moram registrirati ugovore?” 105

“Njemu je samo do toga da se dokopa jednoga čovjeka“! - rekao je Ker. “Slušaj”, rekao je Terl, “na tvoj ću račun uložiti pola milijuna kredita budeš li mi pomogao da se domognem Psychla“. Ker je razmišljao. Zatim je rekao: “Budeš li mi nabavio nove isprave i uništio moje stare dosjee kod kompanije, te ako na moj račun uložiš sedamsto pedeset tisuća kredita, pobrinut ću se da sve bude kako treba.”! Terl tek što nije rekao da se slaže, kadli je Ker nastavio: “Uz to, morat ćeš srediti da i s tim Brownom Limperom Staf forom bude sve u redu. Reci mi kako se kaniš dočepati toga čovjeka, da mogu umiriti Staffora. On nadzire ove radnike. Dakle, ako pristaješ i na to, dogovor je tu.” Terl je pogledao Kera. Znao je koliko je Ker gramzljiv. “U redu. Oko onog atmosferskog štita skupit ću petsto briganata naoružanih otrovnim strelicama. Strelice neće pri ispaljivanju izazvati potres, pa će, dakle, moći ubiti životinju ako se pojavi! Prišapni to Stafforu, pa će i on surađivati s tobom. Jesmo li se, dakle, pogodili?” Ker se nasmiješio. Terl je otišao u nastambu, sretan što može svući masku za disanje. Otpio je malo kerbanga da smiri živce. Promislio je o tom neobičnom prizoru. Dakle, Staffor. On je taj koji je nakanio upropastiti njegov plan. Terl će se pobrinuti za životinju: Keru nije rekao da na platformu kani uzeti Snitha i četiri vojnika s otrovnim strelicaina, a ni to da ima divnu kutiju od berilija koju će predati Stafforu. Kutijom će uništiti sve dokazne materijale, kopije ugovora, sve. Kera takoder! Imat će taoca kojim će ovladati životinjom. Bio je posve zadovoljan, sve dok tri noći kasnije nije opazio da nigdje nema ni jednog stražara. Izašao je i našao ih izvaljene oko mrtvačnice, mrtve pijane. Bilo je očito da se Snith okoristio informacijom samo da dobije proviziju u viskiju. Dobro, sa Snithom će moći obračunati kad za to dođe vrijeme. Onaj na kojega je trebalo pripaziti bio je Staffor. Sumnje su bile opravdane. Staffor je bio taj koji je neprekidno kovao urotu. Štakor podmukli! Bilo je jasno da će pokušati ukrasti novac. Terl, koji je sada bio na oprezu, bio je siguran da će ih sve nadmudriti. Ušao je u sobu, pregledao lijesove s novcem, zapečatio ih, stavio na njih oznake “Stradali od radijacije”, tako da ih nitko na Psychlu ne otvori, te pr dnu svake škrinje stavio svoj osobni znak “x”. Na Psychlu će biti bogati magnat! Po lijesovima je prostro posteljinu i usnuo divnim snovima u kojima su se velikaši klanjali kad bi se na ulici sreli s Velikim Terlom. A svi će dokazi, kao i ovaj planet, nakon njega biti posve uništeni. Duboko u afričkom rudniku, nagnut nad ekrane u poluosvijetljenom mraku, Jonnie je trpio udarac za udarcem. Devedeset drugi dan bližio se poput vihora. Isprva se nadao da će prema Terlovim planovima moći sagraditi posebnu konzolu te da će je instalirati u Karibi. Tako bi izbjegao nuždu da beznadnim napadom u Americi osvoji onu konzolu. Činilo se da im je upravo to najveća šansa, ali se to teško moglo naz vati nekakvom šansom. 106

Morao bi spriječiti Terla da se posluži onom čudnovatom bombom; međutim, morao ga je pustiti da radi sve do trenutka ispaljivanja 92. dana, a onda u posljednjem času pokuša napasti i osvojiti konzolu. Druge vijesti nisu bile dobre. Posjetitelji su na dva različita mjesta izveli napade, pri čemu je bilo i žrtava. Avion za prijevoz rudače, koji se vraćao sa zadatka, oborili su Hawvini. I pilot i kopilot su poginuli. Iz visina je pucano po lovcima iz ruske baze. Prije nego što je protuzračna obrana stigla oboriti uljeza, poginula su tri Sibirca i jedan šerpa. Planovi za obranu Edinburgha ta kođer nisu tekli kako treba. Sir Robert je želio dopremiti nekoliko kilometara ionizirajućeg kabla te okružiti Castle Rock. Škotske hidrocentrale iz davnih vremena nisu bile u dobru stanju, niti su ih Psychli preuredili za svoje potrebe. Kornvolski rudnik dobivao je struju iz centrale koja se nalazila pokraj Bristola u Bristolskom kanalu, a koju su pokretale plima i oseka. Premda je ta centrala, zahvaljujući golemim plimnim valovima, radila dobro, povlačenje dalekovoda sve tamo do Edinburgha nije bilo izvedivo! Osim toga, taj bi dalekovod u svakom slučaju bio izvrgnut napadima. Samo teglenje tolikih kablova predstavljalo je silnu poteškoću, jer bi se kabel morao u dijelovima zračnim putem dopremati u škotsku. Osim protuzračne artiljerije, ničim se drugim nije moglo braniti Edinburgh. Zaposjevši ponovno grad, škoti ga pak nisu bili voljni napustiti. Grad je bio središte starodrevnog škotskog nacionalizma. Jonniejev prijedlog da se cjelokupno preostalo pučanstvo preseli u Cornwall nije prihvaćen; istina je da će grad biti prenapučen. Jonnie je znao da će Edinburgh stradati. Terl se svojim poslom bavio nekako sporo. Mnogo je vremena trošio mjereći motke, natežući rubnu žicu i uspostavljajući točke ispaljivanja. Sve što je izvodio, precizno se kopiralo u Karibi. U toj su bazi sada podigli svu žicu i uredili sve točke ispaljivanja. Svaki put kad bi dobio neki podatak, Angus se žurno spuštao do Karibe i tamo na sekundarnoj obrambenoj platformi instalirao odgovarajuću napravu. Nekoliko je dana sve izgledalo vrlo optimistično. Terl je nabavio mnogo metala i sagradio kutiju konzole - vrlo težak, masivan predmet površine jednog četvornog metra. Istovjetnu su kutiju izradili i ovdje, i ta se prazna ljuštura sada nalazila dolje, u zaključanoj prostoriji. No nakon ovog izljeva energije, Terl se posljednjih nekoliko dana zafrkavao s osiguračima. Nije nastavljao gradnju. Ispisao je arke i arke proračuna. Bili su vrlo korisni. Za onoga tko ih razumije. Sada se radilo samo o osiguračima. Jonnie je iz zaliha dobavio duplikate svih osigurača kojima se koristio Terl, pa je pokušao otkriti što to Terl radi. Jonnie je naučio jedno: neki predmeti koji se u konzoli pojavljuju kao različite komponenete - zapravo su lažni. Nisu ni otpornici, ni kondenzatori. Oni su zapravo osigurači izradeni tako da izgledaju kao nešto drugo. Terl je radio nešto o čemu Jonnie prije nije ništa čuo. Uz pomoć instrumenata radio je na specijalnom tipu osigurača. Strujni će krug biti spojen samo dok krozanj prolazi struja. Kad protok struje prestane, osigurač će izgorjeti. Bio je to neobičan prekidač strujnog kruga, napravljen od tako tanke niti da se morala obradivati uz pomoć povećala. To je, čini se, bilo sve što je Terl radio. Jonniejeve su misli lutale, kadli je odjednom spoznao da nit koju upotrebljava Terl strahovito sliči nitima u srebrnim kapsulama koje je našao u glavama Psychla. 107

Zaboravio je da mu se vrat ukočio. Izletio je van i zgrabio jedan od predmeta koje su odstranili iz lešine. Da, isto. Naglo je sve pokupio i požurio da nađe MacKendricka. Liječnik je radio,na psihloškoj lubanji, koju je bio očistio i izbijelio. Pokušavao je otkriti kako da u nju uđe instrumentima. Spustio je lubanju na stol ispred sebe - njezine su očne duplje šuplje piljile u njega - i smirio se da posluša Jonnieja. “Nema tu ništa misteriozno!” - rekao je Jonnie uzbuđeno, pokazujući srebrnu kapsulu. “ To je samo osigurač! Niti vibrira, niti odašilje radio-signale ili nešto slično. To je samo osigurač!” Jonnie je zgrabio sliku unutrašnjosti psihloškog mozga . “Pogledaj!” Rekao si da su živci izmedu kojih je ovo učvršćeno primarni kanali impulsa njihove misli. U redu. Matematika je logička misao. Ona približno odgovara onome što nazivamo razboritošću. E pa sad, ako Psychlo ima dušu i njome razmišlja, ili čak i ako je nema, mentalna se aktivnost odvija između ovih dvaju kanala. Sve dotle dok Psychlo razmišlja logički, izmedu dvaju živaca protječe konstantna struja. Čak i kada spava, struja doduše, vrlo slabašna - protječe. Sada dolazi tuđin. Psychlo zna da cijela njegova rasa i imperij ovise o očuvanju njihove matematike tajnom. Tuđin želi saznati nešto o psihloškoj matematici. Psychlo trenutačno isključuje razmišljanje o toj temi, ili pak dolazi do stanovitog vala pa do prekida. Tras! Osigurač je pregorio!” MacKendrick se jako zainteresirao, ali je rekao: “Ovo ne objašnjava samoubojstvo.” “U redu! Pogledaj ovu sliku i pogledaj ovaj osigurač. Srebrna je kapsula vrlo blizu brončane, koja vodi do kratkog spoja ugodu, bol i akciju. Pogledaj ovu nit osigurača! Kad se razdvoji, krajevi ispadnu unutar kapsule i dode do kratkog spoja u brončanom ulošku. Kod Psychla nastaje trenutačni nagon za ubijanjem! Ako mu ne može smjesta udovoljiti, kratki spoj između srebrnog i brončanog umetka djeluje kao opsesija za ubijanjem koja ne popušta. On nešto mora ubiti, i to završava tako da ubija - sebe!” MacKendrick je promisiio pa kimnuo. “Ali”, rekao je, “ovo ne objašnjava slučaj sa ženkama.” Jonnie je uzeo taj tip kapsule pa ga promotrio. “Ovo je osigurač druge vrste. Budući da je matematika logičko mišljenje, da bi proces otpočeo, potrebna je koncentracija struje. Vjerojatno ih uče da ženke ne podučavaju u matematici, to je dio njihova moralnog kodeksa. Ženske su, uostalom, na glasu kao nelogična bića. Kad počnu razmišljati u matematičkim izrazima, ili to samo pokušaju, struja postane prejaka, pa osigurač pregori. Nemaju brončani umetak i jednostavno zapadnu u komu. Duh im se više ne uravnotežuje, pa izgubi vezu sa živčanim sustavom.” Jonnie je zastao. “Možda moje objašnje nje nije potpuno, no znam da je riječ samo o osiguračima i kratkim spojevima, time su oni zaštitili čitavo svoje carstvo!” “I za to su toliko bjesomučni”, rekao je MacKendrick “Siguran sam da si pronašao pravo objašnjenje i da stvari stoje baš tako kao što si rekao!” MacKendrick je na stolu okrenuo lubanju. Golema je to, masivna i teška komadetina. Komplicirana masa kosti i zglobova. “Samo jedno ne valja.” Jonnie se jako uzbudio što je dospio tako daleko. Poslušao je. “Nimalo nismo napredovali u vezi s problemom kako da im ovo povadimo iz glava” rekao je Mac Kendrick. Jonnie je spustio slike i kapsule na stol pokraj lubanje i tiho izašao iz sobe. Ipak danas nije vedar dan. 108

Jonnie je u borbenom avionu mark 32 jurnuo prema sjeverozapadu. Uzbuna je data prije samo nešto više od pola sata. Glencannon je bio u gužvi. Dan 78 samo četrnaest dana prije no što je Terl naumio iščeznuti. Na posljednjim disketama kojima je Jonnie raspolagao Terl još nije počeo izrađivati komandnu ploču. Došlo je do zastoja. Sada pak ovo! Glencannona su napa li prilikom putovanja. Posjetitelja, na visini od sedamsto kilometara iznad Zemlje, bilo je sve više. Sada ih je bilo osamnaest. Polukapetan Rogodeter Snowl vratio se s četiri nova teška ratna broda. Barem jedan, ako ne i više, bio je nosač aviona. Najvje rojatnije je upravo iz nje ga izvršen napad na Glencannona. Jonnie nije uza se imao komunikatora. Kad je data uzbuna, zatekao se vani. Stormalong i dva pilota žurno su se ukrcali, a Jonnie je samo zgrabio masku za zrak i uskočio u avion. U zraku se sada sva komunikacija vodila na paliju, jer su i Glencannon, i Stormalong imali komunikatore i koristili se njihovim uslugama. Jonnie zbog toga nije niti mogao saopćiti što se zbiva. U jednoličnom budističkom pjevušenju nikad se nije moglo razaznati nikakvo uzbudenje, čak ni u borbi, pa mu njihovi glasovi nisu ništa kazivali. Dobivao je na visini i proširivao vidokrug na ekranima. Na zaslonima je dobio Stormalonga i ostale dvije letjelice koje su bile malo ispred njega. Još nije uhvatio Glencannona. Okrenuo je tragač uvis. Tri posjetitelja bila su tamo gore, zbog ultravioletnih zraka ne onoliko jasni na ekranima po ovom blještavom danjem svjetlu kao što bi bili noću. Je li to letjelica iz klase vulcor? Ostale dvije bile su veće, masivnije. Da, to je klasa vulcor: zapovjednički most u obliku romba. Polukapetan Rogodeter Snowl osobno. Trojka se nije spuštala - očito joj je za to trebalo mnogo solarne akumulacije, pa je taj manevar iz bjegavala. Ostala dva broda vjerojatno su nosači aviona. Da! Iz jednoga od njih došlo je do novog napada. Šest iglastih objekata spuštalo se poput sulica. Jasno, služeći se psihloškim, Jonnie je rekao: “Šest novih stršljenova odozgor!” Upozorit će Stormalonga. Eno Glencannona. Jurio je na visini od otprilike trideset tisuća metara punom snagom, prema rudniku. Gdje mu je pratnja? Trebao bi je imati. Ni traga od nje! Četiri su igle zviždale za Glencannonom. Povremeno bi iz njih liznuo bljesak dalekometne paljbe. U napad je prešao Stormalong! U zbijenoj formaciji tri su aviona sijevnula ravno kroz tolnepsku potjeru. Prasak! Drugi izljev vrućeg plavog plamena. Pa treći. Iz dima je jurio samo jedan Tolnep. Jonnie se okrenuo uvis da presretne šestorku koja se spuštala. Na njegovim su monitorima postajali sve veći i veći. Usmjerio se na predvodnikov nos. Palcem je stisnuo okidač u trenutku kad je naglo zaokrenuo, pa je u luku osuo strahovitu paljbu po zbijenoj tolnepskoj formaciji. Njegovi su ekrani buknuli eksplozijama. Osjetio je lak udarac kad je odlomljeni dio tolnepskog aviona dotakao njegovo krilo. Pokrenuo se dok su letjeli mimo njega. Nanišanio je u rep posljednje letjelice. Stisnuo je okidač blast-topa. Posljednji obrtaj toliko ga je snažno zanosio da je promašio. Preosta la su četiri Tolnepa. 109

Sijevnuo je pred njih i obrnuo se. Umalo se sudario s Tolnepom koji je sada predvodio napad. Trenutak prije no što će se sraziti, Jonnie je hicima nakljukao topovske cijevi Tolne pova broda. Neprijateljska se letjelica rasprsnula. Preostala su tri Tolnepa. lzveli su petlju i navalili, pucajući iz formacije. Parali su zrak oko Jonnieja. Mark 32 je dobio pogodak u vjetrobran. Pola stakla je pocrnjelo. Jonniejevi su topovi tukli. Jedan Tolnep! Dva Tolnepa! Posljednji je pokušao pobjeći pucajući uvis. Jonnie je obuzdao svoj borbeni avion. Mehanizam za paljbu namjestio je na “vatru” i “maksimalni domet”. Oštre je igle ispalio ravno uvis. Tolnep je ekspiodirao u obliku nepravilne plamene kugle. Gdje je Glencannon? Eno ga dolje. Juri prema rudniku. Tek što nije stigao. Za rep mu se zalijepio Tolnep. Stormalong i njegova dva aviona obrušavali su se na Tolnepa. Straža je otvorila atmosferski štit i Glencannon je uletio na sigurno. Plamena je kora zahvatila Tolnepa kad su Stormalong i druga dva pilota osula po njemu vatru iz velike daljine. Straža je uspostavila atmosferski štit. Tolnep je udario u nj i proletio kroza nj. Nije bilo dovoljno vremena da se zrak ponovno dovoljno ionizira. Tolnepski je brod eksplodirao u plamenoj kugli na uzletištu, jedva promašivši Glencannonov zrakoplov koji se spuštao. Jonnie i Stormalong pretražili su nebo da vide ima li još neprijatelja. Nije bilo ni jednoga. U daljini, ondje gdje su se neprijateljski brodovi dezintegrirali, vijorilo se nešto dima. Straža je otvorila atmosferski štit. Na uzletištu su vatrogasci polijevali goreću olupinu tolnepskog broda. Jonnie, Stormalong i ostala dva pilota su sletjeli. Glencannon je nepomično sjedio na svom sjedalu. Budistički komunikator pokušavao ga je umiriti. Glencannon je plakao. Ruke su mu se tresle. Bila je to reakcija potpune izgubljenosti. “Imao sam nalog da se probijem”, neprestano je ponavlja o Glencannon. Komunikator je ostalima dao znak da se uklone. “Letačka akademija ima mnogo posla u Americi”, rekao je budist Jonnieju i Stormalongu. “Uz ostalo, mora ondje pružati zračnu obranu. Pilota za pratnju nema, pa smo morali danima odgađati odlazak. A onda je Glencannon zaključio da se put više ne može odgađati. Jedan švicarski pilot, njegov dobar prijatelj ali vrlo mlad pilot, dobrovoljno se javio za pratioca. Tolnepi su nas napali nakon što smo preletjeli obalu sjeverne Afrike. Bili smo predaleko od Cornwalla i od Luxembourga da bi nam odande pomogli. Svicarac ih je odbacio u borbi. Skinuo je trojicu. No trebala mu je pomoć, a Glencannon je imao nalog da u ovakvom slučaju nastavi let, pa je tako i postupio. Tolnepi su švicarca raznijeli na komadiće. Kad je iskočio i kad se pokušao spustiti raketnim padobranom, okružili su ga i ubili u zraku. Glencannon želi poletjeti gore i srušiti one brodove iz orbite. Ubili bi ga. Molim vas, pomozite.” Uspjeli su umiriti Glencannona. Stormalong je rekao da će pozvati sir Roberta da najvažnijim linijama komunikacija poveća sigurnost. Sir Robert se ionako spremao za nekoliko dana da Akademiju prebaci iz Amerike u kornvolski rudnik, ali dotle će trebati poduzeti neke mjere. Prebacivanje bezbrojnih zrakoplova i opreme na sigurno sada je posve završeno. Plemena su se centralizirala. Stormalong je rekao i to da će napad preuzeti na se. Glencannon je predao torbu s disketama. Jonnie je pogledao paket. Nadao se da je vrijedan tolikog truda. 110

I bio je! Nekoliko minuta nakon što je otvorio kurirsku torbu i dobio sliku s diskete na ekranu, Jonnie je shvatio da je ovo prvi slučaj u psihloškoj dugoj i sadističkoj povijesti da nepsihloške oči promatraju pravu konstrukciju teleportacijske konzole. Ne služeći se nikakvim modelima ili nacrtima, Terl je sve radio iz početka. I ma koliko inače bio lud, izradba mu je bila precizna. Naravno, o tome mu je ovisio život. Već je bio izradio kutiju konzole. Na gornju stranu ploče namjestio je redove propisno obilježenih dugmeta, rezervnih dijelova iz skladišta. Izbušio je rupe za vijke koji će gornji dio kutije spajati s donjim. Opčinjen, Jonnie je razgledavajući diskove vidio kako Te rl uzima običnu crnu izolacijsku ploču veličine četvornog metra, onakvu kakva se koristi kao ležište za sve elektroničke sklopove, i kako je stavlja izmedu gornje ploče i stranica kutije. Očito će na ovu ploču montirati različite komponente kruga koji će izraditi. Pažljivo i precizno izbušio je rupe na ovoj izolacijskoj ploči kako bi se našle izmedu gornje ploče i kutije, te kako bi ih povezali isti spojni vijci. Privremeno je pričvrstio ploču u kutiju i posuo je slojem praška te zatim pritisnuo sva puceta kako bi se točno označila mjesta na kojima ona dodiruju ploču. Zatim je sve ponovno rastavio i još preciznije crvenom olovkom obilježio mjesta na kojima je dodirnut prašak. Na svakoj od tih točaka izbušio je rupice i umetnuo metalnu utičnicu. Sada će dugmad s gornje strane ploče, kad se pritisne, dodirnuti metalnu utičnicu. Terl je preokrenuo izolacijsku ploču. Na donjoj su se strani ploče vidjele male metalne utičnice. Označio je koja je gornja, a koja donja strana ploče, pa se zatim latio pravog posla. Rijetko zagledajući u svoje bilješke i formule, počeo je donji dio ploče pokrivati različitim elektroničkim komponentama - otpornicima, kondenzatorima, sićušnim pojačalima, relejima i sklopkama. Bila je to prilično nedotjerana i staromodna osnova . Čini se da je odgovarala metalnim utičnicama, koje će puceta dodirnuti i s kojima će se često spajati. No bilo je tu i nešto čudnovato. Terl je stavljao osigurače na mjesta na kojima će oni, bude li ploču ikako upotrijebio, sasvim sigurno pregorjeti. U stvari, za svaku metalnu utičnicu u ploči - postojao je osigurač koji će je isključiti iz strujnog kruga koji sada izgrađuje. Jonnieju se činilo da treba pritisnuti samo jedno puce na gornjoj konzoli pa će jedan osigurač pregorjeti. Takvih je osigurača bilo na desetke. Misteriozni krug na neki je čudesan način imao smisla. Sav, osim tih osigurača. Zašto bi se po čitavom elektroničkom krugu stavljali osigurači? Terl je komplicirani krug lijepo dotjerao. Obojio ga je ulaštio. Napokon ga je bio dovršio. Osobi koju bi zanosila kompliciranost ele ktroničkog sklopa morao je uređaj izgledati zaista krasno. Gotovo da je izgledao logično - pritisne dugme na gornjoj strani ploče, i struja poteče ovamo, pritisne se drugo puce, i struja poteče onamo. Ploča je bila dovršena. Terl ju je s divljenjem razgledao, čak si je priuštio i malo kerbanga. Zatim je učinio nešto posve nezamislivo. Potezom pandže spojio je elektrode s izvorom struje, štipaljke stisnuo na izvode prekrasne ploče koju je upravo izradio, i spalio sve osigurače u njoj! Izgorjeli su uz živo pucanje i dim. Jednostavno je uništio cijeli elektronički krug. Tek se sada latio pravog posla. Nadnio se nad debeli snop jednadžbi i proračunatih formula, izvadio mikrometarske naprave za mjerenje, očistio komplet trokuta i ravnala, naoštrio markere do debljine vlasi. 111

Ploču, koju je izradio, preokrenuo je na neispunjenu stranu, označio na njoj odgovarajuće točke i u slijedeća dva dana, pedantno zagledajući u bilješke, ucrtao još jedan krug. Ovaj novi krug poklapao se s metalnim utičnicama za tipke konzole, ali to je ujedno bilo sve što mu je bilo zajedničko s elektročkim krugom koji je tako pomno izgradio s druge strane ploče. Terl je složio otpornike, pojačala, kondenza tore i sve drue elektroničke komponente. Sve je bilo u sićušnim vezama, črknjama i viticama. Zavirivao je u svoje jednadžbe i proračune i vrlo ih pomio prenosio na ploču.Bio je to dug kompliciran postupa k, a krug koji je tako nastao bio je vrla složen. Pritisak na tipke konzole aktivirao bi ga, da je bio izraden od žica. Dovršio je posao. Cijelu je skicu posuo slojem crvenkaste paste. Kroz nju se mogao vidjeti krug, ali ako bi se na pastu stavilo nešto - na primjer, olovka - zamjećivao bi se da je taj dio kruga bio precrtavan. Terl je sada iz vukao oštar nož za taljenje. Jednom stranom tih noževa rezao se metal razdvajanjem molekula na principu uništavanja njihove kohezije. Drugi se kraj koristio za ponovno postizavanje molekularne kohezije, pa je on “Šivao” metal. Terl je okrenuo taj drugi kraj noža i stao ga povlačiti po elektroničkom krugu. Gdje god je povukao po liniji, tanka crvena pasta pokazala je da je slijedi. Tako je mogao kontrolirati kamo povlači linije i raditi bez ikakvih preslikavanja. Jonnie je netremice promatrao što Terl radi. Zatim je pojurio iz sobe, otrčao do jednog od logorskih skladišta i uzeo komad izolacijske ploče i nož za taljenje. Dijelom za spajanje povukao je dijagonalnu oznaku preko ploče. Na obje strane oznake stavio je kleme i uključio struju. Struja je potekla! Povezivanjem izolacijskih molekula u ravnu crtu dobivala se “žica”. Vidio je da su Psychli te ploče, kad god su ih smanjiva na odgovarajuću veličinu, rezali. Mislio je da je to zbog toga što ih noževima ne mogu rasjeći. I zaista, noževi za to nisu bili djelotvorni. No povezivanjem molekula izolacijska je ploča na mjestu dodira provodila struju. Zanesen, Jonnie se vratio da pogleda nastavak Terlove rabote. Dva su dana trebala Terlu da poveže onaj krug. Konačno ga je završio. Tada je uzeo neko otapalo i krpu te obrisao ploču. Nikakva vidljiva traga nije ostalo. No ona izolacijska ploča sada je sadržavala sve komponente složenog kruga. Vidljive komponente s donje strane ploče bile su čista prijevara. Nije bilo niti predviđeno da rade. A svatko tko bi ispitivao ovakve ploče pomislio bi da je uništio osigurače. Znanstvenici mnogih rasa vje rojatno su stotinama godina pokušava li proniknuti onaj lažni krug i usuglasiti ga sa psihloškom matematikom. Terl je radio nešto u gornjem lijevom kutu ploče. Na nesreću je otvoreni tekst nemarno spustio u takav položaj da je koricama uvelike z aklonio što radi. Bilo je to u vezi s instalacijom jedne sklopke. Ta se sklopka trebala pojaviti na gornjoj strani ploče. Jonnie je s disketa mogao razaznati samo toliko da se ta sklopka pri svakoj upotre bi ploče morala promijeniti. Gore - jedno ispaljivanje, dolje - slijedeće, zatim opet gore, i tako dalje. Sklopka je obilježena lažnim nazivom “potamnjivač”. Komponenta na koju je pričvršćena dobro se vidjela. Ako se sklopka okrene u pogrešnom smjeru, komponenta će odaslati struju kroz ploču i izbrisati nevidljiv krug. Jonnie nije mogao vidjeti u kojem se položaju sklopka mora nalaziti pri prvom ispaljivanju. Terl je sada spajao ploču. 112

Jonnie je otkrio zbog čega popuštanje vijaka koji sve spajaju dovodi do toga da ploča ne funkcionira. Terl je, naime, uzeo veliki elektromagnet i stvio ga oko kutije. Zatim je unutar jednog vijka, ondje gdje on prolazi kroz izolacijsku ploču, umetnuo osigurač. Jonnie je sišao u skladište i uzeo takav osigurač. Bio je to “magnetski osigurač”. Dok je god je kroza nj tekla struja, bio je čitav. Onog trena kad je magnetske struje nestalo, izgorio bi. Da bi se podigao gornji dio konzole, valjalo je oko nje uspostaviti magnetsko polje. Dok je vijak dodirivao gornji rub konzole, kroz magnetski je vršak neprekidno tekla slabašna magnetska struja. Onoga trena kad je vijak olabavljen, magnetska je struja prestajala teći, i osigurač je pregarao. Osim toga, kad bi izgorio, aktivirao bi jednu od komponenti koja se nalazi ispod njega, i ta bi s ploče izbrisala nevidljiv krug. Da bi se gornji dio ploče podigao, trebalo je samo blizu toga vijka postaviti generator magnetskog polja , pa osigurač ne bi izgorio. Nevidljiv krug, dvije mine koje će ga izbrisati, potpuno lažan elektronički krug koji će zbuniti. To je tajna Psychla. Oprezni je Jonnie na pravio mnogo kopija Terlova kruga. Lako ih se moglo postaviti na komad izolacijske ploče i umontirati. Metalne utičnice izbušene kroza nj aktivirale bi nevidljiv krug. Mogli su izra diti duplikate. Sve , osim jedne sklopke. Zato je Jonnie i bio oprezan. Kako se ona sklopka namješta - nije znao. Položaj u kojem bi se morala nalaziti pri svakom uzastopnom ispaljivanju - nije znao. Ponovno je pregledao diskete. Nije mogao proniknuti. Razmišljao je o tome kako bi bilo da izradi nekoliko ploča pa da ih stavi u pogon. Ne, moglo bi se dogoditi i nešto nepozna to. Ispunio je brojne papire, ispisao brda bilješki. Iz svega toga ne bi mogli izraditi teleportacijske motore, ali bi ih vjerojatno mogli rastvoriti i istražiti im elektronički krug. Možda. Ali bez one sklopke... Jonnie je znao da će morati napasti i zauzeti onu konzolu da vidi kako ju je Terl namjestio. Bio je to strahovit rizik, koji bi mogao stajati brojnih ljudskih života. Znao je da će ga morati poduzeti. Jonnie je mirno i uredno sredio svoje stvari. Za slučaj da mu se nešto dogodi - a što je u ovoj američkoj akciji smatrao i više nego vjerojatnim - brižljivo je uputio Angusa u sve zamršenosti konzole. Specijalno za Angusa ispisao je opširne bilješke, kako bi ovaj mogao napraviti duplikat konzole i primijeniti ga. Rekao mu je što se sve s tim uređajem dade napraviti. Angus se oštro suprotstavio Jonniejevu odlasku u akciju. Jonnie je rekao da ničiji život ne kani dovesti u opasnost, jer je akcija koju mora poduzeti isuviše rizična. Podršku će mu pružiti trideset škota, deset vozača i petnaest pilota. Angus je i dalje pokušavao prosvjedovati, ali bezuspješno. Da je ovdje sir Robert, njih bi dvojica možda nadvladala Jonnieja, ali sir Robert tamo u Americi preseljava Akademiju, pa se Angus preko volje povukao. Jedan od škota, pomoćnik sir Roberta, nalazio se ovdje i Jonnie ga je ukratko upoznao s vojnim aspektima situacije: posjetitelji nešto išćekuju - nije bio siguran što. 113

Jonnie je osjećao da je to u nekoj vezi s time hoće li ili neće funkcionira ti uređaji za ispaljivanje. Analiza njihova međusobnog brbljanja pokazala je da posjetitelji promatraju američki logor, iščekujući da se nešto dogodi: posjetitelji su ondje vidjeli Psychle (vjerojatno Terla i Kera) i, čini se, mislili da je američko poprište možda još u psihloškim rukama, ili da bi moglo biti u sferi njihove politike. Jonnie je očekivao da bi se nebo moglo obrušiti odmah po teleportacijskom ispaljivanju, pa bi se dakle, uzbuna morala proglasiti 92. dana, dana koji se vrlo brzo bližio. Jonnie je dao upute još jednom škotskom oficiru; dogovorili su se da se na području Singaporea hitro podigne još jedna platforma koja će poslužiti kao mamac. Ondje se, sjeverozapadno od prastarog napuštenog ljuskog grada, nalazio rudnik iz kojeg su Psychli vadili kositar, titan i volfram; rudnik je imao kompletnu hidrocentralu, atmosferski štit i određen broj skladišta, u kojima je preostalo dosta aviona. Šačica Kineza, tri pilota, komunikator, koordinator i ovaj oficir trebali su podići platformu i motke. Jonnie im je dao staru, spaIje nu konzolu, koju su prebojili. Pod zaštitom kabela trebali su izgledati vrlo zaposleni oko ispaljivanja; na platformi su se morale pojavljivati i nestajati različite stvari.Kad eskadrile napuste američko područje s pravom konzolom, najveći dio pratnje jurnut će prema singapurskom području te odvući patjeru od prve konzole. Platforma u Karibi od samog je početka pod kamuflažnim mrežama, a iz razgovora posjetitelja vidi se da oni ovo ovdje smatraju nekakvim hramom. Jonnie je upozorio oficira da će napad na singapursko područje biti žestok. No škot se samo nasmiješio, pokupio dodijeljeno mu Ijudstvo i otišao. Jonnie se uputio u brz obilazak Karibe. Kinezi su napravili izvanredne stvari. Pod štitom, a iznad platforme, podigli su krov koji su nosili drveni kolčići; sav u strmim zabatima i vršcima, bio je prava umjetnina. Mnogo zmajeva , koje su izrezbarili iz drveta i sazdali iz ilovače, postavili su po gredama; odande su strša le njihove gubice koje rigaju vatru i ljuskasti repovi. Unutar zaštićenog stošca uredili su bunkere. Sve je iznutra bilo popločeno. Imali su čak i malu bolnicu. Samo njihovo selo bilo je unutar zaštitnog kabela iznad obale jezera. Sve je bilo puno boja i privlačno, i više je nalikovalo vrtu nego bojnom poprištu. Dr Allen je odozgor, iz okolice Nairobija, dobio sok neke biljke - zvao ju je “bukač” - koja vrlo djelotvorno ubija kukce , pa unatoč brojnim životinjama u okolnoj prašumi koje privlače muhe, nije bilo nikakvih teškoća s bolešću spavanja. Jonnie je s večeri čuo Kineze kako pjevaju uz pratnju neobićnih žičanih glazbala, pa je snimio tu glazbu i rekao Kinezima neka postave zvučnike i budu spremni da ih upotrebe kad za to dođe čas - tako će omesti prisluškivanje s nebesa. Ta glazba i radio-smetnje koje stvara zaštitni kabel onemogućit će neželjenim gostima da dozna ju što se ovdje zbiva. Kad se vratio u a frički logor, bio je 87. dan. Ondje je naša o Stormatonga zaokupljena novim disketama na kojima su bile šifre boja kablova i žica. Kablove konzole mogli su jednostavno presjeći i ponovno ih spojiti u Karibi. Angusu je dao šifru. Stormalong je rekao da će mu ovo biti posljednji let, pa ga je Jonnie potanko upoznao s vojnom situacijom. Jonnie je vjerovao da će posjetitelji izvršiti žestok napad poslije bilo kakvog američkog ispaljivanja. Bit će najbolje da se Stormalong pripremi za preuzimanje kontrole zračne obrane planeta. Jonnie mu neće dopustiti da sudjeluje u napadu. Zračnu podršku u prepadu pružat će im Dunneldeen. U jedinici koja će izvesti prepad bit će Thor. Jonnieju je nedostajao Robert Lisac, koji je obično davao upute i obavljao takve poslove. 114

Baš kao i Angusu, ni Stormalongu nije bilo drago što Jonnie ide u tu akciju. Amerika je bila pusta. Akademija prazna. Jonnie će imati samo svoju diverzantsku jedinicu, i mada je znao da su pripadnici te grupe uvježbani do najmanjih pojedinosti, ondje, u Americi, sve je vrvjelo brigantima. Tek što su izvukli uređaje za snimanje sa tri mjesta u Akademiji, briganti su se smjesta dali u sustavno pljačkanje. No budući da nije bilo sir Roberta da podupre njegove primjedbe, Stormalong nije uspio odgovoriti Jonnieja. Jonnie se uputio u jedan od viših katova logora, kadli je naletio na Kera. Psihloški se patuljak srdačno smiješio. Pljesnuli su se “pandžama”. Tražio je Jonnieja da mu pokaže budalasti novac koji se sada tiskao za Ameriku i kojim su ga plaćali. Jonnie ga je povukao u jedan prazan ured. Kimao je glavom nad novčanicom od sto kredita sa slikom Browna Limpera Staffora. “Ovo je bezvrijedno!” - rekao je Ker. “Briganti ovo jednostavno razbacuju po ulici!” Keru je bilo jako drago što nije na onom području. Ispričao je Jonnieju kako je tamo. “Ponudio mi je sedamsto pedeset tisuća galaktičkih kredita, koje nikad neću vidjeti. On je jedan običan ludi Psychlo. Nije pametan kao mi poluljudi!” Tome se Ker slatko smijao. Ker je Jonnieju dao konačne nacrte područja platforme. Nije bilo ništa novo. Ker je iskopao i učinio sve po planu. Bio je to isti plan po kojem je diverzantska jedinica vježbala, i Ker je potvrdio da je sve na svome mjestu. No Ker nije računao s time da i Jonnie ide u Ameriku. Kad je to čuo, vrlo se uozbiljio. “Terl je veliki gad. Lako je moguće da je spremio neko iznenađenje. Nije mi drago što ideš.” Jonnie je rekao da mora poći. “Što će biti ako se u povratku na platformi pojavi psihloška vojna ekspedicija?” - upitao je Ker. “Ne vjerujem u to”, rekao je Jonnie. “A i mi imamo dar za Psychlo.” “Nadam se”, rekao je Ker. “O mojem se krznu radi ako se oni ponovno pojave ovdje. I. B. I. će me ubijati danima.” “Mislim da nemaš zbog čega brinuti”, rekao je Jonnie. “Ali ostani ovdje u obrani. Tu je popriličan broj zarobljenih neprijatelja i svi Psychli koji su preostali. Možda bi ih mogao učiti kartati.” Ker se nasmijao. Zatim je rekao: “Da li se onaj kojeg nazivaš sir Robert vratio ovamo?” “Za što?” “Pa, usred Akademijine selidbe u Englesku prestali smo ga viđati. Želio sam s njime pora govarati o nekim stvarima , ali ga nisam mogao naći. Dunneldeen je zvao na sve strane. Nema ga ni u Edinburghu, ni u Luxembourgu, ni u Rusiji. Mislio sam da mora biti ovdje. Pitam zato što on zna čitav raspored tvojih snaga i svaku pojedinost prepada.” Jonnie se vrlo zabrinuo za sir Roberta. Kerovo je pitanje odbacio riječima: “Nikad ga ne bi mogli natjerati da progovori.” “I. B. I. može svakoga natjerati da govori”, kazao je Ker. “Ne znamo da ga se neprijatelj dočepao”, rekao je Jonnie. Malo kasnije i njega je obuzeo nemir. Ni u kojem kraju ništa se nije znalo o sir Robertu. U posljednje vrijeme neprijatelji su oborili nekoliko teretnih aviona. Ti su avioni letjeli na liniji Amerika - škotska. Je li sir Robert bio u jednom od njih? 115

Sir Robert nije znao mnogo pojedinosti o ovom prepadu. Nije bilo razloga da se ovako kasno mijenja plan. Jonnie je svoj posljednji dan u logoru kod Viktorijina jezera proveo sređujući stvari koje se tiču njegova osobnog života. Nije gajio nikakve iluzije o tome da je ovaj napad bezopasan. Napisao je Chrissie pismo. Znao je da će joj ga pastor pročitati. List je stavio na pisaći stol, a na omotnici je napisao: “Chrissie, u slučaju da mi se nešto dogodi.” Čuo je da ljudi pišu oporuke kojima ostavljaju svoj osobni imetak. Počeo je i on svoju. Jedino što ima to su njegovi konji i kojekakve odjevne krpice. Nije se mogao sjetiti ničeg drugoga. Zatim se dosjetio da je možda Chrissie u Edinburghu u njegovo ime zaposjela kuću, pa je tako sva prava koja bi imao na kući ili stvari u njoj ostavio Chrissie. Sjetio se takodjer da ima i nekoliko knjiga, pa je njih ostavio Pattie. Ni da mu se o životu radi, nikako se nije mogao domisliti što bi još posjedovao. No možda bi Ijudi mogli pomisliti da je vlasnik poklona, primjerice kromirane puške AK 47. Toga nije bilo nnogo. Ipak, bilo je svačega. Stoga je dodao uglavak “Sve ostalo za što bi se ustanovilo da posjedujem neka se ravnomjerno podijeli među...”, pa naveo popis imena Ijudi koji su mu bili najbliži. Malko je promislio pa dopisao i Kera. Čuo je da se ovakvi papiri potpisuju te da ih supotpisuju i svjedoci, pa je tako i postupio. Zatim je testament stavio u omotnicu i metnuo ga pokraj pisma za Chrissie. Osjećajući da je sve napravio kao što treba, večer je proveo provjeravajući ispravnost oružja i opreme, pogledao je nema li rupa u njegovu proturadijacijskom odijelu, jesu li spremnici zraka u maski puni, te je li pola tuceta kijača u uporabnom stanju. U torbu je stavio kopije posljednjeg ugovora koji je potpisao Terl. Pregledao je kovčeg s berilijevom bombom i uvjerio se da je siguran za transport. Ispitao je oštricu sjekire kojom će presjeći kablove konzole. Osjetio je da je spreman, pa je posljednje noći prije američke diverzije spavao zdravim snom. Učinio je sve što je mogao. Sada je sve bilo u rukama bogova. Ili u rukama zloduha kakav je Terl. Dan 92. u američkom je rudniku osva nuo vjetrovit i hladan. Sredinom jutra, četiri sata prije ispaljivanja, počeo je padati snijeg. Nije bilo prekasno za snijeg, no ovaj je snijeg bio obilan. Padao je u velikim, mekim pahuljama koje je vjetar svojim udarima ovdje -ondje kovitlao. Terla to nije smetalo. Bio je u zanosu. Ovo će mu biti posljednji dan na Zemlji. Sve je dosad teklo glatko. Od izlaska sunca, pa dok nije počelo sniježiti, bio je vani i provjeravao vodove i kablove. Gotovo za ljubljenički obavio je posljednje dotjerivanje točaka ispaljivanja na motkama, točaka koje će promijeniti prostor i prenijeti ga još jednom u njegovu domaju. Smislio je prekrasnu pripovijetku. Doći će s bajkom o izdaji, o kapitulaciji pred stranom rasom. Pričat će zatim kako se on, Terl, žilavo borio i spasio kompanijinu tehnologiju, no kako se, na žalost, morao poslužiti krajnjom bombom da ne dođe do daljnje izdaje. Na Psychlu će mu povjerova ti. Naravno, ispalit će kameru i provjeriti, no kamera će zabilježiti samo crnu mrlju. Zatim će se povući u mirovinu, s obrazloženjem da je bio izložen prevelikoj napetosti. A jedne lijepe noći otići će na groblje i malko prekopati te postati bogatiji za deset zlatnih poklopaca lijesova i dvije milijarde kredita, koje će otkrivati malo po malo, izjavljujući da je ostvario dobit u trgovini među različitim svemirima. 116

Plan je bio savršen. Besposličario je nekoliko minuta pitajući se kadli će se specijalna brigantska jedinica spustiti s planina. Nije volio ostajati vani. Previše je mrzio ovaj planet. No kao da mu danas plin za disanje nije škodio, a osim toga , ovo je njegov veliki dan. I evo je, specijalne brigantske jedinice. Kako im je naređeno, donijeli su i svoj svežanj. Svežanj je bio dug i napravljen tako da izgleda kao prtljaga. Malo prije ispaljivanja Terl će ga otvoriti na jednom kraju, a jedan od Snithovih tjelohranitelja tutnut će u nj masku za zrak. A svatko tko to vidi, dvaput će promisliti prije nego što napadne platformu! Specijalnoj je četi rekao da svežanj istovari nasred platforme te da ostane u pripravnosti. Sada slijedeći korak. Terl se vratio u logor i izvukao mali viljuškar koji je bio parkirao u koridoru, popeo se na nj i zaputio u svoj ured. Pitao se da li da prvo uzme lijesove ili konzolu. Lijesovi ce moći lakše podnijeti loše vrijeme. U prisutnosti brigantske čete nitko se neće pojaviti i ukrasti ih. Bili su preteški. Na trenutak je zastao promatrajući svoj pokrivač. Na njemu je bio prašnjav otisak. Pomislio je, međutim, da ga je sam morao ostaviti. Na svakom je lijesu bio njegov znak “x”. U četiri brza poteza i uz stručnjačko rukovanje vozilom iznio je četiri lijesa i istovario ih na platformi - četiri vožnje. Prilikom svake vožnje upozorio je četu da bude oprezna i da čuva teret. A sada konzola. Nagnuo ju je na rub da dođe do šupljeg dna. Otključao je ormar i izvadio pakleni stroj, pa ga stavio u prednji dio dna. Neće ga još namjestiti. Namjestit će mehanizam tako da aktivira minu deset minuta nakon što u vrijeme ispaljivanja utipka komande na konzoli. Dužina ispaljivanja bit će tri minute odlučio je da sve uradi bez nervoze a do povra tnog će djelovanja doći nakon četrdesetak sekundi. Dakle, šest minuta i dvadeset sekundi nakon ispaljivanja -bum! Nema više konzole! Izvukao je konzolu i položio je na preveliku metalnu platformu koju je za nju izradio, platformu veličine tri na dva metra, unutar zone atmosferskog štita. Sve je lijepo proračunao. Velike sklopke kojima se ravna kabelom atmosferskog štita odavno su instalirane na jednoj povišenoj ploči. Nije očekivao snijeg, ali je iznad kabelske ploče podigao nadstrešnicu. Za samu konzolu to nije uradio, pa je stoga sada preko nje morao baciti komad cerade da snijeg ne bi padao po tipkama. Terl je namjestio konzolu pa zatim odvezao viljuškar. Samo ga je onako ostavio. Zašto i ne bi? One su životinje posvuda poostavljale strojeve - velike magnetske dizalice, ralice, kopače. Kojega li nereda! Pozabavio se povezivanjem električnih kablova koji su vodili od motki do konzole. Bilo ih je vrlo mnogo. Nije se želio spotaći kad nakon što utipka koordinate bude odlazio od konzole do platforme, pa je kablove medusobno povezao. Tako je dobio zmiju promjera petnaest centimetara. Još je jednom ispitao šifre boja. Da, sve je bilo u redu. Provjerio je oklopni kabel, tako da ga je uključio. Mnogo novog snijega u krugu poletjelo je u zrak. Da, atmosferski štit funkcionira. Isključio ga je. Provjerio je strujni ulaz u konzolu. Bio je pod naponom. Pogledao je na sat. Do ispaljivanja je preostao pun sat. Vrijeme je da uđe i uzme malo kerbanga. Pregledao je ured. Posljednji put ga gleda. Hvala vrazima! Terl je otvorio ormare i počeo sve i sva ubacivati u uređaj za uništavanje dokumenata. 117

Otvorio je lažno dno i strane, i sve što se ondje nalazilo istresao da se uništi. Navike šefa Sigurnosti bile su suviše jake. Sve svoje silne papire pune biljezaka i formula sasuo je u ždrijelo sprave za uništavanje isprava. A onda je primijetio da stroj ne funkcionira. Pa, naravno, mora da je logorski osigurač pregorio kad je uključio kabel atmosferskog štita! Pa što onda? Ovaj će se planet ionako pretvoriti u dim. Otišao je u komoricu i izvukao uniformu i čizme te se hitro presvukao. Uzeo je i svečanu kapu. Pogledao se u zrcalu. Sasvim lijepo! Ubacio je nekoliko stvari u putnu torbu. Pogledao je na sat. Dvadeset minuta do polaska. Kroz krov logora vidio je da snijeg pada još jače. Pa što onda? Navukao je masku za disanje sa svježim parom patrona, podigao divno umotanu - i vrlo tešku za odmatanje - bombu, uzeo putnu prtljagu i posljednji put izišao iz ureda. Vani je sve bilo spremno. Četiri stotine briganata, koji su od nevremena zaštitili lukove i izgledali nekako šćućureno i zimogrozno u onim svojim kaputima od bivolje kože, domarširalo je i sada se svrstalo u poredak koji im je on pomno naznačio. Bio je to potpun prsten oko kabela atmosferskog štita, gotovo čvrst zid od brigantskih leđa. Čini se da im je zapovjednik bio keptn Arf Moiphy. Terl mu se strogo obratio: “Dakle, ti i svi tvoji ljudi razumijete da smijete upotrijebiti samo lukove i otrovne strijele, noževe i bajunete. Ne smije biti nikakve primjene vatrenog i blast-oružja.” “Sve to znamo!” - proderao se general Snith. Dobro! General Snith i počasna straža koju su tvorila šestorica briganata, svi pod maskama za zrak, bili su na platformi, naoružani lukovima koje su štitili od snijega. Terl se obazro. Kroz ove pahulje i udare vjetra vidljivost je bila slaba. Odnekud je čuo brbljanje. Što li je to? Posrane li maglice, pa to se oko mrtvačnice okupilo cijelo brigantsko pleme da isprati generala Snitha! Prekrasno! Žene su se zbog snijega posve zakukuljile, a s njima su i plaćenici koji nisu na dužosti. Koje li prljave svjetine! Dobro je što nosi masku, jer zna koliko grozno smrde. A ono tamo su Brown Limper Staffor i Lars Thorenson. Na visoravan su prispjeli automobilom. Sada su ondje. Baš je njih želio vidjeti. Terl im je pristupio. Umjesto “Zbogom” ili “Baš mi je drago što smo se poznavali”, Brown Limper Staffor reče: “Ne vidim Tylera.” Terl se zaustavio pred njim. Brown Limper je bio posve umotan u neko skupocjeno krzno. Po njegovoj kosi i ovratniku padao je snijeg. Oči su mu bile bolesno svijetle. “O, stići će”, rekao je Terl, “stići.” Terl je pogledao Limperove noge. Uz njih je bio sanduk, pomašan sanduk, dugačak oko metra. Aha! Terl se sagnuo, i prije nego što su ga Brown Limper ili Lars mogli spriječiti podigao je kutiju i jednim udarcem pandže razbio joj bravu. Thompsonov automat! Dakle, imao je pravo kad nije vjerovao ovoj životinji. Jedan hitac iz ovoga prilikom ispaljivanja mogao bi raznijeti platformu “. Terl je primio oružje za cijev i pandžama ga savinuo u polukružnicu. Odbacio ga je u stranu. “To nije bilo lijepo”, rekao je Terl. “Mogli ste sve ovo dići u zrak!” Browna Limpera kao da to nije nimalo uzbudilo. Oči su mu i da lje izgledale podmuklo. 118

Terl je uzeo Larsov pištolj, izvukao iz njega magazin s municijom, pa ga odbacio tridesetak metara. “Nikakva pucanja!” - rekao je Terl mašući im prijetećom pandžom pred licima. Ima li Brown Limper još štogod, pitao se Terl. Kao da je bio prilično izbačen iz ravnoteže, ali ne zbog oružja. “Evo” rekao je Terl laskavim glasom, “Evo vam zauzvrat lijepa poklona.” Predao je Brownu Limperu pomno zapakiranu strašnu bombu. Težila je četrdesetak kila, i kad ju je Brown Limperl uzeo, umalo da mu nije ispala. Terl ju je sa stanovitim strahom uhvatio prije nego što je stigla pasti. Uspio se nasmiješiti kad ju je vraćao Brownu Limperu. “To je lijep dar”, rekao je Terl. “Otvorite ga kad odem i naći će te rješenje svojih najdivnijih snova. Nešto po čemu ćete me pamtiti.” Nema nikakve opasnosti da im preda poklon: trebat će im jedan sat da ga odmotaju. Zatim će jedan podići poklopac i - bum nema više planeta! Terl je potapšao Browna Limpera po glavi. Pogledao je na sat. Još ima mnogo vremena. Zaputio se prema platformi. Keptn Arf Moiphy naredio je svojim vojnicima da zauzmu stav mirno. Te rl je prošao pokraj njih. Žustrim vojničkim korakom otišao je do konzole. Sagnuo se i prebacio sklopku atmosferskog štita. Cijelom dužinom kabela snijeg je poletio uvis. Dobro! Sada je bio siguran! Čvrst je zid obuhvatio konzolu i platformu, a onkraj toga čvrstog zida bio je još jedan - onaj od naoružanih tjelesa. Pogledao je na sat. Imao je mnogo vremena. Otišao je do prtljage i nogom je svoje stvari šutnuo na gomilu. Briganti su ponijeli sa sobom cijelo brdo boca za zrak. General Snith, odjeven vojnički u kaput od bivolje kože, sa svojim “dijamantom” na kapi, s redenicima punim otrovnih strijela, svečano ga je pozdravio. No postavio je pitanje: “Oš li sigurno prom'jenit pare?” Pokazao je na veliku gomilu novca, sve same novčanice s likom Browna Limpera. “Svakako”, umirio ga je Terl. “Krediti idu onamo gdje im je mjesto. Osim toga, tvoj sam talac, zar ne?” Snith se umirio. A kad se već spominju taoci, Terl se nagnuo nad dugački svežanj i za digao mu gornju stranu. Crne, blistave oči prodorno su ga motrile. Mahnuo je brigantu koji je dobio taj zadatak, i čovjek je na lice u svežnju nabio masku i onomu u zavežljaju tutnuo na prsa spremnik. Prišarafio je bocu. Onaj iz zavežljaja samo što ga nije ugrizao! Terl je pogledao na sat. Bližilo se vrijeme. Otišao je do konzole. Pomakao je sklopku u gornjem lijevom uglu u uspravan položaj. Uključio je uređaj. Dugmeta na gornjoj strani konzole zasjala su. Terl je sjedio i odbrojavao sekunde. Zatim je upisao odavno upamćene koordinate. Na svom je satu ustanovio točan trenutak. Pritisnuo je dugme za ispaljivanje. Posegnuo je dolje i aktivirao tempiranu bombu koja će eksplodirati za desetak minuta. Žice su počele brujati. Krajičkom oka opazio je kako se onkraj Limperova automobila podiže neki čovjek. Netko skače uvis. Netko u proturadijacijskoj odjeći. Terl je pomno pogledao i odjednom spoznao da onaj sliči, da onaj tamo mora biti životinja. Ha! Brown Limper se na kraju dočepao svoga Tylera. Terl je otišao u sredinu platforme. Zuj je postajao sve jači. Kakva li je to radost kad pomisliš da ćeš za manje od tri minute biti na sigurnom, na Psychlu.! 119

Brown Limper Staffor je uskiptio od bijesa kad je Terl pronašao automat. Pogled na gotovo dvostruko savinutu cijev natjerao ga je da bude miran. Ovo veliko čndovište bilo je snažno. I tako je samo stajao i prihvatio poklon. To zapravo mora da je zlato, toliko je teško. Nije ga grizla savjest što prima zlato premda je poklon izgledao kao mito. Pa, zaslužio ga je. No misli su mu tek ovlaš bile zaokupljene time. I dalje je požudno tragao za Tylerom. Zaključio je, međutim, da će pričekati dok se Terl dovoljno ne udalji do one konzole. Vidio je keptna Arfa Moiphyja kako salutira. Vidio je kako se briganti postrojavaju i iz redenika počinju izvlačiti otrovne strijele. Vidio je predstavu na platformi. Terl je u onom zavežljaju imao nekoga. Tylera? Ne, ne može to biti Tyler, jer bi Terl već zagalamio. Možda je ipak Tyler. Možda ga Terl vara! Ne, ne može to biti Tyler. Tko je to? No da, mogao bi biti Tyler. Na tog nekog, ma tko on bio, navukli su masku za zrak. To znači da nekoga žele odvesti na Psychlo! Ne, to ne može biti Tyler. Ali možda jest. Kad je snijeg poletio s tla, Brown Limper se malo zabezeknuo. Ništa se nije dogodilo, osim što je Terl otišao do onog zavežljaja. Ah, konačno se Terl uputio natrag prema konzoli. Brownu Limperu su rekli da će žice početi zujati. Pričekat će dotle. Slabo se vidjelo po ovom snijegu. Bijelo blještavilo snijega, udari vjetra koji nosi pahulje zastirali su pogled. No mogao je slušati. Pomislio je da čuje kako počinje zuj. Ali nije bio siguran.Vjetar je fijukao, a rulja briganata kličući se opraštala s generalom Snithom. Brown Limper je pomislio da će biti najbolje pričekati da se Terl vrati u sredinu platforme. U stražnjem dijelu automobila nalazila se još jedna automatska puška. Brown Limper je mislio na sve. U trenu kad Terl dođe u sredinu platforme, Brown Limper će zaroniti u stražnji dio auta izvući automat thompson, napuniti ga, potrčati do ruba platforme i osuti paljbu. Ono u zavežljaju mora biti Tyler! Brown Limper je stajao i držao “poklon”, čekajući da se Terl odmakne od konzole. Urlanje briganata i fijuk vjetra onemogućavali su mu da otkrije je li otpočelo zujanje. Morat će biti siguran. Bolje da pričeka do zadnjeg trenutka. Tada Terl neće moći pohrliti s platforme da ga zaustavi. Nije čuo iza sebe mukle udarce nogu u trku. Odjednom su se ispružile dvije ruke i zgrabile “poklon”! Lice pod proturadijacijskom maskom - maska za zrak pod proturadijacijskom maskom! Kroz sva ta silna poolovljena stakla ugledao je plavu bradu. Tyler je bio iznad njega! “Bježi!” - kriknuo je zakrabuljeni. Ruke maskiranoga istrgle su “poklon” Brownu Limperu. “Bježi ako ti je život mio!” - protisnulo je napola zakriveno lice. Zatim se čovjek okrenuo i, noseći paket, potrčao prema dijelu logora u kojem se nalazi hangar. Lik je kroz snijeg postajao sve sitniji, teško ga se moglo vidjeti. “Ustrijeli ga!” - kriknuo je Brown Limper Larsu. Hitro se okrenuo. Lars je bježao! Odmakao je već tridesetak metara i snježna ga je mećava napola zakrila. Jurio je prema Denveru što je brže mogao. 120

Tada je Brownu Limperu sinulo. Onaj glas! On zna Tylerov glas. Pa makar taj glas dopira o kroz masku i krabulju, ne misli on da je to Tylerov glas. Zvučao je nekako švedski. Ali Tyler mora biti negdje u blizini. Negdje ovdje. Brown Limper se probio do vrata automobila da dođe do druge puške. Vrata su s te strane bila zaključana. Zacvilivši od očaja, Brown Limper je pojurio oko auta. Morao se dokopati druge puške. I mada je trčao, kroz sav snijeg, kroz sve uzvike, začuo je Tylerov glas s platforme. Nedvojbe o! Mora požuriti. Dwight se oprezno podigao iznad ruba gudure. Bio je u proturadijacijskom kamuflažnom odijelu, a ispod poolovljene krabulje nosio je masku za zrak, Kad je Terl prvi put stupio na područje platforme, Dwighi je prinio rudarski primopredajnik tik do zaštitnog stakla i rekao: “Prvi stupanj uzbune!” Dwight je izabran za isturenog oficira diverzanata zato što su se na njega mogli osloniti da će naredbe izvršiti točno, bez iskrivljavanja, a kao jedan od šefova smjene u rudniku zlata znao je s ljudima. Malo iza ponoć i legli su u olovne lijesove zakopane u kratkim razmacima oko perimetra platforme. Lijesove su na ta mjesta položili Ker i kadeti još davno, onda kad su polagali kabel atmosferskog štita. Bili su ih pokrili prašinom, a sada ih je pokrio još i sloj snijega. Da se u njih sinoć uvuku, uopće nije bilo teško. Kao i svake noći u zadnja dva mjeseca, opijeni viskijem u kojem je bilo omamljujućih sredstava, brigantski stražari nisu ništa opazili. Dwight je osjetio tračak praznovjerja. Sve je teklo gotovo previše glatko. Jonnie je bio unutar područja obrubljenog kabelom atmosferskog štita, zakopan u lijesu na samom rubu platforme za ispaljivanje. Vatra izvana neće mu nauditi; to su ispitali. No od pomisli na to da je Jonnie unutra, sam s onim divljim zvijerima. Dwight je obamro. Pokušavao je nagovoriti Jonnieja da nekom drugom prepusti taj zadatak, ali Jonnie je rekao ne, nije htio nikoga izložiti tolikoj opasnosti: netko je morao biti unutra da isključi kabel atmosferskog štita, da uz pomoć telekomande dovrši rad s dizalicom te spusti oklopnu kupolu na konzolu i time je zaštiti. Dizalica nije mogla spustiti kupolu dok se ne isključi atmosferski štit. Još se radilo o položaju neke sklopke koji se morao usta noviti pri ispaljenju, sklopke koja bi se mogla automatski prebaciti kad zujanje prestane. Osim toga, netko je morao presjeći kablove koji su spajali konzolu. Dwight je želio unutra odaslati trojicu Ijudi - Jonnie je rekao da toliki ne bi stali u kupolu s konzolom. Terl je otišao do konzole. Dwight je u primopredajnik rekao : “Uzbuna, drugi stupanj!” Treći stupanj će nastupiti kad Terl pritisne tipku za ispaljivanje. Znak za napad dat će Kad Terl bude u sredini platforme i kad otpočne zujanje. Dwight i njegova ekipa za cijeli su posao imali samo minutu i pol. To su u Africi i uvjezbavali. Nikad se ne zna. Zbog snježnih pahuljica vidljivost je bila slaba. Ali ono što je morao vidjeti Dwight je i vidio. Bože dragi, koliko je samo tih briganata! Bili su u zbijenu stroju oko cijele platforme , leđima okrenuti prema ionizirajućem kabelu atmosferskog štita. U kaputima od bivolje kože izgleda li su nezgrapno. Lukove su zakrili od nevremena, ali su im se redenici kostriješili otrovnim strijelama. 121

Dr Allen im je dao upute kako da postupaju s tim strijelama. Otrov je bio polagan, ali smrtonosan. Djelovanje mu je bilo takvo da je živčani sustav radio sve brže i brže, što bi na kraju dovelo do smrti. Dr Allen je za njih proizveo protuotrov. Svima njima ubrizgao je malu dozu ali je rekao da svaka rana svejedno iziskuje hitan medicinski zahvat. Svaki od njih imao je uza se malu ampulu seruma. Dwight se nadao da će biti djelotvorna. Tada je spazio da će na platformi biti se dambriganata. Je li to onaj kojega su zvali general Snith? I njegova četa? Nisu s time računali. Koja li budala mora da je taj Snith kad dopušta da ga teleportiraju na Psychlo! Ali Jonnie! Neće biti da je i to uračunao u svoje planove. Je li prekasno da Dwight nešto učini? Nalozi koje je dobio bili su vrlo određeni; ne raditi ništa osim onoga što je rečeno. Na platformi su imali još nekoga - vezanoga. Tko li je, taj? Bože dragi, Jonniejev plan neće uspjeti! Bit će usred svega toga, ali bez ikakve obrane. Dwight je škripnuo zubima. Naredba je glasila da gleda samo svoj posao.To će i učiniti. No očajavao je zbog Jonnieja. Brigantsko je pleme bilo bučno. Klicali su pokraj mrtvačnice. S njima nije bilo problema. Dwight je ponovno usredotočio pažnju na Terla. Psychlo je pritisnuo puce za ispaljivanje. “Treći stupanj!” - rekao je Dwight u rudarski primopredajnik. Oružje kojim će se poslužiti neće omesti ispaljivanje. Provjerili su ga. Imali su i nuklearno oružje za slučaj da se kasnije na platformi pojave Psychli sa Psychla. Terl je otišao u sredinu platforme. Zaustavio se. Otpočelo je zujanje, koje se čulo unatoč galami i vjetru. Dwight je začuo Jonniejev glas u odijeljenom prostoru. To nije bilo po planu. Dwight će obaviti svoj zadatak. “Napad!” - viknuo je u svoj rudarski radio. Trideset je škota sa svojih lijesova zbacilo poklopce. Dvadeset petorica su stisnula upaljače. Jedan se spremio da pojuri do dizalice. Četvorica su ustala da budu rezerva. Blijesak! U nepravilnom vanjskom prstenu, upereni na zbijene brigante, ruski su bacači plamena bljuva li smrtonosnu narančastu pjenu. Poput dvadeset i pet cijevi, žestoki je pakao ošinuo po brigantima. “Za Allisona!” - čuo se škotski bojni poklič. “Za Bittieja!” “Za vječnu škotsku!” Dwight je pritisnuo puce montiranog zvučnika. Bila je to snimka rike slonova koji napadaju, zvuk koji će među brigante posijati stravu. Plaćenici su se zatalasali prema naprijed, nastojeći skinuti lukove. Plamen koji je kosio olabavio je tetive lukova. Briganti su izvlačili bodeže. Pleme pokraj mrtvačnice je vrištalo, stvarajući još veću viku. Muškarci i žene okrenuli su se i iz petnih žila potrčali u ravnicu, saplićući se međusobno u nastojanju da umaknu. Jednom se škotu ugasio plamen. Skupina briganata napadala ga je bajunetima. “Zaštite Andrewa!” - zaurlao je Dwight. Škoti s obiju strana ugaslog bacača plamena proširili su lukove svoga djelovanja. Andrew je isukao dvosjekli mač. Sa sjekao je brigantskog oficira, a zatim je i sam pao. Dvojica rezervista ratnim su si sjekirama prosjekla put te sasjekla brigante koji su boli Andrewa. 122

Dwight je pogledao na sat. Još pedeset osam sekundi. Bacači plamena obasipali su brigante ognjem. Kaputi od bivolje kože i odijela od majmunske kože bili su vatrene kugle. Briganti su pokušali prijeći u još jedan napad. Dwight je pokušavao proniknuti kroz plameni snijeg. Dizalica. Sada bi se trebala okretati. Da, dizaličar je dospio do nje. Jedan ga je rezervist štitio bacačem plamena. Kupolasti štitnik konzole zakopali su u zemlju, s tim da su na nj već pričvrstili uže. Očito se bio zamrznuo. Štitnik je bio napravljen od oklopa odbačenog tenka. Dno mu je bilo opremljeno avionskim klizačima koji će prionuti uz kovinu na kojoj se nalazi konzola. Dwight je vidio kako se vrh dizalice spušta. Dizaličar ga je Ijuljao kako bi oslobodio kupolu koja se primrzla za zemlju. Uspio je. Štitnik se naglo uzdigao. Njihao se. Dizaličar ga je umirio. Briganti su pohrlili na dizalicu. Škot koji je bio ondje opalio ih je bacačem plamena. Dizaličar je hladno okrenuo kupolu u odgovarajući položaj. Dalje od atmosferskog štita nije se moglo. Dwight je vidio da dizaličar prebacuje kontrole na daljinsko upravljanje. Jonnie je imao uza se telekomandu i morat će obaviti sve daljnje radnje kad isključi struju iz kabela. Dwight je pokušao vidjeti što se događa na platformi. Pahulje, dim i žestoki lukovi divljeg narančastog plamena omeli su mu vidik. Bio je siguran da Jonnie treba pomoć. Škrgutao je zubima i radio svoj posao. Ovdje-ondje duž perimetra bacači plamena su ugasli. Mijenjaju spremnike? Ne. Briganti unutar njihova dosega pretvorili su se u plamteće gomilice. Crn, mastan dim dizao se s bijela snijega. Dwight je pogledao na sat. Imali su vremena. Njemu samom naređeno je da ponovno legne u zaklon kad Jonnie isključi kabel i kad se kupola počne spuštati. Tada, glasila je naredba, mora u zaštitu svog lijesa. Škoti su bacačima plamena brisali ostatke neprijatelja. Dvojica razervista žurno su u lijes smještala Andrewa. Pod proturadijacijsko odijelo hitro su trpali zavoje. S gomile tjelesa digao se brigant. Držao je bajunetu. Napao je. Pogodio ga je bačeni gorštački nož. Iz jednog je bacača plamena šiknula vatra, i plaćenik je zateturao sav u ognju. Dizaličar je napustio dizalicu i sada je trčao u zaklon svoga lijesa. “Deset sekundi do povlačenja!” - rekao je Dwight u svoj rudarski primopredajnik. Odjednom je nastao mir koji je remetilo samo pucketanje vatri i vjetar. U brigantskim se redovima nije micalo ništa, osim dima i plamičaka vatre. Allison i Bittie bili su osvećeni. Ostatak plemena u bijegu odmaknuo je trčeći u ravnicu. Dim je bio vrlo gust. Dwight nije mogao vidjeti što se zbiva na platformi. Preko rudarskog radija stizali su mu brojevi; broj je bio znak da se određeni čovjek vratio u zaklon svoga olovnog lijesa te da je iznutra uglavio poklopac. Dwight je bilježio. Javili su se svi, osim Andrewa, a za nje ga je znao da su ga drugovi stavili u lijes. Dwight se samo nadao da Andrewu ne treba pravi lijes. Od dima nije mogao vidjeti platformu. Naprezao se da je ugleda. Žice su još brujale. Jonnie je rekao da svi moraju biti u zaklonu prije povratnog udara. Dwight je pogledao na sat. Atmosferski štit nije bio uklonjen. Vrh dizalice nije se počeo micati. 123

Raspinjala ga je neodlučnost. No nije mogao ući u onaj kavez dok je atmosferski štit uključen. Poželio je prekršiti naredbu. Znao je da je Jonnie u nevolji, jer se štit nije na vrijeme isključio. Ali odabra li su ga zato što će izvršiti naredbe. Vrijeme je. Zujanje samo što nije prestalo. Dwight je otpuzao natrag do zaklona svoga lijesa, uspentrao se i iznutra uglavio poklopac. Kad je iz svog rudarskog radija obješenog o remen začuo “Treći stupanj!”, Jonnie je ispuzao iz lijesa ukopanog pokraj platforme , a s unutarnje strane zastora atmosferskog štita. Bio je u maskiranoj proturadijacijskoj odjeći, a ispod obrazine nosio je masku za zrak.Na širokom remenu njihala se torba. Bio je naoružan trima kijačama, gorštačkim nožem i bacačem plamena. Imao je još nekoliko stvari za svaki slučaj. Nije očekivao da će na platformi zateći brigante. Šest tjelohranitelja i general Snith. Čak ni briganta nije smatrao toliko ludim da se dade teleportirati na Psychlo. Novac! Briganti su na platformi imali svežnjeve novca. Svi su gledali Terla. Terl je pritisnuo dugme za ispaljivanje i baš se okretao. Briganti nisu opazili Jonnieja, koji je bio desetak metara iza njih. Dobro, nije važno. Jonnie je počeo paliti bacač plamena. U tom je trenutku opazio neki pokret. U dugom se zavežljaju nešto nalazilo. Jedan kraj zavežljaja bio je otvoren. Ondje je netko. Talac kojeg odvode na Psychlo? Sijeda kosa, krpica kabanice. Sir Robert! Jonnie je morao odbaciti svaku pomisao o bacaču plamena. Ubio bi i sir Roberta! Terl se mirno i samopouzdano vraćao od konzole prema središtu platforme. Žice su brujale. Stao je kao gromom ošinut. Samo koji trenutak ranije vidio je vani lik za koji je mislio da je Jonnie. Malo dalje, pokraj automobila. A, sada, evo ga unutar atmosferskog štita! Da li se zastor digao? Ne, vidio ga je kako svjetluca kroz snijeg. Kako je životinja prošla kroza nj? Baš kad se Terl spremao navaliti, životinja je ispustila oružje slično dugom štapu. Hitro je posegnula rukom u torbu za pasom. Jonnie je izvukao ugovore koje je Terl potpisao. Bacio ih je u sredinu platforme, a crveni su pečati blještali na snijegu. Bez ikakve sumnje - to su ugovori koje je potpisao Terl! Jonnie je viknuo što je jače mogao da ga čuju kroz maske i obrazine: “Ne zaboravi ovo upisati na Psychlu!” Terla je obuzela strava. Posljednja stvar koju bi želio da se pojavi na platformi na Psychlu bili su ti lažni ugovori! Terl se počeo saginjati da ih uzme. Sudario se sa Snithom baš u trenutku kad je general želio izdati naredbe svojim streličarima. Jonnie se sagnuo i podigao berilijsku superbombu. Bio ju je nakanio jednostavno baciti na platformu. Bomba je bila povezana uzicom. Po zlatnom sjaju njezine kovine, veličini i šesterokutnom obliku nepogrešivo se raspoznavala. Uzica nije bila upaljač: Upaljač je bio u njoj; pomoću naprave za tempiranje koja se nalazila na gornjoj strani kutije ugođen je da aktivira bombu za osam minuta. Na dnu bombe bila je pristupna ploča, dobro natisnuta. Jonnie je upaljačem, koji je još držao, dotaknuo kraj uzice. Dvije otrovne strijele prozujale su pokraj njega. “Granata!” - viknuo je Jonnie. 124

Bacio je četrdeset kila tešku bombu ravno prema Terlu. Odbila se o Psychla i pala mu pod noge. Jedan pogled na zapaljenu granatu, njihovo omiljeno oružje, natjerao je brigante u bijeg. U taj čas začula se slonovska rika. Briganti su udarili o atmosferski štit te se od njega odbili. Terlu je bio dovoljan jedan pogled na bombu da iščezne svaka pomisao na dokumente te da se njegova jeza pretvori u stravu. To je bomba! No sada ona ima vremenski upaljač. Kako li ju je životinja uspjela oduzeti Brownu Limperu, odmotati je i promijeniti joj upaljač, a sve to za tili čas? No Terl je znao što mu je činiti. Mora je se brzo otarasiti! Baš ju je htio baciti s platforme , kad su se briganti muklo udarivši odbili od zastora štita. Zna o je da će se bomba, ako je baci, jednostavno odbiti natrag. Žice su brujale! Terl je znao da mora skinuti ploču s dna kutije te odstraniti jezgru, i to brzo! Gotovo da je mogao vidjeti kako se uređaj za tempiranje zatvara. Čučnuo je i počeo s dna trgati pristupnu ploču. Bila je dobro zabrtvljena. Mučio se oko nje. Jonnie je protrčao pokraj Terla. Morao je dospjeti do sir Roberta i odvući ga do konzole. Jedan je brigant kleknuo na koljeno. Otrovna je strijela prošištala pokraj Jonniejeve glave. Jonnie je izvukao sir Roberta iz duge kutije. Sir Robertu su i ruke i noge bile svezane. Vikao je nešto, nešto kao: “Ostavi me! Spašavaj sebe!” Onkraj atmosferskog štita nastao je pravi kaos. Čuli su se škotski bojni pokliči te rika i topot slonova. O drugu stranu atmosferskog štita pljusnuo je plamen. Snijeg koji je padao - čak i na platformu - pretvara o se u kišu. Vrućina ! Terl je trgao ploču na dnu kutije. Nije imao naprave za rezanje metala. Pokušavao ju je izgrepsti i izdupsti pandžama. Rikao je od muke i tako pridonosio općem urnebesu. Dva su briganta napala Jonnieja. Ostavio se sir Roberta, trgnuo kijaču s pojasa i dva puta udario. Plaćenici su pali. Mogao je sir Roberta odvući malo dalje. Do konzole bilo je daleko. Novi se brigant podigao. Jonnie je bacio kijaču. Pogodila je plaćenika u čelo, i glava mu je poletjela unatrag pod nevjerojatnim kutom. Uspravio se Snith, vičući i pokazujući prema Jonnieju. Galama izvan ovog kaveza bila je za glušna. Jedan se brigant bacio Jonnieju pod noge. Jonnie je izvukao drugu kijaču i prosuo mu mozak. Odvukao je sir Roberta malo dalje. Baš je težak taj škot! Snith je pokušavao natjerati posljednju dvojicu svojih čuvara da odapnu strijele. Tetive lukova bile su previše mokre. Izvukli su bajunete i napali. Jonnie je bacio kijaču i jedan je brigant odletio unatrag. Drugi je nasrnuo. Jonnie je izvukao i posljednju kijaču. Odbio je bajunetu i maznuo briganta postrance po glavi. Kijača mu je izletjela iz ruke. Odvukao je sir Roberta još malo bliže konzoli. Nastojao ga je podići i ponijeti. Na trenutak su Jonniejeva leđa ostala nezaštićena. General Snith je s redenika istrgnuo otrovnu strijelu i navalio. Snažan udarac tijela zahvatio je Jonnieja po torbi. General Snith je podigao otrovnu strijelu i zabio je u gornji dio Jonniejeve lijeve nadlaktice, probio proturadijacijsko odijelo i zadro duboko u meso. 125

Jonnie je pao. Zakotrljao se izvlačeći brđanski nož. Uspravio se i zabio nož u Snithovo srce. Rana je bila užasno bolna. Jonnie je ščepao držak strelice i smjesta je iščupao. No znao je da je dobio svoje. Oštru vatru u rani gotovo da nije mogao podnositi. škrgutao je zubima i pribrao snagu. Rečeno mu je da je otrov spor. Možda će ipak imati vremena da spasi sir Roberta i konzolu. Zgrabio je balčak noža i pokušao ga istrgnuti iz Snithova srca. Nož se zaglavio. Pogledao je Terla. Bjesneći i dalje, Terl je čupao ploču sa dna. Derući nokte na čaporcima, ureziva o se u tvrdu kovinu u težnji da izbuši krug i odstrani jezgru. Vani je bilo mirnije. S radija, koji mu je visio o pasu, Jonnie je začuo Dwightov glas: “Deset sekundi do povlačenja!” Znao je da je zakasnio. Žice su još zujale. Napregnuo se da se sabere. Još je imao posla. Osjetio je kako mu srce ubrzano radi. Podvukao je ruku pad pazuho sir Roberta i povukao starog škota kroz blato. Dopro je do konzole. Znao je da je u njoj bomba koju će morati brzo dezaktivirati. No prvo je sir Roberta smjestio do konzole , tako da mu kupola pri spuštanju ne odsiježce ruke ili noge. Pogledao je konzolu. Sklopka je bila u gornjem položaju. Morat će biti u donjem položaju kad se bude obavljalo naredno ispaljivanje. Kad bi barem imao vremena da to nekome saopći! Potražio je u torbi daljinski upravljač. Ondje je naišao na slomljeno staklo. Ruka kao da mu je u vatri - tako ju je osjećao. Ono razbijeno staklo bila je ampula seruma! Nije više imao seruma. Telekomanda se potresla. Ne, to se tresla njegova ruka. Prebacio je prekidač i zanjihao dizalicu. Ne. Mora prvo isključiti atmosferski štit. Pred očima mu se na tre nutke svel crnjelo. Srce mu je tuklo sve brže i brže. Oklopni zastor! Otpuzao je do glavne sklopke i prebacio je. Vrativši se do konzole, pogledao je uvis prema kupoli. Manipulirao je daljinskim upravljačem, navodeći kupolu točno iznad njih da bi se spustila kako treba. Prebacio je sklopku na komandu za spuštanje. Kupola se spuštala presporo. Mora da, su se konopi ukrutili. Tu se ništa nije moglo. S remena je skinuo sjekiru za konope. Morat će biti pripravan da ih presiječe u trenu kad prestane zujanje. Jonnie je izgubio pojam o vremenu. Još je čuo zuj žica. Pogledao je prema Terlu na platformu. Čudovište kao da je uspjelo otvoriti pristupnu ploču. Vrlo pažljivo rukujući bombom, Terl je izvlačio jezgru od teškog metala. Odjednom je Jonnieju sinulo što će Terl učiniti. Bacit će jezgru na njega. Jezgra će letjeti kao tane. Mogla bi proletjeti kroza nj. Jonnie je najednom spazio još nešto. Browna Limpera! Brown Limper je hrlio noseći thompson. Prošao je mjesto na kojem se do maloprije nalazio zastor štita na drugoj strani, platforme. Nastojao se toliko približiti Jonnieju da jednostavno ne može promaštiti. Kupola se još nije spustila. Terl je sada u rukama držao jezgru. Bacit će je na Jonnija. Bilo je mirnije. Samo dim, snijeg što pada i škripa konopca koji spuštaju kupolu. Jonnie je pokazao prema Brownu Limperu. “Terl! On će pucati!” - viknuo je. 126

Terl se hitro osvrnuo i ugledao Browna Limpera. Vidio ga je kako podiže automat da nanišani. Jedan hitac u ovom trenutku upropastio bi ispaljivanje. Terl je hitnuo jezgru. Bacio ju je svom snagom. Jezgra je pogodila Browna Limpera u slabinu. Probila ga je i pogodila mu kralješnicu. Thompson je zveknuo o tlo. Brown Limper je pao, a udovi su mu se trzali. Vrištao je: “Proklet bio, Terl! Proklet bio!” Zatim se umirio. Žice su još brujale. Terl je viknuo Jonnieju: “Ipak pobjeđujem, štakorska glavo!” Znao je da se sada ne smije micati. Jonnieju je pucala glava. Srce mu je prebrzo tuklo. No mogao je kriknuti, a osjećao je da Terla mora prikovati ondje gdje jest, sada ga mora smesti. “Oni lijesovi puni su piljevine ! Jutros smo ih zamijenili! U tvojoj spavaćoj sobi!” - viknuo je Jonnie. Terl se brzo okrenuo da ih pogleda. “A ni zlato nikad nije otišlo na Psychlo! I njega smo zamijenili!” - viknuo je Jonnie. Terl je otvorio usta da krikne. Tovar na platformi je zatreperio. Lijesovi puni piljevine su zatreperili. Tjelesa briganata na platformi su zatreperila. Terl je zatreperio. I svega je nestalo. Platforma je bila prazna, očišćena čak i od blata. Zujanje je prestalo. Jonnie je uzeo sjekiru i udario oštricom po konopcima. Nije ih potpuno presjekao. Udario je još dvaput. Svi su se konopi razdvojili. Sve je postajlo crnje. Ne, bila je to kupola. Prerađeni avionski klizači na dnu udarili su o metal. Jonnie je posegnuo u unutrašnjost kupole te povukao polugu koja je klizače slijepila s metalom na kojem je počivala konzola. Bilo je vrlo mračno. Osjetio je da ga je njegov osjećaj za vrijeme morao napustiti, a zatim mu je sijevnulo da je Terl za svoje vlastito teleportiranje možda produžio vrijeme. Jonnie je u torbi imao malu rudarsku svjetiljku. Napregnuo se da dopre do nje. Cijelo mu se tijelo počelo tresti kao da je sve isuviše napeto. Obraćao mu se neki glas. Bio je to sir Robert: “Požuri. Presijeci konopce i oslobodi mi ruke.” Jonnie je imao sjekiru. Pipajući je potražio sir Robertove ruke. Oštrica je bila tupa, konopci previše otporni. Zatim se uspaničen sjetio da se ispod ove konzole mora nalaziti tempirana bomba. Raznijet će sir Roberta na komade. Ispustio je sjekiru i premjestio ruku prema konzoli. Bilo je užasno teško. Služio se samo jednom rukom, ali je svoje bolno rame podmetnuo pod metal. Uspio je podići donji dio konzole. Ispitivao je donje rubove. Zatim malo više. Napipao je bombu. Bila je privezana vrpcom. Radeći jednom rukom, oslobodio ju je i izvukao. Spustio je vrh konzole na njegovo mjesto. U tmini je iz paklenog stroja izvukao upaljač. Još je nešto morao učiniti. Sklopka. Položaj sklopke. Jonnie se osjećao kao da ga komadaju izvlačeći mu živce. “Sir Robert! Reci im da sklopka ... sklopka mora biti u donjem položaju... donjem položaju za slijedeće...” Vanjski dio kupole zahvatio je tako snažan udarac da se cijela platforma zaljuljala! Kao da je odjednom drmnulo desetak potresa. Kao da se planet razbio. Jonnie se zgrčio i izgubio svijest. Nije čuo ništa od kaosa. 127

Otprilike sat prije ispaljivanja grupa brodova u orbiti pojavila se nad nebosklonom koji joj je pružao mogućnost pogleda na američki logor. Već ranije istoga dana mali špijunski brod koji su odaslali Hawvini izvijestio je da se ondje odvija neka aktivnost. U izvještaju je stajalo samo toliko da je uz pomoć infracrvenih zraka usred noći zamijećena skupina Ijudi kako ulazi u područje logora, da je zatim ta skupina iščeznula, ostavivši za sobom samo izvaljenu i očito usnulu noćnu stražu. Uređaji združenih snaga, u orbiti hvatali su nešto neobično što se zbivalo dolje na sve biližem horizontu. Ondje, na onom položaju, kao da je bio veći broj ljudi no što je uobičajeno. Dolje je vladala snježna mećava i infrazrake su bile malo zamagljene. Pozornost združenih snaga nije još bila toliko usredotočena na logor kao što će uskoro biti. Preko zapovjedničke mreže monitora upravo se odvijao jedan intervju. Kad je polukapetan Rogodeter Snowl otišao natrag na Tolnep po pojačanja, stupio je u vezu sa svojim ujakom, četvrtadmiralom Snowleterom. Rogodeter je smatrao da dobit valja zadržati u obitelji. Četvrtadmiral je s radošću doplovio sa svojom flotilom od pet brodova, od kojih je najveći bio veliki ratni brod “Plijen”, brod klase Užas koji lansira borbene avione. Snowleter nije postao četvrtadmiral bez stanovite vještine, pa je poveo sa sobom novinskog izvjestitelja. Roof Arsebogger je sama sebe smatrao novinarskim asom tolnepskog “Ponoćnog očnjaka”. Čak i među medijima drugih sistema, “Očnjak” su sa zavišću držati samom jezgrom netočnosti, korupcije i pristranih vijesti. Taj je list uvijek objavljivao točno ono što želi vlada, pa čak i onda kad se pretvarao da je uperen protiv nje. Roof Arsebogger uživao je ugled najotrovnijeg reportera u uredništvu, koje se specijaliziralo upravo za ovakav soj. Arsebogger je s “Plijena” intervjuirao polukapetana Rogodetera Snowla. Bio je to samo pozadinski intervju i toliko dosadan da su ga ostali tek osluškivali. Bili su različitih mišljenja. Četvrtadmiral nije bio baš obljubljen. Ostali su zapovjednici osporili Snowleterovu tvrdnju da je on najstariji komandant po činu, pa stoga i vođa zadruženih snaga. A to što je bio ujak još manje obljubljenog Rogodetera Snowla još je više pridonosilo tome da ga ne prihvate. Snowla su mrzili. “Dakle, vraćajući se opet na onog čovjeka s krivotvorene novčanice od jednog kredita”, govorio je Arsebogger, “biste li rekli da je on nečastan?” “I gore od toga”, odgovorio je Snowl. “Bi li mu odgovarao opis 'On je poznati pervert'?” “I gore”, odgovorio je Snowl. “Dobro, dobro”, rekao je Arsebogger. “ Moramo se, znate, posve pridržavati činjenica. Bi li valjalo: `Krade dječicu i pije im krv`?” “Lijepo, lijepo”, rekao je Snowl. “Točno”. “Mislim da ste pri ispunjavanju službenih papira spominjali”, rekao je Arsebogger, “da ste se nekoliko puta sreli s ovim... kako se ono zove... oskvrnitetjem postojećih vlada... mhm... Tylerom? Da. Da ste se s njim sreli osobno u borbi.” Ostali su zapovjednici to slušali a Rogodeter nije mislio da će i to izbiti u javnost. Nije računao s ujakovom gladi za publicitetom. “Nije baš točno”, rekao je brzo Rogodeter. “Htio sam reći da sam nekoliko puta pokušavao, ali je on uvijek bježao.” Iz pozadine je dopro glas četvrtadmirala Snowletera: “Ali sad neće umaći!” “Dakle, po vašem mišljenju, Rogodeter, mislite li da je to 'onaj'?” 128

Sivi je čovječuljak sve to promatrao na svojim monitorima. Prema izvjestiteljima osjećao je odvratnost, a ovaj Roof Arsebogger zadobio je njegovu osobitu nesklonost: reporterovi su očnjaci bili toliko prljavi da su bili gotovo crni, po licu je od neke bolesti bio pun mrlja, a njegova tjelesna prljavština gotovo da se mogla nanjušiti i preko monitora. Po nesreći, ili na sreću - ovisi o tome kako se gleda - kurirski je brod pristigao baš jučer. Donio je mnogo kojekakvih nevažnih stvari, ali među njima i jasnu i glasnu tvrdnju da onaj još nije pronađen. Uz to, bilo je tu i povećanje nagrade. Prvotnih sto milijuna kredita, koje je ponudila hovinska Uzajamna konfederacija sistema, bolbodski je Imperij ravnopravnosti udvostručio. Sivi čovječuljak nije znao što se događa na drugim sektorima, a kamoli u drugim svjetovima, ali je mogao pretpostaviti da je u toku ista ovakva luda jagma. Sadržaj kurirske torbe, gledan u cijelosti, svjedočio je o tome da su nastupila vrlo čudna i tegobna vremena, da se ovakav problem nije javljao u njima znanoj prošlosti. Osim toga, bilo je i nekih aluzija na vitalnu nužnost njegove prisutnosti “ondje gdje bi mogao nešto korisno učiniti”, umjesto što ovdje jedri “rubom jedinog planeta zvijezde dvanaestog stupnja”. Naravno, nije bilo nikakve izravne kritike. Samo aluzije, nijanse. No, zapravo, uopće neće biti važno ode li kući ili ne. Ukoliko neko rješenje ne iskrsne samo od sebe, kaos do kojeg će doći bit će tolik da ni on, ni ostali neće moći niti pomisliti na to da ga zadrže pod kontrolom. I dalje je slušao kako blesavi reporter intervjuira blesavu vojničku glavurdu, kadli se oglasilo zujalo zapovjedničkog mosta, a na zaslonu se pojavilo lice njegova oficira s osmatračnice. “Vaša visosti”, rekao je časnik, “dolje, u području glavnog grada, nešto se događa. Infrazrake se miješaju. Ne možemo reći što se zbiva. Nemamo jasnih slika.” “Intervju” je iznena da prekinut. Čini se da su i ostali zapovjednici nešto opazili. Na zaslonu sivog čovječuljka pojavio se hoknerski komandant. “Vaša visosti, mislim da ste rekli da je ono centralno sjedište vlade. Dobivamo slike koncentriranih jedinica i registriramo pretjeranu vrućinu. Je li to po vašem mišljenju Politička stvar? ” Sivi je čovječuljak pogledao vlastite ekrane koji su prikazivali to područje. Ali kao i prije, zbog tamošnje mećave, slika je bila nevjerojatno loša. Ništa se nije moglo razaznati. Nekakva interferencija izbacivala ih je iz etera. Čekaj! Ona nazubljena crta na zaslonu! Trag teleportacije. Sivi je čovječuljak hitro smislio odgovor. “Vjerujem”, rekao je oprezno Hockneru, “da je to po svoj prilici na neki logički način politička stvar. Sve informacije koje -” Njegovi ekrani samo što se nisu raspukli! Strahovito blještavilo, pa zatim ništa. Alarmni se megafon oglasio: “Ekran preopterećen! Ekran preopterećen!” Bože dragi, to se ne dešava nikad, osim kad je riječ o najžešćim borbenim područjima. Sivi je čovječuljak pohrlio do okna, znajući da tako postupaju i drugi zapovjednici. Za gledao se dolje. Na preostalim zvučnim kanalima s ostalih se brodova čulo zapanjeno blebetanje. Tamo dolje oluju kao da je raznijela eksplozija. Vatrena kugla penjala se put nebesa. Sve šire i šire kovitlave spiralne mase dima i vatre uzdizale su se do nevjerojatnih visina. U trenu se smrklo. Izgledalo je kao da se svijet razbio! 129

Sir Robert je jedva dočekao da zemlja prestane tutnjati. Nije se niti upitao što bi to moglo biti. Na pameti mu je bilo samo jedno - da oslobodi ruke i pomogne Jonnieju. Vidio je kako je strijela pogodila Jonnieja. Vidio je kako ju je momak iščupao. Sir Robert je znao da je to otrovna strijela, a imao je nekog pojma i o posljedicama. Kad takav otrov uđe u tijelo, fizički će ga napor još brže proširiti po cije lom tijelu. A Jonnie se kretao silovito. Kad je sjekira prerezala konop, nije ga sasvim presjekla. Sir Rober je napregnuo svaki mišić da raskine preostale sukove. U ovoj je kupoli bilo mračno kao u rogu. Nije mogao vidjeti ni gdje je Jonnie pao, ni kako leži. Ali ova je tamnica bila vrlo skučena. Mogao je i morao do njega. Čak i onda ako je vjerojatno prekasno. Gotovo da je zgulio kožu sa zglavaka. Konop je pukao! U grozničavoj je žurbi ispružio ruke, prepipao okoliš i našao Jonniejevu ruku, onu ranjenu. Sir Robert je svojom golemom rukom obuhvatio Jonniejevu nadlakticu tik ispod pazuha i čvrsto je stegnuo, zaustavljajući krvarenje. Ovdje negdje pala je sjekira. Od ljuljanja mora da je nekamo odskliznula. Stenjući od užurbanosti, sir Robert je pipao po metalnom podu, ispod konzole, ispod Jonnieja. Odjednom je u uglu prstima napipao držak sjekire. Prihvatio ju je za gornji dio tik iza oštrice. Pokušao je prosjeći rukav Jonniejeva proturadijacijskog odijela. Bilo je tako teško raditi jednom rukom. 1 u mraku. Očajnički se trudio da ne zareže u Jonniejevo meso. Primio je nabor odijela i pilio ga. Sjekira je bila tupa i oštećena od sječe kablova. Poolovljeni materijal rukava bijaše vrlo otporan. Nije mu išlo. Ne s jednom rukom. Odjednom se sjetio da Jonnie u svojoj torbi uvijek ima remene. Torba se nalazila ispod Jonniejeva tijela, no uspio je do nje. Posegnuo je u nju i naišao na razbijeno staklo kojim si je porezao prste. Uopće se na to nije obazirao. Pronašao je kraj dugačkog remena i izvukao ga. Ispod nadlaktice stavio je komad iskrivljenog metala od rudarske svjetiljke, pritisnuo nanj arteriju, pa pritegnuo i učvrstio remenom. Zategao je remen koliko je mogao i zakopčao ga. Sada je mogao prionuti na posao. Rukav proturadijacijskog odijela razrezao je tik ispod podveza. Zgulio ga je s nadlaktice. Tkanina je bila natopljena krvlju. Ruka je od nje bila klizava. Zbog krvi, ranu je bilo teško pronaći. Pronašao ju je. Oštricom sjekire prorezao je preko cijele rane jedan “x”. Skinuo je svoju masku za zrak i usta priljubio uz ranu. Bilo što, samo da izvuče više otrova. Sisao je i sisao ranu, pljuvao. Krv je bila ljuta i gorka okusa. U njoj je očito bilo otrova. Konačno je pomislio da je rana čistija. Nije znao koliko se duboko strijela zabola, niti je to ičim mogao ispitati. Meso nadlaktice obradio je tako kako je smatra o da će najviše otrova morati iscuriti na površinu rane. Ponovno je priljubio usta uz ranu. Da, istjecala je gorčina. Zatim mu se učinilo da je čistija. Sir Robert je prepipao Jonniejev pojas, ne bi li našao paketić s ovojem za ranu. Nije ga bilo. No krvarenje je sa da bilo nešto slabije. Možda nije ozlijeđena ni jedna žila. Vjerojatno je i bolje bez ovoja. Na drugom Jonniejevom zglobu napipao je bilo. Do vraga! Bjesomučno je udaralo! Puls je bio toliki da ga uopće nije stizao brojiti. Jonniejevo je tijelo ležalo posve napeto. U udovima se osjetio drhtaj. 130

Sir Robert je u mraku pokušao u Jonniejevoj torbi pronaći ampulu. Prema planu, morao ju je imati. Ono razbijeno staklo moglo je potjecati od rudarske svjetiljke. Našao je donju polovicu ampule. Premda nije mogao vidjeti što radi, naslijepo je otvorio ranu i izlio u nju sav preostali sadržaj polomljene bočice. Stisnuo je i gnječio mišić kako bi svaka kapljica tekućine doprla što dublje u ranu. Vjerojatno je to ipak samo njegova tlapnja, pomislio je, ali nadlaktica je bila nekako kliska. Opipao je bilo. Kucalo je brže, a udovi su sve više podrhtavali. Je li učinio sve što je mogao? Ničeg se više nije mogao domisliti. U zatvorenom prostoru zrak je postajao težak, pa je opet navukao masku za zrak. Zasmetala mu je Jonniejeva proturadijacijska maska, pa ju je skinuo i provjerio masku za zrak koja je bila ispod nje. Vibracijski ventil pomicao se neznatno, ali vrlo brzo. Prema uputama, prije prvog stupnja uzbune trebao je montirati novi spremnik za zrak. Ako je Jonnie to učinio, imao je zraka za dva sata. Sir Robert se zavalio. Svukao je spone sa zglobova, izravnao Jonniejevo tijelo i na svoje koljeno podigao Jonniejevu glavu, da bude povišena. Do svih vragova paklenih, što li su mu se udovi tresli! Razmislio je o situaciji. Nije bio na posljednjim pripremama; nije znao je li tada rečeno išta što bi sada trebao znati. S gorčinom je proklinjao vlastitu glupost. Budući da se preseljenje akademije odvijalo tako glatko, jedne je noći sam-samcat išetao poput glupave ovce - do uzvisine da pogleda logor. Bez ikakva pravog razloga. Tek da još jednom promotri poprište skorašnje bitke. Briganti su ga ščepali. Mora da su ga danima promatrali. Svezali su ga i strpali u neku spilju. Pokušali su ga ispitati. Premlatili su ga. Slomili su mu nos, koji je još i sad pun skorene krvi. No on je prestar borac da bi progovorio. Nije znao što će s njime, sve dok ga nisu odnijeli u logor i tresnuli njime o tlo. Nije zapravo vjerovao da će ga odvesti na Psychlo sve dok mu nisu stavili masku za zrak. Od te je pomisli čak i njega probio znoj. Imao je sjajan primjer kako Paychli obavljaju ispitivanje - Allisona. Sir Robert se spremio da sve izdrži. Znao je za ovaj napad, ali nije moga o shvatiti kako bi ga mogli izbaviti. Bacač plamena trebao je počistiti čitavu platformu. A onda je ovaj mladac odbacio svoj bacač plamena i napao! To je izgledalo tako beznadno! Zbog sir Roberta ovaj je mladac odbacio vlastite izglede. Vlastiti život. Sir Robert je ponovno opipao puls. Bože dragi, koliko dugo može bilo ovako divljački tući a da osoba ne umre? Počela ga je uznemiravati tišina izvan kupole. Duboko dolje u starom logoru trebala se nalaziti dežurna spasilačka ekipa s teretnjacima i avionima, a s njom su trebali biti i dr Allen i dr MacKendrick, svi u proturadijacijskoj odjeći i s maskama za zrak. Ovdje unutra bilo je tako tiho. Je li to neko slabašno pucketanje? Jonnie je treba o imati rudarski primopredajnik. Sir Robert je prepipao Jonniejev opasač i zatim stao pipati po podu. Našao ga je. Pucketanje je dopiralo iz aparata. Bio je uključen, ali se nisu čuli nikakvi glasovi. Jesu li tamo vani svi mrtvi? Pritisnuo je puce za odašiljanje. “Halo. Halo” Nije bilo i mudro da kaže išta više. Tko zna tko bi mogao biti vani? Tišina. “Halo. Halo.” Zatim je pomislio da će biti bolje ako dade lokaciju odakle zove. Nije baš mudro, ali je nužno “Konzola zove.” 131

Je li to škljocnuo prekidač odašiljača? Neki je glas šapnuo kao da stiže iz velike daljine: “Jeste li to vi, sir Robert'?” Bio je to Thorov glas! Sir Robert samo što nije zaplakao od olakšanja. “Thor? ” “Da, sir Robert.” “Thor, Jonnie je ovdje. Pogođen je otrovnom strijelom. Morate ga hitro izvući odavle!” Zatim se oglasio dr Allen: “Sir, imate li na sebi proturadijacijsko odijelo?” “Ne, do vraga. Nemam nikakvo odijelo. K vragu s njim! Izvucite dečka van!” “Sir, je li njegovo odijelo cijelo?” Sir Robert se sjetio da je zderao rukav. “Ne.” “Žao mi je, sir”, šapnuo je dr Allen preko primopredajnika, “ako otvorimo kupolu, obojicu bismo vas usmrtili. Strpite se malo. Nastojimo otkriti što možemo učiniti.” “Prokleta strpljivost!” - zagrmio je sir Robert. Strahovito uzbuđen, prešao je na narječje: “Vad te malca van!” Nikakva odgovora. Sir Robert samo što nije počeo udarati po unutarnjoj strani kupole. Zar ne shvaćaju da Jonnie ovdje vjerojatno umire? Tada se šaptom javio tanak, piskutav glasić: “Sir Robert? ” Bio je to jedan od mladih budističkih komunikatora. Vjerojatno najmlađi. Spojili su ga s djetetom! Vojskovođa ih je upravo nakanio gromko opsovati kadli je dijete šapnulo psihloški: “Sir Robert! Rade koliko god mogu, poštovani gospodine. Ovdje vani je vrlo gadno.” “Gdje si ti?” - upitao je sir Robert, vraćajući se na psihloški. “Ja sam vani tik uz kupolu, poštovani gospodine. Primopredajnik mi je u masci za zrak ispod obrazine protura dijacijskog odijela. Oprostite što šapćem. Ne želimo da išta dopre do posjetitelja u visinama. Ovo ne mogu čuti, a rudarski radio ne dopire do njih.” “Što rade posjetitelji?” “Ne znam, sir Robert. Snježni su se oblaci opet navukli. Vidim jednog letačkog komunikatora. Pitat ću ga. Smješta se vraćam.” Nastala je duga stanka. Zatim se prodorni glasić ponovno javio. “Sir? Letački komunikator veli da su se pomakli u orbiti te da su negdje iznad nas. Promatraju ovo mjesto. No naši su borbeni avioni u stanju pripravnosti. Dunneldeen je tamo gore. Želi doznati kako smo. Kako lord Jonnie?” Sir Robert je opipao uzdrhtale udove tijela koje je počivalo kraj njega. Znao je, međutim, što za moral onih gore znači ova informacija. Nije im mogao reći da Jonnie umire. Ali Jonnie je još živ. “Reci im da zasad ne trebaju brinuti.” Djeteta je nakratko nestalo. A onda opet šapat piskutavog glasića: “Letački komunikator proslijedio je vijest dalje.” “Što rade ovi ovdje da nas izvuku van? ” - upitao je sir Robert. Kako li je tegobno sjediti ovdje u mraku i čekati. Jonniejevo je disanje bilo prebrzo, puno prebrzo! “Ovdje vani je vrlo gadno, sir Robert. Vrlo gadno. Ako čujete pucketanje, to su električni vodovi. Svi su izbačeni i gore na zemlji. Iskre frcaju.” “Ima li žrtava u diverzantskoj četi?” “To ne znamo, sir Robert. Spasilačka ekipa buldožerima iskopava lijesove. Ja stojim pokraj jame u kojoj se nalazi platforma. Iz nje se dimi. Je li unutra vruće? ” Sir Robert to nije bio zamijetio. Ustanovio je da je kupola previše ugrijana da bi je mogao dodirnuti. 132

“Rečeno mi je da vam kažem da ne otpuštate polugu kojom se oslobađaju klizači kupole. Pravo je čudo što su izdržali. Nemojte, dakle, otpuštati polugu. Odstranit će cijelu metalnu platformu.” Još je nekoga čuo preko radio-veze. “Dwight? čuješ li nas? Dwight? ” Dječji glasić se javio: “Baš su sada otkrili njegov lijes ispod pristranka gudure. Pristranak se urušio na njega. U garaži su našli viljuškar koji funkcionira, pa podižu lijes. Otvaraju poklopac. Dwight je, čini se, omamljen, ali sjedi.” “Trebali bi poraditi oko ove kupole!” - žestio se sir Robe rt. “O, čitava ekipa radi na tome, poštovani gospodine. Sada iz donjih katova logora izvlače malu dizalicu. Vidim kako jedan čovjek baca stezaljke na veliku dizalicu. Ta se dizalica srušila u stranu i moraju je uspraviti.” Sir Robert je pomalo stjecao sliku kako je vani. “Bili smo na šesnaestoj razini”, rekao je glasić. “Potres je bio gadan. Isisao je zrak, ali ništa se nije čulo.” “No, što je to bilo? što se dogodilo?” - upitao je sir Robert. “Ne znamo, poštovani gospodine.” “U pripravnosti je bilo i nešto nuklearnog oružja. Je li ono eksplodiralo?” Stanka. Dijete je nekamo otišlo. Vra tilo se: “Ne, gospodine, Thor veli da je netaknuto i strašno mu je odlanulo. Oružje nije eksplodiralo.” “Pa što se onda zbilo?” “Vrlo mi je žao, gospodine. Nitko od nas ne zna. O, evo stiže buldožer da oslobodi vašu platformu da bi se mogla podići. Prvi se pokvario nakon što su pogasili požar na njemu. Rečeno mi je da morate biti strpljivi, gospodine. Poduzimamo sve moguće.” Nakon kraćeg prijekida: “ Sada su izvukli još tri lijesa.” Stanka. Zatim tuga: “Onaj kojeg zovu Andrew je mrtav. “ Platforma se uzdrmala kad se buldožer zabio ispod nje. Sir Robert je čuo buku motora. Čuo se prestrašeni krik, pa prasak. Zatim opet piskutavi glasić: “Jedna od motki pala je u krater. Nitko nije nastradao. Evo stiže vaš kamion, sir.” “Kamion!” - izderao se sir Robert. “Trebao bi biti avion! Trebalo bi nas zračnim putem izvući odavde!” Nastala je stanka. Budistički je komunikator nekamo otišao. Vra tio se: “Pronašli su rijeku na jugu. Zove se Purgatoire. Piloti su nam to javili.” Sir Robert je opipa o Jonniejevo bilo. Mahnito je tuklo. “Ne razumijem!” - povikao je sir Robert. “Ovdje je u pitanju vrijeme! Tre bam serum! Zar ne možemo podići ovu kupolu i tutnuti serum unutra?” “Žao mi je, sir Robert. Purgatoire je dvjesta kilometara južnije odavle. Nalazi se na auto-cesti starog čovjeka.” Ubrzao je da ga sir Robert ne prekine. “lzvukli su rudničke pumpe. Sva naša oprema i avioni su kontaminirani. Moraju se isprati šmrkom da se ukloni radioaktivnost. Kad se to obavi, moći ćemo otvoriti kupolu.” Sir Robert je stisnuo šake. Dvjesta kilometara! Koliko li će to potrajati? Dijete mora da je pročitalo njegove misli. “Rečeno mi je da će voziti vrlo brzo; mogu to po onoj prastaroj auto-cesti. Thor će osobno voziti vaš terenjak. Znadu koliko je to važno. Vaš će kamion prvi krenuti. Sada su ispravili vašu dizalicu.” Novi udarac buldožera. Nešto ispod platforme kao da se olabavilo. “Do sada su pronašli petnaest lijesova”, reklo je dijete. “Svi škoti u njima su živi, osim jednoga. Taj je lijes odletio u zrak i smrskao čovjeku lubanju. Olovo s vanjske strane lijesova posve se istopilo. Gornji slojevi, hoću reći. Toliko su vrući da ih se ne može dotaći i vrlo je teško s njima baratati.” 133

Zaškripilo je i zacvililo kad su kuku dizalice pričvrstili za gornji dio kupole. Prema zvuku moglo se zaključiti da postupaju s velikim oprezom kako ne bi otpala donja platforma. Klizači su izdržali. Sir Robert je osjetio kako se njišu u zraku. Zatim mukli udarac, kad su bubnuli na teretnjak. Ponovno su ih podigli da bi ih bolje namjestili na kamion. Dijete mora da je i dalje stajalo na visećoj platformi. Piskutavi je glas mirno izvještavao: “Odavde bolje vidim. Ne pada snijeg. Tamo dalje u ravnici vidim neka trupla. Vjerojatno je to brigantsko pleme. Vidim nove lijesove.” Viknuo je nekome i mora da mu je nešto pokazivao. “Čitav gornji dio starog logora odletio je u zrak. Širom je otvoren vjetrovima.” Sir Robert je opipavao Jonniejev puls. Je li slabiji? “Thor se okreće nekome. Penje se sada u vaš teretnjak. Veli da je dobar vozač, ne brinite. Vozit će što brže bude mogao. Oprostite mi, ali trebao bih sada ući u kabinu i svezati pojas.” Teretnjak je uz tutanj krenuo. Drmusao se i tandrkao po neravnom terenu. Sir Robert je nastojao držati Jonniejevu glavu mirno. Da li on još diše? Stigli su na auto-cestu starog čovjeka. Motor je ubrzao rad; zvuk stroja postao je vrlo visok. Sir Robert se sjetio da je Jonnie imao ručni sat. Pokušao je pronaći njegovo dugme za rasvjetu. Brojke su se okretale. Vozili su toliko brzo da je sir Robert mogao čuti huk vjetra izvan kupole. Vrijeme, vrijeme, vrijeme! Pedeset minuta. Pedeset dvije minute. Pedeset devet minuta! Kamion je naglo usporio. Poskakivao je niz neki neravni teren. U mjestu se zaustavio. Spustio se na zemlju. Ponovno je začuo piskutav glasić: “Nalazimo se na riječnoj obali. Tu je vode u izobilju. Sastavljaju rudničku cijev. Moram se maknuti od kupole dok je budu prali. Moram se i sam oprati. Svi ostali takoder. Zatim će se obaviti pokus s plinom za disanje.” Odjednom je po kupoli počela bubnjati voda. Unutar kupole sve je tutnjalo i odzvanjalo. Sve je obavio zvuk. Zatim se očito voda slila niz cijeli teretnjak. A onda je nastala tišina. Opet se javio piskutavi glasić: “Sir Robert? Stigao je kamion s malom dizalicom i već su ga isprali. Ja sam se takoder oprao. Možete li tamo unutra napipati polugu za otpuštanje. Vanjska je iskrivljena.” Sir Robert je tu polugu već ranije pronašao, i prije jednog sata samo što je nije povukao. Trznuo ju je. Čula se tutnjava i štropot dizalice koja se približila i užeta kojom su vezali kupolu. Kupola se podigla! Mutno dnevno svjetlo doprlo je u unutrašnjost. Jonnie je ležao na podu. Diše li? Osoba piskutava glasa stajala je uz njih, s nje se cijedila voda; bila je bez obrazine i maske. Dječak je mogao imati trinaest godina. “Zovem se Quong. Hvala vam što ste imali strpljenja sa mnom, sir Robert. Brinuo sam se isto toliko kao i vi.” Dr Allen je skočio na teretnjak. U ruci je drža o špricu za injekciju i hvatao je Jonniejevu nadlakticu. Priskočila je i jedna bolničarka. Pridržavala je Jonniejevu glavu. Sir Robe rt se nesigurno ispravio. Bio je sav mokar od znoja, a vjetar je bio hladan. Pogledao je prema sjeveru. “Što je ono?” - upitao je. Ondje se nebo žarilo. Tu je bio Thor. Bio je tu još jedan član spasilačke ekipe. Novi su teretnjaci pristizali dalje nizvodno. Thor je rekao: “Ono je Denver.” Sir Robert je blenuo. Upravo su stigli iz pakla. 134

Prvi put tijekom turobne, zamorne godine sivi je čovječuljak bio napet i zainteresiran. Nada, koja mu je bila nešto strano, mučno se rađala u njemu. Doduše slabašna, ali ipak prisutna. Nije imao nikakva stvarnog interesa za silni blijesak koji su vidjeli, i gotovo da i nije mario da promatra zakovitlane, prljave mase golemog oblaka koji se digao sa Zemlje. Njega je zanimo onaj trenutačni trag na ekranu. Teleportacijsko ispaljivanje! Trag za koji se nadao da ga više nikad neće vidjeti. Prva mu je reakcija bila da vidi je li itko od onih vojničina u okolnim brodovima primijetio treperavi trag. Pažljivo je slušao njihov razgovor. “Ovo je očito bila nuklearna eksplozija”, rekao je Bolbod. To je bilo njegovo objašnjenje. Isturio je svoje ratoborno lice iz ovratnika toliko da je izgledalo kao da izaziva nekoga da mu se suprotstavi. Tolnepski je polukapetan smjesta predložio da se ode doIje i “istinski razori ono mjesto”! Hawvin je nagađao da bi situacija mogla biti politička i težio je da u nju uvuče sivog čovječuljka. No sivi je čovječuljak bio suzdržljiv: čekao je da vidi što drugi znaju. Rezime je dao hoknerski natporučnik. Stavio je monokl na oko i prezirno frknuo nosom. “Vi, drugovi, ne shvaćate stvar!” - kazao je. “Prema ranijim izviđanjima, jedna diverzantska skupina izgubila se noću na ovom području. Posve je jasno da je to što smo vidjeli vrhunac političkog rata. Rekao bih, štoviše, da je došlo do promjene vlasti. Kao što znamo, politička je scena bila nestabilna: svećenstvo - oni žuti momci u haljama - ranije je preuzelo planet. No izgubili su, možda, i satjerani u onaj svoj hram u južnoj hemisferi. “Neka vojna grupacija”, nastavio je, “sada je nuklearnim oružjem satrla bivšu prijestolnicu planeta. S dvjema odvojenim pobunama u samo nekoliko proteklih mjeseci politička je klima vrlo nestabilna, i vrijeme je da poduzmemo zajednički napad. “Da!” - zagrmio je Bolbod. “ Trebali bismo se smjesta pustiti i zbrisati ih!” Zapovjednik s Jambitchowa malko se nasmijao. “Bojim se da sa mnom, poštovana gospodo, ne možete računati. Barem zasad. Jeste li pogledali onamo, na onu izbočinu gorskog vrha - onoga što je samo nešto zapadnije od prijestolnice?” Nastao je muk, a zatim preneraženo dahtanje. Petnaest različitih borbenih aviona i jurišnih transportera upravo se pomaljalo na vidiku. “ To je bila zasjeda!” - rekao je polukapetan. “Pih!” - vikao je Bolbod. “Njihova vatrena moć ne može se usporediti čak ni s jednim od naših većih brodova.” “Mogu oni biti prilično gadni”, kazao je Jambitchow svojim za pjevajućim glasom. Nastalo je zatišje. Odjednom se na monitoru sivog čovječuljka pojavilo jedno lice. Bio je Roof Arsebogger iz “Ponoćnog očnjaka”, koji se javljao s golemog tolnepskog ratnog broda “Plijen.” “Vaša visosti”, trabunjao je izvjestitelj, “bismo li mogli iskoristiti priliku koju nam pruža ovo zatišje da doznamo vaše osobno mišljenje o općoj situaciji?” Sivi je čovječuljak uvijek bio miran, nikada nagao. Sve što je izustio - i to mirnim glasom - bilo je: “Maknite mi se s monitora.” “O, da, gospodine, vaša visosti. Svakako, gospodine, vaša visosti. Odmah, gospodine!” Bolesno je lice iščezlo. Sivi je čovječuljak napravio grimasu gađenja i vratio se razmišljanjima ostalih. Prije ili kasnije doći će oni do nekog zaključka i poduzeti zajedničku akciju. Dosad nijedan nije spomenuo trag teleportacije. 135

Nijedan nije došao ni do kakvog logičnog zaključka. Je li svaki od njih potajno hlepio za nagradom i pred ostalima tajio ono što zna? Slušat će ih. Uvijek je korisno sluša ti. Združe ne su snage oživjele i mijenjale položaj u orbiti kako bi zadržale svoje mjesto nad ovim područjem. Uokolo po nebu vidjeli su se bljeskovi ispušnih plinova iz motora, a mrmljanje internih zapovijedi prodiralo je u radio-veze. Pripremali su se. Na kraju je Hawvin spomenuo ono što ih je sve moralo zaokupljati - nagrada. “Upravo sam izračuna da bi oni mogli biti onaj, a opet... Tu je i izvještaj da se danas nešto ranije oko platforme za ispaljivanje kretao i jedan veliki Psychlo.” “Pa, ako je to bio Psychlo, zar ne misliš da bi on to znao?” - upitao je zapovjednik s Jambitchowa. Na ovo se nadovezao hoknerski natporučnik: “Ako taj glupan i nije znao, ipak bi mogao biti onaj.” “Ali da je on onaj”, rekao je Hawvin, “ znao bi. A budući da nije znao, nije, dakle, onaj.” Uskočio je četvrtadmiral, zamišljeno kvrckajući zub. “Budući da sada postoji mogućnost da su oni onaj” - ostali su preko svojih monitora zurili u njega, ne shvaćajući odakle je došao do ovog zaključ ka - “ne vidim, dakle, nikakva razloga da dalje odgadamo običan desant, uništenje i čišćenje onog mjesta dolje.” “No s druge strane”, nastavio je četvrtadmiral briljantnom logikom, “ako su oni onaj, onda oni za nas predstavljaju strahovitu opasnost i treba ih napasti. Bilo kako bilo, jednostavno ih napadnemo, podijelimo plijen i zbrišemo.” “A novac od nagrade?” - upitao je Jambitchow. “Pa”, kazao je četvrtadmiral, “kako stvari stoje što se toga tiče, najbolje ćemo otkriti sveobuhvatnim ispitivanjem zarobljenika. Kao vrhovni zapovjednik ovih združenih snaga -” Odmah su uslijedili prosvjedi. Složili su se da u svakom slučaju treba napasti, sravniti i raščistiti ono dolje. No nisu se složili s time da im je vrhovni zapovjednik četvrtadmiral! Četvrtadmirala Snowletera to se dojmilo vrlo neugodno. Budući da je na brodu imao Roofa Arseboggera, želio je ostaviti najbolji dojam. Ovo neslaganje nije pridonosilo tome cilju, pa se razljutio. Prepirka koja je izbila potrajala je stanovito vrijeme, pa se sivi čovječuljak vratio proučavanju onoga što se događa dolje. Zamijetio je mali konvoj koji hita prema jugu. Taj se konvoj sastojao od dva dijela. Prvi, manji, jurio je po nečemu što je nekoć moralo biti nekakva drevna auto-cesta. Drugi je dio bio veći i jurio je gotovo podjednakom brzinom. Isprva se moglo pomisliti da ovaj drugi goni prvoga. No sada su se oba bez borbe spojila na riječnoj obali. Mora da su pripadali istoj grupi. Rijeka je nabujala od proljetnih voda; odmah nakon prispjeća prvog dijela konvoja postavljene su crpke i vidjeli su se snažni mlazovi vode. Oni dolje prali su vozila i sebe. Ta aktivnost sivom čovječuljku nije bila poznata, pa je pogledao u priručnike. Radijacija! Postupak dekontaminacije zahtijevao je obilne količine vode. Zbog svoje težine, radioaktivne čestice mogle su se sprati i odstraniti. Znači, ono je stvarno bio nuklearni udar. Psychli su stoljećima okrutno onemogućavali svakoga tko bi težio primjeni takvog oružja. To je bilo gotovo zaboravljeno poglavlje prastarog ratovanja. Sivi je čovječuljak od svog oficira veze zatražio da mu izoštri monitore. Ondje dolje bila je magla i vrlo oblačno, pa vidljivost nije bila osobita. Grad na sjeveru zahvatila je žestoka vatra; pod oblacima dima koji se uzdizao vidio se žar plamena. Vjetar je puhao s juga, i mada je područje rijeke na koje su stigli teretnjaci bilo čistije, bilo je mnogo atmosferskih smetnji. 136

A, pa da, to je zbog onog pokidanog dale kovoda koji vodi do starog rudnika. Zbog njega je slika na monitoru skakala i iskrivljavala se. Skupini pokraj rijeke trebalo je stanovito vrijeme da se sredi. Tko su oni? Izbjeglice? Ostaci vojske napadača? A onda ju je spazio: ispod kupole koju su podigli dizalicom - teleportacijska konzola. Situacija mu se počela razbistrivati. Nije znao zašto ili kako, ali ona borba i eksplozija morale su biti u vezi s teleportacijom. Ovaj ili onaj zapovjednik brodova oko njega zatražit će njegov savjet. Odgovorit će neodređeno. Ovaj put iznimno neće biti nimalo uslužan. Nadao se i molio da oni odozgor ne opaze konzolu. Grupa je očito imala ranjenike oko kojih se starala, pa je na trenutak zanemarila mjere sigurnosti. Konzola je stajala na otvorenom, izložena svačijem pogledu. Napokon je doletjelo šest borbenih jurišnih aviona i spustilo se. Iznad grupe je povrh toga uspostavljena i vrlo snažna zaštita iz zraka. Sivi je čovječuljak netremice promatrao onu konzolu. Konačno su je pokrili i prenijeli u borbeni avion. Hoknerski natporučnik odjednom je kazao: “Nije li ono što su s teretnjaka prebacili u avion teleportacijska konzola? Vraćam videorekorder.” Sivi je čovječuljak klonuo. Nije želio da oni ovo vide. Ponadao se da je neće prepoznati ako je i ugledaju. Uzaludna nada. “Bogme jest! - rekao je Hockner. Trebalo im je stanovito vrije me da obave ukrcaj. Neki jurišni avioni bili su prilično prazni; dva su bila posve opterećena. Sivi je čovječuljak procijenio nosivost. Da, u ona dva transportna borbena aviona moglo se ukrcati čitavo Ijudstvo. Zapovjednici su sada vrlo užurbano razgovarali. Neki su već prije vidjeli slike ovakvih konzola. Uzbuđenje je raslo, slika diobe nagrade od dvjesto milijuna kredita bivala je sve bliža. A onda je ona skupina ljudi tamo dolje ostavila teretnjake , crpke i dizalicu i ono što bi mogli biti lijesovi. Šest se borbenih jurišnih aviona diglo u zrak. Izveli su nešto vrlo zbunjujuće i zagonetno. Umjesto da polete u propisnoj formaciji, počeli su se međusobno ukrštati, kružiti i obrušavati se. Čak i pri ponavljanju snimki nije se moglo reći koji je jurišni avion koji! Četiri zrakoplova ponovno su se spustila. Koja četiri? Koji su oni što nose teret? Zapovjednici su se ozbiljno raspripovijedali oko toga. Vraćali su snimke, tražili oznake. Uz atmosferske smetnje to im nije uspjelo. Odjednom je Hockner došao do rješenja. Ona dva aviona s vrlo malom zračnom podrškom poletjela su ležernom brzinom - svega tisuću osamsto kilometara na sat - u smjeru sjeveroistoka. Druga četiri, a uz njih i preostali veći dio aviona iz zračne podrške, ostala su kraj rijeke. “To je mamac!” - viknuo je natporučnik. “Žele da slijedimo onu grupu što kreće k sjeveroistoku!” Promatrali su i odgonetavali kamo će sjeveroistočna grupa. Preletjet će s ove strane pola, pa će, ukoliko se ne zaustavi ranije, zaokrenuti prema onom mjestu s pogledom na južnoj hemisferi. Uz ovu brzinu, onamo će prispjeti za otprilike devet sati. Baš kao da žele potvrditi Hocknerove sumnje, preostala četiri borbena aviona i ostatak zračne podrške odjednom su poletjeli u kursu sjever-sjeverozapad. Letjeli su brzinom od tri tisuće šesto kilometara na sat. Hitrom ekstrapolacijom njihova cilja otkrilo se da je njihovo jedino moguće odredište drevni rudnik blizu grada koji se nekoć zvao Singapore. 137

“To je to, stari moj!” - rekao je Hockner. “Postoji izvještaj da je na onom području zabilježena velika aktivnost te da je sagrađena neka vrst platforme. Konzolu odvoze u 'Singapore'. “ Četvrtadmiral je pokušao osporiti to mišljenje. Kao najstariji oficir, imao je pravo da traži poslušnost. Objasnio je da pravi cilj mora biti pagoda. Razlog tome bila je njegova mržnja prema svim religijama. Religiozni ljudi su fanatici, ruše vlade i uvijek ih se mora uništavati. To je očito bila vjerska buna, za što postoje čak i dokazi. Neki vjerski red srušio je vladu planeta i sada je ukrao konzolu. Ovaj planet je onaj, pa im je svima naredio da krenu na pagodu. Njegova je naredba odlučila. Združene su snage poletjele u pravilnom poretku, svom snagom i složno za grupom koja je brzala prema Singaporeu. No moćni veliki brod “Plijen”, nosač aviona kla se “Užas”, nije ih slijedio. Nahuckan od Roofa Arseboggera u samostalnu akciju koja će pružiti bolji novinski materijal i podboden mržnjom prema svim religijama, četvrtadmiral Snowleter okrenuo je svoj teški i silni brod, krcat borbenim avionima, prema Karibi. Jonnie se prenuo iz sna usplahiren. Tlo se potreslo! Bolničarka koja je morala biti uz njegovu postelju otišla je iz sobe. Buljio je oko sebe, ne mogavši na trenutak prepoznati okoliš. Bila je to bunkerska prostorija u Karibi, koju su Kinezi uredili specijalno za njega u prvom krugu šupljine platforme za ispaljivanje. Brežuljak su iznutra opasali dubokim bunkerima, od kojih su neke čak i opločili. Osvijetlili su ih rudarskim svjetiljkama. Ovaj je bio obložen žutim pločicama. Od namještaja imao je krevet, stolce i ormar za odjeću. Od pločica su napravili čak i Chrissin portret - prema slici s piktorikordera; bio je prilično vje ran, osim što je imao kose oči. Zemlja se još jednom potresla. Bombe? Baš je htio iskočiti iz kreveta, kadli je ušao dr Allen i umirujući ga gurnuo natrag. “Sve je u redu”, rekao je dr AIlen. “Sve je vani pod kontrolom.” Mjerio je Jonniejev puls. Na vratima se pojavio sir Robert. Dr Allen mu je preko nosa stavio zavoj. Očito je čekao da dr Allen obavi svoje. “Gadno si na stradao”, rekao je dr Allen. “Ali puls ti je sada normalan. Ona preventivna doza seruma donekle je ublažila reakciju na trovanje. No spasio te u stvari sir Robert: on je izvukao otrov i čak ti dao nekoliko kapljica seruma.” Jonnie jev golemi psihloški ručni sat ležao je na uzglavlju. Pogledao ga je. Spavao je osamnaest sati! Bogzna što se za to vrijeme dogodilo. Dr Allen ga je preduhitrio. “Znam, znam. Međutim, bilo je nužno da te damo na opijate kako bismo ti usporili rad srca.” Prislonio je stetoskop uz Jonniejeva prsa. Osluhnuo je. Zatim je smotao instrument. “Ne mogu otkriti nikakvo oštečćenje srca. Ispruži ruku.” Jonnie ju je ispružio. “Ah, nema drhtanja”, rekao je dr Allen. “Mislim da je s tobom sve u redu. Nekoliko dana u krevetu.” Istog trenutka zemlja se ponovno potresla. Jonnie se pokušao dići, a dr Allen ga je ponovno gurnuo natrag. “Sir Robert!” - viknuo je Jonnie. “Što se to događa?” Dr Allen je kimnuo sir Robertu da je sve u redu i napustio prostoriju. Sir Robert je pristupio i stao uz postelju. 138

Nije odgovara o na Jonniejevo pitanje. Stajao je i smiješio se Jonnieju, veseo što ga Vidi živa. Mladac je čak imao boje u obrazima. “Što se događa?” - upitao je Jonnie, rastavljajući riječi od riječi. “Ah”, rekao je sir Robert. “Onaj tolnepski brod je gore. Nalazi se na visini od četiri stotine kilometara, ali neprekidno odašilje avione da nas bombardiraju. Imamo zračnu zaštitu. Tu je Stormalong, koji rukovodi protuzračnom obranom. Zasad neprijatelj glavnu pozornost posvećuje Singaporeu.” Na vratima se pokazao Angus. Jonnie mu je viknuo: “Jesi li postavio konzolu?” “Pa, da”, rekao je Angus. Ušao je u sobu. “Zato te i nisu uznemiravali.” Podigao je prstuvis. “Uza svu ovu pucnjavu, našu protuzračnu obranu izvan štita i motore naših vlastitih aviona, ne bismo se usudili upotrijebiti uređaj za ispaljivanje. Sve je spojeno. Kinezi su sve lijepo dotjerali.” “Pri slijedećem ispaljivanju položaj sklopke je dolje”, kazao je Jonnie. “Da, rekao nam je sir Robert. Sve je spremno za ispaljivanje, samo ako ova pucnjava ikad završi. Odmori se.” Angus je otišao, a došao je Thor. Thor je rekao: “Kako se osjećaš?” Jonnie je odmahnuo rukom: “Nije vrijedno spomena. Posljednje čega se sjećam jest da sam bio u onoj kupoli. Najbolje će biti da mi ispričate što se zatim zbivalo.” Ispričali su mu što se zbilo i što su poduzeli. “Tako gadan povratni udar?” “Još gore”, re kao je Thor. “Koliko smo ljudi izgubili?” - upitao je Jonnie. “Andrewa i MacDougala”, rekao je Thor. “Ali petnaestorica su ovdje u ovoj maloj bolnici. Nekoliko potresa mozga, slomljenih ruku i nogu. Uglavnom nagnječenja, vrlo gadna nagnječenja. Zaštitilo ih je olovo u lijesovima. Nema radioaktivnih opekotina. Andrewa su briganti izboli, pa nije mogao iznutra uglaviti poklopac, tako da se lijes otvorio.” “A MacDougal?” - upitao je Jonnie. “No, to je ružan slučaj. Mjesto mu je bilo tamo pokraj starog kaveza, a lijes je izletio iz zemlje. lsprva nismo mogli pronaći njegovo tijelo, pa smo ga morali potražiti.” Jonnie je primijetio da Thor drži težak paket; bio ga je prislonio na stol. “Morali smo početi tragati za leševima. Bili su razasuti svuda uokolo, a meso im je uglavnom sve bilo spaljeno. Slijedili smo liniju udara, misleći da mu je tijelo odletjelo direktno od platforme , pa smo došli do onoga što je preostalo od Terlova ureda - cijeli gornji dio odletio je u zrak. Četiri-pet tjelesa s ruba platforme eksplozija je bacila na to područje. Nismo htjeli da ikoga vodimo kao 'nestalog', pa smo nastojali identificirati trupla. Pronašli smo MacDougalovo tijelo.” “A pronašli smo i ovo.” Odmotao je teški paket. “Znam da će ti odlanuti kad to budeš imao. Na jednom je lešu sve meso bilo spaljeno, a kralješci posve izloženi. Iz nje ga je virilo ovo.” Bila je to kuglica veličine graška, kuglica nepoznate tvari koja je bila jezgra bombe. “Brown Limper”, rekao je Jonnie. “ Terl ju je bacio na njega. Poput taneta. Da, jako, jako sam radostan što ste je našli!” “Imamo i onaj paket koji mu je predao Terl”, rekao je Thor. “Dali smo ga Angusu i on ga je dezaktivirao. Kako to funkcionira?” “U stvari, ne znamo”, rekao je Jonnie. “Ali - poznajući Terla -” “Domogli smo se i cijelog uređaja za uništavanje dokumenata”, rekao je Thor. “Pretpostavljali smo da će se htjeti njime poslužiti, pa smo isključili struju. Pun je do vrha ! Nalazi se tu vani, na kolicima, ako ga budeš htio vidjeti. Na sreću, stavili smo ga u rudarsku proturadijacijsku vreću.” Mahnuo je prema vratima. 139

“Zgrabili smo ga čim je Terl napustio ured.” Jedan je momak uvezao kolica u sobu. Na njima su bili uredno složeni materijali. “Da nisi ni slučajno pokušao pucati iz ovih malih pištolja”, rekao je Thor. “Ker ih je začepio, tako da pucaju unatrag u onog tko se njima koristi. Ker je rekao da ti to kažemo, a i to da će ih on opet popraviti.” Predali su Jonnieju neke brošure i papire koji su se nalazili u lažnim stranama i dnu kabineta. Jonnie ih je već imao mnogo. Pažnju mu je privukao pamflet: “Poznati sistemi obrane neprijateljskih rasa i opsežni prikazi njihovih domovina”. Prelistao ga je. Mnogo je ovdje planeta. Potražio je Tolnep: Ovaj planet je planet iz sustava dvostruke zvijezde. (Pogledaj smještaj na koordinatnoj karti.) U tom su sustavu samo tri naseljena planeta: sedmi, osmi i deveti. Tolne ska je domovina deveti planet. On ima pet mjeseca. Od njih je značajan samo Asart. Koristi se za lansiranje najvećih ratnih brodova . Zbog velike nedjelotvornosti svojih motora na zvjezdanu energiju, koji - budući da su u osnovi reaktivni strojevi - troše previše snage u atmosferi, ni jedan tolnepski brod ne može operirati u atmosferama. Nakon konstruiranja, ovi se brodovi smještaju na mjesec Asart, a njihove posade i materijali , dovoze se s površine planeta. Budući da se s vremena na vrijeme javljaju planovi o okupaciji i eksploataciji tolnepskog planeta, a budući da se uobičajene ofenzivne taktike smatraju pogodnim u slučaju ovakvog rata, do vreme na u kojem ovo pišemo mjesec Asart nije bio napadnut. Jonnie je pogledao psihloški nadnevak. Spis je bio star samo nekoliko godina. Katalog se nasta vljao. Jonnie ga je odložio. Novi mukli udarac i potres. Odjednom je Jonnie postao svjestan skrivene napetosti u svih koji su ušli. Oni su ga samo pokušavali umiriti. Dok je Jonnie čitao, Thor je primio hitan poziv. Sada je dojurio komunikator s htrpom izvještaja za sir Roberta i odmah odjurio. Jonnie je vidio kako se sir Robe rt, čitajući ih, na trenutak namrgodio. “Položaj je gori nego što želite odati, zar ne?” - upitao je Jonnie. “Ne, neću, rekao je sir Robert. “Ne plaš' se, momče.” “Kakav jest?” - upitao je Jonnie. Sir Robert nikad nije govorio u narječju ako se nije uzbudio. Sijedi stari škot je uzdahnuo i progovorio školovanim jezikom: “Pa, ako baš hoćeš, izgubili smo inicijativu. Bilo kako bilo, neprijatelj je odlučio da nas snažno napadne.” Lupnuo je po izvještajima. “ Singapore se zasad drži i ovog časa veže tri četvrtine njihovih snaga. No te snage neće ondje ostati zauvijek. Ruska baza privlači pozornost aviona iz velikog ratnog broda. Tuku Edinburgh. Ni ruska baza, ni Edinburgh nemaju atmosferski štit. A ondje gore”, pokazao je “nalazi se veliko čudovište od ratnog broda koje nam satima odašilje svoje avione i bombe . Ono bi nam moglo uputiti i tisuću tolnepskih marinaca, a mi nismo toliko opremljeni da bismo se s jurišnim odredom mogli obračunati na tlu. Evo, sad znaš. Može biti samo gore , bolje ne.” “Zovni dra Allena”, rekao je Jonnie. “Ustajem!” Sir Robert je pokušao prosvjedovati, ali je na kraju ipak pozvao liječnika. Dr Allen nije bio suglasan. 140

“Pun si lijeka što smo ga našli, a koji se zove 'sulfa', i koji će spriječiti infekciju i trovanje krvi. Ako se naglo digneš, osjetit ćeš vrtoglavicu. Ne preporučujem ti to.” Jonnie je svejedno ostao pri svome. Znao je da njegovi prijatelji rade sve što mogu. No želio je sagledati situaciju. Jednostavno nije mogao mirovati i dopustiti da ga zdrobe na komadiće. Jonnie nije mogao naći nikakvu odjeću. Pojavio se koordinator s postarijim, sjedokosim Kinezom. “Ovo je gospodin Tsung”, rekao je koordinator. “On se stara o uređenju vaše sobe. Donekle je savladao engleski, pa vam može pomoći.” Gospodin Tsung se naklonio. Očito je da mu je bilo drago što vidi Jonnieja , a li je njegovu pozornost privlačila i tutnjava bombi. Donio je Jonnieju zdjelu juhe, a ruke su mu se malo tresle dok mu ju je pružao. Jonnie bi bio juhu stavio u stranu, ali je gospodin Tsung odmahnuo glavom. “Popijte! Popijte!” - rekao je gospodin Tsung. “Možda kasnije ne bude prilike za jelo.” Drugi koordinator mahnuo je s vrata sir Robertu, i stari je škot odjurio. Gospodin Tsung je obuzdavao svoje uzbuđenje. Senzacija upoznavanja s Jonniejem je blijedjela, a sada kad je nešto radio, povremeni udari bombi izgledali su nekako slabiji. A onda je došao do uvjerenja da ako itko u ovom trenu može nešto učiniti, onda će to biti lord Jonnie. Pripremajući oružje, već se smiješio s više pouzdanja. Dr Allen je imao pravo kad je rekao da će Jonnie osjetiti vrtoglavicu bude li prenaglo ustao. Jonnie se u to uvjerio pri odijevanju. Ruka mu je bila jako bolna i ukočena. Odijevao se prilično teško. Gospodin Tsung ga je obukao u jednostavnu zelenu uniformu koju su svi nosili. Opasao mu je smith and wesson, tako da mu je futrola bila pri lijevoj ruci, a blast pištolj pri desnici. Stavio je crni svileni povez za ruku i namjestio ga tako da Jonnie - bude li nužno - može brzo izvući ruku i povući smith and wesson. Zamolio ga je da provjeri može li hitro izvući oružje. Zatim je Jonnieju dao jednostavan zeleni šljem. “Sada ih postrijeljajte”, rekao je gospodin Tsung. Ruku je stavio u obliku pištolja i dva puta opalio. “Bum! Bum!” Bio je pun povjerenja i smješkao se. Tutnuo je ruke u rukave i naklonio se. Kad bi bar bilo tako jednostavno, pomislio je Jonnie. Ali, naklonio se i zahvalio čovječcu. Bože dragi, što mu se vrtjelo! Soba se okretala toliko da je morao sagnuti glavu. Neobično snažna eksplozija uzdrmala je tlo. Svojski su tukli. Kad je Jonnie izišao iz sobe, vidio je da podzemni hodnik vodi u bolnicu. Premda je bio naumio otići van do humka kraj kojeg se nalazi platforma, briga za ranjenike iz diverzantskog odreda primorala ga je da se zaustavi pred bolničkim vratima. Iznutra je dopirao zveket. Škljocanje kokota koji se zapinju, ili pljeskanje remenova? Oružje? Koraknuo je u sobu. Tu je bilo tridesetak kreveta, a više od polovice bilo je zaposjednuto. No dva Kineza, koja su na nadlakticama imala oznake oružarne, dovukla su kolica s različitim oružjem, pa su ranjenim škotima dijelila blastuše ,AK 47 sa zapaljivom municijom i ručno oružje. Sijeda škotska bolničarka pristupila je Jonnieju. Očito nije odobravala ovoliki metež u svom odjelu. Prepoznala je Jonnieja pa progutala ono što mu je baš htjela reći, najvjerojatnije da se čisti odavde. Jonnie je brojao. “Ovdje su trinaestorica iz diverzantske jedinice i dva topnika. Ima li ih još?” “Dva momka s potresom mozga su na kirurgiji”, rekla je bolničarka. 141

“Dr MacKendrick veli da su njihove operacije uspjele i da će im biti dobro. Smijete li vi ustati, MacTyler?” Jedan ranjeni škot spazio je Jonnieja na vratima i viknuo njegovo ime. Jonnie se baš bio spremio da pođe od postelje do postelje da se ispriča. Pokazalo se da je diverzantska jedinica od trideset i jednog pripadnika imala sedamnaest žrtava. Ne, osamnaest, uključivši i njega! Teški gubici! Ovi su Ijudi gadno nabijeni; prevladavale su modrice oko očiju. Bilo je i nekoliko polomljenih udova. Osjećao je da se uz bolje planiranje to ne bi bilo dogodilo. I ostali su ga škoti opazili pa su počeli klicati. Zvučalo je to kao “Škotska najdraža!” Sjedili su i klicali. Njihov moral nije stradao! Odjednom je Jonnieju sinulo da su ovi momci pobili brigante i na mirili škotski dug u krvi. Bili su pobjednici. Rane su im bile odličja časti. Bit će junaci čitavog škotskog naroda. Nikakva isprika ovdje nije bila potrebna. Pokušao je viknuti nešto kroz galamu, a onda je samo jednostavno salutirao i, smiješeći se, mahnuo im i otišao. Čuo je kako vani preko zvučnika odzvanja svečana crkvena glazba kako bi se omelo prisluškivanje odozgor. Izišao je iz prolaza koji vodi u bunkere i zagledao se u uleknuće. Od dima je dnevno svjetlo bilo zamračeno. Blagi vonj atmosferskog štita faze tri miješao se s oštrim vonjem drvenog ugljena. Udubina kao da je bila izvanredno napučena. Na razini dna mjerila je više od tristo metara. Prije je mislio da je to dovoljan prostor. No sada mu je izgledao natrpan. Zgrada pagode u središtu sa svih se strana širila Dobrano preko platforme. Posvuda oko udubine, kojoj je u centru bila pagoda, prostirala Se neka vrst široke popločene ceste. Kad ju je svojedobno vidio, bila je gotovo posve pusta. Sada su tamo desno dvojica švicarsko-talijanskih električara razvlačila žice u neke bunkere. Njemački i švicarski pilot sredivali su tovar maski za zrak na nekim kolicima. Do njih je jedan škotski oficir davao upute nekom ruskom vojniku. Lijevo od njih skupina švedskih vojnika slagala je municiju na kolica. Tamo dalje iz hodnika koji vodi van upravo su izlazila dvojica lovaca šerpa, gurajući kolica krcata mesom afričkog bivola prema nečemu što je moralo biti kuhinja. Ovdje-ondje od jednog do drugog bunkera prolazio bi lejujavim korakom poneki budistički komunikator. Raspršene posvud naokolo, duž cijelog unutarnjeg nasipa, bile su kineske obitelji sa svojom djecom i stvarima. Na jednom velikom stupu, koji je nosio krov pagode, Kinezi su objesili plemenske oznake preostalih plemena Zemlje. Prava međunarodna scena - narodi Zemlje. Jonnie je baš želio otići, kad je iza sebe s desne strane čuo kako mu se netko obraća na psihloškom. “Oprostite.” Bio je to glavar Chong-won, vođa kineskog plemena i glavni arhitekt ovog mjesta. “Morali smo ovamo dopremiti sve ljude iz sela pokraj jezera. Jezero je tako široko, kabelska zaštita u središtu slaba, a neke su bombe proletjele iznad brane. Valovi koje stvaraju eksplozije ugrožavaju selo. Dim s ognjišta ne prolazi kroz zastor atmosferskog štita.” Klanjao se. Jonnie je kimnuo. “Ali znate ”, nastavio je Chong-won, “moji inženjeri kopaju dovode za zrak kroz brdo a iznad kabela.” Po gomilama zemlje i kamenja s obiju strana udubine vidjelo se gdje se Kinezi služe bušilicama da izbuše kanal do vanjskog zraka. 142

“U jedan će kanal ugraditi usisne, a u drugi ispušne ventilatore. Kanali će biti zakrivljeni, kako se bombardiranje ne bi osjetilo s ove strane. Jako mi je neugodno zbog propusta.” “Mislim da ste sve divno uredili”, rekao je Jonnie. “Velite da bombe padaju u jezero iznad brane. Ima li oštećenja na brani?” Glavar Chong-won je mahnuo jednom inženjeru, pa su njih dvojica čavrljala neko vrijeme mandarinski. Zatim se Chong-won obratio Jonnieju. “Zasad ne. No od nekih se bombi voda prelila preko vrha brane, pa su stavili zaklopce da smanje preljevnicu. Izgubi li jezero zapremninu, ostat ćemo bez struje.” Čitav najniži kat pagode bio je širom otvoren na sve četiri strane. Pagoda je u stvari bila samo fantastičan krov. Dobro se vidjela metalna teleportacijska platforma. Kinezi su je toliko uglačali da je svijetlila čak i pri ovakvom prigušenom svjetlu. Jonnie je otišao ispod visoka krova da bolje pogleda kamo su stavili dragocjenu konzolu. Nasmiješio se. Tamo na drugoj strani platforme sagradili su postolje čije su strane izradili u obliku goleme, strahovite krilate nemani! Angus je bio uz konzolu i mahao mu je. “Divota, zar ne?” - upitao je Angus. Da, zaista. Golema glava, dva krila, rep koji se savija. Oklopljeno metalom, zlatne i crvene boje. “Zmaj”, rekao je Chong-won. “Nekoć je to bio simbol kineskog carstva. Pogledajte, to je laminirani molekularni oklop.” I ne samo to. Ima i krov! Konzola je ugrađena u zmajeva leđa, a od zmajevih je ljusaka napravljen zaklon, tako da operater može raditi na konzoli, a da nitko ne vidi što on to zapravo radi. Na uzdignutoj platformi za papire i elektroničko računalo za konzolu nalazila su se dva stolca bez naslona i priručni pretinac za papire i elektroničko računalo. Sve je to bilo oklopljeno. Ovu konzolu ništa nije moglo oštetiti, niti se moglo vidjeti što se s njom radi. Kakva razlika prema materijalističkom Psychlu, koji ne pozna ni slikarstvo ni umjetnost! A što li su sve ti Kinezi kadri izraditi! “Vidite?” - rekao je glavar Chong-won. “Isti je kao i oni drugi zmajevi.” Pokazao je prema zmaju koji pridržava krov pagode. Na svakom je kutu bio po jedan takav zmaj. Zatim je glavar pokazao prema nekom nedovršenom djelu na drugom obronku. “Svaki je bunker povrh ulaza trebao imati svoga zmaja. Nismo imali vremena da ih postavimo.” Bili su to znatno manji zmajevi, napravljeni od pečene gline i obojeni crveno i zlatno. Pod zaštitnim zaklonom konzola je bila lijepo smještena. Angus je imao primjerak knjige s kordinatama i uvježbavao se ne upisujući ništa. Proračunavao je kako da brojke iz knjige pretvori u brojke koje će odgova rati ovom trenutku i tipkama konzole. “ Prilično sam dobro napredovao”, rekao je Angus. “Potre bno je samo malo vremena da se izvedu proračuni. Za svaki je planet navedeno osam posebnih kretnji, pa valja odabrati. No to nije preteško.” Jonnie je podigao pogled . Upravo je negdje udarila još jedna bomba. “Kad bi sve ovo stalo, mogli bismo nastupiti. Nemam pojma kad će se to desiti, a niti što zapravo možemo izvesti s ovom konzolom.” Glavar Chong-won je pokazivao unutrašnjost jednog od golemih stupova koji su nosili krov pagode, štiteći platformu i konzolu od kiše. Na svaki su stup postavili rudarske reflektore , tako da obasjavaju središte platforme. “Noću”, rekao je, “neće isijavati.” 143

Jonnie je želio poći u operativni bunker, ali ga je glavar skrenuo u veliku podzemnu prostoriju iskopanu u boku udubljenja. Prostorija je bila lije popopločena; na jednom se kraju nalazio podij za govornika. U njoj je bilo stolaca za pedesetak ljudi. Vrlo lijepo. Zatim mu je glava r Chong-won pokazao jedan od trideset apartmančića za goste i posjetitelje. Ti su se apartmani nalazili pokraj kabina za smještaj letača i osoblja. Ovi kineski inženjeri zaista su znali raditi s drvetom, opekom i kamenom, osobito ako im je još na raspolaganju bio i psihloški strojni park. Jonnie se zanimao za topovske platforme koji su se nalazile svuda naokolo i koje su mogle braniti platformu i unutrašnjost udubljenja. Uz odgovarajuću vojsku, ovaj se položaj zaista dao braniti. Ali toliko vojske nisu imali. Konačno je dospio do operativnog centra. Tu je bilo vrlo živo. Bila je to minijatura onoga što su pronašli u američkoj podzemnoj bazi. U sredini je bila velika karta planeta. Kako su iz susjednih ureda za veze stizali izvještaji, tako su Ijudi dugim štapovima pomicali malene olovne modele aviona i ratnih brodova u orbiti. Neprijateljske letjelice bile su crvene, a njihovi avioni zeleni. Ovdje je bio Stormalong sa svojim bijelim šalom, kožnatom jaknom i prevelikim naočalama. Uz njega se sa svake strane nalazio po jedan budistički komunikator. Budisti su govorili u mikrofone koji su im bili tik do usta, kako se ne bi prenosilo ništa osim njihova glasa. Ispod prevelikih naglavnih telefona caklile su se njihove obrijane glave. Jonnieju je rečeno da oni rade na planetarnom ratnom kanalu - kojim se služi Stormalong - i na planetarnom komandnom kanalu - kojim se služi sir Robert. Na kanalu škotskog vojskovođe radio je trinaestogodišnji dječak. Jonnieja nitko nije trebao upućivati u situaciju. Na velikoj operativnoj ploči sve se vidjelo. Singapore je stvarno stradavao. Kod ruske baze djelovala je snažna protuzračna obrana. Dunneldeen je letio nad Edinburghom, pružajući za štitu iz zraka. Thor je bio na istom zadatku iznad Karibe. Ni kod Viktorijina jezera, ni igdje drugdje ništa se nije dogadalo. Ali ondje gdje je bilo vruće, bilo je zaista vruće. Jonnie je osluhnuo brbljanje na oba kanala - i na ratnom, i na komandnom. Sve se govorilo na paiiju, koji nije razumio. Postojala je i treća stanica, koju je opsluživao škotski oficir, a koja je nadzirala neprijateljske veze. U dnu prostorije, tamo gdje su se nalazili rezervni stolovi, zgrbio se Glencannon nad gomilom slika. Jonnie ih je letimično pogledao. Izgledale su kao monitorske slike neke zračne bitke. One u kojoj je ubijen onaj švicarac? Glencannon je imao još jednu hrpu slika. Očito netom snimljenih. Prikazivale su golemo čudovište iznad njihovih glava. Glencannon kao da je bio vrlo uzbuđen; ruke su mu se tresle. Nije se, čini se, zapravo oporavio od onog kurirskog leta, jer ga Stormalong nije puštao da leti. Nije odgovorio kad mu se Jonnie obratio. Operativna je ploča ukazivala da situacija nije dobra, ali Jonnie nije tu mogao ničim pripomoći. Bila se bitka. Pitao se koliko će dugo moći izdržati mjesta koja nisu zaštićena atmosferskim štitom. Edinburgh je bio osobito ranjiv. Briga za Chrissie prostrujala mu je mislima. Nadao se da je na sigurnom u nekom bunkeru ispod Castle Rocka. Sir Robert je odgovorio na njegovo pitanje. Da, tamo gore su svi u bunkerima. Ondje zaštitu pruža uglavnom protuzračna obrana. Dunneldeen pazi na jurišne avione koji se pokušavaju približiti. Protuzračna obrana stara se o bombama. 144

Jonnie je pomislio da će biti najbolje da pogleda protuzračnu obranu koju imaju ovdje. Nikad nije vidio psihloške topove u akciji. Ne iz takve blizine. Izišao je. Glavar Chong-won je nestao, otišao po drugim zadacima. Kineske obitelji sa svojom djecom i ponekim psom sjedile su uokolo uglavnom na streljačkim rovovima ili blizu njih. Ljudi su izgledali iscrpljeno, pomalo zabrinuto. Neka su djeca plakala. No kad je Jonnie prolazio, odrasli su se široko smješkali, ustajali i klanjali se. U njemu se tako stvarala nada da njihovo pouzdanje nije neumjesno. Iz udubljenja se izlazilo kroz zavojit podzemni hodnik ispod kabela, da se atmosferski štit ne bi morao iskapčati i ponovno ukapčati svaki put kad netko ulazi ili izlazi. Zavoji su izvedeni zato da se onemogući udar bombe i ulijetanje krhotina. Otišao je do prvog protuzračnog topovskog položaja. Top je bio zaštićen branikom. Dva su topnika bila u ruskim neprobojnim borbenim uniformama. Škotski ga je oficir opazio i izvukao se iz rova. “Nemamo ih dovoljno”, rekao je škot pokazujući na top. “Ne možemo zaštititi jezero. Možemo zaštititi samo ovu udubinu.” Jonnie je pristupio topu. Oružje je bilo opremljeno kompjuterskim nišanima koji su se usmjeravali na sve što se kreće. Trebalo je samo povući otponac, a top bi sam prorač unao brzinu i smjer pokretnog cilja. Pogledao je uvis. Neprijateljski avion na visini od sedamdese ttisuća metara jedva da se i primjećivao. Jonnie je znao da je domet ovog topa kraći za otprilike dvadeset tisuća metara. To je očito znao i protivnik. Avion je izbacivao bombe. Top je brzo opalio pet puta. Pet je bombi koje je pogodio top eksplodiralo u zraku. Eksplozije iz onih visina doprle su do njih. “One koje osjećate kao da su udarile na tlo”, rekao je škot, “padaju u jezero. One su izvan našeg domašaja. Kao i one koje padnu daleko u šumu. One nas ne zabrinjavaju.” Jonnie je pogledao prema prašumi. Na udaljenosti od petnaestak kilometara bjesnio je požar. Ne, tri odvojena požara. Sve životinje u krugu od osamdesetak kilometara mora da su se razbježale. Afrički bivol, kojega su šerpe dovukle, nastradao je za nekog ranijeg bombardiranja. No dobro, šuma neće dugo gorjeti. I sad je već bilo prilično vlažno. Ponovno je pogledao top. Kakve bi gubitke ovakvo oružje nanijelo njihovom napadu na rudnike prije godinu dana da taj napad nije izveden posve iznenadno! I da šefovi Sigurnosti poput Terla nisu potpuno zanemarili obrambenu moć kompanije. Još je jedna bomba udarila u brijeg petnaestak kilometara daleko, pa se čak odavde vidio gejzir dima i drveća. Onaj ratni brod tamo gore baca vrlo teške bombe. Da jedna udari u ovaj hum... nije bio siguran bi li je atmosferski štit mogao odbiti. Vraćao se prema ulazu, kad je ugledao Glencannona koji je izlazio. Kopčao je teško letačko odijelo. Uza nj nije bilo ni komunikatora, ni kopilota. Išao je prema avionu okruženom vrećama s pijeskom. Jonnie je pomislio da Glencannon ima neki specijalni zadatak, pa ga nije zaustavio. Glencannon se popeo u avion, teško naoružani mark 32, koji je bio preuređen za let na velikim visinama. Baš kad je Jonnie htio ući u hodnik, iz njega je izjurio Stormalong. “Glencannon!” - viknuo je Stormalong. No pilot je uzletio. Glencannon je danima mozgao o ovome. Noću su ga kinjile more. U mislima je još uvijek slušao glas svoga švicarskog prijatelja. “Hajde! Hajde! Ja ću ga srušiti! Idi dalje!” A onda opet onaj njegov vrisak kad su ga pogodili prije nego što je iskočio. 145

I ono što nije vidio svojim očima: vidio je na monitoru kako hicima tijelo njegovog prijatelja komadaju u zraku. Imao je vlastite snimke ratnog broda koji je odaslao one avione, a imao je i fotografije ovog čudovišta što im je bilo iznad glava. Bio je to veliki ratni brod “Plijen”, letje lica za lansiranje aviona klase “ Užas”. U to nije bilo nikakve sumnje. To je letjelica koja je izmasakrirala njegova prijatelja. Osjećao je da se treba vratiti, bez obzira na naredbe. Njih su dvojica mogla dokrajčiti tolnepski jurišni avion, u to je bio siguran. No on je ipak poslušao naredbu. Potisnuo je poriv da se uzdigne i uništi onaj brod i osjećao je da će, ako sada ne krene i to ne učini, cijeli negov život biti mora. Čuo je Stormalongov glas koji mu jasno psihloški preko lokalne radio-veze govori: “Glencannon! Moraš se vratiti! Naređujem ti da se spustiš!” Glencannon je prekinuo vezu. Avion u kojem je letio bio je Stormalongov vlastiti mark 32. Bila je to “rezerva za hitne slučajeve” . Zrakoplov je bio preuređen za letove na velikim visinama, pa su vrata i okna bila izvanredno zabrtvljena . Avion je imao strahovitu vatrenu moć, pa čak i bombe postrance, kojima je mogao razoriti pola grada. Bio je, toliko oklopljen da je mogao izdržati užasnu paljbu. I dok njegovi topovi možda jesu , a možda i nisu, bili kadri probiti oklop velikog svemirskog broda, postojali su i drugi načini. Sa zemlje ga nisu mogli pratiti. Svi drugi avioni tipa mark 32 bili su na Viktorijinom jezeru, a ovdje su se koristili samo presretači. Ne, nisu ga mogli slijediti. Ne u one visine kamo se uputio. Dizao se sve više i više put nebesa. Prilagodio je masku za zrak da mu dobro prianja: izići će iz atmosfere. “Plijen” se ljuljuškao po sporoj i teškoj elipsi sedamsto kilometara iznad Karibe. Bio je devedeset kilometara povrh gornjeg ruba Zemljine atmosfere. Brod su pokretali reaktivni motori, pa više nije jednostavno jedrio u orbiti. Avioni bi izletjeli iz njega, obrušili se na svoje ciljeve i zatim se vraćali po novo streljivo. Jedan ga je avion ugleda o i obrušio se. Gotovo s prezirom, Glencannon ga je uhva tio na nišan te pritisnuo otponac. Mark 32 se trznuo od povratnog udara. Tolnep je buknuo i survao se prema Zemlji poput kometa. Time je upozorio “Plijen” na svoju prisutnost, pa kad se približio, na moćnom su brodu zasvijetlili topovski otvori, a dugi plameni jezici isprugali su nebo oko mark a 32. Jedan je i liznuo postrance po zrakoplovu, pa se pilotska kabina ugrijala. Glencannon se povukao izvan domašaja topova. Ugledao je otvore kroz koje je sukljala vatra upravljačkih mlaznih motora te predvidio kurs broda. Četrdesetak kilometara ispred broda počeo je utipkavati komande da zadrži svoj položaj. Bio je malo izvan dosega tolnepskih topova. Ugodio je monitore i počeo promatrati. Iznad njega u tami sjale su zvijezde, ali ga nisu zanimale. ispod njega je Zemlja prostrla svoje obline, ali ni njih nije vidio. Sveukupna njegova usredotočena i opsjednuta pozornost bila je usmjerena na, “Plijen”, koji je pomno proučavao. Brod se nakon kratkog vremena vratio svojim operacijama, vjerujući da zadaća zemaljske letjelice mora biti prismotra, a ne napad. Nadutost moćnog broda bila je očita: nije mogao vjerovati da bi mogao biti oštećen. Opet je lansirao i prihvaćao avione. Glencannon je vidio da malo prije no što će se otvoriti golema prednja vrata hangarske palube žmirka malo vanjsko upozoravajuće svjetlo, vjerojatno zato da avione koji se približavaju upozori da se sklone i ne postavljaju ispred broda, jer će on za koji tren otvoriti vrata i obaviti lansiranje. 146

Sva ki put kad su se vrata otvorila, Glencannon je proučavao uvećanu sliku unutrašnjosti broda. Čitava hangarska paluba bila je pretrpana avionima. Tolnepi u letačkim kombinezonima jurili su okolo, krcajući gorivo i bombe u avione. Sada su izvukli mnogo veće bombe. Unutarnje su skladište ostavljali otvorenim. Limenke s gorivom, vjerojatno tekućim plinovima, bile su po čitavoj hangarskoj palubi. Tolnepi su bili suviše samouvjereni i neuredni. A što bi se drugo i moglo očekivati od trgovaca robljem? Glencannon je svoju pozornost usredotočio na uzdignuti kapetanski most u obliku romba. Na njemu su se dva lika kretala amo-tamo. Jedan nije bio u uniformi. Možda neki civil? Onaj s mornaričkom kapom kao da je svu pažnju poklonio isključivo tom civilu. Ne, oni nisu bili uznemireni. Ponovno je pažnju posvetio vanjskom svjetlu i vratima hangara. Izmjerio je vrijeme. Proračunao je vlastiti položaj. U dnu svijesti je s vremena na vrijeme čuo prijateljev glas: “Hajde! Hajde! Ja ću ga srušiti! Idi dalje!” Upravo to će Glencannon i učiniti: srušit će ih! Prvi put nakon znatnog vremena osjetio je da je miran. Opušten, samopouzdan. I potpuno odluč an. Učinit će baš ono što mora učiniti. Slijedeći put... Svjetlo se upalilo! Rukama je udario po konzoli. Mark 32 je sunuo naprijed i akceleracija samo što ga nije spljeskala o naslon sjedala. Topovi su pucali s “Plijena”. Kugle narančastog blještavila plamsale su prema marku 32. Avion se probio ravno kroz baražnu vatru. U trenu kad je ušao kroz otvorena vrata hangara, Glencannonova je ruka aktivirala sve topove i bombe. Eksplodiralo je kao da se rasprskava sunce! Jonnie i Stormalong vidjeli su sve stojeći izvan huma, iza topovskog monitora. Vidjeli su kako je avion pucajući iz svih topova ušao kroz vrata hangara. No da bi se vidjela eksplozija, nije trebalo monitora. Snažan blijesak osvijetlio je zamirući dan u krugu od osamdeset kilometara. Bilo je bolno za oči. U zrakopraznom prostoru iznad Zemlje mora da se to zbilo bez zvuka. Ali ne i bez gibanja. Divovski moćni brod počeo je padati. Žarki se luk počeo vući s neba nadolje, polako, isprva vrlo polako, a onda svakim trenom sve brže. Zatim je uletio u atmosferu i počeo izgarati svjetlije. Padao je, sve dalje i dalje, niže i niže. “Bože moj”, rekao je Stormalong, “Tresnut će u jezero.” Padao je sve brže i brže, poput kakve repatice koja boji nebo. Rušio se pod stanovitim kutom. Stormalongovo se mišičje napelo kao da bi on samom željom mogao dogurnuti brod u brda, dalje od vode iznad brane. Padao je dalje, plamteća usijana olupina što putuje velikom brzinom. Žestina i brzina prolaska tutnjale su uzduhom. Zatim vrištav tresak udara. Para i voda digle su se tri stotine metara uvis. Došlo je do podvodnog blijeska, jer je eksplodiralo nešto preostalog goriva. Udar je podigao val visok poput plimnog vala. Kinesko je selo nestalo kao da ga nikad nije niti bilo. Seizmički je val udario o stražnju stranu brane. Vodeni je val preplavio zgradu, slupao zaklopce, leteći poput moćnog slapa u zrak preko brane. 147

Zemlja je pod nogama uzdrhtala. Osupnuti, ispravili su se i zblenuli. Hoće li se cijela brana srušiti? Valovi su jenjali. Brana je još bila na svom mjestu. No iz nje je dopirao nov zvuk. Svjetla su i dalje gorjela. Generatori su radili. Straža koja je bila u centrali isteturala je van. Voda je tutnjala niz rijeku, rušeći obale, probijajući se kroz otoke. Iz stošca su istrč ali inženjeri. Najveći dio strojnog parka koji je bio smješten blizu jezera voda je otplavila. Hitali su da nađu neku leteću platformu. Pronašli su jednu koja se usadila u obalu, napola pokrivenu blatom. Oslobodili su je, sprali s nje blato, pa poletjeli. Inženjeri i jedan rukovalac strojevima letjeli su uzduž vrha brane. Jonnie i Stormalong stajali su pokraj aviona da vide hoće li inženjeri trebati pomoć. Njihovi glasovi, na kineskom, dopirali su preko rudarskog primopredajnika. Atmosferski štit iznad stošca još je pištao u trećoj fazi. Straža se vratila u centralu i isključila kabel koji štiti branu, a atmosferski štit iznad stošca smanjila na prvu fazu. Mada je zajaženo jezero bilo dugo sto četrdeset kilometara, činilo se da je izgubilo na nivou. Jonnie i Stormalong upravo su se spremali uzletjeti da vide što su otkrili inženje ri, kadli su se ovi vratili. Spustili su se i davali izvještaj Chong-wonu. Razgovaralo se uzbuđeno i žustro, pa im je Jonnie pristupio. “Vele da se brana nije slomila”, rekao mu je Chong-won. “ Zaklopci su slomljeni duž cijelog vrha, pa čak i neki beton duž nogostupa, a zaštitna je ograda nestala. No to nije nista. Nisu vidjeli nikakve pukotine. Međutim, na samom kraju potpornja brane, ondje na drugoj strani, čini se da je došlo do odrona od obale. Ondje voda istječe. Vele da je voda erozivna i da bi raspuknuće moglo postati veće. Moglo bi čak znatno sniziti razinu jezera do točke na kojoj voda više neće pokretati turbine.” “ Za koliko sati?” - upita o je Jonnie. Chong-won ih je upitao. Nisu mogli odrediti. Možda četiri, možda pet. Oni će poduzeti sve što je u njihovoj moći da zaustave vodu i začepe raspuklinu. Nemaju baš mnogo cementa da je zatvore . Cijeli krajnji dio brane kao da se odvalio od obale. Željeli su se vratiti onamo i učiniti što mogu. Angus je dojurio iz hodnika tražeći Jonnieja. “Možemo sada ispaliti! Nema više pucnjave.” “Možda možeš izvršiti ispaljivanje”, rekao je Stormalong osupnut Glencannonovom žrtvom. “Ali do kada?” “Barem nam je omogućio”, kazao je Jonnie tužno. Sivi je čovječuljak pošao za većinom u područje Singaporea. Kapetanu svoga Broda dao je upute da ne izlazi na put vojnim letjelieama, jer su one sklone neobuzdanim pokretima, što onda dovodi i do nesreća, a da se i ne spominje njihovo traljavo gađanje. Stoga su malo zakasnili na poprište, pa je bitka već bila započela. Rudnik uopće nije bilo teško locirati - bio je to blještavi stožac defanzivne paljbe. Njegovi su topovi tukli uvis, usmjeravajući se na jedan cilj za drugim. Rudnik se smjestio na popriličnoj udaljenosti od drevnog porušenog grada, a malo sjevernije od njega nalazila se hidroelektrana. Topovska je paljba bila vrlo žestoka i ometala je infrazrake, onemogućujući na trenutak da vide čime oni dolje raspolažu. 148

Sivi se čovječuljak nije smatrao nekim osobitim vojnim stručnjakom, pa ono što bi vojnik mogao znati od prve, on je obično morao zagledati u knjige . Htio je ustanoviti maksimalnu visinu koja će mu pružiti sigurnost s koje će promatrati bojište, a one je topove bilo prilično mučno identificirati. Konačno ih je našao: “ Lokalna obrambena linija, kompjuterizirano protudesantno sredstvo i top za odašiljanje eksplozivnog atmosferskog, odnosno neatmosferskog snopa; brzina gađanja 15 000 hitaca u minuti, maksimum 60 000 metara, minimalna sigurnosna linija 700 metara; posada dvočlana; cijevi i branici izrađeni u Tamberovoj tvornici oružja, Predicham, kompjuteri Intergalaktičko naoružanje, Psychlo; cijena C 4269, utovarno na platformi Predicham. ” Bože, bože, kojeg li jeftinog oružja! No to je tipično za Intergalaktičku rudarsku kompaniju: “Dobit - prvo, posljednje i uvijek - dobit.” Nikakvo čudo što sada imaju poteškoća. Svatko bi pomislio da će imati orbitalni top. Dakle, ako se zadrži na visini od trista pedeset kilometara, bit će na sigurnom, ukoliko se ne nađe na putu letjelicama lansiranim iz neatmosferskih velikih ratnih brodova koji se kreću na visini od petsto kilometara. Rekao je svome kapetanu, a zatim zamolio svoga oficira za veze, da vrlo oštro fokusira zrake na ono dolje što izgleda kao teleportacijska platforma pod atmosferskim štitom. Spazio ju je gotovo smjesta i podišao ga je val nade. To je konzola! Teleportacijska konzola odmah do platforme! Čak i neki Ijudi kao da nešto oko nje rade. Napeto je promatrao ekrane pazeći na teleportacijski trag. Prilično je dugo motrio. Nije ga bilo. Čudio se što vojnici u ratnim brodovima nisu primijetili taj nedostatak. Možda nisu niti znali da taj izdajnički trag uopće postoji. Možda su njihovi monitori drukčije izvedbe. Ali vjerojatno da oni taj trag nikad nisu niti vidjeli, jer oni uvijek pucaju, a ne može se pucati… Sivi je čovječuljak uzdahnuo. Nije bio nikakav detektiv, a dokazni materijal, tako jasan, pred njim je prošao neopaženo. Oni Ijudi dolje ne mogu se služiti opremom za ispaljivanje. U zraku su njihovi avioni. A avioni ili hici onemogućuju korištenje teleportacije. Oprema bi se izvinula i razletjela na komadiće. Vojnici su se sada posvetili jezeru hidroelektrane; pokušavali su u nj baciti bombe kako bi rudnik odsjekli od izvora energije. Tako je sam rudnik dobio predah, pa se sivi čovječuljak okrenuo konzoli. Potražio je u priručniku mineralne tragove koje je ostavila… Ugljik! To je sve razjasnilo. Ono dolje bila je izgorjela konzola. Kojega li razočaranja! Udaljio se i još neko vrijeme promatrao. Avioni združenih snaga baš nisu imali mnogo sreće s jezerom koje je bilo opasano kabelom atmosferskog štita, pa su se sada ustremili na avione zračne zaštite. Vodila se žestoka borba, i sivi je čovječuljak vidio kako se dva borbena aviona s Jambitchowa rasprskavaju u komadiće. Digao je svoj brod na veću visinu. Dolje, prema jugu, bombarderi združenih snaga počeli su bombardirati napuštene drevne ruševine Singaporea. Buknuo je požar. Zatim još jedan. Čudio se vojničinama koje će bombardirati nebranjeni grad, grad bez ikakvog vojnog značenja, u kojem bi, međutim, moglo biti plijena koji su oni toliko cijenili. No uvijek su tako postupali. Opet ga je mučila probava. Grozna vremena. Kao da ne postoji nikakva nada. Znao je da na sjevernom kontinentu, koji su ljudi nekoć tazivali Rusija, postoji još jedna baza, pa je svome kapetanu rekao da odu onamo. Jedan ratni brod združenih snaga lansirao je avione iznad baze. Bili su to transporteri trupa. 149

Sivi čovječuljak je pronatrao kako se jedinica od petstotinjak Hawvina razvija u bojni poredak u ravnici ispred baze. Štiteći se paljbom, počeli su napredovati. Činilo se čak da baza nije branjena. Napadači nisu dobili nikakav odgovor na svoju paljbu. Sve su se više bližili bazi. Planulo je nekoliko hitaca. Zatim se jedinica počela uspinjati planinskim obronkom prema nečemu što je moralo biti podze mna obrambena točka. Jedinica je sada došla na stotinjak metara od toga položaja i pucala iz svih oružja. Odjednom se ispod napadača provalila zemlja. Mine! Cijeli je teren plamtio. Blijeskovi pucnjeva sipali su niz brijeg iz baze. Napadači su se žurno povukli na drugu stranu sela. Oficiri su vikali i prestrojavali diverzante. No na tlu ispred baze ostavili su iza sebe više od stotinu mrtvih i ranjenih. Napadačka se jedinica ponovno formirala i krenula prema bazi. Kroz hangarska vrata baze izletjeli su avioni i osuli paljbu po napadačima. Sivi čovječuljak na svojim monitorima nije vidio nikakvih tragova. Nije im se zapravo niti nadao, uz toliku silnu pucnjavu. Budući da to nije bilo tako daleko od orbitalnog kursa koji su držali, rekao je kapetanu svoga broda da na visini od sedamsto kilometara nadleti američki rudnik. Za to je trebalo malo vremena, pa je sivi čovječuljak malko pridrijemao. Zujalo ga je upozorilo da su iznad rudnika, pa se okrenuo zaslonima. Duboko dolje ruševine rudnika bile su potpuno mrtve, Napušteni teretnjaci i crpke i dalje su bili pored rijeke. Kakav očajan, beživotan prizor! Kupola koja je pokrivala konzolu još je ležala ondje, i dalje prikopčana na kuku dizalice, ali prevrnuta. Grad na sjeveru još je gorio. Uređaj za ispitivanje mineralnih tragova pokazao je da je cijelo područje radioaktivno. Uputio je kapetana svoga broda da promijeni orbitu kako bi nadletjeli škotsku. Palo mu je na um da se zaustavi i vidi nije li se ona starica slučajno vratila, ali su na horizontu senzori registrirali toplinu i zatim je dobio jasnu sliku ratnog broda s Drawkina. Pogledao je u svoje karte. Nisu to bile osobitc karte - to su bile samo stranice iz školskih udžbenika - ali je lako prepoznao grad. Bio je to Edinburgh. Grad je gorio. Njegov je radio pucketao i oficir za veze ugodio ga je bolje. Koje li bujice zvukova! Čuo je glasove s Drawkina, ali taj jezik sivi čovječuljak nije razumio, premda je Drawkin držao pod kontrolom dvadeset drugih planeta. Taj je jezik zvučao nekako histerično. Mogao se poslužiti vokoderom, jer je negdje imao rječničke krugove, ali dobio bi samo zapovijedi pilotima. Onaj drugi jezik u posljednje je vrijeme često slušao, Bio je to nekakav miran, meditativan jezik. Bio se čak zabavljao biračem dešifratora frekvencija, ne bi li ga shvatio, ali taj jezik kao da se nije mogao proniknuti. No nije mu bilo potrebno da razumije jezik. Materijalne činjenice bile su dovoljno jasne. Vodila se teška zračna bitka. Pogledao je kroz okno. Veliki greben uzdizao se iznad grada. S njega je u visine dopirala protuzračna paljba. Stijena je stajala u moru vatre, jer je grad gorio. Bombarder s Drawkina rasprsnuo se u zraku i pao, dodajući zelenilo svoga plamena narančastoj va ri zapaljenog grada. Ovdje se sasvim sigurno nisu mogli zamisliti nikakvi tragovi teleportacije. Osjetio se vrlo potištenim, čak žalosnim. Čudio se samom sebi. Da li je on to od napora u protekloj godini postao emocionalan? Nipošto! Pa ipak, ona starica sa sjevera škotske osobito, otkriće da je nema pobudili su sentiment. I eto ga sada gdje osjeća stanovitu tjeskobu da ona nije možda dolje u onom silnom ognju. 150

Sve to nije nimalo išlo uz njega. Posve neprofesionalno. Pomislio je da će biti bolje da malo pridrijema, kako bi se probudio bistrije pameti, manje zbunjen i smućen. Kako li je to bila grozna godina! Otišao je u svoju kabinu i legao. Kao da je proteklo tek nekoliko trenutaka kako se probudio, a čitava mu je stvar bila jasna i bistra. Ono cik-cak letenje onih ljudskih aviona. Uh, koliko je bio tup! Naravno, nije on nikakav vojni taktičar, ali je mnogo ranije trebao shvatiti o čemu se radi. Ona grupa što je velikom brzinom odletjela u Singapore bila je mamac. Izgorjela konzola bila je meka. Otišao je u svoj mali sivi ured i vrlo pomno pregledao snimke onog “plesa aviona”, a zatim precizno ucrtao kurs prave grupe. Da, tim će kursom grupa stići do pagode na južnoj hemisferi planeta. lzdao je naredbe kapetanu svoga broda, pa su odletjeli brzinom od 2 x svjetla. Stigao je u pravi trenutak da vidi smrt “Plijena”. Zabezeknuo se. Nije znao kako se to moglo dogoditi. Veliki brod lanser borbenih aviona klase “Užas”? Da eksplodira u orbiti? Upozorivši komandni most da se udalje, sivi je čovječuljak promatrao kako se golema letjelica dezintegrira kroz atmosferu i pada u umjetno jezero. Na trenutak je promatrao hoće li brana popustiti. Mogla je biti oštećena, zaključio je, ali, bar zasad, izgleda da izdržava. Velika količina vode kao silna poplava slijevala se koritom rijeke. No ondje dolje ništa se nije zbilo. Uključio je telefoto snimanje na samu branu. Da, bila je oštećena. Prilična količina voda istjecala je niz donju lijevu stranu, veći dio ispod brane. Velika rupa, reklo bi se. Ondje se vodila prava bitka. Šume su gorjele. Da, a eno i eskadrile s “Plijena”, kako nestaje na obzoru, u nadi da će se ukrcati na neki drugi tolnepski brod u području Singaporea. Mora da su se nalazili vani kad je “Plijen” eksplodirao. Vjerojatno neće uspjeti. Nisu tolikog dometa. Završit će u moru. No bit će bolje da promatra ovu pagodu. Oko nje sad nema nikakvih aviona. Infrazrakama nije mogao uhvatiti ništa, osim crkvene glazbe, koja je zagušila sve glasove. S pristojne udaljenosti napeto je promatrao svoje monitore. Nije trebao dugo čekati. Trag teleportacije! Da, da, da! Vratio je snimku. Nabujala je nada. Zatim je osjetio da je to prelijepo da bi bilo istinito. Za uhvaćene konzole znalo se da su ispalile jednom, i to je bilo sve. Nikad nisu ponovno teleportirale. Učinilo mu se da čeka čitavu vječnost. Evo ga, opet. Ispalila je dva puta. lspalila je dva puta! Obuzela ga je radost. Zatim se u trenutku začudio samom sebi. Sentiment? Tjeskoba? Sada radost? Kako neprofesionalno! Lati se ozbiljna posla koji je pred tobom! Kako bi mogao komunicirati s njima? Radio-kanal je bio zakrčen mirnim, nekako pobožnim govorom. Što bi oni dolje govorili? Zgrabio je vokoder. Uključio je svoj odašiljač i stavio vokoder ispred mikrofona. Ali koji jezik? U spremniku vokodera imao ih je nekoliko. Jedan koji se zove “francuski” - ne, taj je mrtav. Jedan drugi koji se zove “njemački”? Ne, nikad taj nije čuo preko njihovih kanala. “Engleski”. Počet će s engleskim. Mumljao je u vokoder, a naprava je rekla: “Tražim jamstvo slobodnog prolaza kroz vaše redove. Moja letjelica nije naoružana. Možete svoje topove uperiti u nju, ili u mene. Nemam neprijateljskih namjera. Pristanete li da se sastanemo, moglo bi to biti od uzajamne koristi. Tražim jamstvo slobodnog prolaza kroz vaše redove. Moja letjelica nije naoružana. Možete svoje topove uperiti u nju, ili u mene. 151

Nemam neprijateljskih namjera. Pristanete li da se sastanemo, moglo bi to biti od uzajamne koristi. Sivi je čovječuljak pričekao. Jedva da se usudio disati. Strahovito mnogo stvari ovisilo je o odgovoru. Jonnie i Angus bacili su se na posao. Glave su im se gotovo dodirivale, sagnute iznad radnog stola u odjeljku s konzolom. Pred njima je ležao rastvoren tehnički priručnik, koji je Angus našao u Terlovom uređaju za uništavanje isprava. Psihloški su tehnički priručnici bili prilično loši, no ovaj je bio još gori. Ništa nije gore od maglovitog stručnog priručnika koji je sastavljen za naprednog čitaoca, pa zato izostavlja osnovne postavke i bitne informacije. Ovo je kvarilo Jonniejeve napola oblikovane planove i dovodilo do taktičke dileme. Pod naslovom “Opominjući primjeri za dodatnu obuku školovanih rukovalaca pretovarnom opremom“, naravno, nije se mogao naći opis osnovnog položaja sklopke. Ali je zato tu bila rasprava o takozvanim fenomenima “istovjetnog svemira”. Priručnik je opominjao da se ne smije lansirati na manju udaljenost od trideset i pet tisuća kilometara. Jonnie se nadao da će u svaku od ovih većih borbenih letjelica, nekako smjestiti taktičku nuklearnu bombu, pa se onda svega toga riješiti. Fenomeni “istovjetnog svemira” otkrili su im da je svemir sam sebi istovjetan po načelu bliskosti. Po zakonu kvadrata, što je neka točka u svemiru udaljenija, sve je više “drukčija” od ishodišne točke. Do potpune različitosti ne dolazi dok se ne dosegne udaljenost od otprilike trideset i pet tisuća kilometara. Teleportacijski su motori ovo koristili za svoj pogon i sasvim su se razlikovali od pretovarnih funkcija. Motor radi na principu da se “istovjetni svemir” snažno opire torziji. Što je manja razdaljina, veća je zakrivljenost. Tako motor koristi otpor kojim se svemir suprotstavlja uvijanju. Ali ovaj motor ne pokreće neki objekt; on samo mijenja položaj vlastitog kućišta. Mogli biste u istoj prostoriji pokrenuti tucet motora, pa iako će se njihove torzije ukrštavati, oni će uspješno funkc ionirati. Ali da se neki objekt sasvim pomakne, a da ga se ne uništi i ne ošteti pretovarnu opremu, morate imati dva podudarna svemira, a oni se neće htjeti podudarati dok se “smatraju istovjetnim svemirom“. Dobili biste samo zgužvanu zbrku. Sve je to bilo prilično glupo, i Jonnie se nije dobro osjećao. Svaki put kad bi se prignuo, zavrtjelo bi mu se u glavi. Istupio je doktor Allen i zaintačio da popije još nekoliko sulfa. “Ovime ne možemo bombardirati brodove”, rekao je Jonnie. “A ako ovim sredstvima bombardiramo njihove planete, njihove napadačke snage to neće dozna ti mjesecima. Imaju običan reaktivni pogon i mjesecima su udaljeni od kuće.” Uzdahnuo je. “Ova nam oprema neće pomoći da napadnemo“. Oprema je funkcionirala. Znali su, jer su to upra vo dokazali. Iz rezervi orbitera uzeli su žiroskopsku kameru koja je sama podešavala sliku. Orbiter je njenom pomoći tražio razne stvari, i ona je, priključena na bilo kakav rikorder, mogla snimati u svakom smjeru koji biste oda brali. Mogla se spojiti sa svakim tipom rikordera, pa su to iskoristili. Ta je oprema mogla “izbaciti” neki predmet pa ga donijeti natrag, ili bi ga “izbacila” i ostavila. Pomaknuli biste “ovaj svemir” tamo daleko i opet ga privukli, samo zato da biste odaslali neki objekt, pa ga opet vratili. 152

Ili biste “ovaj svemiro premjestili na koordinate “onog svemira”, pa bi predmet bio u “onom svemiru”, dok biste ovaj svemir vratili prazan. U stvari, ništa se ne bi micalo kroz svemir. No “ovaj svemir” je primoran da koincidira s “onim svemirom”. Piktorikorder su priključili na žiroskopsku kameru i poslali je na Mjesec, što je bilo lako, jer je Mjesec izišao i bio na vidiku. Tako su dobili nekoliko vrlo lijepih slika blještavih kratera. “Izbacili” su piktorikordere prema Marsu, imali su njegvu putanju i koordinate, i promatrali prostranu dolinu u kojoj su lako mogli zamisliti rijeku. Oprema je u redu, u to nije bilo sumnje. Ali oni nisu došli ovamo da snimaju lijepe slike. Iz obližnje je operativne sobe dopirao žamor - znali su da njihove prijatelje nemilosrdno tuku. S tom se opremom zacijelo nešto može poduzeti. Jonnieju nije bilo lakše od groznice i omaglice. Osvajačima bi se moglo zaprijetiti uništenjem njihovih planeta, no oni bi, više nego sigurno, ipak napali. Iznenada je napeto zazujao interkom iz operativne sobe. Storma longov glas: “Bit će bolje da obustavite lansiranje“ Oko petsto kilometara prema sjeveru imamo nepoznatu letjelicu. Motrimo je. Javljat ćemo se.” Na drugom je kraju veze Stormalong skinuo prst s interkoma i stao namještati topovske koordinate gadađnja, koje je upravo izbacio automatski analizator. Njegov dežurni komunikator, jedna mlada budistica, dodirnula mu je rame. “Gospodine” , rekla je na psihlu, “na borbenoj smo liniji uhvatili poruku koju ne razumijem. Glas je monoton, ali inače sliči jeziku kojim razgovarate vi i sir Robert. Imamo snimku, gospodine.” Stormalong se nije uzbuđivao. Iz automatskog analizatora izvadio je papirnatu snimku i rekao: “Pusti je.“ “Moja letjelica nije naoružana. Možete u nju ili u mene uperiti topove.” Stormalong je zatreptao. Engleski? Nekakav smiješan mehanički engleski. Sada je iz analizatora izvadio sliku. Pogledao ju je, zgrabio rikorder i požurio do konzole. Jonnie i Angus su ga uznemireno gledali. “Ne, ne”, rekao je Stormalong. “Čini mi se da je sve u redu. Gledajte!” Brzo je pred njih gurnuo sliku. Prikazivala je brod u obliku kugle opasan prstenom. “Sjećate li se onog nepostojećeg broda s kojim sam se sudario? I starice na obali škotske? To je taj isti brod!” Gledao ih je upitno. “Da ga propustim?” “Mogla bi biti varka”, rekao je Angus. “Možeš li provjeriti?” - pitao je Jonnie. “ Siguran si da to nije neki drugi brod?” Budistica je s mikrofonom pratila Stormalonga. Naglo joj ga je istrgnuo iz ruku. “Halo! Halo gore! čujete li? ” Jednoličan metalni glas: “Da.” “Čime vas je poslužila starica?” - pitao je Stormalong. Jednoličan metalni glas: “Čajem.” Stormalong se nacerio. “Prizemljite se na otvorenom polju prema sjeveru, da vas možemo pratiti topovima. Napustite brod i dođite bez oružja. Pretrest će vas stražari.” Metalni glas: “Vrlo dobro. Prihvaćaju se mjere sigurnosti.” Stormalong je izdao potrebna naređenja artiljeriji i stražarima. Odvrtio je Jonniejevu čitavu poruku. “Tko je taj momak? ” - pitao je Angus. Isto je pitanje mučilo i ostale. Dva su uljudna no vrlo budna škotska stražara dopratila sivog čovječuljka do pagode. Jedva je Jonnieju dosezao do ramena. Nosio je uredno sivo odijelo. Izgledao je kao čovjek, samo što mu je koža bila siva. 153

Angus ga je promotrio. “Taj je džemper pleten na škotski način”, rekao je sumnjičavo. “Znam, znam”, odgovorio je sivi čovječuljak pomoću svog vokodera koji je govorio engleski. “Ispričavam se što nemamo vremena za društvene formalnosti. Posao moramo obaviti smjesta i što brže!” Jedan je stražar primijetio: “ Na vrhu njegova broda bljeska bijela svjetlost.” Dječak Quong, komunikator sir Roberta, šapnuo je svome šefu: “Na borbenoj frekve nciji stalno emitira poruku: 'Privremeno lokalne mjere sigurnosti'.” Rekao je to, naravno, na psihlu. Mora da su uši sivoga čovječuljka bile oštre, jer je istog časa uskočio: “O, pa vi govorite psihlo!” I on je vladao tim jezikom, pa je sklonio vokoder i gurnuo ga u džep. “Onda možemo i bez ovoga. Ponekad znadu pogriješiti - izostave ili promijene riječ u kritičnoj točki, pa to izaziva sporove.” Čim je to učinio, zakoračio je na podnožje konzole i pogledao je tako hitro da ga nisu mogli spriječiti: “Ah, vidim, obična pretovarna konzola. Imate samo jednu.” Jonnie je osjetio da ih na neki način kritizira. “Možemo ih napraviti i više.” Htio je da čovječuljak shvati: nemoj niti pokušati da je ukradeš, jer za čas ćemo imati druge. No sivi je čovječuljak blistao od veselja. Sišao je s podija i hitro se ogledao. “Zaista se moramo požuriti. Je li ovdje ovlašteni predstavnik planetarne vlade?” “To je sir Robert”, rekao je Jonnie i pokazao u njegovom smjeru. “Imate li ovlaštenje da se potpišete u ime vlade?” odrješito je upitao sivi čovječuljak. Došlo je do kratkog zastoja. Sir Robert se malo udaljio sa svojim komunikatorom i brzo uspostavio vezu s poglavarom Clanfearghusa u utvrđenom Edinburgu. Njihovi su se komunikatori sporazumijevali na jeziku pali. Poglavar Clanfearghusa je rekao da ne vidi zašto se ne bi mogao potpisati, kad su oni vlada, a ne postoji neka druga vlast. Sivi je čovječuljak doviknuo: “Molim vas da jasno snimite njegovu izjavu. Ništa ne smijemo učiniti nepropisno. Sve se mora održati u skladu sa sudskim propisima.” Nisu htjeli takvu stvar jednostavno pustiti u zrak, pa je poglavar Clanfearghusa govorio na gelskom jeziku, a oni su ga snimili. Sivi je čovo bio sam biznis. Uzeo je snimku i rekao: “Imate li novaca? Hoću reći - galaktičkih kredita.” Obično je netko među njima imao nešto galaktičkih kredita, koje su uzimali mrtvim Psychlima kao suvenire. No Jonniejeva je torbica uništena, Angus je nosio samo torbu s alatom, a Robert Lisac ih nikad nije sakupljao. Komunikator Quong je otrčao do stražara i odmah se vratio s banknotom od stotinu kredita, koju je vlasnik rado poklpnio sir Robertu. “Oh”, rekao je sivi čovječuljak, “toliko nam se žuri da nisam bio dovoljno jasan. Najmanja je svota petsto kredita.” Jonnie je znao gdje možda ima i nekoliko stotina Tisuća kredita: u Kerovoj prtljazi! No ona je daleko na Viktorijinu jezeru. Ima još oko Dva milijuna u sefu, ali ni oni nisu ovdje. Quong je otrčao do pilota. Pun pogodak! Oni su ih prikupili od pilota koje su oborili u borbi. Jedan je imao novčanicu od petsto kredita, a šestorica po stotinu. Sir Robert ih može zadržati, da, naravno. “Oh, tisuću dvjesta kredita!” - rekao je sivi čovo. Ispunjavao je priznanicu. “A koji je vaš naslov?” “Ratni komandant škotske.” “O, ne. Da jednostavno napišemo: 'Propisno opunomoćen i ovlašten potpisnik.' A ovdje na vrhu ćemo staviti: 'Privremena vlada planeta Zemlja'. Datum, adresa; pozovite broj . . .ne, ovo ćemo naprosto izostaviti, jer nije pravovaljano. 154

Molim vas da ovdje dolje potpišete.” Sir Robert se potpisao. Sivi je čovječuljak izvukao dotle iz džepa malen blok. Rastvorio ga je i na unutrašnjoj strani korica napisao “Privremena vlada planeta Zemlja ”. Za tim je u prvom redu na slijedećoj stranici upisao: “C 1,200” i stavio svoje inicijale, pa blok uručio sir Robertu. “Ovo je vaša štedna knjižica. Čuvajte je na sigurnom i nemojte je izgubiti.” Porukovao se. Ta da je sivi čovječuljak duboko uzdahnuo. Opet je postao žustar. Otklopio je suvratak svoga sivog haljetka i nešto izgovorio u radio veličine dugmeta. Stražarnica im je dojavila preko interkoma: “Vršno je svjetlo na njegovom brodu postalo plavo.” Quong je rekao: “Njegov radio-signal sada poručuje: 'Lokalna konferencija. Nemojte prekidati.'“ Sivi ih je čovječuljak veselo pogledavao, hitro trljajući ručice. “Sad pošto ste postali klijent, mogao bih vas posavjetova ti. A moj prvi savjet glasi: djelujte brzo!” Iz unutrašnjeg je džepa trgnuo knjižicu na kojoj je na psihlu pisalo “Adresar”. “Javite se što prije na ove adrese. Dat ćemo vam ratni prioritet. Prva bi bila Hockner . . . domovinski planet Hockne r . . . Koordinate . . . koordinate . . . točno: Perivoj vodoskoka ispred Vladine palače . . . Te meljne koordina te . . . “ Odverglao je niz brojeva, i Agnus ih je žurno načrčkao. Bili su istog reda veličina kao i golema Terlova knjiga planeta. Angus je sumnjičavo zapitao: “Znate li rukovati konzolom?” Čovječuljak je odlučno odmahnuo glavom. “Ne, zaboga. Ne. A ne znam je niti napraviti! Samo imam adrese!” Primijetio je da Angus namjerava obraditi koordinate služeći se samo običnom pisaljkom i papirom. “Za boga miloga! Zar nemate koordinatni kompjuter? Ovaj će ručni rad potrajati cijelu vječnost! A nama se žuri!” Okrenuo je suvratak haljetka, no prije nego što je uspostavio vezu, zatražio je dopuštenje sir Roberta. “Može li jedan član moje posade donijeti kompjuter? Trebat će mi i crvene kutije. Hoćete li mu dodijeliti pratnju? Stvar neće eksplodirati, a kao što vidite, i ja sam prisutan kao jamstvo.” Sir Robert je potvrdno kimnuo, pa je sivi čovječuljak nešto odverglao u svoj radio-rever, a stražar je požurio van. Čovo je nestrpljivo čekao. Milovao je oplatu konzole i kao da mu je to stvaralo vidljivo zadovoljstvo. “Sasvim zgodno.' Lijepo. Obično su, znate, tako neugledne.” Utrčao je sivo uniformirani član čovječuljkove posade sa stražarom za petama, predao sivome čovi vrlo impresivno računalo i odložio svežanj nečeg što je izgledalo kao crvena ljepenka. Stražar ga je odmah ispratio. Ruka sivog čovuljka spretno je poigravala na desnoj strani I računala. Vidjelo se kako iskaču i opet iščezavaju različiti tasteri. Zaključio je i izbacio jedinicu. “Dakle, ovo je koordinatni kompjuter”, rekao je čovo, i smještajući ga ispred Angusa. “Na ovoj tastaturi unosite točno vrijeme lansiranja. To mora biti stvarni trenutak u kojem ćete pritisnuti okidač. Na ovim tipkama unesete podatak da li se radi o običnom 'izbačaju', ili 'izbačaju uz povrat', ili 'zamjeni'. A onda na ovim tasterima jednostavno utipkate svemir i osam temeljnih koordinata nultog vremena. Jednostavno. Neka ovo ostane kao poklon novom klijentu. Ja ih imam nekoliko. A sada, da vidimo. Mislim da možemo početi lansiranjem na dvije tusuće dvjesta, sideralno, bazični svemir.” Pogledao je na svoj sat. 155

“To je za osam minuta. Izbacivanje iziskuje oko dvije minute. Moramo izvršiti trideset izbačaja. Nazvat ćemo glavne civilizirane narode i preskočiti Psychle, što daje dvadeset devet, no dodat ćemo lorda Voraza . . . dobri bože, nadam se da nije u krevetu. Trebat će nam čitav sat. Zatim ćemo pričekati tri sata i onda izvesti 'izbačaj uz povrat'. Za svako od toga trebat će šest minuta . . . moramo im olakšati stvar, da ne dođu nervozni i ljuti . . . a to opet čini tri sata. Tako ćete ih za otprilike sedam sati, plus nešto malo vreme na za organiziranje, imati ovdje.” Ostao je bez daha. Zgrabio je smotak kartica s hrpe crvenih kartona i pružio ih sir Robertu. “Samo se na svakoj potpišite dolje uz rub, a ja ću popuniti ostalo. Čim koju potpišete, dodajte je meni.” Sir Robert je pogledao obrazac. Jezik je bio psihlo: HITNO Uljudno vas molimo da pošaljete opunomoćenog otpravnika poslova ovlaštenog za sve političke i vojne odnose s drugim rasama i slobodnog da ugovara i sklapa valjane i obvezujuće ugovore. DOLAZAK ........................................................... sati na mjestu konferencije MJESTO KONFERENCIJE..........................................................:........................ TRAJANJE KONFERENCIJE PO OTPRAVNIKOVU NAHO ENJU. IME PLANETA ............................................................................................................... ATMOSFERA ................................................................................................................... PROSJECNA TEMPERATURA.................. TIP SUNCA ........................ GRAVITACIJA :............................................................................................................... METABOLIZAM RASE............................................................................................ OPSKRBA HRANOM: odgovara višoj rasi ............................................... ne odgovara .............................................................. Jamči se sigura n povratak emisara u dobru zdravlju s kopijama svih relevantnih spisa. Preporučuje............................................................................................ (potpis i žig) Opunomoć eni predstavnik zakonite vlade ovog planeta. ....(potpisano) Sve potrebne diplomatske troškove snosi ovaj .planet. ...........................................................................................................................(potp isano) Sir Robert je za ukus sivog čovječuljka malčice predugo proučavao formular. “Potpišite, potpišite”, rekao je. “Dvaput. U zadnja dva reda. Ja ću staviti svoje inicijale i žig te ispuniti i sve ostalo.” Sivi je čovječuljak lupkao pločama ljepenke. Sudario bi ih na dijagonalnim uglovima i dobio prilično veliku crvenu kutiju. Na vrhu svake kutije pojavio bi se oblačić dima bez vatre, bljesak svjetlosti i malen gong koji bi odavao zvuk. Sivi je čovječuljak u strahovitoj žurbi zgrabio prvu karticu koju je potpisao sir Robert, ispunio je nizom podataka, nabacio svoje inicijale i bubnuo pečat, pa je pljusnuo u kutiju. 156

“Hockner”, rekao je Angusu i otkaskao do središta platforme za ispaljivanje, spustio kutiju, hitro se vratio i stao raditi na slijedećoj kutiji. Jonnie je pogledao na sat, uzeo vrpcu s koordinatama i znakovima koju je Angus izvukao iz kompjutera i sve to otipka o na konzoli. “Vrijeme!” Pritisnuo je na dugme za lansiranje. Prva je kutija časkom zasvjetlucala, pa nestala. “Tolnep!” - rekao je čovječac. “Prednje stubište njihova Doma pljačke.” Angus je brzao na kompjuteru. Jonnie je namjestio konzolu. Sivi čovo pohitao je na platformu i odložio drugu kutiju. Čim se sklonio, Jonnie je pritisnuo dugme. Crvena je kutija iščeznula. Dva budista, komunikatora, shvatila su postupak i sivog čovječuljka oslobodila nošenja kutija na platformu. Njemu je već ponestajalo daha. Dječak Quong je primijetio da su sve kartice iste i da se razlikuju samo adrese, pa mu je pomogao unositi podatke; sivi je čovječuljak trebao još samo načrčkati inicijale i udariti pečat, pa karticu ubaciti u kutiju. On se odmah uigrao, pa je sve bilo spremno za lansiranje četrdeset minuta ranije nego što su očekivali. Malo dašćući, sivi se čovje čuljak sklonio i prepustio posao. Sir Robert ga je upitao: “Hoćete li upravljati tom konferencijom? Čovo je odmahnuo glavom. “Oh, ne. Ja vam samo pomažem. Kad oni stignu, sve ostaje na vama!” Jonnie i sir Robert su se pogledali. Bit će bolje da brzo promisle. Za šest i pol sati stići će opunomoćeni predstavnici dvadeset devet različitih rasa, koje - po svemu sudeći - nastavaju oko pet tisuća planeta! Sivi je čovječuljak izgovorio nešto u suvratak. Interkomom se javila straža: “Upravo su se promije nila svjetla na njegovu brodu. Sada ono plavo bljeska brže, a počelo je bljeskati i veliko crveno svjetlo.” Komunikator je rekao sir Robertu: “ Promijenila se i stalna radio-poruka. Sada kaže: 'Lokalno područ je primirja. Sigurnost vaših predstavnika ugrozila bi topovska paljba, motori ili napad. Zadržite se na udaljenosti od de etsto kilometara.'“ Sir Robert je pitao:”Ne možete li proglasiti opće primirje na cijelom planetu?” “Oh, ne. To ne mogu. To bi izazvalo proteste . . . bilo bi uzurpiranja državne vlasti. Žao mi je. Vaši će ljudi na drugim mjestima morati izdržati.” Sir Robert je pošao u operativnu sobu da preko komandnog kanala obavijesti ljude što se događa. Bili su ohrabreni. Izvijestili su da surovost napada ne jenjava. Još uvijek uspijevaju izdržati, a li na jedvite jade. Iz nekog ludog razloga neprijatelj je, po riječima pilota, zapalio ruševine drevnog Londona. Angus je dovršio unošenje podataka za skupno ispaljiva nje. No sivi se čovječuljak ponudio da dovrši posao i da poslije toga obavi nužne pripreme za “izbačaj s povratom” nakon trosatnog čekanja. Kinez inženjer i poglavar Chong-won stajali su u pozadini, nastojeći privući Jonniejevu pažnju. Primijetio ih je i konzolu okrenuo prema Angusu. “Oprostite nam”, oslovio ga je poglavar Chong-won, “ali radi se o brani. Opada razina vode i već se vide vrhovi ulaznih otvora prema generatorima. Moj inženjer Fu-ching kaže da ćete za četiri sata ostati bez struje.” A trebalo je raditi još šest i pol sati! Jonnie je poslao po Thora i naložio da mu donesu neke zemljovide i kopiju plana stare psihloške obrambene baze. Dok je čekao, gledao je kako sivi čovječuljak radi na kompjuteru pokraj konzole. 157

Prsti su mu letjeli. Manipuliranje tim kompjuterom iziskuje vještinu spretna pilota za njegovom konzolom. Primijetio je da sivi čovječuljak niti ne gleda u tastere. Činilo se da njegovi gotovo nevidljivi prsti brzaju sami od sebe. Jonnie je pomislio da u tom sivom čovječuljku ima više no što se izvana vidi. Ne samo njegovo ime i identitet, jer još uvijek nisu saznali čak ni to. Mora imati mnogo jači razlog da im pomaže nego što je priznao. Nije se ra dilo o tome da mu Jonnie ne vjeruje. Osjećao je da se u pozadini svake obavijesti koju im je odao krije mnogo važniji razlog njegove prisutnosti. Odlučio je da će, bez obzira na to kakve još razloge sivi čovo bude naveo, on, Jonnie, iznaći stvarne razloge. Osjećaj! Ne, čak sigurnost. Dobro, ali jedno po jedno. Morao se pobrinuti za branu, jer ako nestane struje, bit će svemu kraj! A imao je na raspolaganju samo dva radna sata. Popraviti toliku branu za dva sata? Uh! Stigle su karte. Jedna je bila skica što su je nedavno napravili kineski inženjeri. Ucrtali su lokaciju sela. Skicirali su zemljovid jezera, i osim što su bilješke i brojke bile zapisane kineskim pismenima, sve je bilo vrlo lijepo i shvatljivo. Čak su obilježili i dubinu vode. Pogledao je obrambenu kartu i prvi put zapazio da je “kopija originalnog plana”. A prema psihloškim datumima, originalni bi plan bio star gotovo tisuću i sto godina. Uz pomoć povećala pročitao je izvorne podatke o brani. Prvotna brana Kariba, kako su je modificirali Psychli kad su je preuzeli i postavili ove obrambene instalacije, bila je dugačka kojih sedamsto metara. Visina joj je dosizala sto pedeset metara. Iza nje se prostiralo dvjesta kilometara dugo i dvadeset pet kilometara široko jezero. Stvarno velika brana. Po cijeloj dužini gornje plohe prolazila je cesta za vozila. Jonnie je usporedio karte. Na originalnoj nije bilo sela! Što je to? Je li se promijenilo lice planeta? Zgrabio je zemljovid toga područja koji su napravili ljudi. Rijeka se zvala “Zambezi”, duga oko dvije i pol tisuće kilometara, jedna od najvećih rijeka ovoga svijeta. Protjecala je kroz “ždrijelo Kariba”, i na tom su je mjestu obuzdali branom radi proizvodnje električne struje. Ogroman pothvat. I zidovi ždrijela ovdje su vrlo strmi. Nema mjesta ni za kakvo selo! Sravnio je mape. Cesta koja je išla vrhom brane bila je u razini vode i prije nego što je brod pogodio jezero. Jonnie je shvatio što se zbilo. Iz godine u godinu tijekom gotovo tisuću i sto godina bujice Zambezija nanosile su mulj u jezero. Nikakvo čudo što se površina vode tako nevjerojatno brzo spustila. Mora da je sudar prebacio milijun tona mulja preko brane, a protok rijeke ne može tako brzo nadoknaditi toliku zapremninu. Jezero je sada dugo jedva sto četrdeset kilometara, a širina vode kod brane iznosi samo trista metara. Ostatak je blato. Obratio se Chong-wonu i kineskom inženjeru: “Ova je brana imala šest ulaza kroz koje se voda jezera slijevala i pokretala generatore. Sada hoću da se svih šest zatvori. Za dvadeset pet minuta, čim završi lansiranje, prekinut ćemo struju. To napravite prvo, pa onda zatvorite ulaze. Kad im bude ustrebalo struje da nastave lansiranje, isključit će mo kabel jezerske obrane da smanjimo potrošnju i otvoriti samo dva ulaza. Možete li to obaviti?” “Naravno!” A onda ponavljanje: “Želite da za dvadeset pet minuta obustavimo struju, zatvorimo sve generatorske ulaze, a dva sata kasnije da isključimo kabel jezerske obrane i otvorimo dva ulaza. Da zatvorimo i sve preljeve?” 158

Jonnie je potvrdno kimnuo. Suvišak jezerske vode nikad nije otjecao preko ove brane. Odlazio je odušcima ispod brane, i daleko dolje opet utjecao u rijeku. Vodena pričuva. Ona neće riješiti problem, ali mogla bi biti od pomoći. Pojavio se Thor. “Dovedi Dwighta !” - rekao je Jonnie. “U bolnici je. Slomljena ruka, natučena.” “Da, ali on je bio naš najbolji miner na nalazištu”, odgovorio je Jonnie. “Dovedi ga.” Još uvijek su lansirali na kohzoli, ali to je vrijeme mogao istoristiti za organizaciju. Stigao je Dwight. Dva crna oka i gips na ruci. Malko je hramao. Ali blistao je poput svjetionika. Jonnie nije gubio vrijeme. “Dwight, prikupi dva tristometarska koluta eksplozivne korde, tri metalne bačve od pedeset kila tekućeg eksploziva, tri prenosiva kompleta za bušenje s tridesetak metara kopalja za svaki, upaljače i sve ostalo.” “Što smjeraš?” - pitao je Thor. “Raznijeti cijeli planet? ” Jonnie je rekao:”Ti ćeš, Thor, okupiti sve one ljude koji su s nama radili na zlatnoj žili i još mnogo Kineza.” Eto i Stormalonga. Jonnie mu se obratio: “Pripremi se za prebacivalje ljudi i eksploziva preko jezera. Čim okončaju ovo prvo lansiranje, moramo biti spremni za pokret.” Načrčkao je poruku koju će komunikator predati Angusu čim ovaj završi lansiranje kutija: “Dva sata ćeš ostati be z struje. Obavijesti nas čim završiš prvu seriju, jer ćemo pokrenuti motore i pucati. Nemoj nastaviti s ispaljivanjem dok ti mi ne odobrimo. Održavat ćemo vezu rudničkim prijemnikom.” Ljude su kroz prolaz poslali van. Neki su među njima bili veterani pohoda i bolnički pacijenti. Doktor Allen je nezadovoljno promatrao, napose Jonnieja. No nije ništa rekao. Jonnie je izišao. Sada je, hvala i na tome, bio dan. Mogao je vidjeti što radi. Pogledao je branu. Da stvarno. Mulj! Sve je bilo poprskano muljem. Kako će ovo biti blatnjav posao! Na mjestima gdje je bio probijen vrh brane ležale su gomile mulja. Bilo ga je sve do vrha usjeka. Kao da ga je nabacila divovska ličilačka četka. Mokar mulj! Ovdje je najveća opasnost klizanje. Uključio je svoj rudarski primopredajnik da mu mogu javiti kad završe prvu rundu ispaljivanja. Ljudi su na kolicima iz dubokih skladišta dopremali eksplozive , pa ih tovarili u letjelicu. Piloti su stajali spremni. U dva rudnička osobna transportera ulazilo je ljudstvo. Dvadesetak je Kineza pohitalo u električnu centralu, noseći velike okaste ključeve: trebat će im da oslobode poluge i komande, koje tisuću godina nisu mijenjale položaj. Jonnie je prišao rubu brane i pogledao niz jezero. Nije vjerovao očima. Pomislio bi da će pad kroz atmosferu nanijeti više štete. Eno tamo, pet-šest kilometara uzvodno, glavnog broda, divovske olupine, postrance ukopane u blato. Pridonosi svoj dio katastrofi. Savijena, opaljena trupina blokirala je dotok nove vode na branu! Iznad nje se stvaralo novo jezero. Pronašao je Dwighta: “Uzmi trojicu. Smjesti ih na leteću platformu. Položi eksplozivnu kordu na istočnu stranu olupine i oko nje probij nov kanal za vodu. Dat ću ti vremena da detoniraš kordu. Položi je, pa se vrati ovamo.” Dwight je odjurio da nađe ljude i još eksploziva. Jonnie je otišao na točku s koje se vidio drugi kraj brane. Ova je brana bila jako savinuta, jezerska je strana poput polumjeseca ulazila u jezero. Da, voda zaista otječe. 159

Zbog oblika brane, snažan bi udarac njene krajeve još jače zarinuo u obale. Onaj suprotni kraj čvrsto naliježe na stijenu, ali se, jamačno, pomaknulo dno brane. Voda je ispod toga kraja tutnjeći izbijala kao iz divovske cijevi. Vjerojatno su se do sada nekadašnja oštećenja u podnožju brane već popunila muljem. No udarac ih je opet otvorio. Jedino što bi ih moglo zabrtviti bilo bi kojih petsto tisuća tona stijenja koje bi se obrušilo uzvodno od brane. A nisu imali vremena da buldožerima i ralicama gomilaju kamenje. Plan što ga je već napola smislio pokazao se dobrim. Pogledom je odmjerio udaljeni zid ždrijela. Ako eksplozivom odlomi nekoliko gromada, hoće li potres iščupati ostatak brane? Oko tih stijena prolazi i obrambeni kabel. Nije ga smio žrtvovati. Iz rudarskog se primopredajnika oglasio Angus: “Završena prva faza ispaljivanja. Spremni za obustavu.” “Obustavi! - rekao je Jonnie u svoj aparat. “Centrala! Isključi struju! Stormalong! Prebaci ih!” Prestalo je zujanje oklopnog kabela. Začuo se škropac šrapnela, mrtvih ptica i lišća; kako više nije postojao ionizirani oklop, sve je to popadalo na zemlju. Avioni su uzletjeli uz gromoglasan tutanj. Jonnie je otkrio jednu neupotrijebljenu leteću platformu, pa je ušao i dodirnuo konzolu. U trenu se vinuo iznad brane i jezera te pohitao prema vrhovima udaljenih stijena. Ta mo je već bio Dwight. Jonnie je pogledom ispitivao sastav stijena. Procijenio je brzinu i strujanje vode na ovoj strani jezerskoga dna. Morao je odvaliti dovoljnu količinu kamenja da zapuni onaj prodor. Škakljiv proraćun. Tri rupe. Trebat će izbušiti tri rupe, svaku duboku tridesetak metara i svaku pod odredenim kutom. Rupe će biti na mjestima na kojima se stijena mora odvojiti. Pokazao je položaje jureći iznad ruba stijene. Prva , druga, treća rupa. Kojih dvjesta metara uzvodno od brane. S otklonom od okomice za petnaest stupnjeva. Ljudi su pokrenuli prenosive bušilice. Obično su služile kopanju žile. No mogu one izdupsti i običnu rupu. Da li i dovoljno brzo? Imao je samo dva sata. Kabel! Ovdje je njegov dio bio bliže jezeru nego bušotine. Ne smije ga žrtvovati. Ako ga ostavi na sadašnjem mjestu, eksplozija bi ga pokidala, pa bi kliznuo u jezero. “Stormalong! - viknuo je Jonnie. Pilot je upravo iskočio iz rudničkog osobnog transportera. “Koji je ovdje najjači motor? ” Stormalong je pogledao letjelice. Dopremili su četiri. Jedan je bio mornarički jurišni avion. Stormalong je mahnuo prema njemu. “Dovedi nekoliko tehničara na ovaj kraj brane. Sudeći po staroj karti, tamo je priključna kutija i spoj kabela. Neka ga iskopčaju i oslobode. Zatim ćeš podići taj kraj i, leteći, cijeli taj dio kabela izvući iz zemlje i spustiti na onom mjestu.” Stormalongu je samo to trebalo. Lude li zamisli! Uzeti slobodan kraj kabela, prikopčati ga za letjelicu, pa poletjeti na jugozapad uzduž jezera čupajući kabel! Nisu mu trebale daljnje upute. Znao je da već i težina stotinjak metara kabela može izazvati pad aviona. Montirat će on sponu za brzo otpuštanje. Poslao je tehničare da žurno oslobode kraj prokletog kabela. Jonnie je gledao bušilice. Imale su specijalna svrdla koja su mogla izdržati strahovitu vrućinu. No već su se dimila. Kojom brzinom mogu bušiti? Pogledao je na sat, pa onda koliko su već upotrije ili nastavaka. Ovisit će o sekundama! Pet kilometara uzvodno, stari rudar kojega je Dwight poslao s dvojicom pomoćnika klizao se i posrtao u mulju oko olupine ratnoga broda. Tonuli su gotovo do kukova. 160

Leteću platformu kojom su se dovezli vozač je svakih nekoliko minuta morao podizati da jednostavno ne iščezne u blatu. Kolike li olupine! Nikakvo čudo što je nisu mogli sastaviti u atmosferi. Mora da ih sklapaju na onom mjesecu, Asartu, iznad Tolnepa. Vjerojatno dopremaju dio po dio. Samo zakučasti proračuni sile teže planeta i gravitacijskih strujanja omogućuju da ove stvari uopće i polete. U jednom žalosnom trenutku pitao se je li možda Glencannonovo tijelo negdje unutra. No čak ni mark 32 ne bi mogao izdržati ovakvu unutrašnju eksploziju. Brod je zaista predstavljao groblje. U toj se zgužvanoj, pocrnjeloj olupini jamačno kriju pougljenjela trupla tusuću petsto Tolnepa. Koliko je dugačak? Sedamsto metara? Kilometar? Toliki mu je dio ukopan da je odavde teško procijeniti. Ali u svakom slučaju čini veliku ustavu. Čovjek bi pomislio da će se dublje zabiti u tlo. No onda je otkrio o čemu se zapravo radi. Brod je stvorio neku vrstu kratera, i upravo je rub toga kratera zaustavljao vodu. Izvadio je iz džepa malen dalekozor da točno pogleda što mu ljudi rade. Da, preko udaljenog su ruba kratera udvostručavali eksplozivnu kordu, a jedan je to isto radio na bližem rubu. Nisu trebali nikakav savjet. Svrdla su cviljela u stijenama, para je šikljala iz pregrijanih odušaka za vodeno hlađenje. Dvadeset je ljudi stajalo u redu izmedu površine jezera i rudarske crpke. Dovlačili su više vode za hlađenje. Ah, taj mulj! Nije se moglo hodati bez proklizavanja, pa su već gotovo svi momci bili oblijepljeni blatom. Pogledao je na sat. Bit će gusto. Za tri sata izbušiti tridesetak metara rupe predstavlja pravi pothvat. A oni to moraju završiti za sat i pol! Doslovno su se oslanjali na ta svrdla: na svakom od njih po četvorica su svom težinom nalijegala na ručice. Nadao se da će svijetleći signal na brodu sivog čovječuljka djelovati. Svoje su obrambene snage sveli na minimum da poprave branu, pa su sada, bez kabelskog štita, bili široko otvoreni napadu. Oživio je njegov rudarski primopre dajnik. To je skupina kod olupine zvala Dwighta. Već su spremni da potpale. Dwight je zirnuo na Jonnieja. Gledajući kroz dalekozor Jonnie je na brani potražio ulazne otvore za dovod vode do generatora. Jesu li zatvoreni? Blatnjava, blatnjava voda. Odavde se nije vidjelo. Pozvao je kineske inženjere u brani. Dobio je poglavara Chong-wona. Zač o se njegov glas: “Treba nam još pet minuta da zatvorimo posljednji izlaz. Zatvorili su oduške za suvišan dotok. Žao mi je, gospodaru Jonnie. Vjerujem da se ovi kotači i poluge nisu pokrenuli godinama.” “Recite tisuću godina”, upao je Jonnie. “Koliko imate ljudi?” “Sedamdeset dvojicu”, rekao je poglavar. Zaboga, polovica njegova ljudstva je dolje u brani. “Sjajno radite. Završite posao, pa onda izvedite i posljednjeg čovjeka. Ove bi eksplozije mogle uništiti čitavu branu.” “Požurit ćemo”, zakljućio je Chong-won. Začuo se tutanj. Stormalong je napeo obrambeni kabel. Javio se preko megafona. “Spreman za čupanje”, viknuo je. “Javite mi kad se svi počiste!” Veliki mornarički jurišnik visio je iznad kraja brane. Višekračne kuke su pridržavale kabel, koji je bio osloboden iz priključne kutije. Ljudi su bježali. Jonnie je doviknuo posadama prenosivih bušilica da se uklone. Iako nisu željeli prekinuti bušenje, zaustavili su svrdla te kližući se i posrćući napustili rub stijene. Jonnie je provjerio. Duž cijele linije vađenja kabela više nije bilo nikoga. 161

“Počni čupati!” - viknuo je u svoj rudarski primopredajnik. Gore u letjelici Stormalong je opsovao. Kabel se - opirući se i trzajući - poput divovske zmije počeo izvijati iz zemlje. Zaustavljao je avion. Stormalong je stao plesati velikim brodom gore-dolje i čupati kabel. Korak po korak, metar po metar, kabel se dizao s tla. Zrakoplov se sve više podizao, radeći uzduž ruba stijene. Već je izvukao polovicu! Odjednom se za čuo prasak. Kabel je puknuo! Stormalongov je brod sunuo u nebo, vukući za sobom dvjesta metara kabela. Stormalong je zaustavio uspinjanje. Mogao je letjeti. Odnio je zaostali komad kabela uz jezero, pa ga spustio na obalu. Otpustio je sigurnosnu sponu i oslobodio teret. Opet je uzletio. Netko je u avionu spuštao hvataljke. “Zakvačite me!” - viknuo je Stormalong kroz megafon. Ljudi su, kližući se, pohrlili na rub stijene. Uhvatili su kuke i pouzdano učvrstili kraj otkinutog kabela. Moći će ga zakrpati. No sve je to iziskivalo vremena, a dotle ekipe nisu bušile. Pošto su završili učvršćivanje, Stormalong je nastavio čupati preostali komad kabela iz njegova vjekovnog ležišta. Izvukao ga je iz opasne zone i odložio. Ljudi su potrčali svrdlima. Iz rudarskog je primopredajnika odjeknuo Chong-wonov glas: “Mi smo ovdje završili!” “Sjajno”, rekao je Jonnie. “A sad odstranite i posljednjeg čovjeka, pa mi javite. To se odnosi i na vas.” Vidio je kako malene figure u plavoj radnoj odjeći kuljaju iz električne centrale i bježe dalekim kolnikom. Konačno su bili dosta udaljeni od brane. “Sve je čisto, gospodaru Jonnie”, javio je šef Chong-won. Jonnie je signalizirao Dwightu, a on je izdao naredbu ljudstvu pokraj olupine. Viknuo je: “Pripremi mine!” Jonnie je vidio kako namještaju upaljače. Zatim su se stali klizati i posrtati te plaziti kroz blato prema letećoj platformi. Brzo su se ukrcavali. Zadnjega su morali svom snagom povući za okovratnik. Platforma je uzletjela dok su njegove noge još uvijek lomatale po zraku. Preletjela je do sigurnog područja i tu se spustila. Jonnie je gledao okolicu olupine. Pras! Pras! Oštro su odjeknule eksplozije. Dugačak potez blata odletio je u zrak. Olupina je na trenutak nestala iza dima i mlazova blata. Tlo je zadrhtalo od udarnog vala. Niz jezero je pohitao nevelik nabor vode. Dvadeset četiri sekunde nakon eksplozije do njih je poput udarca goleme šake doprla detonacija. Počeo se razilaziti dim. Divovska se olupina nije pomaknula, ali je kroz gornji i donji rub kratera probijen kanal. Kroz onaj udaljeniji potekao je curak vode. Zar nakon svega samo bijedni potočić? Jonnie je suzdržana daha zurio kroz dalekozor, strahujući da će u oskudici vremena morati još jednom minirati. Šaputao je: “Hajde! Hajde, poteci.” “Još više.” Znao je da voda po svojoj prirodi podlokava, da nagriza i širi si put. “Hajde, poteci !“ Udaljenija je strana bar za šezdeset centimetara nadvisivala razinu jezera kod brane. Pritisak bi morao biti jači! U tom je trenutku voda potkopala neki predmet što joj se bio ispriječio na putu. Veliki top. Okrenuo se u vrtlogu i onda otisnuo, kovitlajući se u struji. Voda je provalila kroz gornji zid kratera. Bujica je kipjela i pljuskala u krateru, burkala se. Zapjenjeni vrutak bezbojnoga mulja proširio je ulazni kanal. Kroza nj je nahrupila još veća vode na masa. 162

Sada je radila u bližem jarku, koji je otvorila eksplozija. Glodala je prepreku i podlokavala krhotine. I odjednom se probila! Treća plima u gornjem krateru. Komadi gruha su se razlabavili. Sada je tuda hučala divlja bujica. Udubina kratera se punila. Istodobno se prelijevala u donje jezero. Postigli su da rijeka opet poteče. Jonnie je rekao Dwightu neka pohvali ljude. Svrdla su mahnitala i dimila se. Jonnie je pogledao na sat. Preostalo im je još samo dvadesetak minuta. Kamo se istopilo vrijeme? “Koliko ste nastavaka svrdla ubacili u rupe?” - pitao je Thora. “Pet. To bi bilo dvadeset pet metara.” “Morat ćemo se time zadovoljiti. Povadite svrdla.” U primopredajnik je zalajao: “Stormalong! Počni izvlačiti ljudstvo i opremu.” Vidio je poglavara Chong-wona kao točkicu na suprotnoj strani. Obratio mu se preko rudničkog primopredajnika: “Šefe, za nekoliko minuta vidjet ćete ovdje strahovit blijesak. Pričekajte dok se ne uvjerite da je brana u redu, a onda odmah pošaljite probranu ekipu da otvori dva generatorska tunela i pusti energiju u kabel i područje pagode. Samo tamo. Jasno?” “Jasno, gospodaru Jonnie.” “I dobro se osigurajte od ove eksplozije”, dodao je Jonnie. Izvukli su prenosive bušilice i bučno ih utovarili u spremišta letjelice. “Dwight!” - dozvao je Jonnie. “Uzmi ona tri bureta tekućeg eksploziva, pa ih pretoči u rupe, a rupe pokrij praznim bačvama. Samo požuri!” Dwight je ispružio zdravu ruku i ljudi su potrčali. Počeli su u svaku rupu istakati veliku bačvu punu eksploziva. Rupe su još uvijek bile tako vrele da je eksploziv gotovo ključao. Teško je ulazio, probijajući se pokraj uhvaćenog zraka. Zrak je izlazio u zadimljenim mjehurima. Jonnie je potrčao razvlačeći eksplozivnu kordu. Na svakom mjestu gdje će postaviti bure ostavio je veliku petlju. Burad će, još uvijek puna eksplozivnih para, djelovati poput bombi. “Upaljači!” - zaurlao je Dwight. “Nemamo vremena”, viknuo je Jonnie. “Detonirat ću ih avionskim topovima.” “Što?” - zablenuo se Thor. Ispraznili su bačve i sad su ih postavljali u petlje eksplozivne kurde pokraj svake rupe. Pogodak u bilo koju bačvu detonirao bi sve ostale. “Ostavite mi taj zrakoplov!” Jonnie je pokazao na jedini borbeni avion koji su dovezli. “ Ostale letjelice smjesta odvezite sa svim ljudstvom!” Stormalong je počeo prosvjedovati, ali je onda stao požurivati ljude da se ukrcaju u preostale brodove. Dok su bučno tovarili opremu, Stormalong je doviknuo Jonnieju: “Gađaj iz podaljega. Ta će stvar odletjeti nebu pod oblake!” Jonnie je pogledao na sat. Imali su još devet minuta. Letjelice su se podizale u zrak. Dwighta su uvukli u posljednju. Jonnie je još jednom pogledom preletio situaciju. Sve je bilo u redu. Potrčao je u borbeni avion. Pripre mio se da ga pokrene. Više nije bilo nikoga. Uzletio je. Naglo je propeo avion na sedamsto metara. Brana je i s ove visine izgledala velika. Letjelice su se spuštale izmedu podupirača od vreća napunjenih pijeskom. Stormalong ih je uspio prebaciti, i sad su se s treskom prizemljivale u strahovitoj žurbi. Glava r Chong-won se sa svojim ljudima već dokopao zaklona. “Miniramo!” - rekao je Jonnie u svoj rudarski primopredajnik. Prebacio je topovske komande na “paljba”, “blizu” i “maksimum”. Provjerio je sigurnosni pojas. 163

A sad, malo fine artiljerije. U tom je trenutku sve ono dolje izgledalo tako tiho i mirno. Voda se prelijevala kroz pocrnjelu podrtinu. Rijeka je tekla ravno u jezero iznad brane. Ali povećani dotok je otjecao ispod brane, i postojala je opasnost da će sve više širiti otvor. Oštrim trzajima prekidača Jonnie je pozatvarao sve prozore i provjerio jesu li osigurana vrata. Da se povuče na tisuću metara? Ne. Ovo je pravi domet. Borbeni avion može dosta podnijeti. Ali nitko još nije čuo o detoniranju šesto litara tekućeg eksploziva. Plus trista metara eksplozivne korde broj pet. Pažljivo je nanišanio na središnje bure. Pritisnuo je obarač. Pred njim je bljesnulo nebo. Tisuću metara visok zastor zelenog ognja. Tras ! Udarac je poput igračke odbacio zrakoplov u visine. Trzaj sigurnosnog pojasa osjetio je poput udarca. Iz pluća mu je izletio sav zrak. Prošle su tri sekunde i Jonnie je utvrdio da leti naopačke. Maznuo je po konzoli. Balansni su motori proradili i izravnali letjelicu. Letio je natraške. Motori su se urličući borili protiv pogrešnog smjera. Avion se uravnotežio. Netko će morati zamijeniti vjetrobran - prekrižila ga je dijagonalna pukotina. Odjednom je ugledao stijenu. Dim se razišao. Cijela je fronta polagano, vrlo polagano klizila prema jezeru. Lavina od pola milijuna kubičnih metara stijena. Vidjelo se da je veći dio te mase još uvijek bio u jednom komadu. No to je bio privid. Fin, čist, uredno odrezan odrezak stijene. A unutra, u dubini, kamen se kršio i drobio, pa je samo koji trenutak prije nego što je odron dodirnuo površinu vode izgubio oblik i rasuo se na komade. U prvi se mah činilo da je pao uz samu obalu. No daljina je bila velika. Pojedini su komadi padali gotovo po sredini jezera. Gledao je branu. Hoće li se i ona usporenim pokretima smrviti i osloboditi jezero da se, urlajući, stušti niz ždrijelo? Planirao je da se udarni val istutnji uvis, a ne prema dolje, kroz tlo. I krenuo je uvis, osjetio je to na svom avionu. Prvi je val stigao do brane i voda je pljusnula tridesetak metara preko njezina vrha. Je li izgubio previše vode? Nije, To je samo pjena. Hoće li brana izdržati? Nije mogao prosuditi odnose li podvodne struje stijenje u donji prostor. Nagnuo je letjelicu. Ispod brane još je uvijek kuljala voda. Pričekao je. Je li to samo njegova mašta, ili bujica zaista slabi? Pažnju su mu odvukli sićušni plavi likovi koji su pojurili prema električnoj centrali. Zaista nisu tratili vrijeme! Pogledao je na sat. Preostale su mu još samo dvije minute da spusti avion. Udarivši po tasterima na konzoli, Jonnie se obrušio prema slobodnom pristaništu. Isključio je motore. Morao je utvrditi da su zaista ugašeni - u ušima mu je sveudilj zvonilo. Još trideset tri sekunde. To je bilo blizu! Podzemnim je prolazom pošao u stožac. Pogledao je pagodu. Eksplozija nije pomaknula ni jedan crijep. Angus je bio za konzolom. Sivi čovječuljak za kompjuterom. Angus je mahnuo i viknuo: “Imamo energiju. Lansiramo!” U zadnja dva sata još je netko bio jako zaposle n. Svirala je druga glazba. Vrlo uzvišena i dostojanstvena. Jonnieju se činila nekako neodređeno poznata, pa se onda prisjetio da je kadet našao gomilu - kako se izrazio - “ploča”. 164

Velika stvar: kad biste ružin trn na papirnatoj kutiji pustili da grebe duž beskonačne kružne brazde i približili uho, zvučalo bi kao da svira dvadeset ili čak trideset instrumenata. Stara, već gotovo sasvim izblijedjela naljepnica na ploči, kazivala je da se komad zove “Simfonijski orkestar Clevelanda, Lohengrin”. Ova je glazba bila slična, ali još dublja, punija, impresivna! Jonnie je sumnjao da je sivi čovječuljak umiješao svoje prste. Nešto s njegova broda? Naravno, muzika za doček delegata. I još nešto što jamačno potječe s broda sivoga čove: ekran kroz koji se može sagledati čitava platforma za ispaljivanje. Doktor Allen je upravo završavao montiranje. Kad je Jonnie prošao kraj njega, kriomice mu je dobacio: “Kontrola bolesti.” Iz cjevovoda su ispuzali oznoje ni kineski inženjeri vedrih lica. Uspostavili su cirkulaciju zraka. Dim se u međuvremenu razišao. Prava stvar, mislio je Jonnie. U trenutku svemirske koincidencije zapuhat će preko platforme mnoštvo različitih atmosfera. Pogotovo prilikom povratnog udarca. A promijenile su se i gomile kineskih izbjeglica iz sela. Možda su izgubili svoje selo, no sačuvali su imovinu, pa su je rasprostrli unaokolo. Nestali su neuredni zavežljaji. Djeca i psi su se primirili u streljačkim rovovima, a njihovi roditelji i ostali bez trenutačnih dužnosti stajali su u blizini. Bili su odjeveni u svoje najbolje ruho. Iz bunkera je izišla počasna straža. Dotjerivali su se, potegnuvši ovdje, skopčavši ondje. Šestorica različite narodnosti, a svaki u svojoj najboljoj odori. Nisu bili naoružani, tek koplja sa zastavicama. Stariji kineski gospodin - zapravo budist- komunikator u ukrašenoj svilenoj halji, s kapicom na glavi - zauzeo je položaj na čelu počasne straže. Naravno, netko tko govori psihlo, da bi mogao pozdraviti pridošlice, a tko ipak izgleda kao dostojanstvenik. Preostale su još tri-četiri minute do dolaska prvog posjetioca, i Jonnie je krenuo prema operativnoj sobi. Nije ušao. Istrčao je dječak Quong, a za njim je izletio sir Robert i povikao: “I kaži Stormalongu da donese i onu drugu knjigu identifikacije!” Dječak gotovo nije niti usporio kimnuvši u trku. Iza sir Roberta ljudi su bili u punom pogonu i komandna soba je kipjela od zvukova i pokreta. Jonnie je zaustio da pita kako ide. No sir Robert mu je odgovorio i prije pitanja. Tmurno je odmahnuo glavom: “Koriste novu vrstu bombe. Katkada je ni topovi ne mogu detonirati. I ti idioti spaljuju napuštene gradove! Naši orbiteri još uvijek lete. Zbog čega bi spalili napušteno prazno mjesto koje se nekoć zvalo San Francisco? Zadnji put kad su tukli s orbitera, pogodili su dva medvjeda na ulici. Imamo posla s prokle tim imbecilima!” Jonnie je ušao pokraj njega, i sir Robert je opet odmahnuo glavom. “Ne možeš poduzeti ništa što mi već ne radimo. Jesi li razmislio što ćemo reći tim emisarima?” “Nemam pojma”, odvratio je Jonnie. “Da pozovemo poglavara Fearghusa?” “Hajde, hajde”, rekao je sir Robert. “Nema ni najmanjeg izgleda. Edinburgh je u plamenu!” Jonnie je osjetio kako mu se steže srce. “Ima li vijesti o Chrissie?” “Mora da su svi u skloništima. Dunneldeen im pruža zračnu podršku.” Utrčao je Stormalong s knjigom. Sir Robert je pogledao Jonnieja. “ Odi i dotjeraj se. I razmisli što ćeš reći tim došljacima.” Isprašio je Jonnieja prema njegovoj sobi i nestao u komandi. Za sobom je zatvorio vrata, da uzbuđeni glasovi ne prodru do platforme. 165

Jonnie je pošao u svoju sobu. Kad je ulazio u hodnik, zamijetio je da je preostalo zujanje žica, koje se stalno čulo kroz muziku. Osjetio se trenutačni zastoj, a onda lagani protuudar. Poslanik s Hocknera stajao je na platformi. Bez nosa, s monoklom na dršku, odjeven u svjetlucavo ruho. Kraj njega zatvorena košarica boje zlata. Oglasilo se zvonce ekrana. Njegov se gornji rub grimizno osvijetlio. Hockner je dohvatio košaru, ogledao se kroz svoj monokl i afektirano napustio platformu. Počasna straža je salutirala i oborila zastavice na pozdrav. On je zastao kad je prošao zaslon zdravstvene kontrole. Glasnik je preuzeo njegovu košaru. Budist u kineskoj odjeći se naklonio. Poslanik s Hocknera oholo je progovorio na psihlu: “Ja sam Blan Jetso, izvanredni opunomoćeni poslanik vladara Hocknera, vladao dugo! Ovlašten sam da pregovaram i uglavljujem konačne i obvezatne dopune sporazuma i ugovora u svim vojnim i političkim pitanjima. Moja je ličnost nepovrediva, i svako uznemiravanje poništava sve sporazume. Pokušaj da me se zadrži kao taoca bit će uzaludan, jer moja me vlada neće otkupiti. Pod prijetnjom mučenja ili nasilja, izvršit ću samoubojstvo na vama nepoznat način. Nisam kliconoša i nisam naoružan. Da živi carstvo Hocknera! A kako ste vi?” Komunikator u kineskoj odjeći se naklonio i brzo izgovorio kratku, prikladnu dobrodošlicu, obavijestio ga da će konfe rencija početi otprilike za tri sata, pa ga onda otpratio u privatni apartman, gdje se može odmoriti ili osvježiti. Jonnie je pretpostavljao da će svi ti došljaci sličiti jedan na drugoga, a razlikovat će se samo po rasi, ličnosti i odjeći. Smišljao je što bi se moglo reći poslanicima. Sir Robert je to osjetio kao udarac kad je za ključio da to ide njega. Taj sijedi ostarjeli veteran nije imao nikakvu ideju... no zacijelo je bio jako potišten zbog Edinburgha. A i Jonnie. Jonnie se sagnuo ispod dovratka da uđe u prolaz prema svojoj sobi, kad ga je spopala vrtoglavica. Do sada ga je, u nastojanju da sredi branu, održavala snaga volje. Potiskivao je osjećaje. No sada je, zabrinut za Edinburgh i Chrissie, spoznao da nije kadar išta srediti. Zadnjih ga nekoiiko dana nije štedjelo. Nije bio spreman na ono što je našao u hodniku ispred svoje sobe. Četvero je ljudi nešto radilo, a on nije razabirao što. Imali su niske klupe, sjedili na podu poniknutih glava, a ruke su im se hitro kretale. Gospodin Tsung je osjetio njegovu prisutnost pa je skočio s poda. Naklonio se: “Gospodaru Jonnie, upoznajte moju ženu!” I drugi je lik, sjedokosa Kineskinja Ijubazna lica, skočila, nasmiješila se, naklonila. Jonnie je uzvratio naklon. Zavrtjelo mu se. Žena se opet spustila na pod i nastavila posao. “Upoznajte moju kćer”, rekao je gospodin Tsung. I treći je lik skočio, naklonio se. Kći je bila vrlo lijepa, profinjena. U kosi je nosila cvijet. Jonnie se naklonio. Još mu se jače zavrtjelo. Djevojka je sjela i bacila se na posao. “Upoznajte mog zeta”, rekao je gospodin Tsung. Naočit je Kinez bučno odskočio s klupe. Naklonio se. Nosio je plavu radnu odoru mehaničara. Jonnie se oprezno naklonio, da mu se ne zavrti soba. Mladić se spustio i iz njegovih su alata opet stale frcati iskre. Jonnie ih je sve pogledao. Radili što mu drago, radili su predano i gotovo divlje. Jonnie je osjetio ubod tuge. Ako predstojeća konfere ncija ne uspije i ako izgube, kakve sve patnje očekuju ove dobre Ijude! Ove, i još trideset pet tisuća, sve što je preostalo od ljudske rase. Nije se mogao suočiti s izgledima da ih iznevjeri. 166

Ušao je u svoju sobu. Ova je dva sata još netko iskoristio. Vjerojatno Angus i neki električar. Sada je uza zid u podnožju kreveta stajao nosač sa tri video-ekrana. Za jedan je ekran montirana minijaturna kamera u komandnoj sobi, pa je vidio zbijene skupine ljudi napregnutih lica kako barataju mikrofonima, slikama automatskih izviđača i operativnom pločom. Drugu su kameru uperili u dvoranu za konferencije, i njezina se slika vidjela na drugom ekranu - soba je bila prazna. Treća je kamera bila na platformi i konzoli. Posluživala je treći ekran. Dok je Jonnie gledao, stigao je poslanik s Tolnepa. Bio je u svjetlucavoj zelenoj odjeći; čak mu je i kapa bila zelena. No prljave su mu čizme bile plave. Goleme naočale skrivale su mu oči. Nosio je nekakvo žezlo s velikim dugmetom na vrhu. Imao je i zelenu košaru za hranu i zalihe na zelenim kotačima. Taj je stvor bio gmaz, iako je hodao uspravno, imao lice, ruke i noge. Genetička linija dinosaurusa, koja se s vremenom smanjila i osvijestila? Njegov je govor uvelike sličio Hocknerovom. Saslušao je odgovor sa zlobnim smiješkom, zatim je svoje poput čelika tvrdo tijelo zaogrnuo svje tlucavo-zelenim pla štem i dopustio da ga otprate u privatni apartman. Mirisao je na nevolju. Jonnie se baš spremao da se opruži na krevetu, kad su ga iznenada spriječili. Gospodin Tsung je ušao za njim u sobu. “Ne, ne”, rekao je gospodin Tsung. “Najprije kupka!” Ušla su još dva Kineza. Na rudničkim su kolicima ugurali parnu kupelj. Smjestili su je i iščeznuli. “Slučajno sam tako iscrpljen”, rekao je Jonnie, “da ću samo oprati lice.” Gospodin Tsung je kliznuo oko njega i pokazao mu ogledalo. “Pogledajte se!” Jonnie se pogledao. Blato. Mrlje od eksploziva. Povez od crne svile pretvorio se u izblijedjeli dronjak. Kosa i brada bile su mu pune mulja. Spustio je pogled i otkrio da je negdje morao do struka zagaziti u blato. Pogledao je ruke i nije znao koje su boje. Izgledao je tako da ga ni jedan pas ne bi iščeprkao sa seoskog smetljišta. “Pobijedili ste”, rekao je Jonnie i s naporom se počeo svlačiti. Gospodin Tsung je dovukao veliko rudarsko vedro. U njega je nevoljko ubacivao poje dine odjevne predmete koje je Jonnie skidao, pa čak i šljem, čizme i pištolje. Jonnie je ušao u kupelj. Nije bila dovoljno duga da ispruži noge, no voda mu se popela do prsa. Još nikad nije doživio vruću kupku, tek rijeke i hladne brdske potoke. Osjetio je kako mu malaksalost polako istječe iz tijela. Iznenađen je zaključio da bi se u prilog vrućim kupkama moglo reći mnogo dobroga. Izbjegavajuei povez oko ruke, gospodin Tsung ga je marljivo trljao pjenušavim sapunom i četkom. Odjednom je prestao raditi. Iza Jonniejevih leđa došlo je do savjetovanja. Osjetio je dodir na vrhu jednog i drugog ramena. Još malo savjetovanja, i gospodin Tsung je pridržao Jonniejevu ruku, duž koje su razvukli nekakvu vrpcu. Jonnie se osupnuo kad je shvatio da iza njega stoji Tsungova kćerka, a on gol u koritu! Osvrnuo se, no kćerka je već otišla. Gospodin Tsung je nastavio trljati. lsprao je Jonniejevu kosu i bradu. Još je dvaput prekinuto kupanje. Jednom da ga vrpcom opašu oko prsnog koša. A drugi put da bi mu tu vrpcu ispružili duž noge. Konačno mu je gospodin Tsung ručnikom osušio kosu i bradu. Kad je izašao iz korita, omotao ga je još vrućim ručnikom. Obrisao ga je, poskakujući da mu dosegne ramena. Ogrnuo ga je mekim plavim ogrtačem i tek mu tada dopustio da se ispruži na krevetu. Zahvalan što se konačno može protegnuti, izbjegavao je da pogleda ekrane. No opet su ga zasmetali. 167

Došli su liječnici MacKendrick i Allen. Ogrtač je bio rastvoren, pa su mu se dokopali ruke. Dr Allen je presjekao povoj, dezinficirao alkoholom koji je peckao u nosu - najvjerojatnije lošim viskijem - ranu posuo bijelim prahom i još ga natjerao da ga malčice proguta. Što više sulfamida! Dok je doktor Allen postavljao svjež zavoj, pojavio se gospodin Tsung s pliticom juhe. Dva su se liječnika povukla. Jonnieju su bile poznate liječničke manire, pa je odmah posumnjao da ih nešto brine. Obuzela ih je ona lažna živahnost, nakon koje te iznenada zgrabe i podvrgnu nečem odvratnom. “Uvijek sam mislio”, rekao je doktor Allen, “da su Dunneldeen i Stormalong pomalo ludi. No bio sam vani kad si odvalio onu stijenu. Ti si taj ćaknuti, Jonnie Tyler! Da li uvijek koristiš borbene avione da potpališ fitilje?” Jonnie se baš spremio da mu trijezno rastumači kako nije imao vremena da namjesti upaljače, no pristupio je doktor MacKendrick. “Pretpostavljam”, rekao je on, “da mu je ovaj način izgle dao prirodniji.” Primjedba sračunata da odvrati pažnju. Pojavila se dugačka igla, koju je dotle sakrivao iza leđa. Zgrabio je Jonniejev zglob, ugurao mu tri centimetra čelika u venu i istisnuo punu štrcaljku... nečega. “Ah!” - rekao je Jonnie. “To nije pošteno. Znate da ne volim te vaše igle.” U žilama ga je žarilo poput ognja. “To je protiv vrtoglavice”, rekao je doktor MacKendrick, zadovoljno brišući iglu. “Ta se stvar zove B-kompleks. Protuotrov i relaksant, uz ove sulfonamide, oslobodit će tvoj sustav. Uskoro ćeš se osjećati mnogo bolje.” “Imam mnogo posla”, rekao je Jonnie ljutito, “i bez tih rupa u tijelu.” Dr Allen mu je spustio ruku na rame. “ O tome se i radi. Brineš se o previše stvari i mnogo toga obavljaš. Moraš naučiti dopustiti drugima da ti pomognu. Pusti ih da i oni sudjeluju. Sjajno radiš svoj posao. Pusti da ti i drugi pomognu!” Potapšao je Jonnieja po ramenu. Izašli su. Jonnie se osjećao mnogo bolje. Uskoro je podigao glavu i zamahnuo. 1 vrtoglavica je popustila. Na platformu su se spustila još dva poslanika. U operativnoj je sobi ključalo. Brinuo se za predstojeću konferenciju. Mislio je da se dovoljno izležavao. “Tsung! Molim te da mi doneseš najbolje odijelo od jelenje kože.” Naravno, dopustit će da i drugi sudjeluju. Gospodin Tsung može pronaći njegovu odjeću. Rezultat je bio sasvim neočekivan. Gospodin Tsung je uletio, ustobočio se u punoj visini od sto šezdeset centimetara i rekao: “Nikako!” Borio se da iz svoje skromne zalihe engleskog izvuče još poneku riječ. “Gospodari!” Nije se uspio izraziti. Zapanjen, Jonnie je vidio kako gospodin Tsung briše iz sobe, pa se za trenutak vraća s kineskim koordinatorom koji je govorio mandarinski. Gospodin Tsung se okomio na koordinatora i ispucao svu svoju municiju. Tek je tada splasnuo. Koordinator je otvorio usta da počne prevoditi. No gospodin Tsung se sjetio još nečega, sasuo to na koordinatora i tek se tada povukao. Ugurao je ruke u rukave i duboko se naklonio. Koordinator, crnokosi škot duboko je udahnuo. “Ovo vam se MacTyler, možda neće svidjeti, no stekli ste diplomatskog menedžera. Znam te Kineze: kad nešto napere, gori su od moje stare!” Jonnie se opet zavalio. Obratio se stropu: “ I što je u tome tako loše što sam ga zamolio da mi pruži moje najbolje kožnato odijelo?” “Baš sve!” - rekao je koordinator. “Baš sve.” Uzdahnuo je i stao tumačiti. 168

“Gospodin Tsung je potomak obitelji čiji su članovi služili kao komornici dinastije Ching – one koja je vladala Kinom od godine Gospodnje 1644. do oko 1911. Prije nekih jedanaest stoljeća. Bila je to posljednja dinastija prije nego što je Kina postala narodna republika. Dvor i vladari nisu bili Kinezi - pripadali su rasi zvanoj “Mandžu“. Trebalo im je mnogo dobrih savjeta. Tsung kaže da ih je njegova obitelj dobro služila, no vremena su se promijenila, pa su, zato što su služili Mandžue, njegove pretke prognali u Tibet. Tsung kaže da su Mandžue svrgnule zapadne sile, a ne savjeti njegove obitelji. Znači da je ovaj gospodin Tsung po svojim precima 'mandarin plavog dugmeta', pravi dvorjanin.” “Kaže da su svi obiteljski dokumenti i pergamenti u kineskoj sveučilišnoj biblioteci, koju ste pohranili negdje u trezor.” “U Rusiji”, rekao je Jonnie. “Nalaze se u ruskoj bazi, premda sam bog zna kako se ona sada drži!” “Prilično dobro”, odgovorio je škot. “Kaže da bi vam ponešto mogao pročitati iz tih dokumenata, no nisu ovdje . Ali njegova je obitelj čuvala svoju tradiciju, iščekujući dinastiju kojoj bi opet jednom mogla služiti. Ovi Kinezi dugo pamte zamislite da čitavih jedanaest stoljeća čekaju zaposlenje!” Gospodin Tsung je naslutio da je koordinator skrenuo s teme, pa je trznuo njegovu ruku i izveo kratku pantomimu koja je nedvojbeno značila: kaži mu, kaži! Koordinator je uzdahnuo. Nije bio sasvim siguran kako će Jonnie to primiti. ”Kaže da ste vi gospodar Jonnie i” ovo je odverglao na brzinu - “ne možete tumarati Naokolo odjeveni poput barbara!” Da se Jonnie nije toliko brinuo za druge stvari, prasnuo bi u smijeh. Koordinatoru je odlanulo da ovo nije primljeno kao kritika. Nastavio je: “Rekao je da mu je poznato da predstoji diplomatska konferencija i da će prispjeti mnogo velikaša, da će svi biti jako oholi, umišljeni i napirlitani. A to je istina. Vidio sam kako stižu na platformu. Maske za disanje ukrašene draguljima, svjetlucava odjeća, ukrasne šare - jedan je čak imao i monokl optočen dragim kamenjem. Napirlitani kicoši!” Progutao je na prazno i onda brzo ispalio ostatak: “ I sad, ako pred njih izađete i ako im se obratite u tim kožicama, pomislit će da ste neotesani barbar, pa vas neće niti saslušati. On kaže, ako izgledate i ako se ponašate poput običnog divljaka”, opet je gutnuo, “oni će vas takvim i držati, pa će vas prezreti.” Ušutio je, sretan što se probio do kraja. “Eto, to vam je pokušao saopćiti. Nemojte se Ijutiti na njega. Sa svoje strane mogu dodati da kojih trideset pet tisuća života , ne, sada već nešto manje, no još uvijek priličan broj. ovisi o toj konferenciji. Da nije tako, MacTyler, ne bih vam sve ovo preveo, jer za mene vi niste barbar!” Jonnie je mislio kako samo mora uvjeriti gospodina Tsunga da će biti uljudan i da nikoga neće tapšati. No prevario se! Gospodin Tsung je natjerao koordinatora da ostane i da bez ikakvih promjena prevodi sve što on bude rekao. Čučnuo je pokraj kreveta i stao govoriti. Koordinator je prevodio u stankama. “Jedna je stvar”, prenosio je škot, “biti velik ratnik ... no iako ste pobijedili u svakoj bici... i neprijatelja potukli do nogu... na bojištu... rat se može izgubiti i za konferencijskim stolom!” Jonnie je to probavljao. U stvari, oni još uvijek nisu izvojevali konačnu pobjedu, no čak i da jesu, zaista bi u onoj dvorani za konfere ncije mogli sve izgubiti. Znao je to i sam, no bio je impresioniran. Gospodin Tsung očito nije svoj posao vidio kao netko tko čisti sobu, nego kao savjetnik. Dakle, ako išta, trebao je dobrih savjeta. 169

“Vaše držanje”, nastavljao je koordinator prevoditi riječi malenog gospodina Tsunga, “mora biti sračunato na to da ostavi snažan dojam... Gospodar upravlja podređenima ... a podređeni je impresioniran kad se prema njemu postavite kao prema podrede nom... Budite arogantni... zaboravite na uljudnost... Držite se hladno i prezrivo... nedostižno... i suzdržano.” “Dakle, ovaj je stari Kinez iz mene iscijedio sve moje znanje mandarinskog. On govori pravi dvorski kineski!” Gospodin Tsung mu je dao znak da ne ubacuje vlastite komentare. “Nemojte se ni sa čime složiti”, poslušno je nastavio škot, “ili barem to nemojte pokazati... vašim riječima mogu dati privid kao da ste se suglasili, pa zato morate izbjegavati riječ 'da'... Iznosit će pretjerane i nemoguće zahtjeve, za koje i sami znaju da su apsurdni... samo zato da lakše postignu druge, povoljne klauzule... zauzvrat i vi od njih morate zahtijevati nemoguće... iako ste svjesni da neće pristati... i tko zna, možda i uspijete! Čitava je diplomacija stvar kompromisa. Između dva suprotna pola nemogućih zahtjeva postoji srednje područje... i tu će možda doći do sporazuma... I uvijek se zauzimajte za najpovoljniji položaj do kojeg možete dospjeti!” Škot je ušutio. “ Želi znati jeste li sve razumjeli.” “I te kako!” - odgovorio je Jonnie. “I hvala mu.” Osjećao je da će mu to koristiti, iako mu nije pružilo ideju za kojom je tragao. “A sad”, rekao je koordinator, “htio bi vam dati poduku iz ponašanja. Gledajte ga.” Dakle, imali su posla sa stvorenjima koja pripadaju mnogim rasama, pa bi se moglo ispostaviti da se njihove predodžbe o ponašanju ne poklapaju s dvorskim ponašanjem u staroj Kini. Zato je Jonnie, gledajući Kineza, osjećao da je vrlo strpljiv. No gotovo je istog trena shvatio da nema pravo. Ove su manire odgovarale svim rasama. Kako treba stajati. Razdvojena stopala, uspravan, neznatno nagnut unatrag. Čvrsto na tlu. Stav - dominantan. Shvaćate? Onda ponovite! Kako držati žezlo ili palicu. Dršku obuhvatiti jednim dlanom, a suprotni kraj položiti na drugi dlan. Stisnuti oba kraja da se pokaže savladavanje. Lupkati jednim krajem po dlanu kako bi se nagovijestila mogućnost kažnjavanja, kad se želi pokazati uvrijeđenost. Lagano mahati kroz zrak da se stavi do znanja kako su protivnikovi razlozi traljavi. Shvatili? Evo palice. Ponovite. Nije baš najbolje. Opustite se, ležerno, poput velmože. A sada, još jednom. Hodajte kao da vas nije briga što je pred vama. Pokažite moć. Postoja nost, nezaustavljivost. Ovako. Shvaćate? Hajde sad. Pola je sata gospodin Tsung radio s Jonniejem. Jonnie je shvatio da je njegov korak korak pantere, dok bi za predstojeću konferenciju morao biti dostojanstven. Gospodin Tsung ga je proveo kroz cijelu lekciju, a onda je još jednom ponovio stavove i korake. Tek je tada bio zadovoIjan. Jonnie, koji nikad nije imao visoko mišljenje o svojim diplomatskim sposobnostima, počeo je osjećati više samopouzdanja. Diplomacija je prava umjetnost. Sliči na lovljenje divljači, ali drukčije divljači. Na bitku, ali drukčiju bitku. Pomislio je da je sada gotov. Na ekranu je vidio da stiže sve više poslanika. No gospodin Tsung je rekao da će svi oni na prvom sastanku u dvorani za konfe rencije morati predati akreditive, pa da imaju vremena napretek. Je li Jonnie razmislio o strategiji? Strategija je neophodna. Kako ući u diplomatsku bitku, što upotrije biti za manevriranje. U redu, Jonnie još može razmisliti. To je bitka, ali bitka u kojoj pješadiju i konjicu predstavljaju riječi i ideje. Povedi ih krivo, i bit ćeš poražen! 170

U međuvremenu se još moraju pobrinuti za ono drugo. Gospodin Tsung je izišao u hodnik, ostavivši Jonnieja u nedoumici. Vidjevši da je Jonnie za trenutak slobodan, kroz vrata je kliznuo poglavar Chong-won. Smiješio se i neprestano kimao glavom. “Brana!” Jednu je šaku čvrsto stegnuo drugom i izveo čitavu pantomimu. “ Rupa. Smanjuje se otjecanje vode. Raste vodostaj.” Snažno je kimnuo glavom, duboko se naklonio i nestao. Jonnie je pomislio da je to, eto, bar nešto što je pošlo dobro. Neće ostati bez energije i poneki diplomat se neće naći nasukan u nekom krivom svemiru. Sada se još mora pobrinuti samo za cijeli planet u požaru i za sudbinu ljudi. I za ovu konfe renciju. Ona je injekcija zaista pomogla, Više ga nije mučila vrtoglavica. Ispostavilo se da je “ono drugo” - šišanje. Ušla je kćerka, posjela Jonnieja u stolicu okrenutu prema ekranima i stala raditi služeći se škaricama i češljem. Ovo je za Jonnieja bilo nešto novo; običavao je dohvatiti nož i odrezati kosu kad bi previše porasla. Činilo se da je ona vrlo iskusna i spretna i da se već brinula za brijačke potrebe mnogih ljudi, jer su njezine škare samo lepršale škljocajući tako brzo da su zvučale poput transportera rudače: klip-klip-klip! Znači, diplomacija je poput bitke, mislio je Jonnie. Gledajući kako pristižu one velmože, čovjek je vidio da oni praktički isijavaju autoritet i vlast. Došljaci koji su napali Zemlju gotovo da su lokalne sitne ribe i jedva da kontroliraju nekoliko tuceta planeta. A neki od ovih koji sada dolaze, znao je to iz ranijeg štiva, stižu iz drugih svjetova i imaju u vlasti na stotine planeta u samo jednoj upravnoj sferi. Bili su vrlo arogantni, vrlo samouvjereni. Bez obzira na tjelesno ustrojstvo, vidjelo se da su ovlašteni predstavnici moćnih državnika. Kakva su samo bogatstva i izvanredne snage predstavljali! Za njima su stajale trilijunske populacije u samo jednoj državi. Bili su veterani i pobjednici stotina ovakvih konferencija. Stvarno, konferencija jest bitka, i to čak važnija od običnog rata. A kakve izglede imaju on i sir Robert protiv tih iskusnih diplomata? Obojica su ratnici, a ne slatkorječivi, ljigavi, prepredeni dvorjani s tisuću uljudnih trikova u rukavu. Osjećao je da mu je gospodin Tsung, sve bez pušaka i bataljuna, ali umom i savjetom, pomogao da uspostavi ravnotežu. Ali do sada nije još pronašao pravu strategiju. Djevojka mu je dala ogledalce u kojem je mogao pratiti posao. Odstrag mu je potkratila kosu do ovratnika, pa ju je pri dnu počešljala i nakovrčala. Sličila je na šljem kakav je ranije vidio u stražara. Kosa mu se sjajila. Brkovi i brada su sada bili mnogo kraći i vrlo uredni. Jedva se mogao prepoznati. Je li ona vidjela stare slike muškarca s takvim brkovima i bradama? Zaista i jest: na krevetu je ležala stara knjiga na engleskom, otvorena kod slike nekog sir Francisa Drakea, koji da je davno potukao neke španjolce. Nešto mu je privuklo pažnju, pa je od nje uzeo ogledalo. Njegov vrat! Ožiljci su bili blijedi i gotovo sasvim iščeznuli. Morao je vrlo pažljivo promatrati da otkrije tragove brazgotine koju je u njegov obraz zarezala brigantska granata. I oni će, vjerojatno, nestati. Nekako se osjećao oslobođen zato što su nestali ožiljci od ogrlice . Shvaćao je ironiju situacije i bio bi se nasmijao, no pažnju mu je privukao ekran s komandnom sobom. Zvuk je bio isključen, pa je ogledalo vratio djevojci i posegnuo za dugmetom. “... ne mogu se domisliti što smjeraju”, govorio je Stormalong dok je bijesno izvlačio novu sliku iz aparata za razvijanje. “Pobrkao sam broj.” Netko je rekao: “ Petnaest!” 171

“Vidi ovo! Cijelo jato požarnih bombi na...” zavirio je u zemljovid, “Detroit! Čemu paliti Detroit? Već više od tisuću godina nitko ne živi u Detroitu. Pokušavaju li odmamiti obranu na onaj kontinent? Mora da su ludi!” Odbacio je sliku. “Ne namjeravam pružiti protuzračnu obranu hrpi ruševina. A što je nova iz Edinburgha?” “Protuavionska još uvijek odgovara”, rekao je netko za operativnom pločom. “Dim ometa optičko nišanjenje. Dunneldeen je upravo oborio svoj šesnaesti avion s Hawvina.” Jonnie je isključio zvuk. Osjetio je da ga obuzima nestrpljivost. Ti diplomati što dolaze jedan po jedan.., polako, strašno polako. Ušao je koordinator s gospodinom Tsungom koji je donio punu pregršt nekakvih stvarčica. Vidjeli su da je Jonnie prenapet. Gospodin Tsung je rekao nešto svojim pjevuckavim glasom. Koordinator je preveo: “Gospodin Tsung vas podsjeća na to da se za konferencijskim stolom može spasiti čak i izgubljena bitka, što znači da morate biti strpljivi i umješni.” Gospodin Tsung je s Jonniejevih ramena skinuo brijački pokrovac i pokazao mu vojničku bluzu. Na prvi se pogled činila vrlo prostim odjevnim predmetom. Skrojena od svje tlucave crne svile, imala je uspravan okovratnik. Zamišljena da bude zategnuta na tijelu. Jonniejevu su pažnju privukla srebrna puceta. Znao je od čega su načinjena. Jedanput je spomenuo Keru da ga čudi što je psihloški sigurnosni prekidač napravljen od tako lijepe kovine. U prvi bi mah sličila na srebro, no obasjana i najslabijom zrakom svjetlosti prelijevala bi se u svim duginim bojama. Ker je rekao da se za sigurnosne prekidače ne koristi zbog svoje Ijepote, nego zbog tvrdoće. Radi se o samo molekuli debelom sloju neke iridijske slitine koji se nanosi prskanjem; bez obzira na to koliko ga puta budu udarili šiljci pandža, neće se nimalo izlizati. U mračnom rudniku bez gotovo imalo svjetla ovakvi se sigurnosni prekidači dobro vide, jer zrače u svim bojama. Shvatio je čime se bavio Tsungov zet: presvlačio je dugmad legurom. Do zasljepljućeg sjaja! Gospodin Tsung je obukao Jonnieja u crne hlače i zakopčao mu bluzu na svakih nekliko centimetara iridijskim dugmetom. Tad mu je pružio čizme. Bile su to Chinko-čizme, no oni su ih poprskali iridijskom legurom. Oko struka mu je pritegnuo široki pojas, također obraden slitinom. Jedino se kopča razlikovala, njegova stara kopča “Ratno zrakoplovstvo SAD” u boji zlata, uglačana do visokog sjaja. Sjetio se kako je jedanput u kavezu mislio da je posljednji pripadnik davno nestalog zrakoplovstva. Čudna misao. No sad ga je obradovala. Mislio je da je konačno odjeven, pa ga je malčice obeshrabrilo kad se gospodinu Tsungu nije svidio jedan nabor na ramenu i lagano zavlačenje na leđima i kad ga je opet svukao i sve vratio na doradu. Gospodin Tsung je izvukao nešto nova. Bio je to njegov knobkerrie s izrezbarenim likovima. Sada je bio u iridiju. Blistao je poput plamena. Bio je svjestan da ga ne može upotrijebiti kao buzdovan, no bilo mu je drago što neće poći na konferenciju kao gol, bez ikakva oružja. Ušao je i zet. Donio je šljem. U osnovi, bio je to običan, malo dotjeran ruski šljem. Podbradak je bio pokriven iridijem. I čitava kaciga. No što je ovo? Zet ga je ponosno okrenuo, tako da Jonnie pogleda što je sprijeda. Kako su to napravili? Tada je vidio da zet drži papirnate šablone koje je pomicao oko šljema i kroz izrezane otvore naprskao različite metalne sprejeve. Zmaj. Ali kakav zmaj! 172

Na stranama šljema zlatna krila, čaporci kao da su zgrabili njegov rub, ljuske i bodlje obrubljene plavim, divlje okrutna glava koja je izgledala kao da u usplamtjelim očima ima prave rubine i bijele zube-derače u grimiznim raljama. U tim inače razjapljenim čeljustima bjeličasta kugla. Zmaj je djelovao trodimenzionalno. Bio je jednak zmaju s konzole i gline im zmajevima na stupovima zgrada, izuzev te velike bijele lopte u zubima. U prvi mah Jonnie je pomislio da je previše kićen. No upravo je u tom trenutku na pla tformu stigao nov poslanik s visokom zlatnom krunom. Ovo je bilo kudikamo skromnije. Pa ipak... Jonnie je promatrao zmaja. Donekle se razlikovao od drugih zmajeva. “Baš lijepo”, rekao je Jonnie, a koordina tor je to preveo zetu. Dotjerivali su mu ruho. Još je bilo vremena. Jonnie je gledao šljem. Preko koordinatora obratio se gospodinu Tsungu. “ Pričajte mi o ovom zmaju.” Gospodin Tsung se uzbudio. Objasnio je preko koordinatora da su kinesko prijestolje zvali “Zmajevo prijestolje”. “Lung pao ili Chi-fu” uzorci i odjeća predstavljali su dvorsko ruho. Bio je to carski... Jonnie je sve to znao. “Recite mu da mi priča o ovom zmaju. Ovaj je drukčiji.” Gospodin Tsung je uzdahnuo. Bilo je još mnogo drugih, mnogo važnijih stvari, koje je trebao saopćiti gospodaru Jonnieju, pa nije držao da je prikladno upuštati se u mitove i bajke. No kad se već mora, hajde. Ovaj je zmaj stvarno drukčiji. Cijela priča? Oh, bože! Dobro, bilo je to ovako. Jednom, davno... Jonnie je ležao na krevetu sa šljemom na trbuhu i slušao. Na žalost, imao je vremena. Slušao je kako gospodin Tsung priča dugu i zamršenu bajku. Kad su došli do polovice, Jonnie je naglo sjeo i rekao koordinatoru: “Tako sam i mislio! Molim vas, pošaljite po sir Roberta!” Ovo je iznenadilo gospodina Tsunga, pa je Jonnie rekao: “Hvala vam. Dobra priča. Zahvalniji sam vam nego što možete zamisliti.” Budući da se činilo da je gospodar Jonnie zadovoljan, a stvari su postajale sve hitnije , gospodin Tsung je izišao da pogleda je li svilena odjeća dobro prepravljena. Jonnie se ogledao da provjeri ima li ovdje koja minijaturna kamera. Nije bio sasvim siguran. Mislio je da nema, no bit će kratak i skrovit, radi osiguranja. Za nekoliko minuta ušao je sir Robert. I on se dotjerao. Ogrnuo se plaštem kraljevskim bojama Stuarta, obukao odgovarajući kilt i bijele škotske gamaše. Pletivo je bilo od svjetlucavih vlakana. Bio je pravi škotski vojnik i velmoža, samo se oružje razlikovalo. Jonnie ga još nikad nije vidio odjevena u kompletnu nacionalnu uniformu. Impresivno. No starac je ostavljao dojam da je donekle zabrinut, a oči su mu upale u duplje. “Ovo će biti naporno”, rekao mu je Jonnie. “Hoće, dečko. Jesi li vidio tog Tolnepa ? Ja nisam diplomat, a ne možemo dovesti Fearghusa. Postoji opasnost da izazovemo one moćnike i države koje još nisu umiješane. Jedan pogrešan korak, i mi ćemo ih priključiti našem neprijatelju.” Zaista je bio zabrinut. Jonnie nikad nije mislio da će morati tješiti sir Roberta. “Imamo priliku. I to dobru. Evo što predlažem: pođi sam i učini što možeš.” Sir Robert nije bio jako pažljiv, ali je ipak slušao. “A onda kad budeš gotov, ili kad pomisliš da si izdržao koliko si mogao, pozovi mene. Predstavi me kako god hoćeš, ali neka to bude neodređeno.” 173

“Predstavit će te komunikator koji ima ulogu domaćinaa, rekao je sir Robert. “Onda mu prenesi što sam rekao. Dobro?” “Vrlo dobro, momče. Učinit ću što budem mogao. A kad mi ponestane municije, pozvat ću te.” Stari se ratni poglavar okrenuo da izađe. ”Sretno!” - dobacio mu je Jonnie. “Hvala, dečko, baš će mi sreća i trebati.” Jonnie je pogledao na sat. Nije ostalo puno vremena. Upao je nasmiješeni poglavar Chong-won. “Kroz onu rupu u brani prolaze još samo kapljice! Moji ljudi zamjenjuju oklopni kabel, popravljaju ga. Jezero će se do noći opet moći braniti.” Zabacio je ruke oponašajući eksploziju koju je bio izveo Jonnie. “Bum!” - rekao je i otišao. Jonnie je mislio, bum, zaista. Svi ćemo imati jedan lijepi konačni bum ako konferencija ne uspije. Sir Robert nije proveo ni tri minute u dvorani za konferencije, a već je shvatio da bije najtežu bitku svog života. A na nju nije bio spreman. Otkako su se vratili, gotovo uopće nije spavao, i sad se pokazalo da je to bila velika pogreška. Osjećao se tup i mentalno trom. Nadimak “Lisac” nije mu pristajao. Zadobio je taj nadimak u stvarnoj fizičkoj borbi, a ne za konferencijskim stolom. Da se radilo o rasporedu jedinica i taktici, s time bi se još i mogao nositi. Tolnepu bi namjestio zasjedu, pa bi ga izbo strijelama i raščerečio sjekirama . No eto tog Tolnepa, stoji elegantan, odmjeren i koban, i već gura sir Roberta u poraz. Sir Robertov moral bio je vrlo nizak. Očajnički juriš marinaca s Tolnepa zbrisao je polovicu protuavionske obrane u Edinburghu. Rusija uopće nije odgovarala. A nije bilo izvještaja ni o njegovoj ženi sve od onog urušavanja prolaza u bunkere. Morao je pošto-poto isposlovati primirje. A ovaj Tolnep oteže, pozira, poigrava se svojim žezlom, laska poslanicima i, uopće, postupa kao da mu se ni najmanje ne žuri! Ime mu je gospodar Schleim. Hihotao je, smijuckao se, a onda bi podmuklo i zajedljivo zašištao. Bio je virtuoz prepirke, kao što mačevalac postaje majstor oštrice. “I tako, časni kolege”, govorio je upravo Tolnep, “nemam ni najblažu predodžbu zbog čega je uopće sazvan ovaj skup. Vaše vrijeme, vašu udobnost, čak i dostojanstvo vaših uzvišenih ličnosti koje zastupaju najmoćnije gospodare svemira, ne bi smjela vrijeđati i uznemirivati gomila barbarskih skorojevića umiješanih u tričav lokalni spor. Ovo je lokalna stvar, sasvim beznačajna svađa. Ovdje se ne radi o ugovorima, pa je vaša prisutnost suvišna i ne može pomoći ovoj jadnoj rulji odmetnika i pobunjenika, koji svojataju pravo da se zovu vladom. Predlažem da jednostavno raspustimo ovaj skup i stvar prepustimo vojnim komandantima.” Presvijetla su se tijela uskomešala. A bila su zaista presvijetla: na nekim su maskama za disanje blistali dragulji. Prelijevala se svjetlucava odjeća. Neki su nosili i krune, kao znamen neograničene vlasti koju su predstavljali. Dvadeset devet arbitera koji su odlučivali o sudbinama šesnaest svemira bili su potpuno svjesni svoje moći. Znali su da, ako tako odluče, ovaj malen i nevažan planet mogu kvrcnuti u vječnost jednim jedinim nehajnim trzajem pandže ili prsta. 174

Nisu naročito pažljivo pratili gospodara Schleima, nego su se smijuckali i šaptali o trivijalnim skandalima koji su se dogodili nakon njihova zadnjeg sastanka. Predstavljali su fizički primjer onoga što biva kad različite genetičke linije koje se razvijaju iz različitih korijena postanu svjesne rase. U prikrajku je sjedio sivi čovječuljak. Stigao je još jeda n gotovo jednak čovjek, samo u kvalitetnijem sivom odijelu. Nijemo su promatrali sir Roberta. Bilo je očito da se ne namjeravaju uplitati niti pomagati. Sir Robertu su se gadili dvorjani. Slabi, pokvareni i opasni - to je oduvijek bilo njegovo mišljenje o toj sorti. No sam je sebi rekao da se njegov prezir ne smije vidjeti. “Hoćemo li nastaviti ovaj sastanak” - mirno je upitao. Poslanici su se uskomešali. Mumljali su odgovore. Da, hajde da okončamo tu formalnost. Kad smo već ovdje. Svršimo s tim već jednom - očekuje me rođendansko slavlje s mojom omiljenom guštericom. (Primjedba je izazvala smijeh.) Svi su, osim sir Roberta, već ranije predali akreditive i cijela ih je grupa prihvatila. Gospodar Schleim je sjeo naprijed i malo postrance, tako da ih sve može oslovljavati kao nekakav vođa. “Mi još, zapravo, nismo ispitali akreditive ovog... ovog... vojaka koji je sazvao sastanak”, primijetio je. “Predlažem da ga opozovete iz svojstva predsjedavajućeg i da na njegovo mjesto imenujete mene.“ Sir Robert im je ponudio disk.Odvrtjeli su ga. Bio je na njima nepoznatom, gelskom jeziku. Vjerojatno bi mu uskratili pravo da vodi sastanak, da nije preklinjući pogledao sivog čovječuljka, kojega je jedan nezainteresirani član skupa upitao je li on prihvatio ove akreditive. Sivi je čovo kimnuo. Ostali, kojima je bilo dosadno, prihvatiše akreditive. Ovo je bilo opasno za sir Roberta, jer je upravo prije nastupa primio glas da je poglavar Clanfearghusa ranjen prilikom odbijanja jednog napada na topove, pa nije znao hoće li iz Edinburgha dobiti suglasnost. “Bojim se”, rekao je gospodar Schleim, “da moram upozoriti na još jednu opasnost. Kako možemo biti sigurni da ovaj planet skorojevića može sebi pustiti makar i sasvim malene troškove oko sazivanja ovakvog sastanka? Vaša gospodstva jamačno nebi željela da ostanu bez nadoknade i da sama moraju podmiriti troškove. Oni su zajamčili diplomatske izdatke, no mi ne možemo provje riti hoće li ih ikada isplatiti. Papirić na kojemu stoji da se netko obvezao slabo pristaje u naše džepove.” Poslanici su se nasmijali šali, ma kako bila tanka. “Mi ćemo platiti”, planuo je sir Robert. “Krhotinama prljavih tanjura? ” - upao je gospodar Schleim. Poslanici su se još jednom nasmijali. “Galaktičkim kreditima!” - odapeo je sir Robert. “Koji ste, bez sumnje”, uskočio je opet gospodar Schleim, “napabirčili po džepovima članova naših posa da. No, ostavimo to. Vaši presvijetli gospodari imaju pravo da izjave kako će se ovaj sastanak produžiti. No ja osjećam da je poniženje za predstavnike tako moćnih i snažnih vladara da se okupe samo za to da bi utvrdili uvjete predaje i kapitulacije nekakvih zločinaca...” “Stani!” - riknuo je sir Robert. Što se njega tiče, ovo je bilo previše. “Nismo se okupili da razmotrimo našu predaju! Osim toga, ovdje su prisutni i predstavnici drugih umiješanih planeta, a od njih još nismo čuli ništa!” “Ah”, rekao je gospodar Schleim ležerno, okrećući žezlo, “ali moj planet ima ovdje najviše brodova - po dva na svaki brod s ostalih planeta. A starješina ovih združenih policijskih snaga slučajno je takoder Tolnep. Četvrtadmiral Snowleter..,” 175

“Mrtav!” - riknuo je sir Robert. “Njegov zapovjednički brod 'Plijen' leži vani u jezeru. Vaš admiral i cijela njegova posada su strvine.” “Ah, tako?” - rekao je gospodar Schleim. “To sam smetnuo s uma. Takve se nezgode događaju. Svemirska su putovanja prilično pogibeljna. Vjerojatno je ostao bez goriva. Ali to nimalo ne utječe na ono što sam upravo rekao. U tom je slučaju zapovjednik kapetan Rogodeter Snowl. Upravo je unaprijeđen. Tako ostaje činjenica da vrhovni zapovjednik, kako i većina brodova, dolazi s Tolnepa, što me stavlja u položaj glavnog pregovarača o predaji vašeg ljudstva i planeta, nakon što su nas napali bez ikakva povoda.” “Mi ne gubimo bitku!” - zagrmio je sir Robert. Gospodar Schleim je slegnuo ramenima. Neusiljenim pogledom preletio je skup, kao da moli kolege da budu strpljivi s ovim barbarinom, te otežući nastavio: “Hoće li mi ovaj zbor dopustiti da potkrijepim stanovite navode?” Da, svakako, žamorili su oni. To je razuman zahtjev. Glava gospodara Schleima prignula se prema lopti na vrhu njegova žezla, pa je sir Robert, potresen, otkrio da je to prikriven radio-uređaj i da je Schleim cijelo vrijeme bio u vezi sa svojim borbenim snagama. “Ah”, izustio je gospodar Schleim kad je opet podigao glavu i na smiješak otkrio svoje koljače, te upro oči staklastih kapaka u sir Roberta. “Osamnaest vaših ponajvećih gradova upravo proždire požar!” Eto zbog čega su palili napuštene gradove. Da stvore privid pobjede. Da preplaše i osiguraju povoljniji položaj u eventualnim pregovorima o predaji. Sir Robert mu je upravo namjeravao reći da je riječ o napuštenim ruševinama koje već tisuću godina nisu nastanjene, no gospodar Schleim je na silu nastavio. “Ovaj presvijetli skup traži dokaz. Molim vas da umnožite ovu snimku!” Iz podnožja radija izvukao je tanano vlakno, kopiju istog tipa kakve su dobivali s automatskih izvidača. “Ne pada mi na pamet!” - rekao je sir Robert. Skup se činio malčice potresen. Počelo im je svitati da snage ovog planeta možda zaista gube.. “Prikrivanje dokaza”, nasmijao se gospodar Schleim, “zločin je koji ovo tijelo može kazniti novčano. Predlažem stoga da popravite svoje drža nje. Naravno, ako ne posjedujete modernu opremu...” Sir Robert je poslao traku na razvijanje. Pričekali su i odmah se pojavila hrpa slika. Bile su to spektakularne zračne kolor-fotografije dvadeset pet gradova u plamenu. Plameni jezici sukljali su na stotine metara uvis, a ako biste prstom prešli preko desnog ruba, začuo bi se zvuk, zvuk požara i zgrada koje se urušavaju, isprekidan tutnjavom talioničke peći. Svaka je slika snimljena s visine koja najbolje otkriva veličinu požara. Dojam je poražavao. Gospodar Schleim ih je svima podijelio. Šape, ruke posute draguljima i radoznala ticala, odmah su ih razgrabili. “Mi nudimo”, rekao je gospodar Schleim, “vrlo povoljne uvjete. Uvjeren sam da će me naš Gornji dom pljačke ukoriti zbog moje velikodušnosti. No moj me osjećaj milosrđa pobuđuje, a moja je riječ - razumije se samo po sebi - obvezatna za moju vladu. Uvjet je da se vaše cjelokupno stanovništvo proda u roblje kako bi se naplatila odšteta što nam je Zemlja nametnula ovaj ničim izazvan rat. Čak mogu ponuditi jamstvo da će se s njima dobro postupati: takav transport prosječno preživi čak više od pedeset posto ljudstva. 176

Ostale će zaraćene sile - Howvini, Jambitchowi, Bolbodi, Drawkini i Kayrni - podijeliti ostatak planeta da naplate troškove koji su nastali uslijed obrane njihovih miroljubivih brodova od bezrazložnog napada. Vaš kralj može poći u progonstvo na Tolnep, čak ćemo Mu dodijeliti prostranu podzemnu tamnicu. Pošteni, velikodušni uvjeti. Previše velikodušni, no ne mogu odoljeti svojoj samilosti.” Ostali su poslanici slijegali ramenima. Činilo im se očitim da su ih ovamo pozvali samo zato da posvjedoče uvjete predaje u jednom beznačajnom ratu. Sir Robert je brzo razmišljao, tražeći izlaz iz ove stupice. Na samom početku sastanka učinilo mu se da dva-tri puta čuje brujanje opreme za lansiranje. Nije bio sasvim siguran. U ovom se trenutku nije mogao ni u što pouzdati. Bio je umoran. Njegov je kralj ranjen. Žena mu je možda mrtva. Jedino je mogao zamisliti da se baca na tu strašnu kreaturu i da se ogleda s njezinim otrovnim zubima koljačima. No znao je da bi takav napad pred očima ovih poslanika uništio i posljednje slabašne izglede. Vidjevši njegovu neodlučnost, gospodar Schleim je oštro, zlobno zapištao: “Vi Zemljani shvaćate da se ovi moćni gospodari mogu sporazumjeti da vas prisile na predaju. Vjerujem da i drugi suborci u združenim policijskim snagama prihvaćaju moje uvjete?” Predstavnici Hawvina, Jambitchowa, Bolboda, Drawkina i Kayrna potvrdno su kimnuli glavama i jedan za drugim rekli da se, naravno, slažu s tako liberalnim uvjetima predaje. Ostali su samo gledali. Lokalni nesporazum, ništa drugo. No mogli bi se prikloniti Tolnepu, ako bi to okončalo ovo beskorisno traćenje njihova vremena. “Došao sam ovamo”, rekao je sir Robert, “da raspravljam o uvjetima vaše predaje. No prije nego što nastavimo, pozvat ću svog kolegu s najvećim punomoćima.” Mahnuo je prema mjestu na kojem je znao da se nalazi minijaturna kamera i sjeo. Bio je tako umoran. Nagrizla ga je sporost i odugovlačenje ovog vijećanja. Zar ti nakinđureni papagaji ne shvaćaju da, dok oni ovdje ljenčare, vani umiru dobri ljudi! No njima se ne žuri. Ovo ih čak niti ne zanima. Znao je da je bijedno podbacio. Nadao se da nije upropastio i Jonnijeve izglede. Puste nade. Sada sve ovisi o Jonnieju. No što bi tu i on mogao učiniti? U dvorani za konferencije začula se glazba. Polagana, dostojanstvena glazba. Veličanstvena. Impresivna. Posla nici su se stali znatiželjno ogledavati, pitajući se što će se sada dogoditi. Do sada je to bila smrtno dosadna konferencija na mrtvački dosadnom planetu bez ikakva noćnog života, bez plesačica i pjevačica da ih usluže. Ta je konferencija počela odmah, kao da se radi o nečem hitnom ili važnom: čak ni uobičajenog obilaska vrućih mjesta, tek toliko da se malko upoznaju; do sada im nitko čak nije ponudio ni mito! Mjesto toga, samo dosadna, beznačajna prepirka koja se tiče samo ovog svemira, i to samo jednog njegovog dijela. Zgodna muzika. Više odgovara kraljevima nego ovoj konferenciji. Na ulazu se pojavio golem čovjek. Viši od dva metra. Gol do pasa, struk je omotao širokim povezom. Žuta koža, obrijana glava (bio je to jedan Mongol iz grupe Kineza ). Sam po sebi, on ne bi hio posebno zanimljiv. No njegovi su mišići bili krupni i napeti, kao da na glavi nosi nekakav velik, vrlo težak teret. No po svemu što su vidjeli, on nije nosio ništa! Eno njegovih ruku i stisnutih šaka, napetih leđnih mišića i bicepsa. Iako je stupao u ritmu muzike, moglo se zapaziti da mu malo podrhtavaju noge. No nisu vidjeli nikakav teret. 177

Čovjek je prišao podiju i s velikom pažnjom spustio ništa. Čak su čuli i udarac. (Bio je to staklasti elektronički stol, koji su Psychli koristili za manje elektroničke radove što iziskuju svjetlost iz svih kutova. Prepilili su ga i poprskali sprejem za leće, koji stoposto propušta svjetlost i ništa ne reflektira.) Namjestio je svoje ništa krajnje pažljivo. Gledalištem je prošao žamor, dok su se zainteresirani i raspoloženi poslanici istezali i zurili. Komunikator koji je obavljao ulogu domaćina (i u uhu imao priključak rudarskog primopredajnika ) rekao je : “Ovaj se planet svečano obavezuje da u ovu konferencijsku dvoranu neće biti unesen nikakav smrtonosan, razoran ili štetan predmet.” Nekoliko se poslanika nasmijalo. Dobro su se zabavljali. Dobra šala: staviti ništa na podij, pa onda tvrditi da je to bezopasno. Pridobili su njihovu naklonost. No sada se počelo događati još nešto. Golemi se Mongol povukao. Dva lijepo odjevena kineska dječaka u ritmu svečane muzike, spokojnih lica stupala su prolazom izmedu sjedala. Svaki je nosio bogato iskićen jastuk od crvena satena sa zlatnim resama, a na svakom jastuku veliku knjigu. Dostojanstveno su, jedan, pa za njim i drugi, pristupili domaćinu. On je s jastuka skinuo knjige, pa ih položio na nevidljivi stol hrptom prema gledaocima. Znači, ipak je nešto na platformi. Nekakav nevidljiv stol. Interes se pojačao. Oni koji su bolje vidjeli mogli su pročitati natpise na hrptovima knjiga. Jedna je bila rječnik psihlo jezika, a druga “intergalaktički zakonik vladajućih nacija”. No gospodar Schleim se čak nije niti potrudio da svojim slabovidnim očima pročita naslove. Bio je napet i kičma mu se povila u luk. Teatarski trikovi! Napadaju ga glumatanjem. Pa, dobro. Ma tko to bio, on će ga satjerati u kut i umnjacima ga smrtonosno preklati. Ssssst! I propade sva ta teatralnost! Time oni neće ništa promijeniti. Dječaci su se dostoja nstveno povukli, odnoseći sada prazne jastučiće. Glazba je odjedrlom prestala. Zagrmjeli su bubnjevi. Domaćin se ponosno isprsio i snažnim zvonkim glasom, koji je nadvisio bubnjarski tuš, izgovorio najavu: “Gospodari svih planeta ! Lordovi velikih i moćnih carevina šesnaest galaktika! Dopustite mi da vam predstavim gospodara Jonnieja! Onoga koji je utjelovljenje duha Zemlje!” Odjeknule su fanfare i nadjačale bubnjeve. U visine su se vinuli čisti prodorni tonovi trublji. Jonnie je dolazio prolazom izmedu sjedala. Hodao je polagano, čvrstim i teškim korakom, kao da teži petsto kila. Bio je odjeven u crno i srebrno, nosio je srebrnu palicu. No ona, zapravo, nije bila srebrna: tako je izgledala, ali čim bi je obasjao i najmanji tračak svjetlosti, na svaki bi pokre t reflektirala zasljepljujući sjajne dugine boje. Došao je do podija, stao na njega, zaobišao stol, pa se okrenuo. U tom je trenu planuo rudnički reflektor montiran iznad vrata. Tako je on tu stajao u srebrnom i crnom, a ipak je plamsao živahnim bojama. Još nije progovorio. Stajao je malo rastavljenih stopala, koje stol nije skrivao, i objema rukama pridržavao svoju srebrnu palicu, gledajući ih strogim, čak prezirnim, izrazom. Nadmoćnim izrazom. Impre sionirao je poslanike. Iako su bili naviknuti na pompu i skloni da je zanemare, ovaj je nastup izazivao poštovanje. No bilo je tu još nešto. Zvijer na šljemu! Kao da je živa. Igra svjetla, igra odsjaja na srebrnoj kovini, blistavo crvene žeravice očiju - o čemu god se radilo, djeluje kao da je živo! Ima li na šljemu pravu krilatu životinju? 178

Gospodar Schleim nije primijetio ništa od svega toga. Potkrala mu se nezgodna greška. Kad bi jedna psihloška riječ imala više značenja, pravi bi se smisao označavao laganom promjenom modulacije ili naglaska. Psihloška riječ “duho mogla je značiti i “um”, “anđeo” ili “đavao”, pa iako je komunikator bio primijenio pravilan naglasak za značenje “duh”, gospodar Schleim se odlučio da upotrijebi drukčiju modulaciju glasa. Tolnep je poskočio kao na oprugu. “ Gospodari i presvijetli poslanici”, zlobno je zašištao, “poričem pravo ovog đavla da drži govor! Još nismo vidjeli njegove vjerodajnice. Još...” “Gospodine” , rekao je Jonnie, “ne čujem vas najbolje. Što ste ono kazali?” Gospodar Schleim se okomio. Počeo je divlje : “ Rekao sam...” “Ah, naravno, da, da”, upao je Jonnie, mašući svojom palicom. “Molim vaše gospodstvo da me ispriča. U pitanju je jedino vaš nezgrapan tolnepski naglasak. Prava provincija. Možete li ga, moja gospodo, vi razumjeti?” Svi su se nasmijali. Schleim je zaista imao loš izgovor, vjerojatno zbog svojih derača i onog šištanja! A Tolnepi su stvarno priprosta rasa; imaju samo jedan planet. Schleim je na repu događaja. “Ti davole!” - zašištao je Schleim. “Ah, ah, ah”, rekao je Jonnie, “nećemo nasilja na jednom ovakvom sastanku. Uvjeren sam da, poput mene, ni ovi časni poslanici ne žele da budete izbačeni s konferencije.” A onda se, prije nego što je Schleim uspio uzvratiti udarac, nešto dogodilo. Palica kojom se Jonnie poigravao naglo se usmjerila prema Schleimovim stopalima. U njezinom je vrhu bila ugradena malena žarulja, koja je sada zasvijetlila. (Ova se svjetiljka koristila za otkrivanje prašine u rudarskim oknima, njezin je mlaz bio bijel i tanak poput olovke i izgledao je kao štap za pokazivanje.) Činilo se da Jonnie ne vjeruje svojim očima. Okrenuo je glavu kao da prikriva smijeh. Svjetlo se utrnulo. Schleim je spustio pogled. Morao se dobrano nagnuti, jer je imao trbušinu. Što je to gledao taj đavao? A onda je vidio i sam. Čizme! Umjesto njegovih ljuskavih, blještavih zelenih čizama sada su mu na nogama bile stare, grube, plave čizmetine. I još k tome prljave. Sluga! U žurbi da ga što prije otpravi, njegov prokleti nesposobni sluga uvalio mu je ovu sramotu. Ah, kad se vrati kući! Kad se vrati kući, dat će da srede tog idiota. Da ga probuše. Još gore: da ga potežu ulicama i da ga malena djeca tuku dok ne izdahne. No Jonnie je govorio poslanicima: “Moram vam se ispričati, moja gospodo. Molim vas da mi ne zamjerite neuljudnost što sam malko zakasnio. Uvjeren sam da ćete me opravdati kad vam kažem da sam se zadržao tragajući za pravnom suštinom ovog slučaja.” Ljubazno ih je i smjerno pogledao, odložio palicu na nevidljiv stol i potapšao korice zakonika. (Sad su se pokazale korisnima stil i fraze starih školskih Chinko-diskova! Kad je stupio u dvoranu, osjećao se ukočeno i neprirodno, namješteno i usiljeno, no odjednom mu je došlo kao da se time bavi čitav život.) “Nitko ne može očekivati”, nastavio je svoj govor, “da tako odlični i tako uznositi gospodari s tako visokim naslovima i punomoćima poduzmu tako neudobno putovanje i da se okupe na tako skromnom i bezvrijednom planetu zbog tričava posla oko usklađivanja beznačajnih razlika u svađi dvaju zabačenih planeta.” Delegati su se uspravili. To je bilo ono pravo. To su cijelo vrijeme i oni mislili. Poslušajmo, poslušajmo! 179

Sir Roberta kao da je udario grom. Kud smjera taj mladić? Nevažni rat? Njihova se uporišta urušavaju, prijatelji ginu, a on kaže da nije važan? Pogledao je dvojicu sivih čovječuljaka. Sjedili su ondje i smješkali se, dokono su se smješkali. Ranije se nisu smješkali, a kako je sir Robert znao da ni oni nisu dospjeli razgovarati s Jonniejem, znači da ni oni ne znaju više od njega. Obuzdao se da ne skoči i ne zaurla da ovo jest i te kako važan rat. Primijetio je da su posla nici u svojoj blještavoj, draguljima posutoj odjeći, s neobičnim stranim licima i ticalima i pipcima podigli glave i postali pažljivi, kao da tek sada počinje prava konferencija. “Ne”, proslijedio je Jonnie, “Bila bi uvreda za moćne države koje predstavljate da smo vas sazvali samo zato da suzbijete gusare!” Gospodar Schleim je počeo kliziti iz svoje stolice. Baš je htio ušutkati toga đavola i prisiliti ga na pristojnost, no njegove su oči opet fiksirale nezgrapne plave čizme. Ipak, gospodara Schleima nije zaustavio samo taj pogled na čizme. Diplomatskim je instinktom naslutio da bi se taj đavao mogao uhvatiti u vlastitu stupicu. Vrlo se lako, naime, moglo dokazati da su tolnepski brodovi koji napadaju Zemlju i njihovi oficiri službeni i zakoniti dijelovi tolnepske ratne mornarice. Pustimo tog đavola neka se za sada trudi. Uskoro će ga preklati. Konačno se ipak pokazalo da taj momak nije nikakav protivnik! “Tako veličanstveni predstavnici kraljeva i vlada”, nastavljao je Jonnie, “trebali bi se sastajati samo - i molim vas da me ispravite ako griješim - zbog ozbiljnih problema intergalaktičkih ugovora i prava. U ovom slučaju nema pravog izazova njihovoj stručnosti.” Čujmo, čujmo. To je istina. Imaš pravo. Molimo da nastaviš! Svi su se poslanici, osim suprotstavljenih u sukobu, zainteresirano uspravili na svojim sjedalima. A zaraćeni su predstavnici počeli pokazivati znakove nelagodnosti. Svi, osim gospodara Schleima, koji je bio siguran da ovaj vrag sam sebi kopa raku. No gospodara Schleima mučilo je nešto drugo: svaki put kad bi se đavao pomaknuo, njegova je dugmad zasljepljujući bljesnula, a Tolnepi su ionako morali nositi filtere da tu svjetlost pretvore u normalan vidljiv spektar. Svaki je blijesak dugmeta nadjačavao propusnu moć filtera, pa ga je već zaboljela glava. Kad bi ih samo mogao prisiliti da utrnu taj reflektor što obasjava ovo stvore nje! Jonnie je navaljivao dalje : “Presudno je i temeljno pitanje definicija kategorije 'gusar', kao suprotnosti pojmu 'vojne snage'. Uvjeren sam da se povremeno čak i u najbolje organiziranim, plaćenim i sređenim vojnim snagama pojedini dijelovi ekspedicionih korpusa, pa čak i obični trgovački brodovi, pobune i krenu po zlu, ili pak budu zavedeni pa postanu gusari, opirući se blagotvornom i odgovornom autoritetu vlastitih vlada.” Oh, naravno. Ima mnoštvo primjera. Baš se prošlog mjeseca, dakle u naša teška vremena, pobunila jedna eskadrila svemirskih brodova s Oxentaba. A tek tokom povijesti! Stari problem, složili su se poslanici. O tome je napisano i mnogo priča. Dalje, samo dalje. “Tako”, nastavio je Jonnie, “da se zaštiti legitimni autoritet, kakav i sami predstavljate”, (sva su se lica, osim zaraćenih predstavnika, ozarila zadovoljnim osmijehom), “i da se možemo uhvatiti ukoštac s gusarstvom kad god se ono pojavi, morat ćemo raščistiti njegovu definiciju. Za takav posao može biti nadležno samo presvijetlo tijelo poput ove skupštine. Ona mora postići formalan dogovor o tom pitanju.” Dobra zamisao. Pravilno. Točno. Zaraćeni su se predstavnici smrknuli, svi osim gospodara Schleima, koji je sada bio uvjeren da će ovog đavla uskoro strovaliti u pakao. 180

Jonnie je na označenu mjestu otvorio rječnik psihla. “Znamo da je jezik psihlo sastavljen od mnogih jezika, čak i od vaših vlastitih jezika, i da ga nisu samostlano razvili Psychli. To je univerzalan jezik, jer je kombiniran iz jezika mnogih svjetova, pa je to i jedini razlog što ga tako općenito upotrebljavamo.” To je bila istina. Čovjek je stvarno učen. Psychli su oduzimali sve, čak i jezik. Ta ne bi se ni trebao zvati “psihlo”. Poslanici su o tome zažamorili. “Ovaj je rječnik”, rekao je Jonnie, “standardno i prihvaćeno djelo, imam li pravo?” Podigao je knjigu. Da, svi su kimnuli glavama. Jonnie je spustio knjigu i pročitao iz nje : “Gusar: onaj tko pljačka trgovinu zajednice ili čitave planete služeći se vozilima ili svemirskim brodovima ili skupinama brodova bez naređenja nacionalne ili planetarne vlade; također komandant i svaki član posade takvog broda.” Točno, točno. To je gusar. Gospodar Schleim je bio vrlo zadovoljan. Sad ga stvarno ima u šaci. Jasno je vidio kojim je putem Jonnie krenuo. Bit će prava dječja igra pobiti njegove dokaze, pa onda nastaviti razgovore o predaji. Kako li će to biti razočaranje! Svaki je brod s Tolnepa bio pod izravnim zapovjedništvom tolnepske vlade. Savršeno zakonito. Jonnie se okrenuo prema intergalaktičkom zakoniku. “Međutim, prema ugovorima, od kojih se intergalaktički zakonik i sastoji, definicija glasi drukčije. S vašim ću dopuštenjem pročitati to mjesto: član, 234,352,678 na temelju rasprave Psychlo protiv Hawvin, potpisane na Blonku, i Psychlo protiv Camchod, potpisane na Psychlu, gusar se u daljnjem tekstu definira kao onaj tko zločinački krade ili iskapa rude.” Jonnie je zvučno zatvorio knjigu i malko se osmjehnuo. “Vjerujem da svi znamo tko je, kako i zašto smislio ovu dosjetku.” Svi su se nasmijali. Psychlo nije bio baš omiljen, a znase da bi Psychlo propustio sve samo da zaštiti sebe. “Zbog toga bi ovo uzvišeno tijelo”, nastavio je Jonnie, “trebalo definirati pojmove 'gusar' i 'gusarstvo' između sustava i planeta i, nakon doličnog vijećanja, donijeti kaznene uredbe, da se tome stane na kraj.” Sir Robert je zastenjao. Ovaj mladić predlaže dane i dane prepiranja o otrcanim stvarima poput prašnjavih ugovora, dok planet kidaju na komadiće strahovitim napadom, koji nesumnjivo potiče ovaj Tolnep svojim skrivenim primopredajnikom. No njegovo se stenjanje utopilo u općem odobravanju. Sada se Jonnie odmaknuo od knjiga. Dohvatio je palicu. Njezinim je vrhom lupkao o lijevi dlan. “Moje je skromno mišlje je”, no držanje mu uopće nije bilo skromno, “da sada moramo obaviti taj posao, kako bismo mogli odlučiti treba li oficire i članove posade eskadre s Tolnepa jednog po jednog polagano vaporizirati kao obične gusare, ili samo ustrijeliti kao vojnike nakon ratnog suda .” Gospodar Schleim se izvukao iz svog sjedala i vrisnuo: “Dosta!” Sijevnuo je očima po svojim suborcima. Sjedili su odmah iza njega i šutjeli. Činili su se zapanjeni. Odjednom je shvatio da je taj vrag rekao “Tolnep”. Nije upotrijebio izraz “združene snage”. Dok je gospodar Schleim ulagao protest, iz njega je prskala žuč. Đvao je otišao predaleko! Za koju sekundu gospodar Schleim će raskomadati njegovu građevinu, no u ovom trenutku ima nešto hitnije. “Za svoje ste otrovne insinuacije izabrali i izdvojili časne snage Tolnepa”, rekao je bijesno Schleim. “To je čisto prejudiciranje, i - kao takvo - ovo ga tijelo mora odbaciti! Ima i drugih boraca. Zahtijevam da se ove tvrdnje izbrišu iz zapisnika kao pristran, neistinit međunarodni napad na planetarne snage Tolnepa!” 181

Jonnie mu se mirno nasmijao, gledajući čas njegove čizme, čas iskešeno zubato lice. “Bombastičnim ponašanjem ne možete ispraviti nikakvu nepravdu. Svojim ponašanjem vrijeđate ovu uzvišenu gospodu. Vladajte se pristojno.” “ Zahtije vam odgovor!” - vrisnuo je Schleim. Jonnie je trepeljivo uzdahnuo. “U redu, dobit ćete odgovor. Moje je mišljenje da su snage Hawvina, Bolboda, Drawkina, Jambitchowa i Hocknera jednostavno bile prisiljene, najvjerojatnije lažnim tvrdnjama, na suradnju s Tolnepom. Kako, po vašem vlastitom svjedočenju, vaši brodovi brojčano znatno premašuju njihove, i kako je vaš visoki oficir, opet po vašoj tvrdnji, vrhovni komandant takozvanih združenih snaga, a pošto je bio ubijen naslijedio ga je drugi Tolnep koji je sada vrhovni zapovjednik, čini se očitim da ih je nadmoćna eskadra Tolnepa prinudila da sudjeluju u ovom napadu. Zbog toga ne možemo okriviti te rase i njihove snage. Mi ih niti ne optužujemo. Oni su puke žrtve, i - po mojem mišljenju - ne možemo ih tretirati nikako drukčije ako se oslanjamo na pročišćenu definiciju pojma 'gusar'.” Sada! Sada je pravi trenutak! Gospodar Schleim je umio prepoznati zrelu priliku. Zdrobit će tog đavla. Izvukao se iz sjedala i uspravio koliko je god mogao. Poprimio je dostojanstven izgled. “Vaši argumenti, vraže , raspadaju se i poput prašine padaju u travu. Admiral s Tolnepa i kapetan, i svi brodovi s Tolnepa i njihove posade, nikad i ni na koji način nisu djelovali mimo komande centralne vlade Tolnepa. Zato prestanite s tim lažima o 'gusarima', pa da nastavimo ozbiljan razgovor o predaji!” Okus trijumfa i pobjede bio je u Tolnepovim ustima sladak poput otrova. Sve će se svršiti za koju sekundu. Sir Robert je zastenjao. Vidio je kako oba siva čovječ ljka spuštaju poglede i pokazuju nemir. Možda žale što su pružili pomoć? Jonnie je gledao Tolnepa. Tužno je zaklimao glavom. Pogledao je skup. Opustili su se u sjedalima, zanimanje im je opet popustilo. Na trenutak je izgledalo kao da će se dogoditi nešto što bi ih se moglo ticati. “Moja gospodo”, oslovio ih je Jonnie, “molim vas da oprostite zbog ovog zastranjivanja s glavnog zadatka našeg sastanka. Ovaj ... ovaj Tolnep neopozivo zahtijeva da svršimo s tim beznačajnim predmetom, agresijom na jedan miroljubiv planet. Za to, s vašim dopuštenjem, nemam drugog izbora do da sredim ovu malu neugodnost.” Da, oh, naravno, učini to. Teško je razabrati kuda se to sada kotrlja, no samo nastavi. Pretpostavljamo da će Tolnep i nadalje prekidati. Pa onda, samo nastavi. Jonnie je uzdahnuo. “Zahvaljujem vam, vaše visosti. Vrlo ste strpljivi.” Okrenuo se prema gospodaru Schleimu. Zauzeo je vrlo čvrst stav. Palicom je lupkao o dlan. “Gospodaru Schleim”, rekao je, “vjerujem da vas neki tako oslovljavaju, molim vas da pokažete zapovijedi izdane vašim admiralima i kapetanima.” Schleim se nasmijao. “Vrlo vam je dobro poznato da poslanik ne može sa sobom vucarati cijelu dokumentaciju vojnih vlasti. Štoviše, iako vi, kao pravi barbari, o tome nemate ni pojma, zapovjednik s Tolnepa ima pravo da djeluje potpuno samostalno prilikom vojnog pohoda.” “Kao što sam i pretpostavljao”, rekao je Jonnie, “nije bilo službenih naredbi.” “To nisam rekao”, zašištao je Schleim. 182

“Bojim se da jeste ”, odgovorio je Jonnie. “Sada mi više ne preostaje ništa nego da nastavim, jer vi sprečavate donošenje mnogo važnijih odluka.” Jonnie je dvaput udario palicom po dlanu. Zazvučalo je poput pucanja iz pištolja. Niz prolaz su se istog trena sjurila dva tehničara u uniformama, gurajući rudarska kolica. Bila su pozlaćena i izgledala vrlo lijepo. Na njima je stajao sjajan projektor. I on je bio pozlaćen. Bio je to projektor za projekcije na zračni zaslon, Obično se upotrebljavao za projiciranje slika rovova i tunela u rudniku. Koristio se svjetlošću koja se temeljila na istom načelu kao za kabel atmosferskog oklopa, samo s malenom modifikacijom. Svjetlo, koje se sudaralo s ionima u zraku, zgušnjavalo ih je u većoj ili manjoj mjeri, i oni su ga reflektirali unatrag. Polažući mjernu šipku u prirodnu okolinu, čovjek je mogao mjeriti udaljenosti i razmake na samoj slici. Tako je nastajala trodimenzionalna slika u prozirnom zraku. Tehničari su namjestili aparaturu da može projicirati u veliki prazni prostor lijevo od Jonnieja.Mnogostruki su prekidač postavili na prozirni stol blizu Jonniejeve ruke. Naklonili su se, okrnuli i povukli. Tako su brzo došli i tako brzo otišli da gospodar Schleim nije stigao uputiti prigovor. Pokušao je sada: “Moram protestirati protiv ovog razmetanja glupom obmanom. Neću vam dopustiti da nastavite zavaravati ovo uzvišeno tijelo.” “Schleim!” - rekao je Jonnie strogo. “Neće vam pomoći pokuša j da prikrijete dokaze za koje vrlo dobro znate da vam ne idu u prilog.” Poslanici su zažagorili. Sjednite, Schleim. Ušutite. Bit će to zanimljiv pogled. Tišina, Schleim. Jonnie je pritisnuo dva dugmeta. Iznad ulaza ugasio se reflektor, a istodobno se pojavila slika. Bio je to trodimenzionalan, vrlo detaljan portret Roofa Arseboggera u krupnom planu. Poslanicima se učinilo da stoji tu pred njima u praznini. Nije se čuo nikakav zvuk. Ali oni nisu još nikad vidjeli rudnički zračni projektor, iz prostog razloga što Psychli nisu prodavali prdmete za razonodu, a ovo je spadalo u rudarsku opremu. Lice Roofa Arseboggera bilo je posuto ranama. Zubi su mu bili crni, a jedan prelomtjen. Bio je odjeven u nešto što je izgledalo kao da su odbacile skitnice. Slika je predstavljala isječak poduže sekvence što su je snimili piloti koji su pružali zračnu podršku na rijeci Purgatoire radio-telefoto kamerom. Slika je ležala u Jonniejevoj sobi kao dio sažete informacije o vremenu dok je bio izvan akcije. Jonnie je rekao: “Je li ovaj čovjek član vaše vlade? Samo, Schleim, odgovorite vrlo pažljivo. Je li on ministar u nekom ministarstvu, vojni službenik?” Nekoliko se poslanika zacerekalo. Taj je lik tako odvrata n, da ako je član vlade Tolnepa... Schleim se zahlenuo. Zurio je u sliku. Odvratna li stvora! Da se pobljuješ. Oči mu je još uvijek zasljepljivalo svjetlo što se odražavalo s tog đavla, pa je začeprkao po filteru i opet pogledo. Je, li mu nešto bilo poznato na tom liku? To što je tako pomno zurio ostavilo je dojam da je vlada Tolnepa možda uistinu sastavljena od takvih probisvijeta. Nekoliko se poslanika glasno nasmijalo. To je djelovalo. Schleim je ošinuo: “Razumije se da nije! Tu bi prostačku kreaturu na Tolnepu izbacili iz vlade. Vi me vrijeđate! Vi vrijeđate Tolnep! Provodite sračunatu kampanju da ponizite dostojanstvo i važnost mog resora, kao i mojega planeta. Ja moram protestirati...” “Tišina”, rekao je mirno Jonnie. “Samo pogledajte ovo. Rekli ste da on nije član vaše vlade i da nema službeni položaj. Točno? ” 183

“Apsolutno! Ako mislite...” “Onda”, nastavio je Jonnie, “Čime se on bavi kad izdaje naređenja četvrt admiralu Snowleteru?” Pritisnuo je drugo dugme. Činilo se da se kamera odmaknula. U prizoru se nešto pokrenulo. Na vidiku se pojavio komandni most “Plijena” sa zasječenim rombom, insignijom Tolnepa. Na njemu je stajao četvrt admiral Snowleter licem prema groznoj figuri Roofa Arseboggera. Jonnie je pritisnuo drugo dugme. Začuo se zvuk. Kroz hu čanje zapovjedničkog svemirskog broda jasno se probijao glas Roofa Arseboggera, oslobođen vibracija staklenog zaslona na mostu. “Vi, Snowleter, morate djelovati samostalno! Morate uraditi sve da ostvarite najveći privatni profit! Sjurite se na onu bazu i zgrabite je sami za sebe. Kad jednom ovaj planet potčinite vlastitoj kontroli, svakome možete odbrusiti da se kupi i bude proklet. Smrvite ih. Ščepajte ljude, pa ih prodajte u svoju korist. Ja ću vas pokrivati. I sviđalo vam se to ili ne, morate to učiniti. Ja sam jači od vas. Poslije ćemo podijeliti dobit. Jasno? ” Snowleter se smješkao. Salutirao je, dodirnuvši svoju admiralsku kapu. “Stojim vam na raspolaganju!” Jonnie je pritisnuo drugo dugme. Činilo se da se kamera još više udaljila. Sada je snimala cijele kombinirane snage na nebu iznad rijeke Purgatoire. Zvuk je bio isključen. “To je vaš admiral i vaša eskadra”, rekao je Jonnie. Pritisnuo je nekoliko dugmeta. Nestalo je slike, opet je sinuo reflektor. Poslanici su bili očarani. Još nikad nisu vidjeli zračnu projekciju. Dojam je bio vjeran, kao da promatraju živ prizor. Da , to je zaista bila eskadra Tolnepa. I njihov admiral. Schleimovo je držanje jasno govorilo da je to istina. Odjednom je gospodar Schleim e ksplodirao: “Krivotvorene snimke! Svatko može krivotvoriti takav zapis. Ovaj takozvani dokaz...” “Oh, nemojte Schleim”, rekao je Jonnie. “Nećete ovo poništiti histeričnim ispadom. Slike su suviše jasne da bi bile krivotvorene, kako vi tvrdite.” Okrenuo se poslanicima. “Vidite, moja gospodo, da admiral s Tolnepa nije djelovao po naređenjima svoje vlade, nego po naređenjima jedne civilne osobe. Radio je za svoju korist, a ne za korist svog planeta. Šutite Schleim; svojim zapanjujuće lošim ponašanjem ne možete oslabiti dokaze. Molim vas, gospodo, za ispriku zbog njegova držanja. Može se suosjećati s njegovim položajem. Taj je četvrt admiral Snowleter, usput rečeno, stric polukapetana Rogodetera Snowla i, prema našim podacima, upravo ga je njegov nećak uvukao u taj pothvat. Radi se o obiteljskoj stvari, u kojoj je gusarsku stranu posla nastavio nećak.” Jonnie im nije rekao da u prikazanim prizorima ima još toga što ne mora bezuvjetno potvrđivati njegovu tezu. No sasvim je nedvojbeno da je baš Roof Arsebogger poticao admirala. “Tako smo doka zali tezu o gusarenju”, rekao je Jonnie. “Ovdje je eskadra koja operira pod vodstvom autoriteta koji nije njezina zakonita vlada. Ako mi poklonite još koji trenutak, jednostavno ću zatražiti od ovog Schleima da preda svoje brodovlje, pa se onda možemo posvetiti doličnijem poslu o gusarenju i ugovorima. Hoćete li, Schleim, pozvati vašeg sadašnjeg komandanta, ma tko on bio, pa mu narediti da okupi brodove na mjestu koje ću označiti...” “Vi ste ludi!” - zaurlao je Schleim. “Naša eskadra potpuno gospodari vašim nebom, a vi zahtijevate...” “Da pomognete da se prekine taj gusarski pothvat”, završio je Jonnie umjesto njega. 184

“Oprostite, moja gospodo, no ovaj Schleim će vam oduzeti još malo vašeg dragocjenog vremena prije nego što ga se uspijete riješiti. S vašim dopuštenjem, završit ćemo ovaj gadan posao.” Da, da. Samo nastavite. Možemo se i kasnije posvetiti paragrafima. Složili su se. Poslanici zaraćenih planeta pogledavali su se malo preplašeni. U što su se to upleli? Sivi su čovječuljci sada bili manje pokunjeni. No sir Robert je promatrao Schleima i vidio da on još ni izdaleka nije dotučen. Koristio je te trenutke da zasikće u svoj radio-uređaj. Izdavao je naredbe, nešto o samoubilačkom obrušavanju. Mora da je bio nervozan, jer je govorio psihlo. Sir Robert se ispričao i brzo pošao u operativnu sobu da svoje snage obavijesti o tome što se događa, da ih upozori na budnost, da udvostruče napore za uzvratni udarac. Onaj prvi sivi čovječuljak iskrao se van i naredio svome brodu da upali dva crvena svjetla i promijeni radio-signal na: “Pažnja, pažnja! Na ovom se području odvija interplanetarna i intergalaktička konferencija. Svaki brod i vozilo bilo koje vrste ako uđe u ovu zonu bit će žigosan kao intergalaktički odmetnik, dok će njegova vlada ili privatni vlasnik biti kažnjeni najtežim kaznama. Pažnja, pažnja ! Na ovom se području odvija interplanetarna, intergalaktička...” Gospodar Schle im nije bio ni najmanje zbunjen. Točno je znao što radi. Primjenjivao je vrhunsku diplomaciju, koja tvrdi: kad diplomacija iznevjeri, pribjegava se vojnim sredstvima. Za nekoliko posljednjih minuta postalo mu je jasno da, ukoliko nastavi na ranijem kursu, neminovno propada. Zato je iznenada i neopozivo promijenio cjelokupni plan. Ovo su teška vremena. Osjećao je da opada snaga sivog čovječuljka i da stvari više nisu kakve su nekoć bile. Zbog toga se mogu zanemariti njegove prijetnje odmazdom. Ovo je prvi ovogodišnji sastanak poslanika, pa je sasvim siguran da se moć poslanika i kolektivnih vlada pretvorila u sjenku koja ne predstavlja pravu opasnost za Tolnep - ti su imperiji i te države predaleko. Upravo je danas unaprijeđenom polukapetanu Snowlu izdao sasvim precizne zapovijedi. Služio se šifrom koju su znali samo viši oficiri i visoki vladini činovnici na Tolnepu. Izgovarajući skupinu riječi, može se prenijeti potpuno drukčiji smisao. Osim toga, upotrijebljena radio-veza bila je hiperneizmjerne vrste koju su imali samo Tolnepi i koju nije mogao primati ni jedan radio, osim onih u posjedu viših oficira i diplomatskih službi. Ta je radio-veza bila neprekidno uključena na komandnom mostu svakog značajnijeg ratnog broda. Kao da ni to još nije bilo dovoljno sigurno, i sam je radio-prijenos bio šifriran. Schleim je netom naredio Rogodeteru Snowlu da brodove njihovih saveznika pošalje na odredišta koja brane Zemljani, a da snage Tolnepa okupi i punom brzinom dovede u zonu konferencije. Zapovjedio je Snowlu da potpuno zanemari sva upozorenja sivih čovječuljaka da se ovdje održava konferencija . Kako je glavnina snaga Tolnepa bila kod Singaporea, dakle udaljena nešto više od pet tisuća kilometara (u stvari blizu), bit će iznad toga mjesta za dva sata. Na dnu žezla, nasuprot radiju, Schleim je imao uređaj za emitiranje zrake koja izaziva uzetost. Morao je samo zaokrenuti taj kraj žezla, pa bi paralizirao svako stvorenje unutar dosega sluha, osim samoga sebe. Prvi bi udarac zatvorio pokrovce koje je imao u ušima. Cijela je konferencija ovisila o njegovoj samovolji. Trebao je, služeći se nekom izlikom, sve poslanike izvući van, pobrinuti se da i svi stražari budu na daljini glasa, pripaziti na prve znakove da pristiže njegova eskadra, pokriti uši, zaokrenuti dno žezla. 185

Diplomate Tolnepa odabirali su koliko zbog pameti, toliko i zbog hrabrosti. Ako bude potrebno, zgrabit će pušku i pucajući prokrčiti si put do prekidača ionizirajućeg kabela atmosferskog štita, isključiti ga i propustiti svoju eskadru. Što se tiče teleportacijske konzole, za nju se nije brinuo. Za Tolne p će biti bolje bude li uništena. Narodu koji svoju ekonomiju temelji na ropstvu uvijek prijeti neka opasnost, a teleportacija je Tolnepu češće naudila, nego što mu je donijela korist. Uostalom, on je sam s ove udaljenosti mogao jednostavno odletjeti kući. Ostali će se suborci potčiniti njegovoj komandi, ili će ih pogubiti. Kako će se vraćati ostali poslanici, ako se uopće i budu vraćali, nije njegov problem. Mrtav poslanik i mrtav Zemljanin ne pričaju priče, osobito ako su pokopani. Razumije se da će ovog đavla podvrći torturi i pokušati iz njega izvući tehnologiju teleportacije. Ako u tom nastojanju đavao umre, on sigurno neće zaplakati. No vrhunac je ironije što će se, pođe li išta naopako, obraniti đavlovim argumentima. Izjavit će da se Rogodeter Snowl odmetnuo u gusare, da nije poštivao naređenja i da je njegovo ometanje konfe rencije nezakonito, odmetničko djelo. Znao je da Snowla može svrgnuti i smaknuti, a i dalje komandirati posadama Tolnepa. Snowl bi jednostavno bio žrtvovan višim državnim interesima, što bi bio uobičajen postupak u diplomatskim krugovima. Ako se pokaže potrebnim, Schleim bi čak mogao eskadrom Tolnepa srediti i svoje saveznike. Vrlo spretno planiranje. Još je samo morao riješiti kako da sve članove konfe rencije okupi vani u uleknuću terena. Sada je osjećao toliko samopouzdanja da gotovo i nije slušao kako onaj đavao sažima svoju optužnicu. Što god on učinio, bit će uzalud. Gospodar Schleim se mirno zavalio u sjedalo i s pola se uha posvetio nastavku rasprave. Diplomacija je, zaista, prava umjetnost. No ako promašite, uvijek vam preostaje sila. Opipao je donji kraj svog žezla. Usredotočio se na to da mu ne promaknu prvi zvukovi njegove eskadre. Došlo je do kratkog prekida, dok su tehničari zamjenjivali bobine u zračnom projektoru. Poslanici su se opet smirili, jer je Jonnie htio nastaviti govor. “Gospodo”, rekao je, “visoko cijenim što ste mi omogućili da raščistim preostala pitanja ove odvratne afere s Tolnepom. Zaista me se dojmila vaša strpljivost. Uvjeravam vas da ćemo se uskoro moći posvetiti legitimnim zadacima jednog ovako autoritativnog skupa.” Sad su mu dobro došle pouke uljudnih Chinko-diskova. Svi su ovi gospodari, izuzev protivničkih saveznika, bili na njegovoj strani. Jonnie se, onako visok, isprsio obasjan rudarskim reflektorom. Njegova su dugmeta blještala. Činilo se da se zmaj na šljemu miče kad je okrenuo glavu prema gospodaru Schleimu. “Tolnep”, rekao je Jonnie s prezirom i izazovom u glasu, “imam ovdje neke slike snimljene dok je konferencija ovjeravala vjerodajnice. Hoću da identificirate neke stvari.” Schleim se opušteno zavalio, sada opet potpuno sabran. “Samo na prijed, vraže”, rekao je nehajno. Jonnie ga je pažljivo pogledao. Što je uzrok ovom neočekivanom smirivanju? Je li to samo demonstriranje fantastičnog samosavlađivanja iskusna diplomata? Schleim je, na kraju, pametan i dobro uvježban diplomat. Hitrim je dodirom prekidača isključio reflektor i uključio projektor, pa se pojavila nova slika, ispunivši prazninu lijevo od Jonnieja. Bila je to sjajna snimka. 186

Poslanici su se uspravili i zurili vrlo zainteresirano. Kao da je snimljen iz svemirskog broda, u praznom se prostoru pojavio jasan trodimenzionalni prizor cijelog planetarnog sustava, u kojem je Tolnep kružio na devetom prstenu. Golemo kombinirano sunce, dvojna zvijezda čiji je maleni pratilac zauzeo udaljeniju orbitu, širilo je svoju svjetlost, koja je bacala dvije sjenke na prostrani sistem planeta i njihovih mjeseca. Na psihlu se ovaj sistem zvao Batafor, dok je u starim zvjezdanim kartama ljudi bio označen kao Sirius. “Je li ovo Batafor?” - upitao je Jonnie gospodara Schleima. Tolnep se na smijao. “Ako ste već napravili snimku, zacijelo znate što predstavlja. Zašto mene pitate?” Jonnie je uperio svoju palicu u Hawvina koji je sjedio u drugom redu. “Možda bi nam htio pomoći kraljevski poslanik Hawvina? Je li ovaj sistem Batafor?” Hawvin je već stanovito vrijeme žalio što se u sve to upleo. Njegov je narod bio vjekovni neprijatelj Tolnepa, jer je u prošlosti mnogo prepatio zbog pohoda za odvođenje roblja. Već je počeo sumnjati da će ih prije ili kasnije pogoditi kazne i reparacije. Činilo se da “ duh Zemlje” ulaže napore da izdvoji ostale Tolnepove saveznike, pa mu se pružila mogućnost da izbjegne neprilike ako ovdje pođe po zlu - a činilo se da se upravo to i događa. Bit će najbolje da mu se dodvori uslugom. U tome nema nikakve opasnosti. Ustao je i prišao, a Jonnie mu je uručio svoju palicu s upaljenom zrakom. Hawvin je prošetao zrakom uzduž sistema. “Prepoznajem i potvrđujem da je ovo stvarno sistem Batafor. To je stari naziv na psihlu. Mi kod nas ovo dvojno sunce zovemo Twino, što će na našem jeziku reći 'Majka i dijete'.” Dodirnuo je planetarni prsten najbliži Suncu. “Ovo je Jubo. Zbog visoke temperature i gravitacije nije na stanjen.” Brzo je pokazao drugi, treći, četvrti i peti prsten. “I ovi imaju imena, ali nisu važni. Nisu nastanjeni, zbog čestih potresa i vulkanske djelatnosti.” Dodirnuo je šesti prsten, planet koji se gotovo i nije vidio iza dvojnog sunca. “Ovo je Torthut, plane t psihloških rudnika. Nekoć je bio nastanjen, ali su Psychli istrijebili stanovnike.” Hawvin je upitno pogledao Hocknera. “Moj gospodaru, imate li nešto protiv da nastavim?” Hockner je slegnuo ramenima, pa se onda usiljeno nasmijao. “Kad ste već do sada toliko kazali, dragi kolega, možete reći i ostatak - je u posjedu Hocknera!” “Odlično”, nastavio je Hawvin. “Ovaj sedmi planet je Holoban, član Konfederacije Hockner. Osmi se planet zove Balor i pripada nama, Hawvinima.” Spustio je zraku i pogledao gospodara Schleima. No ovaj je samo slegnuo i rekao: “Pravi ste profesor astronomije, gospodaru Hawvina. Izostavili ste nešto faune i flore, ali samo nastavite.” Hawvin je uperio pokazivač na deveti krug. “A ovo je Tolnep.” Pogledao je malo izbližega. “Da , ove točkice oko njega, to je pet njegovih mjeseca, premda je jedan iz ovog kuta nevidljiv. Tolnep se po tim mjesecima izdvaja u sistemu u kojem se rijetko susreće više od jednog mjeseca uz jedan planet. Sposobnost odbijanja svjetlosti ovih satelita interesantna je zbog sastava reflektiranog svjetla. Dvostruko sunce isijava normalan spektar, no kad se svjetlo odrazi s površine tih mjeseca, skrene prema gornjem dijelu spektra. Civilizacija na Tolnepu više voli da radi po mjesečini, a spava na izravnoj Sunčevoj svjetlosti. Govori se da oni nisu starosjedioci...” 187

“Oh, poštedite nas, poštedite”, uskočio je gospodar Schleim. “Sad ćete nam jamačno pričati o tome kako se Tolnepi razmnožavaju jajima! Držite se teme, Hawvine!” Neki su se neutralni poslanici nasmijali. Schleim je lukavo pridobivao njihovu naklonost. “Deseti je planet”, nastavio je Hawvin, “Tung, rudnik Psychla. Nekoć je bio napučen, no Tolnepi su odstranili stanovnike prije nego što su ga zauzeli Psychli. Jedanaesti... “Mnogo vam hvala, gospodaru Hawvina” , rekač je Jonnie. “Mnogo ste nam pomogli.” Hawvin je sišao s podija i bio bi pošao prema svom sjedalu, da ga Jonnie nije zadržao. Pritisnuo je drugo dugme. U zraku se kao čudom pojavila jasna slika grada. Činilo se da su te objesili visoko iznad njega i da ga promatraš odozgor. “To je Creeth, rekao je Hawvin. “Prijestolnica Tolnepa. Vrlo osebujan grad. Pogledajte kako mu ulice vijugaju i kako se upliću.” Vratio se na podij i uzeo pokazivač. “Ovo je Dom pljačke, njihov zakonodavni centar. Opažate kako se pojedini dijelovi uvrću i opet sastaju. Nedvojbena, čista arhitektura Tolnepa. Ovo je Grath, njihov glasoviti kombinirani javni perivoj i tržište robova. Ovo stjenovito brdo izbušeno rupama...” “Hvala”, rekao je Jonnie. “ A sad, evo, zbog ovoga sam vas zapravo trebao.” Pritisnuo je dugme i promijenio sliku. Obrušio se na park, tako da su poslanici stekli dojam slobodnog pada. Park je ostao miran na svom mjestu, no sva je okolica prohujala postrance i iščeznula, a park je na trenutak sličio na uleknuće kakve posude. Kamera se umirila. Sad se vidio samo park. Na slici su bili dugački blokovi za prodaju robova, udobna sjedala i loža za kupce. No posebno je zanimljiv bio brojčanik golemog sata , ugrađen u padinu brda. “Sat”, rekao je Jonnie. “Ah, naravno, sat.” Hawvin je uzdahnuo i zirnuo na gospodara Schleima, no njegovo je gospostvo samo sjedilo sa smiješkom na licu i milovalo podnožje žezla. “Govori se da je sat napravljen od kostiju robova. Utrošena je masa kostiju. “Priča se da je pobijeno pedeset osam tisuća robinja samo za ovaj obrub.” “Mislio sam na vrijeme i datum”, rekao je Jonnie. “Ispisani su tolnepskim pismenima, nadam se da ih znate čitati.” “Ah”, rekao je Hawvin, sretan što je promijenjena tema. Bojao se da bi ga gospodar Schleim mogao izgrditi. “Sat, datum. Dakle, dobro. Zaista umijem čitati tolnepska slova i brojeve. Ovo je Snimljeno prije dva sata.” Pogledao je na svoj sat. “Da budem precizan, prije sat i pedeset jednu minutu. Izvanredno. Jeste li to napravili uz pomoć teleportacijske opreme? ” Izbuljio je oči. “Svakako, mora da je tako.” “Zahvaljujem”, rekao je Jonnie. Prihvatio je pokazivač od diplomata s Hawvina, koji je napustio podij dobacujući Schleimu uplašen pogled. Jonnie je dotaknuo novo dugme. Pojavio se planet Tolnep sa svojih pet mjeseca. Slika je bila sjajna i obilovala jasnim pojedinostima. “Gospodaru Schleim”, rekao je Jonnie, “je li ovo planet Tolnep sa svojim mjesecima?” Schleim se nasmijao. “Ne bi mi pomoglo da poričem zar ne? Da, vraže, ne treba biti profesor astronomije poput ovog Hawvina da se prepozna Tolnep i njegovih pet mjeseca.” Ležerno se nasmijao. “Vrlo dobro” , rekao je Jonnie. “Kao domorodac Tolnepa i netko tko je nesumnjivo oduševljen njegovim mjesecima, hoćete li mi reći koji mjesec najviše volite? ” 188

Ovo neočekivano skretanje upozorilo je Schleima na oprez. Do sada se samo upola usredotočio. Pretpostavljao je da će još proći neko vrijeme dok ne stigne eskadra, no mogli bi unaprijed izaslati izviđača. Pogledao je na sat. Opipao je dno žezla. Razbijao je glavu kako da sve te poslanike okupi vani, pa da se i oni i stražari nađu u području djelovanja njegova žezla. “Dakle”, rekao je Schleim, “bojim se da kod kuće imam važnijeg posla nego da stojim i buljim u mjesec.” ”Koji vam se najmanje sviđa?” - ustrajao je Jonnie. “Ah, bilo koji”, ležerno je odvratio Schleim. Jonnie se nasmiješio. Zmaj je na njegovu šljemu bljesnuo i kao da se pokrenuo, dok se Jonnie okrenuo poslanicima. “Buduć i da je gospodaru Schleimu svejedno”, kazao je Jonnie upirući zraku pokazivača, “odabrat ćemo ovaj. To je Asart!” Dodirnuo ga je svjetlošću. “Obratite pažnju na neobičan raspored kratera, na pet elipsa po kojima se ovaj mjesec lako raspoznaje.” Odjednom se Schleim sledio. Asart! Pod njegovom su površinom sakrivene goleme radionice i hangari cjelokupne tolnepske mornarice. Lokalni su teretnjaci dopremali rezervne dijelove na ovaj mjesec i tu su popravljani i sastavljani svemirski brodovi. Moćni svemirski brodovi nisu mogli niti poletjeti iz atmosfere na površini Tolnepa. Prije svakog pojedinog transporta materijala ili ljudstva, cijelo su nebo pročešljavali u potrazi za neprijateljskim špijunima. Prije lansiranja svakog ratnog broda, s površine Tolnepa uzlijetali su brodovi protušpijunaže i pretraživali okolicu. Asartova je funkcija bila najstrože čuvana tajna. Odakle ti podaci ovome đavlu? Ili je to ipak samo slijepi pogodak? Sc hleim se naježio od tjeskobe. A onda se odjednom sva njegova briga rasplinula. Onaj vrag s čudnovatom zvijeri na šljemu je rekao: “Mogu li svu gospodu zamoliti da izađu iz dvorane? Zbog vaše udobnosti, i vani smo namjestili stolce. Prikazat ćemo vam, nadam se, vrlo zanimljivu demonstraciju.” U tom je času, i ne znajući, riješio najveći Schleimov problem. Gospodar Schleim je dobro pazio da dvoranu napusti posljednji. Nije htio nikoga ostaviti unutra. Već je primijetio da je na vratima čvrsta brava. Izlazeći posljednji, mogao je sasvim prirodno za sobom zatvoriti vrata i okrenuti ključ. To će biti jedna vrata manje na koja treba paziti, a mogao se pouzdati da se nitko nije sakrio u toj dvorani s gotovo savršenom zvučnom izolacijom da vidi što će se dogoditi i kasnije iskočiti iz zasjede i iznenaditi ga. Svi su poslanici izašli. Kako se nalazio najdalje u prostoriji, bilo je prirodno da je posljednji napusti. Onaj đavao je zaostajao za ostalima, ali se onda i on izgubio. Sivi su čovječuljci otišli. Ali taj prokleti domaćin! Činilo se da je postariji čovjek u otmjenom kineskom ogrtaču nagomilao nekakve papire i sad leže na podu pokraj njegove stolice. Vjerojatno popisi gostiju. Mora da je jedan dospio iza naslona, jer ga je ondje tražio. Konačno ga je našao, pa je stajao očito ponavljajući imena koja su se teško izgovarala. Zato se i Schleim morao pretvarati da je i on nešto zametnuo, pa se zadržao prekapajući po džepovima zamišljena izraza. Bilo je naporno to čekanje da ode i domaćin. Činilo se da ga čovjek ne primjećuje. Stajao je pomičući kažiprst niz listu i mrmljajući. Baš lijepo vrijeme za vježbanje, otrovno je pomislio Schleim. Za tre nutak-dva počet će bosti u oči i njegovo odugovlačenje. No morao je biti sasvim siguran da je dvorana prazna. Previše je nepropusna za zvuk. A možda je proviđena i ekranima - stao se osvrtati. U jednom od gornjih kutova bila je nekakva naprava. Je li to možda kakvo vizuelno sredstvo nadzora? Teško je prosuditi. 189

Slabo svjetlo. I sam bi projektor mogao biti nekakvo ogledalo. Bit će ipak bolje da još Malo pričeka, za slučaj da netko zaviri ovamo. Konačno! Domaćin se otputio prolazom prema vratima nekom vrstom kližućeg hoda, ne prestajući sveudilj mrmljati nad popisom. Schleim je pošao za njim. Tolnep je već gotovo stigao do vrata, već je pružio ruku da ih zatvori, kad se domaćin zaustavio. Gospodara Schleima , koji je već stajao u samim vratima, sada je iznenadila pojava dvaju tehničara. Ista ona dvojica koja su namjestila projektor. Žurno su uletjeli u prostoriju da ga odnesu. Sudar je bio neizbježan i snažan. Žezlo je izletjelo iz Schleimove ruke. Jedan je tehničar opazio blijesak ralja upravo nad svojim licem, pa je podigao ruku. Više nije mogao na vrijeme zaustaviti pokret ruke, i njegov je teški rukav tresnuo po Schleimovim ustima. Tolnepova je reakcija bila neočekivana. Ugrizao je! Ugrizao je snažno, i to više puta, sikćući od gnjeva dok je ujedao. Tehničar je, vrisnuvši, ustuknuo. Oteturao je i nestao u drugom ulazu, pridržavajući drugom rukom rukav priljubljen uz tijelo. Drugi je tehničar uplašeno mucao ispriku na istom jeziku. Možda kineskom? Sagnuo se i s poda podigao zlatan predmet, pa ga uzdrhtalom rukom predao Schleimu. Schleim ga je zgrabio. Opipao je perforacije na vrhu i prstenove na dnu. Popravio je svoje naočale i s olakšapjem duboko uzdahnuo. Barem je žezlo na sigurnom! Domaćin ga je četkao, dosadno se i uzrujano ispričavajući. Časkom je stao da nestrpljivo domahne tehničaru, i ovaj se tek sada usudio ulebdjeti i izgurati projektor iz dvorane. Udesivši da zaostane i izgleda uvrijeđen, Schleim je konačno imao praznu dvoranu, pa ju je zaključao, a da zabrinuti domaćin to nije opazio. Schleim se čak pretvarao da pomalo šepa, no rekao je domaćinu neka se na to ne obazire. Pošao je da se priključi ostalima. U bolnici je doktor Allen uz pomoć medicinske sestre kineskom “tehničaru” skidao kaput. Radili su vrlo pažljivo. Doktor Allen je, ne dodirujući ga rukama, odsjekao podstavljeni rukav i pustio ga da padne u lonac široka otvora. Na tkanini su se vidjele kapi otrova. Polako je probijao iz podstave i kapao. Dr Allen je pregledao ruku. Rekao je na psihlu: “Ni ogrebotine, ali tko zna što bi bilo da nismo umetnuli kožnatu oblogu. Bilo je to hrabro djelo, Chong-won.” Poglavar se nije obazirao na kompliment. Odložio je tanak nož i maleni blaster. “Nož mu je bio sakriven na šiji, a pištolj u čizmi. Pomislo sam da će biti dobro da mu i to oduzmem.” “Jesi li siguran da više nema ništa?” - pitao je doktor Alien. “Ne bih htio krpati ni jednu rupu na Jonnieju više nego što je neizbježno.” “Više nema ništa”, odvratio je Chong-won. “Ukoliko nekog ne tresne po glavi onim žezlom.” “Uvjeren sam da će to Jonnie izbjeći, ako već bude došlo do borbe. Taj gospodar Schleim je vrlo opasan stvor.” Mahnuo je prema posudi s rukavom. Sestro, dodajte to našoj zbirci, tako da uzmognemo razviti protuotrov.” Pukovnik Ivan ležao je u mraku, a bacač plamena namjestio je preda se na gomilu vreća ispunjenih pijeskom. Nalazio se na prvom zaokretu podzemnih prolaza koji su se poput labirinta spuštali u bazu. Na svakom zavoju iza njegovih leđa bili su složeni grudobrani od vreća s pijeskom i iza svakog smjestila se posada. 190

Brada mu je bila oprljena, a ruke posute mjehurima. Na dvadeset metara pred njim čelikom okovana glavna vrata počinjala su se žariti od snažnih udaraca. Svakih nekoliko sekundi izvana su ih pogađali usijani hici blastera. Povukao je svoje letjelice - kad je to bilo? - zar jučer? Ostale su bez goriva i municije te više nisu mogle pomoći u zraku. Piloti su se rasporedili za njegovim leđima iza brojnih grudobrana. I njegova je radio-antena prestala raditi. Je li i to bilo jučer?Čini se da je proteklo pola godine. Do sada je eksplodirala svaka mina koju su položili pred ulazom. Tisuću mina? I mada je teren pred ulazom bio pokriven čudnovatim raskomadanim truplima, to nije zaustavilo napad. Vrata su postajala sve vrelija. Mjestimično je crvenilo prešlo u plave odsjaje. Koliko će još izdržati? Koliko će još on izdržati vrućinu koja iz njih isijava? Pitao se što li radi maršal Jonnie. Poglavar Clanfearghusa ležao je na nepovrijeđenom boku i gledao niz stijenu. Nije mu više bilo uzmaka. lza njega su se urušili tuneli. Imali su još samo jedan protuavionski top koji je mogao pucati. Više ga nisu koristili da tuče uvis. Naciljali su u smjeru odakle će neprijatelj najvjerojatnije napasti da probije posljednju barikadu ispred stijene. Vatrena oluja na mjestu nekadašnjeg Edinburgha neprestano je tutnjala i nadglašavala paljbu malene skupine boraca. Dokle će plamtjeti te stare građevine? Mislili su da su do ovog trenutka neprijatelja zadržavali. Tamo visoko pojavio se novi brod. Netom je stigao, a već s njega slijeće avion za avionom, donoseći nove trupe. Sada još leti samo Dunneldeen. Evo, vraća se iz Cornwalla, kamo je otišao po gorivo. Zašto nisu poslušali MacTylera pa se svi nabili u stare rudnike u Cornwallu? Bili su sentimentalni prema Edinburghu. Dobro, a što će sada preostati od Edinburgha, osim pepela? Okupljao se novi val neprijateljskih trupa spremnih da napadnu drugi ulaz. Nadao se da će Dunneldeen i to preživjeti. Škoti će ga, ako samo jedan preživi, trebati. Poglavar Clanfearghusa nije se nadao da će izvući živu glavu. Iz boka mu je istjecalo previše krvi. Pitao se što u ovom trenutku radi Mac Tyier. “Raspali nisko po prvom valu”, rekao je topniku. “I pucaj dokle god budeš imao municije. Možemo barem časno izginuti.” U Singaporeu se škotski oficir okrenuo prema komunikatoru pocrnjelom od paljbe i spustio svoj infra-dalekozor. “Ne razumijem. Ne mogu to shvatiti.” Marinci s Tolnepa koristili su se artiljerijom da sa sjeverne strane probiju rupu ispod ionizirajućeg kabela zračnog štita. To ih je skupo stajalo. Samo na tom poslu izgubili su dvanaest tenkova. No jedna se jurišna skupina probila prije nego što su je uspjeli zaustaviti, i uz cijenu od petorice poginulih marinaca izminirala širok otvor ispod kabela. Škotski je časnik očekivao da će sa slijedećim valom neprijatelj prodrijeti u električnu centralu, isključiti dotok energije i ostaviti ih bez ikakve obrane. No oni su se neočekivano povukli. Zadnjih su dvadesetak minuta skupljali ranjenike, spašavali opremu, ukrcavali se na raketne letjelice, a zemaljski borbeni avioni neprekidno su ih uznemiravali. 191

Sada su uzletjeli izvan domašaja. Tolnepska je eskadra zaokretala. Prije nekoliko minuta ljudi iz protuavionske zaštite javili su da su se izdvojili svi brodovi koji nisu pripada li Tolnepima. Jedan je odletio u Edinburgh, tri u Rusiju. Gore su ostali samo Tolnepi. “Odlaze!” - rekao je škotski oficir. U redu, točno je da je ovo uporište kod singapurskog rudnika imao poslužiti kao diverzija koja će vezati neprijateljske snage. Neko vrijeme to je i išlo, s neznatnim gubicima. A neprijatelja je to skupo stajalo. Pred njegovim se očima povukao i posljednji zemaljski avion. Ni jedan nije bio opremljen za let izvan atmosfere. Sad su se njegovi zrakoplovi spuštali. Sletio je i posljednji. Kad mu se ugasio motor, nastupila je tako posvemašnja tišina da je nakon sve te tutnjave gotovo ranjavala uši. Čulo se još zujanje ionizirajućeg kabela. Tamo dolje prema jugu i istoku još uvijek se uzdizao dim iznad ruševina drevnog Singaporea. “Ovi brodovi odlaze na zapad!” - javio mu je oficir protuzračne obrane. “S laganim otklonom na jug.” “Brzina?” - pitao je škotski časnik. “Još uvijek ubrz avaju. Čekajte. Analiziram smjer. Ovaj će ih kurs dovesti do rudnika u Karibi. Sigurno se drže u nižim registrima solarnog pogona jer im brzina ne prelazi tri kilometra u sekundi. Stići će u Karibu... za trideset sedam, trideset osam minuta.” Škotski se oficir obratio komunikatoru: “Upozori komandu Karibe da će dobiti društvo.” Svuda se oko njih dimio teren, pokazujući kakav pakao može stvoriti eskadra. Da nije bilo ionizirajućeg kabela atmosferskog štita, svi bi ovdje već deset puta bili mrtvi. Negdje je zapjevala ptica. Neobična poja vameđu pougljenjelim ruševinama. Škotski se oficir zapitao što u ovom trenutku radi Jonnie. Što god to bilo, trebali bi zbrisa ti iz Karibe. Bože, kako je umoran. Ti Tolnepi vode gadnu igru! Da se tako neočekivano nisu povukli, a bez energije u obratnbenom kabelu singapurskog rudnika, ova bi posada bila poklana u narednih dvadeset minuta. Da, oni u Karibi trebali bi pripaziti. Malo je potrajalo dok poslanici nisu zauzeli svoja mjesta. Neki su htjeli zamijeniti svoje rezervoare s plinom za disanje, jedan ili dvojica poželjeli su kakav zalogaj. Neki su naprosto protegnuli noge, zavirujući izvan uleknuća u kojem su se nalazili. Bili su radoznali, no dobronamjerni. Jedan je otišao tako daleko da se s kineskim izbjeglicom upustio u cjenjkanje za psa. Još nikad nije vidio psa, i stvar mu se učinila vrlo dražesnom, osobito kad je na njega škljocnula zubima. Nije mogao razumjeti zbog čega je Kinez, koji je govorio psihlo, odbio da je proda. Pet tisuća kredita bio je velik novac. Za taj bi iznos na njegovu planetu Splendorfu dobio kuću s farmom. No sad su se već svi sredili. Sjeo je čak i gospodar Schleim, koji je pauzu iskoristio da prošvrlja svuda naokolo, najveći dio vremena s bradom oslonjenom ovrh žezla. Spustila se noć. Platformu su osvjetljivali rudarski reflektori. Poslanici su sjedili na klupama i stolicama raspoređenim u polukrug odmah uz rub opasne zone oko metalnog četverokuta. Neki su još međusobno razgovarali, no svi su bili zainteresirani. Jonnie je stajao nasred platforme, pa su se na trenutak zapitali neće li sam sebe nekamo lansirati ili nešto slično. Svjetlost se odražavala od njegove dugmadi, a zvjerka na šljemu micala kao da je živa. Zgodno, čak i za dokone gospodare. “Moja gospodo”, počeo je Jonnie, “smijem li vas još jedanput zamoliti da me ispričate što kradem vaše dragocjeno vrijeme? 192

No bojim se da je za sređivanje spora sa Schleimom nužna jedna demonstracija. Ta je demonstracija neutaživa apetita. Dopuštate?” Svi su se nasmijali, osim gospodara Schleima i njegovih suboraca. Demonstracija apetita. Nekakvo žderačko natjecanje? To su već vidjeli. Ali ipak, neka, samo nastavite. Jonnie je dva put lupnuo palicom o dlan. Iz sjene su dotrčala dva mehaničara s raskošno urešenim rudarskim kolicima. Na njima je sjedio isti onakav zmaj kakav je bio i na Jonniejevu šljemu. Samo što je bio duži od metra i pol. Bio je krilat. Imao je i vrat. I vrlo okrutnu glavu razjapljenih zubatih čeljusti, zažagrenih očiju i oštrih rogova. Od glave do repa pružao se niz nakostriješenih bodlji. Zmaj zlatnih krljušti i grimiznih ralja. Mehaničari su se pričinili kao da će zmaja skinuti s kolica, no Jonnie im je naredio neka se odmaknu, kao da bi ih mogao ugristi. Schleim je prasnuo u smijeh. Zaokupljen osluškivanjem, a znajući da je savršeno svejedno što taj vrag radi, nije se mogao obuzdati. “To nije živa zvijer!” – nametljivo se proderao. “To je obojeni glineni model! Ondje ih je još nekoliko.” Pokazao je nedovršene figure koje su ležale u prikrajku. “Običan šuplji lik.” Teatarski efekti, moj bože. Ova jadna budala misli da s prisutnim gospodarima može postupati kao s djecom. No gospodari su ga prijekorno pogledali, posebno onaj koji je sjedio iza njega. Nagnuo se naprijed i rekao: “Pst!” Schleim ga je pogledao. Bilo je to neko golemo stvorenje, čija je genetička linija najvjerojatnije potjecala od stabala. Koža mu je bila poput kore, a imao je masu listolike “kose”. Ruke su mu u promjeru dosezale tridesetak centimetara. Šchleim je shvatio da na ovoga treba pripaziti kad bude povukao svoj potez. A to će biti uskoro. “Oprostite gospodaru Schleimu”, rekao je Jonnie. “On je prenapregnut, a osim toga loše vidi.” Gospoda su zagrohotala. “Ova zvijer na kolicima”, nastavio je Jonnie, “zove se zmaj. Ako obratite pažnju, njegovu majku ćete vidjeti na onoj konzoli.” Gospodari su pogledali jednog još krupnijeg zmaja, što se ovio oko konzole. Nasmijali su se. Majka! Sir Robert je stajao u dovratku komandne sobe. Iza njegovih se leđa vidio Stormalong s izvještajima u ruci. Tiho su se prepirali. Sir Robert je odmahivao glavom. Naposljetku je sir Robert glasno rekao: “Ostavi momka na miru!” Stormalong se vratio u sobu. Lord Schleim je to primijetio. Netko je javio da se približava eskadra? Možda će biti primoran da djeluje brže nego što je planirao.Jedno je uho naćulio prema nebu. Kad stignu, lansirat će u atmosferu nešto što on može čuti. Tako im je naredio. “A sada, ako zapažate”, rekao je Jonnie, “zmaj na kolicima razlikuje se od zmaja na mom šljemu.” Pokazao je na čelo. “Ovaj manji je sit.” Stvarno, ovaj na šljemu zaista drži u ustima malu loptu. Malu, okruglu, bijelu loptu. “Ovaj na kolicima je gladan”, rekao je Jonnie. “ Ti podaci trebat će vam za vašu zbirku činjenicao flori i fauni različitih svjetova. Ovo je Imperijalni zmaj! On proždire mjesece i planete!“ Svi su mislili da je to odlična šala. Vladari oduvijek proždiru planete. Imperijalna dijeta! Shvaćate? Dobar vic. Poslanici su se smijali. Smatrali su da gledaju alegoriju. Pametno. Jonnie je još jednom opomenuo mehaničare i, kao da ga umiruje, pomilovao glinenog zmaja po glavi. Odjednom ga je obuhvatio rukama ispod vrata i trbuha, kao da je iznenadio divlju životinju, i zateturao unatrag. Taj je zmaj bio težak! 193

Mehaničari su izmaknuli dekorirana rudarska kolica i odmaglili. Schleim ih je pažljivo pratio pogledom dokle god je mogao proniknuti sjenku. Oh, samo su se povukli i stali podalje da mogu promatrati što se događa. Neće biti problema kad uključi zraku za izazivanje paralize. Jonnie je spustio zmaja na sredinu platforme. A onda je napravio nešto zanimljivo. Priklonio se zmajevoj glavi i nešto mu šapnuo u uho. “Vrlo dobro” , rekao je Jonnie. “Znam da si gladan. Zato podi i pojedi ASART!” Posegnuo je izvan njihova pogleda s druge strane zmaja, začuo tiho “sad” od Angusa kraj konzole i namjestio vremenski upaljač superbombe, koja je bila sakrivena u zmajevom šupljem trbuhu na pet minuta. Istovremeno je noktom palca druge ruke probušio kapicu dimne bombe, kakva se koristi u rudnicima za osmatranje zračnih struja u oknima. Iz zmajevih su usta šiknuli mlazovi bijela dima. Izgledao je okrutno. Jonnie je odskočio s platforme. Angus je pritisnuo dugme za ispaljivanje. Jonniejeva se palica uprla prema zmaju. “Kreni! I nemoj se vraćati dok ne proždereš Asart! Idi!” Žice su zabrujale. Zmaj, dim, sve je za svjetlucalo i iščezlo. Povratni se udarac jedva osjetio. Jonnie je pogledao na sat. Još tri i pol minute. Vratio se na platformu. Iznad nje je lebdjela studena izmaglica od miješanja se ledenom atmosferom Asarta. “A sada, gospodo, ima li netko među vama piktorikorder kome može vjerovati? Ne bih htio upotrijebiti naš, jer biste, možda, posumnjali. Molim vas da mi posudite piktorikorder - i to zapečaćen - tako da ne možemo montirati sliku.” Javio se gospodar s Fowljopana, imperija od sedam stotina svjetova, i ponudio uslugu. Otišao je u svoje odaje, pa izvukao rikorder iz putne košare. Brzo se vratio i provjerio što je u njemu. Jonnie ga je zamolio da oko piktorikordera omota metalnu traku s plombom i provjeri može li se sada utjecati na njegov rad. Dva su mehaničara dotrčala na platformu i namjestila žirokavez iz automatskog izvidača. Jonnie je zamolio gospodara Fowljopana da priključi rikorder u žiroutičnice. Gospodar je zirnuo prema konzoli da provjeri je li u pogonu, zirnuo na motke da pogleda vibriraju li, pa tek onda otišao prema središtu platforme. Postavio je piktorikorder u kavez i zaključao ga, na Jonniejev za htjev. Tada je napustio platformu. Jonnie je pogledao na sat. Prošlo je sedam minuta. Zmaj se spustio na površinu Asarta. Bomba je morala eksplodirati prije dvije minute. Slijedeće lansiranje odvest će piktorikorder visoko iznad tog mjeseca i malo postrance. “Sad!” - rekao je Angus. Žice su zabrujale. Piktorikorder i kavez zasvjetlucali su i nestali. Nije se osjetio udarni val. Zazujale su brojke na Jonniejevu satu. Trideset devet sekundi. Promijenio se intenzitet brujanja. Na platformi je zasvjetlucalo. Pojavio se piktorikorder i kavez. Brujanje je utihnulo. Osjetio se blag trzaj. Mehaničari su dokotrljali kolica s projektorom i postavili ga između poslanika. “Molim vas, gospodaru”, rekao je Jonnie Fowljopanu, “da rikorder odnesete do projektora i da skinete plombu. I osigurajte se od zamjene diska na taj način što ćete snimiti nekoliko svojih riječi. Zatim provjerite da u aparatu nema drugih diskova, pa tek onda uložite svoj. Izvolite.” Gospodar s Fowljopana učinio je sve kako se od njega tražilo. Samo je rekao: “Rikorder je hladan kao led.” 194

Jonnie je zadržao dah. Imao je jasnu predodžbu što je učinila bomba, ali nije mogao biti siguran. Ovo je bio presudan trenutak. Pritisnuo je daljinski upravljač. Ugasili su se reflektori. Pojavila se slika. Pred njima je u tami lebdio trodimenzionalni Asart. Vidjelo se pet elipsi po kojima ga se moglo prepoznati. Naviknuti na bombe i eksplozive, ravnodušno su očekivali da će vidjeti kakav visoki stup prašine ili dima. Zapravo, većina ih nije mislila da će se dogoditi bogzna što. Jonnie je bio tako miran, tako pristojan, a to zacijelo nije ponašanje čovjeka koji se upušta u rat. U prvi mah nisu vidjeli ništa čudno. A zatim, kako se slika odmotavala s diska, ugledali su rupu. Rupu u gornjem desnom dijelu Asarta. Samo rupu. Ne, oko njezina se ruba vidio crn pojas. Schleim je, ušiju naćuljenih u nebo, osjetio udarac uzbune. Što se ovdje događa, za ime pedeset đavola?! No ipak se smirio. Bombe proizvode tresak. Nema bombe koja samo izdubi rupu. Slika je nestala. Začuo se Fowljopanov glas: “Ovo je moj glas.” “Kazalište!” - na smijao se Schleim. “Bavite se besmislicama!“ “Gospodo”, rekao je Jonnie. “Ima li još netko izmedu vama piktorikorder koji bih mogao posuditi? ” Da, gospodar Dom je imao piktorikorder. Otišao je po njega, vratio se, pa su onda ponovili cjelokupnu prijašnju proceduru. Angus je označio vrijeme, lansirao spravu pod drugim kutom, pa je onda vratio. Gospodaru Domu, koji se malo pribojava o implikacija onoga što se događa po tisuću dvjesta svjetova njegove republike, drhtao je glas kojim je ovjerio disk. Jonnie je dodirnuo prekidače. Pred njim se u tami svjetlucao Asart. Otprilike stoti dio mjeseca pretvorio se u rupu obrubljenu uskovitlanim crnim oblacima. Trenutak prije nego što će isteći film, u donjem lijevom kvadrantu kao da su se otvorila vrata na mjesečevoj kori, ne, bio je to dio rupe koja je sve više rasla. Skupom je prostrujao dašak panike. No Jonnie nije dopustio da se pretvori u bučan nered. “Vidite, gospodo, da je zmaj zaista bio gladan.” Osmjehnuo se. “On je, osim toga , i vrlo poslušan zmaj. Naredeno mu je da pojede Asart, i on ga jede ! Zmaj kojim se može upravljati.” Da ih je pljusnuo hladnom vodom, ne bi postigao jači učinak. Njihove su se oči upiljile u njega, odajući sve veći užas. Schleim je razbio opčinjenost. Učinilo mu se da mu se pruža nova prilika koja jamči uspjeh. U nje govoj je košari bio rikorder, ali i rezervni pištolj. Maloprije je opipao čizmu i ot- krio da je oružje nestalo. Prokleti sluga! Hawvinski robovi nikad nisu ništa vrijedili. “Ti samo lansiraš taj rikorder”, rekao je Schleim, “nekamo u brda gdje ste napravili maketu. Tamo su i ljudi koji ga aranžiraju za snimanje. Ti si varalica!” Schleim je u to stvarno vjerovao. No morao je biti sasvim siguran prije nego što povuče potez nakon kojeg nema povratka. “I ja imam rikorder u svojoj sobi.” “Donesite ga”, rekao je Jonnie. Schleim je požurio u svoj apartman. Prekopao je putnu košaru. Ah, dobro! Ne samo rezervni pištolj nego je i rezervno žezlo sakriveno na dnu, s još jednom zrakom za paraliziranje ugrađenom u petu. Kad pođe van da isključi kabel, jedno žezlo može ostaviti na svom sjedalu. Ha, ha! Tri blastične granate! Pošto isključi svoju zraku, jednu će ubaciti u komandnu sobu, a preostale dvije će ušutkati svakoga tko bi se mogao pojaviti na nekim drugim vratima. Savršeno! 195

Poslije svega, ipak, neće mučiti svoga roba Hawvina. Dobar momak! Schleim je ponio cijelu košaru i smjestio je pokraj svoga sjedala. Oprezno je otvorivši da nitko ne vidi što je još u njoj, izvadio je piktorikorder. Bio je drukčije izradbe i drugog tipa, ali je koristio diskove. “Vraže”, rekao je Schleim, “sada ćemo i ovdje dokrajčiti tvoju prijevaru. Budući da nisi rođen na pravom planetu, ti ne znaš da je na drugoj strani Asarta ogroman zarezani romb. To je urađeno hiperveznim anihilatorom, da posluži kao orijentir za navigaciju i identificiranje. Za njega ne zna gotovo nitko, osim oficira flote. Taj se orijentir ne može vidjeti na standa rdnom rikorderu. A ti nemaš nijedan od ovih koji snima hiperspektar baš kao i običnu vidljivu svjetlost. On će nam pokazati romb i zarez na njemu. Tvoj to ne može. Zato, naravno, nema imitacije romba na tvojoj maketi. Sada ću te raskrinkati kao najveću varalicu svih vremena.” Govorio je samosvjesno. No prije nego što ta oprema bude uništena, mora saznati. Je li to nekakav model gore u brdima, ili je to Asart? Ako je stvarno Asart... može li biti siguran da je njegov mučitelj saznao tajnu teleportacije? Kakvo oružje! Dovukao se na platformu i smjestio rikorder u žirokavez, zapečatio bravu i žig označio uzorkom pandže, pa sišao i otišao na svoje mjesto. Angus je sve čuo. Proračunao je koordinate tako, da rikorder može snimiti i stražnju stranu Asarta i rupu. Lansirao ga je i opet vratio. Čim je zamro povratni udarac, gospodar Schleim je pohitao i ispitao svoj znak pandže. Nije bio oštećen. Vratio se do projektora. Dugo je provjeravao da možda ne prikazuje nešto drugo. Snimio je na disk “govori gospodar Schleim”, pa ga namjestio u aparat. Je li zaista začuo fijuk u daljini? Gospodar Schleim je očekivao da na slici, koja će se svaki čas pojaviti, neće biti urezanog romba. Mogle bi ga ugledati samo oči Tolnepa, a snimiti samo njihov modificirani piktorikorder. Iskoristit će taj trenutak da odvrati pažnju skupa. Zaista! U daljini se čulo tiho zviždanje. Za nekoliko će trenutaka stići i eskadra. U pravi čas! Kako su to dobro tempirali! No i on je uživao i te kako zasluženu reputaciju neuhvatljiva diplomata. U stvari, nenadmašnog. Vratio se do svoje stolice i uvjerio da mu je košara nadohvat ruke. Pogledao je preko ramena okupljene poslanike. Svi su oni napeto istezali vratove, čekajući da se pojavi slika. Nije bilo nikakvih stražara. Dobro je uočio gdje stoji đavao: malo naprijed i po strani od projektora. Schleim je opipao donji kraj žezla. “Prikaži najnoviju snimku svoje lažne makete!” - podrugljivo je doviknuo Schleim. Jonni je je pritisnuo dugmad. Utrnuli su se reflektori. Pojavila se trodimenzionalna slika Asarta. Vidio se pod novim kutom. Vidjela se njegova stražnja strana, uz nešto prednje. Filteri su mu podali plavičastu nijansu, no bio je to ipak Asart. Činilo se da, onako golem, lebdi ispred gledalaca. A točno u sredini, velik i izvan svake sumnje, vidio se urezani romb, insignija Tolnepa. Na mjesečevoj je površini bio crn poput ugljena. Schleim je zadahtao. To je stvarno Asart. Jedan je kraj usjeka morao pokazivati prema vratima hangara. Pred njihovim su se pogledima vrata do kraja otvorila. Ogromna , razjapljena usta, špilja koju su napravili Tolnepi. Mjesec je sada još više splasnuo. Sličio je plavom balonu kojemu je jedna strana nemilosrdno ulubljena - velik nabor, koji je iz časa u čas sve brže rastao. Ono što se činilo da su crni plinovi, sada se vrtložilo popunjavajući udubinu. 196

Iz otvorenog je hangara sunula ratna letjelica. Iako je sigurno letjela vrlo brzo, zbog njezine enormne veličine izgledalo je da se kreće kao na usporenu filmu. Trideset tisuća tona glavnog tolnepskog admiralskog broda pokušavalo je uteći u svemir. No bilo je prekasno. Već ga je u mjesečevoj nutrini dohvatio onaj nabor. Nedostajala je cijela stražnja sekcija broda! Pred prikovanim očima delegata grandiozni je svemirski brod bio pojeden od prove do krme i njegov se masivni metal pretvarao u plinove. Počela su se otvarati i vrata drugih hangara. No tu je snimka prestajala. Zakolutao se još jedan oblak crna dima dok je u katastrofi nestajao i posljednji komadić komandnog admiralskog broda, pa se začuo snimljeni glas: “Govori gospodar Schleim.” Schleim je vrisnuo. A onda je stupio u akciju. Priljubio je slušne brtve. Skočio na noge. Snažno je za okrenuo prsten na dnu žezla, a onda je, kao da se radi o automatskoj pušci opisao njime luk slijeva nadesno da ih sve sledi. “Paraliziraj ih!” - urlao je Schleim. “Ukočite se poput mrtvaca! Prokleti bili, ukočite se kao mrtvaci!” Djelovanje nije bilo dovoljno brzo. Poslanici su nagrnuli da uzmaknu od njega i neki su popadali. Posegnuo je u košaru za drugim žezlom. Zavrnuo je donji prsten i zaokružio dvoranom, obuhvaćajući i stražare u streljačkim zaklonima. Nisu dosta brzo padali. Schleim je zagnjurio u svoju košaru i izvukao tri granate, Svom je snagom - a ona nije bila mala - zavitlao jednu ručnu bombu u otvorena vrata komandne sobe. Drugu je bacio na ulaz u uleknuće. Treća je poletjela prema đavolu. Tako je brzo djelovao, da bombe još nisu niti pale, a on već je iz košare izvukao pištolj. Uperio ga je u đavla, ravno u njegovo deset metara udaljeno lice. Povukao je obarač sa zadovoljstvom. Ali pištolj nije opalio. Gospodar Dom, gomoljast stvor s gotovo potpuno vodenog svijeta, skočio je na noge i pošao na Schleima. Schleim je podigao pištolj, spreman da ga uperi na Doma i da ga poprska. Fizički bi ih sve mogao smožditi. Ravno poput strijele, Jonnie je bacio svoju palicu s kvrgom na vrhu. Otežali je kraj zdrobio Schleimove filtere na očima. Gospodar Browl, golem drvoliki poslanik koji je sjedio neprekidno iza Schleima, zgrabio ga je svojim ručetinama, pa ga je odostrag stezao da su mu škripale kosti. “Čvrsto ga držite!” - viknuo je Fowljopan. “Nemojte mu dopustiti da dodirne svoje tijelo!” Hitrim je pokretom zgloba desnim čaporkom izvukao kljunast nož i pošao na Schleima. Tolnep se koprcao, no snažne su ga ruke držale. Fowljopan je okruglim, sjajnim očicama vrebao Tolnepov čelični vrat. “Ah, evo!” - rekao je. “Evo napola zacijeljenog ureza.” Njegov je nož zasjekao. Iz plitke posjekotine stale su kapati sive kapi krvi. Fowljopan je izažeo ranu i iz nje istisnuo krhku staklenu kapsulu. Bila je cijela. “Ampula za samoubojstvo”, rastumačio je Fowljopan. “Trebao je samo udariti po vratu, i već bi bio mrtav.” Prijekorno je pogleda o Jonnieja. “Da ste time pogodili, ostali bismo bez optuženog!” 197

Ovo je za Jonnieja bio prvi nagovještaj da se sve neće odvijati točno po planu i da nije u svemu uspio. Fowljopan se sad okrenuo prema ostalima, koji su se natisnuli oko njih. Povikao je kreštavim glasom: “Je li volja ove konferencije da se ovaj poslanik uhiti i da mu se sudi?” Stali su razmišljati. Odmjeravati. Jedan je rekao nešto o “pozivanju na 32. član”. Jonnie je razmišljao kako da ih opet uvede unutra i da istog trena okončaju rat. Zar ova gospoda ne shvaćaju da posvuda umiru Ijudi? A što se tiče Schleima, zar nisu vidjeli kako je pokušao upotrijebiti oružje protiv svih njih? No on se sukobio s teškim idiotizmom, po kojemu su vlade i dvorovi bili glasoviti. Zvižduk s neba čuo se sve jasnije. Bila je to prijetnja i njihovoj sigurnosti. “Predlažem da mu se propisno sudi”, javio se neki gospodar iz pozadine. “Jesmo li svi za?” - viknuo je drugi. Sva su nezaraćena gospoda glasala “za”. Zaraćena su rekla “ne”. “Ovime proglašavam”, obznanio je Fowljopan, “da je poslanik Tolnepa uhićenik konferencije i da će mu se po važećim propisima suditi po 32. članu za prijetnju tjelesnim nasiljem nad poslanicima!” Sada je zvižduk već postao vrlo glasan. Jonnie si je laktovima i ramenima probio put. Stao je ravno ispred Tolnepa. Pritisnuo mu je žezlo na lice. “Jesi li ovo tražio, Schleim? To je ono pravo žezlo. Druga su dva bila naše kopije, ćorci kao i ostalo tvoje oružje. Puke imitacije.” Schleim se otimao i vrištao. “Dajte mi nekakve lance!” tražio je Fowljopan. Jonnie se prikučio Tolnepovu licu. No Fowljopan je nasilno rastvarao njegove čeljusti da utvrdi ima li još ampula koje bi ovaj mogao pregristi. Čim je pregled završio, Jonnie je opet progovorio. “Schleim! Kaži svom kapetanu neka se udalji! Kaži mu, ili ću ti taj radio nabiti u gušu!” Gospodar Dom ga je pokušavao odgurnuti. “Ovo je zatvorenik konferencije ! Ni s kim ne smije općiti prije suđenja. Član 52. važeće sudske procedure...” Jonnie je nekako uspio obuzdati svoju narav. “Gospodaru Dom, u ovom trenutku ovu konferenciju napadaju bombarderi! Zbog vaše sigurnosti, zahtijevam da Schleim...” “Zahtijevate? ” - upitao je Fowljopan. “Pa to su vrlo teške riječi! Postoje stanovite procedure koje se moraju poštivati. A vi ste službeno obaviješteni da ste jedan predmet bacili na jednog poslanika. Konferencija...” “Da bih spasio njegov život!” - zaurlao je Jonnie pokazujući na Doma. “Ovaj Tolnep bio bi mu razbio lubanju!” “To znači da ste postupili kao komandir policije ove konferencije?” - rekao je Fowljopan. “Ne sjećam se takva imenovanja...” Jonnie je duboko udahnuo. Brzo je razmišljao. “Djelovao sam kao službenik planeta-domaćina koji je odgovoran za zaštitu života pozvanih delegata.” Nije znao postoji li uopće takav službenik. “Ah!” - rekao je gospodar Dom. “Poziva se na 41. član o odgovornosti odgovornog planeta za skupljanje poslanika.“ “Ah!” - rekao je Fowljopan. “Onda ne možemo i vas optužiti. Pa gdje su ti lanci?!” Dotrčao je kineski stražar s namotajem zveketova lanca. Slijedila su ga dva pilota s klupkom teških veza. 198

“Na temelju 41. člana”, rekao je očajno Jonnie, “zahtijevam da zatočenik odmah kapitulira.” Gospodar Dom je pogledao Fowljopana. Ovaj je potvrdio glavom. “Sve se to može srediti po točki 19 - privremena obustava neprijateljstva kad ratno stanje ugrožava fizičku sigurnost konferencije.” “Odlično!” - rekao je Jonnie. Znao je da riskira. Poslanici mu više nisu tako skloni. No pokušat će izvući što više. Mora spašavati živote. Ne samo njihove živote nego i onih koji su preživjeli u Edinburghu. Približio je radio Schleimovim ustima. “Proglasite trenutačnu obustavu neprijateljstava, Schleim! I naredite onom kapetanu da povuče svoje snage.” Gospodar Schleim je jednostavno pljuno. Okivali su ga lancima. Netko je u svojoj košari našao rezervne filtere, pa su mu ih dali mjesto razbijenih, da bi mogao vidjeti. Polegli su ga na tlo, pa je izgledao kao kakav kalem. Vidjelo mu se samo lice. Posuvratio je usnice i čulo se samo piskanje. Jonnie se spremao da mu zaprijeti da će - ako ne progovori preko radija - na planet Tolnep poslati velikog zmaja. Pomisao da bi i time mogao nekoga povrijediti navela ga je da časkom oklijeva, tražeći prave riječi. No gospodar Dom je to neočekivano riješio prije nego što je Jonnie zaustio. “Uvjeren sam da ćete mnogo lakše proći na sudu, Schleim”, rekao je Dom, “ako odmah opozovete svoje snage.” Bila je to slamka spasa, koju je tražio Schleim. “Pod tim uvjetom, i ako onaj kapetan eskadre bude htio odustati od svog gusarskog pohoda i slijediti moje zapovijedi, dajte mi radio.” Jonnie je istog časa približio mikrofon njegovim zubima, koje bi mu bio najradije sasuo u grlo. Bez ikakvih šifri! Jednosta vno recite: 'Ovime proglašavam privremenu obustavu neprijateljstava' i 'Naređujem vam da se povučete u orbitu koja je daleko od svih borbenih zona '“ Schleim je pogledao u lica iznad sebe. Kad je Jonnie pritisnuo skriveno dugme za govor, Schleim ih je sve iznenadio, doslovce ponovivši što mu je bilo naloženo. No nije li to na Tolnepovu licu zaigrao skriveni osimijeh? Mora da je gore u svemiru počeo djelovati neki raniji dogovor. Kroz žezlo se probio glas Rogodetera Snowla: “Dužnost mi je da utvrdim prijeti li poslaniku Tolnepa fizička opasnost ili lišenje slobode.” Svi su se zgledali. Očito su propisi tolnepske mornarice predvidjeli ovakve neočekivane i inače neshvatljive naredbe. Schleim se nasmiješio, do brade umotan u teške lance rudarskih dizala: “Mogu li mu se još jednom obratiti?” “Recite mu neka se smjesta pokori!” - rekao je Jonnie. U ovom trenutku i u ovom društvu nije htio iznijeti otvorenu prijetnju planetu Tolnepu. I opet je Schleim doslovno prenosio što mu je rekao Jonnie. Začuo se glas Rogodetera Snowla: “Mogu se pokoriti jedino ako se uvjerim da je osobna sigurnost poslanika Tolnepa zajamčena i da će ga konfe rencija nepovrijeđenog vratiti na planet Tolnep.” Fowljopan se okrenuo gospodaru Domu: “Ovo jednostavno onemogućuje proces.” “Prema članu 42,” rekao je gospodar Browl, “suđenje se još uvijek može održati. To je normalno.Predlažem da zajamčimo siguran povratak ovog poslanika kao privatnu stvar. Tko je za?” Svi su jednoglasno glasali “za”. Fowljopan se ogledao. “Gdje je... gdje je...?” 199

Među njima se pojavio sivi čovječuljak. Od Jonnieja je uzeo žezlo. Pogledao je lica sve te gospode, i onda, pošto su mu kimnuli, progovorio u mikrofon. Prvo je dao šifru, koju je slijedilo osebujno zujanje; kao da je dolazilo iz suvratka njegova kaputa. Rekao je: “Kapetane Snowl, svjedočim da će poslanik Tolnepa biti vraćen tjelesno nedirnut na svoj planet u određenom roku bez neopravdanog odgađanja.” Odazvao se Snowlov glas: “Zahvaljujem, vaša visosti. Molim vas da obavijestite poslanike da ću poštivati privremeni prekid neprijateljstva i da se ovog časa povlačim na orbitu koja je izvan ove i drugih borbenih zona. Kraj veze.” Jonnie je pokazao na poslanike zaraćenih saveznika Tolnepa. Upravo su oni napadali Edinburgh i Rusiju! “Gospodaru Fowljopan”, rekao je, “uvjeren sam da privremeni prekid neprijateljstva uključuje sve zaraćene?” “Ah”, rekao je Fowljopan. Razmišljao je. “Nemamo nikakvih garancija da su gore bili samo tolnepski brodovi. Zato se moraju povući i ostali.” No Bolbod, Drawkin, Hawvin i ostali zaraćeni gospodari pokazali su na sir Roberta, koji je stajao ispred komandne sobe. “Slažemo se!” - doviknuo je sir Robert s izrazom gađenja zbog njihova odugovlačenja. Zaraćeni se poslanici stadoše ogledavati za sredstvima komuniciranja. Utrčala je gomila komunikatora s mikrofonima i gotovo ih oborila na tlo. Zažagorili su različiti jezici, i svim brodovima naređeno je da obustave vatru. Dobri bože, mislio je Jonnie. Sve ovo, a ljudi naokolo umiru. Situacija je još uvijek bila nesigurna. Još nitko nije rekao da se neprijateljstva neće obnoviti, možda još okrutnija. I tko je taj sivi čovječuljak koji je pokazao toliku moć? U što se on uklapa? Tko je? Što će on iz svega ovoga izvući? Je li to nova opasnost? Poslanici su upravo odvlačili Schleima, kad je do Jonnieja dotrčao Quong, sir Robertov komunikator. “Sir Robert mi je naložio da vam kažem”, prošaptao je dječak, “da će ondje začas doći do masovnog bijega i da se zbog toga ne uznemirite. To su razradili u operativnoj sobi za posljednjih pola sata, a upravo sada izdaju naredbe. Na stotine je ljudi zatrpano u skloništima Edinburgha. Pod udarcima teških bombi urušili su se tuneli, hodnici i ulazi. Ne zna se koliko ih je preživjelo, ni išta drugo. On kaže da je tamo kao u urušenom rudniku. Žive iz minute u minutu, pa vas moli da vi nastavite ovo ovdje. Ako bude potrebno, i on će se vratiti.” Jonnie je osjetio kako mu hladna šaka steže srce. Tamo su Chrissie i Pattie. Ako su još uopće žive. “Moram i ja poći!” - rekao je Jonnie. “Ne, ne”, rekao je dječak Quong. “Sir Robert je kazao da ćete baš to reći, gospoda ru Jonnie. Oni će učiniti sve što se bude moglo. Kaže da vam prenesem da sve ovo ovdje ostavlja vama.” U tom se trenutku provalio urnebes. lz operativne sobe istrčao je sir Robert. Negdje se bio presvukao, pa je sivi plašt vijorio dok ga je ogrtao u trku. “Do viđenja, gospodaru Jonnie”, rekao je Quong i otrčao. Sir Robert je već kod prolaza nestrpljivo mahao rukama: “Dođite!” - viknuo je. “Dođite!” Liječnici MacKendrick i Allen izjurili su iz bolničkog odjela, zatvarajući torbe u trku. Allen se okrenuo, nešto doviknuo medicinskoj sestri i opet požurio. 200

Pokretni su ranjenici šepali i teturali prema prolazu. Istrčala su i četiri pilota. Stražari, koji su još trenutak ranije iz svojih udubina pokrivali Schleima, stali su se dovikivati, a onda im je pritrčao vojnik s nekakvim paketima, pa su zajedno nestali. Iz operativne sobe prosula se bujica oficira i komunikatora i za čas nestala u pasažu. Odjednom je Jonnie postao svjestan meteža i strke među Kinezima. Majke su odbacivale malu djecu, izvikivale upute starijim kćerkama i bježale prema izlazu. Muškarci su grabili dijelove i komade osobne imovine, tjerajući dječurliju prema poluodraslim djevojčicama i dovikujući jedan drugom da požuri. Pse su potezali na uzicama koje su gurali u šake dječaka, pa je nastala kakofonija lajanja i zavijanja, jer su se psi uplašili da će ih ostaviti. Proradio je avionski motor. Pa još jedan. Tri su škotska pilota izjurila iz operativne sobe, oblačeći letačka odijela i izvlačeći karte. A cijelo je vrijeme na vratima stajao sir Robert i vikao: “Idemo! Idemo!” Stormalongov je glas dopirao kroz otvorena vrata operativne sobe i nadjačavao galamu: “Viktorija? Viktorija? Prokletstvo, ostanite pokraj svojih radio-aparata! Ponesite sve rudarske pumpe koje nađete. Svaki zračni ventil i svaku pumpu! Jasno? Znam da nije šifrirano! U redu.” Vezu je preuzela komunikatorica. Počela je brbljati na paliju. “Hajde! Hajde!” - vikao je sir Robert na nekolicinu zaostalih. “Prokletstvo, gori nam Edinburgh!” Uzletio je jedan avion. Sir Robert je nestao. I drugi avion. Pa još jedan, i još, i još jedan. Sudeći po zvuku, za nekoliko su sekundi postizali nadzvučne brzine. Jonnie se pitao hoće li uopće ostaviti koju letjelicu. Pristupio mu je gospodar Dom. Njegovo je veliko hladetinasto lice bilo malo zabrinuto. “Što se to događa? Napuštate li ovo područje? Shvaćate li da se vrijeme privremenog prekida neprijateljstava ne smije koristiti za pregrupiranje vojnih snaga kako bi se postigla prednost iznenađenja kad se nastave borbe. Upozorio bih vas...” Jonnieju je za taj dan bilo dosta izigravanja uljudnosti Chinka. Brinuo se za Chrissie i Pattie. I strahovao za svoje mještane, koji su otišli u Rusiju. “Pokušat će iz urušenih skloništa osloboditi stotine zatrpanih ljudi”, rekao je Domu. “Sumnjam, vaše gospodstvo, da se vaša pravila odnose na civilno stanovništvo. No čak ako i griješim, ni vi, gospodaru Dom, ne biste mogli zaustaviti te škote. Odlaze da spase što se još može spasiti od ostataka njihova naroda.” Jonnie je pošao u komandnu sobu. Brzi je odlazak izazvao strahovit nered. Zatekao je samo Stormalonga i budističku komunikatoricu. Odaslala je poruke, pa se povukla u pozadinu i iscrpljena sjedila spuštene glave. Danima su dežurali bez odmora. Ovo im je bio prvi prekid. “ Rusija?” - upitao je Jonnie Stormalonga. “Poslao sam im prije pola sata cijeli kontingent iz Singaporea. Ponijeli su sve što su imali. Radi se samo o prelijetanju Himalaje, pa će stići za svega nekoliko sati. Nemam pojma što će naći: već nekoliko dana iz Rusije ne stižu vijesti.“ “Edinburgh?” - pitao ga je Jonnie. “U posljednjem satu ništa.” “Jesam li dobro čuo da si sve s Viktorije poslao u škotsku. A što s onim zatvorenicima? ” “Ah, dali su Keru blaster.” Uhvatio je Jonniejev pogled. “Ker je rekao da će im otkinuti glave ako samo trepnu očnom koščicom! Ostavili su i onu staricu s Mjesečevih planina da se brine o njihovoj hrani. Sve su tvoje najvažnije bilješke na sigurnom...” Htio je dodati “ovdje”, no u vratima je ugledao gospodara Doma. 201

Dom je rekao: “Nisam htio smetati, ali sam vas sasvim slučajno čuo. Niste li možda cijelo područje konferencije, možda cijeli ovaj kontinent ili čak cijeli planet ostavili bez protuavionske obrane? ” Jonnie je slegnuo ramenima i pokazao na Stormalonga: “Pa tu smo nas dvojica.” Ovo je iznenadilo gospodara Doma. Malko je zadrhtao. Stormalong se nasmijao: “To je čak dvostruko više nego inače. Nedavno je tu bio samo on.” Pokazao je na Jonnieja. Gospodar Dom je zatreptao. Zabuljio se u Jonnieja. Učinilo mu se da mladić uopće nije zabrinut. Gospodar Dom je otišao i obavijestio kolege. Ozbiljno su razmotrili novi problem. Odlučili su da dobro pripaze na Jonnieja. Jonnie je stajao pred vratima komandne sobe i promatra o uleknuće. Kako se činilo tiho! Stariji su Kinezići umirili one mlade i stavili ih u krevete. Psi su šutjeli, iscrpljeni nedavnim uzbuđenjem. Poslanici su se povukli u svoje odaje ili na stražu pokraj Schleima. Nije se vidio ni jedan stražar. Mjesto je djelovalo kao da je napušteno, iako još nije bilo kasno. Čovjeku koji je odrastao u tišini planina mir je dobrodošao. Možda je to onakav mir iza kojega će se prolomiti oluja, ali ipak je to trenutak tišine. Previše se stvari događalo istovremeno a da bi se opustio i smirio Jonniejev duh. Tko zna kako će završiti poslanička istraga. Nije im vjerovao. Što će se dogoditi nakon ovog “privremenog prijekida” rata? Što će zateći u Edinburghu? U Rusiji? Odlučio je da ne dopusti mislima da se dugo zadrže na tim mjestima, jer će inače potonuti u tjeskobu i tugu. U onoj knjizi stoji da možeš ovladati stvarima ako radiš jednu po jednu. Dobar savjet. Psychli! Živio je u takvom tornadu, da je pitanje Psychla postala tupa bol poput kakve zubobolje. Postoji li opasnost od protunapada? Ili je to samo sjenka? Ha! Baš je to čekao. Sada ima opremu za lansiranje. U dobru je stanju. U zraku nema letjelica, ne rade motori. Psychlo! Ovog će trena riješiti pitanje njegove prijetnje. Pohrlio je prema konzoli i gotovo pao preko Angusa. Škot je sjedio pod mlazom svjetlosti i predano radio na nekim kotačima i polugama. Nije podigao pogled, ali je znao da je to Jonnie. “Dok si ti sređivao Schleima”, rekao je, a prsti su mu samo letjeli, “ja sam jedan piktorikorder smjestio na vrhunac Tolnepa da nadzire onaj mjesec. Reaktivni motori ne ometaju lansiranje kao teleportacijski. Upravo sam ga ispalio. Ali to nam je bio jedini ispravan žirokavez. Sada osposobljujem rezervni.” “Angus”, rekao je Jonnie, “utvrdit ćemo što se dogodilo Psychlu! Sada imamo i stroj, i vremena.” “Daj mi pola sata”, tražio je Angus. Jonnie je vidio da mu ne treba pomoć, pa nije htio ostati i čekati. Na putu u svoju sobu zavirio je u bolnicu. Ostavili su bolničarku, postariju škotkinju, i ona je zbog toga bila ogorčena. Kad je Jonnie ušao, podigla je pogled s pacijenta: “Vrijeme je za vaš sulfat i injekciju”, rekla je prijetećim glasom. Jonnieju je bilo jasno da nije trebao navratiti. Htio je samo provjeriti stanje ranjenika. Dvojica s frakturama lubanja ležala su u krevetima. Činilo se da im je dobro. No kako su bili škoti i još ostavljeni tmurno su ga gledali. 202

Dva opečena protuavionska artiljerca također su izgledala dobro, no kako su bili škoti, nisu bili zadovoljni na ovom mjestu dok je Edinburgh u plamenu. “Skidajte kaput!” - odapela je bolničarka. Skinula mu je s ruke zavoj i pogledala ranu od strijele. “Ha!” - rekla je razočarano, “neće ostati čak ni ožiljak!” Natjerala ga je da proguta prašak i da ga spere čašom vode. Zabila mu je dva centimetra igle u zdravu ruku i uštrcala B-kompleks, bolno pritišćući palcem. Izmjerila mu je temperaturu i puls. “Savršeno ste zdravi!” Zvučalo je kao optužba. Jonnie je toga dana već stekao veliko diplomatsko iskustvo. Žalio je te ljude. Rekao im je, dok su mu o ruci visili šljem i kaput: “Vrlo sam zadovoljan, ljudi, što ste ostali ovdje. Mogla bi mi zatrebati pomoć da obranim ovo područje.” Nakon prvog iznenađenja, svi su živnuli. Rekli su da na njih stvarno može računati! Kad je otišao, svi su stali čavrljati o tome što bi mogli poduzeti. Smiješili su se. Čak i sestra. Nakon egzodusa odraslih Kineza, nije očekivao da će naći gospodina Tsunga. No bio je tamo. Na krevet je položio plavi haljetak i još neke odjevne predmete da se Jonnie može presvući. Klanjao se i osmjehivao. Ruku zataknutih u rukave, dizao se i spuštao poput kakve pumpe. Pokušavao je nešto reći, ali njegov engleski nije bio dorastao zadatku, pa je naglo zbrisao i vratio se s poglavarom Chong-wonom. “Barem ste vi ostali”, rekao je Jonnie. “Već sam pomislio da je ovdje pustoš.” “Oh, ne” rekao je glavar. “Svi su koordinatori otišli. Ali, znate, imamo goste. Poslanike , Zato sam ovdje ja, a i kuhar. Ima još jedan električar i dva protuavionska artiljerca.” Stao je odbrojavati na prste. “Ostalo nas je oko tucet. Imamo problem.” Vidio je da Jonnie postaje budan i napet. “Hrana. Mislio sam da ćemo hraniti sve te poslanike, pa smo se priredili da pripremamo najbolja kineska jela za koja ste čuli. No oni ne jedu našu hranu! Tako imamo svu tu krasnu hranu i nikoga da je jede! Strašno!” Ljudima koji su stoljećima bili postisnuti u zasniježene planine i ondje umirali od gladi ovo je izgledalo kao prava tragedija. “Nahranite djecu”, rekao je Jonnie. “Oh, jesmo, već jesmo”, rekao je Kinez. “Čak i pse. No još uvijek imamo puno previše. Reći ću vam što ćemo napraviti. U jednom ćemo praznom apartmanu urediti blagovaonicu, pa ćemo vam poslužiti prekrasnu večeru.” “Imam mnogo posla”, rekao je Jonnie. “Oh, nema problema, sve je u redu. Vrlo je otmjeno večerati kasno. Kuharu će biti tako drago. Evo...” časkom je izletio iz sobe i donio pladanj s juhom i malim pašteticama od tijesta i mesa. “Ovo su... nema prave riječi na psihlu... između obroka - ugrizi. Pomozite nam!” Jonnie se nasmijao. Ako su to jedini problemi što ih muče, život je meškoljenje na suncu! Spustio se u stolac i počeo jesti. Pošto je namjestio malen stol, Tsung se opet uzeo klanjati. “Za što se presavija? ” - pitao je Jonnie. Glavar je ispružio ruku i Jonnie je shvatio da su instalirali četvrti ekran, tako da su sada dva prikazivala konferencijsku dvoranu. “Dok ste vi bili na platformi, on je stalno bio ovdje tjerajući koordinatora da prevodi do besvijesti. Imaju diskove sa svim što se odigralo. Drugi je ekran bio potreban da istovremeno mogu pratiti i vas, i poslanike. I ja sam tu i tamo zavirio...” 203

Gospodin Tsung ga je prekinuo brbljanjem. Poglavar je preveo: “Želi da znate da ste vi njegov najbrži učenik. Kaže, da ste kojim slučajem princ u kineskom carstvu, a da njegova obitelj još uvijek obavlja komornički posao i da nisu u progonstvu, Kina bi još uvijek postojala.” Jonnie se nasmijao i već je htio uzvratiti kompliment, no gospodin Tsung je govorio vrlo brzo, izvlačeći nešto iz rukava. “Nešto želi”, rekao je poglavar. “Želi da na ovaj papir stavite svoj 'c hop', što će reći potpis.” Razmotao je papir. Bio je to povelik tekst ispisan kineskim slovima. Poglavar je podigao obrve i preveo Jonnieju smisao. “Ovdje se kaže da vi opozivate progonstvo njegove obitelji s carskoga dvora i da preporučujete njegovo ponovno postavljanje na dužnost komornika centralne vlade ovog planeta i svoga osobnog.” “Ja nisam član vlade”, primijetio je Jonnie. “Njemu je to jasno, no želi vaš 'chop'. Upozoravam vas da on ima dva brata i nekoliko rođaka. Svi su oni potkovani u diplomaciji i ostalom. Ah, kaže da ima još jedan list. Da. Ovaj potvrđuje ponovno uspostavljanje njihova ranga: mandarini modrog dugmeta... dopušta im da nose okruglu kapicu s plavim dugmetom na vrhu... pravi plemić. Ovo je valjano. Oni su plemići.” “Ali ja nisam...”, počeo je Jonnie. Gospodin Tsung je zapjevušio pola tuceta protestnih ćurlika. “Kaže da vi ne znate što ste. Samo stavite svoj 'chop', a on će obaviti ostalo.” Jonnie je primijetio: “Ali ja nemam ovlaštenja. Rat još traje. I ni izdaleka nije pri kraju. Ja...” “On kaže da su ratovi ratovi, a diplomati diplomati. Da sam na vašem mjestu, gospodaru Jonnie, ja bih potpisao. Svi oni uče psihlo i engleski. To je njegova prilika da ostvari tisućljetni cilj. Pročitat ću vam ovo riječ po riječ.” Jonnie je pomislio da možda ne bi uspjeli bez gospodina Tsunga, zato je uzeo četkicu i potpisao se, a glavar Chong-won je posvjedočio. Gospodin Tsung je s poštovanjem presavio listine i složio ih u korice od zlatotkanog brokata, pa ih odložio kao da su krunski dragulji. “Ah, da”, rekao je Jonnie kad je Tsung otišao, “još nešto. Recite mu koliko sam uživao u onoj priči o zmaju koji je pojeo Mjesec.” Psychlo! Glavni planet dvjesta tisuća svjetova. Središte carstva koje je tijekom trista i dvije tisuće godina vladalo nad šesnaest svemira i uništilo ih. Psychlo. Uzrok propadanja ljudi. Što se dogodilo njegovu carstvu, ako mu se uopće išta dogodilo? Što se dogodilo Psychlu? Ako još uvijek postoji, što planira? Je li opasan ili nije? Ta su ih pitanja mučila cijele i naporne burne godine. Skrivala su se poput bolnog trna u korijenu svake misli. Sada će saznati. Blijeda je svjetlost obasjala uleknuće. Kovina platforme je prigušeno zasvjetlucala. Na nebu ni jednog motora. Samo pregršt blistavih zvijezda. Angus i Jonnie su se pogledali. Sada će sa znati. “Najprije ćemo”, zaustio je Jonnie, “pregledati rudnike i utvrditi gdje pretovarna oprema još radi. Možda se negdje nalazi nekakav indikator koji bi ih mogao upozoriti na nas. 204

Bit ćemo oprezni, nećemo se ničemu suviše približiti.” U knjizi koordinata našli su položaj pretovarne opreme na Loozitu, rudarskom planetu na kojem su živjeli samo rudari Psychli. Velik planet, ali prilično udaljen od Psychla. Uzeli su novi žirokavez, a piktorikorder smjestili u oklopljeno ležište, izračunali koordinate mjesta koje je pedeset kilometara udaljeno od pretovarne baze na Loozitu, pritisnuli dugmad i izvršili lansiranje. Zabrujale su žice. Kavez se vratio. Osjetio se lagan udarac. Jonnie je uložio disk u atmosferski projektor, koji je još uvijek bio ovdje. Dotaknuo je tipku. Jedan su trenutak obojica pomislila da su pogriješila u proračunima i snimila rudnik. No pedeset je kilometara prevelika razdaljina za ispitivanje detalja, pa je Jonnie podesio i iznova centrirao sliku. Ugledali su rupu! Rupu, a ne rudnik. Bio je tu i stup za lansiranje, nakrivljen pod pijanim kutom. No bila je to rupa na površini planeta. Čak ni traga od logorskih kupola. Jonnie se pitao imaju li oni na različitim planetima različit raspored logora. Možda je platforma na Loozitu kilometrima udaljena od svega ostalog. Pa ipak, Psychli su bili demoni standardnih planova gradnje. Obično se čitava centralna uprava planeta nalazila u pretovarnoj bazi, jer se na tom mjestu stjecala rudača s cijelog planeta. Tu se vodila evidencija, tu su bile glavne radionice, najviši rukovodioci. A sada, samo ona jama. Istina, velika, ali jama je jama. Odredili su drugi cilj ispaljivanja: Mercogran u petom svemiru. Bio je opisan kao planet koji je pet puta veći od Zemlje, ali je manje gustoće. Lansirali su : potom vratili žirokavez. Kad je Jonnia uključio projektor, vidjeli su da je to nešto drugo. Morali su proširiti kut projekcije da bi bolje vidjeli. Mercogran se nalazio podno planinskog lanca i bilo je očito da su ga zahvatile lavine. One bi mogle zatrpati veći dio bilo kojeg logora. Jonnie je primaknuo sliku. Evo! U donjem desnom kutu! Prevrnuta logorska kupola. Ležala je poput razbijenog jušnika. Vidio je jarbol za lansiranje i pričvršćene pougljenjele žice, no to je bilo sve. Do sada se nije moglo čvrsto zaključiti ništa, osim da ti centralni logori i pretovarne baze više ne rade. Nasumce su se opredijelili za slijedeći planet: Brelloton. Taj je planet bio napučen, kako je govorio podatak, vlastitim stanovnicima kojima vlada namjesnik Psychlo, i to već šezdeset tisuća godina. Opet su izračunali koordinate pedeset kilometara podalje od pretovarne baze i lansirali žirokavez. Nisu bili spremni na ono što su ugledali. Zračna je projekcija prikazivala grad. Ovdje su uređaji za lansiranje, očito, bili u središtu grada na izdignutoj platformi. Nekoć masivne građevine, smrvljene su u komadiće. Raspored ruševina zrakasto se širio od središnjeg platoa. Građevine koje su sezale sedamsto metara u visinu u gradu od milijun i više stanovnika sada su ležale izvrnute poput domina. Ostaci uređaja dobro su se vidjeli: platforma se pretvorila u jamu, svi su se stupovi nagnuli od središta prema van. Logorske su kupole ležale ispod ruba platoa, no udar ih je podigao i otpuhnuo, otkrivši dobro pozna t raspored podzemlja. Približili su logor i u pukotinama vidjeli višegodišnji korov. Nije bilo znakova života. 205

Jonnie je sjeo i utonuo u razmišljanje. Zamolio je Angusa da mu pronađe nekoliko slika rijeke Purgatoire, koje je snimila zračna obrana. Slike američkog logora. Angus ih je našao i predao Jonnieju. Jama na mjestu gdje je bila platforma, vanjski nagib stupova koji su još uvijek stajali, porušeni grad udaljen šezdeset i više kilometara. “Znam što se dogodilo”, rekao je Jonnie. “Možemo nastaviti da gledamo planete Psychla cijele noći i ipet ćemo dobiti isti odgovor. Dodaj mi taj kompjuter. Pogledat ćemo Psychlo na 92. dan prošle godine!” Svjetlost. Prevali približno 10,069,713,600,000 kilometara godišnje. Svjetlost koja je tog sata i dana krenula sa Psychla još uvijek putuje svemirom. Poći će joj u susret i pomoću piktorikordera sa zvjezdanog izviđača snimiti 6,000.000.000.000struko povećanje. Vidjet će Psychlo u trenutku događaja. Bez obzira na ono što se tamo dogodilo. Otada je prošla godina i još nekoliko dana. Odaberi sideralni kut da odrediš vidno polje. Izbjegni obližnja nebeska tijela da na kavez ne djeluje njihova gravitacija i neka tamo ostane dvije, tri minute. Ne, hajde da budemo hrabri, ostavimo ga cijelih petnaest minuta, u nadi da se nije pomaknuo, pa ga onda vratimo. Potrajalo je dok su sve priredili. Morali su iznova podešavati povećanje, ugoditi toplinske senzore i oslijepiti ih za druga tijela. Preračunati sekunde. La nsirali su kavez. Žice su zujale održavajući određeno dugo vrijeme. Vratili su ga natrag. Pojavio se! Pojavio se na platformi na malo pomaknutom mjestu. Jonnie ga je, onako nestrpljiv, htio dodirnuti, no Angus mu je zgrabio i zadržao ruku. Metal je tako hladan da bi mu ocvrljio kožu. Morali su pričekati da se zagrije, jer da su ga otvorili hladnog, nagla bi promjena temperature mogla deformirati disk. Bilo je to kao da žedna čovjeka mučite odmičući mješinu punu vode. Najzad su počeli projicirati. Kakva briljantna slika! Očekivali su da će biti mutna, onakva kakvu dobijete toplinskim valovima. No svjetlo koje je putovalo duže od godine dana bilo je jasno poput kristala i izravno. Vidjela se prijestolnica Psychla. Kružne tramvajske pruge, ulice nalik na remenje beskonačne trake. Oni su se čak zanosili idejom da otvore rudnik i u samom gradskom tkivu. Ogroman, bučan Psychlo! Centar moći mnogih svemira. Vršak velike, okrutne pandže koja posvuda drobi kosti ljudi i planeta. Evo tristo i dvije tisuće godina starog čudovišta gdje se prostire u svoj svojoj sadističkoj odvratnoj moći! Ni Jonnie ni Angus još nikad nisu vidjeli živi grad takvih razmjera. Sto milijuna stanovnika? Milijarda? Nije to planet, već jedan jedini grad u tmurnoj nizini. Pogledaj tramvaje. Spiralne, kružne tračnice. Automobili, koji sliče na rudarska vozila, ali puni svijeta. Svjetina na ulicama. Rulja, ali bez nereda. Sami Psychli. Jesi li ikad vidio toliku svjetinu? Čak i na ovako malo prostora vidjeli su goleme mase. Bili su obeshrabreni. Usporedili su to s vlastitim gradovima, čak i s porušenim gradskim središtima. Smiješna usporedba. Koje li drskosti da se napadne nešto takvo! Bili su pod takvim dojmom da nisu pogledali pretovarene uređaje na Psychlu. Propustili su početak, pa su se morali vraćati. Podesili su leće na projektoru i poziciju da centriraju i povećaju platformu za lansiranje na Psychlu. 206

Sada su vidjeli čitavu sekvencu kako se odvijaia od trenutka kad je Jonnie na Vihoru pretrčao zemaljsku platformu. Najprije su radnici žurno napuštali platformu da je oslobode za polugodišnji prihvat sa Zemlje. Bili su tu poredani i otvoreni teretnjaci za kovčege i osoblje. Pojavilo se prvo svjetlucanje kao najava dolaska Psychla koje su oborili Jonnie i Vihor. Zatim oblačak. Neki su radnici ustuknuli. Energe tski je štit izdržao! Trenutačno se zatvorila kupola iznad platforme da obuhvati i zadrži tu malu eksploziju. To nije mogao biti atmosferski oklopni kabel. Zaslon je svjetlucao i ljeskao. Bio je proziran, ali i te kako prisutan! Teretnjaci su uspjeli krenuti prije nego što se išta dogodilo. Jedan se golemi kamion za hitne intervencije naglo približio platformi da obuzda posljedice eksplozije. Prošla je cijela minuta. A onda je eksplodirao prvi mrtvač ki sanduk! Velika atomska bomba “planetarni razarač” ukopan među prljavim minama. Energetski je štit izdržao. Holokaust je bio spriječen. Divlja eksplozija nije čak niti probušila oklop. Drugi je lijes s “ planetarnim razaračem” izazvao nov udarac. Štit je izdržao. Kakva li je to tehnologija koja je mogla sačiniti ovakav oklop! Koliko energije mora trošiti da bi izdržao! Novi udarac pod kupolom. Treći razarač. Sve tri su bile vrlo nečiste atomske bombe. Štit je izdržao. Psychli su se trkom okupljali sa svih strana. One bliže platformi zdrobio je pritisak koji se prenosio kroz štit. Planula je i četvrta bomba. Propušteni je udarac odbacio intervencijsko vozilo. Okolne su zgrade ostale bez stakla. Tlo se treslo kao da podrhtava od strahovitog potresa. Obližnje su se građevine iznenada urušile kao da ih je nešto odozdo usisalo. Već su počinjale padati i udaljenije zgrade. Detonirala je peta bomba. Kao na usporenom filmu, uskomešana je masa atomskoga ognja zahvatila najprije bližu, a uskoro i čitavu scenu. Još gore! Po čitavoj su ravnici praskale erupcije rastaljena plamena. Brzo su proširili kut snimanja. Cijela je prijestolnica Psychla tonula u uskovitlanom plamenom oceanu. Rastaljen tekući žuto-zeleni oganj proždirao je kružne tramvaje, svjetinu, građevine, pa čak i visoko stijenje. Žurno su još više proširili kut. Ukazao se čitav planet Psychlo: pretvarao se u radioaktivno sunce! Došao je kraj snimke. “Bože moj”, rekao je Angus. Jonnie je osjećao mučninu. Bili to Psychli ili ne, upravo je vidio rezultat svih planova i rizika cijele protekle godine ; osjećao se krivim. Nije lako preuzeti odgovornost za takvo razaranje. Očekivao je da će bombe zbrisati štab kompanije, pa možda i cijelu prijestolnicu. No stvorile su novo sunce. “Što se to dogodilo? ” - pitao je Angus. Jonnie je spustio pogled. “Izvukao sam iz tih kovčega deset sigurnosnih zaklopaca. 207

Nismo htjeli namjestiti vremenske upaljače, pa da nam onda eksplodiraju na Zemlji. Znali smo da su bombe ponešto kontaminirane. Zračile su. Bile su stare, a stari su im bili i plaštevi. Radili smo u zaštitnoj odjeći.” Pustio je da mu klone ruka. “U borbi sam ispustio zaklopce na platformu. Zaboravio sam ih. Mora da su bili malo radioaktivni, pa kad su se našli na platformi na Psychlu, izazvali su onu prvu, slabu eksploziju. To su oni koji su prošle godine izazvali onaj mali povratni udarac. Zatim su izazvali i zatvaranje energetskog štita na Psychlu, koji su spomenula braća Chamco. A taj je oklop bio dosta dobar i dovoljno čvrst da izdrži eksploziju. Pročitao sam u Charovoj knjizi da je tlo Psychla izrešetano rovovima i oknima napuštenih rudnika. Pravo sito. Oni to zovu 'rudarenjem do srži'. Snaga eksplozija širila se nadolje. Jedna za drugom probijala je koru planeta sve dublje prema rastopljenoj jezgri Psychla. Peta je dosegnula jezgru. Slijedećih pet bombi ksplodiralo je u središtu planeta. Mislim da sva atomska oružja potiču nastanak lančane reakcije. U ovom se slučaju, nakon proboja kore planeta, nastavila fuzija. I vjerojatno još uvijek traje i trajat će još milijune godina. Psychlo više nije planet, nego plamteće sunce!” Angus je kimnuo. “A svi su pretovarni pogoni u cijeloj imperiji Psychla, ne znajući za njegovu sudbinu, po svom redoslijedu uspostavlja li vezu i sami sebe raznosili, na komadiće !” Jonnie je bio iscrpljen. “Baš kao što smo i mi učinili godinu dana kasnije u Denveru.” Stresao se od jeze: “Terl se lansirao u holokaust. Jadnik.” Angus se narogušio: “Jadnik! Nakon svih zlodjela koje je to čudovište počinilo! Katkada me, Jonnie, iznenađuješ! Možeš biti hladan kao led, a onda odjednom istrčiš s nečim poput tog jadnog Terla!” “Mora da je to strašna smrt”, rekao je Jonnie. Angus se uspravio. “Dakle”, rekao je kao da je taj čas izronio iz duboka jezera, “više nema Psychla! Više nema imperije! O tome više ne moramo brinuti. U dobar čas!” Usprkos osjećajnoj reakciji, Jonnie je bio odgojen kao lovac. Živio je u planinama i velik dio vremena provodio prateći tragove, na kojima su vrebale pume, medvjedi i vuci. Bilo je trenutaka kad je iza leđa osjećao kako grabežljivac čeka na pogrešan pokret i priprema napad. Zadnjih je petnaest sekundi imao takav osjećaj. Opasnost! Naglo se okrenuo, napet i spreman na a kciju. Sivi je čovječuljak iza njegovih leđa rekao: “Oh, zar niste znali? ” Jonnie je odmahnuo šaku od kundaka pištolja. Činilo se da sivi čovo nije primijetio taj pokret. “Sada se razjašnjava mnogo toga što prije nisam razumio. Da, bojim se da više nema Psychla. Naravno, to smo znali. Ali nismo znali kako.” Angus ga je zapitao: “Je li barem netko od njih preživio? Bilo gdje?” Sivi je čovječuljak odmahnuo glavom. 208

Drugi je čovječuljak, onaj što je stigao teleportacijom, vrebao u sjenci. Sada im se pridružio. “Provjeravali smo i provjeravali. Sonde su nam već nakon nekoliko tjedana javile da je uništen. Tamo smo posvuda imali brodove...” Prvi mu je čovječuljak dobacio pogled. Upozorenje? I sada je on glatko promijenio temu: “Svi su pretovarni uređaji bili u rudničkim centralama ili blizu vladarskih palača. Bio je to običaj u kompaniji. Svi su viši upravni službenici i rukovodioci planeta stanovali pokraj platformi - čista lijenost - da ne bi morali dugo pješačiti i da bi brže primali pošiljke. Na istom je području skladištena i glavnina plina za disanje. Prvu su vijest primili kad su lansirajući, uspostavili vezu sa Psychlom. Razumije se da nismo mogli istražiti sve svemire, no poznavajući Psychle, sasvim smo sigurni da više ne postoje teleportacijski uređaji, ni glavna naselja, ni upravno osoblje. Mi smo prestali tragati prije pet mjeseci. Rezerve plina za disanje mogle su im potrajati šest mjeseci. A taj je rok istekao prije pet mjeseci.” Jonnie ih je pažljivo promatrao. Ovi ljudi nešto kriju. I nešto žele. Predstavljaju opasnost. Osjećao je to. Ophodili su se ležerno, bili su ugodni. No njihova je otvorenost biia čista poza. “Kako možete biti sigurni”, pitao je Jonnie, “da neki njihov inženjer nije sagradio novi pretovarni uređaj?” “Ah”, rekao je drugi čovječuljak, “da je izbjegao lansiranje na Psychlo, on bi smjesta lansirao na nas. Nama najbliži uređaji razbijeni su na komadiće. I pola obližnjega grada. Strašno. Pukim slučajem, ja sam toga dana izveo svoju obitelj na jedrenje, bili smo kilometrima daleko. Naši su, medutim, službenici na petnaestom podzemnom horizontu.” Da li mu to onaj prvi sivi čovječuljak daje znakove? U svakom slučaju, zadubio se u svoje šiljate nokte. Angus je rekao: “Na popisu ne vidim nijedan planet koji bi imao istu atmosferu kao Psychlo. Postoji li još koji planet s tim plinom za disanje?” Oba su čovječuljka promislila. Onaj koji je stigao zadnji reče: “Fobja. Nisam siguran da bi ga upisali.” Obojica su se nečemu nasmijala. Prvi je rekao: “Ispričajte nas. To je neka vrsta šale. Najstrože čuvane državne tajne Psychla u našem su poslu kao otvorena knjiga. Ispuštanje da upišu Fobiju tako je tipično za njih. Onamo su prije dvjestošezdeset jednu godinu protjerali kralja Haka. To je u tom sistemu jedini planet, osim Psychla, i toliko je od njega udaljen, da se golim okom ne može vidjeti. Tamo je tako hladno da je atmosfera tekuća i leži na površini planeta kao je zera. Sagradili su malu kupolu i u nju prognali Haka i njegove urotnike, no onda su se tako uplašili da će uteći, pa su poslali ubojice i sve ih pobili. Tipično. Cijelu su tu epizodu izostavili iz udžbenika povijesti. Hajde da pogledamo vaše astrografičke tablice.” Uzeo ih je, preletio pogledom, pa se onda nasmijao i pokazao ih svome drugu. “Nema ništa! Preskočen cijeli planet, i to u njihovom rođenom sustavu!” Kao odgovor na Jonniejev upitni pogled, drugi je rekao: “Ne, tamo nema ni jednog Psychla i ništa se ne događa. Nema baš ničeg, osim smrznutog plina za disanje, a, uostalom, i njega samo malo. Prije svega nekoliko tjedana sonde su pokazale da je planet potpuno napušten. Možete biti uvjereni da je ovo kraj Psychla. Na skenerima sam vidio da ih još nekoliko držite na životu, ali niste im dopustili da ovo sagrade!” Potapšao je bok zmaja na konzoli. 209

“Zbog razloga koje oni sami najbolje znaju, Psychli bi prvo ubili sami sebe!” Potresao je glavom. “Nekoliko ih je bilo preživjelo. Inženjeri u podružnicama rudnika. I što mislite da ih jedan od njih nije uvjerio? Sada su svi mrtvi.” Je li onaj prvi pokušao ušutkati drugoga? No drugi je bio u boljoj odjeći i činilo se da je na višem položaju. “Mislim”, rekao je prvi, “da bismo se zaista morali okupiti i održati konferenciju. Neke stvari moramo dovršiti.” Ah, mislio je Jonnie . Sada dolazimo na ono pravo. Neodlučno je rekao: “Ja nisam član vlade.” Onaj drugi je rekao: “Toga smo svjesni. Ali vi uživate njezino povjerenje. Nadali smo se, ako vi porazgovarate s nama dvojicom, možda biste nam pomogli da upriličimo konferenciju s vašom vladom.” “Razgovor o predstojećem ozbiljnom razgovoru”, dodao je prvi sivi čovječuljak. Jonnie je imao nadahnuće. Sjetio se da je prvi čovuljak pio čaj od trava. “ Za pola sata ću večerati. Ako možete jesti našu hranu, bilo bi mi zadovoljstvo da budete moji gosti” . “Ah, mi jedemo svašta”, rekao je drugi. “Što se nađe. Bit će nam drago.” “Onda, za pola sata”, zaključio je Jonnie. I brzo se udaljio da obavijesti Chong-wona da će ipak imati goste. Možda otkrije prijetnju koju predstavljaju ova dvojica. Jedva je to mogao i zamisliti. Ta su dvojica opasna! Sivi su čovječuljci stvarno jeli! Jonnie se iznenadio koliko je uspješno poglavar ukrasio glavnu prostoriju apartmana za goste. Raznobojni lampioni oko rudarskih svjetiljki, dvije slike. Jedna je prikaziva la kako ti se u snijegu približava tigar, a druga pticu u letu. Bili su prostrti pomoćni stolovi za posluživanje. Glavni stol za kojim su sjedili bio je prekriven platnom. Gospodin Tsung je ustrajao da Jonnie odjene bluzu od zlatotkanog brokata, kad je već odbio ogrtač od zelena satena, pa je naposljetku izgledao vrlo dobro. Odnekud je dopirala prigušena, ali nekako piskava, glazba. Čula se samo ta glazba, tihi zvukovi posuđa koje je dovozio poglavar Chong-won i čeljusti sivih čovječuljaka. Jonnie je pozvao Angusa, no ovaj je rekao da mora pripaziti na onaj lutajući žiro. Želio je da dođe Stormalong, no pilot je bio mrtav-umoran, pa je na trenutak prilegao u komandnoj sobi. Predložio je glavaru Chong-wonu i gospodinu Tsungu da jedu s njima, ali oni su to odbili, jer da moraju posluživati. Tako je za stol sjeo sam s dvojicom sivih čovječuljaka. Jonnieju je bilo žao tolike hrane. A osim toga, do sada nije imao s kim razgovarati: sivi su čovječuljci samo jeli. I jeli, i jeli. Večera je počela s predjelima: roladom s jajima, rebrima s roštilja i pilićama umotanim u foliju. Sve je to servirano u ogromnim količinama, i sve su sivi čovječuljci smazali. Na red su došla razna tijesta: palačinke, yat ga mein, mun yec rezanci, war won ton, govedina lo mein, yee fu njoki i gorn lo won ton, puna korita hrane! Sivi su čovječuljci pojeli sve. Zatim su servirane velike plitice piletine: pilići s bademima, pilići s indijskim oraščićima, pilići s gljivama i lichee pilići. Čovječuljci su i to izjeli. Na redu je bila govedina: mongolska govedina, dinstani patlidžani s govedinom, govedina s rajčicama i odrezak zač injen čilijem. Pa su i to svladali! Sada su ogromni pladnjevi pekinške patke na tri načina iščeznuli u njihovim ždrijelima. Prihvatili su se jela pripravljenih od jaja: pilećeg foo yung s jajima, delikatnog cvjetnog jajeta, i foo yunga s gljivama i jajetom. 210

Jonnie se pitao odakle Chong-wonu svi sastojci, no sjetio se da divljači ima u izobilju, uključujući i ptice močvarice, a da su Kinezi imali vremena da obrade i oberu vrtove unutar obrambenog kabela koji je štitio usjeve od divljih životinja. On sam nije mnogo jeo. Gospodin Tsung ga je obavijestio, s omalovažavanjem, da većina ovih jela potječe iz južnokineske kuhinje, dok se pravo kuharsko umijeće razvilo na sjeveru za dinastije Ch'ing, dok se o stvarima brinula njegova obitelj. Neka obrati pažnju na pekinšku patku i mongolsku govedinu. Jonnie se pokorio. Bila je to prilično dobra hrana. Naravno, ne tako dobra kao gulaš od divljači njegove tetke Ellen, no ipak sasvim jestiva. Medicinska sestra je poručila da zbog sulfa ne bi smio piti rižina vina, no Jonnieju ionako nije bilo stalo do pića. Sivi su čovječuljci smazali cijelu gozbu za trideset ljudi! Kud im je samo stalo? Jonnie ih je proučavao. Koža im je bila siva i nekako gruba. Oči mutne sivoplave boje, donekle poput mora, s teškim vjeđama. Glave im okrugle i ćelave. Nosovi su im pri samom vrhu oštro skretali uvis. Uši čudnovate: više su sličile škrgama no ušima. Imali su po četiri prsta i palac na svakoj ruci, s vrlo šiljatim noktima. Sasvim su sličili ljudima. Najviše su se razlikovali po zubima : imali su dva reda zubi, jedan iza drugoga. Promatrajući kako proždrljivo gutaju ogromne količine hrane, Jonnie je nastojao otkriti genetsku liniju njihova podrijetla. Na nešto su ga podsjećali i pokušavao ih je smjestiti. Sjetio se ribe koju mu je pokazao jedan pilot koji je prelazio preko Viktorijina jezera. Pilot se zbog pomanjka nja goriva morao spustiti na Indijski ocean, gdje je neko vrije me plutao s pojasom za spasavanje. Dok je čekao da ga pokupe, napale su ga te ribe. Kad su ga napokon spasili, topom su ustrijelili jedan primjerak, pa su ga snimili. Bio je prilično velik. Kako se ono zvao? Nastojao se sjetiti. Potražili su ime u knjigama ljudi. Ah, naravno, morski pas! To je to ime. Da. Ovi sivi čovječuljci imaju istu takvu sivu kožu, iste zube. Možda su evolucijom od morskih pasa postali razumna bića. Konačno je stigao i čaj. Nije se radilo o tome da sivi čovječuljci ne bi mogli još jesti. Chong-won je ostao bez namirnica! Kad su poslužili čaj, prvi je čovječuljak, malo zabrinut, upitao nije li to čaj od trava. Uvjerili su ga da je običan zeleni čaj, pa se činilo da mu je odlanulo. Naslonili su se u sjedalicama i smiješili Jonnieju. Priznali su da je to bila najbolja večera koju su pojeli u zadnje vrijeme, a možda i uopće. Chong-won je kliznuo van da razveseli kuhara. Dok su tako zurili u njega, Jonnie se pitao neće li, sada kad su smazali svu dostupnu hranu, pojesti i njega. Ali ne, bila je to samo tlapnja. Zaista su se ponašali sasvim ugodno, Možda bi sad mogao otkriti što zapravo žele. “Znate”, počeo je prvi čovječuljak, “ove neprijateljske snage... vaš su problem ovdje, vaše utvrde. Jeftino smeće. Za to su krivi Psychli. Nikad nisu ulagali novac u solidne utvrde. Radije bi kupili pola tuceta žena ili tonu-dvije kerbanga, nego pristojno naoružanje.” Gledao je Jonnieja kao da ga obavještava o nečemu krajnje razornom: “Znate li koliko stoje oni protuavionski topovi kajima se vi služite. Manje od pet tisuća kredita. Jeftino smeće! Ne mogu tući ni do visine od sedamdeset tisuća metara. Najjeftinija prigodna kupnja, rasprodaja oružja u bescjenje. Vjerojatno su to nekakvi rabljeni ratni viškovi. Neki je rukovodilac uknjižio veću cijenu, a razliku strpao u džep.” “A koliko bi koštao dobar protuavionski top?” - upitao je Jonnie da održi razgovor. Drugi se sivi čovječuljak kratko zamislio. Iz džepa je izvukao sivu knjižicu i otvorio je. Stranica kao da se povećala. Pretraživao ju je malenom lećom. 211

“Ah, evo ga. Površinska i svemirska kombinirana obrana, defenzivni top s multikompjuterskom paljbom. Maksimalni domet 850 kilometara, 15000 hitaca u minuti, simultano praćenje 130 letjelica ili 2300 bombi, razorni potencijal A-13 (probijanje glavnog zapovjedničkog broda), osnovna c ijena C 123, 475 plus transport i instaliranje. Baterije ovakvih oruđa raspoređene oko vaših utvrđenja mogle bi se lako oduprijeti tim kombiniranim snagama, ili ih zadržati tako daleko da ne bi mogle lansirati atmosferske letjelice.” Prvi se čovječuljak složio. “Da, to vam je bila glavna boljka. Psychli su istovremeno bili rastrošni i škrti. Čak ne vjerujem ni da su održavali utvrde na ovom planetu.” Jonnie se mogao s time složiti. Osjećao je da će sada, dok pričaju, nešto prokljuviti o tim momcima. Samo ih potiči da govore! “Dakle, što biste, ovako otprilike, rekli, koliko bi koštala obrana ovog planeta?” Nešto je, svakako, pokrenuo! Sivi su čovječuljci sastavili glave. Onaj prvi je iz džepova počeo izvlačiti najrazličitije stvarčice, pretražujući ih i neke odvajajući. Drugi je na prstu lijeve imao velik prsten, i Jonnie je isprva mislio da se njime jednostavno poigrava. Ali, nije. Naglim kratkim trzajima okretao ga je i kuckao, a iz njega se odmatala duga nit, tako tanka da je gotovo bila nevidljiva. Bili su napeti i mrmljanje njihovih glasova se preplitalo i stapalo. “... Trideset svemirskih sondi... statični nosač valnih sondi s upozoravajućim zrakama... petnaest automatskih svemirskih brodova s automatskom paljbom na sve letjelice bez Signala za identifikaciju... troškovi opremanja zemaljskog vozila s identifikacijskim radio-farom... 2000 atmosferskih farova... 250 borbenih aviona marc 50... 400 letećih tenkova za borbu protiv žive sile... 7000 cestovnih barikada... stotinu gradskih obrambenih kabela s fleksibilnim ulozima... pedeset izviđačkih automata na principu temperature boja... pedeset površinskih automatskh razarača meta...” Završili su. Čovječuljak koji je stigao drugi otkinuo je nit od prstena i lagano je kucnuo njezin kraj. Tiho prasnuvši, nit se pretvorila u dugačku traku papira. Gurnuo ju je prema svom kolegi. Ovaj ju je pregledao, prekontrolirao brojke i Pogledao zadnju. “S rezervnim dijelovima i transportom”, rekao je, “to čini C 500.962.878.431 i dvije jedanaestine godišnjih kamata plus C 285.000.006 godišnjih plaća za vojnike i osoblje za održavanje, te troškove skladištenja i snabdijevanja.” Gurnuo je dugačku traku Jonnieju preko stola i zaključio: “Eto, tako. Jedan djelotvoran i ekonomičan planetarni obrambeni sistem. Prvorazredna roba. Služila bi i stotinu godina. To je ono što vam je bilo potrebno! Ali možete to još uvijek nabaviti.” To je C 498.960.878.431 više nego što Zemlja ima. Po tome je shvatio kako je Zemlja financijski propala. Sada je vrijeme da o ovoj dvojici sazna još ponešto. “Vrlo sam vam zahvalan na ovoj informaciji. Oprostite, ali što ste, zapravo, vas dvojica? Trgovci oružjem?” Izgledali su tako zaprepašteni, kao da ih je pogodio bombom. Zagledali su se i prasnuli u smijeh. “Oh, oprostite”, ispričao se prvi čovječuljak. “Tako smo nepristojni. Vidite, mi smo na našim terenima prilično poznati. A i mi o vama znamo tako mnogo. U stvari, tako ste nam dobro poznati, da nam nije doprlo do svijesti da vam se uopće nismo predstavili. 212

Ja sam ekscelencija Dries Gloton. Vrlo mi je drago što sam vas upoznao, gospodaru sir Jonnie Tyler.” Jonnie se s njim porukovao. Bila je to suha ruka, gruba. ”A ovo je”, rekla je njegova ekscelencija, “gospodar Voraz. Gospodaru Voraz, ovo je gospodar sir Jonnie Tyler.” Jonnie je stegnuo njegovu suhu, grubu šaku i rekao: “U stvari, samo Jonnie Tyler, vaša visosti. Nemam nikakvih titula.” “Radije bismo u to posumnjali”, rekao je gospodar Voraz. Njegova je ekscelencija dodala: “Lord Voraz je glavni direktor, izvršni upravitelj i vrhovni gospodar Galaktičke banke.” Jonnie je trepnuo, ali se odmah snašao i naklonio. Gospodar Voraz je rekao: “Ovaj ovdje Dries voli se nazivati izvršnim šefom zbirke novca, a li to je samo Bankarska šala. On je u stvari, područni direktor Galaktičke banke za ovaj sektor. Vjerojatno ste u nekoliko navrata primijetili da sam mu slučajno nagazio prste . Područni direktor ima punu vlast u svom sektoru, pa je malčice ljubomoran na svoje prerogative.” Nasmijao se, zadirkujući podređenog. “Vaš planet je u njegovu sektoru, i on u cijelosti samostalno odlučuje o poslovanju s vama. On je taj koji mora iskazati profit na svom terenu. A ja sam ovdje iz jednostavnog razloga što su se sastali poslanici. Sve je ovo vrlo mutno...” Dries Gloton ga je oštro prekinuo: “Ne može se od njegove visosti očekivati da je upoznat sa svim detaljima poslovanja na ovom sektoru. Ali se zato vrlo uspješno nosi s različitim svemirima.” Gospodar Voraz se opet nasmijao. “Stvarno mi je žao što ste se zbog nas zabrinuli. Dakle, mi smo tražili...” Dries ga je opet presjekao. “Mi smo ovdje, gospodaru sir lonnie, da vam pomognemo. Kad smo već kod toga, jeste li možda zainte resirani da otvorite bankovni račun? Osobni račun?” Prekapao je po džepovima da pronađe materijale.”Možemo vam dati vrlo nizak broj i zajamčiti apsolutnu tajnost.” Odjednom je Jonnie shvatio da nema novaca. Ne samo u džepovima. Nikad ih nije imao. Čak je ostao i bez onog zlatnika. Pomislio je na pilotsku plaću koju je dobila Chrissie, no on je nikad nije vidio. Brzo se otresao zastrašujućih misli o Chrissie. Mora zadržati razum u ovom razgovoru. No ipak je bez prebijerie pare. Potpuno švorc. “Žao mi je”, rekao je. “Možda jednom kasnije, ako ikad smognem novca za polog.” Čovječuljci su se hitro pogledali. Dries je rekao: “U svakom slučaju, upamtite da nismo vaši neprijatelji.” “Mislim da bi bilo vrlo loše imati vas za neprijatelja”, rekao je Jonnie još uvijek pecajući. “Ova eskadrila nije otišla sve dok se vi niste obratili Snowlu.” “Ah, to”, rekao je Dries Gloton. “Galaktička banka svojim klijentima nudi različite servise. Ono što ste vidjeli bila je obična bilježnička usluga. Trebali su kopiju šifrirane radio-poruke da provjere i potvrde je li to važeća zapovijed konferencije. Naravno, njihovu riječ ne bi prihvatili. Ali banci vjeruju.“ “Je li ovo pozivanje i okupljanje poslanika također jedan bankovni servis? ” - pitao je Jonnie. “U stvari, ne”, počeo je gospodar Voraz. “Ako hoćete, možete to i tako nazvati”, rekao je Dries. “Jer ponekad se takva konferencija zaista organizira kao servis. U interesu je Galaktičke banke da civilizirani planeti međusobno glatko posluju.” 213

Jonnie uopće nije bio zadovoljan, no ipak je na lice navukao vedar izraz. “Unatoč tome, čini se da vas ovi poslanici slušaju. Oslovljavaju vas s 'vaša ekscelencijo', A gospodara Voraza zovu 'vaše blgorođe'. Što biste učinili kad vas ne bi poslušali? Na primjer: da nisu došli na konferenciju, ili da se nisu pokorili vašoj riječi?“ Ova je ideja šokirala gospodara Voraza. Prije nego što ga je Dries Gloton uspio zaustaviti, on je rekao: “Nezamislivo! Banka bi smjesta povukla zajmove, obustavila pomoć. Uništila bi im ekonomiju. Bankrotirali bi. Mogli bismo prodati cijeli planet pod njihovim nogama. Oh, svakako bi prije dvaput promislili.” Dries mu je konačno privukao pažnju i ušutkao ga. “Vaše blagorođe”, rekao je meko, “znam da ste zainteresirani za te probleme, no ipak se moramo sjetiti da je ovo moj sektor i da su stvari koje se tiču ovog planeta moja briga.“ „Oprostite mi. Pomišljam da gospodar sir Jonnie možda ne zna previše o Galaktičkoj banci. Već stoljeć ima nismo štampali informativne letke. Biste li, gospodaru sir Jonnie, htjeli nešto više doznati?” Jonnie je, naravno, htio. On je sam postao vrlo oprezan na onu primjedbu da bi mogli “prodati cijeli planet pod njihovim nogama”. Chong-won je dolio čaja. “Ne smijete steći dojam da smo mi nasilnici”; rekao je Dries i otpio dobar gutljaj iz šalice. Ne, samo moćni i smrtonosni, mislio je Jonnie. “Ime naše rase je Selachee”, nastavio je Dries. “Mi smo domoroci jedinih triju nastanjivih planeta u sistemu Gredides. Planeti su najvećim dijelom pokriveni vodom: prosječno devet dijelova površine čini voda, a samo dva kopno. Bankarstvo je jedina naša privredna djelatnost.” Nasmijao se i popio čaja. “Mi smo idealni bankari. Jedemo bilo što, pije mo bilo što, udišemo gotovo svaku atmosferu, i podnosimo gotovo svaku gravitaciju. Naša plemenska etika nalaže nam da obožavamo čestitost i pravednost obveze.” Jonnie je mislio da je to vjerojatno istina, ali je isto tako vjerovao da ne kazuju sve što znaju, a napose ono što namjeravaju učiniti. “Čestitost” možda ne pokriva cijelu istinu, a možda bi mogao pronaći stvarni ključ za ovo što se događa. Uljudno se smješkao i pažljivo slušao. “Na svakom planetu imamo po pet milijardi žitelja”, nastavio je Dries, “i oni su svi prilično zaposleni. Iako se većina posvetila bankarstvu, mi, naravno, imamo i inženjere, i specijaliste i, razumljivo, mnoštvo matematičara. Prije gotovo petsto tisuća godina savladali smo putovanje kroz svemir. Jesam li rekao točnu brojku, vaše blagorođe?” Gospodar Voraz se još uvijek mrštio na pomisao o neposlušnim planetima, ali je navukao doba r profesionalni izraz. “ Četiri stotine devedeset sedam tisuća, četiristo trideset dvije godine slijedećeg sideričkog dana i stotinu i tri za ovaj svemir.” “Hvala“, rekao je Dries uvukavši njegovo blagorođe opet u razgovor. “A prije tristo i dvije tisuće godina...” “Tristo dvije tisuće i tri godine...”, ispravio ga je gospodar Voraz. “Hvala, ...naletjeli smo na Psychle! Nemojte se sada uzrujati. Nisu nas pobijedili. Nismo čak ni ratovali. U ono doba Psychli nisu bili tako zli kakvi su postali kojih sto tisuća godina kasnije. Tada još nisu ubijali zbog samog uživanja u ubijanju... uvjeren sam da vam ne trebam mnogo pričati o Psychlima. “ 214

“Zaista ne trebate”, rekao je Jonnie. Ovo se razvijalo tako da će jamačno završiti nekom lošom viješću. Osjećao je to, usprkos njihovim osmijesima. “Točno”, rekao je Dries. “Gdje sam ono stao? Uosta lom - a to će vas svakako zabaviti - za nas se nisu naročito zanimali, jer nismo raspolagali znatnijim količinama kovina. Kako se pretežno sastoje od vode, naši bi planeti predstavljali strahovite rudarske probleme. Nama su trebali metali, a Psychlima kompjuterska tehnologija, kojom smo mi raspolagali, pa smo tako postali tržište. To je bila korjenita novost u aktivnosti Psychla. Trebali su mnogo naučiti o financijama i takvim stvarima. Mi smo ih podučili. Oni su tada stajali vrlo loše. Razmnožavaju se kao... čekajte, koju biste ovdašnju vrstu riba mogli poznavati... kao haringe! Oduvijek su zazirali od osnivanja pravih kolonija, jer su se bojali da bi se one bunile protiv domovinskog planeta. Imali su buntovničke bande i nezaposlenost. Tešku, vrlo tešku krizu. Potpunu ekonomsku zbrku. Pomogli smo im da razviju tržišta metala. To su vrlo lako ostvarili svojim aranžmanima za teleportacijski transport. Postali su uspješni. Pronašli su nove načine eksploatiranja rudnika. Vidje li smo da su ekonomski stabilni. Tada se, s njihove točke gledanja, iznenada dogodilo nešto strašno. To ih je uplašilo. To je bilo prije nekih dvjesta tisuća godina.” “Prije dvjesto devet tisuća, četristo šezdeset dvije godine”, ispravio ga je gospodar Voraz. “Zahvaljujem. Jedna je druga rasa ukrala ili izumila teleportaciju!” “Boxnardi, šesti svemir”, rekao je gospodar Voraz. “Ostalo je nejasno što se onda dogodilo”, nastavio je Dries. “Nisu nam baš uvijek dostupni vojni arhivi, i u tom slučaju ih nismo mogli proučiti. Ali ja vjerujem da su Boxnardi pokušali upotrijebiti teleportaciju u vojne svrhe. Psychli su ih pretekli, pa su zbrisali svih sedam njihovih planeta i svakog pojedinog Boxnarda. Za to su im trebale godine.” “Tri godine i šesnaest dana”, objasnio je gospodar Voraz. “Istrijebili su čak i one narode i rase koji su se udružili u savez s Boxnardima, jer im kasnije nismo otkrili ni traga.” “Čini se da je taj rat”, rekao je Dries, “promijenio Psychle. Gotovo pola stoljeća prekidali su veze s drugim svjetovima. Bilo je to teško vrijeme i za nas. Naša je privreda stradala, ukoliko je bila vezana uz Psychlo. Mora da su imali i nekakav lokalni građanski rat, jer prvi slijedeći dokumenti pokazuju pad vlastitog stanovništva za šest jedanaestina. Prošlo je cijelo stoljeće prije nego što su se Psyćhli opet počeli baviti poslovima. No sada su to bila druga bića.” Aha, pomislio je Jonnie. To je vrijeme kad počinju upotrebljavati one kapsule u dječjim glavama. A zašto? Da zaštite svoju teleportacijsku tehnologiju i matematiku. “Spalili su sve svoje knjige”, nastavio je Dries. “Zapustili su sve umjetnosti kojima su se ranije bavili. Po njihovim rječnicima vidite da su prestali upotrebljavati sve riječi koje su stoljećima prikupljali. Izostavili su riječi kao što je 'sažaljenje' ili 'samilost', čak se čini da su ispustili i pojam 'zdrav razum'. Iako ih danas zovemo Psychlima, taj naziv nije bio u upotrebi do tog doba. Prije toga su sami sebe nazivali imenom kralja koji je slučajno sjedio na carskom prijestolju. Da vas ne bih zamarao, jer vidim da o ovome ponešto znate, slijedeća su stoljeća bila vrlo teška za svakoga, a napose za Psychle. Stvorili su glas da su najokrutniji tlačitelji koje je ikad vidio ijedan svemir. 215

No imali su i unutarnjih nevolja, eksploziju pučanstva, ekonomski kaos. Devet jedanaestina ih je bilo nezaposleno. Vladarska se kuća bojala ustanka i, kako mi se čini, doživjela četiri ubojstva prinčeva...” “Sedam”, ispravio ga je gospodar Voraz. “I dvije kraljice. “ “Hvala”, nastavio je Dries. “U krajnjem očaju došli su na Gredide s i zapravo zamolili Selachee da im pomognu. Željeli su novaca da unajme vojnike i kupe oružja. Ali naš parlament, Vjerovničko tijelo, zajedno sa svim rasama u šesnaest svemira nije htjelo s njima imati posla, pa se činilo da je rat neizbježan. No netko je u Vjerovničkom tijelu...” “Gospodar Finister”, rekao je gospodar Voraz. “Hvala. Uspio ih je, dakle, prikloniti na našu stranu. Tada smo već bili velika banka. Ondašnji njezin upravitelj...” “Gospodar Loonger”, rekao je gospodar Voraz. “Hvala. Doveo ih je za pregovarački stol i naveo da potpišu! Banka će obavljati sve privredne poslove koje imaju s drugim rasama, obavljati sve transfere psihloških fondova, voditi sve mirovne konferencije. A zauzvrat, svaki će Selachee biti zaštićen od nasilja, njihovi planeti i sistem Gredides potpuno zabranjen, i Psychli će u svim svemirima uvesti za banku pogodnosti teleportacije.” Progovorio je gospodar Voraz: “Samo su dvaput pomislili da prekrše te ugovore, a onda su se odmah žurno popravili.” “ I tako”, rekao je Dries Gloton, “to vam je cijela pozadina Galaktičke banke. Zovemo je, znate, 'Galaktička', iako bi bilo ispravnije 'Pangalaktička', jer pokriva šesnaest svemira. Ali 'Galaktička' navodi klijente na pomisao da je to banka njihove galaktike. Zvuči više dobrosusjedski, ne mislite li?” Jonnie je mislio da ima posla s nečim što je jače i od Psychla. S galaktičkom organizacijom koja može zapovijedati čudovištima i postići da je slušaju. Postao je vrlo oprezan. Tu negdje mora biti neprilika. “Onda, možda želite razgovarati s ovdašnjom vladom”, rekao je Jonnie, “o teleportacijskoj službi.” Dries i gospodar Voraz pogledali su jedan drugoga, pa onda obojica svrnuše pogled na Jonnieja. “Ne s vladom”, rekao je gospodar Voraz. “Sumnja da ona išta posjeduje. Teleportacija bi bila potpuno drukčiji predmet razgovora, a mi zaista nismo zaduženi da baš sada razgovaramo o tim pregovorima. Vidite, putovanje svemirom već postoji. Putuje se polagano i trati se vrijeme, ali se ipak stigne na cilj.” Jonnie je osjećao da on nešto krije, ali ne bi bilo dobro da sada inzistira. Očito u tome nema opasnosti... a ona svakako negdje postoji! Prosto ju je njušio. Opustio se i rekao: “Možda se radi o plaćanju dnevnica za ovu konferenciju. Mogle bi biti znatno veće nego što smo očekivali?” “Za boga, ne!” - podsmjehnu se Dries. Sada se on mašio za svoj prsten. Prsti su mu hitro poigravali, pojavila se nit i uz lagani prasak pretvorila u poširoku traku. Pogledao ju je. “Nije vrijedno spomena. Nagrade se razlikuju od poslanika do poslanika, jer se i njihove vlade razlikuju po veličini, a i različito ih plaćaju. No kreću se do kojih C 85000... moglo bi se, naravno, nakupiti i više, ako budu odugovla čili. Ali ne mnogo više. Bančin je dio uobičajen: sve ga C 25000. Ra zumije se, tu je i pitanje moje jahte...” “Banka”, upao je gospodar Voraz, “ plaća troškove svemirske jahte kad se ona koristi za obavljanje bančinih poslova. Mislim, Dries, da bi bilo pošteno da zaračunaš sve one mjesece koje si proveo tražeći...” 216

Dries ga je oštro prekinuo. “Jahtu ćemo zaračunati samo od bataforskog planeta Balora. To je podružnica Galaktičke banke za ovaj sektor”, dodao je da objasni Jonnieju. “Planet pripada Hawvinima. Oni zapravo i nisu tako loši. Pojedinačno su prilično pošteni. Recimo da će biti C 60000. Ukupno oko C 170.000” Toliko imaju, mislio je Jonnie. No Dries je oklijevao. “Mi još uvijek nismo sasvim sigurni da ćete dobiti taj račun. To na neki način ovisi o rezultatu konferencije.” Nešto je u tome, mislio je Jonnie. Konačno je napipao. Gledali su Jonnieja svojim očima teških vjeđa. Sad su se jako uozbiljili. Njegova se ekscelencija Dries Gloton nagnuo naprijed. “To je pitanje čistih papira. Banka nikad ne bi htjela poslovati s nesigurnim ispravama o vlasništvu.” “Nikad!” - poviknuo je gospodar Voraz. “Dobar glas banke, štoviše, renome cijele rase Selachee”, nastavio je Dries, “temelji se na apsolutnom poštenju i besprijekornoj zakonitosti.” “Uvijek legalno”, rekao je gospodar Voraz. “Kad bismo samo jednom uradili nešto nezakonito, to bi nam bio kraj. Nikad ne tražimo rupe u zakonu. Zbog toga nam vjeruju nebrojeni kvintilijuni bića.” Jonnie nije spadao u te kvintilijune. Osjećao je nešto hladno, tvrdo i strašno. “Bit će bolje da nastavite objašnjavati. Ako vam ja moram utanačiti sastanak, moram Znati pozadinu stvari. Dries se zavalio unatrag. “Ah, da. To je istina. Gdje da počnem? Otkriće ovog planeta je pogodno mjesto.” “Šesnaesti je svemir”, nastavio je, “otkriven posljednji, možda prije manje od dvadeset tisuća godina. Nikad nije do kraja ucrtan u karte. Vlada Psychla je u njega uvela sonde s namjerom da nastavi kartografirati, ali nisu otkrili ništa nova. Ovaj je planet dio, mogli bismo tako reći, jednog 'rubnog zvjezdanog sustava', i nalazi se na kraju galaktike. Možda nikad i ne bi bio otkriven da nije lansirao svoje svemirske sonde. One su odale njegovu točnu lokaciju. Jednu je takvu sondu pokupila sonda sa Psychla, a ostalo je povijest. Vlada Psychla je, sasvim pravilno, pribavila odgovarajuće papire o pravu na otkriće. I tako je isprava o vlasništvu ovog sistema prvi put uvedena u knjige. Vlada je onda prodala ovaj planet Intergalaktičkoj rudarskoj, koja je, u nedostatku novca ,otkupninu posudila od Galaktičke banke. Sve je to čista rutina. Intergala ktička rudarska je to učinila bezbroj puta. Ovakvi se zajmovi osiguravaju zalaganjem isprava o vlasništvu planeta u Galaktičkoj banci. Kamate obično iznose dvije jedanaestine. Ili, u nepsihloškoj aritmetici, grubo rečeno, osamnaest posto godišnje. Rok je bio dvije i pol tisuće godina. Intergalaktička je uvijek do sada takve dugove uredno otplaćivala... znali su da im drugo ne preostaje. U stvari, ovo je jedini planet koji su kupili u zadnje vrijeme. Ostale su već bili otplatili. Takva se transakcija zove 'hipoteka'. Da li me pratite?” Jonnie ga je razumio. Počeo je naslućivati što slijedi. “Postojala je još jedna hipoteka”, rekla je njegova ekscelencija. “Intergalaktička je morala platiti troškove vojnog osvajanja. Ali kako je to bio manji iznos, a povlačio veće kamate, otplatili su ga za samo pet godina.” 217

Jonnie je shvatio. Galaktička je banka financirala invaziju Zemlje. Financirala orbitere s otrovnim plinom. Morali su zapaziti da se u njegovu držanju nešto promijenilo. Gospodar Voraz je rekao: “ To je sa mo posao. Banka se bavi bankarstvom, a njezini klijenti svojim poslovima. To ne znači da je banka ikad bila vaš neprijatelj. Nije ni sada. Sve je to obična rutina. Običan bankarski posao.” “U svakom slučaju”,ležerno je dodao Dries, ne ustručavajući se da istakne svoje povlastice, “glavnu hipoteku treba otplaćivati još tisuću petsto godina.” Jonnie je ovo vrlo budno i oprezno probavio. “Ali ja sam mišljenja da rat i te stvari brišu hipoteku.” “Oh, zaboga, nikako!” - odgovorio je Dries. “Puka činjenica vojnog preuzimanja ništa ne mijenja u strukturi zaduženosti planeta. To što se promijenila vlada ne mijenja narav dugovanja. Kad bi to bilo tako, vlade bi utanačile da svakodnevno mijenjaju službenike, pa bi se riješile svih svojih financijskih obaveza.” Nasmijao se. “Ne, ne. Promjena vlade ili vojno preuzimanje ne utječe na zaduženost države. Novi vlasnici moraju platiti.” “Prvotno osvajanje”, rekao je Jonnie, “kad je Intergalaktička zauzela Zemlju... oni nisu preuzeli nikakve naše dugove. “ “Oni bi bili interni”, rekao je Dries. “Unutrašnji dugovi nemaju veze s međunarodnim. Ne, planet je ispravno otkriven, i Intergalaktička rudarska kompanija ga je ispravno otkupila od vlade Psychla. Dokumentacija je uredno ispost avljena. Sve je bilo savršeno zakonito.” “Savršeno”, ponovio je gospodar Voraz. “Nije u pitanju dug”, nastavio je Dries, “u pitanju je tko ga mora platiti.” “Sazva li ste ovu konferenciju da utvrdite tko će platiti dug'?” - pitao je Jonnie. “Ne sasvim, ali niste daleko”, odgovorio je Dries. “Vidite, dok je prijetila borba i dok se nije moglo jasno razabrati koja će biti prava odgovorna vlada ovog planeta, nisam mogao dostaviti ovaj dokument.” Držao je velik papir službenog pravnićkog izgleda. Nije ga uručio. Jonnie je pružio ruku, ali Dries je rekao: “Ne, po vašim vlastitim riječima, vi niste član vlade.” “Što će se dogoditi kad ga budete uručili?” “Dakle, sastali smo se da dogovorimo mogućnosti i uvjete isplate, a ako ne uspijemo postići sporazum, poništit ćemo vaše pravo na oslobađanje od hipoteka - padate pod stečaj.” “ I štu onda biva?” - htio je znati Jonnie. “Dakle, ovako: planet se stavlja na dražbu i prodaje onome tko ponudi najviše.” Jonnie je počeo shvaćati osjećaje koje je gajio prema ovoj dvojici. “A što se događa sa stanovnicima planeta?” - pitao je dalje. “To, naravno, ovisi o kupcu. Vlasnička se isprava ničim ne ograničuje. On s njima može činiti što mu drago. To je sasvim izvan nadležnosti banke.” “A što hupci obično rade? ” “Ah, ovisi. Oni troše gotovinu, ili kredit da na aukciji otkupe planet - takvi kupci obično imaju kredit ili zalog koji pokriva hipoteku. Najčešće jednostavno usele, no ako naiđu na otpor, u banci podignu kratkoročnu pozajmicu, pa onda vojskom naglo uguše pobunu. Katkada prodaju domorodačko stanovništvo u roblje da podmire otplatu. Znate, ti kupci žele naseliti vlastiti narod.” 218

Jonnie ih je pogledao: “Mislim da će kupci naći da je prilično teško zauzeti ovaj planet.” “Ah”, rekao je Dries, otklanjajući primjedbu. “Obrana ovog planeta nije vrijedna spomena. Imate vrlo malo Ijudi. Moderno bi oružje to riješilo za nekoliko dana. Združe ne snage, koje ste ovdje upoznali, bilo je obično zujanje mušica. Prave se eskadre zaraćenih nisu niti umiješale. Ali budite mirni. Nema razloga za uzbunu. To je samo običan biznis. Obično pitanje hipoteke i plaćanja dugova. Bankarski poslovi.” “I tako vi sada čekate da vidite hoćemo li mi pobijediti, pa da nam onda uručite taj papir?” - pitao je Jonnie. “Ah, vjerujem da ćete pobijediti”, rekao je Dries. “Zato večeras i razgova ramo s vama. Želimo da organizirate sastanak s vašom vladom čim budemo sigurni da ste zaista pobijedili. Tada ćemo predati ovaj dokument i sve raspraviti. To je sve.” “Ako je na meni da organiziram sastanak”, rekao je Jonnie, “bit će bolje da mi taj papir pokažete, pa da znam o čemu ću govoriti.” “Ne predajem ga vama”, rekao je Dries, “ali možete ga pogledati.” Jonnie ga je uzeo. Bila je to sva sila stranica gusto ispisanih pravnim pojedinostima koje su u stopu slijedile otkriće, najam i dosadašnje uplate. Na kraju je bio posebno pričvršćen jedan veliki list. Jonnie je svaku stranicu pažljivo okretao i naginjao da uhvati svjetlost pod boljim kutom (i da je pokaže minijaturnoj kameri koja je cijelo veče bila uključena u jednom uglu prostorije ), pa je sada tako izložio i ova j posljednji list. Na njemu je pisalo: OPOMENA OBAVIJEST O PREKRšAJU Ime (zakoniti vlasnici i okupatori planeta u trenutku usluge). Datum Ovim se pozivate na sastanak s ovlaštenim predstavnicima Galaktičke banke, radi: a) utvrđivanja uvjeta promptne isplate ove hitne financijske obaveze, potpuno svjesni da je rok prekoračen za godina i dana i da u međuvremenu nije izvršena ni jedna uplata u bilo kojem obliku i da nije sklopljen nikakav ugovor o produženju roka ili podmirivanju duga; b) promptnog odstupanja prava vlasništva, okupacije i korištenja, kako bi se izbjegli daljnji troškovi, ako Galaktička banka ustanovi da aranžmani ne zadovoljavaju - rok: tjedan dana, počevši od navedenog datuma. Neplaćeni iznos rečenog zajma i hipoteke iznosi četrdeset trilijuna, devetsto šezdeset milijardi, dvjesto sedamnaest milijuna, šesto pet tisuća, dvjesta šesnaest galaktičkih kredita (C 40, 960, 217, 605, 216), što je neuplaćeni ostatak s kamatama od prvotne svote u dobroj vjeri posuđene Intergalaktičkoj rudarskoj kompaniji sa Psychla - šezdeset trilijuna galaktičkih kredita (C 60,000,000,000,000) koje je Galaktička banka prenijela po nalogu rečene Intergalaktičke rudarske kompanije na račun vlade planeta Psychlo u svrhu kupovanja planeta Zemlje, Sunčani sistem, še snaesti svemir. (Potpis i žig) Galaktička banka Balor, Sistem Batafor Direkcija 4. sektora šesnaesti Svemir Dries Gloton Direktor podružnice Jonnie je rekao: “A što bi predstavljalo 'zadovoljavajuće uvjete' isplate? ” “Ah”, ležerno je odgovorio Dries Gloton, “zadovoljilo bi nas pet trilijuna smjesta, uz dodatnu pogodbu na petsto milijardi mjesečno. 219

Vidite, pravno, ako se preskoči jedna rata, čitav dug dospijev za isplatu. Zato ćete se jamačno složiti da se s našom bankom može vrlo lijepo surađivati - mogli bismo zahtijevati trenutačni povrat cijeloga duga! Znate , mi smo zaista vaši prijatelji. Mi se oduvijek ponosimo našim posvemašnjim poštenjem, ali još mnogo više odnosom prema klijentima.” Pet trilijuna! - mislio je Jonnie. Petsto milijardi mjesečno! Imali su, sve u svemu, dvije milijarde, dvjesta milijuna. Nije bilo nikakve industrije, nikakvih prihoda. U tom razdoblju nikakvim rudnim blagom koje bi iskopali iz zemlje ne bi mogli pokriti toliki iznos. Dries je proniknuo njegovu prilično dobro prikrivenu zabrinutost. “Ostavit ćemo vam čitav tjedan. To je vrlo širokogrudno.” “I čim ova konferencija odluči o Schleimovoj sudbini”, rekao je Jonnie, “i odnosu prema drugim suborcima...” “Tada će se razjasniti pitanje vlasništva nad planetom!” - slavodobitno je uskliknuo Dries. “Onda nam možete dogovoriti sastanak. A mi ćemo uručiti dokument, pa će se sve to srediti.” “Pobjednička će vlada”, rekao je gospodar Voraz, “imati na raspolaganju dane i dane da raspravi problem i riješi odakle će namaknuti novac.” “Vi nam ga ne biste mogli posuditi? ” - zapitao ga je Jonnie. “Ah, na žalost, ne. Već je posuđen.” “A tko bi mogao kupiti naš planet?” “Pa svaka od zaraćenih strana bila bi sretna da vas posjeduje. Za razliku od vas ovdje, oni imaju razvijenu industriju, kredite i jamstvo.” “Tako, znači, kad pobijedimo u ovom ratu - ako pobijedimo - bit ćemo totalno poraženi, pa možda čak i od samog Tolnepa!” “Ovaj”, rekao je Dries Gloton i izražajno mahnuo rukama, “bankarstvo je bankarstvo. Biznis je biznis.” Stormalong, koji je iscrpljen polegao po pisaćem stolu u komandnoj sobi, trgnuo se iz sna. Mamuran od višednevnog vojevanja, uzbunjeno je gledao Jonnieja. “Probudi se!” - govorio mu je užurbano Jonnie. Istodobno je drmao Tinny, budističku komunikatoricu, ne bi li iz nje izvukao kakav znak života. “Što se događa?” - uzbuđeno će Stormalong. “Jesu li opet napali? ” “Još gore!” - rekao mu je Jonnie. “Oni sivi čovječuljci! ... Tinny, probudi se, molim te!” žena je bila napola u nesvijesti nakon svih onih dana borbene komunikacije bez trenutka sna. Jonnie je bio ispratio goste. Obišao je puni krug oko mrakom zastrtog uleknuća, MacAdam! Znao je da se mora dokopati MacAdama iz Zemaljske planetarne banke u Luxembourgu, i to što prije. Neće organizirati sastanak s vladom, ali će zato pripremiti sastanak s čovjekom koji poznaje bankarsko poslovanje. Tinny se polako budila. “MacAdam!” - rekao je Jonnie. “Pronađite mi radiom MacAdama!” “Što se dogada?” - ponovio je Stormalong. Jonnie js obično bio prilično hladan i miran. “Mogu li i ja nešto učiniti?” Jonnie mu je gurnuo nekoliko disketa, snimku čitavog razgovora. “Umnoži mi to. To je večerašnji domjenak.” Stormalongu to nije ništa reklo, ali je odmah otišao do duplikatora i pustio ploče. ' 220

Tinny je pokušavala probuditi Luxembourg, pospano pjevušeći kodirani poziv na paliju. “Ako zoveš Luxembourg”, uskočio je Stormalong, “svi su oni otišli.” Sjetio se da Jonnie nije bio u toku. “Radi se o Rusiji”, rekao je. “Ljudi iz Singapura uputil su se u rusku bazu, ali se nisu uspjeli niti približiti. Cijela je u vatri.” Jonnie nije shvaćao. Podzemna baza u plamenu? “Ti si tamo bio”, nastavio je Stormalong. “Ne znam zašto ali oni ispred glavnog ulaza imaju nekakvu tvar, nešto crno zapaljivo. Znaš li što je to?” Ugljen! Ruska je baza nagomilavala ugljen za narednu zimu. “Ugljen”, rekao je Jonnie. “Crna, zapaljiva stijena.” “Dakle, ovako: tko god da je gradio tu bazu, sagradio ju je pokraj, ili iznad, ili ispod rudnika tog materijala. Mora da se prilikom borbe upalio. Tim iz Singapura nije se mogao približiti. Bilo ih je svega nekoliko, a nisu ponijeli rudarske crpke, a da i jesu, u blizini nema vode. Zvali su u pomoć. Moraju ugasiti vatru kako bi se približili bazi. Luxembourg je jedino obrambeno područje koje nisu nijedanput pogodili; oni imaju leteće tankere. Prije otprilike dva sata napunili su ih i poletjeli put Rusije. Nismo primili daljnje izvještaje o sudbini ruske baze. A u Luxembourgu više nema obrambene posade.” “Zemaljska planetarna banka sigurno ima radio”, rekao je Jonnie. “Ima”, nesigurno je primijetio Stormalong, “ali u ovo doba noći ne vjerujem da netko dežura. Oni nisu dio obrambene mreže. “ “Onda moram krenuti”, rekao je Jonnie. “Koji su nam avioni preostali?” “Ha!” - huknuo je Stormalong. “Imam izričit nalog sir Roberta da ti ostaneš ovdje!” “Ali MacAdam ne može doletjeti ako ondje više nema pilota. Zar ni jedan pilot nije ostao u Luxembourgu? ” “Ba š ni jedan.” Jonnieja je obuzimao očaj. “A da iz Edinburgha izvučemo jednog pilota, pa da on...” “Nipošto. Stigli su onamo i zatekli urnebesni kaos. Čitav se sustav tunela ispod stijene urušio. Ne može se ući da se utvrdi je li itko preživio u zaklonima. Postavili su cijevi i opremu za dovod zraka za slučaj da još uvijek ima živih, a sada iz Cornwalla dovlače rudničke kopačice. Svoje pilote koriste kao poslužitelje mehanizacije. Ne vjerujem da bih ikoga mogao uvjeriti...” “Postoji li ovdje kakav avion?” “Razumije se da imam avion, imam ih pet! Ali ti ne ideš nikamo! “ Žena se okrenula od mikrofona. “Mrtav je. Nitko ne odgovara iz luksemburškog rudnika, niti iz banke. Na kraju krajeva, tamo su sa da dva ujutro.” “Polazim”, rekao je Jonnie. “Ne ideš ti nikamo!” - viknuo je Stormalong. “Onda ideš ti!” - vikao je sada i Jonnie. Stormalong je zatreptao. Konačno, uspio je odrijemati koja dva sata. “U tom ćeš slučaju ovdje svime upravljati sam. Morat ćeš biti u zraku i kraj ovog mikrofona u isto vrijeme, ako bude nužno da poletiš zbog obrane.” “Uzet ću Tinny, a ako budem morao uzletjeti, upravljat ću radio-vezama iz letjelice”, rekao je Jonnie. “Ali borba se ne vodi ondje. Borba se vodi ovdje dolje protiv svih tih čovječuljaka! Hoćeš li izdržati budan do Luxembourga? ” 221

Stormalong je slegnuo ramenima, pa zatim kimnuo. “Onda u redu. Ponesi kopije večerašnjeg razgovora, odleti u Luxembourg i pronađi MacAdama. Zdrmaj ga. Reci mu da sam mu poručio da je od životne važnosti da istog časa ispita i prouči te snimke. I da mora pronaći način da sredimo taj dug. To mu reci.” “Dug?“ - snebivao se Stormalong. “Da, dug. I a ko ga ne isplatimo ili nekako drukčije ne riješimo, izgubili smo rat. Čak ako u njemu i pobijedimo!” Slijedeća dva dana bila su najgora u Jonniejevu životu, gora od kaveza , orbitera, svega! Stormalong kao da je prosto uletio u rijedak zrak i iščeznuo. Nije odgovarao na pozive radio-vezom čak ni nakon što je Jonnie otvoreno izgovorio njegovo ime. Banka je u Luxembourgu radila i odgovarala, no ondje je bila samo jedna djevojka, a ona nije govorila ni jedan od jezika koje bi poznava o itko u Karibi. Francuski? Čak i kad su rekli “MacAdam”, a ona im nešto uzvratila, nisu uspjeli razumjeti njezinu poruku. Jonnie nije mogao otići. Poslanici u dvorani za konferencije ulazili su i izlazili. Radili su i radili na svom procesu. Jonnieju nisu poklanjali mnogo pažnje. On je spavao u komandnoj sobi i napuštao je samo kad bi ga poglavar Chong-won smijenio na nekoliko trenutaka, ako bi iskrsnulo nešto značajno. Istini za voIju, gotovo da i nije bilo događaja koje bi sam Jonnie morao sređivati. Čak da je stigao i neki hitan zahtjev, on nije mogao ništa učiniti jer nije imao ni slobodnih pilota, ni trupa, ni obrambenih sredstava. On je, zapravo, sam samcat branio planet. Tinny mu je mnogo pomagala, no postoji vremenska granica koju čovjek ne može izdržati bez sna, pa bila to i budistička redovnica. Angus je nešto vremena provodio pored pretovarne opreme. Žirokavez je ostavio na jednoj planini Tolnepa da otkrije konačnu sudbinu mjeseca Asarta. “Htio sam vidjeti hoće li na Tolnepu biti potresa”, rekao je Jonnieju. “Kad u jednom Sistemu promijeniš neku masu, možeš očekivati promjene gravitacije. Negdje sam Pročitao da kad bi se naš Mjesec izbacio u svemir, ili tako nešto, ovdje bi došlo do potresa. No Tolnep nije ni prodrmao naš žirokavez.” Nekoliko sati kasnije Jonnie je začuo kako u uleknuću radi motor, pa je, onako nervozan, izišao da vidi o čemu se radi. Angus je upravljao buldožerom. Kroz ulaz ispod obrambenog kabela gurao je velik komad komandnog broda. Bio je to onaj dio koji je tresnuo o obalu. Poglavar Chong-won je s njim oštro razgovarao, jer je ogrebao pločnik, a on nije imao ljudi da poprave oštećenja. Angus je nešto natuknuo o tome da bi htio vidjetije li superbomba još aktivna. “Samo nemoj dovući ništa što bi ovdje štetno djelovalo”, rekao mu je Jonnie i otišao da odgovori na radio-poziv. Narednog je jutra Angus došao da s njim pojede tanjur rezanaca i da mu iznese stvar. “Smjestio sam to staro željezo podalje iza Asarta . Mistio sam da će pasti kroz plin...” “Kakav plin?” - pitao je Jonnie. “Oh, čini se da je Asart sada u plinovitu stanju”, odvratio je Angus. “Velik oblak plina. Neko se vrijeme crnio, no onda se razbistrio. Vidi se da je to oblak plina, ali prozira n oblak. Sada je prilično očito zašto Psychli nisu nikad upotrijebili tu bombu. Kao rudari, oni su trebali kovinu, a ne plin!” “I što se dogodilo s tim željezom? ” “Mislio sam da će propasti kroz plin, nastaviti padati i napokon tresnuti na Tolnep. 222

Ali nije. Padalo je, to je u redu, ali prodrlo je tek do sredine plinskog oblaka i još je uvijek ondje. Želiš li pogledati sliku?” “Samo nemoj slučajno lansirati u taj oblak i onda na povratku donijeti nešto od te tvari!” - rekao je Jonnie. “Nipošto”, obećao je Angus. “Ali vjerujem, kad jednom superbomba nešto pretvori u plin, onda to više ne postoji. Više nema ništa na što bi mogla djelovati, a kad se reakcija jednom obustavi, sama od sebe ne može opet početi. Istraživanje metala nam otkriva da su to tamo samo činovi vrlo niskog reda. Vodik.” “To znači da superbomba izaziva niskorednu fisiju”, razmišljao je Jonnie glasno. “Ona potiče razbijanje atoma težih kovina. Nisam stručnjak, ali čini se da upravo to opisuješ.” “U svakom slučaju”, rekao je Angus, “ pokuša vam ti reći da se, što se tiče utjecaja gravitacije, mjesečeva masa nije tako brzo promijenila. Kao da je u onoj studeni razvijeni plin nekako postao tekući, pa se oblak pretvorio u nekakvu vrstu mjehura mnogo većeg promjera. Vjerujem da bi kroza nj mogao proletjeti.” “Sjajno”, rekao je Jonnie, “ali nemoj.” Angus je dokrajčio svoje rezance. “Samo sam mislio da bi ti bilo drago da čuješ kako uništenje onog mjeseca neće utjecati na naše koordinatne tabele. Konačno, poremećaj mase je mogao pobrkati sve koordinate.” “Ah”, rekao je Jonnie, “na to si ciljao. Bilo je to bistro s tvoje strane.” Angus se u mislima složio. No vijesti iz drugih krajeva nisu ohrabrivale. Ne radi se o tome da se počelo događati nešto loše. Naprosto nije bilo glasa o sudbini Chrissie i Pattie ni ljudi u škotskoj, a ni o njegovim ljudima u ruskoj bazi. Vani su našli poglavara Clanfearghusa na samrti, pa su ga nakon hitne transfuzije žurno prebacili u staru podzemnu bolnicu u Aberdeenu. Nije bilo puno nade. Probušili su rupe u gomilama krhotina koje su zasule turele, pa su se uzdali da su cijevima za zrak prodrli do skloništa. Pričalo se da su se čuli glasovi, no u skloništima nije bilo rudarskih radio-aparata, a vičući kroz zračnu cijev dok rade crpke nećeš puno toga reći. Gradsko se središte pretvorilo u stupove dima, baš kao i Castle Rock. Strašno su se namučili pokušavajući dvadeset četiri sata dnevno da probiju pristupne tunele. Mnogo bolje vijesti nisu se čule ni iz baze u Rusiji. Ugasili su površinski ugljen, no požar je u podzemlju buktio dalje, a nisu znali dopire li do razine baze. Golema su se vrata tako iskrivila da ih nisu uspjeli otvoriti ni upaljenim plamenicima, pa sada buše potpuno nov ulaz da ih zaobiđu: kopaju vodoravni rov kroz živi kamen, dok pod njima još uvijek divlja požar. Okna za prozračivanje su zakrčena filterima i oklopom, pa se ne mogu koristiti. Da još pogorša napetost u Karibi, prvi je čovječuljak, Dries Gloton, nestao. Dežurni stražar protuzračne obrane ispričao je da je pred zoru sivi čovječuljak jednostavno izašao, zatražio nova signalna svjetla i signale radio-fara u blizini svoje letjelice i - fiju! - odletio u nebo, a oni čak nisu uspjeli niti utvrditi kamo je nestao. Sada su tamo ugašena svjetla, bljeskaju samo dva crvena, a radio-far poručuje brodovima da se drže podalje od zone konfere ncije. Kad su pitali gospodara Voraza, samo je slegnuo ramenima i kazao da to vjerojatno spada u prerogative direktora podružnice i da se zacijelo radi o bankarskom poslu, pa je odmah nastavio gutati svoju vječnu zakusku između glavnih obroka, kojom ga je kuhar neprekidno posluživao. Nije bio ni od kakve pomoći. 223

No najveći je šok za Jonnieja u dva ova dana predstavljao neočekivani dolazak kapetana Rogodetera Snowla. Konferencija ga je pozvala u svojstvu svjedoka, a nisu obavijestili ni Jonnieja, ni protuzračnu obranu. Prvo što je Jonnie o tome čuo bio je pucanj protuavionskog topa. U komandnu se sobu poput kakve drhtave meduze uvaIjao gospodar Dom, urlajući da obustave paljbu. Jonnie je naredio artiljercu da prestane. Sva sreća što je udaljenost bila prevelika i što Angus nije upotrijebio svoje uređaje. No Rogodeter Snowl nije zatražio dopuštenje da se spusti svojom malom pomoćnom letjelicom, pa je zamalo bio oboren. “Pozvan je kao svjedok!” - vikao je gospodar Dom. “Zar ne znate da se ovdje odvija sudski proces?” Proces ili ne, Jonnie je za pas zadjenuo smith and wesson sa zapaljivim nabojima, a u uši utisnuo čepove i izašao da osobno preko priručnog radija upravlja prizemljivanjem pomoćne letjelice. Htio je biti siguran da Tolnep neće primijetiti u kojoj su mjeri nezaštićeni. Potiskujući poriv da ustrijeli Rogodetera čim ga spazi, ograničio se na to da mu oduzme vidne filtere i provjeri da nema rezervne . Osobno ga je sproveo u dvoranu za konferencije. Tu je ostavio Tolnepa, ali je upozorio poslanike da, pošto s njim svrše, pozovu komandnu sobu kako bi ga oni ispratili - Rogodeter će cijelo vrijeme dok se bude zadržavao u Karibi biti potpuno slijep. Stvarno su ga pozvali nakon pet sati, pa je preuzeo Rogodetera i otpratio ga do njegove letjelice. Prije nego što mu je vratio filterski štitnik za lice, naredio je poglavaru Chong-wonu da crnom tintom premaže unutrašnjost kupole na kokpitu letjelice. Jonnie nije saznao da li se Rogodeter žalio da će nekako morati ostrugati boju i u njoj načiniti otvore da pronađe svoj matični brod, jer je još uvijek imao čepove u ušima. Vratio mu je filtere za oči. Po pokretima njegovih usta vidio je da Tolnep, zureći u nje ga, kaže: “Ti!” Jonnie je rekao: “Ja. I kao moj osobni pozdrav, slijedeći put kad te budem vidio na tlu ovog planeta, to ti se ni najmanje neće svidjeti. Zato kidaj odavde.” Nato mu je zalupio kupolu: Kad je letjelica otišla, Jonnie je izvukao čepiće i čuo da ga onaj artiljerac moljaka desetominutno dopuštenje da “slučajno” obori letjelicu. Jonnie je s njim suosjećao. I sam je to želio. Od Stormalonga još uvijek ni glasa. I nikakve vijesti iz Luxembourga. Ni riječi o Chrissie. Ni riječi o njegovim mještanima. Ni riječi o prijateljima. Dva užasna dana. Otkrio je da je neaktivnost daleko veći teret od uskovitlanog opstanka, na koji je bio naviknut. Bližio se prijelomnoj točki strahovanja za ljude i planet, za koje se tako dugo borio. Ni te mu noći nije bilo ništa lakše kad ga je oko osam sati zaustavio gospodar Voraz i iznio mu ponudu da se zaposli u sistemu Gredides za petnaest tisuća kredita godišnje: do kraja života izrađivat će teleportacijske konzole za Galaktičku banku. Jonnie se okrenuo i naglo udaljio da ne bi postao nasilan. Bila su to dva jeziva dana! Slijedećeg su se dana stvari stale mijenjati. Jonnie je noć proveo u komandnoj sobi, i kad je ušao gospodar Dom da ga probudi, zatekao ga je preklopljena na pisaći stol. 224

“Za dva sata”, rekao je gospodar Dom, “Čitat će se nalaz istrage i o tome će se glasati.” “Nisam član vlade”, rekao je Jonnie. “To znamo”, odgovorio je Dom. “No vas se to i osobno tiče, pa biste trebali prisustvovati. Bit će riječi i o reparacijama. Svakako dođite!” Reparacije! Iznenadan val nade. Hoće li iznos biti dovoljan da pokrije dug Galaktičkoj banci? Ili barem tolik da omogući sklapanje povoljnih aranžmana ili otplatu prve rate , bar nešto? Tinny se odmorila, koliko se već može odmoriti spavajući na stolcu. Bilo je malo prometa, pa je Jonnie zamolio Chong-wona da ga zamijeni te otišao da se presvuče. Gospodin Tsung je imao malenu okruglu kapicu od crnog satena, nalik na kutijicu za tablete, s plavim dugmetom na vrhu, i otkako je povratio svoj časni rang, nije se prestajao smijuckati. Naklonio se, na rudarskim kolicima ugurao kadu, i uopće se starao da Jonnieja odjene i nahrani. Zatim je gospodin Tsung odnekud izvukao tanku kutijicu na nježnoj svilenoj vrpci i objesio je oko vrata, pa u nju nešto prošaptao, a Jonnie se iznenadio da čuje engleske riječi, koje su izlazile iz spravice na jednoličan elektronski način. Odgovarajući na upitno podignute Jonniejeve obrve, gospodin Tsung je opet upotrijebio kutijicu i razjasnio da je ona poklon sivog čovječuljka Driesa Glotona. Dao mu ju je prije nego što je otputovao. Poklon prilikom otvaranja bankovnog računa! Činilo se da kći gospodina Tsunga na velikim listovima ručno izrađenog papira oslikava tigrove i ptice i prodaje ih poslanicima za pedeset kredita po komadu; gospoda su govorila da su to “primitivci” i kolekcionarska vrijednost. Njegov je zet na okruglim metalnim pločama molekularnim raspršivačem izrađivao zmajeve koje je onda prodavao po stotinu kredita i kao dobar otac - unatoč tome što je prezirao trgovce i cijelu trgovačku klasu, vodio brigu o obiteljskom novcu. Gospodin Tsung je objasnio da je njegova ekscelencija u svojoj brodskoj knjižnici pronašla “dvorski mandarinski jezik Kineza”, da je načinila nužnu mikrokopiju i - vidite li ovaj maleni prekidač? To je s mandarinskog na engleski, kad je okrenut prema gore. U srednjem položaju je s mandarinskog na psihlo, a u donjem je s engleskog na psihlo. Ne zvuči li smiješno kad se engleski zvukovi pretvaraju u kineske? Ali to još nije sve: spravica je i glasnočitač. Vidite li ovo svjetalce na kra ju? Njime prijeđete preko mandarinskih pismena, i sprava ih pročita na engleskom ili psihlu. A isto tako čita psihlo ili engleski na mandarinskom jeziku. Eto tako, sada ga više neće moći varati niti navoditi na greške pogrešno sastavljenim govorancijama. Spravu je napajala tjelesna toplina, pa joj nisu bile potre bnebaterije. Sad se može izravno obraćati Jonnieju? Razumije se da će i nadalje učiti jezike, jer ne želi da njegov glas zvuči tako jednolično. Nije li Dries Gloton baš neki zgodan svat?! Jonnie se radovao što mu se sada gospodin Tsung može obratiti bez pomoći koordinatora, no svejedno, zbog toga se još više osjećao opkoljen Galaktičkom bankom. Gospodin Tsung je to odmah i potkrijepio. “Rečeno mi je da ćete poći da saslušate presudu i da ona na neki način uključuje i vas. Kako ne znate hoće li vas proglasiti krivim ili ne, vi samo lijepo sjedite puni poštovanja i slušajte, a ako vas bilo što upitaju, samo se naklonite - i šutite. Samo se naklonite. Tako ćete utrti put za novi proces.” Bio je to dobar savjet, ali Jonnieju nije pomogao da smiri živce. Poglavar Chong-won je saopćio da radio šuti. Ne, nikakvih vijesti od Stormalonga, ni iz Edinburgha, ni iz Rusije. Svi su se gospoda ri već okupili. Bili su preuredili dvoranu. 225

Na platformu su postavili visok stol i za njim je sjedio gospodar Fowljopan. Ostali su gospodari zauzeli pravilne redove okrenute prema njemu. Duž bočnog zida protezao se red stolaca. Potpuno omotan lancima, Schleim je ležao na rudarskim kolicima i vidjelo mu se samo lice. Drža li su ga između stola i gledališta. Gospodar Dom je pokazao da Jonnie sjedne na jednu od pobočnih stolica, gdje je sjedio i gospodar Voraz. Jonnieju je bilo jasno da ga ne drže članom vijeća. Gospodari ga nisu niti pogledali. No barem nije bio pokraj Schleima i njegovih rudarskih kolica! “Oni su već sve to raspravili”, šapnuo je gospodar Voraz Jonnieju. “Ali svaki nalaz moraju još jednom ispitati i onda glasati. Ovo je zaista više cjenkanje, nego suđenje. Iznenađen sam što ovdje nema poslanika Zemlje. No oni mogu bez njega nastaviti do samog potpisivanja.” Gospodar Fowljopan dao je znak gospodaru Browlu da umiri skup, što je ovaj i učinio. “Već smo se suglasili da treba iznova definirati riječ 'gusar'“, rekao je Fowljopan. “Želim vas, međutim, upozoriti na to da taj redefinirani pojam ne može utjecati na naše nalaze, jer je on nastao nakon incidenta koji je predmet ovog suđenja. Je li to točno, gospodari moji?” “Zato”, nastavio je Fowljopan, “ovaj proces temeljimo na postojećim nalazima i dokumentima. Saslušali smo svjedočenje kapetana Rogodetera Snowla, koje je uredno zavedeno u zapisnik, i smatramo da je njemu bivši poslanik Tolnepa Schleim naredio da ne poštuje nepovredivost konferencije. Vjerujem da je želja ovog skupa da prihvati svjedočenje i dokaz rečenog Snowla , posebno u svjetlu činjenice da je držao svojom dužnošću da štiti poslanika Tolnepa. Ovo Snowla oslobađa. Glasate li tako?” Gospodari su tako glasali. “Zbog toga”, nastavio je Fowljopan, “smatram da je konferencija prihvatila da je rečeni poslanik Tolnepa, imenom gospodar Schleim, hotimice i zlonamjerno naredio vojnim snagama Tolnepa da napadnu područje konferencije. Slažete li se?” Jednoglasno su izjavili da i oni taka misle, pa je Schleim siktao i pljuvao u svojim lancima. “Nadalje, posvjedočeno je i dokazano”, nastavlja o jc Fowljopan, “da je rečeni poslanik Tolnepa nastojao paralizirati, ustrijeliti i na druge načine povrijediti poslanike koji su bili zauzeti svojim zakonitim i časnim dužnostima, što se protivi posebnim klauzulama, koje su tako brojne da ih sada ne možemo čitati. Jeste li tako utvrdili?” Oni su nedvojbeno tako utvrdili, pa je Schleim još jače psikao i pljuvao. “Zato ova zakonito okupljena konferencija”, nastavio je Fowljopan, “snagom ugovora koji su ovdje sklopili planeti, presuđuje da će Tolnepi u toku narednih stotinu godina biti smatrani narodom izvan zakona. Glasate li za?” Glasali su “za” i odlučno se mrgodili. “Svi ugovori s planetom i narodom Tolnepa ovime se poništavaju”, izjavio je Fowljopan. “ Glasate li za to?” Glasali su. “Sve će se ambasade i poslanstva i konzulati Tolnepa zatvoriti, njihovi će diplomati biti protjerani, a tokom slijedećih stotinu godina diplomatske funkcije u manjim stvarima za njih će obavljati ambasade poslanstva i konzulati Hawvina po uobičajenim cijenama. Da li se slažete? ” Složili su se. 226

“Budući da je ova konferencija obećala osobnu sigurnos rečenog Schleima, i zajamčila da će rečenog Schleima nepovrijeđenog vratiti na njegov planet, odluka je ove konferencij da se rečeni Schleim gol i okovan lancima u znak nemilosti izloži na javnoj tržnici robova u Creethu, Tolnep. Je li to vaš volja?” Bila je to njihova želja. Schleim je siktao i pljuvao. Jonru se pitao kad će doći do “reparacija”. Bila je to slaba, ali ipa nekakva nada. Fowljopan je nastavljao: “Budući da Tolnep posjeduje većinu ratnih letjelica i budući da je njegov oficir, kako je i ranije na ovoj istoj konferenciji posvjedočio sam Schleim, bi glavnokomandujući starješina udruženih snaga, zaključak je ove konferencije da se ne tolnepski narodi, članovi združenih snaga, oslobađaju optužbe. No zbog toga što prisutnost njihovih snaga predstavlja trajnu prijetnju na nebu iznad ove konferencije, to ovisi o slijedećim uvjetima: a) da osiguraju da eskadra Tolnepa sve zatočenike preda nepovrijeđene na mjestu koje će odrediti vojni zapovjednik Zemlje; b) da i oni sami predaju zdrave i čitave zarobljenike, koje su možda uhitili, na istom ili sličnom mjestu; c) da zatim otprate eskadru Tolnepa na Tolnep i pri tom primijene svaku vojnu mjeru koja bi se mogla pokazati potrebnom; d) da narede eskadri Tolnepa da se spusti na sam Tolnep, jer je ovoj konferenciji poznato da nakon toga više neće moći uzletjeti; e) da se nakon toga svatko vrati u svoju domovinu. Ovo se nareduje snagama Bolboda, Hawvina, Hocknera, Jambitchowa i Dravkina, svim drugim snagama koje su oni zadržali u službi i svim snagama bilo kojeg planeta ili na roda izvan ovog sistema. Je li presudeno tako? ” Malo su raspravljali o pitanju mogu li glasati i poslanici tih snaga. “Pretpostavljam”, prošaptao je Voraz, “da u odsutnosti drugih autoriteta i vi možete označiti mjesto za predaju zarobljenika.” “Dobro” odvratio je Jonnie, “ali oni ništa ne govore o zarobljenicima koje smo mi mogli pohvatati.” “Nisu ovo mirovni pregovori”, šapnuo je Voraz, “ovo se odnosi samo na uvredu konferencije. Ja... ovaj... ja sam spomenuo zarobljene Zemljane. Vidite, oni su vlasništvo planeta. Zarobljenici iz njihove eskadre bili bi spomenuti samo u slučaju da su ovo mirovni pregovori. Uostalom, sumnjam da bih ih, zbog moguće zaraženosti, i poveli sa sobom: vi ste mogli pokušati i s biološkim ratovanjem. Vi ste zaštićeni onim 'nenaoružani' i 'nepovrijeđeni'.” Vlasništvo, mislio je Jonnie. Brineš se jedino o vrijednosti imovine koju pokušavaš dobiti na trag. Ali to nije rekao glasno. Radovao se što će vratiti zarobljene Zemljane. Konačno su odlučili da poslanici zaraćenih saveznika Tolnepa mogu glasati, jer će tako ljepše izgledati u zapisniku. Nato je konferencija glasala jednoglasno. Gospodar Voraz je dodirnuo Jonniejevo koljeno: “To se odnosi na vas.” “Stanovita osoba označena kao Jonnie Goodboy Tyler viđena je kako baca palicu ili žezlo na rečenog gospodara Schleima i da ga tim predmetom pogađa. Želja je ove konferencije da odriješi rečenog Tylera. Glasate li 'za'?” Glasali su “za”, a Schleim se sav upljuvao od bijesa. “A sada dolazi onaj zgodan dio”, šapnuo je gospodar Voraz. “Prema 103. paragrafu”, rekao je Fowljopan, “koji se odnosi na službe za zaštitu i spašavanje života članova konferencije, zbog toga što je predusreo namjere rečenog Schleima i razoružao ga, tako da mu napad nije uspio, Jonnie Goodboy Tyler ovime se odlikuje Redom grimizne lente. Je li to želja konferencije?” 227

Prolomio se pljesak, zažamorile primjedbe. Gospodar Voraz je šaptao: “Carica Beaz od Chatovariana ustanovila je taj red prije osamdeset tri tisuće dvjesto šezdeset i osam godina, kad je jedan čuvar na konferenciji spasio život njezinu ljubavniku. Netko ga je pokušao ubiti, a čuvar ga je spriječio, no pri tome je zadobio površinsku posjekotinu nožem. Otuda 'Grimizna lenta'.” Iz džepa je izvukao knjižicu koja je naglo porasla i zavirio u nju. “Ovo povlači titulu 'gospodara' i godišnju mirovinu od dvije tisuće kredita. U tu svrhu imamo i poseban fond. Morat ću izdati priznanicu.” Još su malo pljeskali, a gospodar Browl je zatražio da Jonnie ustane i da se nakloni. Jonnie je mrzovoljno pomislio da će lentu pokloniti Vihoru. Nije priželjkivao njihove počasti. Sjeo je. Zaista im je trebalo vremena da dođu do reparacija. Konačno, evo i njih! Fowljopan je odmatao dugačak smotak papira pokriven brojkama. “Ustanovljeno je, također, da je nedoličnim napadom ili planiranjem napada od strane rečenog Schleima nanesena uvreda dostojanstvu poslanika i njihovih planeta. Ova konferencija određuje planetu Tolnepu novčanu globu i reparacije u iznosu od trilijun galaktičkih kredita.” Fowljopan je prekapao po papirima. “Na poslanike čiji su brodovi u vrijeme incidenta bili na nebu, ova se milost ne odnosi, jer su svjesno ili nesvjesno sudjelovali, u uroti. Kao što je već odlučeno na prethodnim savjetovanjima, ukupan iznos će se podijeliti medu poslanicima u skladu s brojem stanovnika koje svaki pojedini zastupa.” Odverglao je bujicu brojki. “Slaže li se konferencija?“ Ispravili su nekoliko proračuna. “Zemlja ne dobiva gotovo ništa!” - šapnuo je Jonnie gospodaru Vorazu. “Neki me u ovim poslanicima zastupaju populaciju od mnogo stotina milijardi”, šaptom je odgovorio Voraz. “ Chatovariani na svojih sedamsto planeta imaju gotovo trideset devet trilijuna stvorenja. A čime vi raspolažete? Trideset i tri tisuće?” Poslanici su prihva tili ispravljene brojke. Jonnie je suspregnuo dah. Hoće li uključiti i ratnu štetu nanesenu Zemlji? “Svi će se financijski aranžmani obavljati prema postupku i praksi Galaktičke banke”, izjavio je Fowljopan. Nije ni spomenuo odštetu. Gospodar Voraz je samo kimnuo. “Ovim se završavaju naše presude”, zaključio je Fowljopan. “Je li volja konferencije da se one u dovršenoj formi, ovako kako ste glasali, ispišu na svicima, da biste ih mogli ovjeriti svojim potpisima?” Jonnie je užurbano prošaptao gospodaru Vorazu: “Čekajte. Izjavili su da su spalili mnoge gradove. Nanijeli su nam sve moguće oblike ratne štete.” “Pokušao sam to uključiti”, šaptao je gospodar Voraz. “ Tako bi porasla vrijednost vlasništva. Ali, znate, ovo nije mirovna konferencija. Ovo je proces i suđenje zbog uvrede konferencije.” Nikakvih reparacija? Jonnieju je došlo da skoči i prosvjeduje. Da je ovdje sir Robert ili MacAdam... “Globa od trilijun kredita”, šaptao je Voraz, “prilično je okrutna. Uništit će kompletnu privredu Tolnepa. Čak da je Zemlji i dosuđena odšteta za razorene gradove, nakon tako velike kazne nikad vam je ne bi mogli isplatiti. Budite zadovoljni. Riješili ste se svih neprijateljskih snaga.” 228

Riješili smo se i svih pozivanja na svoja prava, kiselo je razmišljao Jonnie. Sada smo široko otvoreni pljenidbi i dražbi nekretnina a nemamo novca da to spriječimo. No Fowljopan se obratio Jonnieju: “Vaš poslanik nije bio prisutan! To je krajnje protupropisno. To ne poništava niti mijenja ove presude. No ako ne dođe na potpisivanje, one neće postati pravovaljane. Vaš će se rat smjesta nastaviti. Zbog toga biste trebali posavjetovati svoju vladu da ga istog časa pošalje. Dokumenti će već sutra uvečer biti spremni za potpis. Hoćete li se postarati da do tada stigne?” “Ja nisam predstavnik”, započeo je Jonnie. “Ali ste utjecajan čovjek”, prekinuo ga je Fowljopan. “Iskoristite svoj utjec aj! Želimo s tim završiti i poći kući.” “Bit će bolje da ga poslušate”, prošaptao je gospodar Voraz. Jonnie je digao pogled i kraj vrata ugledao Driesa Glotona. Sivi se čovječuljak vratio! Dok je Jonnie izlazio iz dvorane, čuo je kako Dries pita gospodara Voraza: “Hoće li doći predstavnik Zemlje?” Voraz je pokazao na Jonnieja. “Hoće te li ga dovesti?” - zapitao je Dries. Jonnie je odgovorio da će pokušati, a čovječuljci su se nato zgledali i nacerili. Bio je toliko potišten što Zemlja nije dobila ratne reparacije, da se na njih nije obazirao. Čim je prošao kroz vrata, Jonnie je počeo bjesnje ti. Rat! Bilo koji od onih gospodara tamo unutra, ili njihove vlade, moraju izustiti samo jednu riječ i njihova će eskadre skočiti da nekome otkinu glavu! A kad to obave, jednostavno će odjedriti tra-la-la, i ne pomišljajući na to što su učinili domovima ljudi i njihovim živatima, pa će se, možda , vratiti sutradan da još malo uništavaju. Jonnie se prošetao nasipom oko uleknuća. Bilo je sunčano popodne. Uređaji za prozračivanje stvarali su blag povjetarac. U streljačkim su zaklonima ležala sitna dječica, pokrivena komadima tkanina. Pratila su ga očima. Psi su ga njuškali na kraju svojih uzica i nekako shvaćali da im je on prijatelj, pa su mahali repovima. Nahranivši mlade, starija su djeca posjedala prekriženih nogu i jela iz zdjelica. Dok je prolazio, smješila su mu se i kimala glavama. Jonnie se pita o zašto je toj djeci uskraćena šansa. Zašto i oni ne bi imali budućnost, sretnu i sigurnu budućnost? Rat! Kakvo pravo imaju hladne i bezlične nacije da ubijaju, haraju, uništavaju, gaze i žare svoje bespomoćne susjede? Na zovite to “državnom politikom”, nazovite to “nužnošću”, nazovite kako hoćete, uvijek izlazi na isto: na ponašanje luđaka. Psychlo! Kakvo je pravo imao Psychlo da napadne ovaj planet? Zar nisu mogli kupiti ono što im je trebalo? Zar nisu mogli doći i reći: “Treba nam kovina. Za nju ćemo vam dati ovo ili ono, ili tehnologiju.” Ne, više im je odgovaralo da ubijaju i otimaju poput lopova. Razmišljao je o onom vremenu prije nego što su došli posjetioci, kad su se prvi put bili oslobodili okrutna tiranina. Ljudi su se pokušavali naviknuti, bili su sretni, radili su poletno. A onda su došli posjetioci. A s njima i banka. Organizacija je vjerojatno potrebna. Ali to nikom ne daje pravo da stvori vladu koja je neljudska , bezdušna zvijer! Razmišljao je o Brownu Limperu i njegovim slaboumnostima “u ime države”. Pa ipak je Brown Limper bio gotovo osjećajan u usporedbi s ovima tu unutra. Jonnie je gledao djecu. Donio je odluku. Što god da se dogodi, više neće biti rata. Nigdje. 229

Toliko je utonuo u te misli da ga je poglavar Chong-won morao potegnuti za rukav kako bi privukao njegovu pažnju. Poglavar je poskakivao i rukom pozivao Jonnieja da dođe, da bi ga na kraju praktički odgurao u komandnu sobu. Tinny je blistala! Oko njezinih se slušalica čulo ćeretanje na paliju. Nešto je kazala u mikrofon, pa se okrenula Jonnnieju. “To je škotski oficir zadužen za spašavanje u ruskoj bazi! Otkrili su da iz ventilatora izlaze oblačići nekakvog zelenog dima. Netko je tamo unutra uspio izvući oklop iz okna. Osposobili su rudnička dizala i sad izvlače ljude na površinu!” Izvještaji su stizali svakog trena. Tinny se opet okrenula Jonnie ju: “ Evo pukovnika Ivana! To je za vas. Kaže:“ Recite maršalu Jonnieju da je hrabra Crvena armija još uvijek pod njegovom komandom!'“. Jonnie se spremao da odvrati. Bilo mu je teško progovoriti. No Tinny je uskočila: “Evo još jedne za Jonnieja. Želi čuti vaš glas!” Pružila mu je set slušalica s mikrofonom. Osiguranje ili ne, glas je kazao: “Jonnie? Ovdje Tom Smiley Townsen!” Jonnie nije mogao izustiti ni riječ. “Jonnie, svi su mještani u redu. Svi su dobro. Jesi li na vezi, Jonnie? ” Jonnie se prisilio da progovori. “Hvala bogu. Poruči im to, Tome, u moje ime. Svima kaži. Hvala bogu.” Spustio se na stolicu i zaplakao. Nije znao koliko se za njih brinuo. Željeznom je voljom potiskivao brigu, jer je morao raditi. Još su uvijek pristizali izvještaji, pa su ga nakon nekog vremena uposlili. Htjeli su znati kamo da prođu, a on je opet imao dobre vijesti o odlasku neprijate lja i o uvjetima, pa su se iz pozadine tamošnjeg komunikatora začuli krikovi radosti i bučna odobrava nja. lmali su pet povrijeđenih pilota i mnogo opekotina, pa su tražili pomoć iz škotske. Saznao je da je stara podzemna bolnica u Aberdeenu osposobljena, pa je naredio da se teški ranjenici prevezu onamo, a jedna slobodna medicinska sestra iz Aberdeena u Taškent, gdje će povesti brigu o lakšim opekotinama i povredama. Ti su ga problemi toliko zaokupili da je potpuno zaboravio na sir Roberta, dok mu Dries Gloton nije poslao Chong-wona da ga podsjeti. Jonnie je to pomalo izbjegavao. U Castle Rocku još nisu uspjeli, i on je znao da će teško izvući sir Roberta. Čak je pomišljao na to ne bi li mogao na vesti gospodara Fowljopana da za jedan dan odgodi potpisivanje. Odmah se posvetio pripremama za prihvat svih zarobljenika u Balmoral Castleu, svojih sedamdeset kiiometara zapadno od Aberdeena. Bilo ga je lako spaziti iz zraka, jer su se u blizini nalazila tri uočljiva vrhunca i rijeka, a i sam je predstavljao upadljivu ruševinu. Smjestio se na sedamdeset kilometara od Aberdeena na prilično uščuvanoj cesti, no Thor je rekao da bi on, ako ustreba, mogao prevoziti ljude u mornaričkom jurišnom avionu. Jonnie ga je posavjetovao, pa je odmah izišao iz komandne sobe i potražio poslanika Hawvina. Činilo se da sada on održava vezu s eskadrom na orbiti. Predao mu je vrpcu sa snimljenim zemljovidom da je emitira komandantu Hawvina. Rekli su da će to učiniti još iste večeri, ne čekajući konačno potpisivanje. Nitko nije točno znao koliko imaju zarobljenika, no spustit će ih u različitim pomoćnim leltjelicama. Jonnie je to prepustio njima i Thoru u škotskoj. Dok je sve to obavljao, stekao je prilično jasnu sliku da su oko Edinburgha stvari grozničave, pa se još više sustezao da pozove sir Roberta. Dries Gloton je još jedanput poslao Chong-wona da ga nagovori. Kako su ti sivi čovječuljci silno željeli da se domognu sir Roberta! 230

Konačno je Jonnie uvjerio komunikatore u škotskoj da potraže sir Roberta, i kad ga je napokon dobio na radiju, potvrdile su se sve njegove bojazni. “Budi pozdravljen”, javio se sir Robert preko komunikatora, i onoliko koliko se moglo prevesti i emitirati – dobro je izgrdio Jonnieja. Zar Jonnie ne zna da je u raznim bivšim skloništima pod stijenom još uvijek dvije tisuće i stotinu ljudi - ako su još živi? Da su teške bombe zarušile svaki mogući ulaz? Ovdje-ondje uspjeli su provrtati rupe i ugurati cijevi za zrak, no tko bi kroz njih mogao govoriti? Stranice stijene su se zdrobile u prašinu, i sad čim počnu kopati rov, dolazi do odrona. Da, Dwight je tamo! Da , Dwgith je iz Cornwalla dovukao oplatu za tunele i pokušao je ugraditi u rov. Misli li Jonnie da svi oni samo sjede skršenih ruku? U redu je što Jonnie sjedi s onim gospodskim fićfirićima i pijucka čaj. Nastavi lijepo piti svoj čaj, ali pusti ljude da rade... Jonnie je utrošio pola sata da sir Robertu utuvi u glavu da bez potpisa “posjetioci” ne mogu okončati svoj posao. Konačno je uz psovke, s kojima se komunikatori na paliju nisu mogli nositi, sir Robert rekao da će odvojiti jednog pilota i doletjeti. Jonnie se iscrpljeno zavalio u stolicu. Nije se volio boriti sa sir Robertom. Potpuno je shvaćao njegov položaj. U onim je za rušenim skloništima bila i njegova tetka Ellen. I Chrissie! A on je samo mogao ovdje sjediti i obavljati poslove, osjećajući da bi morao biti ondje, i ako treba, kopati makar i noktima. Činilo se da je sivi čovječuljak bio vrlo zadovoljan kad mu je Chong-won javio da sir Robert dolazi. Sa sjevera se, na noćnom nebu, jureći daleko ispred svoga zvuka, isprva nalik na zvijezdu medu zvijezdama, jedna letjelica približavala Karibi. Odjeknuo je interkom protuavionskog artiljerca: l tjelica je bila prijateljska. Tražila je odobrenje za slijetanje. Jonnie je pošao da vidi kako pristaje. Otvorila su se vrata i netko je iskočio. Lice je u pomrčini bilo bijela mrlja. Jonnie je napregnuo pogled: povoji, netko potpuno umotana lica. Prst je pokazao Jonniejevu bradu. “Ista stvar!” Bio je to Dunneldeen! Veselo su se zagrlili. Dunneldeen je Jonnieja gurnuo prema svjetlu i dobro ga pogledao. “Ista stvar! Netko ti je odrezao pola brade. A i moje je pola izgorjelo. Sredi za mene kod svog brijača!” “Jesu li te oborili?” - pitao je Jonnie, radoznalo gledajući njegovo zamotano lice. “Hajde, mladiću, nemoj me vrijeđati!” - odgovorio je Dunneldeen. “ Koji bi Bolbod ili Drawkin ili Hockner pogodio asa asova? Nisu, Jonnie, ne, pomogao im je požar. Opekotina nije naročito teška, ali znaš kakav je doktor Allen. Nije sretan dok te ne obradi poput nedužne bebe.” “Kako je tamo gore?” - raspitivao se Jonnie. “Loše . Ugasili smo vatru, i to je sve. Dwight i Thor pokušavaju otvoriti tunele, ali stijena se odronjava. Ima nade, no to je ujedno i jedino što ti mogu pružiti. Reci, je li onaj sivi čovječuljak dolazio ovamo? Je li ono tamo njegov brod?” “Zar je bio i u Edinburghu?” “Ah, kako ne. Svuda je njuškao i zapitkivao. Svakome je smetao. Konačno se činilo da je našao što je tražio, pa je odjurio u Aberdeen. Zamalo ga nisu oborili! Tražio je kralja .., poglavara Clanfearghusa.” “A kako je on? Poglavar?” 231

“Pa, znaš, on je hemofiličar. Kad se jednom posiječe, ne prestaje krvariti. Uvijek mu govorim da se kloni ratova... da su oni nezdravi. Bilo kako bilo, našli smo ga vani i žurno prebacili u aberdinsku bolnicu, gdje je odmah primio transfuziju. Onaj sivi čovječuljak je pokušao prodrijeti unutra da ga posjeti, no naravno, čuvari su ga smjesta izbacili. Ali on je obradio doktora Allena. Čini se da taj momak”, mahnuo je rukom prema brodu na kojemu su bljeskala signalna svjetla, “posvuda skuplja knjige i čitave knjižnice. Snima ih piktografom. Zahtijevao je da mu doktor Allen kaže što je s poglavarom, pa su onda tu bolest potražili u mnogim starčevim knjigama; doktor Allen je pronašao nekakav spoj, vitamin K, od kojega se krv zgrušava . Odmah su ga sintetizirali, i što da ti kažem... prestalo je krvarenje! Poglavar se sada oporavlja. Je li taj sivi čovo liječnik?” “Nije”, odgovorio je Jonnie. “On je direktor podružnice Galaktičke banke za ovaj sektor. Kasnije ću ti ispričati više, no da znaš, onamo je otišao da provjeri ima li ovaj planet vladu.” “U svakom slučaju, učinio je nešto dobro.” Jonnieju je bilo drago zbog poglavara no osjećao se okružen bankarima. Dunneldeenu nije rekao da ih kane prodati na dražbi. “Jesi li vidio Stormalonga?” Dunneldeen je odmahnuo glavom. “Hajdemo do sir Roberta. On u avionu spava snom mrtvaca.” A sir Robert je zaista i izgledao poput mrtvaca. Osmuđene sive kože na mjestima gdje mu lice nije pocrnjelo od pucnjave, oderanih dlanova, odjeven u nagorjele krpe, sir Robert je izgledom odavao ono što jest: iscrpljen starac koji je danima bez odmora prolazio kroz pa kao. Pokušali su ga podignuti i ponijeti izmedu sebe, no stari je ratnik bio težak čovjek, pogotovu ovako opušten. Pronašli su rudnička kolica pa su ga odgurali u bolnicu. Jonnie je dozvao sestru, i ona je pregledala sir Roberta. Osim po rukama, nigdje nije bio ozlijeđen. Dala mu je injekciju B-kompleksa, a on se na ubod nije niti pomaknuo. Odjednom su se pojavili gospodin Tsung i njegova obitelj i stali kliziti naokolo i organizirati stvari. Ubrzo su okupali sir Roberta i dotjerali osmuđena mjesta u njegovoj bradi i kosu, tako da izgledaju urednije. Brzo se našao u krevetu. Ni jednoga trena nije otvorio oči! Jonnie se vratio u bolnicu gdje je ostavio Dunneldeena. Našao ga je usnulog na stolcu. Bolničarka mu je na licu mijenjala zavoje. Opekotine se nisu pretvarale u ožiljke. Naravno, brada mu je bila raščupana. Jonnie je zaustavio se struda ne postavi nov povoj, pa je pozvao kćerku gospodina Tsunga. Ušla je, noseći škare, i ošišala Dunneldeenovu bradu poput Jonniejeve. Jonnie se nadao da će ga mladić zamijeniti u komandnoj sobi dok on bude tražio Stormalonga. No Dunneldeen je mogao još samo spavati. Zato ga je Jonnie prepustio Tsungovoj obitelj da i njega okupaju i smjeste u krevet. U Edinburghu mora da je pakao! Zatražio je radio-vezu s Rusijom. U onoj se staroj bazi nabilo nekoliko tisuća ljudi. Dim ili ne, neki su od njih sigurno još uvijek u redu. Ondje je dvjesta pedeset Kineza iz sjeverne Kine. Ondje su Sibirci i šerpe. Tinny je primila i neke vlastite poruke: znala je da su na sigurnom preostali redovnici i budistička knjižnica, kineska knjižnica i još neke stvari. Otrčala je i obavijestila Chong-wona i gospodina Tsunga. Može biti da je u Taškentu i u Edinburghu kasna noć, no Jonnie je počeo reorganizirati ljude. 232

Sada je najvažnije pitanje gdje je Stormalong. Gdje je MacAdam? Jedino što su dobili iz Luxembourga bilo je nešto čto je zvučalo kao: “Je n'comprempt pas!”, a to zacijelo nije značilo Stormalong ili škotski bankar. Znači li to da će ovaj stečaj morati izdržati bez ičije pomoći? Jonnieju su rekli da će se ugovor potpisivati toga popodneva. U komandnu sobu ušli su gospodar Dom i Dries Gloton. Dries je izgledao vrlo zadovoljno. “Čujem”, rekao je, “da je sinoć prispio predstavnik Zemlje. Pobrinite se da dođe na potpisivanje.” Jonnie je pogledao na sat. Još je trajalo prijepodne. Pošao je u sobu u koju su smjestili starog vojskovođu i Dunneldeena. Dunneldeen je bio na nogama, potpuno odjeven, i usprkos zakukuljenu licu, činio se prilično vedar. Sir Robert je tek ošamućeno otvorio oči. Zato je Jonnie u komandnu sobu poveo Dunneldeena. “Hoću da preuzmeš ovaj pložaj”, rekao mu je Jonnie. “Poći ću na potpisivanje, ali čim završi, idem u potragu za Stormalongom.” Izgubio je nešto vremena uvodeći Dunneldeena u posao, pa se vratio sir Robertu. Stari je škot mumljao poput medvjeda. Sjedio je na rubu kreveta jedva pokrivenih koščatih udova i jeo nešto što mu je donio poglavar Chong-won. “Potpisivanje ugovara!” - gunđao je između zalogaja. “Gubitak vremena. Oni se neće držati nikakva ugovora. Ovo je lijep planet i oni ga žele! Meni je mjesto u Edinburghu da pornognem iskapati one jadanike. Ah, nara vno, ti si imao pravo, MacTyler, svi su oni trebali biti u Cornwallu!” Jonnie ga je pustio da na miru pojede, a onda je, dok je pijuckao čaj, izašao i donio atmosferski projektor. I ako je sir Robert mumljao i grdio što nije u škotskoj, Jonnie ga je sažeto obavijestio o događajima i što bi još, možda, mogli učiniti. Kad je završio, malo se povukao. “Nisam diplomat!” - rekao je sir Robert. “To sam dokazao. A nisam ni pravnik, ni bankar! Vrlo su slabi izgledi, no učinit ću što kažeš.” Jonnie je samo to i želio. Sredinom popodneva otišli su u dvoranu za konferencije, Sir Robert u svojoj uniformi, Jonnie pod šljemom u crnom vojničkom kaputu. Nitko se na njih nije obazirao. Poslanici su rasprostrli veliki valjak s ugovorom koji su bili izglasali na takav način da je svaki poslanik mogao pristupiti stolu na koje mu je ležao, potpisati ga, udariti svoje pečate, ovjeriti potpis i žig kod bankovnog službenika, pa se zatim vratiti do svog sjedala. Bila je to neka vrsta parade. Drie s Gloton i Fowljopan bili su jedini pokraj stola. Sir Robert je sjeo i bjesnio što gubi vrijeme, no činio je to vrlo tiho, tako da ga je mogao čuti samo Jonnie. Potpisivalo se i potpisivalo. Prošao je zamalo i pun sat. Zemlja se trebala potpisati posljednja. Sir RoberC je prišao, potpisao se, upalio šibicu i rastalio malo voska, a onda je tresnuo svoj veliki prsten pečatnjak. Dries ga je omotao bankovnom trakom i podigao. “Ovime potvrđujem”, re kao je, “da Galaktička banka ovjerava pravovaljanost Kariba-ugovora, Zemlja. On je dovršen. Predlažem da se njegove kopije odmah pošalju na sve zainteresirane brodove.” Razmotao je ugovor, iz džepa na prsima izvukao malen piktorikorder i snimio tekst. 233

Jonnie je snimku poslao u komandu da se kopije emitiraju na brodove i da se osiguraju primjerci za njih, za svakog delegata i za banku. Gospodar Hawvin je ustao. “Obaviješten sam da su svi zarobljenici spušteni na određeno mjesto i da je predstavnik Zemlje potpisom potvrdio primitak.” Dries je pogledao Jonnieja. Vijest je poslao Thor još popodne. Radilo se o sedam pilota, tri ruska vojnika, dva šerpe i jednom škotu. Sve u svemu, trinaest zarobljenika. Bili su u dobrom stanju. No kako ni na jednom od tih brodova nije bilo ljudske hrane, skapavali su od gladi, pa bi svakako poumirali na mjesecima dugom svemirskom putovanju. Žurno su ih prebacili u Aberdeen da ih što prije stave na intravenoznu prehranu i da im obrade lakše ozljede. Thor se posvadio s havinskim oficirom odgovornim za prizemljivanje, jer je jedan od spuštenih pilota tvrdio da su Tolnepi sakrili njegova kolegu. Kad je poslao prvu skupinu, Thor se zainatio, i zaista, pokazalo se da su Tolnepi zadržali pilota, jednog Nijemca. Prošla su dva sata dok nisu spustili i njega. Zakleli su se da više nema nikog. Sad im je Thor povjerovao. “Naš časnik potvrđuje da su zarobljenici vraćeni”, izjavio je Jonnie. Tada su poslanici, čiji su se brodovi nalazili u orbiti, poslali zapovijedi nadležnim oficirima. Potom se čekalo. Nakon nekog vremena ušao je Dunnelden i podnio izvještaj. Prema promatranjima iz Rusije, pokrenula se cijela orbitalna eskadra, stvorila formaciju oko tolnepskih brodova i otišla. Pratili su fenomen njihova naglog povećavanja i, zatim, nestanka. Izgubili su radio-vezu. Svi su izašli van, pa je Angus golog, zapjenjenog i okovanog Schleima lansirao na tržnicu robova na Creethu.* Potom su se poslanici vratili u dvoranu. Sir Robert je mislio da je to sve. Sjedio je u prvom redu i gunđao. Dries Gloton se smješkao. Prišao je sir Robertu i iz džepa izvukao odeblji papir. “Moja gospodo”, obratio se skupu, “vi ste svjedoci činjenice da više nema spora o vlasništvu Zemlje. Planetarna je vlada potpuna. Kralj se oporavlja. Ovaj je predstavnik Zemlje zakonito opunomoćen da djeluje u ime vlade.” Pobjedonosno je dodao: “Vlasništvo planeta je čisto! Poslaniče Zemlje! Ovime vam uručujem izvještaj o prekoračenju roka plate. Ako nakon rasprave - no ni u kojem slučaju kasnije od tjedan dana - ne riješite ili ne otplatite ovu hipoteku, vaš će planet pasti pod stečaj skupa sa svom njegovom imovinom i svim narodima.” Spustio je dokument u sir Robertovo krilo. “Smatrajte da ste službeno obaviješteni po regularnom postupku.” Sir Robert je sjedio buljeći u papir. * Ovaj ugovor imao je čudne posljedice. Vrativši se na Tolnep, gospodar Schleim iskoristio je vlasnike kritskih novina, vodećeg tolnepskog dnevnika “Ponoćni očnjak” (koje je razbjesnio gubitak njihova asa -reportera Arseboggera), da povedu klevetničku kampanju protiv kapetana Rogodetera Snowla, optužujući ga kao jedinog krivca za cijelu katastrofu. Schleim je tvrdio da je Snowlovo “lažno svjedočenje” osramotilo i njega samoga, i cijeli Tolnep. Rogodetera Snowla predali su gomili na ulicama Creetha, i ta ga je rulja linčovala do smrti. Agitor Snowl, rođak zatučenog oficira, sa svoje je strane okrivio gospodara Schle ma za na pad i umorstvo. On je sa skupinom oficira eskadre pričekao da se Schleim opet obrati vladi, pa su onda digli u zrak i Schleima, i čitav Dom pljačke. 234

Taj je događaj poznat kao “Velika urota Schleim”. Malo nakon toga, bez Eskadre kojom bi t rgovao robljem - što je bila osnova njegove ekonomije – Tolnep više nije mogao plaćati ratnu odštetu. Uvijek korumpiran, njegov je porezni ured zaostao u podmićivanju viših činovnika, pa je jednog po jednog hapsio stanovnike Tolnepa, čupao im zube, sterilizirao ih i prodavao u ropstvo. Konač no su Hawvini kupili planet i dokrajčili istrebljivanje , pa su Tolnepi izumrli. (Iz: Galaktička banka, Sažet izvještaj Službe komite nata, tom 43562789A) Dries Gloton se poput morskog psa iscerio prema Jonniejt. “Vrlo sam zahvalan što ste ga doveli ovamo u javnost da mu službeno uručimo ovaj dokument. Uz to što sam direktor podružnice, često djelujem i kao vlastiti odjel za naplatu.” Otišao je do stolice i uzeo pola metra visok kup velikih knjiga. Vratio se na podij i obratio okupljenim poslanicima. “Časni gospodari”, rekao je, “glavni zadatak ove konferencije - da raščisti vlasništvo nad Zemljom - sada je izvršen. Međutim, potpuno sam svjestan da svaki među vama ima puno pravo da stječe teritorije za vaše vlade. Postoje i druga sredstva, osim rata.” Gospodari su slijegali ramenima. Rat je sigurnije sredstvo, rekao je jedan. Drugi je izjavio da o ratu ovisi duševno zdravlje naroda. Kako da država prikaže svoju moć bez rata, pitao je Brawl. Galaktička bi banka teško preživjela bez ratnih zajmova, bockao je Dom. Vladari se proslave samo ako ratuju, smijao se netko drugi. Svi su bili nestašno raspoloženi. Jonnie je sve to slušao užasnut. U kuću su mu unijeli bezličnu okrutnost velikih vlada. “Nastavite, ekscelencijo”, smijuljio se Fowljopan. “Svi mi znamo što ćete nam saopćiti.” Dries se osmjehnuo i počeo dijeliti reklamne materijale. “Ove sam brošure sastavio čekajući da se raščisti pitanje vlasništva . U njima ćete naći podatke kao što su masa, površina, klima, broj mora, visine planina, a naći ćete i nekoliko krajolika. Ovo je vrlo zgodan planet, uvjeravam vas. Na njemu može živjeti nekoliko milijardi stanovnika, pod uvjetom da udišu zrak. Većina vas ima takve kolonije, i one su Već danas prenapučene.” Podijelio je knjižice i poslanici su stali razgledavati slike u boji. “Imate zalog i kredit, a mnogi među vama gotovinu. Trebat će vam minimalne plaćeničke snage, jer, kako vam je poznato, obrana je sasvim zastarjela, a imaju i minimalno Ijudstvo da se odupre invaziji. Prijenos vlasništva uključuje sve ljude i imovinu. Stoga, ako se zadržite ovdje , za sedam će dana doć i do dražbe ovog planeta kao bankovne stečajne mase, naravno pod uvjetom da se za to vrijeme ne sklope povoljni aranžmani za otplatu dugova, u što je teško povjerovati, jer ne posjeduju ni gotovinu, ni zaloge, ni kredite. Zahvaljujem vam moja gospodo.” Stali su ćeretati, razgledavati knjižicu, i činilo se da su u prazničkom raspoloženju. Bilo je jasno da će svi oni pričekati, čak i oni iz udaljenih svjetova. Jonnie se obratio Driesu Glotonu: “I tako je sve to bilo obično financijsko pitanje.” Dries se osmjehnuo. “Prema vama ne osjećamo ni truna neprija teljstva. Bankarstvo je bankarstvo, a posao je posao. Morate plaćati svoje obaveze. To zna svako dijete.” Bankar se okrenuo prema sir Robertu. “Hoćete li upriličiti sastanak za pregovore? Mogli bismo okončati i zaključiti tu stvar.” Sir Robert i Jonnie su izašli. 235

U uleknuću je bilo vrlo živo. Pleme poglavara Chong-wona najvećim su dijelom zamijenili sjeverni Kinezi, koje je Jonnie poslao iz Rusije u Edinburgh. Povratnici su bili osmuđeni i opečeni. Neki su bili vidljivo malaksali, pa im čak ni let iz Edinburgha nije pomogao. Radosno su trčali prema svojoj djeci, podizali ih u zrak, grlili, ispitivali starije. Psi su natezali uzice i veselo lajali. Bio je to prizor sretna sastanka. Jonnieju je bilo drago što ih je uspio zamijeniti u spasilačkoj ekipi. Radili su bez predaha i uskoro bi sasvim posustali. I ovako su se trsili dok gotovo nisu popadali. Promatrajući kako sretni očevi čavrljaju sa svojim mališanima, gledajući kako majke gorljivo procjenjuju da li je ovo ili ono dobro uređeno u vezi s hranom ili odmorom, Jonnie je razmišlja o onim prezrivim i arogantnim gospodarima i o bezdušnoj bahatosti vlade. Baš njih briga za ove i ovakve ljude! Takve vlade, naravno, mogu oponašati pravosudne postupke, možda čak i socijalni rad, no uvijek ostaju hladne, krute snage koje mogu čak i nesvjesno i bez zadnje misli poremetiti i uništiti ljudske živote. Poglavica Chong-won ih je organizirao. Dok je žurno prolazio, obavijestio je Jonnieja da će ih sve preseliti pod kupolu starog rudnika koji su počistili. Imao je podzemne prostorije, a sada je radio i obrambeni kabel. Jonnie se oslobodio potpisivačke konferencije. Dunneldeen je mogao preuzeti službu. U komandnoj ga je sobi upitao: “Je li ovo pleme donijelo kakve vijesti iz Edinburgha?” Dunneldeen je odmahnuo glavom. Jonnie je zgrabio masku s kisikom i letačku bluzu. “Onda odoh da nađem Stormalonga.” No nije stigao dalje od izlaza. Na vratima se sudario sa samim Stormalongom. “Pa kud si se djeo?!” - vrisnuo je Jonnie. “A ja sam te zvao, i zvao, i opet zvao!” Stormalong ga je gurnuo u bunker gdje ih nisu mogli čuti. “Borio sam se i letio danima!” Tako je i izgledao. Bio je mršav i upalih očiju; njegov bijeli šal bio je prljav, bluza uprljana od znoja i maziva. Čak mu je i rame bilo opaljeno hicem iz pištolja. “Povrijeđen si”, rekao je Jonnie. “Ma ne, nije to ništa. Jedan se oficir Drawkin nije htio predati. Morao sam ga ganjati mornaričkim jurišnim avionom! Zamisli kako pješice trči uzbrdo, a Ben Lomond i ja ga moramo omamiti, pazi, samo omamiti, a ne raznijeti, i to artiljerijskim blasterom! A kad sam poslije sletio i iskočio, on se pretvarao da je mrtav, pa me na prepad pogodio. Morao sam ga još jedanput onesvijestiti, ovaj put ručnim blasterom. Ah, dečko, bilo je to divlje vrijeme!” “Pa što si to radio?” - htio je znati Jonnie, jer ništa nije razumio. “Hvatao zarobljenike! Ostavili su marince i pilote raštrkane oko Singapura, neke od njih čak i ranjene. Nije im bilo stalo da pokupe svoje ranjenike u Rusiji. Vjerujem da je Duneldeen iznad Edinburgha oborio tridesetak neprijateljskih aviona, a piloti koji su iskočili sada su se rasuli prema zapadu i po Highlandsu. Ima tu dosta posla, dopusti da ti to kažem, dok ih pokupiš. Uvjereni su da ćemo ih mučiti, zaraziti virusom ili ubiti. Ne predaju se svojevoljno.” “I sve si to radio sam?” “S još šestoricom čuvara banke. No oni su Francuzi. Nisu vojnici, Jonnie. Možda mogu čuva ti trezor ili prenositi vrijednosti...” “Stormalong, tamo imam mnogo radio-aparata! Morao si uključiti svoj uređaj. Ljudi su te morali vidjeti!” Ništa od svega toga nije Jonnieju bilo jasno. 236

“Radi se o MacAdamu, Jonnie! Nije dopustio da odgovorim. I svakom tko bi nas sastao zabranio je da javi da nas je vidio. Rekao sam mu da ćeš se brinuti. No on je rekao ne. Apsolutna radio-tišina. Žao mi je, Jonnie.” Jonnie je strpljivo rekao: “Počni od početka. Jesi li predao kopije razgovora koji sam vodio sa sivim čovječuljcima?” Stormalong se spustio na sanduk za municiju. Provjerio je može li ih itko vidjeti ili čuti. “Stigao sam tamo prije svitanja, otišao ravno u MacAdamovu spavaonicu, i kad je čuo da dolazim od tebe, odmah je to uložio u projektor. Pozvao je Nijemca i pokupio šest čuvara banke i punu košaru galaktičkih banknota i rekao djevojci u njegovu uredu da nikom ne daje nikakve obavijesti, pa smo uzletjeli. Jednostavno me kidnapirao! Na svim smo bojištima tražili oficire. On je imao popis nacionalnosti i želio je uhvatiti po nekoliko od svake. Oni Francuzi, čuvari banke, nisu baš nikakva pomoć. Sam sam se morao pobrinuti i za letenje, i za borbu. No malo sam se i odmorio. Sva ki put kad bismo skupili nekoliko oficira... znaš li, Jonnie, da i on i Nijemac izvrsno govore psihlo? Začudilo me da su tako marljivo učili... oni bi ih ispitivali, a ja bih nekoliko sati drijemao. Potom bismo ukrcali zarobljenike, sve onako vezane... čuvari banke su ih nadzirali naperenih pušaka... i odmah bismo hitali na nov položaj.” “Što ih je ispitivao?” “Ah, ne znam. Nije ih mučio. Ponekad bi im davao šaku galaktičkih novčanica, i oni bi progovorili.” Jonnie je kroz ulaz u bunker pogledao prema le tjelici. Oko nje su stajali čuvari banke odjeveni u sive uniforme. Ali nisu gurali za tvorenike. Iskrcavali su kutije, a nekoliko Kineza ih je na rudarskim kolicima odvozilo u uleknuće. “Ne vidim zarobljenike”, primijetio je Jonnie. “Ma znaš“, rekao je Stormalong, “bili smo navratili u Luxembourg i uzeli nekoliko kutija i čuvara banke, ovaj put su to bili Nijemci, pa smo odletjeli u rudnik Victoria. Tu sam se dobro odmorio, jer je on dugo razgovarao s uhićenicima, koje smo tu držali otprije. Onda smo iskrcali naše zarobljenike i pošli - i evo nas. 1 to ti je cijela priča.” To još ni izdaleka nije cijela priča, mislio je Jonnie. Reka o je Stormalongu da pronađe nešto hrane i da se odmori, pa izišao da potraži bankara. MacAdam, nizak i zdepast, crne brade prošarane sjedinama, usmjeravao je i ganjao ljude. Kad je ugledao Jonnieja, naglo je stao i krepko mu prodrmao ruku. Odmah se okrenuo i pozvao nekog čovjeka. “Ne vjerujem da si upoznao baruna von Rotha”, rekao je MacAdam, “Člana Zemaljske planetarne banke.” Nijemac je bio krupan čovjek, visok poput Jonnieja, ali teži. Zadrigla lica, djelovao je otresito i srdačno. “Ah, čini mi čast!” - riknuo je i čvrsto zagrlio Jonnieja. MacAdam je iščeznuo u uleknuću, a Nijemac je zgrabio tešku kutiju i požurio za njim. Jonnie je o njemu već nešto znao. Iako se obogatio radeći s mlijekom i drugim namirnicama , potječe iz obitelji za koju se smatralo da je već stoljećima prije invazije Psychla kontrolirala evropsko bankarstvo. Činilo se da je vrlo tvrd, sposoban čovjek. Već su dovezli i zadnji komad prtljage iz mornaričkog jurišnog aviona. Jonnie nije shvaćao što smjeraju. Unutra je posada, sastavljena od Kineza i nekoliko čuvara banke pod ravnanjem Chong-wona, posvuda po strehi pagode vješala velike rudničke cerade da maskira i sakrije platformu za lansiranje. Drugi su Kinezi natezali rudničku užad i vješali ceradu da naprave natkriveni prolaz iz bunkera do konzole. 237

Prihvatili su platformu i cjelokupan rad na njoj i oko nje. MacAdam je razgovarao s Angusom i, premda su se nasmiješili Jonnieju kad im je prišao, MacAdamu se jako žurilo, pa je samo ubacio: “ Kasnije, kasnije.” Prtljaga je iščeznula u natkrivenom bunkeru. Mali su Kinezići nestali skupa sa svojim psima. Još je nekoliko Kineza čistilo uleknuće. Nekoliko je poslanika izlutalo iz dvorane i promatra lo što se to radi s ceradom, da bi odmah zatim bez većeg zanimanja odlutali dalje, pretresajući pojedinosti brošure. Dunneldeen je radio u komandnoj sobi. Rekao je Jonnieju da je nagovorio Stormalonga da bradu udesi u stilu sir Francisa Drakea. “Ne, iz Edinburgha ništa nova, osim što sjeverni Kinezi, koji sada tamo rade, dobro napreduju.” Zna li Jonnie da su oni znatno višeg rasta? Ah da, Ker s dvojicom čuvara banke u Victoriji pod uperenim puškama drži još pedeset novih za robljenika. Jonnie je pogledao u nebo. Ako loše postane još gore, ima on svoj vlastiti način: način koji bi, možda, upropastio budućnost, ali koji će se, možda, morati primijeniti. Pošao je u svoju sobu da se preodjene u skromnije ruho. Ostalo im je nekoliko kratkih dana. No dani promiču strahovito brzo, pogotovu kad su ti nužno potrebni. Konačan sukob, zadnja bitka sad je nadohvat ruke. Stigao je i sudbonosan trenutak bankarskog sa stanka. Prošlo je već pet dana. Jonnie je sjedio sam u malenoj sobi za sastanke i čekao da stignu ostali. U njegovu umu nije bilo ni tračka sumnje da će ovo biti najteža i najveća bitka njegova života. Budući da je bio takve naravi, Jonnie nije mogao jednostavno dokono sjediti dok su se MacAdam i barun von Roth pripremali. Oni su bili vrlo zaposleni. Pet je dana i noći preko uleknuća odjekivalo zujanje teleportacijske opreme. Iza zastora od cerade na platformi su se pojavljivale i nestajale razne stvari. Nisu razgovarali, osim kad su bili sigurni da ih nitko ne može čuti, a i ta da su jedine riječi bile: “Isključi motore!”, “Nema letjelica u blizini”, “Pripravnost!” i “Pali!” Kad bi se netko, a pogotoyo koji izaslanik ili sivi čovječuljak, primakao ceradama ili zastrtom prolazu prema bunkeru, mrki bi ih čuvari banke odlučno odgurnuli. Sve što je Jonnie mogao čuti od MacAdama bilo je: “Kasnije, kasnije!” šutio je čak i Angus. Jonnie je procjenjivao da će to potrajati nekoliko dana. Gospodin Tsung mu je rekao da su financijski i bankarski pregovori nešto osebujno. Dodao je rečenicu koja se urezala u Jonniejevu svijest: “Moć koju novac i zlato imaju nad ljudskim dušama nadilazi svako čuđenje.” U osvit prvog dana nakon MacAdamova dolaska Jonnie se zatekao u zraku. Načuo je za sveučilište izvan ruševina nekog starog grada koji se zvao Salisbury, na kojih dvjesto kilometara jugozapadno od Karibe. Pokušao je nagovoriti sir Roberta da pođe s njim, no stari je škot visio na radiju u komandnoj sobi, čineći što je mogao za Edinburgh. Mjesto njega Jonnie je poveo nekoliko kineskih vojnika da otjeraju lavove i slonove kad zaprijete da prekinu njegovo proučavanje. Sveučilište je bilo u razvalinama, no knjižnica se mogla srediti između svega toga krša i prašine, jer su se krov i zidovi održali. Utaborivši se usred tih ostataka, Jonnie je uspio razdvojiti stvrdnute omote kataloških kartica, pa je našao ono za čim je tragao. 238

Nekoć je to bila dobro opremljena knjižnica. U njoj je bilo mnogo tekstova s područja ekonomije, vjerojatno zato što se razmjerno mlada država morala oštro boriti za privredni opstanak. Knjige su bile na engleskom i sasvim su iscrpno pokrivale područja ekonomije i bankarstva. Gospodin Tsung je imao potpuno pravo! Radilo se o krajnje osebujnoj problematici. A kad bi netko zabrazdio poput onog smetenjaka Keynesa, na kojeg su se svi ljutili, to bi i te kako zamrsilo stvari. Jonnie je uspio razabrati da država postoji zbog ljudi. To je i sam pretpostavljao. A pojedinci rade i proizvode predmete, pa ih onda zamjenjuju za druge predmete . No to je lakše raditi pomoću novca. Ali novcem se može manipulirati. Chinki su bili veliki i strpljivi učitelji, a Jonnie je znao učiti. Bio je takve pameti da je brzo napredovao. Četiri od tih pet dana proveo je s ušima izmedu korica knjiga i nosom punim prašine, dok su stražari tjerali crne mambe i afričke bivole. Sjedeći sada u sobi za sastanke i čekajući ostale, osjećao se zadovoljnim što zna da će, iako nije stručnjak, barem razumjeti oko čega se vodi borba. Sir Robert je mrzovoljno gunđajući i sjeo pokraj Jonnieja. Iako su sivi čovječuljci dali znati da je ovo sastanak između njih i njega, ratni je poglavar škotske shvaćao da ovdje neće pobijediti dvosjekli mač i bojna sjekira, pa je, što se njega tiče, sve ovisilo o stručnjacima. Od svega ga je najviše zaokupljao Edinburgh. Uspjeli su kroz uske cijevi uvesti u skloništa hranu i vodu, no stijena se i dalje kršila i zatrpavala tunele koje su pokušavali probiti. Već su danima nastojali postaviti jaku bačvastu oplatu, i jedina im je nada bila da se ovaj put neće zdrobiti. Ušli su Dries Gloton i gospodar Voraz. U sredini sobe bio je postavljen stol za četiri osobe, pa su zauzeli dva mjesta na istoj strani. Bili su vrlo uredno odjeveni u siva odijela. Ruke su im bile pune papira i diplomatskih torbi, koje su odmah odložili. Izgledali su baš poput izgladnjelih morskih pasa. Ni Jonnie ni sir Robert nisu najavili svoj dolazak. “Jutros baš ne izgledate zadovoljno”, rekao je gospodar Voraz. “Kao ljudi mača”, odgovorio je sir Robert, “nemamo mnogo zajedničkog s mjenjačima novca.” Kako je sir Robert neočekivano upotrije bio engleski, obojica čovuljaka uključila su svoje vokodere. “Kad sam došao ovamo”, rekao je Dries Gloton, “opazio sam pedesetak vojnika u bijelim dolamama i crvenim hlačama. Bili su raspoređeni po streljačkim zaklonima u uleknuću.” “Počasna straža”, objasnio je sir Robert. “Imaju pravu zbirku različitog oružja”, nastavio je Dries, “a onaj golemi momak više podsjeća na odmetnika, nego na oficira počasne čete.” “Ne bi bilo dobro da vas pukovnik Ivan čuje”, rekao je sir Robert. “Shvaćate li vi uopće”, pitao je Dries Gloton, “da, ako pobijete i poslanike, postajete narod izvan zakona? Svi znaju gdje smo. Začas bi se tu našlo tucet eskadri da vas raznese u prah i pepeo.” “Bolje je ratovati s eskadrama, nego da te sa sijeku komadićima papira”, rekao je sir Robert, pokazujući na njihove dokumente. “Ne prijeti vam nikakva opasnost od onih Rusa, pod uvjetom da govorite istinu i da se tako ponašate. Znamo da će ovo biti borba duha i lukavstva. No ipak je to borba, i to krvava borba!” Gospodar Voraz se okrenuo Jonnieju: “Zašto s nama, gospodaru sir Jonnie, postupate tako neprijateljski? Uvjeravam vas da prema vašoj osobi gajimo najprijateljskija čuvstva. Vrlo vam se divimo.“ 239

“Morate nam vjerovati.” činilo se da je iskren. “Ali bankarstvo je bankarstvo” , rekao je Jonnie. “A posao je posao. Je li tako?” “Naravno”, odvratio je gospodar Voraz. “Pa ipak se katkada upletu i osobni obziri. U vašem slučaju, nedvojbeno. Ovih sam vas dana nekoliko puta pokušao pronaći. Šteta što se nismo mogli porazgovarati prije ovog sastanka. Mi smo, u stvari, vaši osobni prijatelji.” “U kojem pogledu? ” - hladno je upitao Jonnie. Kad bi Jonniejev glas tako zazvučao, pred njim bi ustuknuo medvjed ili slon. No ne i gospodar Voraz. “Shvaćete li da, kad se proda jedan planet, s njim su prodani i svi stanovnici i sveukupna tehnologija? Jeste li pročitali brošuru? Vi i vaši najbliži drugovi izuzeti ste od prodaje, a to se odnosi i na sve što ste uspjeli stvoriti.” “Kako širokogrudno”, izustio je Jonnie s hladnim sarkazmom. “Kako nismo imali prilike da porazgovaramo, a ostali kasne”, nastavio je gospodar Voraz, “reći ću vam sada. Razradili smo ponudu. U Galaktičkoj banci stvorit ćemo tehnički odjel, a vi ćete mu biti šef. U Snautchu ćemo podići lijepu tvornicu - to je, znate, prijestolnica sistema -opskrbit ćemo vas svime što vam bude potrebno i dati vam doživotni ugovor. Ako vam se brojka koju sam vam već ponudio čini preniskom, možemo razgovarati. Novac vam neće nedostajati.” “A novac je sve”, zajedljivo je dometnuo Jonnie. Njegov je ton šokirao obojicu ba nkara. “Ali zaista jest!“ - viknuo je gospodar Voraz. “Sve ima svoju cijenu! Sve se može kupiti.” “Osim stvari poput plemenitosti i odanosti”, rekao je Jonnie. “Mladi čovječe”, ozbiljno je govorio gospodar Voraz, “vi ste vrlo daroviti i vjerujem da posjedujete mnoge vrline, no u vašem je odgoju bilo nekoliko značajnih propusta!” “S njim ne bih razgovarao na takav način”, opomenuo ga je sir Robert. “Ah, ispričavam se”, odmah je rekao gospodar Voraz, “oprostite mi. Nastojeći da vam pomognem, dopustio sam si da se zaboravim.” “Tako je već bolje”, zarežao je sir Robert i popustio stisak na balčaku. “Vidite”, nastavio je gospodar Voraz, “učenjak bi se tre bao namjestiti u kompaniji. Ono što otkrije pripada kompaniji. Za znanstvenika je pogubno da djeluje samostalno i sam upravlja svojim pronalascima i poslovima. S ovim se u cijelosti slažu sve kompanije, sve banke i sve vlade. Učenjak mora spokojno ubirati svoju plaću, svoje patente predavati kompaniji i raditi dalje. Sve je sređeno i organizirano na taj način. Ako pokuša bilo što uraditi na bilo koji drugi način, cijeli će život potratiti po sudovima. To je, eto, tako pažljivo uređeno.” “Znači, postolareve cipele pripadaju postolaru”, rekao je Jonnie, “ali znanstvena otkrića pripadaju kompaniji ili državi. Shvaćam. Vrlo je jasno.” Gospodar Voraz je prečuo sarkazam. Ili ga zaista nije čuo. “Baš mi je drago da shvaćate. Novac je sve; sve se stvari i telenti mogu kupiti. To je s rce i duša bankarstva, a ono je kamen temeljac svakog biznisa. Osnovno načelo.” “Vjerovao sam da je to stvaranje profita”, rekao je Jonnie. “Ah naravno, i to, i to. Barem dok se radi o poštenom profitu. No vjerujte, srce i duša...” “Drago mi je što čujem”, upao je Jonnie, “da bankarstvoi biznis imaju srce i dušu. Do sada nisam uspio otkriti ni jedno, ni drugo.” “Ah, prijatelju”, rekao je gospodar Voraz, “pa vi postajete sarkastični.” “Sve što uništava pristojne ljude nema ni srca, ni duše“, rekao je Jonnie. “U to uključujem bankarstvo, biznis i vlast. 240

Te stvari mogu postojati samo ako postoje zbog ljudi. Ako služe dobru i potrebama običnih stvorova!” Gospodar Voraz ga je ispitujući gledao. Trenutak je razmišljao. Bilo je nešto u tome što govori gospodar Jonnie.., ali je odustao. Bio je bankar. “Zaista”, rekao je, “vi ste neobičan mladić. Možda jednom, kad dovoljno sazrijete da shvatite život...“ Dolazak MacAdama i baruna von Rotha smirio je napetost sir Roberta. “Tko je taj neobičan mladić?” - pitao je von Roth. “Jonnie? Pa stvarno i jest. Hvala bogu da jest! Vidim da ste vas dvojica poranili”, ispalio je na Driesa i gospodara Voraza “ “Još nisam vidio da je netko tako željan da zgrabi svoju funtu mesa! Hoćemo li početi?” Andrew MacAdam i barun von Roth spustili su na svojoj strani stola gomile papira i aktovke, brzo se porukovali s Driesom Glotonom i gospodarom Vorazom, pa sjeli. Jonnie je žmirnuo. MacAdam i barun nosili su siva odijela. Bila su od skupocjena tvida i pojedine su se niti blistale, ali to su bila stvarno siva odijela! Njih su četvorica sjela za stol i na trenutak se preko stola samo gledala. Jonnie se sjetio sivih vukova koje je jednom vidio kako se šunjaju, širom otvorenih očiju, zuba spremnih za borbu, mjerkajući jedan drugoga prije nego što će zarežat i skočiti u krvavu borbu na život i smrt. A ovo jest borba na život i smrt, jer ako je MacAdam i barun izgube, bit će to svršetak čovječanstva na ovom planetu i svega do čega su držali. Jonnie nije imao pojma o tome što MacAdam i barun rade, pa je sav potišten čuo kako Ma cAdam ispaljuje prvi hitac u bici. “Jeste li sigurni, gospodo“, rekao je MacAdam, “da na m ne možete dati još malo vremena? Recimo još mjesec dana?” Dries je otkrio dva reda svojih zuba, a usnice su mu se navorale. “Nemoguće! čekali ste do zadnjeg trenutka. Nikakvog produžetka ne može biti” “Vremena su vrlo loša“, kazao je barun. “Posvuda vlada gospodarska pomutnja.” “Znamo to”, rekao je gospodar Voraz. “To se, međutim, ne može uzeti kao isprika. Ako niste kadri isplatiti svoje prispjele dugove i udovoljiti svojim obvezama, mogli ste nam to reći i prije nekoliko dana te nas poštedjeti ovog čekanja. Ne mogu zamisliti što ste radili.” “Ispitivao sam ostavljene članove posada iz brodova koji su otišli“, rekao je MacAdam. “Dosta sam teško pronašao po jednog oficira iz svake rase koja je napala ovaj planet.” “I oni su vam rekli da vlada gospodarska pomutnja”, rekao je Dries. “Mogli biste sada potpisati ovo odricanje od prava na planet, pa da svršimo.” Gurnuo je obrazac sir Robertu, koji uopće nije niti došao u priliku da ga uzme. MacAdam je gurnuo obrazac natrag na stol i pustio da padne. “Otkrio sam da se ovi članovi posada ne žele vratiti kući. Prisilno su unovačeni, zapravo su pohvatani i natjerani u vojsku. Neki misle da bi ih po povra tku moglo čekati sudjelovanje u revolucijama ili građanskim ratovima , a ne žele pucati po vla stitom narodu. Neki pak osjećaju da bi, ako se vrate kući, mogli biti otpušteni, pa bi se, dakle, morali naći u masi nezaposlenih koji umiru od gladi i povremeno se bune po gradovima mnogih prijestolnica.” “To nije ništa novo”, rekao je gospodar Voraz. “Čitave prošle godine vladali su nemiri. Zbog toga ovi izaslanic i ovdje i planiraju osvajačke ratove; žele odvratiti misli puka od svih tih tegoba. Mogli ste mene pitati, rekao bih vam.” 241

“To ništa ne mijenja”, rekao je Dries. “Savjetujem vam da planet izručite bez opiranja. Jer svi ovi izaslanici gore jedva čekaju da kupe ovaj planet, pa da pokrenu vojnu i otmu vam ga. Oni brodovi što su bili gore nisu ništa u usporedbi s onima koje bi mogli poslati protiv vas. Stoga, ako biste samo -” Barun ga je probio pogledom. Rekao je: “ Prikupivši sve podatke do kojih smo mogli doći, otišli smo da ih sami provjerimo.” Jonnie je živnuo. Ah, zbog toga ona silna ispaljivanja! Ovaj je par putovao okolo! Primijetio je da im se na vilicama još poznaju otisci od zračnih maski. Jesu li, osim što su putovali, još štogod radili? “Vlada ekonomski kaos!” - rekao je barun. “Kad je Intergalaktička rudarska kompanija prestala s isporukama metala, nijihove su cijene zbog nestašice skočile. Zatvorene su tvornice. Radnici su ostali bez posla i bune se. Da im odvrate pažnju, vlade planiraju ratove, a oni nisu popularni. Da bi došli do kovina za izradbu oružja, rekviriraju stanovništvu automobile, a domaćicama lonce i tave.” Dries je slegnuo ramenima. “Ništa nova, ali to nije ni u kakvoj vezi s vašim neplaćenim dugom. Hoće li predstavnik Zemlje potpisati ovo, ili da pribjegnemo -” Nije dovršio prijetnju. Na trenutak kao da je zrak bio nabijen elektricitetom. Svijetlosive barunove oči upiljile su se u Driesa Glotona. “U ozbiljnoj ste nevolji, vaša ekscelencijo.” Direktor podružnice slegnuo je ramenima. “Unutrašnji problemi banke nisu ni u kakvoj vezi s vašim plaćanjem, jer ste na to obvezani.” Barun von Roth se okrenuo sir Robertu. “Ova ovdje ekscelencija izložila je svoju podružnicu banke nekim vrlo nerazumnim osobnim zajmovima, odobrenima visokim službenicima na psihloškim planetima Torthutu i Tunu u Bataforskom sustavu, i nekim još većim osobnim zajmovima koje su dobili psihloški guverneri šesnaest planeta u psihloškom posjedu u četiri obližnja zvjezdana sustava. Pokriće ovih zajmova dato je u obliku dionica u nekretninama na samom Psychlu.” “Kako ste to otkrili? ” - prasnuo je Dries. “To je povjerljiva bankovna informacija.” “Od jednog nezadovoljnog službenika kojega ste najuriliu“, rekao je barun. “Nekretnine na Psychlu nestale su u požaru, a dužnici su mrtvi. Nerazuman bankovni rizik. Psychli su bili na glasu kao nepouzdani.” “Ulagatelji bi mogli izvršiti pritisak na banku”, rekao je Voraz, braneći svoga direktora podružnice. “No to ne utječe na vaš zajam -” “Stvarno, mogli bi izvršiti pritisak”, rekao je barun. “Osnovnu dobit Galaktička banka vuče od obavljanja platnog prometa psihloških planeta. Ne od zajmova , nego od visokih postotaka koje banka naplaćuje za obavljanje transakcija. Kad je prestao taj platni promet izmedu ovisnih planeta, vaša ekscelencijo, tamošnje filijale morale su otpustiti osoblje i zabraviti vrata. Glavna banka odsjeka, vaš osobni ured, otpustila je gotovo cjelokupno osoblje.” “I zato vas, sir Robert”, nastavio je barun, “oni pritišću. Dries je smatrao da mu je ponovno stjecanje Zemlje jedini put da izbjegne bankrot. Zemlja je, naime, jedini planet u svim svemirima na koji se Intergalaktička rudarska kompanija zadužila. Mislio je da će, uspije li prodati planet na dražbi, makar i za malo gotovine, moći spriječiti potpunu insolventnost.” 242

“Ukazivanje na blato na perajama nekog drugog”, rekao je Dries, “neće poboljšati vlastito plivanje! Bit će bolje da potpišete, ili ćete sami potonuti!” Od ovoga nabrajanja prošlogodišnjih nedaća postao je nervozan. “Platite, i to sada!u Uzeo je obrazac i šušnuo ga pred sir Roberta. Zapucketa o je poput strojnice. MacAdam se pružio preko stola i blago odgurnuo Driesovu ruku nairag na stol. “Vratit ćemo se na ovo kasnije.” Sivi je čovječuljak zadrhtao. Nije pamtio da je ikad bio ovoliko uzrujan. Godina je zaista bila užasna. Što smjeraju ovi momci? Ako nemaju novaca, zašto odugovlače? Zavalio se u naslonjač. Nije važno. Svršetak će ionako biti isti. Neka samo buncaju. “Uzmimo sada glavnu banku na Gredidesu”, rekao je barun. “Otišli smo tamo, ravno u Svemir broj jedan. Glavni grad Snautch razorio je povratni teleportacijski udar, a isto se zbilo sa dva druga Selachee planeta. Čitavi gornji katovi bankovnih zgrada gadno su oštećeni.” “Mogu se ponovno podići”, rekao je gospodar Voraz. “Od udaraca su se srušili veliki znakovi Galaktičke banke, oni koji se vide iz svih gradova, pa sada vise onako polomljeni. Može se razaznati što su označavali, ali to je ujedno sve.” “Mogu se ponovno montirati”, rekao je Ijubazno gospodar Voraz. “Ali protekla je čitava godina”, upro je barun poput rudarske bušilice, “a da to niste učinili! Dakle, sva tri Selachee planeta ovisila su o novčarstvu. One su banke naškodile milijunima i milijunima bića. Kad ste ostali bez teleportacije, niste mogli doprijeti do ostalih petnaest svemira - bilo svemirskih putovanja, ili ne bilo. Milijuni Selacheeja po bankovnim podružnica ma diljem svih tih petnaest svemira ostali su na suhom jer su im banke skrahirale, baš kao i banka njegove ekscelencije, a ne možete ih otpremiti kući. Njihove obitelji i rodbina misle da više nikad neće vidjeti svoje očeve, braću i sinove. Pred vratima vaših banaka skuplja se rulja i buni se. Buni se vrlo glasno i traži krv!” Gospodar Voraz je slegnuo ramenima. “Bankine su straže vrlo snažne.” “A kako ćete ih platiti?” - upitao je barun. “Prihod vaših banaka ne proizlazi z apravo od zajmova, nego od transfera psihloških sredstava. Onog trenutka kad su Psychlo i Interga laktička rudarska kompanija otišle u zrak, prestao je svaki dotok sredstava. Krenuli ste u propast, pa ste počeli otpuštati namještenike. Od Driesa ste doznali da su mnoge vaše podružnice morale zatvoriti vrata.” “I prije smo prolazili kroz ekonomske teškoće”, rekao je gospodar Voraz. Barun mu se prikučio. “Ali ne ovako gadne kao što je ova, gospodaru Voraz. Svi su narodi mrz ili Psychle. Kad je vaš gospodar Loonger, čiji lik nosite na novčanicama, prije nekoliko stotina tisuća godina sklopio ugovor sa Psychlima da će im obavljati sve financijske poslove, nije ni jednom Psychlu dopustio da sjedi u upravnom odboru banke.” “To bi škodilo ugledu banke”, rekao je gospodar Voraz. “Razuman potez. Narodi bi smatrali da je to psihloška banka. “ “Ah, da”, rekao je barun. “ Ali tada su Psychli inzistira li da se otada pa zauvijek bankine rezerve čuvaju u trezorima na Psychlu. Njih više nema!” Gospodar Voraz je na trenutak spustio svoje teške vjeđe. Prešao je rukom preko lica. Zatim je živnuo. “Točno. Međutim, to još ne mijenja činjenicu da ste dužnici.” 243

“Kako ne!” - rekao je barun. “Vi ste insolventni, i ako brzo ne nađete sredstva da se pokrijete, propast ćete!“ “U redu”, kazao je gospodar Voraz. “No ovo samo ide u prilog činjenici da moramo ponovno zadobiti posjed nad ovim planetom!” “Ovaj planet neće vas spasiti!” – rekao je MacAdam. “Za što ne ščepate”, rekao je uglađeno barun, “neke stare psihloške rudarske planete ili neke ovisne planete? Ima ih uokolo nekih dvjesta tisuća.” “O, nemoguće!” - rekao je zaprepašteno gospodar Voraz. “Jedno je upropastiti svoj ugled i otkriti neprilike u kojima se nalazimo, a nešto posve drugo predložiti da se banka ikad angažira u gusarskoj otimačini stvari na koje nema nikakva prava!” “Bože”, rekao je šokirani Dries. “Svi su oni planeti propisno isplaćeni! Ne možeš se jednostavno upustiti u krađu!” “Njihovi bi pravni temelji postali sporni!” - reka o je gospodar Voraz. “Time bi se banka izložila ratovima, a banka nije vojna organizacija! Svatko tko dirne u te planete završit će pred sudom. Nitko na njih nema prava! Moram reći da nemate pojma o intergalaktičkim pravnim ustrojstvima!” “O”, rekao je MacAdam. “Mislim da imamo. Jeste li ikad pročitali izvornik Psihloške imperijalne državne povelje o Intergalaktičkoj rudarskoj kompaniji?” “Iscrpno!” - rekao je gospodar Voraz. “Ne može se poslovati s kompanijom koja ne podastre svoju povelju. Njihovu je prije trista dvije tisuće devetsto šezdeset i jednu godinu donio kralj Psychla Dith. Na zidu svakogc entralnog logora Intergala ktičke rudarske kompanije nalazi se - ili, nalazila se - pojedna njezina kopija. To je zakonska obveza. Čitao sam -” Barun je bacio primjerak povelje na stol. “Trebali biste pročitati zaključne odredbe.” Okrenuo je kopiju tako da bi je Voraz mogao pročitati, mada Vorazu nije bilo do toga, jer je povelju znao gotovo naizust. “Upozora vam na ovaj uglavak ovdje”, rekao je barun. “Član 109: 'U odsutnosti direktora ili odbora direktora, glavar planeta koji je u posjedu navedene Intergalaktičke rudarske kompanije imat će ovlaštenja da donosi odluke, a njegove će odluke biti obvezatne.'“ Gospodar Voraz je slegnuo ramenima. “Naravno. Tada su imali samo jedan dopunski planet, a njegov je glavar bio princ iz kraljevske kuće. U ono doba dire ktori se nisu mogli zamarati poslovima. Ne vidim - “ “No ovaj je uglavak neosporan”, rekao je barun. “Točno, točno”, rekao je Voraz. “No vi samo odgađate -” “Uzmimo sada slijedeći uglavak”, rekao je barun. “Član 110: 'U slučaju izvanrednih okolnosti i/ili prijetnji kompaniji, a osobito u vrijeme katastrofe, glavar planeta može raspolagati kompanijinim vlasništvom.' Upozoravam da ovo nije ničim ograničeno ili uvjetovano.” “Za što bi i bilo?” - upitao je Voraz. “Radilo se o istom princu. On ga ionako ne bi otuđio. Princ se plašio prekida komunikacija ili dvorskih prevrata. Moglo mu se dogoditi da ostane ondje odsječen s cijelom hrpom kompanijina novca. Bio je to princ Sco.” “Ali vi se slažete”, rekao je barun, “da su ovi uglavci punovažni.” “Kad ću ja ponovno u posjed ovog planeta?” - rekao je Dries umorno. “Ništa iz te povelje neće vam omogućiti da izmigoljite isplatiti četrdeset trilijuna kredita!” Gospodar Voraz ga je ispravio: 244

“Četrdeset trilijuna, devetsto šezdeset milijardi, dvjesto sedamnaest milijuna, šesto pet tisuća dvjesta šesnaest galaktičkih kredita.” “Dakle, u ovoj kraljevskoj povelji ništa nije netočno”, ustrajao je barun. “Naravno da nije”, rekao je gospodar Voraz. Barun von Roth i Andrew MacAdam su se zgledali i prasnuli u smijeh, dovodeći onu drugu dvojicu u nedoumicu. MacAdam je posegnuo među papire pokraj svoga stolca te izvukao debeli snop isprava. “Ovo je propisno potpisano i ovjereno jedanaest mjeseci po uništenju Psychla.” Hitnuo je snop, koji je tresnuo poput topovskog hica. Sve je bilo urešeno žigovima i blještalo golemim službenim crvenim vrpcama te grimiznim i zlatnim pločama. Bio je to Terlov ugovor! Njime je u potpunosti prodana Intergalaktička rudarska kompanija, sva njezina oprema, imovina, planeti i potraživanja. MacAdam je povrh svega tresnuo još jedan dokument. “Ovdje je ovjera posljednjeg glavara planeta da je ovaj ugovor istinit i punovažan, a dodana je i isprava o njegovom posvemašnjem prenošenju kompanije. Potpisano prije svega nekoliko dana.” Još je jedan papir sletio povrh ostalih. “Ovdje je i priznanica, u kojoj stoji 'Plaćeno u potpunosti'.” Dries i gospodar Voraz blenuli su i zinuli. Još nikada u životu, životu punom događaja, nisu bili toliko zatečeni.Prolazile su sekunde. A onda su, kao jedan, ščepali hrpu papira i počeli pregledavati. Pročitali su sve. Tražili su rupe. Konačno je gospodar Voraz sa strahopoštovanjem rekao: “Potpuno je valjano. Vidim da je čak zakonita vlada ovog planeta prenijela ugovor na Zemaljsku planetarnu banku radi isplate zajma. Posve ispravno. Pred svakom sudom.” Ali Dries je odmahnuo glavom.: “Da bi ugovor bio zakonit i da biste njime mogli spriječiti naš ponovni ulazak u posjed ovog planeta, morali ste ga registrirati i arhivirati u Dvorani zakonitosti na Snautchu!” “Pa i jesmo, jesmo”, rekao je barun medeno. Izvukao je iz džepa potvrdu Dvorane zakonitosti i bacio je na stol. “Propisno registrirano prije samo tri dana! U stvari, to mi je bilo prvo što sam učinio nakon što sam se probio kroz rulju!” Dries se oporavio od šoka. “Ugovor vam može davati planete i opremu. On vam čak može davati kolateralno jamstvo pri posudbi novca. Međutim, banci će trebati vremena da izradi zajam. A mi nećemo posuditi novac onome tko ima neisplaćen dug. Ova isprava jednostavno dokazuje da vi sada stvarno posjedujete dug. Morat ću zatražiti trenutačnu isplatu u gotovu - “ “Vratit ćemo se na to”, rekao je barun. “Gospodaru Voraz, na koliko biste procijenili vrijednost Galaktičke banke? Znate, aktiva i pasiva prema posljednjem bilančnom izvještaju?” Voraz se nakostriješio. “ Nismo dužni prikazivati bilančne izvještaje naše banke! Najmanje usred utjerivanja duga od dužnika!” “Vi imate kopiju bilance od prije dva tjedna”, rekao je barun. Voraz samo što se nije ugušio. “Je ste li prekopali po mojoj košari?” 245

“Ah, gott, ne! - rekao je barun. “Nije bilo potrebno. Rekli su mi da imate izvještaj. Bilo kako bilo, evo najnovijeg izvještaja vašeg računovodstva.” Izvukao je iz svojih papita veliku, gusto ispisanu kopiju i hitnuo je na stol. “Zbrojivši sve zgrade, nekretnine u posjedu, dospjele račune, takse koje još treba naplatiti i ostalo, čini se da dolazimo na otprilike jedan kvadrilijun kredita.” “Nemaju nikakva prava da ovo daju van”, rekao je Voraz. “No priznajem da je iznos točan. Otprilike jedan kvadrilijun.” “Pod uvjetom da zanemarimo činjenicu da ste neposredno pred propašću”, rekao je MacAdam. “Banka će to isplatiti!” - odbrusio je Voraz. “Ukoliko biste uspjeli doći do svojih podružnica u drugim svemirima, a što ne možete”, kazao je MacAdam. Barun je lagano mahnuo golemom rukom. “Ali mi smo velikodušni, zar ne, Andrew?” Nasmiješio se Jonnieju. “Je li tako? ” Jonnie ih je bio netremice promatrao. Kao da gleda borbu s bikovima. “Ova naša dva prijatelja ovdje”, rekao je MacAdam pokazujući na sive čovječuljke, “nisu, čini se, velikodušna.” “Ali mi ćemo biti”, rekao je barun. “Voraz, vama očajnički treba netko tko će vas poduprijeti, vama trebaju vidljiva sredstva. Bez njih, vi ste gotovi. Je li tako?” Voraz ga je gledao u oči. Zatim je spustio glavu. “Tako je.” MacAdam je rekao: “E pa , mi smo voljni da vas izvučemo iz škripca . Je li tako, Jonnie?” Jonnie je slegnuo ramenima. Neka samo nastave. Još će ova bitka potrajati. Voraz je vrlo pažljivo promatrao čas MacAdama, čas baruna. Barun je rekao: “Dakle, Zemaljska planetarna banka stavlja ponudu: kupila bi dvije trećine Galaktičke banke.” “ Što? ” - kriknuo je Voraz. “Pa s tim se udjelom dobiva kontrola nad bankom. Kontrolira li biste cijelo golemo carstvo Galaktičke banke!” Na trenutak se zamislio. “ A čime?” Barun se nasmiješio. “Kupit ćemo je planetima u vrijednosti dvije trećine jednog kvadrilijuna.” Iz gomile koja je bila pred njim izvukao je još jedan papir. “Do daljnje procjene, jedan planet vrijedi najmanje šezdeset trilijuna kredita.” Voraz je rekao: “Budimo pošteni, najveći broj vrijedi znatno više.” Barun je rekao: “Tako biste došli do sredstava. Svojoj biste valuti mogli dati podlogu koju sada nemate. Psychli vam nikad nisu dopustili da posjedujete planete, ali sada je to moguće. Predat ćemo vam jedanaest planeta koji vrijede šezdeset trilijuna kredita za vlasništvo nad dvjema trećinama Galaktičke banke, svim njezinim sredstvima, dugovima i ostalim.” Gospodar Voraz se kolebao. No nije rekao da. MacAdam se nehajno zavalio. “Uz to, stavit ćemo 199989 planeta i sva kompanijina sredstva pod starateljstvo kojim će upravljati Galaktička banka. Time opet dobivate profit od transfera sredstava. To vam omogućuje da dajete u zakup rudarska prava. To u svakom sluč aju spašava vašu banku!” “Čekajte”, rekao je gospoda r Voraz. Pomislili su već da će odbiti prijedlog. “Moram biti pošten prema vama. Popis planeta uzeli ste iz Interga laktikine koordinatne teleportacijske komande. Tu nisu uključeni rezervni rudni pla neti. 246

Da bi se svi planeti koliko je god moguće uvalili Intergalaktičkoj rudarskoj kompaniji, te se tako kompanija oslabila, donijet je Imperijalni dekret, po kojem Intergalaktička rudarska kompanija na svaki planet na kojem se obavlja eksploatacija rude mora posjedovati još pet planeta. U Dvorani zakonitosti postoji popis planeta koji se ne eksploatiraju s odgovarajućim koordinatama. Tih dodatnih planeta ima milijun. Bojim se, takoder, da vam Dries nikad nije uručio stvarni kupoprodajni ugovor z a ovaj planet. Vi stalno o njemu govorite u jednini. Međutim, tu je navedeno devet drugih planeta ovog sustava sa svim mjesecima, koji su navedeni onako usput, jer se smataju bezvrijednima. Tu su i sunca, maglica i zviježda. Očito je da o velikom dijelu Intergalaktikinih posjeda ništa ne znate. Hoćete li ih nama prepustiti da ih istražimo pa i njih uključimo u starateljstvo kojim će upravljati banka?” MacAdam se nasmiješio. “Čini li se tebi da je to u redu, barune? Ima li tu kakvih nejasnoća, Jonnie?” Jonnie je razmislio. Ima tu još nešto što su očito previdjeli. No u potezima Zemaljske banke nije vidio ništa loše. Pruživši ruku gospodaru Vorazu, MacAdam je rekao: “Slažemo se.” Voraz je iznio svoje gledište. Pokrenuo se da prihvati ruku, a zatim se ponovno povukao. “Takav sporazum mora ratifcirati skupština Galaktičke banke.” Barun se nasmijao. “Dobro. Održimo je, dakle. Prema vašoj povelji, skupštine se mogu sazivati bilo gdje u šesnaest svemira.” “Ali, pričekajte”, rekao je gospodar Voraz. “Postoji još dvanest članova odbora: to su bogati, utjecajni Selachee koji su-” “Nasmrt preplašeni”, dovršio je umjesto njega barun. “ Stanje banke i pobune utvrđuju ih u uvjerenju da će izgubiti svu osobnu imovinu i bogatstvo ako banka propadne. Stoga su mislili da je ovo izvanredna ponuda!” Voraz je zinuo. “Ali oni ne mogu održati sastanak odbora iz mojih leđa !” “Ne, to nisu učinili”, kazao je barun. “Dali su mi sva ovlaštenja i time me delegirali da se umjesto njih izjašnjavam.” Posegnuo je među papire i položio na stol još jednu gomilu isprava. “Evo ih.” Gospodar Voraz je blenuo u dokumente. Prepoznao je osobne pečate, čak su bili registrirani u Dvorani zakonitosti. “Dakle, vas, kao predsjedavajućeg”, rekao je barun, “molim da smjesta sazovete sjednicu odbora Galaktičke banke te da iznesete da Zemaljska planetarna banka kupuje dvije trećine Galaktičke banke - “ “To će morati biti otipkano rješenje”, rekao je Voraz. “Ja ovime sazivam sjednice odbora. Imam čak i svoje pečate. Ali - “ “Evo rješenja”, rekao je barun. “Tipkanog. Vrlo mi je drago što sazivate sjednicu, jer ćete nas time poštedjeti neugodnosti da se vratimo na Snautch i damo vam otkaz.” Voraz se iznenada nasmijao. “Vi ste par žilavih grebenskih jegulja! Pa ovo je otipkala moja tajnica! Evo njezina inicijala!” “Točno, točno!” - rekao je barun. “Dražesna djevojka. Nastojala je spasiti vaše i svoje mjesto. Sada se, molim vas, samo potpišite kao predsjedatelj odbora i kao predsjednik - “ “Čekajte”, rekao je Voraz, odjednom trezven i za brinut. “Sve je ovo jako lijepo. No postoje tri stvari koje mogu uništiti cijeli ovaj sporazum i sve nas.” 247

Dries je upao. “Prva je kako ću dobiti svoj novac, gotovinu, i to smjesta, za ovu hipoteku!” “A, to,“- rekao je MacAdam i zgrabio velik arak papira, koji se odmotao čitavih nekoliko metara. “Ovo je Intergalaktikin izvod novčane uputnice iz vaše banke. Tu stoji da su dana devedeset drugog prošle godine stanovita Intergalaktikina sredstva bila u postupku prijenosa. Predana su banci na daljnju otpremu, ali ih banka, naravno, nije mogla dalje proslijediti. Isplate za metale, plaće... sve je to ovdje navedeno. Ta su sredstva još u vašoj banci. To je novac Intergalaktičke rudarske kompanije. Kad smi bili u Snautchu, otvorili smo račun na ime Zemaljske planetarne banke. Da vidimo! Ukupni iznos primljenih a neisporučenih sredstava s dvije stotine tisuća planeta za prošli mjesec je st 209,438,971,438,643 kredita. To je naš novac. Od toga oduzmimo samo hipoteku, pa nam još uvijek ostaje sto šezdeset osam trilijuna.” MacAdam je premetao po svojoj gomili papira. “Evo naše isprave o ovlaštenju, a evo vam i priznanice koju ćete potpisati, Dries.” Sivi čovječuljak je samo sjedio bez riječi. Pokušavao je shvatiti da je solventan. Nije niti pomišljao na to da će u prinudnom postupku prikupiti više od deset trilijuna. Uspravio i se zgrabio pero da potpiše priznanicu. Gospodar Voraz zadržao mu je ruku. “Sve je ovo jako lijepo”, rekao je zabrinutim glasom. “Ali tu su još dvije stvari.” Okrenuo se Jonnieju. “Možete li nam oprostiti što smo se prema vama odnosili kao prema težaku, gospodaru Jonnie? Posve je točno da mi bez teleportacijskih uređaja i konzola uopće ne možemo raditi. Odsječeni smo. Sav svoj bankovni promet obavljali smo posredstvom psihloške opreme, koristeći se vlastitim bankovnim kutijama. Masno su nam to naplaćivali, ali otprema pošiljke svemirskim brodom može stajati pedeset tisuća kredita i trajati godinama! Jeste li nam voljni u tome pomoć i?” “To je sve Jonniejeva stvar”, rekao je MacAdam. “Mi u banci nemamo u tome udjela. Jonnie, možemo ti dati zajam uz nisku kamatu i pomoći da podigneš proizvodni pogon. Samostalno poduzeće u tvom vlasništvu. Što veliš?” Jonnie se prenuo. Toliko su ga zaokupile financije da se morao svjesno prisiliti da razmišlja o tehničkim stvarima. Za Zemlju bi bilo opasno da se ove konzole rasprše po svih šesnaest svemira, da tisućama, vjerojatno stotinama tisuća teleportacijskih uređaja upravljaju ne uvijek prijateljske ili dobronamjerne ruke drugih rasa. S konzolom se moglo učiniti mnogo. Mogli su se transportirati ljudi, odašiljati poštanske kutije, otpremati rude, gotova roba, hrana. No mogle su se slati i bombe, što se pokazalo kobnim za Psychle i što bi se moglo pokazati kao kraj Tolnepa. Nije mnogo razmišljao o tom problemu. Mnoge druge stvari bile su vrlo hitne. Da, jedna konzola negdje u svemiru, a kamoli pola milijuna, mogla je biti vrlo opasna za ovaj planet. “Jedan časak”, rekao je. Gospodinu Tsungu je takoder dobrodošao taj časak, pa im je donio čaja i pladanj pun nekih slastica. Bližilo se vrijeme objeda. Time je ujedno, kako je mudro zaključio, dao Jonnieju potreban trenutak za razmišljanje. Psychli su imali psihološke tehničare. Nisu mnogo brinuli o platformi i opremi. Što se same konzole tiče, mogle su se poduzeti iste mjere sigurnosti. Možda bi ih se moglo malko poboljšati. Ukoliko stavi kameru u oklopljeni prednji dio kutije, pa da ona napravi sliku svakog tereta... 248

Aha! Uređaji za analizu metala. Ako njih ugradi u samu platformu, oni bi mogli analizirati teret sa svih strana, odozgo i odozdo, pa ako ih poveže u krug u konzoli do kojeg nitko ne može, a u tom krugu bude tragač metala... Da. Ako u nekom teretu išta bude odgovaralo uranu ili teškom elementu iz one superbombe, krug će prekinuti prijenos, pa konzola neće izvesti ispaljivanje. Malo je teško razmišljati dok sva ta lica pilje u njega u očekivanju. Nije mu trebalo reći da o tome ovisi sudbina banaka. A oni nisu spomenuli ništa što bi moglo pokvariti cijeli sporazum. Kad bi se našao s Allenom i MacKendrickom pa riješio pitanje bolesti... rekli su da ona ima auru. Svejedno, postoje virusi bolesti i tragovi bakterija, te bi ih mogao uskladiti, imala bolest auru ili ne imala, pa ako se na platformi išta poklopi, aktivirala bi se sklopka i do ispaljivanja ne bi došlo. Mogao bi to urediti u slučaju da se na platformama nađe bilo što od takvih tvari; mogao bi koordinate Zemlje povezati i tako da konzola tada eksplodira. Pa ako se onda na svaku konzolu na vidno mjesto postavi oznaka: “Svaki pokušaj ispaljivanja zabranjenih tereta ovom konzolom dovest će do njezina kvara...” Nikakva popisa tvari, jer bi inače netko mogao pokušati nešto spetljati. Pa ako bi se još dodalo: “ Svaki pokušaj upotrebe ove konzole u ratne svrhe protiv Zemlje dovest će do njezine eksplozije...” Možda čak istaknuti da konzola može otkriti zlenamjere... Da, mogao bi napraviti potpuno sigurnu konzolu. A ako bi još izgledalo da su konzolu na nekom nepoznatom mjestu sklopili ljudi koje nije moguće naći... Područja na kojima bi se odvijala proizvodnja mogao bi snažno utvrditi. Samo vrlo povjerljivim, nepotkupljivim izabranicima dopustio bi da obave završnu montažu. Osnovao bi školu za nezemaljske tehničare koji bi znali jedino kako se konzolom barata... “Mislim da to mogu učiniti”, rekao im je. Svi su se razvredrili. Gospodin Tsung je odnio pladanj. “Međutim”, rekao je Jonnie, “uređaji će biti prilično skupi.” Nije važno. “I neću prodava ti, nego sa mo iznajmijivati. Svakih pet godina konzola će se morati zamijeniti novom”. Time će osigurati posao Zemlji, koja nema nikakvog stvarnog prihoda a ujedno će omogućiti i inspekciju uređaja za pregled otpremljenog tereta. “Morat će se uključiti i neka izvanzemaljska tvrtka koja će proizvoditi komponente i kutije. Inače će izradba jedne konzole predugo trajati.” “Možete li osigurati konzole? ” - upitao je gospodar Voraz. “Rekao je da može”, kazao je barun. “Ako Jonnie veli da će nešto učiniti, ne brinite! On će to i učiniti!” “U redu!” - rekao je gospodar Vora z. “Sada dolazimo do najvažnijeg problema.” Pokazao je u smjeru velike dvorane za sastanke. “Oni izaslanici!” Voraz je bio vrlo potišten. “Sada ste gotovo ušli u intergalaktičko bankarstvo. Ući ćete ako se potpiše ova rezolucija. Bit će najbolje da odmah shvatite koliko je škakljivo raditi s onakvima!” “Kao što ste primijetiti”, nastavio je, “ovog trenutka u njihovim državama vladaju nemiri. Ekonomije su im u rasulu. No oni su takve ćudi da će mirno ostati pri svojim predrasudama, čvrsto se držeći svojih ne pomirljivih stavova, ne obazirući se ni na što. 249

Upravo ovog trenutka, znam to bolje od vas oni vide isključivo u ratu izlaz za svoje ekonomije i države. Misle da će snage rata i ratna histerija odvratiti pažnju naroda i učvrstiti njihove položaje. To im je jedina formula. Ova je banka živjela u sjeni snažnih, premda omra ženih, Psychla. Njih više nema. Vi, pa čak i Gredidesi, maleni ste planeti. Nemate nikakve vojne moći. Da budem potpuno otvoren, ovi vas gospodari neće poštovati. Čavrljao sam s gospodarom Schleimom. Mišljenja je da banka više nije onakva sila kao što je nekoć bila. Mislio je da može narušiti konferenciju. Nije mu to uspjelo. Još prije trinaest mjeseci takvo mišljenje uopće nije moglo postojati. Među ovim bahatim gospodarima prije ili kasnije još će netko doći na iste ideje.” Pokazao je na papire. “Ovdje imate više od milijun i dvjesta tisuća nastanjivih, korisnih svjetova. Za velike ribe to je slastan mamac. Budući da su se ovi gospodari priklonili ratu kao spasu svojih režima, naći će izliku da ne poštuju vlasništvo ni Intergalaktičke kompanije, ni Zemlje, ni banke. Napast će te planete . Složit će se oko njih. Bacit će u vjetar zdrav razum i red. Što ih bude više pritiskao ekonomski kaos kod kuće, to će više tražiti izgovor za protuzakonite akcije.” Jonnie je slušao. Već se stanovito vrijeme pitao kad će doći do te točke. To je bio glavni problem. A ako ga ostave neriješena, sva vrata koja pokušavaju otvoriti zalupit će im se u lice. “Otkako sam ovdje”, rekao je gospoda r Voraz, “nijedan od ovih elegantnih aristokrata nije propustio da me povuče na stra nu te pokuša raspraviti sa mnom izglede svoje države za ratne zajmove. Samo izdajemo obveznice za njih i prepuštamo im da ih sami rasprodaju. U ratnim zajmovima nema pravog novca. Uz ovako uzdrmane ekonomije, izgledi da će se zajam vratiti vrlo su slabi. Za one koji idu u rat, rat nije toliko popularan kao za one koji ga vode i koji u njemu ostvaruju dobit! Može doći do revolucija, a s revolucionarima, zna se, velik je rizik. Stoga, prije no što se izložite tim rizicima, trebali biste ih razumjeti.” Jonnie je ustao. Ovi sivi čovječuljci još ništa nisu potpisali. Bojao se da je posrijedi smicalica. Uzeo je šljem i srebrni štapić. “Sir Robert i ja smo pretresli ovaj problem. Raspravili smo ga. Rizičan je. No smatram da izbora nemamo. Dajete li mi privremeno pravo, svi vi zajedno, da u nekoliko narednih sati oblikujem bankinu politiku? Bude li uspješna, nećete biti na gubitku. Ne uspijem li, nećete ništa izgubiti.” “Vi ćete oblikovati bankinu politiku? ” - zinuo je gospodar Voraz. “Pustite ga samo!” - rekao je barun. “Ali mogao bi nas izložiti nekakvim - “ “Bit će najbolje da kažete da, gospodaru Voraz” , rekao je MacAdam. “To govori Jonnie Tyler.” Gospodar Voraz nijemo je gledao čas MacAdama, čas baruna. “Još nisam potpisao.” “Ni ja”, rekao je Dries. Barun se nagnuo i kimnuo Vorazovom glavom. “Rekao je 'da ', Jonnie. Samo naprijed.” “Ali mogao bi učiniti nešto opasno”, pokušao se oprijeti gospodar Voraz. “On je vrlo čudan mladac.” Jonnie se već izgubio sa sir Robertom, koji je bio vrlo mrk. S udubine teleportacijske platforme svučene su cerade. U svakom streljačkom rovu stajao je po jedan ruski vojnik; na jakom podnevnom suncu blještale su njihove bijele bluze i sjajno oružje. 250

Nekolicina izaslanika ljenčarila je u sjeni streha pagode. Jonnie je pozvao čovjeka koji je imao ulogu domaćina i naredio mu da prikupi gospodare u dvorani za sastanke. Čuvši komešanje, Stormalong se navirio iz operativne prostorije ruku punih izvješća, s namjerom da pohrli do sir Roberta i Jonnieja. Zaustavila ga je, međutim, povezana ručetina pukovnika Ivana. “Pusti ih na miru”, uspio je izustiti na engleskom pukovnik Ivan. Držao se naredbi koje je dobio. Stajao je i promatrao izaslanike koji su ulazili u dvoranu za konferencije. Znao je da će za koji trenutak ovuda proći i Jonnie, a znao je i što će Jonnie učiniti. Bio je donekle uzrujan zbog Jonnieja, jer on ondje unutra neće imati nikakvu izravnu zaštitu. Već se pri letimičnom pogledu vidjelo da su ovi gospodari, uza sve svoje fino ruho i oholo držanje, naoružani skrivenim oružjem. Kad im Jonnie priredi planirani šok, mogli bi žestoko reagirati. Bit će to slično plivanju u rijeci punoj krokodila. Pukovnik Ivan je odlučio: ozlijede li Jonnieja, nijedan od ove fine gospode ili bankara neće živ napustiti Zemlju. No to nije nikakva neposredna pomoć Jonnieju ako na njega navale. A to bi se lako moglo dogoditi. Angus je klečao pored atmosferskog projektora, obavljajući završna dotjeravanja. Pogledao je preko uleknuća i ubrzao. Uređaj će im trebati za koji časak. Osujećeni Stormalong mahao je papirima i, dok ga je pukovnik Ivan i dalje zadržavao, promatrao je kako posljednji gospodari ulaze u dvoranu. Zatim su za njim ušli sir Robert i Jonnie. U dvorani za sastanke domaćin je poravnavao stolce i pomagao gospodarima da se smjeste. Ušli su sivi čovječuljci, MacAdam i barun von Roth, pa sjeli uza zid. Sir Robert je zajedno s Jonniejem stao uz povišeni podij. Ispod sijedih, č upavih obrva strijeljao je pogledom po izaslanicima. Na nekih način valja ove moćne sile natjerati na poslušnost. On baš i nije prezao od toga da ih satre. Nadao se samo da konačni ishod neće biti katastrofa. Zagrmjela je borbena glazba. Domaćin se uspravio: “Gospodo, ovu završnu sjednicu konferencije sazvao je izaslanik Zemlje. Predstavljam vam sir Roberta!” Početak nije bio dobar. Među izaslanicima je nastao žamor. Kivno su gledali na Voraza. Zar nije sada trebala biti dražba? Što im ima izaslanik Zemlje reći? Sir Robert u vojnoj odori došao je do središta podija. Upalio se rudarski reflektor. “Moja gospodo”, rekao je ozbiljnim, zvučnim glasom, “valja da porazgovaramo još o nečem, osim dražbe!” “Hoćete reći”, viknuo je Fowljopan”, da ste nas ovdje zadržavali ni zbog čega?” “Hrana i zaliha atmosfere ponestaju”, viknuo je gospodar Dom, “a mi smo dobrano prekoračili vrijeme! Je li sve ovo samo gubitak vremena?” Postajali su neugodni. Voraz nije ništa nagovještavao, samo je bezizražajno sjedio. O cijeloj toj akciji imao je vrlo loše mišljenje. “Gospodo”, rekao je sir Robert toliko glasno da bi ga se čulo preko bojnog polja. “Odnedavno se među vama raspravlja o nagradi!” Smjesta su se stišali. Nagrada je nešto što privlači pažnju. “Dvije su svote”, rekao je sir Robert, “svaka u iznosu od sto milijuna kre dita, ponuđene da bi se potaknulo određena potraga.” “Trebalo je”, viknuo je “naći onoga!“ Gospodari su se posve umirili. “Evo onoga!“ - ispružio je ruku pokazujući na Jonnieja! 251

Rudarski je reflektor prešao na Jonnieja, a njegova dugmad i kaciga sijevnuli su vatrom. Bilo je dramatično. Gospodari su zinuli. Nije bilo baš onako kako je Jonnie bio isplanirao. Sir Robert je popustio vlastitim osjećajima. Pa ipak, bilo je vrlo efektno. Sir Robert je nastavio snažnim, pobjedonosnim glasom. “Uz pomoć nekolicine škota, on je posve dokrajčio najsnažnije carstvo u šesnaest svemira! “Taj čovjek”, viknuo je sir Robert, “satro je carstvo koje je sve vas smrvilo i ustrašilo! Vi imate pet tisuća planeta! On je uništio carstvo od više od milijuna planeta!” Delegati su sjedili vrlo mirno. Bojali su se onoga što bi moglo doći. Bili su impresionirani. “Želite li vidjeti čime je zauvijek dokrajčio Psychlo?” Odgovor nije trebalo čekati. Četvorica Rusa i pukovnik Ivan dojurili su u sobu s rudarskim kolicima na kojima se nalazio atmosferski projektor. Hitro su ga postavili na određeno mjesto, pa se zatim povukli do zida, gdje su stali u stav mirno. Sir Robert je dodirnuo daljinsku sklopku. Rudarski se reflektor ugasio a projektor uključio. Iznad podija se ukazao prizor Imperijalnog grada, malo prije kataklizme. Ondje su, kao okom viđeni, ležali velebni sjajno ocrtani bedemi moćnog Psychla. Malo je poslanika uopće vidjelo u cijelosti ovaj prizor. Nikada nisu nogom kročili u palaču. No kupole palače prepoznali su sa psihloških pečata. Već sam pogled na Psychlo bio je nešto izvanredno. A zatim se počela odvijati katastrofa. Ostali su bez daha. Nikad nisu vidjeli tako sveobuhvatnu, žestoku katastrofu. Pred njihovim upiljenim očima Psychlo se rastalio i preobrazio u vrelo, plamteće sunce. Slike je nestalo. Rudarski se reflektor nije upalio. Iz tame ih je tukao sir Robertov glas. “Sjetite se psihloškog ugnjetavanja! Sjetite se koliko je Psychlo preinačio živote drugih naroda! Sjetite se do čega je dovela njegova tiranija! I shvatite da je sada sa svim tim gotovo, da je sve završeno, dokrajčeno zauvijek!” “Ovome ste čovjeku”, reflektor je osvijetlio Jonnieja, “veliki dužnici, jer vas je riješio čudovišta!” Izaslanici nisu bili navikli na strah. Sada su ga osjetili. Sir Robe rt je dalje upirao. Zanemario je Jonniejeve naredbe. Sam se osjećao previše snažnim, a toliko je mrzio ove nemilosrdne gospodare koji su vjerojatno razorili škotsku. “Vidjeli ste što je u stanju učiniti s takvim planetom kakav je Psychlo! Sada ću vam pokazati što on još može učiniti!” Sir Robert je ugasio reflektor. Pritisnuo je telekomandu projektora. Pojavila se kompletna sekvenca s tolnepskim mjesecom. Već su ranije vidjeli neke dijelove, no nisu vidjeli posvemašnji svršetak onog mjeseca, jer je taj dio snimljen nakon okršaja sa Schleimom. Mjesec se pred njima stao mrviti i borati. Veliki brod, koji je nastojao umaći, pred njihovim je očima još jednom pogođen. A zatim su se ukazali prizori snimljeni s tolnepskog planinskog vrhunca. Ovo ni Jonnie još nije vidio. Ako se ne bi gledalo pomno, izgledalo bi kao da se mjesec pretvara u plin. Zatim se taj plin pri strahovitoj svemirskoj studeni počeo preobražavati u tekuće stanje. Prizore u kojima se u tutekućinu ruši komad starog željeza nije vidio ni Jonnie. Malo prije no što će ući u površinu mjeseca, liznuo je blještavi jezik. 252

Na trenutak se željezo usijalo do crvene boje, a zatim dodirnuvši plin koji je prelazio u tekuće stanje, razmrvilo se tonući do još žitke jezgre. Taj je mjesec sada bio kugla, i to ne samo plinovita nego kugla kvintilijuna megavolti elektriciteta . Razbijanjem atoma stvoren je golem električni naboj, no kako ondje nije bilo ni kisika, ni drugoga pola koji bi doveo do protoka struja, strahovita svemirska studen zamrzla je proistekli elektricitet. Jonnie je shvatio da je ovo princip djelovanja psihloškog goriva, s time što u tom gorivu nema teških, nego samo običnijih kovina. Taj će mjesec uništiti svaki brod koji mu se približi, i to ne dezintegracijom, nego golemim i moćnim električnim nabojem. Ah, eno nekog meteora. Bljesnula je munja i rastopila ga. Izaslanici su prije vidjeli kako jedan planet nestaje u vrelini sunca. Sada su gledali kako mjesec iščezava da bi se zatim skrutnuo u hladnu, smrtonosnu, studenu razornu masu. Glas sir Roberta zapljuskivao ih je poput silnih valova. “Kad god mu se prohdje, isto može učiniti i s v ašim planetom!“ Da je po njima raspalio iz automata, ne bi ih bio toliko sledio. “I”, viknuo je sir Robert, “ne postoji ništa čime biste ga mogli spriječiti!” Jonnie nije planirao da sir Robert bude ovako žestok. No sir Robert je iskoristio priliku da se sveti. Rudarski je reflektor obasjao Jonnieja. Sir Robert im je viknuo: “On će postaviti dvadeset oam teleportacijskih platformi na dvadeset osam različitih mjesta - nijedna neće biti na ovom planetu. Podesit će koordinate vaših matičnih planeta. Ispalit će tih dvadeset osam platformi, svih dvadeset i osam, ako i jedan od vas nastupi neprijateljski!” To mu Jonnie nije rekao da kaže. Dvadeset i osam platformi, da. Ali ne… “Dovoljno je da samo”, urlao je na njih sir Robert, “malo skrenete s linije, i svi će vaši planeti proći isto kao onaj mjesec!” Bili su paralizira ni od strave. “Svi ćete vi”, viknuo je sir Robert, “ potpisati sporazum koji zabranjuje rat s nama i rat među vama. Ne učinite li tako, svi će se vaši matični planeti raspasti kao onaj mjesec, a vi i svi vaši narodi nastradat ćete s njima!” Pokazao je na Jonnieja. “On to može učiniti i učinit će! Stoga se odmah latite posla i potpišite sporazum sada!” Ludnica! Svi su se izaslanici izvukli iz svojih sjedala vrišteći od srdžbe. Pukovnik Ivan i njegovi vojnici postali su napeti. Buka samo što im nije probila uši. Sir Robert je pobjedonosno piljio u njih. Jonnie je otišao nasred podija. Reflektor ga je slijedio. Podigao je ruke da ih smiri. Graja se malo stišala. Zadnji povik Browla izrazio je osjećaje svih njih. “Ovo je deklaracija RATA!” Jonnie je stajao na svom mjestu. Postupno je nastala tišina. “Ovo nije dektaracija rata”, rekao je. “Ovo je deklaracija mira! Znam da su vaše privrede usmjerene prema ratu. Znam da najboljim rješenjem problema prekobrojnog stanovništva - a taj problem, znam, svi osjećate - smatrate ratovanje. Ali u ratovima jedna od zaraćenih gubi. Svaki od vas smatra da on ne može biti taj. No izgledi su izjednačeni. Stoga vas obznanjivanjem mira samo štitimo jedne od drugih.” Fowljopan je odjednom doviknuo: 253

“Kad stignemo kući, možemo na vas poslati goleme vojske! Čak ako sve nas i pobijete, one će flote ipak stići i uništiti vas. A što se vas tiče, vi ste se otvoreno izložili atentatu!” Sir Robert se u trenu našao ispred Jonnieja. “Vaše flote neće spasiti vaše planete. Nikakve obrane od onih platformi nemate. Samo ovaj čovjek ovdje znatće gdje su. A protekne li trideset dana, a da ih on za to vrijeme ne reprogramira, ako se njemu išta dogodi pa ne bude ovdje, one će platforme automatski ispaliti. Ako se što dogodi nje mu ili Zemlji, vaši matični planeti bit će razoreni. Osim toga, on ima dvojnike. Oni izgledaju točno poput njega; ne možete ustanoviti različitost. Pomislite li da izvodite atentat na njega, vjerojatno će biti atentat na njegova dvojnika. A ako ikoji dvojnik bude ozlijeđen ili ometan, one će platforme opaliti. I to sve! Na vama je da štitite Zemlju i da štitite njega. Vaši životi, životi vaših vladara i vaših naroda ovise o vama. A što se tiče vaših flota koje dolaze da nas satru, samo neka izvole. Ali ako vi ne dospijete kući, one to neće doznati. Izvest će ovdje napad, a neće imati ni baze , ni naroda, ni vladara kojima će se vratiti. Razmislite o tome!” “Prijetite izaslanicima!” - viknuo je Browl. “On štiti izaslanike!” - odbrusio je sir Robert. “Uz vaše ratne industrije, koje voze punom parom, u ovoj je prostoriji više onih koji će predstavljati potčinjene narode! Trebali biste uzeti u obzir načelo poznato kao force majeure. Ono kaže da se u svemirima iznenada pojavilo nešto neočekivano što je izvan kontrole. Superiornija sila! Ovaj čovjek i ono što on može izvesti jest slučaj force majeure. Mijenja poredak stvari. Odlučuje o tome kakva će biti budućnost. Ja sam ratnik. Vi ste diplomati. U vašoj je moći da se od ovog trenutka potrudite i utječete na ovaj force majeure. Ako ne iskoristite ovu priliku, niste diplomati, nego glupani, i to glupani samoubojice!” “Kako to možemo postići?” - upitao je jedan mali izaslanik iz pozadine. Jonnie je blago odmaknuo sir Roberta u stranu. Nije sve teklo onako kako su predvidjeli. Sir Robert je imao vlastite zamisli. No sir Robert je očito obavio dobar posao. Izaslanici su slušali. “Prije nego što se platforme ispale”, rekao je Jonnie, “bit će sazvana konferencija izaslanika. Sve nepravde, sve zablude, sve se može srediti.” Vidio je da je pobudio stanovito zanimanje. “Platforme mogu djelovati kao oružje konferencije poput ove”, rekao je. Vidio je da razmišljaju o ovome. Mogao je primijetiti da se barem nekolicina bliži ideji da bi ovo njima, kao pojedincima, moglo dati novu snagu u njihovim vladama. Bilo je to u njihovom stilu. Nisu razmišljali o njemu, nego o sebi. Gledali su u svoje prste i čaporke, naginjali gla ve na ovu ili onu stranu, no znao je da ih još nije pridobio. “Ipak je to grozna prijetnja ”, rekao je jedan. “Ništa se ovime ne rješava u našim privredama”, rekao je drugi. “Naprotiv, iz ovoga će proisteći kaos.” Jonnie ih je pogledao. A onda mu je počelo svitati s čime ovdje ima posla. Svaki od ovih gospodara, kao i svi njihovi narodi, čitavu su vječnost odgajani u sjeni okrutnih i sadističkih Psychla. Možda su ostali slobodni u političkom smislu, no obilježeni su psihloškom filozofijom - sva su bića samo životinje. Pohlepa, dobit i korupcija shvaćene su kao priroda svakog pojedinca. Nikakve norme ponašanja i vrline ne postoje. Žig Psychla! Takvi osjećaji bili su ideje luđaka. Psychli su život skrojili na taj način, pa zatim rekli: vidite, život vam je ovakav. Kako da dopre do tih moćnih gospodara? 254

“Naše su privrede”, viknuo je jedan od njih, “usmjerene na rat. Intergalaktički mir bi nas uništio. Sve nas!” Da, pomislio je Jonnie. Psychli su željeli da svi koji s njima posluju budu međusobno zaraćeni. Koga briga što ovi “slobodni planeti” rade dokle god kupuju metal! Psychli su ih u svako doba mogli slistiti. Psychli su željeli da se ti narodi međusobno bore poput životinja, jer su vjerovali da su životinje! Jonnie je rekao: “Ima i drugih načina vođenja privrede . Svaku ratnu privredu možete prebaciti na ono što se naziva 'potrošačkom privredom'. Proizvodi se za stanovništva. Stanovnici su zaposleni. Jedni proizvode za druge. Vaše je stanovništvo najbolje tržište za vašu industriju. U bliskoj budućnosti razvit će se robni promet između vaših svjetova. Psychli su stvari postavili tako da se sve prvo odašilje na Psychlo. Samim time zagušili su trgovinu. Promet će se uspostaviti tako da možete brzo i jeftino razmjenjivati robu iz jednog sistema u drugi. Već to će samo po sebi dovesti do blagostanja. Vaše stanovništvo, koje sada gladuje i buni se, može dobiti posao u mirnodopskoj industriji. Može za se stjecati stvari kao što su bolje kuće i namještaj, bolja odjeća, bolja hrana... Imate sada izvrsnu priliku da najavite doba blagostanja i obilja !” Nije ih posve pridobio. Slušali su ga, to je bilo sve što je mogao zaključiti. “Ovo nije rješenje za bune koje upravo bukte !” - rekao je Dom. Jonnie ga je pogledao. Sada je trenutak za vratolomiju od koje će Voraz uzdrhtati. “Siguran sam da će Galaktičkoj banci biti drago da dade velike i povoljne zajmove vladama koje će taj novac iskoristiti za kupnju hrane za stanovništvo i za umirenje stanovništva do časa kad bude mogla preurediti industriju za mirnodopsku proizvodnju. To i vijest da rata više neće biti utišat će bune i stabilizirati vlade.” Browl je pogledao Voraza: “Hoć ete li to učiniti?” Voraz je otkrio da mu je s jedne strane MacAdam, a s druge barun. Obojica su ga gurkala da kaže da. On je sa mo nepomično sjedio. Jonnie je opet progovorio: “Siguran sam također da će banka staviti na raspolaganje sve potrebne zajmove da se vaše industrije adaptiraju na potrošačku proizvodnju. I ne samo to: posve sam siguran da će se banka potruditi da odobri zajmove privatnom sektoru - maloj privredi, pa čak i pojedincima, kako bi mogli nabaviti nove proizvode.” Voraz se nije osvrtao na gurkanje. Promatrao je Jonnieja. Ovaj mladić govori o “Komercijalnom bankarstvu”, poslovanju koje se obično degradira na male kioske po uglovima, gdje novac kapa na sitno. Jonnie je nastavio: “Želim vas obavijestiti da će se na tržištu pojaviti mnogi novi planeti. Moći ćete posuditi novac da ih kupite i doći do sredstava da ih kolonizirate onim dijelom stanovništva koji sada smatrate viškom.” Glavar Galaktičke banke osjećao se kao da ga riosi plimni val. Nije se zapravo bio složio da će ovom mladiću dopustiti kreiranje bankine politike. Da li da se digne i ospori? Galaktička banka posluje s narodima. Odjednom mu je sinulo da su ovisili o Psychlima. Voraz je grozničavo razmišljao. Bankari s Gredidesa znadu kako se obavljaju ove stvari. Pomislio je na vlastito brojno stanovništvo, koje je većim dijelom stalno nezaposleno. 255

Odjednom mu je pred očima pukla slika malih ureda Galaktičke banke koji niču u svakom gradu, svakom kontinentu, sva kom planetu s osobljem koje čine Selachee...banke u vašem susjedstvu! Posudba novca maloj privredi i svim namjernicima, pa čak i službenicima. Nisu li to nekoć radili? Prije gospodara Loongera? Da, ... sjetio se... Tako bi se zaposlilo strahovito mnogo Selacheeja! A ovi planeti koji će se koloniz irati? Posudbe novca da ih kupe... Odjednom ga je osupnula činjenica da će nešto morati poduzeti s milijunom i dvjesta tisuća planeta! Ne mogu oni tek tako besposličiti pod starateljstvom. A da ih se uvede u proizvodnju, trebat će održavati korak s količinom novca kako bi se izbjegla inflacija. Ovaj mladić pokušava pokrenuti tu prekomjernu aktivu. Ali, ali, ali, umirivao je sama sebe. Zamisao o posudbi novca vladama kako bi kupile hranu za svoje stanovništvo i jednostavno ga razdale... pa to je socijalno bankarstvo! Nije to nešto nepoznato. No ovaj postupni period o kojem Jonnie govori bit će dug. Vlade će biti u dugovima do škrga. Odjednom je Voraz sa strahopoštovanjem pogledao Jonnieja. Zna li on zapravo što radi ovim bahatim gospodarima i njihovim vladama - ako pristanu na sve ovo? Da! Mogao mu je vidjeti u očima. Zna! “Odgovorite, Voraz!” - rekao je Browl. “Je li istina da ćete učiniti ove stvari i u tom opsegu? ” Voraz se digao. “Moja gospodo, dogodilo se, eto, da je Galaktička banka upravo ušla u posjed sredstava tisuću i više puta većih no što je ranije nadzirala. Bit će nužno da se ta sredstva stave u promet. Svi ste vi bili dobri komitenti. Odgovor je: da. Uz odgovara juće papire, formalnosti i obveze, Galaktička je banka spremna da odobri ove zajmove kako je opisano.” Gospodari su na trenutak zanijemili. Ova ekspanzija politike bila je vrlo dalekosežna. “A sada, moja gospodo”, rekao je Jonnie, “možemo li raspravljati o sporazumu o intergalaktičkom miru?” Okolišali su. Što je još gore, neki su gledali odbojno. Jonnieju je kroz glavu proletio citat gospodina Tsunga: “ Moć koju nad ljudskim dušama imaju zlato i novac nadilazi svako čudenje.” Ovi nisu bili ljudi, ali je citat odgovarao. Višestoljetna psihloška dominacija navela ih je da misle poput Psychla. Morat će se prema njima odnositi kao prema Psychlima, morat će igrati na njihovu osobnu pohlepnost. Ono što će morati učiniti bilo je ponešto nespojivo s njegovim vlastitim etičkim zasadama. No u pitanju je bilo previše života, previše civilizacija da bi odustao. Jonnie se pomakao do ruba podija. Kleknuo je da mu glava bude u ravnini s njihovima. “Ugasite taj reflektor!” - viknuo je u mrak. Ugasili su. “Isključite sve uređaje za snimanje!” - viknuo je u kamere-stjenice. “Isključene su”, začulo se iza njega . Jonnie je pogledao auditorij. “Isključite sve uređaje za snimanje koje imate.” Zatim se okrenuo sivim čovječuljcima: “Ne smiju biti uključeni ni bankini uređaji za snimanje. Morate mi to zaprisegnuti!” Sivi su se čovječuljci potapšali po reverima: “Prisižemo da su isključeni.” Sada je nedvojbeno privuko svu njihovu pozornost. Bili su posve napeti. 256

Jonnie je okrenuo glavu prema izaslanicima. Urotničkim tonom - morali su se nagnuti prema njemu da ga čuju - rekao je: “Niste valjda pomislili da ću vas osobno, svakog pojedinog, ostaviti tek tako?” Bili su vrlo napregnuti. “Što vaše glavne tvrtke proizvode?” - šapnuo je Jonnie. “Oružje!” - odgovorili su šaptom. “I što mislite da će se dogoditi s udjelima u ovim tvrtkama, s njihovim obveznicama?” Gospodari su se začudili što on to ne zna. “Propast će!” “Točno”, rekao je Jonnie, i dalje šapćući. “Dopustite mi da vam kažem o čemu se zapravo radi. Odete li kući i ondje počnete na sav glas pripovijedati o sporazumu koji zabranjuje rat, obveznice i dobit od ovih tvrtki što proizvode oružje otići će k vragu. A ako - ne spominjući još nikakve planove o pretvaranju ovih tvrtki u poduzeća koja su orijentirana na široku potrošnju, ni obećanja banke da će odobriti odgovarajuće zajmove - vi i vaši prijatelji dopustite da ta ratna industrija propadne, pa tada pokupujete sve njezine udjele i obveznice, te će firme potpuno prijeći u vaše vlasništvo. U međuvremenu ćete postati pučki junaci, jer ste narodu dali hranu, pa će i bune prestati. Tada, kad budete imali punu kontrolu, banka će vam odobriti zajmove za adaptaciju. One će tvrtke doživjeti procvat. Oni koji su bili sa mo bogati postat će milljuneri, milijuneri pak milijarderi.” Čučao je još koji trenutak. Zatim je rekao: “Morate zaboraviti da sam ovo spomenuo, da sam uopće nešto o tome rekao.” Uspravio se. Ččekao je. Je li pogriješio? Nije mogao pogriješiti. Njihovo je mišlje nje bilo predugo pod utjecajem psihloškog ugnjetavanja. Počeli su međusobno šaputati. Netko je zahihotao u šaku, neke su se glave primakle jedna drugoj. Prošaptane primjedbe počele su stizati do Jonnieja. “Mogu si priuštiti novu ljubavnicu.” “Moja žena oduvijek mrzi onaj stari dvorac.” “Neću morati prodati jahtu.” Ponovno su se glave primakle jedna drugoj i nastalo je opet sašaptavanje. Jonnie nije mogao razabrati o čemu je riječ. Fowljopan se naglo podigao iz gomile. “Gospodaru Jonnie, zaboravili smo što ste rekli. Ništa od toga nećemo ponoviti. “ Fowljopan kao da je postao veći: “Sagradite svoje platforme! Potpisat ćemo najčvršći, najtrajniji, najžešći proturatni sporazum za koji ste čuli! Okrenuo se prema dnu dvorane. “Upalite svjetla! Uključite uređaje!” Sve se slušateljstvo diglo kao jedan. Počeli su vikati. Živio gospodar Jonnie! Živio gospoda r Jonnie!” Pljesak je bio toliko silan da bi mogao čovjeka oboriti s nogu. Pukovnik Ivan bučno je odahnuo i skinuo prst s okidača. Zatim je hitro postrojio vojnike u zaštitnu formaciju da Jonnieja izvede odavde i otprati ga u malu prostoriju za sastanke. Izaslanici su pljeskali Jonnieja po plećima i samo što ga nisu oborili. Ludnica! Pukovnik Ivan nije znao što je Jonnie rekao, niti kako je uspio stubokom sve promijeniti. Nije o tome razmišljao; usredotočio se samo na to da Jonnieja izvede odavde prije no što ga - s najboljim namjerama - spljeskaju. 257

Buduć i da je znao Jonnieja, ovaj ga obrat nije iznenadio. Tako je kad živiš uz Jonnieja Goodboya Tylera! Rusi su ih sigurno vratili u malu prostoriju za sastanke, pa su još jednom posjedali. Dries Gloton samo što nije preo od zadovoljstva dok je ovjeravao tekst i potpise na čeku kojim su se sredstva Interga laktičke ruda rske kompanije prenijela na njegovu banku. Nije da bi to bio najveći ček za koji je čuo, ali je bio najveći koji je ikad stigao u pohranu njegove podružnice. A to i nije bio samo ček! To je ujedno bila solventnost, ponovno otvorena vrata ureda u nižim sektorima, to je bio povratak službenika na posao. Zapravo, ovjera uopće i nije bila potrebna. Znao je da je ček valjan. No jednostavno je uživao da ga čita. Jednim je zamahom privukao priznanicu. Uvježbanim pokretom ruke potpisao ju je. Zatim je uzeo hipotekarne papire i velikim, kitnjastim slovima preko njih napisao: “ISPLAĆENO U POTPUNOSTI!” Uh, ovo je zaista bilo vrijedno svih ovih mučnih mjeseci iščekivanja. Pažljivo je spremio ček u džep te živahnim pokretom gurnuo MacAdamu priznanicu i papire. “Naš je posao završen. Zadovoljstvo je poslovati s vama.” No kad je ispustio MacAdamovu ruku, Dries je opaz io da gospodar Voraz i dalje nepomično sjedi i tupo pilji u stol. “Vaša visosti! Da nešto nije u redu?” Voraz se okrenuo prema njemu. Ne obazirući se na Jonniejevu prisutnost - toliko se bio zanio mislima - rekao je: “Zar nisi shvatio što im je učinio?” Dries je rekao: “Špekulantski zajmovi? Gospodari će pokušati uzajmiti novac da se domognu obveznica kad one propadnu. No to je malenkost. Zajmovi će biti dobri.” “Ne, ne”, rekao je Voraz. “Ono što radi onim gospodarima i njihovim vladama. Ne, ne vidiš ti to. Da ti objasnim. Osiguranjem široke zaposlenosti i otvaranjem mogućnosti malim osobama s ulice da posuđuju novac on stvara neovisnu radničku klasu. U godinama koje su pred nama ti radnici neće morati besposleno zjakati s kapom u ruci. Postat će financijski neovisni. Država će ovisiti o njima kao tržištu i nikad ih više neće moći omalovažiti. Golem dio bankovnog poslovanja obavljat će se s radničkom klasom.” “U tome ne vidim nikakva zla”, rekao je Dries. “Uza sav novac koji će nam te vlade dugovati, te će se vlade morati dobrano ravnati prema onome što im banka rekne.” “E, tu smo”, rekao je Voraz. “A banka će im reći da se moraju sve više i više obazirati na radničku klasu, jer je ondje najveći bankin interes! Ta gospoda i njihove vlade imat će sve manje i manje vlasti. Praktički, iščeznut će kao posebna klasa.” “Ah”, rekao je Dries, prisjećajući se školskih dana, “socijalno bankarstvo.“ Jonnie se zavalio u stolcu koji je stajao po strani. Bio je malko iscrpljen. Kad bi barem završili. “To se zove 'socijaldemokracija '“, rekao je. “ Ona će biti uspješna dok bude novih područja za osvajanje i prostora za širenje. No mi ih imamo, a u daljnjih nekoliko tisuća godina može se smisliti nešto drugo.” Voraz je sada gledao MacAdama i baruna . “Znate li što je on netom učinio? U onom kratkom razdoblju u onoj prostoriji oslobodio je više naroda nego što ih je oslobođeno u svim revolucijdma u povijesti!” “Znam da nam je dao moć da držimo onu gospodu u šahu”, rekao je MacAdam. 258

“Hoćemo li dovršiti ovu bankovnu rezoluciju pa da završimo ovaj sastanak?” Voraz se prenuo. Uzeo je punomoć. “Ovdje se spominje druga rezolucija.” Barun je živnuo: “To se odnosi na gospodara Loongera.” “Da”, rekao je Voraz. “Koliko ima da je mrtav? Dvjesta -” “Slušajte”, rekao je barun, “Psychli su vjerojatno najomraženiji narod u svim svemirima. Prije nekoliko stotina tisuća godina vaš gospodar Loonger spasio ih je uz pomoć banke. Danas, to baš i nije popularan čin.” “Stvarno nije”, rekao je Voraz. Barun je kazao: “Prema definiciji, novac je 'ideja potkrijepljena povjerenjem'. Vašem novcu nimalo ne koristi da na novčanicama imate lice gospodara Loongera!” Jonnie se odjednom uznemirio; pojavila se slutnja zasnovana na onome što se zbilo sa zemaljskim novcem. Upravo je htio progovoriti, kadli mu je ručetina sir Roberta zatvorila usta i utišala ga. Dries je već cijelu minutu promatrao Jonnieja. Ne skidajući oko s Jonnieja, rekao je: “Vaša visosti! Je li vama palo na pamet da bi ova j mladić mogao biti djelomice Selachee?” U njegovu glasu nije bilo ni tračka šale. Povrh sir Robertove ručetine Jonnie ih je bijesno promatrao. Nije se htio boriti sa sir Robertom. No sve je ostale istinski probadao pogledom. “Njegove oči”, rekao je Dries. “Ima u njima sivila. Drukčije boje, da, nekako poput mora. No pogledajte te oči! Sive!” “Potpuno shvaćam što želite reći”, rekao je gospodar Voraz. “On zbilja nalikuje Selacheeju.” “Imam nekoliko njegovih piktorikorderskih snimaka”, rekao je Dries. “Iz različitih kutova. Možemo ih dati slikaru Rensfinu da se njima posluži i da napravi uljepšani portret. Sa šljemom u boji. Postoji specijalna tinta od koje će puceta blještati. Šljem možemo izvesti višebojno, trodimenzionalno. No što će pisati na svitku? 'Jonnie Goodboy, osvajač Psychla'?” “ Ne, ne”, rekao je Voraz. “'Koji je donio slobodu iz rata'?” - rekao je barun. “Ne, ne”, re kao je Voraz. “Riječ 'sloboda' izazvat će otpor gospodara i njima sličnih. Moramo imati nešto stvarno dobro i savršeno, jer će ponovno tiskati sav novac i odasvud povući stari. Pri dnu novčanice moramo dodati 'Pokriće u sredstvima Zemaljske planetarne banke i Intergalaktičke rudarske kompanije' ili nešto tome slično. Možemo napraviti nešto veću sliku u središtu. Ali tekst...” umuknuo je. MacAdam je sinuo. “Moramo onamo staviti ono što je učinio. Slikar bi u pozadinu tre bao staviti sliku Psychla kako eksplodira, a na svitak možemo staviti 'Jonnie Goodboy Tyler' i odmah ispod toga 'koji je donio radost svim rasama'.” “Prava stvar!” - kazao je Voraz. “Time se ne svodi na samo uništenje Psychla. Jer to nije sve što je učinio. Narodi će sve brzo doznati. Njegova popularnost neće biti samo u zvijezdama nego posvuda iznad zvijezda i planeta u šesnaest svemira!” Gospodar Voraz se nagnuo i privukao rezoluciju k sebi. Sročio je tekst novčanice. Zatim je hitro popravio manšete, jednim pokretom podigao pero i potpisao rezolucije. Sve je bilo gotovo. Sivi su se čovječuljci digli. Smiješili su se od uha do uha. Sir Robert je oslobodio mrzovoljnog Jonnieja, pa su se svi porukovali. 259

“Mislim”, rekao je Voraz MacAdamu i barunu, “da možemo sjajno surađivati! Bankarstvo mi je odmah poslije vlastita srca !” Nasmijali su se. Sivi su čovječuljci pokupili svoje papire i otišli. “Hu!” - rekao je MacAdam keseći se od uha do uha. “Slobodni smo i bez dugova. Letimo kao ptice!” Pogledao je Jonnieja. “Za hvaljujući ponajviše tebi, mladiću!” MacAdam i barun von Roth skupljali su svoje papire, divili se potpisima i spremali da odu. Jonnie je rekao: “Kako ste pridobili one direktore u Snautchu da vam posvete dovoljno pažnje i da vas saslušaju?” Barun je prasnuo u smijeh. “Pridobili smo ih načinom na koji smo otvorili račun. Za nekoliko se sekundi pročulo po cijeloj banci. Budući da su ga Psychli posve prigrabili za se, a budući da je i inače rijetko, zlato je na Gredidesu dostiglo vrijednost od pola milijuna kredita za uncu. Svoj smo račun otvorili zlatom. Tvojim zlatom, Jonnie; bilo ga je gotovo tona. Prije stanovitog vremena pretopili smo ga u šipke. Samo što nam nisu popucala leđa dok smo ga teglili u banku. Toliko zlata nisu vidjeli cijelo stoljeće!” Jonnie se nasmijao. “Dakle, čak je i Terlovo zlato dobro poslužilo.” “Nakon onolikog rada na žili”, rekao je MacAdam, “ono je zlato pripalo tebi i ekipama! Prenijet ćemo ga kući, ako želiš. No ovog je trenutka izloženo iza armiranog stakla u onome što je preostalo od glavnog foajea Galaktičke banke u Snautchu! Povijesno zlato, Jonnie.” “Još nešto”, rekao je Jonnie. “Što ste učinili s Kerom da ga pridobijete da vam potpiše one papire?” “S Kerom?” - rekao je barun. “Pa, prije svega, on je tvoj prijatelj, Jonnie, pa smo mu rekli da bi ti time pomogao. No Stormalong je te noć i vidio tvoje snimke Psychla pa je rekao Keru da je Psychlo mrtav planet. Nika da nisi vidio toliko olakšanje! Oduvijek je Ker imao dojam da ga vrebaju. I tako je kao posljednji službeni glavar planeta - imao je čak i isprave o imenovanju, koje smo priložili spisu - bio zaista sretan što se oslobodio. Obećali smo mu uobičajen namještenički ugovor bez uglavka o otpremi leša na matični planet. Dopustili smo mu da zadrži nekoliko stotina tisuća kredita koje je digao iz plijena svoga prethodnika i zajamčili mu dovoljno plina za disanje do kraja života. Nadam se da ćemo ovu posljednju obvezu moći ispuniti.” Jonnie je pomislio na planet Fobiju. Da, mogli su pomoću teleportacijske opreme ondje napumpati tone plina u boce. “Nema problema. To je lako.” Jonnie je promatrao kako se spremaju, pa onda rekao: “Vi ste stvarno obavili sjajan posao! Zaista izvanredan.” Nacerili su mu se. “Imali smo dobar primjer. Tebe.” “Ali”, upitao je Jonnie, “kako ste zna li sastaviti onaj kupoprodajni ugovor da ga Terl potpiše?” MacAdam se nasmijao. “Kad se Brown Limper Staffor pokušao njime poslužiti kao jamstvom za svoju emisiju novih novčanica, vidjeli smo da to nije zakonit ugovor. Terl je čak pokušao krivotvoriti vlastiti potpis! Imao je kopiju izvornika, koji je stvarno bio smiješna blezgarija. Tada smo barun i ja mućnuli glavama. Proteklo je skoro jedanaest mjeseci otkako si poslao one bombe na Psychlo, a nije uslijedio nikakav protunapad. 260

Ako je Psyc hlo uništen, onda, prema Keru, nema mnogo vjerojatnosti da je na ostalim rudarskim planetima ostalo dovoljno plina. Bit će da su svi mrtvi.” “I tako smo”, rekao je barun, “ riskirali i sročili ugovor tako da u svakom slučaju bude valjan.” “Bio je tu još jedan dodatni razlog”, rekao je Mac Adam, “jer smo znali kako ti operiraš. Ako si ti nakanio uništiti Psychlo, a što jesi, stavili smo uloge na to da si to zaista i učinio. Ima li smo pravo!” “Ne možeš jako pogriješiti ako se kladiš na Jonnieja”, rekao je barun. Stavio je snop isprava pod ruku i podigao nabreklu tašku za spise, ogledajući se da vidi jesu li sve pokupili. “Dakle, gotovi smo.” “O, ne, niste”, rekao je sir Robert. Njegov je ton bio toliko određen i strog da su se zaustavili i iznenađeno ga pogledali. “Mislim”, rekao je sir Robert, “da ste malko previše bezobrazno iskoristili ovog jadnog mlaca!” “Ne razumijem”, rekao je zaprepašteni MacAdam. “Njegovu sliku koristite na zemaljskom novcu, za svojec iljeve koristite njegovu energiju i zamisli. Vlasnici ste mase od šesnaest svemira. Sada planirate da njegovo lice iskoristite na galaktičkom novcu. A evo njega, siromašna poput crkvena miša. Pa on, koliko znam, ne uzima ni svoju letačku plaću! Znam da ćete mu posuditi novac za tvornicu. No što je to? Samo plan da ga uvalite u dug. Treba li biste se stidjeti!” Stvarno je tako mislio. Ne bi kod MacAdama i baruna postigao snažniji učinak ni da je po njima pripucao iz automata. Istog trenutka kad je naslutio na što smjeraju riječi starog škota, Jonnie je pokušao prekinuti sir Roberta. Jonnie nije mislio da mu treba neki novac: bude li gladan, uvijek može otići u lov. No zaustavila ga je ruka sir Roberta. Barun je pogle dao MacAdama, a MacAdam baruna. Očito je da su obojica bila vrlo zbunjena. Sir Robet je i dalje zurio u njih. Bilo je vrlo neugodno. Konačno je sir Robert rekao: “Mogli biste mu dati barem neki honorarčić za korištenje njegove slike!” Odjednom kao da je neko svjetlo ozarilo Mac Adamovo lice. Spustio je zavežljaj dokumenata na stol i počeo listati po torbi za spise, koja je bila toliko krcata da je umalo puknula. Pronašao je spis koji je tražio i, držeći ga, sjeo na stolac ispred njih. “O Jonnie, Jonnie, molim te da nam oprostiš. Očito je da ne znaš.” Počeo je otvarati neke isprave. “Kako to nikad nisi spominjao”, rekao je barun, “pomislili smo da ne želiš da se to zna.” MacAdam je pružao informativnu objavu povelje banke. “Zemaljskoj planetarnoj banci povelju je dalo originalno opunomoćeno vijeće tridesetorice plemenskih glavara. Ovo je informativni letak koji je tim povodom objavljen.” Uzeo je drugi dokument koji je pripremio i rastvorio ga. “No ovo je prava povelja koja je izglasana. Prava je povelja jedina valjana pred zakonom, i barun i ja smo se mnogo puta pitali zbog čega se te povelje razlikuju. No sjećate li se tko je svojedobno nastupao kao tajnik originalnog Vijeća? ” U Informativnom letku o povelji navedeni su samo MacAdam i barun von Roth. Barun i MacAdam su se pogledali i jednoglasno rekli: “Brown Limper Staffor!” “Iz svojih vlastitih razloga”, kazao je MacAdam, “on je za javnost pogrešno prenio rezoluciju. Mi smo glupo pomislili da ti ne želiš da se to obznani.” 261

Rastvorio je originalnu povelju, a ondje na vrhu, ispred imena baruna von Rotha i Andrewa MacAdama, stajalo je ime: Jonnie Goodboy Tyler! “Zar nikad nisi opazio da smo uvijek nastojali dobiti tvoje mišljenje o svakom većem poslu?” - ispričavao se skrušeno barun. “Obavljao si toliko važnijih stvari da smo jednostavno vodili posao”, rekao je MacAdam. “Ali sir Robert! Ovaj je mladac vlasnik trećine Zemaljske planetarne banke. Po slovu povelje!” Barun je rekao sir Robe rtu: “Jonnie sada posjeduje dvije devetine ili otprilike dvade set dva posto Gaiaktičke banke i trećinu Intergalaktičke rudarske kompanije.” Okrenuo se MacAdamu. “Možda bismo trebali još štogod primetnuti.” MacAdam je pogledao sir Roberta. “Zar si mislio da bismo ovog sirotana, kako ga ti nazivaš, ostavili tek tako po strani? On je uz to vlasnik jednog dijela one tone zlata. Sve u svemu, trebao bi ti računar da zbrojiš sav njegov novac. Mjeri se kvintilijunima. On je najbogatiji sirotan u svih ovih šesnaest svemira, uključivši tu i pokojnog vladara Psychla!” Sir Robert je skinuo ruke s Jonnieja i odjednom se počeo smijati. Udario je šakom Jonniejevo rame. “Gubi se, ti maskirani crkveni mišu!” Pogledao je ostale. “Da, neka bude ovako, što je dosta - dosta je. Samo otvoreno, pazite, samo otvoreno! Hej”, dodao je, “možda biste trebali otići onamo i pokupovati mu pet-šest onih otmjenih gospodara za služinčad!“ “On ih je već kupio”, rekao je Mac Adam. “Sve do posljednjeg ukrasa na čizmama!” Svi su, osim Jonnieja, prasnuli u smijeh. Njemu se vrtjelo u glavi. Kvintilijuni. Brojka je bila nestvarna. Možda bi mogao kupiti jednu od onih pletenih kožnatih vodica za Vihora. Ili nešto novog pokućstva ako je Chrissie ostala bez svega. Pogodila ga je pomisao na Chrissie. Bio ju je potiskivao kako bi mogao raditi svoj posao. MacAdam i barun ponovno su pokupili svoje stvari i izišli, tresući glavama i mrmljajući: “Brown Limper!” i “Do samog je kraja zabrljavio!” Jedan bolan, nestrpljiv glas prodro je u sobu, i sir Robert je pogledao što je to. Na ulazu u prostoriju iza dvojice Rusa koji su mu ravnodušno onemogućavali pristup stajao je Stormalong. “Sir Robert! Molim te, izađi. Imam brzojav koji te čeka sate i sate!” Sir Robert se progurao mimo ruske straže i iščezao. Pomalo iznuren, Jonnie je ostao sjediti, nastojeći proniknuti što znač i ta silna navala događaja, nastojeći zaključiti što mu je sada činiti. Odlučio je. Ništa ga više ovdje ne za država. Izaći će, uze ti avion i otići u škotsku da ondje pomogne. Zgra bio je s poda šljem. Dvojica Rusa na vratima razdvojila su se da ga propuste. Sudario se sa sir Robertom. Stari je škot držao, u rukama napisanu poruku. Plakao je i smijao se istodobno. Gurnuo je brzojav Jonnieju u ruku. “Ah! Gadna j'tamo gužva. Ali Jonnie, Jonnie stara je stijena sve njih za štitila!” Edinburgh! Danas u zoru probili su se kroz zadnji tunel. Bili su napola izgladnjeli, neki i ranjeni, svi u stanju većeg ili manjeg šoka, ali su se probili van! Dvije tisuće i sto Ijudi. Jonnie je bio ošamućen od olakšanja. U radio-brzojavu nije navedeno ni jedno ime. Isteturao je do udubljenja, hoteći ući u operativni centar. 262

Na drugoj strani udubljenja nalazio se netko, netko prašan; ali s kacigom koja se koristi za letove pri velikoj brzini. Bio je to Thor! Thor mu je veselo domahivao. Viknuo je: “Pogledaj koga smo ti doveli, Jonnie!” Neka je osoba hrlila prema Jonnieju. Žestoko ga je zagrlila zovući ga imenom. Bila je to Chrissie. Izmoždenoj i blijedoj, crne su joj se oči natopile suzama. “O Jonnie, Jonnie”, govorila je. “Nikad te više neću ostaviti! Nikada. Drži me, Jonnie!” Jonnie ju je držao. Samo je stajao, gotovo joj lomeći rebra. Dugo ju je držao. Nije mogao govoriti. Jonnie je jahao na Vihoru duž obala rijeke Alzette u Luksemburgu. Ležerno se vraćao kući. Bio je divan ljetni dan: sunčano se svjetlo probijalo kroz lisnate krošnje duž staze, stvarajući zelene i zlatne šare koje su se ljupko smjenjivale i koje kao da su ublažavale glazbu potoka koji je mrmorio. Vihor je puhnuo i pokušao se propeti. Zbog medvjeda, istog onog medvjeda kojega su vidjeli ovdje nekoliko puta u ova tri mjeseca što su u Luksemburgu, na ovom istom puteljku koji od starog rudnika vodi do Jonniejeve kuće. Medvjed je lovio ribe. Sada je zastao, onjušio zrak i ugledao ih. Bio je to popriličan medonja, smeđ, u uspravnom stavu visok dva metra. “Pa to je samo medo, ti stari lopove”, rekao je Jonnie. Vihor se na neki svoj način nasmijao i primirio. Radio je sve što je bilo u njegovoj moći da život učini uzbudljivijim. Otkako su konje dopremili avionom iz Rusije, konji su se od besposlice samo debljali. Jonnie ga je svakog jutra jahao do rudnika, gdje bi ga ostavio da njuška oko neobičnih zdanja sve dok ga Jonnie ponovno ne bi uzjahao da krenu kući. Ovoga bi trena bio mnogo sretniji da može onako kao nekad pojuriti kroz ove zanimljive ljetne šume. No bio je miran i pokoravao se komandama koje mu je Jonnie davao petom. Jonnie je sjedio i dokono promatrao medvjeda. Ne videći u konju i jahaču s druge strane plitkog potoka nikakvu opasnost, životinja se vratila ribolovu. Jonnie bi se mogao okladiti da bi taj medvjed, ugledavši Psychla, utekao iz ovog kraja. Trčao bi još cijeli jedan dan više. Jonnie je ravnodušno želio vidjeti hoće li medvjed uhvatiti koju od velikih pastrvi, kojima su ovi brzaci obilovali. Cijeloga ovog divnog dana Jonnie je imao nekakav slabašan osjećaj razočaranja. Toga se jutra bio probudio čudno uvjeren da će novi dan donijeti nešto stvarno značajno, neku dobru vijest. Cijeloga ju je dana iščekivao. Proletio je u mislima ono što se dosad zbilo da vidi nije li ispustio neki blistav trenutak. Kao i obično, otišao je u stari rudnik te ustanovio da ondje vlada uobičajena živost. Prije tri mjeseca kupio je od Intergalaktičke rudarske kompanije staro Veliko vojvodstvo Luksemburg. Tu su Psychli imali rudnik željeza, kojim su upravljali vrlo nehajno. Podigli su i malu topionicu, te kovačnicu u kojoj su proizvodili kuke, grabilice za rudaču i slično za svoje rudnike na Zemlji. Osvajači nisu dirali u mjesto koje je već bilo dobro branjeno, a duboki podzemni katovi bili su idealni za završno sastavljanje konzola. Ondje su, iza trezorskih vrata, radili Angus Mac Tavish i Tom Smiley Townsen. 263

Montažu su organizirali tako da su morali samo usaditi šablonu elektronskog kruga na izolacijsku ploču, sklopiti konzolu i strpati je u sanduk za otpremu. Sve drugo se prethodno sastavljalo vani, na otvorenom, jer se pri tom ništa nije moglo odati. U stvari, nitko osim Jonnieja, Angusa, Toma Smileyja i sir Roberta nije znao da se konzole dovršavaju u Luksemburgu. U prethodnoj se montaži obavljalo čak i pakiranje. Ljudi koji su to radili mislili su da su Angus i Tom Smiley samo inspektori. No ova se dvojica, radeći samo nekoliko sati dnevno uz upotrebu posebno izrađenih šablona i oruđa, izvlačila “prethodno sastavljene” konzole iz kutija, dovršavala ih, pečatila i zatim svrstavala u redove. Konvoj kamiona pod snažnom pratnjom odvozio ih je zatim na nevjerojatnu udaljenost, do drevnog tunela dugog petnaestak kilometara, koji se nekoć zvao Saint Gotthard. Tamo su se kutije prekrcavale na rudarska vozila i drevnim kolosijekom prevozila do sredine tunela. Dok su prolazila kroz zaštićenu komoru, je dan je automat na njih otiskivao oznaku “dovršeno” i prenosio ih na novu kompoziciju rudarskih vozila. Posve nov niz kamiona, još bolje čuvan, odvozio ih je zatim do nove teleportacijske platforme koja se sada nalazila u planinskom kotlu izvan Zuricha. Ondje su ih odašiljali i otpremali. Budući da su tunel opremili Jonnie, Angus i Tom Smile y i budući da je bio pod silnom paskom i dobro branjen, nitko nije znao tko obavlja završnu montažu. Bilo ih je koji su mislili da to radi posebno osoblje, ili patuljci, ili nešto što živi u tom tunelu. Dnevno su izbacivali dvjestotinjak konzola. Osoblje u prethodnoj montaži izrađivalo je cijele platforme, motke i žice ništa od toga, naime, nije bilo tajna - a ta se oprema otpremala zajedno s konzolama. Ne, razmišljao je Jonnie, nema u svemu tome danas ništa zapanjujuće novo. Prošloga mu je tjedna Tom Smiley rekao da će Margarita imati dijete. Medvjed je uhvatio prvu pastrvu. Hitnuo ju je na obalu, osvrnuo se i vratio ribolovu. Vihor je pronašao nešto mlade trave i bučno je čupao i jeo. Ništa nova ni kod Chatovariana. Banka je sir Roberta obavijestila istog trenutka kad su propale sve vojne tvornice i njima slične firme, osim onih u Carstvu Chatovariana, pa su sir Robert, Angus i pet-šest Selacheeja odletjeli onamo. Chatovariani su uživali ugled najboljih proizvodača obrambenih postrojenja. Hvalisali su se da nikad nije uspio ni jedan psihloški napad na njihovo carstvo od sedam stotina planeta. Čak su oborili i orbitere s plinom. I tako je, zbog ovoga a i zbog drugih razloga, nova teleportacijska tvrtka koja se sada zvala “Industrija opreme”, jer je Jonnie odbio da se zove njegovim imenom - stupila u poslovne odnose s Chatovarianima. Selachee su pomogli Angusu da pronađe prave tvrtkete, pripomogli sir Robertu u kupovini, tako da su sada posjedovali jedanaest Chatovarijanskih poduzeća, od kojih je svako bilo specijalizirano za ono što im tre ba. U tom prenapučenom carstvu - četrdeset devet bilijuna stanovnika - nije manjkalo tvrtki koje su se prodavale, ni inženjera, ni radnika! Uprave su ostavili na Chatovariji, a ovdje su bili samo radni odjeli. Ne, o svemu ovome nije bilo nikakvih dobrih vijesti! Prije će biti da je bilo nekih loših vijesti. Uzdržavanje uprava onih tvrtki bilo je skupo, jer nisu mogli otpustiti tamošnje ključno osoblje. Uz to, počelo se javljati pitanje što bi oni sada mogli proizvoditi kod kuće. Tehnologija i sposobnost bile su im dobre. Jonnie je imao malih teškoća s njihovom matematikom - koristili su se binarnim sistemom, jer su sve obavlja li pomoću računala i elektroničnih krugova . Ali sve što su proizveli bilo je zaista sjajno. 264

S jednom iznirnkom. Jonnie nije mogao ostati na reaktivnim aparatima. Pri letu je dolazilo do otpora. osim toga, za njih su bile potrebne specijalne piste i sletišta. Ti su aparati bili dobri za letove u svemiru, ali ne i za promet u atmosferi. Nisu bili pogodni ni za akrobatiku. Chatovariani su se razmiljeli po cijelom Luksemburgu. Bili su zgodan narod. Visoki su bili oko metar i pol, imali su pomalo sploštene glave i velike sjekutiće. Bili su svijetlona rančaste puti. Na rukama su imali male opne, ali su bili vrlo spretni. Osim toga, bili su jaki. Jonnie je to otkrio kad se onako, šale radi, pohrvao s jednim inženjerom. Jonnie ga gotovo nije bio kadar baciti. Uvijek su hodali brzo. Rad, rad, rad! Jeli su drvo. Prvo što su učinile njihove posade kad su se iskrcale bilo je da su pošumili petnaest tisuća jutara probranim drvećem. Sadili su brzo poput mitraljeza u, kako su ih zva li, “katalizatorske lonce”. To su napravili zato da bi imali što jesti. Došli su u mali sukob s kineskim inženjerima, koji su takoder bili ovdje. Kinezi su voljeli graditi iz drveta , a Chatovariani su smatrali da je to strahovito rasipanje dobre hrane. Chatovariani su obožavali rad s kamenom: imali su male laserske alate, nešto poput mačeva, pa su rezali utore u kamenu i blokove spajali bez žbuke. Zatim su kamen za talili i molekularno spojili da je bio čvrst poput oklopa. Struktura kamena poprimila bi svijetle, sjajne boje, što je bilo vrlo lijepo. Chatovariani su naučili Kineze kako se radi s kamenom, a ovi su njih zauzvrat naučili izrađivati svilu, pa je sve što se među njima zbilo zaboravljeno i zamijenjeno osmijesima, no odnosi su još stanovito vrijeme bili osjetljivi. Odlazak na ve čeru Chatovarianima nalikovao je odlasku u skladište drvene grade. Jonnie ih je morao natjerati da mu obećaju da neće oglodati sva stabla koja vide. Jonnie je želio da Chatovariani proizvode teleportacijske automobile i avione, ali nije znao kako izraditi teleportacijški motor, a svi napori koje je u tom smjeru poduzimao pali su u vodu. Ta prokleta psihloška matematika! U njoj je uvijek nešto bilo neuravnoteženo. Ova ga je misao uzrujala. Medvjed je uhvatio još jednu ribu. Sunce je titralo po Jonniejevoj kožnatoj košulji. Bio je siguran da će se danas dogoditi nešto lijepo. Pa dan još nije prošao. Dotakao je Vihorovo rame i konj je za ključio da je to znak da pojuri, što nije bilo tako, pa je sijevnuo puteljkom prema kući. Izbili su iz šume pa pojurili prema palači, i tada je Vihor izveo cijelu predstavu da pokaže kako se teško zaustavlja što nije bilo točno - pa se propeo i kopitima zamahao po zraku. “Praviš se važan”, prigovorio mu je Jonnie. Nije to baš bila neka osobita jurnjava - možda tek kilometar. No Vihor je bio zadovoljan. Privukla ga je strka koja se odvijala nasred deset jutara prostranog travnjaka. Bura, ždrijebe hrome Blodgett - koje je i unatoč puno predugačkim nogama izgledalo baš kao Vihor - i veliki žuto-smeđi pas, koji je nedavno dokaskao iz šume i usvojio Chrissie, jurili su se, skakali i utrkivali, pretvarajući se da se ritaju i grizu, a uvijek u stvari promašujući. Blodgett ih je bezbrižno promatrala, a Vihor je otišao do nje. Jonnie je kliznuo s konja i podigao ruku prema Rusu na zakritom kontrolnom tornjiću zdesna. Zasvjetlucao je bijeli rukav - stražar je uzvratio pozdrav. Ovo se mjesto zaista promijenilo. Jedina je nevolja bila u tome što je sad izgledalo suviše novo i sjajno, a bilo je posve očito da nikad neće ostarjeti. Kineski su inženjeri shvatili, ali Chatovariani jednostavno nisu mogli pojmiti da zgrada mora odisati bar nekom starinom. 265

Jonnie se sjetio Chrissie kad je prvi put ugledala ovo mjesto. Bili su u malom avionu, i Jonnie, koji je tek kupio vojvodstvo, nastojao je steći neki dojam o njegovu izgledu. Chrissie se odje dnom nagnula kroz prozor i povikala: “Onamo, onamo! Onamo!” i ništa se tu nije moglo nego aterirati i dopustiti joj da razgleda teren. Bila je još izmoždena i nije joj mogao odbiti tu želju. Zgrada je stajala usred divljine, koja je nekoć možda bila perivoj. Teško se moglo razaznati, jednako kao i to je li ona gomila ruševnog kamenja ikad bila nešto drugo doli stijenje. Chrissie je, ne mareći za divlje ruže koje su zapinjale o njezine kožnate dokoljenice, trčala okolo i uzbuđeno mu dovikivala. Pokazala je na prostor od pedesetak jutara vičući: “Ovo je divno mjesto za obor!”, zatim na drugi teren: “ildealno za tvoje konje!” šireći ruke, pokazala je neke jame: “Savršeno za badnjeve za štavljenje!” Slijedeći potok koji je grgoljio, rekla je: “A ovo se može skrenuti da teče tik do kuhinjskih vrata, pa ćemo stalno ima ti tekuću vodu!” Jurila je okolo po razvalinama nečega što je nekoć moglo biti pod sobe i isticala obrise koje Jonnie nije mogao vidjeti: “Ovdje kamin! I ovdje ! I još jedan ovdje!” Zatim je stala pred njega i rekla: “Ovdje nikad nećemo biti gladni, ovdje nas nikad neće zamesti snijeg, ovdje nam nikad neće biti hladno!” Zatim je prkosno, kao da bi on mogao reći ne, dodala: “Ovdje ćemo svi živjeti!” Jonnie je pozvao glavnog inženjera Chatovariana, koji je stigao s prvim graditeljskim kontingentom od dvije stotine Chatovariana, i rekao mu da na tom terenu sagradi nešto moderno Pomislio je da je to pitanje skinuo s vrata, no slijedećeg se jutra suočio s vrlo srditom ekipom arhitekata Cha tovariana. Kad se Chatovarian raspali, on nekako zviždi kroz zube, za razliku od grgutavog zvuka - slična onome koji nastaje kad se iz boce lijeva tekućina - kad se smije. Glavni je inženjer zviždukao od ogorčenja. Nema veze što je Jonnie vlasnik tvrtke, no Jonnie je zapravo Chatovarian, čemu u prilog svjedoči činjenica da je svoju titulu dobio izravno od carice Bea. I još mu se mora reći da bi morao znati i nešto bolje! Potpuno zbunjen, Jonnie je sa slušao čitavo predavanje o arhitekturi. Chatovariani su proučili zemaljske stilove; mnogi su bili posve u redu. Klasični grčki i rimski slog poznati su i u drugim sistemima i, premda su nepraktični, ipak su prihvatljivi. Arhitektura gotike, neogotike i renesanse smatra se zapravo prilično neobičnom. Mogli su čak napregnuti svoj artistički senzibilitet pa prihvatiti i barok. Ali moderna arhitektura! Daju otkaz. Pošaljite ih natrag na Chatova riju. Vratite ih, makar ondje i poumirali od gladi. Neke se stvari jednostavno ne mogu učiniti! Tek je tada Jonnie otkrio da je “moderna” tip arhitekture koji je na Zemlji prevladavao prije otprilike tisuću i sto godina; da se taj stil sastojao od jednostavnih, običnih zidova na pravokutnoj osnovi; da je to često bilo tek rastrošno razbacivanje staklenim prozorima; da ga je začeo netko tko je naumio zatrti svaku autohtonu arhitekturu nekog predjela. Ukratko, “moderna” arhitektura nije nikakva arhitektura, nego samo jeftino bacanje smeća u zrak i uzaludno traćenje novca. Drhtavim prstom pokazujući u smjeru prastarog grada Luxembourga, podržan ozbiljnim kimanjem petorice svojih pomoćnika, Chatovarian je zakukao da je cijeli onaj grad sagrađen u modernom arhitektonskom stilu te da njegova umjetnička duša ne može dopustiti da se s takvim grozotama nastavi dokle god je on živ! 266

Jonnie se ispričao. Chatovarian je rekao da je do toga možda došlo zbog toga što su morali razgovarati psihloški, a Jonnie je pak upitao što oni preporučuju. Pet je asistenata smjesta iznijelo opsežan plan. Ova građevina, rekli su, jednoć je u davna vremena bila palača luksemburškog velikog vojvode. Premda Jonnie nije tak mislio, nije im to re kao. Prema onim kulama što ondje leže, autohtona arhitektura vjerojatno je bila gotička ili neogotička. I ova bi palača trebala tako izgledati. Jonnie je dovoljno otegnuo razgovore da upita Chrissie što ona misli, no od nje je dobio samo predmete koje je pronašla, a koji će uljepšati zgradu, pa joj je obećao da će ih ugraditi, a graditeljima rekao neka krenu na posao. Chrissie i on podigli su logor u šumi. Bili su sretni što su se odmakli od galame, veseli što su u šatoru od kože i što jedu dobru hranu pripremljenu na otvorenom ognjištu. Chatovariani su raščistili gradilište i podigli kostur od armiranog betona. Zatim su odletjeli u nekoliko kamenoloma sjeverno od nekadašnjeg talijanskog grada Livorna te uspostavili zračni most za prijevoz mramornih ploča zelene, ružičaste i ostalih boja. Te su ploče izvana i iznutra povezali u uglačanu, čvrstu stijenu. Optočili su bujicu i skrenuli je kamo je trebalo. No izveli su ipak i sve vodovodne radove. U kaminima će izgarati drvo, ali budući da to predstavlja rasipanje dobre hrane, montirali su u njih i solarne grijače, kao i simulaciju vatre. Palača je bila dotjerana kako treba. Mogla je biti i gotika. No slikovita je bila u svakom slučaju! Chrissie je bila očarana. Hodajući prema slavolucima s druge strane pomičnog mosta, Jonnie je čuo u daljini tre sak i buku: to su Chatovariani uništavali drevni grad Luxembourg. Prethodno su ga pročešljale historičarske i umjetničke nadzorne ekipe, a onda su u akciju stupili maljevi. Bio je to, dio moderne arhitekture kojem nije bilo suđeno da preživi. Banka je več bila preselila u Ziirich, a Jonnie bi zbog okolnih planina također rado živio ondje. Jonnie je zastao: Mora da je danas ovdje bio Dries Gloton - na tratini se vidjela spaljena mrlja. Driesa je, nakon što je drugome predao svoju podružnicu, Galaktička banka imenovala svojom osobom za vezu sa Zemaljskom planetarnom bankom. On je bio nalaznik “onoga”, ali jedanba nkovni službe nik nije mogao prihvatiti onakve nagrade - time bi se na rušilo povjerenje komitenata u banku – pa mu je Voraz podigao plaću na sto tisuću kredita godišnje, što je posve dostajalo da zadrži svoju jahtu i sve ostalo. Dries je jahtu ostavio ovdje i teleportirao se kući, a dok nije bio ovdje, Selachee iz njegove posade učili su Chatovariane različitim kockarskim igrama, te ih dobrano perušali. No kineski su inženjeri dizali novac Selacheejima, pa se Jonnie u to nije uplitao. Dries se posvuda vozikao svojom jahtom. Bilo je čudno što svemirskim brodom odlazi u najbližu prodavaonicu po bocu rakije, ali Dries je bio takav. Posao je prihvatio pod uvjetom da ima duge vikende, a čini se da je stalno odlazio u sjevernu škotsku. Rekao je da će osnovati “ industriju peperminta”, ali mu Jonnie nije vjerovao. Bio je, naime, siguran da je posrijedi nešto drugo. Danas je Dries vjerojatno donio Chrissie maslaca ili nešto slično. S druge strane, možda je sređivao neke račune s gospodinom Tsungom. Dries je zadržao neke stranke, a jedna od njih bio je gospodin Tsung. O Jonniejevu računu starala su se petnaestorica Selacheeja koji su radili dolje u rudniku, pa Dries s time nije ima o nikakve veze. Na Jonniejev je račun sada dnevno pristizao oko trilijun, s time da je dobit bila u porastu. 267

Račun gospodina Tsunga bio je, međutim, Driesu zanimljiv: Jonnie je gospodinu Tsungu ponudio plaću, a ovaj se vrlo iznenadio rekavši da komornik obično plaća svome gospodaru, pa je Jonnieju tada postalo jasno kako to da su neki gosti uvijek pozivani, a drugi ne. No kćerka gospodina Tsunga bila je ta koja je stjecala novac. Zvala se Lu, po posljednjoj carici iz dinastije Han, i postajala je sve slavnija. Radila je malo podalje u zgradici u obliku pagode, koja je zapra vo bila maskirano protuavionsko gnijezdo, i na svili i rižinom papiru izrađivala slike tigrova na snijegu, ptica u letu i slično. Za njima su se jagmili kolekcionari i donosili su kao od šale tisuće kredita. Lu je radila i po kući, pomagala Chrissie i rezala kosu. Jonnie je zaključio da će biti najbolje da za Driesovo slijetanje postavi metalnu podlogu. Do sada su se dobro slagali. Nema smisla da mu prigovori. Nije mogao proći kroz dvorište. Lin Li, zet gospodina Tsunga, izvukao je sav namještaj iz dvorane za prijeme i obradivao ga molekularnim metalnim sprejem. Mladić je ima o publiku od nekoliko prestravljenih Chatovariana. Pištoljem s metalnim sprejem i s komadom kartona kojim će hvatati suvišne kapljice mogao je prostoručno “bojiti” slike. Bio je vrlo brz. Ovoga trenutka izrađivao je prizor koji - Jonnie je to znao - mora da je uzeo s neke tapiserije: sve je vrvjelo vitezovima. Stavljao ga je na veliki svečani stol. Prestao je ručno izrađivati medaljone sa zmajevima. Budući da su svi bili isti, nekoliko mehaničara Chatovariana, zadivljenih njegovim umijećem, navelo ga je da izradi jedan savršeni primjerak. Zatim su ti Chatovariani napravili stroj koji izrađuje otprilike deset tisuća takvih medaljona na sat. Potražnja diljem svemira bila je takva da su i ovako zaostajali s isporukama. Jonnie se nije mogao probiti a da pri tom ne omete Lin Lija, stoga je stao i promatrao. Chrissie i gospodin Tsung već su prije govorili o mogućnosti da netko od ovih Chatovariana na nekoj gozbi izgubi kontrolu i pojede pokućstvo. Mora da je to razlog zbog kojeg sada sve presvlače metalom! Morali su stan prilagoditi brojnim gostima, kojih je uvijek bilo! Ponovno ga je zahvatio onaj nejasan osjećaj razočaranja. Kad je jutros ustao, bio je siguran da će ovaj dan biti nekakao poseban. Da će se dogoditi nešto divno! Ništa se nije dogodilo. Lin Li se upravo latio okrutnog lika viteza koji napada. Radio je s crvenim metalom, kojem je nanosio krv na oštricu. Jonnie se prisjetio kompanije “Očajnička obrana” na Chatovariji i njezinih statistika koje su otišle u crveno. Kad bi mogao odgonetnuti princip rada onih motora, mogao bi ih uvesti u putnički promet. No zaslužit će svaku osudu nastavi li i dalje s reaktivnim motorima. Lin Li je molekularnim sprejem, sada sivim, izvlačio oklop. Chatovariani su ga promatrali sa strahopoštovanjem. Jedan od njih držao je rezervni pištolj, da ga, ako zatreba, doda Lin Liju. Oni nisu bili pomoćnici. Samo su priželjkiva li da mogu raditi ovakve stvari. Chatovarian je pritisnuo obarač pištolja da ga isproba. Odjednom je Jonnie znao da se ono zbilo. Ona divna stvar! Izjurio je iz slavoluka, optrčao cijelu stranu palače, preskočio potok i banuo na stražnja vrata. Chrissie je iz kotla koji je stajao nad vatrom ulijevala nešto u veliku zdjelu, koju joj je pridržavao gospodin Tsung. “Chrissie!” - rekao je Jonnie. “Spremi svoje stvari!” Pattie je sjedila u kutu. Pattie u posljednje vrijeme nije ništa govorila. Samo je gledala u pod. Tinny, budistička komunikatorica, pokušavala je s njom razgovarati, što je inače često činila. 268

“Tinny!” - rekao je Jonnie. “Pozovi rudnik! Neka marinski jurišni avion bude na uzletištu za dvadese t minuta! Nazovi dra MacKendric ka u Aberdeenu i reci mu da smjesta dođe na Viktorijino jezero!” “Pattie se ne osjeća dobro”, rekla je Chrissie . “Povedi i nju”, rekao je Jonnie. “Je li to diplomatski, ili znanstveni sastanak?” - upitao je jednolično - preko vokodera - gospodin Tsung. “Medicinski”, rekao je Jonnie. Gospodin Tsung je spustio zdjelu i otrčao da u prtljagu stavi bijeli ogrtač i naočale - bez stakala. To je bilo propisno odijelo koje je vidio na dre vnim slikama. “Jonnie!” rekla je Chrissie. “Ovo je srneći gulaš!” “Pojest ćemo ga u avionu! Idemo u Afriku!” Jonnie je usmjerio marinski jurišni avion u smjeru juga, s blagim otklonom prema istoku, i uključio monitore. Kopilot je bio nov. Bio je jedan od francuskih izbjeglica u Alpama, a zvao se Pierre Solens; bio je prilično mlad, nedavno obučen, a još je imao problema sa psihloškim. Njegove su se dužnosti sastojale u jednostavnom prebacivanju rudarskih transportera , no kao dežurnog pilota u logoru zapala ga je dužnost da letjelicu dopremi do Jonniejeve kuće; nije niti sanjao da će za nekoliko trenutaka kao kopilot letjeti s Tylerom u Afriku. Startao je posve dobro, ali kad je vidio kako se Jonnie vinuo uvis, prepao se. Nikad dotad nije vidio da bi se neki avion digao na ovakav način, poput taneta! Sada su letjeli na visini od samo pet tisuća metara. Hoće li izbjeći francuske i talijanske Alpe? “Užasno smo nisko”, plašljivo je primijetio. “Imamo Ijude otraga”, rekao je Jonnie. “Ne možemo dopustiti da se posmrzavaju. Prihvati se onih monitora da se ne bismo sudarili s kakvim orbiterom.” Orbite ri, orbiteri, orbiteri! Cijelog života Jonnie je bio pod prismotrom orbitera! Ovo sada nije bilo nikakva iznimka. Obrambeni sistem koji su postavljali Chatovariani bio je tek napola dovršen: usprkos tome što su kupili poduzeće, sistem je svejedno bio skup, gotovo trostruko skuplji od onoga koji su opisali sivi čovječuljci, no bio je i deset puta bolji. Automatski blast-top s dometom od tri tisuće kilometara u svemir mogao je jednom salvom oboriti čitavu svemirsku flotu; atmosferski orbiteri koji takoder pucaju; svemirski orbiteri koji patroliraju po orbitama; sonde koje ispituju sve što se kreće u krugu od deset svjetlosnih godina; pravi zaštitni štitovi koji će svaki grad učiniti nedodirljivim. Budući da sistem nije bio dovršen, u zraku je bilo mnogo izvanrednih orbitera za svaku slučajnost, koji su reagirali na sve što leti. Na vrhu aviona bljeskalo je golemo zeleno svjetlo, a kutija, koju su netom instalirali, odašiljala je “dnevnu lozinku”, koja je bila toliko brza i toliko zamršena, a uz to se mijenjala iz mikrosekunde u mikrosekundu, da nijedan napadač nije mogao niti pomisliti na to da je kopira. Kad je orbiteri ne bi vidjeli i čuli, pucali bi. Ah da, evo tri mediteranska dežurna orbitera koji nadlijeću da vide što je posrijedi. Kopilot je bio spor, i Jonnie je okrenuo dugme da ih dobije u fokus. Orbiteri Chatovariana, u redu. Svaki ima na nosu naslikano veliko oko. No ovo veliko, izbuljeno oko nije nikakav znak opsjednutosti ukrašavanjem: pilot će nagonski pucati u središte oka, a ako to učini, orbiter koristi hitac kao nosač povratnog vala kojim će razoriti napadačevu municiju, a s njom i brod. Ne pucajte u ovakvo oko! 269

Onako buljeći s ekrana, ti su orbiteri ipak djelovali neugodno. Natisnuli su se poput pasa koji onjuškavaju a zatim, su se međusobno provjerivši podatke, odvojili i vratili na svoje patrolne sektore. Francuski se pilot osvrnuo na Alpe. Nisu zapeli ni o koju planinu. Jonnie je, međutim, svoje uređaje okrenuo prema orbiterskim letjelicama. Kao da im sada kad su se zadovoljili dnevnom lozinkom više nisu bili za nimljivi. A što je ovo? Na ekranu se pojavila svemirska sonda. Nije znao da se te naprave uopće mogu vidjeti. Je li to neprijateljska sonda? Kao i sve zvjezdane letjelice ili sonde, i ove su naprave imale “leće” sastavljene od “svjetlosnog magneta”. Taj je uređaj reagirao na svjetlosne zrake, privlačio ih iz vrlo velikih udaljenosti, koncentrirao ih, magnetskim putem ispravivši aberacije, u točkicu manju od točke na papiru. Tako su, za pravo, nastajale leće, promjer kojih iznosi mnogo i mnogo kilometara. Problem nije stvarao manjak, nego višak svjetla, pa su se u te letjelice ugrađivali štitnici ili filteri da se ne bi spalili prijemnici ili diskete, ako bi se slučajno previše približile nekom suncu. Na taj su se način mogla dobiti povećanja od nekoliko desetaka trilijuna. Jedan od vojnih opskrbnika naučio je Jonnieja kako se upravlja komandama, a iznad glave u kabini aviona nalazila se odgovarajuća kutija. Jonnie je kucnuo prekidač, uključio sondin prijemnik i sliku s tog uređaja prebacio na svoj centralni monitor. Bila je to njihova svemirska sonda. Gledao je sebe i kopilota sa vlastitim monitorom. A sonda je ipak bila udaljena više od dvadeset tisuća kilometara. Mora da je bila na bližem dijelu svoje putanje. Prijateljska letjelica, pomislio je i isključio prijem. Nije u stvari niti pomišljao na to da bi itko sada napao Zemlju. Mirovnog su se sporazuma, kako je i obećano, svi čvrsto pridržavali. Taj je ugovor bio vrlo, vrlo popularan. Izaslanici su ponijeli svojim kućama kopije propasti Psychla i smrti Asarta. Banka je širokogrudno odobravala zajmove za hranu. Proizvodi za široku potrošnju još se nisu pojavili. Zato će još trebati vremena. Jonnie se nadao da će otkriti tajnu izgradnje teleportacijskog motora: time bi se otvorila vrata mnogim proizvodima široke potrošnje, a što je još značajnije, time bi sva vozila koja ovdje imaju stavili u pogon. Ovi avioni neće vječno trajati. “Preuzmi”, rekao je francuskom pilotu Pierreu i vratio se u trup zrakoplova. Chrissie se pokrenula i odmotala zdjelu: “Bojim se da bi srneći gulaš sada mogao biti hladan.” Jonnie je sjeo u jedno od velikih sportskih sjedala. Pattie je bila u dnu aviona. Samo je sjedila i gledala preda se. To ga je zabrinjavalo. Ponekad je noću hodala. Ponekad se noću iz njezine sobe čuo plač. Zbog toga što joj je bilo tek deset godina mislio je da će se oporaviti. No to se nije zbilo. Jonnie je vidio da se gospodin Tsung sprema da ovo vrijeme i mjesto iskoristi za sređivanje zaostalih diplomatskih i društvenih obaveza, jer je došao noseći kojih pet-šest kila papira. Jonnie se posvetio gulašu. Jelo nije bilo hladno. “Stigla je tjedna pošta iz Snautcha”, rekao je Kinez. Zbog toga je, dakle, Dries dolazio iz Zuricha. “Poslovnu poštu pošaljite u rudnički ured; to je njihov posao.” “Poslao sam, poslao”, rekao je gospodin Tsung. “Ovo je sve društvene i diplomatske naravi. Pozivi na vjenčanja, bankete, krstitke. Zahtjevi za govorima na raznim skupovima - “ “Pa, svima zahvalite ili im pak recite ne”, rekao je Jonnie. “To sam već učinio”, kazao je gospodin Tsung. 270

“Nemamo nikakvih teškoća. Koristimo se vokoderom, vokočitačem i vokotipkačem. Dopisivanje možemo obavljati na nekih osamnaest tisuća jezika. No bit će teže.” Aha, sada nastupa, pomislio je Jonnie. Stariji brat gospodina Tsunga imenovan je komornikom na dvoru glavara Clanfearghusa, a mladi se bavio osnivanjem diplomatske škole u Edinburghu. “Imate još jednog brata?” - upitao je Jonnie usput, usta punih gulaša. “Žao mi je, ali nemam”, odvratio je gospodin Tsung. “Govorim o nećaku baruna von Rotha. On želi početi diplomatsku službu u mojem uredu.” “Lijepo”, rekao je Jonnie. Gospodin Tsung je ugodio ton vokodera, jer je avion, sada kad je za komandama bio Pierre , više tutnjao. “Želim uzeti još tridesetak Ruskinja i Kineskinja da ih školujem za službenice i operatore vokotipkača. To je zapravo vrlo jednostavno. Uz pomoć vokočitača čitaju se pozivi na vlastitom jeziku, a zatim se upotrijebi vokoder koji govori vokotipkaču, koji opet tipka odgovor na jeziku izvornog pisma - “ “Nastavite”, rekao je Jonnie. “Mislim da bi nam trebala nova zgrada za sve te ljude i evidencije. Nešto više na kineskom - “ “Dalje”, rekao je Jonnie. “Ima jedno pismo koje sam izvadio da ga pogledate”, rekao je gospodin Tsung. “Gospodar Voraz piše MacAdamu i prilaže kopiju za vas. Dries je rekao da MacAdam mora čuti vaše mišljenje prije nego što odgovori.” Neka neugodnost, pomislio je Jonnie. “Voraz želi formulu kojom će ustanoviti vrijednost komercijalnog zajma.” “To nije ni diplomatska, ni društvena stvar”, rekao je Jonnie. “Donekle jest diplomatska”, rekao je gospodin Tsung, “ima li se na umu kakvi su Voraz i MacAdam - ne želimo nikakvih napetosti. Bit problema je u tome kakvu bi robu široke potrošnje trebale proizvoditi tvornice oružja. Ako se preorijentiraju na proizvodnju pogrešnih proizvoda, cijeli će program propasti, a banke će zajmove odobriti uludo.” To je njegov vlastiti problem zaodjenut u drugo ruho, pomislio je Jonnie. Pomislio je na “Očajničku obranu”. “Intergalaktička rudarska kompanija”, rekao je gospodin Tsung gledajući u Vorazovo pismo, “sjedila je na stotinama tisuća izuma registriranih u Dvorani zakonitosti kako bi onemogućila druge narode da se njima posluže. Znam da ovo nije diplomatska stvar, ali bi moglo doći do velike diplomatske gužve ako banka odobri kredite za izradbu krivih proizvoda. Osim toga, sve formule izuma izražene su psihloškom matematikom.” Jonnie je pojeo srneći gulaš pa vratio Chrissie zdjelu. Nešto o ovome bilo je zapisano u knjigama drevnog čovjeka. Kako li se to zvalo? ... Marketing kao faktor dobiti. “Recite MacAdamu da banke trebaju organizirati istra živačke timove ljude koji će ići okolo i postavljati pitanja - i otkriti što narodi u raznim planetarnim područjima misle da bi željeli kupovati: ne što bi trebali, nego što žele kupovati. Nemojte im davati sugestije. Samo ih pitajte. Jer to bi moglo biti nešto tako neznatno kao” - sjetio se svog vlastitog otkrića stakla kojim se reže - “nešto čime se lakše dere koža. To se zove 'marketinška anketa'. Što se psihloške matematike tiče, na tom problemu upravo radim.” Tinny ih je slušala. Već je stiskala telefonska dugmeta. Bio je to nov sistem, ali malo pretjeran. 271

Najmanja centrala koju su Chatovariani izrađivali za pojedini planet brojila je dvije milijarde pojedinačnih radio-kanala, a Zemlja je nakon rata imala svega oko trideset jednu tisuću ljudi. Radiofonskih printera bilo je posvuda. Na vezi je imala Cirišku banku, kojoj je prenosila snimku njegova glasa, maločas napravljenu. Tsung je vidio da Jonnie ne kani više ništa reći, pa joj je kimnuo, na što je ona pritisnula tipku za početak reproduciranja. Otipkani odgovor ovoga će se trenutka početi odmatati na Mac Adamovu pisaćem stolu. “Dries vam je ostavio ovo”, rekao je gospodin Tsung. Predao je Jonnieju plavu okruglu pločicu koja je na poleđini imala iglu. Na pre dnjoj strani ploč ice pisalo je “Galaktička banka”. Kad je vidio da je Jonnie gleda ne uzimajući je u ruke, dodao je: “Chatovarian stručnjak za paklene strojeve pregledao ju je.” Jonnie je uzeo predmet. “Je li vam još što dao?” “Oh, znate vi Driesa”, rekao je gospodin Tsung. “Rekao je da sada ima viška maslaca u Highlandsu, pa je donio Chrissie čitavu kablicu. Veli da neka starica ima petnaest krava pasmine Holstein, te da on financira cijeli taj pothvat s maslacem.” Jonnie se nasmijao. Koliko on zna , u škotskoj nije bilo krava pasmine Holstein. Mora da je Dries nagovorio nekog pilota da mu ih dopremi iz Njemačke ili švicarske, gdje su lutale podivljale. Nova “industrija peperminta”. “Dajemo li mi njemu štogod zauzvrat?” “Da, svakako”, rekao je gospodin Tsung. “Uvijek ga nahranimo čabrom frigane riže. On je obožava! Osim toga, moj zet je pronašao knjigu sa slikama riba u boji, pa je izradio nekoliko medaljona s ribljim motivima . Svaki put mu damo po jedan. Dries veli da su vrlo vrijedni.” “A vi plaćate Lin Liju”, rekao je Jonnie, stručnjak za trgovinu i Kineze. “Naravno. Iz vaše priručne blagajne.” Izraz “priručna blagajnau može biti vrlo opće nit. Zemaljska planetarna banka podmirivala je troškove zemaljskog obrambenog sistema iz priručne blagajne. No gospodin Tsung je nastavljao: “Ovo dugme je reklama za nagrade koje će se podijeliti u okviru novog programa 'Banka u vašem susjedstvu' diljem svih svemira. Znate već, dobit će ih Ijudi koji otvore račune. U svakom slučaju, bit će na lokalnim jezicima. Stavite je na ovratnik ili nekamo drugdje , i onda zapjevušite ton; dokle god mičete usne, dugme će pjevati. Prikupljaju narodne pjesme iz svih krajeva.” Jonnie je iz svoje torbe izvadio alat. Bio ga je ponio da se njime posluži u projektu kojim se upravo bavio. Uzeo je mikrolemilo te rastvorio dugme i pod mikropoveća lom ga razgledao. Bio je to običan niz akumulatorskih ćelija veličine molekule s nešto otponaca i sklopki. Elektronska vibracijska vilica pokretala je molekule atmosfere, koje su zatim stvarale zvuk. Jednostavno i razmjerno jeftino. No nije Jonnie za tim tragao. Često je sumnjao da banka dolazi do podataka na neobične načine, pa je provjeravao vokodere i slične naprave da se osigura da u njima nema radio-mikrofona ili niti za snimanje, koja bi se kasnije mogla izvaditi. Do sada ništa takva nije našao. No svijet u kojem živi bio je takav. Zalemio je dugme i objesio ga o svoj kožnati ovratnik. “Ovo dugme nije standardno, poručio mi je da vam kažem”, piskutnuo je gospodin Tsung preko svog jednoličnog vokodera . “Sabrao je nekoliko starih ploča s američkim baladama i ugradio ih. Amerikanaca nema mnogo, pa se ovo za njih neće proizvoditi.” Jonnie je pročistio grlo i pomaknuo usta. Dugme je zasviralo neki napjev bez riječi. 272

Nije li ga već prije čuo? Nešto škotsko, njemačko? Ah... ta se melodija zove “Zvončići zvone” . A onda je dugme zapjevalo: “Galaktička banka! Galaktička banka! Moj prijatelj drag! Kako li te divno naći čim preskočim prag!” Zatim je ponosnim glasom izgovorilo: “ Ja sam komitent Galaktičke banke!” No to zbilja nije bila nikakva “američ ka balada” ! Da li se to Dries šali? On se u stvari nikad ne šali. Dries je vrlo ozbiljan sivi čovječuljak. Jonnie je upravo htio skinuti dugme, kadli je njegov smijeh ponovno aktivirao napravicu: “Kući, kući u pustaru Gdje jelen i bizon hode...” Jonnie se sjetio da mora micati vilicama da bi dugme pjevalo. Ponovno je počeo micati čeljustima. “Gdje rijetko se čuje Malodušna riječ...” “Gospodine Tyler!” - začuo je preko interfona uzrujanog Pierre a. “Preko monitora kroz oblačni sloj vidim Viktorijino jezero. Oblačnost je potpuna. Ne bi li bilo bolje da nastavim za Karibu?” Jonnie je otišao u prednji dio letjelice i preuzeo komande. Nad Viktorijinim jezerom uvijek je naoblaka. Jonnie je otvorio usta da zatraži slijetanje a dugme je zapjevalo: “A oblaka nema sav dan!” Kakve li traljave vremenske prognoze, pomislio je Jonnie i stavio dugme u džep. Bacivši letimice pogled na uvjete letenja, Jonnie se nije mogao suviše naljutiti na Pierrea. Već su neko vrijeme letjeli kroz noć: na to se iskusan pilot uopće ne bi obazirao, i Jonnie zaista jedva da je to i zamijetio. Gledajući vrlo pomno, i to jedino okom iskusnog pilota, jedva da se mogla razaznati planina Elgon, koja se izdizala povrh saga od crnih oblaka; nije, naime, bilo mjesečine, a takav se vrh mogao zapaziti samo po tome što je zakrivao odredene zvijezde. Ekrani su bili razlog što je Jonnie oprostio Pierreu. Oblačni omotač ispod aviona bio je tako gust da se na zaslonima uredaja koji su bili upereni u tom smjeru vidjelo nešto što je više nalikovalo snježnoj mećavi, nego slici. Trebalo je zaista poznavati oblik jezera i logora da bi se znalo što upravo vidiš. Brojne atmosferske smetnje; u logoru mora da je lilo ludo kiša prošarana munjama. Pierre je, međutim, bio u takvu stanju da mu nije bilo ni do čega, doli da stane na čvrsto tlo. Nije mogao otčitavati zaslone . Nije mogao vidjeti ništa osim crnine nekih zvijezda iznad njih i crnine ispod njih, crnina kojom su povremeno šibale munje. Pomislio je da su gotovi, pokušaju li se kroz to spustiti. Tko zna u koju će se goru zabušiti? Bio bi se skamenio od strave da je znao da je planina Elgon na većoj visini nego što su oni sada. Nije znao ni to - što je bilo još strahotnije - da su proletjeli mimo ne koliko još viših vrhova. Na njegov još veći užas, monsieur Tyler se vratio na pilotsko sjedalo pjevušeći neku nepoznatu pjesmicu. Mon dieu, ne pjeva se kad si oči u oči sa smrću! Ludost! Aerodrom na Viktorijinu jezeru dao je odobrenje za slijetanje, i Jonnie je, pipajući potražio put kroz kišne oblake. Njegovi se zasloni nisu pročistili, no on je, poznavajući kraj, mogao prepoznati djeliće slika koje su se povremeno pojavljivale. Beskorisno je bilo gledati u ekran: po njemu kao da je zalijevao vatrogasni šmrk. Jonnie je tlo napipao klizačima. Više se brinuo o tome kako će njegovi putnici podnijeti udarac, nego o tome gdje je. Sletio je vrlo meko; Pierre se ponovno izbezumio kad je Jonnie ugasio motore - mislio je, naime, da su još u zraku! 273

Kiša je onemogućavala svaki razgovor u avionskoj kabini. Jonnie je širom otvorio vrata, a pred letjelicom je stajao Ker, s kojega se, pod svjetlom zrakoplova, u slapovima slijevala voda. Čak i kad se uzme u obzir i ova j povodanj, Ker je izgledao užasno mrko. Obično se vrlo radovao susretu s Jonniejem. Kad je Jonnie posljednji put bio u Africi, on i Ker proveli su tri noći radeći na postrojenjima u Karibi. Planet Fobia bio je vrlo neuhvatljiv: nisu imali njegove koordinate; znali su samo da je “negdje oko psihloškog sunca”. Neko se vrijeme činilo da ga nikad neće niti otkriti te da će Ker naposljetku umrijeti zbog nedostatka plina za disanje. Planet su ipak locirali: kretao se po spljoštenoj elipsi. Fobijin perihel (točka u orbiti u kojoj je najbliži svome suncu) bio je mnogo bliži suncu od afela (točka u orbiti u kojoj je najudaljeniji), a udaljenosti do sunca iz ovih dviju točaka bile su toliko različite, bliske i daleke, da bi svatko tko bi pokušao živjeti na Fobiji, čak i Psychlo, nastradao. Fobia je prolazila kroz tri stanja: kad se odmicala od sunca, njezina se atmosfera hladila i prelazila u tekuće stanje; kad se udaljenost povećala, tekućina se skrutnjavala u čvrsto stanje; kad se planet opet približava o suncu, sve se odvijalo u obrnutom slijedu i atmosfera je ope t postajala plinovita. No ovo dugo razdoblje “ljeta” - a godina je na Fobiji trajala kao osamdeset tri zemaljske - omogućavalo je mahovinama i drugim biljkama da se razviju. Ovo bi raslinstvo neko vrijeme napredovalo, a onda bi, kad bi atmosfera prešla u tekuće stanje, bilje prešlo u stanje obamrlosti sve do novog Ijeta. Premda su se strahovito izmučili da kamerama odrede orbitu planeta, konačni je ishod daleko nadmašio Kerove najdivnije snove. Na Fobiji je jesen dobrano poodmakla i nije nipošto bilo teško napumpati spremnike tekućeg plina za disanje. I ne samo to - s Fobije je dopremljeno pedesetak tona materijala potrebnog za izradu prave ljepljive hrane. Da, Ker se ponašao poput Psychla koji je dospio u raj, što je bilo posve nezamislivo kad ga je Jonnie posljednji put vidio. A evo ga sada, mrka na kiši. “Zdravo, Jonnie”, rekao je bezizražajno. “Što ti je?” - upitao je Jonnie. “Izgubio si svoje'dotjerane' kocke za varanje?” “Nema veze s tobom, Jonnie. Uvijek sam sretan kad te vidim. Radi se o onom Mazu. Bio je glavni inženjer dok je ovaj pogon radio. On je jedan od onih ranjenika. Dobio sam sa svih strana sedamdesetak bivših zatočenika, pa nastojim zaraditi svoju plaću i ponovno pokrenuti iskop tungstena.” Primaknuo se, kiša mu se slijevala niz masku za disanje, vruća mu je kiša natopila bluzu. “Ja nisam inženjer!” Odjednom je za vapio. “Bio sam operativac. Iscrpli smo ležište rudače, a naredno se nalazi negdje ispod ovoga. Taj - Maz i svi ovi ostali - Psychli samo sjede na guzicama i dure se! Neka - budala pokazala im je snimke Psychla kako eksplodira, i oni jednostavno više ništa neće raditi. Ja ne znam ništa o - matematici i ne mogu proračunati nove naslage rudače!” Baš kao ni ja, pomislio je Jonnie. Bilo mu je drago što djevojke ne govore psihloški. Patuljak koji je nekad pripadao podzemlju znao je svojski psovati. No on to nikad nije radio, osim kad bi se užasno uzrujao. “Zato sam i došao”, rekao je Jonnie. “Stvarno?” - sinuo je Ker kao da je pred njim eksplodirala mina. “Je li stigao MacKendrick?” - upitao je Jonnie. “Kontrola je dobila orbiterski izvještaj o nekom avionu iz škotske. 274

Je li to MacKendrick? Stići će otprilike tri sata nakon tebe.” Tri sata! Jonnie se želio smjesta latiti posla. Pa, ionako mora prethodno nešto obaviti: tre ba dopremiti nekoliko psihloških lešina. “Tamo otraga su ljudi. Učini mi uslugu pa ih odvedi u logor.” “U redu”, rekao je Ker, koji se razvedrio. Preko ruke je imao presavijenu rudarsku ceradu, kojom je ostale mogao zaštititi od kiše. Odšljapkao je prema stražnjim vratima, odmatajući ceradu. Pierre se oporavijao. Sada se, međutim, užasnuo otkrivši da Jonnie prekapa po ormaru tražeći odijela za let na velikim visinama. Jonnie mu je dobacio jedno odijelo, a sam počeo navlačiti drugo. Jonnie je čuo kako su se otraga zalupila vrata i vidio je nejasne likove kako kroz kišu trče prema logoru. Povukao je patentni zatvarač i pogledao gorivo. Dovoljno ga je. Dvadesetak sekundi kasnije ponovno su se probijali kroz nebesa. Pierre se još uvijek mučio s neobičnim odijelom za let na velikim visinama. Mon dieu, život s monsieurom Tylerom bio je sablastan! Jonnie se uopće nije uzrujao. Gore iznad kišnih oblaka zasloni su bili čisti, i prema onome koje su zvijezde nedostajale, mogao je čak uočiti vrhove. Ostavio je upaljena avionska svjetla i krenuo prema snjegovima ledenjaka gdje su ostavili psihloška trupla. Trebat će mu dva, razmišljao je. Truplo radnika i truplo jednog šefa. Pierre ovu raspolože nju nije nimalo pogodovalo što nije znao ni kamo idu, ni zašto. Plašio se jurnjave kroz crnilo pri ovoj brzini. Nije gledao čak ni monitore. Sada mu je pogled bio prikovan uz vjetrobran. U vrlo kratkom vremenu Jonnie se našao na pravom mjestu. Znao je da su ondje gore ostavili viljuškar. Poslužit će mu pri navođenju. Pretpostavio je da je nakon tolikog vremena leševe potpuno prekrio snijeg. No Pierre , koji nije znao što se traži, gdje i zašto, jednostavno je piljio kroz vjetrobran, očiju raširenih od nečega što je bilo vrlo blisko užasu. Odjednom je Pierre ugledao bjeloću. U svjetlu zrakoplova vjetar je dizao bijele pramenove. Sa stravom je začuo kako motori usporavaju, spremajući se za slijetanje. “Nemojte !” - vrisnuo je. “Nemojte! Nemojte! Spuštate se na oblak!” Jonnie je hitro pogledao kroz vjetrobran. Iz ovoga ugla stvarno je izgledalo kao oblak. Snažan je vjetar raznosio snijeg. Ah, eno viljuškara! Sve do sjedala bio je pod snijegom i ledom. Leševi će se nalaziti zameteni točno ispod njega. Letio je samo uz pomoć uređaja. Bili su daleko od najbližeg ponora. Pustio je zrakoplov da se uz škripu spusti na snijeg i ugasio motore. Ovdje gore vjetar je toliko fijukao da se avion tresao. Jonnie je bolje pritegnuo masku za zrak. “Izađi i daj mi ruku!” Pierre je bio posve zbunjen. Jasno je vidio da su se spustili na oblak i nije mogao shvatiti što održava zrakoplov da ne propadne. Iz ranijih je tečajeva znao da se moraju nalaziti vrlo blizu, ako ne i na samom ekvatoru, a učio je da je na ekvatoru vrlo vruće. Stoga je snijeg za njega bio potpuno nezamisliv. Njegovo se malo pleme nalazilo pod vlašću isusovačkih svećenika, koji su njima upravljali time što su im ulili užasan strah od raja i pakla, osobito ovog potonjeg. Već je ugled monsieura Tylera sam po sebi bio predmet praznovjerja i strahopoštovanja. Manje ga je prepalo to što su se spustili na oblak, a više to što mu je rečeno da izađe. Pierre je pogledao bijele pramenove u svjetlu aviona. Da, oblak! Dotaknuo je lik raspetoga Krista, koji mu je visio o vratu; osjećao je da je premlad da bi bio mučenik. 275

No rješenje je postojalo. Iz pretinca iza svoga sjedala zgrabio je raketni padobran i žurno ga navukao na se. Monsieur Tyler vrlo vjerojatno mora hodati po oblacima, ali sin madame Solens, Pierre, nije tome vičan. Trebalo je mnogo hrabrosti da otvori vrata, ali je to ipak učinio. Čvrsto je stisnuo oči i iskočio, držeći ruku na otponcu kojim se aktivira raketni padobran. Od sjedala ovog tipa aviona do tla bilo je otprilike dva i pol metra, ali je Pierre bio toliko uzrujan kao da pada četiri tisuće metara. Kad je bubnuo na zemlju, unatoč snijegu, umalo da nije slomio noge. Potpuno smućen, pao je na leđa i ostao ležati u snijegu oslonjen na laktove. Nije mogao razumjeti kako to da nije propao kroz obiak. Zaokupljen svojim planom, Jonnie uopće nije primijetio svu tu zbrku. Iz avionskog alata izvadio je željeznu polugu, pa prekapao po snijegu traga jući za leševima. Stvarno su bili jako zameteni. Vrškom metalne motke pronašao je jedan. Kleknuo je i otro malo snijega. Pahuljice su letjele zrakom. Otkrio je vršak maske za disanje i šaru na kapi. Da, šef! Prepipao je ispod golemih ramena da vidi kamo treba umetnuti plosnati dio poluge, kako bi čudovište nadigao iz leda. Psychlo teži petstotinjak kila, a u ovom silnom snijegu i ledu i više. Jonnie je zabo motku dublje i nalegao na nju. Čudovište se toliko slijepilo da je gornji dio poluge kliznuo i rastvorio zatvarač jakne za letove na velikim visinama. Jonnie je pokušao iznova, ovaj put pritisnuvši svom snagom. Uz škripav dubok zvuk čudovište se pomaklo uvis. No mora da je taj zvuk nalikovao onome kad se čovjek nakašljava. Bankino pjevajuće dugme iz Jonnniejeva džepa baritonom je zapjevalo stih balade: “Sablasni jahači na nebu...” Pierre , koji je ionako bio sav uzdrman, spazio je demona koji se diže iz oblaka. I ne samo to - demon je pjevao grobnim glasom. Bilo je to previše. Tiho zastenjavši, onesvijestio se. Jonnie je polugom oslobodio radnikovo tijelo, pa zatim otišao do viljuškara i razbio led s njegovih zupčanika. Baš ga je htio pokrenuti, kad je primijetio da nema Pierrea. Bio je očekiva o da će mu ovaj barem otvoriti ukrcajna vrata. Spazio je čovjeka kako leži u sjeni balansnog motora. Snijeg ga je već počeo zatrpavati. Malko uznemireno, pregledao ga je da vidi je li ranjen. Zbunilo ga je što Francuz na sebi ima raketni padobran i pitao se zašto leži ondje bez svijesti. No dobro, ovo nije mjeto čak ni za prvu pomoć. Jonnie je pokrenuo viljuškar, pa zahvatio i podigao Pierrea. Povezao je vozilo duž aviona do vrata, koja je zatim, stojeći na sjedalu, otvorio. No vjetar, koji je puhao od repa zrakoplova, stalno je prijetio da će zalupiti vrata. Jonnie je skočio na pod trupa aviona, nadajući se da će naći nešto čime će blokirati vrata i zaustaviti ih u utoru. Pattie ! Bila je još u letjelici. Mora da su je u onoj strci kad su se probijali kroz pljusak za boravili. U posljednje se doba tako malo glasala i kretala da ju je bilo lako previdjeti. Sigurno se smrzavala. Jonnie je otvorio jedan pretinac za opremu, izvukao deku i prebacio je preko nje. Jedva da je podigla pogled. Jedino što je našao, a čime bi se mogla blokirati vrata, bio je prut oko kojega se omatala karta, pa se pokušao njime poslužiti, tako da ga je upro o podni okov i natisnuo među šarke. Spustio se i viljuškarem podigao nepokretno Pierreovo tijelo da ga ukrca u avion. 276

Umalo mu to nije pošlo za rukom, kadli je snažni udar vjetra s treskom zalupio vrata. Još se jednom uspeo u avion da pokuša prutom uglaviti vrata. No ovaj put je krhko drvo puklo. Iza njega se javio slabašan glas: “Ja ću ti ih pridržati.” Pattie, koja je jednom rukom držala deku, drugu je ruku stavila na vrata i s naporom ih otvorila. Bilo je to prvi put u više mjeseci da je vidi kako nešto želi napraviti. Jonnie je skočio na viljuškar, podigao Pierrea i istovario , ga na podne ploče. Još je jednom ušao u zrakoplov i stao odvlačiti čovjeka u stranu da ne smeta; malko se iznenadio vidjevši Pattie kako mu pomaže vući Francuzovo tijelo. I tako je, uz pomoć Pattie koja je držala vrata, Jonnie uspio iz snijega iščupati dva čudovišna tijela i ukrcati ih u avion. Pattie je pozorno promatrala i njega, i ono što radi. Uskoro je parkirao viljuškar, zatvorio avion i ušao u kabinu, sklonivši se s oštrog vjetra. Nazvao je logor da ga dočekaju s teretnjakom i viljuškarom, a onda, provje rivši je li Pattie vezana, sunuo avionom uvis. Bio se spremio na oprezno spuštanje kroz oblake s napola slijepim zaslonima, a ugodno se iznenadio vidjevši da su najgora oluja i električne smetnje prošle. U logoru više nije padala kiša i sva su svjetla bila upaljena. Poprilična se gomila okupila oko vozila koja su čekala avion. Posljednji je put Jonnie ove bivše vojnike i bivše kozmonaute vidio preko nišana, pa mu je bilo malo neobično gledati Jambitchowe i Hawvine kako jednostavno stoje okolo, no izgledali su posve bezazleno. Tri inženjera Chatovariana u svijetlona rančastim radnim odijelima, na prsima kojih je pisalo “Očajnička obrana”, bila su u mnoštvu. Vjerojatno su izvodili pripremna mjerenja za prebacivanje rudničke zaštite na novi sistem. Tu je i jedan novi avion, oko kojega nije bilo nikoga, i Jonnie je shvatio da to mora da je upravo stigao MacKendrick. Pozva je Pattie naprijed i držeći je ispod pazuha iskočio iz zrakoplova. Ker je sjedio na viljuškaru. “Kopilot je tamo unutra. Diše, ali mora da je ozlijeden”, rekao je Jonnie. “Njega i ona dva Psychla odvezi u bolnicu.” I dalje noseći Pattie, Jonnie je pohrlio u logor da nađe MacKendricka. Ker se smjesta dao na posao s viljuškarom, pa je sebi svojstvenom spretnošću podigao sva tri tijela s poda jurišnog aviona i prebacio ih na teretnjak. Vozač teretnjaka, jedan nedavno školovani Jambitchow, širom je iskolačio oči od užasa vidjevši kako na kamion padaju dva golema psihloška tijela, a povrh njih jedno m leno Ijudsko. Prvi nagon svjetine pri pogledu na Psychle bio je uzmak, i to brz! Sav snijeg i led su se s njih otopili, i Psychli su po izgledu mogli biti živi. Vozač samo što se nije iskrcao s teretnjaka i udaljio od svega što ima veze sa Psychlima, koji bi odjednom mogli oživjeti. Ker je izmakao vilice, shvatio da je usred gungule i da će upravo ostati bez vozača. “Ne, ne!” viknuo je. “Mrtvi su!“ Jambitchow se plašljivo vratio na sjedalo teretnjaka. Svjetina se oprezno primakla da bolje vidi. Upitno su gledali Kera. “Zar niste čuli što mi je Jonnie rekao?” - upitao je Ker. Ne, nisu. Bili su predaleko. “Ovi Psychli”, rekao je Ker, “ sakrivali su se u prašumi. Izjurili su iz zaklona i počeli trgati kopilota. Jonnie se nato toliko razljutio da ih je napao. Zgrabio ih je obojicu istodobno za vrat i jednostavno zadavio!” Usta su se razjapila, oči iskolačile. Dokazni je materijal bio pred njima. 277

Trenutak kasnije jedan Hawvin, bivši oficir, rekao je: “Nije onda ni čudo što smo izgubili ovaj rat.” “Da”, rekao je Ker. “Kad bolje upoznate Jonnieja , shvatit ćete da kad se on naljuti, onda je stvarno ljut!” Dao je znak teretnjaku da ga slijedi i odvezao se na viljuškaru. Jednostavno više nije mogao izdržati.Najteže u svemu bilo je suzdržati se da im u lice ne prasne u smijeh. Kad je ušao u logor, Jonnie je spustio Pattie i pošao u potragu za MacKendrickom. Našao ga je u bolnici. “Gdje je epidemija? ” - upitao je Mac Ke ndrick. “Tvoj sam poziv primio usred predavanja. Doveo sam čitavu medicinsku ekipu! I tako ja dođem ovamo i ustanovim da si ti odletio - “ “Ovaj put”, rekao je Jonnie, “mi ćemo to obaviti!” “Oh”, rekao je MacKendrick. “Misliš na kapsule, Jonnie. Pokušavao sam na sve načine kojih sam se mogao domisliti, ali nema nikakva puta da se dopre u one lubanje. Previše je kostiju! Mislio sam da sam ti to pokazao!” Liječnik je otišao do mjesta na kojem je zadnji put ostavio golemu psihlošku lubanju. Kucnuo ju je prstima. To je sve obična, vrsta kosti! Mozak je ravno ispod donje potiljne ploče. Ako probušim dovoljno kosti da doprem donle, imat ćemo mrtvog Psychla.” “Ah”, rekao je Jonnie. “Ti si upotrijebio riječ 'probušiti', ne ja.” Prišao je lubanji i podigao je - svih njezinih dvadeset kila. MacKendrick je žicom spojio zglobove, i Jonnie je sa da otvorio čeljust. “Pogledaj sad ušne kosti.” Uhvatio je lubanju spretnije pa je podigao prema svjetlu, a cijeli je taj pokret nalikovao žongliranju medicinkom. “Pogledaj.” Ponovno je otvorio čeljust. Zglob - ne ono mjesto kroz koje Psychlo čuje, već mjesto gdje se ušna kost dodiruje sa stražnjim dijelom linije čeljusti - otvorio se i ukazala se rupa promjera otprilike 0,8 milimetara. “Ovo si mi jednom pokazao”, rekao je Jonnie, “i objasnio da kroz tu rupu ne možeš provući nikakav instrument. No ovo ovdje vodi ravno do točaka na kojima su u mozgu ugrađene kapsule.” MacKendrick je bio vrlo skeptičan: “Jonnie, dovukao sam ovamo cijelu ekipu koja sada raskužuje prostor za možebitnu operaciju. Mislio sam da se dogodilo nešto ozbiljno. Ali budući da stvar nije hitna, da mi lijepo odemo malo odspavati - “ Jonnie je lubanju odnio na stol na kojem su ranije obavljali razudbe, pa je ondje spustio. “ Može se tebi činiti da stvar nije hitna, ali stoji činjenica da mi ne znamo napraviti psihloški motor, ni to kako izgleda njihova matematika. Ne saznamo li te stvari, mogli bismo za pasti u neprilike. Upravo ovog trenutka mora da imamo stotine aviona koji ne funkcioniraju. Trebamo proizvode široke potrošnje baciti van na planete, a psihloški su motori sjajni. Stvar je u svakom slučaju hitna. Ali pogledaj!” Jonnie je iz džepa izvadio tanku izoliranu žicu i umetnuo je u sićušnu rupu na lubanji. Uzeo je drugi kraj žice i gurnuo ga kroz rupicu na drugoj strani. “Što to radiš?” - upitao je MacKendrick. “Pa, pitanje koje moraš postaviti glasi: hoće li ove žice, akose gurnu unutra, ozlijediti neki čeljusni ili ušni mišić?” “Mogle bi dodirnuti neko tkivo, ali glavni mišići nisu ondje. 278

Ona se rupica javlja zato što bi čeljusna kost, kad se spusti do krajnjeg najnižeg položaja, morala ostaviti rupicu: u protivnom bi morale postojati dvije dodatne koštane pločice, a sam bog zna da ih je ionako dovoljno. Ne mislim - “ Jonnie se mašio torbe, koju je na brzinu spakovao. Izvukao je uređaj za molekularnu galvanizaciju. “Ova naprava potiče strujanje molekula sa šipke na površinu.” MacKendrick nije ništa shvaćao: “Ne možeš ovaj uređaj ugurati u glavu!” “Uređaj ostaje vani.” Iskopao je električnu klemu. “Gdje je jedna od onih kapsula koje smo izvadili?” MacKendrick je uzeo jednu - dva brončana polukruga. Jonnie je odrezao komad izolirane žice. Uzeo je uređaj za molekularno galvaniziranje i žicu spojio s elektrodom koja inače napaja strujom šipku za raspršnu kovinu. Zatim je drugi kraj žice stavio na komadić bronce. Drugim komadom žice spojio je broncu s klemom, a onda taj električni pol povezao s ulazom za struju uređaja za galvanizaciju. Kanio je komadićem bronce jednostavno zamijeniti običnu šipku za raspršenu kovinu i potom zaobići komponentu za raspršiva nje, nadomještavajući je strujanjem molekula na žicu prijemnog pola. Da bi bio siguran da će doći do elektrolize, strujni je krug povezao s urđajem. Pritisnuo je prekidač. Odgovarajući pol počeo se prevlačiti broncom. U kapsuli izvađenoj iz glave Psychla pojavila se sićušna rupica. MacKendrick, koji se nije baš razumio u elektriku, rekao je : “Ona se gubi!” “Molekule metala dovodimo žicom na elektrodu. Mislim da se ovo naziva 'elektroliza'. Samo što ne dopuštamo molekulama kovine da se ra spršuju, nego ih dovodimo na elektrodu. “ Namjestio je žice na komadić bronce, tako da pritjecanje zahvati drugu točku, i došlo je do otjecanja novog mjesta. MacKendrick je zinuo: “Taj komadić metala nestaje!” “Pojavljuje se na elektrodi”, rekao je Jonnie. “No to će biti izvan glave!” Uzeo je nov komad žice i malim lemilom zaoblio njezin kraj. “Ako zaoblimo oštar kraj žice, možeš li ti ovu žicu kroz onu rupicu na zglobu provući pokraj različitih živaca i dodirnuti brončani umetak u lubanji, a zatim to isto izvesti s druge strane glave?” U to se MacKendrick razumio. Oko vezanih živaca psihloškog mozga moglo se lako baratati. Korteks, ili kora mozga, vjerojatno se na nekoliko sićušnih mjesta mogao i probiti bez velikih oštećenja. “Vidjet ćemo!” - rekao je MacKendrick odustajući i od same pomisli da pričekaju jutro. Psihloška su tjelesa ležala na dvojim rudarskim kolicima pred vratima. Pierre kao da je nestao. MacKendrick je pozvao dvije bolničarke i još jednog liječnika, pa su u salu za seciranje dovezli radnikov leš. Ovo je tijelo bilo pet puta veće od tjelesa s kojima su obično radili, ali su ga uz opću pomoć uspjeli poleći na stol. “Vjerojatno je iznutra još smrznuto”, rekao je Jonnie. “Nema problema”, rekao je MacKendrick. “Zaboravio si da smo se ovim poslom već bavili. Nekoliko sam se puta bio jako ponadao da ću čak uspjeti izvesti operaciju.” Uzeo je čitavu hrpu jastučića koji isijavaju mikrovalove i pometao ih s obiju strana glave da izazove brzo odleđivanje. 279

U prostoriji je bilo previše ljudi. Gospodin Tsung je Jonnieju dodavao bijeli ogrtač i one naočale bez leća. Jonnie se pitao čemu one služe , pa ih je strpao u džep. Baš je htio narediti da truplo premjeste u nov položa j, kad se oglasilo dugme koje pjeva: “Minuli su dani… Kad mi je srce bilo mlado i veselo. Minuli su dani...” Liječnička se ekipa zapanjila i donekle užasnula. Prizor je sam po sebi dovoljno jezovit i bez pjevanja turobne naricaljke! Jonnie je gurnuo dugme gospodinu Tsungu. “Otarasite se ovoga!” Izvlačeći druge stvarce iz torbe, Jonnie se dao na izradbu naprave kojom će lakše rukovati. Dr MacKendrick se latio analizatora metala, koji su zapravo koristili u rendgenskom aparatu. Stavio je glavu leša na uređaj i okrenuo brojčanike tako da je dobio oštru, jasnu sliku brončanog umetka.Ispitivao je vilice leša da vidi jesu li pomične i, uvjerivši se da jesu, razjapio ih pomoću odgovarajućeg metalnog instrumenta. Drugi je liječnik brisao vodu koja je tekla s glave kadavera i vlažio donju ploču mikrovalnog uređaja. Bolničarka se nagnula Jonnieju i šapnula: “Mislim da ova curica ne bi trebala biti ovdje prilikom ovog zahvata.” Jonnie se okrenuo. Tu je bila Pattie. Vjerojatno ga je pratila. Sa zanimanjem je promatrala izbijeljelu lubanju. Ovo je za svih ovih mjeseci bio prvi dan da Jonnie vidi kako Pattie zamjećuje okoliš. Neće joj reći da se udalji i time je potisnuti. “Neka ostane”, šapnuo je bolničarki. Žena nije bila zadovoljna, ali nije ustrajala na svome. Jonnie je dotjerao svoju napravu. MacKendrick je proučavao neke svoje ranije skice, na kojima je iscrtao psihloške mozgovne živce. Odložio je crteže, prihvatio ponuđene žice i latio se posla. Promatrajući zaslon i provjeravajući u skicama, počeo je uvlačiti zatupljen kraj žice. Konačno je, nakon nekoliko manjih obilaženja, dopro do umetnute bronce. Zatim je drugu žicu uvukao do druge strane metala... Jonnie je provjerio je li sve spremno, pa pritisnuo prekidač. Vanjski pol uređaja počeo se oblagati broncom. MacKendrick je radio vrlo pažljivo, napajajući strujom jedan pol i odvodeći je s drugoga. Promatrano preko zaslona, bilo je to poput svojevrsnog čišćenja mrlje. U lubanji je bilo sve manje i manje bronce. MacKendrick je okrenuo žice. Otprilike pola sata kasnije nije mogao naći ni traga bronci u lubanji. Pažljivo je izvukao žice. “Da vidimo jesmo li spalili živce ”, rekao je. Ekipa se smjesta dala na posao. Izvukli su pregače, rukavice i niz instrumenata, među kojima i cirkularnu pilu za kosti. Bolničarka se opet nagnula Jonnieju i prošaptala: “Mislim da bi ova curica zbilja trebala otići. Ovo je previše za tako mladu osobu. Koliko joj je godina? Deset?” Pattie je sjedila na stolcu i promatrala što se zbiva. Sve ju je to vrlo zanimalo. Jonnie je nipošto nije htio otjerati. “Ostavite je na miru”, odvratio je šaptom. Uklonili su monitore, odmakli posude i plahte. Začas je, uz cvil i škripu, pila za kosti zarezala u lubanju. Uskoro je potekla zel na krv i ekipa ju je obrisala. MacKendrick je ova j zahvat radio toliko često da im se učinilo kako je prošlo tek nekoliko časaka, a već su gledali mjesto na kojem je još malo prije bila bronca. 280

MacKendrick je otro još malo krvi, pa izvadio povećalo i pregledao živce. “Samo vrlo, vrlo neznatni tragovi paljenja”, rekao je. “Smanjit ću amperažu”, rekao je Jonnie. Prihvatio se instaliranja reostata u strujni krug. Ekipa se pozabavila skupljanjem dijelova tijela mrtvoga Psychla. Gurnuli su leš sa stola na rudarska kolica i izgurali ga iz dvorane. Dvije minute kasnije pred njima se na stolu našao nekadašnji rukovodilac. Ponovili su z ahvat i odstranili broncu. Jonnie je napravio pokus sa srebrnom kapsulom koju su imali otprije. MacKendrick se opet zagledao u svoje nacrte. Liječnik je izvukao žice i vratio ih natrag, tragajući po mozgu lešine sa srebrnom kapsulom. Sve je išlo lijepo dok nisu došli do osigurača, koji je bio tako malen i toliko fino rastaljen da je trebalo stanovito vrijeme da se pokupe svi djelići. Vjerojatnije je bilo da će se međusobno dodirnuti žice kojima su manipulirali, nego da će se pokupiti preostale mrvice. Na kraju su i to dovršili. Još jednom rukavice i pile, i otkrivena unutrašnjost mozga - obrisana od zelene krvi. MacKendrick ju je najpomnije pregledao. Zatim se ispravio. Sa strahopoštovanjem je gledao Jonnieja. Mladac je pronašao nov način operiranja! MacKendrick je razmišljao o mecima i komadima metala koji bi se mogli ovako odstraniti, i to bez velikih incizija ili rupa. Elektrolitička kirurgija! “Uspjelo je na lešu”, rekao je Jonnie. Pogledao je na sat. “Uskoro će ponoć. “Da vidimo hoće li sutra uspjeti na živom biću!” Drugoga jutra u sedam sati MacKendrickova je ekipa počela uređivati posve novu prostoriju za operacije. “Ne znamo dovoljno o psihloškim bolestima”, rekao je MacKendrick Jonnieju, “a leševi, kad se raspadaju, mogu biti zarazni za žive Psychle. Sazdani su od virusa, a možda postoji i neki virus manji o ostalih. Zato presvuci odjeću, uzmi potpuno nove žice i uređaje.” Jonnie ga je poslušao, a kad se vratio - dovevši gospodina Tsunga u nedoumicu gdje da iskopa drugi bijeli ogrtač - i baš kad je vadio nove žice, sa zaprepaštenjem je čuo kako MacKendrick govori svojoj bolničarki da mu doveze Chirk. “Ona samo što nije mrtva”, rekao je MacKendrick. “Psihloške ženke mjesecima joj daju hranu želučanom sondom. Sastav mozga je sličan, a rupa u čeljusti veća. Već je u komi i nećemo joj morati davati mnogo metana. To je anestetik od kojega zaspi.” “Bit će bolje da ja odem po nju”, rekao je Jonnie. Uzeo je rudarska kolica i masku za zrak pa se spustio u prostorije kroz koje je stalno strujao plin za disanje. Čim je gurnuo kolica prema Chirkinom krevetu, prišle su mu dvije psihloške ženke. Chirk je ležala nepokretno, zatvore nih očiju. Što li je bila mršava, pravi kostur. Jadnica. Dvije snažne ženke bez ikakvih su je teškoća stavile na kolica. Jonnie je pomislio da bi je i sam bio kadar prenijeti. Kosti gotovo da su joj klepetale. “Dajte mi za nju masku s plinom za disanje”, rekao je Jonnie. Dvije su ga ženke zapanjeno pogledale. “Zašto?” - rekla je jedna. “Da bi mogla disati”, rekao je Jonnie nestrpljivo. Druga je ženka rekla: “Neće te je mučiti. U ovom stanju ništa neće osjetiti.” Jonnie je pokušavao dokučiti što to znači, a vidjevši da je zbunjen, prva mu je ženka rastumačila: 281

“Čekamo već dugo da netko dođe i ubije je. Tako se to uvijek radi. Čudile smo se što to mjesecima odugovlačite.” “To je jedini postupak koji catristi dopuštaju kod lapsina”, rekla je druga. Što znače te riječi? Pa, 'catrist' je medicinski znanstveni kult koji je zapravo vladao Psychlom. Zar to ne zna? A “lapsin” je obična bolest od koje poneka d obolijevaju ženska djeca, i premda je rijetka za osobe Chirkine dobi - njoj je trideset godina - izvan svake je dvojbe da je oboljela od lapsina. I naravno, prije ili kasnije, moraju je ubiti. “Ja je neću ubiti!” - rekao je Jonnie ogorčeno. “ Ja ću je pokušati izliječiti!” Nisu mu povjerovale. Kao prvo, protuzakonito je liječiti lapsin. Uz to, protuzakonito je da se neovlaštena osoba petlja u mozak. Iz toga , dakle, slijedi da im on laže, baš kao što bi lagao i catrist. No ipak neće biti ni od kakve koristi da je prije vaporiziranja muči, jer ona ništa neće osjetiti, pa Jonnie neće imati nikakva užitka. Jonnie je sam morao uzeti masku za disanje, navući je na Chirk i odgurati je kroz atmosfersku komoru. Iza njega dvije su že nke razgovarale: “Mučenje, rekla sam ti.” Jonnieja je uzrujao čak i ovaj mali izlet u psihlošku takozvanu “civilizaciju”. No uskoro je dopremio Chirk u improvizira nu dvoranu za operacije . Mada je bila silno mršava, ipak su bila potrebna tri čovjeka da je podignu na stol... MacKendrick je svoje osoblje odavno uvježbao, i njegova je ekipa bila vrlo efikasna. Novi je liječnik dovoljno nadigao masku da joj u usta gurne ekspander, a sestra je ispod ruba maske gurnula cijev s metanom, da bi zatim stetoskopom na Chirkinu srcu osluškivala promjene otkucaja. Srce je očito dovoljno usporilo rad, pa je kimnula MacKendricku. Rupice na čeljusti bile su izvan maske, i MacKendrick je ubrzo umetnuo žice i ugurao ih u mozak. Vrlo je pažljivo namjestio Chirkinu glavu na ekranu. Jonnie mu je podesio sklopku uređaja. Sestra je pozorno osluškivala srce i regulirala smjesu metana i plina za disanje. Kapsula u Chirkinoj glavi postajala je sve manja i manja. Na elektrodi je bilo sve više metala. Sat i četrdeset pet minuta kasnije MacKendrick je odstupio držeći u rukama izvučene žice. Nekoliko zelenih kapljica s obiju strana glave obrisala je bolničarka. Uklonjena je i cijev s metanom, a iz usta su izvukli ekspander. Bolničarka je okrenula ventil plina za disanje na maksimum. “Ovo smo, bez operacije, iskušali i prije nekoliko mjeseci na jednom radniku”, rekao je MacKendrick. “Proteći će otprilike četiri sata prije no što dođe k sebi. Ako uopće dođe.” Jonnie je odlučio da se niša ne nađe na putu njezinu oporavku. Izgurao je kolica s teretom iz prostorije i odvezao ih natrag do atmosfesske komore. One dvije psihloške ženke bile su još unutra i vrlo su se iznenadile što ga vide. Pomogle su mu da je vrati u postelju. Dok joj je Jonnie skidao masku za disanje, jedna je ženka rekla: “Pretpostavljam da si je vratio ovamo zato da nam narediš da je ubijemo.” To je prevršilu mjeru. Jonnie ih je obje izbacio iz sobe. Uzeo je stolac i sjeo ispred atmosferske komore. Sjedit će ovdje sva četiri sata i dobro paziti da nitko ne naiđe s nekakvim čudnim psihloškim idejama. Kad vrijeme istekne, nadao se Chirk će doći k sebi. No, u svakom slučaju, bio je spreman čekati dok se to ne zbudne. Na Jonniejevu nesreću, pokazalo se da je ovaj hodnik vrlo prometan - ili su ljudi jednostavno našli izliku da prolaze baš ovuda kako bi ga vidjeli. 282

Chrissie ga je pronašla. “Užasno mi je žao što sam previdjela Pattie. Mislila sam da dolaziš za nama i da ćeš je povesti, a kad sam vidjela da je nema, istrčala sam van, ali ti si već bio u zraku.” Pattie je stajala pokraj nje i promatrala Jonnieja. “No nije to ono o čemu moram s tobom razgovarati”, rekla je Chrissie. Ispružila je omotnicu koju je držala za leđima i počela iz nje vaditi neke predmete. Jedan je pogled bio Jonnieju dovoljan da vidi kako se Dries opet u nešto upustio. Bili su to probni otisci, svi označeni pretiskom “Uzorak, bez vrijednosti”, novog novca Galaktičke banke. Bila su tu četiri kovanca i četiri novčanice različitih veličina. Kovanci su bili različitih geometrijskih oblika, lijepo iskovani. Papir i tisak bili su izvrsni. Jonnie nije mogao zamisliti što to s njima ne bi bilo u redu. “Ovaj novčić od jedanaestine kredita”, rekla je Chrissie, “nije tako loš. Zelen je i ne vidi se. Novčić od tri jedanaestine kredita - ovaj plavi - nije previše grozan, jer se ni tu ne vidi. Ovaj crveni metalni novčić od pet jedanaestina teško da bi mogao proći, a ovaj žuti od šest jedanaestina jednostavno ne valja.” Čuti Chrissie da razglaba o novcu bilo je doista nešto novo. Ona ga najvjerojatnije u životu nije upotrijebila. “Ali ono što bi te trebalo zabrinuti - to su novčanice, od najmanje do najveće. Driesu sam rekla da sam se jako uzrujala! Ovo je novčanica od jednog kredita. Ovu ovdje zovu novčanicom,od jedanaest kredita, ali na njoj stoji deset.” “Psihloški brojča ni sustav”, rekao je Jonnie, “temelji se na jedanaestici, a ne na desetki. 'Deset' znači jedna jedinica od jedanaest plus nula jedinica od jedan, što iznosi jedanaest. Stoga novčanicu od jedanaest kredita i treba brojkama pisati kao 'jedan-nula'.” “Vjerujem ti”, uzdahnula je Chrissie, “ali nisam ja bijesna zbog tog. Evo, pogledaj ovo. Ovo je... novča nica od jedan-nula-nula kredita. Pište 'sto', ali odgovara iznosu od sto dvadeset i jedne novčanice od jednog kredita. Da, da, znam ... psihloške brojke.” Pokazala je Jonnieju još jednu. “A ovo je novča nica od jedan-tri-tri-jedan kredita.” Jonnie ih je razgledavao. Kovanci su na sebi imali sve veće i veće žigove. Novčanice od onog blještavog papira izgledale su iznenađujuče ulašteno. “Oprosti”, rekao je, “ne vidim što s njima nije u redu.” “Pa lice!” - rekla je Chrissie. “Pogledaj na kovancima je tvoje lice u profilu i na manjim se apoenima ne vidi, ali se na žutom vidi jer je dovoljno velik. Nos! Tvoj nos je prćast!” Jonnie je razgledao novčiće. Da, stvarno, prćast nos. “A ove novčanice. Nije me briga”, rekla je Chrissie, “je li teško dobiti točnu reprodukciju, kao što veli Dries. Kožu su ti napravili sivkastom. Oči imaju prevelike kapke. A, Jonnie, tvoje uši nisu takve! Ove više sliče škrgama!” Jonnie je uzeo novčanice. Da, svakako, promijenili su portrete! Za tim je zahihotao. Još je dovoljno nalikovao sebi da ne ulazi u neke ozbiljne raspre. No promijenili su ga utoliko da malko nalikuje na Selacheejima. Sjajno! Manji izgledi da u brdima upiru prstom u njega. No Jonnie je naučio mnogo o diplomaciji. “Žao mi je što ti se .. ne sviđaju, Chrissie.” “O, nije riječ o tome. To jednostavno nije nalik na tebe .” “Bojim se da bi jako puno koštalo i izazvalo previše poteškoća da ih sada mijenjamo”, rekao je Jonnie. 283

“Možda u slijedećoj emisiji!” Kao da su je te riječi umirile, pa je novčanice vratila u omotnicu i otišla, zaključivši - prema onome kako se on ukorijenio - da bi mu možda trebala ovamo donijeti ručak. Pattie je ostala i sjela na pod. I dalje je izgledala vrlo zamišljeno, ali nije bila onako nujna kao prije. Uz kosinu je naišao Ker u pratnji tridesetak probranih bivših vojnika Jambitchowa, Drawkina i nekoliko Hocknera. Ke r je prošao uz prijateljski pozdrav. Ali kad su ostali bili usporedno s Jonniejem, odjednom im je sinulo tko to tamo sjedi. Toliko su žustro odskočili na drugu stranu hodnika da su popadali. Smjesta su potrčali i našli se ispred Kera. Jonnieju to nije promako. Zovnuo je: “Ker!” Patuljasti se Psychlo vratio, ostavljajući skupinu da stoji podalje u hodniku. “Ker”, rekao je Jonnie, “Što si napričao ovim bivšim vojnicima?” “Ništa”, kazao je Ker, a žute su mu oči za obrazinom zračile nevinošću. “Ponekad je s njima prilično teško ravnati.” “Dobro”, rekao je Jonnie, “Štogod ono 'ništa' značilo, izgladi situaciju!” “Naravno”, rekao je Ker. Okrenuo se i doviknuo grupi. “Sve je u redu! Ovog trena ne ljuti se na vas!” Svima njima kao da je odlanulo, pa je Jonnie pogledao Kera vrlo sumnjičavo. Patuljak je viknuo bivšem hoknerskom oficiru da odvede grupu u garažu te da se prihvate pranja strojeva, a zatim se ponovno okrenuo Jonnieju. “Na trenutak si me preplašio”, rekao je. “Pomislio sam da si me stvarno ulovio!” “Ima još nešto?” - upitao je Jonnie. Ha, ha. Pa, nije istina da je on jedini ostao ovdje kad su svi ostali, uključujući i ljude s Mjesečevih planina, odletjeli su pomoći Edinburghu. Ostavili su starce i klince. Dodijalo mu je da samo sjedi s blastušom u krilu gore u onom hodniku, pa je našao jednog starca koji govori čudnim nizozemskim jezikom - to jest ili je bio jedan zemaljski jezik. Ker je u jednoj kutiji koja je preostala još od Chinka pronašao vokoder programiran i za nizozemski jezik, pa se zabavljao pričajući starcu priče, a ovaj ih je prenosio djeci koja su se stalno motala oko njih. Djeca su isprva bila vrlo plaha. Mislila su da je on čudovište i slično, pa im je rekao da je on zapravo čovjek, da su mu otac i mati bili Ijudi. No majku mu je prestrašio neki Psychlo, pa je zato on, kad se rodio, izgledao ovako. No bit će pošten i iskren prema Jonnieju, jer mu je on ipak prijatelj iz djetinjstva, pa će mu priznati da je samo napola čovjek. “Ne da bih promijenio temu”, rekao je Ker, radeći upravo to, “ali čuo sam da spominješ nešto o rješavanju nekog problema. Ne mogu dovijeka prati vozila. Kad ćeš zasukati rukave i ščepati Maza da ponovno počnemo radove u rudniku?” “Upravo radim na tome!” - rekao je Jonnie. Pogledao je na sat. Još sat i pol. Tada će mu biti jasno hoće li ovo potpuno uspjeti, ili ne. Možda zato što je bila tako slaba Chirk se nije pomakla, a prošlo je već i pet sati. Jonnie je preselio stolac do njezinih nogu, pa je sada s maskom za zrak sjedio uz postelju. Pattie je pokušala ući, ali ju je Jonnie spriječio sve dok nije našla drugu masku. Plin za disanje može izazvati grčeve. Tako je Pattie sada sjedila leđima oslonjena o zid, prekriženih nogu, i promatrala Chirk. Disanje psihloške ženke kao da je bilo manje nepravilno, ili se on to samo tako nadao? Ne, nije se varao! Chirk je pomaknula šapu. Vrlo neznatno, ali ju je pomaknula. 284

Nakon dugog vremena duboko je uzdahnula. Otvorila je oči i tupo se ogledala oko sebe. Na kraju se upiljila u Jonnieja. Neko ga je vrijeme samo gledala. Zatim se naglo pridigla na laktove i prilično zapovjednim tonom rekla: “Jonnie, jesi li poslao ona j bibliotečni obrazac kao što sam ti rekla? U centrali će se vrlo naljutiti ustanove li da knjige ovdje nisu kompletne!” Jonnie je uzdahnuo od olakšanja, dijelom zbog praktične vrijednosti ovoga što se zbilo, a dijelom zbog same Chirk. Baš joj je htio odgovoriti, kad je pogledala svoje ruke. U nedoumici je upitala: “Zašto sam tako slaba?” “Bit će ti bolje kad nešto pošteno pojedeš. Imamo vrlo dobre Ijepljive hrane, a i korijenja za žvakanje.” Trenutno se zainteresirala, a onda je zanimanje splasnulo. “Ovdje sam već neko vrijeme, zar ne, Jonnie?” “Neko vrijeme”, rekao je Jonnie. Zamislila se. Zatim se ukočila. “Ima la sam lapsin! To je neizlječivo!” Jauknula je. “Izliječena si”, rekao je Jonnie. Zamislila se. Zatim se ponovno uznemirila. “Ali zašto me nisu vaporizirali? Catristi?” “Mislim da ćeš se oporaviti”, rekao je Jonnie. “U stvari, mislim da ćeš biti zdravija nego prije.” Pomislila je da ga razumije. “Ti sjediš ovdje da oni ne mogu ući i vaporizirati me. Jonnie, to je hrabro i trebala bih ti zahvaliti, ali catriste se ne može zaustaviti! Oni su zakon. Oni su iznad svakog zakona. Mogu raditi što ih je volja, čak i s carem. Jonnie, bit će bolje da odeš odavde prije nego što dođu.” Jonnie ju je neko vrije me promatrao. U kakvom su svijetu užasa i okrutnosti živjeli ti Psychli! Rekao je: “Ovdje sjedim zato da ti saopćim novost, Chirk. Ja sam isprašio catriste…“ Pa, to je istina, zar ne? Mada nije zapravo znao što je catrist, ako su bili naPsychlu, isprašeni su. Radioaktivno. Chirk se još više uspravila. Tupost je nestajala. “Oh, Jonnie, to je strašno lijepo od tebe!” Zabacila je noge da se digne iz kreveta. “Gdje mi je odjeća? Najbolje će biti da se latim posla, jer ću inače dobiti još jednu crnu točku u dosjeu.” Pokušala je ustati. “Samo polako”, rekao je Jonnie, a zatim mu je sinulo. “ Danas ti je slobodan dan.” Utonula je u krevet, tresući se od slabosti i očite vrtoglavice. “O, to je sreća. Hoće li biti u redu ako dođem sutra?” Jonnie ju je uvjerio da će sve biti u najboljem redu. Izašao je i pronašao dvije ženke, pa im, možda pod dojmom ponovnog susreta s Kerom, rekao da mu je naređeno da Chirk izuzme od vaporiziranja, pa ako joj one naude, oduzet će im dio plaće i cijele im dosjee išarati crnim točkama. Bit će najbolje da joj donesu malo Ijepljive hrane i korijenja za žvakanje i; pomognu joj da se okupa. Nisu ga pogrešno shvatile. Što god rekao, dlan mu je počivao na blast-pištolju, koji mu je bio za pasom. To su razumjele. Toliko je toga ovisilo o ishodu ovog projekta da se Jonnieju nipošto nije moglo reći kako treba pričekati još tri dana pa da budu sigurni da je operacija s Chirk uspjela. 285

MacKendrick je kazao da postoji opasnost od infekcije, od recidive. Prije nego što krenu dalje, mora promotriti reakcije. Uzalud mu je Jonnie govorio da bi se, ako ne riješe problem psihloške matematike, mogao ponovno naći u konferencijskoj dvorani s ljutitim izaslanicima, čije privrede i dalje stagniraju, da bi ga mogli ponovno primorati da demonstrira silu. MacKendrick mu je rekao da tu nikakva žurba ne pomaže. I zaista, Chirk se nije odmah oporavila. I drugoga je dana još ostala u krevetu; bila je preslaba da ustane i patila je od vrtoglavice. Jonnie se zbog toga pitao nije li odstranjenje onog uloška poremetilo njezino osjetilo za ravnotežu, a možda i sposobnost razmišljanja. Desile su se i druge stvari. Pierre Solens je nestao, i Jonnieju je trebalo nekoliko sati da otkrije kako su ga vidjeli da se ukrcava u neki avion, gdje je zamolio pilota da ga prebaci u Evropu. Pattie se, čini se, promijenila. Jonnie je sjedio u staroj knjižnici i nestrpljivo listao po knjigama, kadli je postao svjestan Pattine prisutnosti. Očito mu je željela nešto reći. Sjedio je mirno, posvetivši joj punu pozornost. “Jonnie, molim te, reci mi istinu. Je li Bittie živio vrlo dugo?” Jonnie se prenerazio - bacila ga je unatrag u onaj kobni dan. Val tuge ga je zagušio. Uspio je samo slabašno kimnuti. “Onda ga se moglo spasiti”, rekla je Pattie, ne optužujući, nego tek kao puku činjenicu. Jonnie ju je pogledao. Nije mogao govoriti. Bože dragi, ne! Dječak je bio presječen nadvoje; kralješnica mu je bila smrskana. Bittieju se ničim nije moglo pomoći. Ničim. No to joj nije mogao reći. “Jonnie, da sam znala liječiti i da sam bila ondje , on ne bi bio umro.” Izrekla je to kao činjenicu, kao uvjerenje. Čekao je. Nije mogao govoriti. “Kad liječnici budu odavle odlazili, želim poći s njima”, rekla je Pattie. “Bit ću jako dobra. Neću im dosadivati. Ići ćui u školu, dobro učiti i naučiti sve što moram znati da postanem liječnica. Hoćeš li mi pomoći, Jonnie?” Nije mogao govoriti. Zagrlio ju je. Malo kasnije uspio je reći: “Naravno da hoću, Pattie. Možeš biti kod tete Ellen. Razgovarat ću s MacKendrickom. Pobrinut ću se da imaš novaca koliko ti treba.” Koraknula je unatrag, oči su joj sjale od odlučnosti. Dostojanstveno je rekla “ Hvala” i otišla. Malo kasnije osjetio je da mu je laknulo zbog nje. Mislio je da se nikad neće oporaviti. Ali oporavila se. Našla je smjer kojim će ići i pronašla stazu kojom će dalje, stazu koja vodi iz očaja i vraća je u svijet živih. Sutradan se spustio u elektro-radionicu da prikupi materijal. Zatrebao mu je neki priručnik o strujama uredaja za molekularnu galvanizaciju. Potrčao je u knjižnicu da ga pronađe. A ondje je bila Chirk! Sjedila je za pisaćim stolom okružena knjigama. “Jonnie”, rekla je pomalo oštro, “sve si zapustio. Sada je tu pravi svinjac. Moraš naučiti da stvari vraćaš na policu s koje si ih uzeo!” Pogledao ju je. Kroz masku za disanje vidjelo se da gricka korijen za žvakanje. Jantarne su joj oči bile potpuno bistre. Čak je malo dobila i na težini. “Kompanija je vrlo stroga u pogledu urednosti knjižnice”, re kla je. “Moraš to imati na umu.'“ Vratila se slaganju svezaka. Čini se da joj je koordinacija pokreta besprijekorna, jer je knjige slagala sigurnim pokretima šapa. Hrpe knjiga bile su vrlo uredne. 286

Nije se nimalo tresla. Baš je bio krenuo da odjuri i razglasi ovu novost. “Jonnie”, rekla je zamišljeno Chirk, “razmišljala sam o matematici. Ako me još trebaš da ti pomažem, nastojat ću savladati zbrajanje i oduzimanje i sve ostalo. Ali, Jonnie”, kazala je i upitno se upiljila u njega, “iskreno, zašto bi se neka inteligentna osoba željela baviti matematikom? Hoću reći, kakva je korist od matematike, Jonnie?” Tri minute kasnije uzbuđeni je Jonnie govorio MacKendricku da mogu poći dalje. Uzeli su si vremena i sve isplanirali. Opasno je bilo imati posla sa Psychlima, čak i biti u njihovoj blizini. Jedan zahvat čaporcima - i čovjek bi mogao ostati oderana lica. MacKe ndrick je zapravo i krenuo od Chirk što je u nje opasnost bila manja. Radnik s kojim je ranije obavio pokus zaista je bio opasan. Napola anestetizirani Psychlo se promeškoljio, i da nije bilo remenova, netko bi bio nastradao. Stoga je sam postupak anesteziranja i operiranja Psychla - kad se taj Psychlo boji da bi ga možda htjeli ubiti - nešto što je trebalo izbjegavati. Mladi liječnik je, poput mnogih liječnika opće prakse, prošao i osnove stomatologije. Razgledao je nekoliko lubanja, proučavajući očnjake i kutnjake. Zubi su bili obloženi slojem ljepljive hrane, koji je s vremenom crnio. Bilo je i vidljivih rupa. Jonnie je pribavio srebra i žive da liječnik smiješa amalgam za plombe. Prilagodio im je masku za disanje na nosne kosti te napravio utikače kojima se mogao zapriječiti prolaz zraka kroz usta. Time je primorao Psychla da diše samo kroz nos. Pronašao je i nekoliko malih bušilica. Plan je bio da se svim Psychlima kaže da su doneseni novi propisi, po kojima svi moraju popraviti i osvjetlati zube. Rekli su da bi to moglo biti bolno, pa će se postupak obavljati pod anestezijom. Kad su s time upoznali Psychle , oni su kao grupa bili malko sumnjičavi, uglavnom zbog toga što se kompanija nikad nije starala o zdravlju svojih namještenika. Ali nove zemlje, novi običaji. Ekipa je uspostavila tekuću vrpcu. Psychla bi uveli, dali mu narkozu, pa mu izvadili kapsulu ili kapsule, a zatim bi ga odgurali na drugi stol, gdje je mladi liječnik, iskorištavajući besvjesno stanje pacijenta, popravljao i laštio očnjake i kutnjake. Na taj je način svaki Psychlo vidio drugoga gdje leži bez svijesti, a liječnik mu popravlja zube. Analizator metala na prvom stolu - objasnili su mu - potreban je zbog otkriva nja šupljina u zubima. Zasukali su rukave i dali se na posao. Tekuća je vrpca radila bez zastoja. Psychlo bi ušao, izvadili bi mu metal iz mozga, zatim bi ga prebacili na popravljanje zuba i onda na rudarskim kolicima odvezli u psihloški dio logora da dođe k sebi. Trebala su im sto četrdeset i četiri sata - dvanaest dana - da ih sve obrade. Oni prvi su već poustajali i šetkarali prije no što je obrađen i posljednji Psychlo. Rupa je bilo mnogo, a bilo je i manjih vađenja zuba. No kako su im blještali očnjaci! Uh, što su bili impresionirani! Kad god bi prošli pokraj kakve glatke površine, susprezali su dah, nadizali maske za disanje i iznova promatrali svoje divne nove “osmijehe”. Psychlo koji uživa u ljepoti - već je to bilo golema promjena. Nisu postali učtiviji, ali su bili nekako ugodniji i snošljiviji. Ker nije mogao podnijeti da ostali tako dobro prođu, a on ne. On nije niti znao da nema kapsula, ali je znao da mu očnjaci nisu blještavi. Morali su ga, dakle, uzeti u obradu, anestezirati i ulaštiti mu zube. Tako su sa svima završili. 287

Liječnička je ekipa izravnala bolna leđa i počela se pakovati. “Sada sve ovisi o tebi, Jonnie ”, rekao je MacKendrick. “Budi pažljiv, jer nemamo nikakvo jamstvo da se kod njih neće zadržati nešto od preostalog ponašanja, koje se temelji na tradiciji i odgoju. Nadam se da ćeš konačno riješiti problem njihove ma tematike.” Ekipa je otputovala u Aberdeen. Jonnie je ostao sam. Chirk mu je sabrala kompanijine personalne spise, i Jonnie ih je - jedan po jedan, kako mu je koji dospio u ruke razgledao. Ovoga trenutka držala je velik, debeo otrcan fascikl, sav pokriven vodenim mrljama i plijesni. Jonnie ga je uzeo. Bio je to dosje nekog Sotha, pomoćnika upravitelja rudnika, koji je službovao u rudniku pokraj Denvera. Jonnie ga ondje nikad nije vidio: mora da se držao svoje sobe ili svoga ureda. Iz dosjea se donekle vidjelo i zašto: Soth je imao sto osamdeset godina; psihloški je život trajao otprilike sto devedeset godina, pa je to značilo da se Soth nije osjećao osobito čilo. No dosje je kazivao i više. Od svoje tridesete godine Soth se nikada nije vratio na Psychlo. Prebaciva li su ga po svim svemirima, služio je dvije godine ovdje, negdje drugdje četiri. No na Psychlo se nikada nije vratio. Čak su ga svaki put na novo radno mjesto ispaljivali izravno, što je bilo vrlo čudno, jer su se gotovo svi tereti otpremali preko Psychla, a kako je Jonnie mislio, i svekoliko osoblje. U stvari, ova ustrajnost da Psychlo bude prekrcajna točka bila je najveće usko grlo psihloške ekspanzije: teleportacijska platforma na planetu mogla je podnijeti samo ograničenu količinu tereta i ispaljivanja na dan. Jonnie se već dao na podvrostručenje platformi - jedna platforma da bude za prijem, druga za odašiljanje. Proučava o je spise. Diplomiravši na rudarskoj školi, Soth je postavljen na mjesto asistenta “rudne teorije”. Sve je izgledalo vrlo normalno do pedesete godine, kad je odjednom imenovan pomoćnikom upravitelja rudnika na nekom vrlo udaljenom planetu. Narednih sto trideset godina neprekidno su ga premještali, uvijek u istom činu. To je bilo čudno. Jonnie je prekopao po papirima u fasciklu. Konačno je našao jedan spis koji je datiran istog dana kad i prvotni dekret o premještaju sa Psychla. Tamo je pisalo: “Nepodoban za rad u školstvu. Fla, glavni catrist, Bolnica Gru, Psyhlo.” Ovaj je papirić osudio biće na progonstvo od stotinu trideset godina! Nikakvih drugih crnih točaka nije bilo. Čini se da je Soth uvijek radio svoj posao, ništa drugo nije bilo negativno. Umjesto da ode izravno do Sotha , Jonnie je napravio pokus s Mazom. Ovaj Psychlo, na koga je Ker bio bijesan, bio je jedan od najvećih koje je Jonnie ikada vidio. Bio je ovdašnji inženjer planer, Sjećajući se braće Chamco, Jonnie je za svaki slučaj napunio ručnu blastušu i stao nasred sobe, kako bi imao mnogo mjesta za povlačenje. Naredio je da mu dovedu Maza. Mazovi su zubi blještali iza obrazine. Sjeo je posve ležerno. Bio je pomalo osoran. “Ugovor ili ne, ali ako misliš da možeš patuljastog operativca staviti iznad inženjera planera, u zabludi si!” “On samo želi da rudnik tungstena proradi”, rekao je. “Kakva to ima smisla'? Ne možeš tungsten otprema ti na Psychlo. To si dokrajčio!” Jonnie je pomislio da bi mogao pokušati izravno, a ne zaobilazno: “Ako mi otkriješ matematiku da proračunam gdje se nalazi naredni rudni sloj, smislit ću nešto!” Maz se namrgodio. Jonnie se pripremio za uzmak. 288

“Nekako mi se čini”, rekao je Maz, a bora mu se produbila, “da o matematici ne bih trebao razgovarati sa strancima.” Razmislio je. Podigao je stražnju vrpcu maske za disanje i počešao se. Prošlo je stanovito vrijeme. “Ne znam odakle mi ta pomisao. Iz rudarske škole? Da, iz rudarske škole. Gle, čudno, pred očima mi je neka slika... kao da ispred mene netko drži spiralu i okreće je...” Zijevnuo je. Još je malo razmislio. “Hej!” - rekao je razdraženo. “Pa to je catrist naše skupine. Znaš, godinama ga se nisam sjetio. Smiješni stari - Sate i sate provodio je s najmlađim mužjacima, ako ne bi bio u seks-trgovinama staroga grada. Da, to je on. O čemu smo ono razgovarali?” “O tome da mi pokažeš kako da se koristim vašom matematikom”, rekao je Jonnie. Maz je slegnuo ramenima. “Čemu? Mnogo ćemo manje vremena izgubiti ako sam izvedem proračune. Što će on s rudom?” “ Ispalit će je na druge planete”, rekao je Jonnie. “To je malo mimo zakona. Kolika je premija? Mislim, za mene.” “Uobičajena”, rekao je Jonnie. “Znaš što? Reci ti Keru da on meni nije nikakav gazda i da pripazi kako se vlada, pa mi udvostruči premiju za svaku tonu, a ja ću ti proračunati ležište rude.” Nasmijao se. “Tungstena ima mnogo više nego što sam saopćio kompaniji! Jesmo li se , dakle, dogovorili? ” Jonnie je potvrdio, i Maz je otišao. Iz ovoga se pokusa ništa nije moglo zaključiti. No Maz ga nije napao. Jonnie je pričekao još dva dana da Maz počini samoubojstvo. Ni to nije napravio. Jednostavno je otišao i počeo prkositi Keru, ali je izvukao i svoje analizatore, instrumente i stupiće, pa uskoro počeo po tlu bacati “svijetleće vrpce”, da radnicima označi crte duž kojih treba kopati. Ni Jonnie nije gubio vrijeme. Odletio je u Salisbury i, dok ga je Thor čuvao od slonova i crnih mambi, prekopao knjige drevnog čovjeka, tražeći bilo što o “spiralama koje se okreću” pred licima drugih ljudi. U brošuri pod na slovom “Hipnoza za mase” našao je nešto o tome. Izgledalo je prilično biesavo. Napravio je takvu spiralu i zavrtio je pred očima malog jelena kojega je Thor držao, a jelen je samo zurio. Thor je kazao da iskuša na njemu, ali je spirala kod njega izazvala samo grohotan smijeh. Prema knjižici, ljude se uspava pa im se nešto rekne, a oni to kasnije naprave, ne znajući da je riječ o naredbi. Jonnie je zaključio da Psychli mora da su drukčiji ako to djeluje na njih. Bilo kako bilo, sada mu je bilo donekle jasno što je to catrist pokušavao postići kod Maza. Stanovitog je efekta bilo, ali bez kapsule nedovoljno. U kakvom li su užasnom svijetu živjeli ti Psychli! Koje li zamisli – cijelo stanovništvo staviti pod mentalni oblak! No ta ideja nije bila isključivo psihloška, jer se nalazila i pod paučinom knjižnice drevnog čovjeka! I čovječja je knjiga bila ona koja ga je navela na kapsule. Odakle to da neko biće smatra sebe toliko ispravnim da pomisli kako sva druga bića treba pretvoriti u robote koji će izvršavati njegove zapovijedi? Pomislio je na Larsa. Je li i Hitler radio ovakve stvari'? Kako je Maz, prema izvješćima iz rudnika Victoria, i dalje bio revan, Jonnie se vratio da se prihvati Sotha. Ako itko zna matematiku, onda je to on. Jonnie je čvrsto naumio proizvoditi motore. Nakon silnog natezanja sa psihloškom matematikom, tvrdoglavo se zaintačio: ta se zagonetka mora riješiti. 289

Nikakve dvojbe nije moglo biti. Terl i njegove proklete jednadžbe koje se nisu slagale, koje nikad nisu imale nikakva smisla! Ako se nešto dogodi s konzolom, nikad neće doznati što u elektronskom krugu nije bilo u redu. Nije mogao napraviti proračun konzole. Ne psihloškom matematikom. Odjednom se sjetio Vorazova pisma. Stotine tisuća izuma i formula, a sve to u psihloškoj matematici. Propale ratne tvornice mogle bi se stvarno pretvoriti u poduzeća za proizvodnju robe široke potrošnje. One stotine tisuća izuma - mada nagomilane tijekom tisućljeća i vjerojatno pokradene od sada već izumrlih rasa - mogle su vrlo lako značiti razliku izmedu procvata napretka diljem galaksija i nužnog ponovnog sučeljavanja s izaslanicima koji traže njegovu krv. Nitko ih neće moći dešifrirati ako on od bivših službenika kompanije ne uspije izvući tajnu psihloške matematike. Gospodin Tsung je imao pravo. Ovo se moglo pretvoriti u “diplomatsku” stvar. Moglo se čak pretvoriti u rat. Soth, otkrio je Jonnie, nije živio u spavaonicama. Očito je noću kašljao i budio ostale Psychle, pa su tražili da ga se preseli u malo nekadašnje skladište, koje je priključeno na sistem ventilacije plinom za disanje. Ondje ga je Jonnie našao. Prostorija nije bila loša. Stari je Psychlo izrezao originalne skladišne police i iz njih izradio neke ormare za knjige i stolove; ormari su bili prekrcani knjigama, a stolovi prekriveni razbacanim papirima. Kad je Jonnie ušao, Soth je sjedio na visokom sjedalu. Krzno mu je bilo prošarano plavim dlakama, znakom starosti kod Psychla. Jantarne su oči bile malko zamućene bijelom tvari koja se skupljala po kutovima. Bio je u nekoj halji, a na glavi je imao kapicu. Kratkovidno je zirkao prema Jonnieju, očito nastojeći otkriti tko je to. Zatim je opazio pištolj o pojasu. “I tako si ti došao da me otpremiš dalje”, rekao je Soth. “Već sam se pitao kadli će to netko zamijetiti.” “Čini se da ovdje imaš mnogo knjiga”, rekao je Jonnie, nastojeći promijeniti temu. “Imao sam sreće”, rekao je Soth. “Kad je i došlo do prvog napada na logor, bio sam u svojem uredu i čuo požarni alarm. Znao sam da će sve biti puno vode, pa sam otrčao u sobu i sve potrpao u vodootporne vreće za rudu. Kad smo zatim trebali krenuti ovamo, upitao sam zgodnog mladog čovjeka mogu li otići po knjige i ponijeti ih. Dopustio mi je.” Jonnie je razgledavao naslove. Veći dio nije mogao pročitati. Bili su napisani slovima koje nikad nije vidio. “Obično mi dopuštaju da zadržim svoje knjige”, rekao je Soth. “Pri izravnom ispaljivanju s planeta na planet ne gleda se mnogo na težinu ni na obujam prtljage, jer osim mene ništa drugo ne ispaljuju. Hoćeš li mi dopustiti da ih zadržim kad me ovaj put budeš ispaljiva o?” Jonnie se na trenutak pobojao da ovaj stari Psychlo nije podjetinjio. Zatim mu je sinulo da ovi ovdje zapravo i nisu mogli znati da više nigdje nema živih Psychla; mogli su misliti da negdje drugdje postoje neki drugi zatočenici. “Nisam došao da te ispalim. Sigurni smo da na drugim planetima sada više nema Psychla.” Soth je ovo primio na znanje. Zatim je kratko otfrknuo. “Čudan završetak sto tridesetogodišnjeg progonstva. Ali ono nije gotovo. I dalje sam prognan, makar i ostao ovdje.” Jonnie ga je pustio da govori. Bolje da govori. “Kako je sve počelo?” 290

Soth je slegnuo ramenima: “Kao što uvijek počinje. Bio sam nepristojan prema catristu. Zar to nije u mojem dosjeu?” Budući da je Jonnie odmahnuo glavom, Soth je nastavio: “Pa, možeš saznati. U posljednje vrijeme imam neki čudan osjećaj da bih trebao biti otvoreniji, Osim toga, istinski cijenim što si mi popravio zube. Dva su već bila vrlo bolna. Dakle, u školi smo imali tog mladog Psychla, nije razumio predavanje i želio je da mu objasnim - “ “Matematiku? ” - upitao je Jonnie. Soth se nakratko zagledao u njega. “Zašto to pitaš? ” izustio je napokon. Kao da je nad njim prešao neki oblak, a zatim nestao. Kako Jonnie nije odgovorio, nastavio je: “No da, jest, na neki način, mislim, ticalo se matematike. Pitao je kako se u polujezgrovnom rudarstvu proračunavaju slojevi rudače.” Uzdahnuo je. “Mora da ga je netko prijavio, jer je u učionicu ušao catrist toga školskog odjela i stao se derati na njega, a zatim i na cijeli razred. Bila je velika gužva. Zaista nema nikakva opravdanja za ono što sam učinio, ali godinama sam razmišljao da je do toga došlo zbog toga što mi je mati članica tajne vjerske zajednice. Oni vjeruju da osjećajna bića ima ju duše - jako su u to uvjereni. Ne, nije ona bila napasna, nipošto. No nešto od toga mora da me se primilo kad sam onako postupio. Onaj je catrist stajao ondje i urlao na razred da su svi oni životinje i neka si to utuve u glave. Toliko je galamio da sam se ja vjerojatno smeo. Želio sam da se stiša, jer sam trebao dalje preda vati. I onda mi se je dnostavno omaklo.” Dugo je sjedio i šutio. “Malo je bolno razmišljati o ovome. Nikad se ne vraćam na to. Ako ijedna riječ od ovoga dopre - “ Zatim je slabašno uzdahnuo. “ Aha, shvatio sam. Svi su mrtvi. Nema opasnosti da pričam dalje.” Zatim je pomnije pogledao Jonnieja. “Nema opasnosti, zar ne?” “Nema”, rekao je Jonnie. “Ja čak niti ne znam što je to catrist. “Da ti pravo kažem”, rekao je Soth, “došao sam do zaključka da ni ja to zapravo ne znam. Ali zbog svega onoga što me snašlo u životu, mnogo sam o tome prikupio iz raznih knjiga na mnogim planetima. Prije dvjesta pedeset tisuća godina Psychli su zapravo bili posve drukčiji narod. Nisu čak imali ni to ime 'Psychli'. Mislim da su se u jednom trenu preplašili da će ih netko potčiniti. Koliko sam uspio povezati, postojala je ta grupa karnevalskih izvođača - znaš, opsjenara, varalica. Oni su izvorni Psychli. Bavili su se hipnotiziranjem naroda na pozornici, navodeći moje sunarodnjake da čine kojekakve gluparije da im se publika smije. Budalaštine. U stvari, zločinci. Kad je izbila ona panika, otišli su caru i rekli mu nešto, a nakon toga zna se da su dobili upravu nad školama i medicinskim ustanovama. Prema knjigama s drugih planeta, naša se rasa prije toga nazivala po imenu cara koji je na vlasti. E pa, od toga se doba počela nazivati 'Psychlima'. Tako su se zvali ti karnevalski opsjenari. I tako, umjesto da se naziva prema vladaru, rasa se sada zvala po 'Psychlima'. To za pravo, prema nekim starim rječnicima, znači 'mozak'. Jedan drugi oblik iste riječi znači 'vlasništvo od'. Svi su dakle, postali vlasništvo Psychla . Bilo kako bilo, pripadnici ove rulje koljača počeli su se nazivati 'catristima'. To znači 'liječnik za duševne bolesti'. I tako su pripadnici naroda postali 'Psychli', ili 'mogzovi', a catristi, ili 'liječnici za duše vne bolesti', posta li su prava, tajna vlada. 291

Podučavali su svu djecu, nadzirali svakog građanina, potiskivali vjeru. Govorili su ljudima kako da razmišljaju. Oh, bio sam glup. Nema isprike za ono što sam učinio.” Umuknuo je. “No taj je catrist dizao toliku galamu! Ne bih trebao okrivljavati svoju majku. Nikada je ne bih trebao okrivljavati.” Zastao je i duboko uzdahnuo. “ Jednostavno sam izlanuo. Rekao sam: 'Nisu životinje!'“ Zadrhtao je i nakon stanovitog vremena kazao: “I tako je počelo moje progonstvo. Sad, eto, znaš.” Jonnie je sada doznao da je rulja onih varalica bila posve luda. “Pa”, rekao je Soth izlazeći iz klonulosti, “ako ovdje nisi zbog ovoga, zašto jesi? Jedna stara ruševina poput mene nema ti što pružiti.” Jonnie je odlučio da nastupi izravno. “Očito znaš matematiku.” Sumnjičavost je zasjenila Sothov ionako vlažan pogled. “Odakle znaš da mi je matematika hobi? Toga u mojemu dosjeu nema. Svojedobno sam jednoj službenici platio petsto kredita da vidim svoj spis, pa znam.” Taj ga je misterij pogodio, a onda ga je ipak razriješio. “Ah!” - prešao je šapom po policama s knjigama. “Moje knjige!” Zatim se opet smrknuo. “No one su uglavnom na jezicima dalekih planeta i malo tko ih zna čitati. Mnoge su rase izumrle! Hajde”, zamolio je, “reci mi zašto si ovdje!” “Hoću da me podučavaš u psihloškoj matematici”, rekao je Jonnie. Soth se odjednom ukrutio. Kao da se zbunio. A onda se razvredrio. “Već sto trideset godina nitko me nije zamolio da ga podučavam matematiku. Ti si pripadnik strane rase, a li što onda? Teško da još ima živih Psychla. Što želiš saznati?” U Jonnieju je nestalo napetosti. Uspio je! “Kao prvo”, rekao je Soth namjestivši se ugodnije i otpivši malo kerbanga koji mu je Jonnie pružio, “postoji užasno mnogo različitih matematika - različite rase, znaš. Ja sam se cijeli život nekako zanimao za to da ih sakupljam. Postoje sustavi mnogih različitih cijelih brojeva. Postoji 'binarni sustav', poput onoga kojim se služe Chatovariani: u njemu su samo dva broja - nula i dva; to je zato da bi ga se moglo iskoristiti u računalima, u kojima pulsira električna struja ili dolazi do promjena magnetskog pola nekog elementa, gdje postoje jedna od dviju vrijendosti. Jedna vrijednost odgovara nuli, druga broju jedan. Svaki broj u svakom sustavu može se prevesti u binarni sustav upotrebljavajući samo nulu ili jedan. Neprikladno za živa bića, ali razumljivo kompjutorima. Zatim postoji sustav koji se temelji na broju tri, jedan posve drugi koji se zasniva na broju pet, zatim jedan na broju šest, pa na sedam, osam, pa na devet i tako dalje. Ima ih kojima je temelj dvadeset, pa čak i je dan koji se temelji na broju šezdeset. Za proračune na papiru najbolji se sustav zove 'decimalni'; osnova mu je broj deset.” (Jonnie ga je poznavao iz knjiga drevnoga čovjeka.) Psihloška matematika počiva na broju jedanaest; neki je zovu 'undenarnim sustavom'. Teška je i neću niti pokušati da te podučavam u njoj.” “Oh, jako bih rado naučio 'undenarni sustav'!” - rekao je Jonnie. Riječi kojima se poslužio - “jako bih rado naučio” - bocnule su mu svijest: mrzio je tu groznu zbrku! “Mnogo bih te lakše naučio decimalni sustav”, rekao je Soth. “Kad god ga pronađu na nekom planetu, ime pronalazača uklešu me u imena junaka.” Vidio je da Jonnie nije podlegao tome, pa je uzdahnuo. “U redu”, rekao je. Uzeo je komad pomalo zgužvanog papira. “lspisat ću ti 'undenarne' brojke.” 292

Jonnie je rekao da psihloške brojke već zna, no Soth je odmahnuo glavom. “Ne, ne”, rekao je Soth, “sumnjam da ih znaš. Da bi se jedan simbol stvarno razumio, moraš znati odakle dolazi. Dakle, sve brojke kao simboli isprva su bile ili prvo slovo riječi kojom su se nazivali, ili broj točkica, ili crtica. Ili su pak bile piktogrami koji su stilizirani sve dok nisu postali samo dio izvorne verzije ili njezina stenografska verzija. Dakle, psihloške su brojke izvorno piktogrami. Zatim su se, kako je vrijeme prolazilo, pisale sve je dnostavnije i jednostavnije, da bi dobile oblik u kojem danas vidiš jedanaest posebnih psihloških brojki. Nekoć su se zvale 'put k sreći'.” To Jonnie nije znao. Brojke, simbole, gledao je prilikom svakog leta. Počelo ga je zanimati. Soth je crtao brojke kao piktograme, kao sličice. “Ništica - to su otvorena usta; vidiš li zube? Jedan, to je pandža, samo jedan čaporak. Dva je biće i pijuk. Tri je biće, lopata i kamen. Četiri - to su rudarska kolica; vidiš li četiri ugla? Pet je ono što zovemo 'slabijom šapom', šapom koja ime pet čaporaka. Šest je 'jača šapa', ona sa šest čaporaka. Sedam je rudarska cijev. Osam je topionička peć; vidiš li dimnjak i dim? Devet je hrpa metalnih poluga složenih u piramidu; isprva ih je bilo devet, a sad je samo piramida. Deset je nebeska strijela, simbol moći, sada samo urez. Jedanaest su dvije sklopljene šape; one simboliziraju zadovoljstvo. Vidiš, ovo je zapravo mala moralna pouka. Ako kopaš i tališ rudu, izdići ćeš se iz gladi i domoći zadovoljstva.” Nasmijao se. “Malo ih je koji to znaju. Znaju samo ono što im dopusti vrijeme i žurba.” Iznad sličica hitro je napisao jedanaest psihloških brojnih znakova u obliku u kojem se obično javljaju. Još su zadržavali tragove piktograma. “Jako mi je drago što sam to saznao”, rekao je Jonnie. Razveselio se. Psychli su od početka bili rudari! “Mogu pomalo računati u tom sustavu.” Odlučio je ići do kraja. “Zapeo sam zapravo na jednadžbama snage. “ To stvarno nije bila laž. Od tih mu je jednadžbi pucala glava. Nika da se ništa nije slagalo. Soth ga je promatrao vrlo oštro. “Mislim da tragaš za formulama teleportacije.” Jonnie je slegnuo ramenima. “Imamo opremu koja funkcionira. Izrađujemo tu opremu.” “Da, čuo sam”, rekao je Soth. “Odatle sav onaj novi plin za disanje i ljepljiva hrana. Čuo sam da postoji planet, Fobia , na kojem se ne može živjeti.” Očito je bio zbunjen. “Ah!” uzviknuo je . “Jedan naš znanstvenik otkrio ga je u nekim drugim matematikama, a ti ga nastojiš provjeriti psihloškim jednadžbama .” Smijao se i smijao. Jonnie mu je dao još malo kerbanga. “No dobro. Neće ti baš mnogo koristiti. Nikakvo čudo što nisi uspio doći do rješenja.” Ponovno se nasmijao. “Morao bi biti rođeni Psychlo!” * Smijao se toliko da je morao otrti oči. “No dobro”, rekao je napokon, “već imaš teleportaciju, pa nije ni važno.” Uzeo je drugi papir i nacrtao veliku kružnicu. Zatim mu je nešto palo na um, pa se zavalio i pogledao Jonnieja. “Ako ti to pokažem”, rekao je Soth, “ koliko ti to vrijedi?” “Novac?” - upitao je Jonnie. “Posebna kupola, pristup u logorske knjižnice i alat za pokuse s računalima. Uz to, nikakvo daljnje ispaljivanje na neki drugi planet!” “U redu”, rekao je Jonnie. 293

Soth je brzo ispisao popis onoga što je rekao. Zatim je dodao: “Plin za disanje i odgovarajuća hrana do kraja života. Žao mi je što ovo moram dodati. No, preostalo mi je još samo deset godina, tako nekako, pa je to opterećenje od samo deset godina. Ništa više neću dodati.” Jonnie je potpisao. Čak je stavio i otisak prsta. Soth kao da je izgubio deset godina starosti. Jednim pokretom privukao je crtež. Povrh njega je stavio drugi komad papira. “Znaš li išta o šiframa i tajnom pismu? O kriptogra fiji? Dobro, svejedno. Ovo je Psihloška abeceda.” Ispisao ju je. “A ovo su psihloške znamenke.” Ispisao ih je ispod slova, a zatim još jednom, tako da je svaka znamenka bila napisana ispod jednog slova. “Vidiš li sada da svako slovo ima svoju brojčanu vrijednost?” * U zemaljskom i u još nekim drugim izdanjima ove knjige, u cijelom su tekstu široko korištene prevodilačke slobode, ali osobito u objašnjenjima koja sada slijede, i to uglavnom zbog privremenog nedostatka sloga koji bi sadržavao psihloške znamenke i slova. - Prevoditelj Jonnie je rekao da vidi. Soth je gornji papir sklonio u stranu i ponovno se latio velike kružnice. “Ovo je”, rekao je značajno Soth, pokazujući kružnicu, “obrambeni zid Imperijalne palače na Psychlu.” Iscrtkao je niz crtica oko kružnice. “Ovo je jedanaest ulaznih vrata. Ni mnogi Psychli ne znaju da ta vrata imaju svoja imena. A imaju ih. Idući suprotno od kazaljke na satu, imena tih vrata glase: 'Andeoska vrata', 'Božja vrata', Carska vrata', 'Golema vrata', 'Izdajnička vrata', 'Paklena vrata', 'Rajska vrata', 'Svađalačka vrata', 'Užasna vrata', 'Vražja vrata' i 'Zatornička vrata'. Jedanaest vrata, svaka sa svojim imenom.” S police je skinuo knjigu “Jednadžbe snage”. “Nije važno o kojoj je vrsti jednadžbi riječ u psihloškoj višoj matematici. Sve su one iste. Spomenuo si 'je dnadžbe snage', pa ćemo uzeti njih. Nema razlike.” Zabivši ča porak, otvorio je knjigu na mjestu gdje su sažete sve jednadžbe, pa pokazao najvišu. “Dakle, vidiš li ovo 'B'? Mogao bi pomisliti da je to simbol za nešto u psihloškoj matematici. No nema nikakvog 'B' koje bi predstavljalo nešto u matematici, osim 'Božja'.” Ponovno je povukao prvi papir. “Stoga kad se poja vi taj 'B', znamo da to slovo ima brojčanu vrijednost dva. Stoga jednosta vno moramo dodati, oduzeti ili već što je naznačeno kod 'B'= broj dva. Kad dođemo do druge faze jednadžbe, nema više nikakva slova, ali psihloški matematičar zna da mora uzeti drugo slovo iz riječi 'Božja', a to je 'O', te potražiti nje govu brojčanu vrijednost. To je dvadeset i jedan, pa je stoga faktor druge faze jednadžbe dvadeset i jedan. Zatim ista jednadžba dolazi u treću fazu, a matematičar zna da je njezin faktor brojčane vrijednosti slova 'ž', a ta je trideset. I tako dalje. Kad bi slovo izvorne jednadžbe bilo 'I', uzeli bismo njegovo brojčanu vrijednost i zatim jednadžbu do kraja rješavali prema brojčanim vrijednostima slova u riječi 'Izdajnička'. Uvijek se u prvoj jednadžbi nalazi jedno od tih slova, pa zato uvijek imaš jedno ime vrata. I moraš ga primijeniti. Kad se jednadžbe srede, slože ih tako da odgovaraju nazivu vrata. Jesi li shvatio?” 294

Jonnie je shvatio. Šifrirana matematika! Nikakvo čudo što je uvijek izgledalo neskladno. Čak su i izvorne jednadžbe bile šifrirane. Kad se tome doda još sva složenost matematike koja se temelji na broju je danaest, dobiva se nešto što svakome koji nije upućen izgleda kao posvemašnja zbrka. Bio je sretan što mu je ispod revera radio uređaj za snimanje. Potpuno zanemarivši činjenicu da nije rođeni Psychlo, i sama imena vrata bila su neobična. “Moram biti iskren prema te bi”, rekao je Soth. “Ne znam samo odakle mi toliki nagon za iskrenošću, no sve ovo vrlo će ti malo poslužiti.” Jonnie je sjedio vrlo mirno. Još nešto? To znači da je prošao sve ovo a da ipak neće doprijeti do cilja? Nije mogao ništa reći. Čekao je. Soth se igrao svojim papirima. uzeo je ugovor koji je Jonnie potpisao i onda ga opet spustio. Očito ga je grizla savjest što ga je potpisao. “Moraš shvatiti koliko su oni luđački držali do tajnosti”, re kao je na kraju. “Premda se ovo što sam ti dao odnosi na psihlošku matematiku općenito, postoji još jedna okolnost. Kad se jednadžbe odnose na proračunavanje teleportacije, nećeš u tekstovima naći sva rješenja.” Soth je uzdahnuo. “Vlada se bojala koječega. Između ostaloga, i mogućnosti da službenici Intergalaktičke rudarske kompanije negdje na nekom udaljenom planetu dođu na pomisao da se upuste, ili da se čak i upuste, u samostalan posao. Zbog toga u tekstovima nije objavljen točan slijed jednadžbi snage , a mislim da su navedene i neke lažne jednadžbe. Ne bih ti mogao napraviti proračun konzole.” Jonnie je primijetio: “Čini se da su braća Chamco radila na tome!” “Oh, braća Chamco”, rekao je nestrpljivo Soth. “Možda su nešto majmunirala. Možda su čak i pokušala! Ali nikad ne bi mogla uspjeti!” Šapom je mahnuo u smjeru spavaonica ostalih Psychla. “Oni glupani ondje”, rekao je prezirno. “Nijedan od njih nebi znao izraditi konzolu. Zna li bi ovo što sam ti ja rekao, i to bi dostajalo za druge stvari. Ali ne za konzole!” Čeznutljivo je pogledao ugovor, a zatim se okrenuo Jonnieju. “U rudarskoj je školi postojao poseban razred pitomaca. Catristi su pomno pregledali svaki novi razred, tragajući za najbistrijim novim đacima. Takvi su zapravo bili vrlo rijetki. Kad bi takvog učenika našli, dugo su ga podučavali svaku vrstu ruda rstva, teorijski i praktično. Imperijalna je vlada odlučila da na svakom planetu bude samo jedna osoba koja u slučaju potrebe zna napraviti teleportacijsku konzolu, ili je pak popraviti. I tako su specijalno obučili tu grupu đaka. Te smo učenike zvali 'mozgovi mozgova'. Nisu to uvijek bile najbolje osobe, ali cairisti su smatrali da jesu. Budući da su vlada i kompanija toliko luđački držale do tajnosti, jasno je da je mjesto na koje su postavljeni ti 'mozgovi mozgova' bilo mjesto oficira Sigurnosti.” Terl - pomislio je Jonnie. I kao da čita Jonniejeve misli, Soth je rekao: “Terl je bio 'mozak mozgova'. Bio je katristički miljenik. Obučen u svim mogućim vještinama. Prepreden, zao. Pravi proizvod catrista. Jedino je Terl mogao napraviti teleportacijsku konzolu od samog početka, a sada ga više nema.” Jonnie je grčevito razmišljao. Imao je sve Terlove radne papire! Iz njih će otkriti redoslijed! A onda su mu potonule lađe. Soth je, naime, rekao: 295

“Isto se odnosi i na proračune motora. Samo bi Terl bio kadar proračunati potpune krugove motornih konzola.” Jonnie takvih papira nije imao. “Te su konzole”, rekao je Soth, “posve različite. Teleportacijska konzola ne zasniva se na principu 'istoprostornosti'. Čak ga izbjegava. Motor radi na principu otpora prostora koji je izložen promjeni.” Soth je mahnuo ugovorom što ga je držao u pandžama. “Ono psihloške matematike što sam ti iznio odnosi se na sve i može se primijeniti u rješavanju svega, osim teleportacije.” Jonnie se razvedrio. Barem će odgonetnuti tisuće patenata. Pa ipak, to je značilo da će ostati bez motora. Bit će primoran da stalno leti na reaktivnim mašinama. To znači da se “očajnička obrana” neće tako lako preurediti za mirnodopsku proizvodnju. A onda se sjetio nečega. “Ali rukovodioci su znali popravljati motorne konzole”, rekao je. Soth se uspravio. Pogledao je u ugovor, pa u Jonnieja. “Ti želiš sam elektronički krug? Mislio sam da te zanima matematika. Matematika je teorijska stvar”, dodao je žustrinom oduševljena hobista. “ li ako želiš samo krug...” čeprkao je okolo ispod knjiga i papira. “Gdje mi je maska za disanje?” U roku od nekoliko minuta našli su se vani, i Jonnie je izdavao naredbe koje je Soth želio da se provedu. Trebalo je skinuti jednu konzolu s aviona, drugu s kamiona, a treću s leteće platforme. Smjesta ih je valjalo dopremiti u radionicu, bez ikakva prčkanja po njima. Mehaničari su se razletjeli. Uskoro su se tri konzole našle na podu radionice. “Ovo su tri različita tipa konzola za motorni pogon. Sve ostale motorne konzole potpadaju pod jedan od ovih tipova. Sada ćeš mi morati pomoći. Nisam više onako jak kao nekad.” Soth je zatvorio vrata, ne dopustivši nikome da ostane, osim Jonnieju. Posegnuo je na policu i skinuo “vreću za otrovne rude”. Jonnie je te vreće viđao i prije. Bile su prozirne. Imale su dva vrlo tijesna otvora za ruke. Jonnie je mislio da se te vreće koriste kad radnik razvrstava arsenove sastojke koji se upotrebljava ju pri oplemenjivanju rude. Uz malu Jonniejevu pomoć, Soth je konzolu teretnjaka ugurao u vreću. Zatim je unutra strpao sve spojne žice koje su netom iskopčali iz vozila. Hermetički je zatvorio vreću. Na armaturu na dnu vreće priključio je crijevo za zrak, pa se vreća oko konzole počela napuhavati. Uzeo je tlakomjer i kutiju s alatom i sve to turnuo kroz otvore za ruke. Zatim je ugurao u ruke, pa hermetički zatvorio vreću kod lakata. Kroz prozirni gornji dio vreće promatrao je tlakomjer koji je stavio unutra. “Potreban je tlak od pedeset atmosfera”, rekao je. Vreća se nadula. Na tlakomjeru se vidjelo da su postigli željeni tlak. Soth je provjerio spojnicu oko laktova. Tlak je ostao isti. Soth je iz kutije koju je umetnuo u vreću izvadio odvijač i hitro izvadio vijke s gornje ploče. Jonnie ga je promatrao opčinjen. I sam je to jednom napravio s konzolom tenka, i naprava se odmah pokvarila ! No Soth je jednostavno izvadio vijke . Podigao je gornji dio konzole, na kojem su se nalazile sve tipke, posve ga skinuo i povezao sve kablove koji vode u nju. 296

Zatim je pogledao u samu konzolu. U njoj je bilo svakojakih komponenti, ali - za razliku od te leportacijske konzole - u ovoj nije bilo nikakve izolirne ploče . Soth je izabrao jednu žicu koja je na oba kraja imala obujmice, pa je pričvrstio s obiju strana triju komponenata kako bi ih premostio. “Osigurači na principu tlaka”, rekao je Soth. “Cijela unutrašnjost ovakve konzole pod visokim je tlakom. Ako tlak padne, bilo koji od ova tri osigurača raširi se i izgori! Ako netko petlja oko pokrova , tlak vrlo nečujno padne, i tako pregore ovi osigurači. Izuzev osigurača i komponenti za brisanje, sve ostalo što vidiš unutra čisto je smeće. Izgleda složeno, ali je zapravo pravo smeće. Nije ni u kakvoj vezi s funkcioniranjem konzole. Prebacio sam žicu preko osigurača. Oni će pregorjeti i morat ću ih zamijeniti. No sada neće djelovati mehanizam za brisanje. Pravi krug je i dalje netaknut.” Jonnie se pitao gdje li se nalaz i pravi krug, ako su sve ove komponente puko “smeće”. No Soth je znao što radi. Udario je zračnu pumpu nogom i vreća se ispuhala. Izvukao je ruke i skinuo kopče. Vreća je pala. Soth je preokrenuo konzolu. “Ove tipke izgledaju kao da dopiru dolje, poput običnih dirki, i kao da dotiču lažni krug. Ali one ne funkcioniraju na taj način. Cijeli je krug u poklopcu. Kad pritisneš tipku, ona prekine unutrašnju svjetlosnu zraku i krug funkcionira. Svaka tipka funkcionira ovako.” Potpuno sakriven krug, molekularno centriran u poklopcu. Ako se po njemu prčka, jednostavno se izbriše krug. Dovoljno je otpustiti samo jedan vijak na poklopcu, i s konzolom je gotovo. “Gdje nam je kakav papir?” - upitao je Soth. Pronašao je veliki komad, veći od ploče konzole. “Gdje nam je željezni prah?” Pronašao je nešto prašini sličnog smede-crnog praha, koji gotovo da je mogao lebdjeti u zraku - toliko je bio sitan. Soth je naprašio bijeli papir i po njemu razvukao tanak sloj praha. Zatim je, pazeći da se povezani kablovi ne potresu, poklopac konzole položio na papir gornjom stranom uvis. Uzeo je neke spojne kablove, pronašao neki akumulator, pa uz silno iskrenje spojio konzolu s akumulatorom. Spajao je tako da kroz poklopac i tipke teče struja. Soth je točno naravnao poklopac na papir, a onda brzo kucnuo po svakoj tipki konzole. Jonnie je odjednom shvatio što on to radi. Podigao je ruku da spriječi Sotha da odmakne poklopac. Uzeo je s police kameru analizatora kovina, stao na stolac i snimio sliku koja je bila ispod njega. Kad je Jonnie završio, Soth je oprezno podigao poklopac. Dolje na papiru, iscrtan magnetski grupiranim česticama, nalazio se cijeli krug! Aktiviran pritiskom tipaka, svaki njegov dio okupio je željezne čestice. Pri podizanju jedan se neznatan dio poremetio, no Jonnie ga je snimio. Za svaku sigurnost, napravio je još jednu snimku sićušnih, tankih smeđe-crnih linija. Imali su krug! Soth je sve ponovno potrpao u vreću, napuhnuo je na pedeset, atmosfera, zamijenio pregorene osigurače, provjerio brtvila na ploči i ponovno stegnuo vijke. Dva sata kasnije imali su sva tri tipa krugova motornih konzola. Sve su pospremili, pozvali me haničare i rekli im neka konzole vrate u vozila i spoje. 297

Jonnie je napravio pokus. Sve su pokrenule motore. Potpuno različito od teleportacijskih uređaja, stvarno potpuno različito. Kad se vratio u svoju sobu, stari je Soth bio umoran i pomalo je kašljucao od prevelikih napora kojima se toga dana izložio. Jonnie je sjeo na sklepanu klupu i pričekao da stari Psychlo dođe do daha. Na kraju je Soth rekao: “Ne mogu rastaviti ili sastaviti teleportacijsku konzolu; to je mogao samo Terl. Osim toga, nipošto je ne mogu napraviti. Stoga možda i ne bih trebao uzeti ovaj ugovor.” Uzeo ga je medu dva čaporka, čeznutljivo pogledao, a onda preda o Jonnieju. Jonnie nije mogao a da se ne upita kakva li je ta rasa mogla biti da joj catristi nisu smutili um. “Ne, ne”, rekao je Jonnie, gurajući mu ugovor natrag. “Dobro si uradio. U stvari, ključ kodirane psihloške matematike, koji si mi dao, vjerojatno će otključati vrata čitavom nizu izuma koje je Intergalaktička kompanija držala za se. Možda si pripomogao napretku mnogih i mnogih svjetova.” “Stvarno?” - upitao je Soth. Razmislio je. “To je lijepo. Da, to je vrlo lijepo.” Duboko se zamislio. “Znaš“, rekao je malo kasnije, “tu ima i nekih sigurnosnih problema. Mnoga bića iz velikčg broja rasa učinila bi ne znam što da se dokopaju psihloške matematike i nekih izuma koje su Psychli pokrali. Ti znaš, zar ne, da je profesor En, otkrivač teleportacije, bio Boxnard? Ne, nisi znao? No da, bio je. No da, mnogi će nastojati doći do ovog podatka. Ali mislim da mogu pomoći.” Na trenutak se zamislio. “Da, mislim da to mogu.” Nasmiješio se. “Kao i svaki hobist, i ja volim čeprkati, pa sam se prije pedesetak godina - bio sam na nekom užasnom planetu, gdje nije bilo ni drveta - dao na rješavanje problema kako da psihlošku višu matema tiku prenesem u kompjuter. Kompanija i vlada grozno bi se razjarile da su to doznale. No sjećam se krugova koje sam izmislio. Sigurno bi funkcionirali, ali bih trebao neke sprave i komponente.” Kompjuter! Jonnie se plašio rješavanja stotina tisuća formula da bi nekakve izume koje nađu priveli praktičnoj upotrebi. Kad bi imao računar, bilo tko od njegova osoblja mogao bi ih jednostavno otandrkati! “Ako to učiniš“, rekao je Jonnie, “dat ću ti milijun kredita iz vlastitog džepa.” “Milijun kredita?” - zinuo je Soth. “Toliko novca uopće nema!” Prekapao je po papirčinama. Jonnie je pomislio da on to traga za ne kim podsjetnikom, no onda je vidio da Soth pokušava naći svoj tanjurić kerbanga. Očito je osjetio da mu treba stimulativno sredstvo! Tanjurić je bio prazan, pa je Jonnie iz džepa izvukao omot kerbanga i stavio ga na posudi u. Soth je sa zahvalnošću odgrizao komadić, sjetio se što bi bio red, pa ponudio i Jonnieja, što je ovaj, naravno, odbio. “Zapanjio si me”, rekao je Soth. “No nije to sve što sam ti naumio reći.” Odgrizao je još komadić i srce mu je ponovno kucalo kako valja. “Prtljao sam i oko toga kako da jednostavniju psihlošku matematiku prenesem u decimalni sustav.” Ponovno je uronio u svoje papire, pronašao na podu ono za čim je tragao, pa pokazao Jonnieju. “Prilično začudan sustav. Djeca i odrasli lako ga uče. Psihloško se carstvo držalo sustava s jedanaest brojeva samo zato da bi ostale što više zbunilo.” “Mene jest zbunilo”, reka o je Jonnie. 298

“Pa, to sam i mislio, ali sve je to dio sigurnosnih mjera. No bilo kako bilo, sve osnovne aritmetičke funkcije i formule nižeg reda mogu se pretvoriti u decimalni sustav. Ta da će možda i novac izdavati u decimalnom sustavu - kao što vidim, nova emisija Gataktičke banke ostaje u jedanaesterobrojčanom sustavu. Evo dobre strane decimalnog sustava: Decimalni će sustav ući u opću upotrebu. Nitko više neće htjeti ništa u nespretnom jedanaestobrojčanom sustavu, i on će izaći iz upotrebe!” Pobjednosno se zavalio. “Dobit ćeš svoj kompjuter. Jedanaestobrojčani sustav će se postupno ukinuti. Ljudi će ga smatrati prastarom zanimljivošću i zaboraviti ga. A to je samo po sebi određen oblik sigurnosne mjere.” Jonnie je pronašao komad papira i hitro nešto ispisivao. ”Drugi ugovor!” - re kao je Sothu, čitajući ga odozgor nadolje. “Povrh prvog ugovora ”, rekao je Jonnie. “ Dva milijuna kredita ako napraviš računar i još jedan milijun ako osnovnu psihlošku matematiku pretvoriš u decimalni sustav.” “O bože”, rekao je Soth. “Time bih mogao skupiti čitavo skladište matematičkih tekstova! Deset skladišta! Pedeset! Brzo, dok se ne predomisliš! Daj da potpišem!” Kad su potpisali ugovor Soth ga je stanovito vrijeme promatrao. “Znaš, na Psychlu bih s ovim bio bogat. Imao bih desetak ženki, veliku obitelj, postao bih gotovo pripadnik plemstva. No sada je svemu kraj.” “Ovdje još ima Psychla”, rekao je Jonnie. “Ima i nekoliko ženki. Rasa nije zatrta.” “Ah”, rekao je Soth, “ti to ne znaš.” Sneveselio se. “Catristi su u davna vremena povukli jedine psihloške kolonije koje su nastale. Uvjerili su dvor da bi se kolonije na drugim planetima mijenjale, da bi mogle živjeti u drugim atmosferama i tako postati prijetnja kruni. Stoga su ustraja li na tome da se sva mladunčad rađa samo na Psychlu.” Gdje su joj mogli u glave ugrađivati kapsule, pomislio je Jonnie. “Povremeno, vrlo rijetko”, nastavio je Soth, “pripadnik kraljevske kuće mogao je odvesti vlastite ženke na druge planete, ali samo uz pratnju brojne ekipe catrista. Sve ženke, službenice kompanije, po davno donesenom nalogu catrista, moraju se trajno sterilizirati prije slanja s matičnog planeta.” “Hoćeš reći...?” Jonnie je mahnuo pre ma preostalom dijelu logora. “Da”, rekao je Soth, “sve su te ženke sterilizirane. Ne mogu imati mlade.” Sjedio je, zamišljen, neko vrijeme. “Mogao bi pomisliti da ti zamjeram što si uništio onaj planet. Da znaš, ne zamjeram. Od trenutka kad su se catristi dokopali vlasti, rasa se počela kvariti. Po mome”, nastavio je “program ponižavanja svih ostalih, potiskivanja svake skupine koja teži novom moralu, nazivanje svih životinjama pretvorio je Psychla u zvijer. Narodi diljem svih svemira sve su se vrijeme molili za propast tog carstva. Carstvo je bilo omraženo!” Pogledao je Jonnieja. “Prije ili kasnije našao bi se netko tko će galaksije osloboditi od Psychla. Sve su rase snivale taj san.” “Ti”, pružio je čaporak prema Jonnieju, “možda misliš da si ti to učinio. Nisi. Cijela je civilizacija bila osuđena na propast onog trenutka kad su na nju počeli utjecati catristi. Nisi je ti skršio. Catristi su bili ti koji su uništili Psychlo i cijelo carstvo. Terl je bio njihov proizvod, i vjerujem da su i njegovi čaporci na neki način bili umiješani u ovu propast. Znaš, čuo sam da je znao sjediti u dvorani za rekreaciju i pričati kako je , čovjek ugrožena vrsta. 299

Zahvaljujući catristima, Psychli su tisućljećima bili ugrožena vrsta, a sada ne samo da su ugrožena nego i izumrla!” Uzdahnuo je i pogledao hrpetine papira. “Pa, možda mogu pomoći da se bar dijelom isprave zločini koje su počinili.” Pogle dao je Jonnieja. “A ti, Jonnie Goodboy Tyler, nemaj nikakve grižnje savjesti zbog toga. Kad si uništio Psychlo, svim si galaksijama dao priliku da se vrate na bolje pute. Nisu mi trebali ovi ugovori. Ponudio si mi ih, i ja ću ih zadržati. No čast je pomoći ti, i ja ti zahvaljujem za tu mogućnost.” POGOVOR Nekoliko mjeseci kasnije Jonnie je dočuo da je vlada u škotskoj odlučila uvesti Porez za obnovu Edinburgha. Znao je da je u najranijim danima škotskog naroda porez bio nepoznat - kralj je u ta davna vremena plaćao sve što je trebalo. Osim toga, sumnjao je da škotska ima izvore iz kojih će to platiti. Uz to, osjećao je da je porez, kao vladin način postojanja, prilična glupost: zar ne bi vlada mogla sama zaraditi za svoje uzdržavanje? Zašto se mora upustiti u pljačkanje naroda? Razgovarao je, dakle, s Dunneldeenom i pridobio ga za to da poglavaru Clanfearghusa prenese zamisao da bi Edinburgh trebalo izgraditi od priloga. Da učvrste iluziju kako škotski narod plaća te radove, on i Dunneldeen su postavili crvene sandučiće duž puteljaka, tako da bi škoti u njih mogli ubacivati sitan novac; čak su nekoliko tih škrabica i ispraznili. No radove je zapravo plaćao Jonnie. Poslao je svoju graditeljsku tvrtku “Solidna gradnja”, u kojoj su bili sami Chatovariani. Oni su već završili sve industrijske objekte u Luxembourgu i bankovne u Zirichu. Chatovariani kao Chatovariani, poslali su po čitavoj škotskoj istraživačku ekipu da ustanovi kakav Edinburgh narod želi, a zatim svejedno sazidali i dovršili ono što su sami smatrali ispravnim. Zaključeno je da će se u Edinburghu razvijati tri djelatnosti: planetarna vlada, izvanzemaljska obuka i škotski umjetni obrt. Zaista je bilo vrlo teško spojiti ovako raznorodne djelat nosti u arhitekturi za koju su uvijek smatrali da mora biti a) autohtona i b) svrsishodna. Istraživačka je ekipa otkrila da je sam grad nekoć imao nadimak “Auld Reekie”, (“Stari smrdljivko”), jer je vrlo gadno vonjao. Istraživači su ustanovili da u njemu tisuću i sto godina nije živio nijedan škot. Ruke su im, dakle, bile potpuno odriješene: srušili su sve, osim Castle Rocka; hitro su pokrenuli nekoliko hidrocentrala u Highlandu, a zatim pozvali “Očajničku obranu”, svog poslovnog partnera, da izvede instalacije i artiljerijska gnijezda; nakon toga su izveli sistem kanalizacije i pročišćavanja; tada su protrljali ruke i dali se na pravi posao. Sjeverni su dio grada pretvorili u industrijski - za poslovni život i umjetni obrt - davši mu opći izgled i oblikujući ga kao niz kamenih kućica u kakvima škoti žive u Highlandu. Dalekosežno su isplanirali mnoge stručne škole : izvana su to bile prave škotske raskošne zgrade s isturenim tornjićima, kulama koje kao da su izišle iz bajki, ali cijela je unutrašnjost bila prilagođena izvanzemaljskom životu. Te su građevine bile usred prostranih perivoja. 300

Sam Castle Rock sačuvan je za vladu. Bio je toliko ruševan i raspuknut da su se morali poslužiti starim gravurama da vide kako će ga oblikovati; oblikovanje i armiranje stijene nije za Chatovariane bio nikakav problem, ali kako je dvorac izgledao prije tisuću godina - e, to je već bilo nešto drugo. Otkrili su da je na ovom mjestu stajao dvorac nekog davnog škotskog kralja Duncana, kojega je ubio Macbeth - kako su došli do toga, bio je pravi misterij. Netko je natuknuo da je u ruševinama Britanskog muzeja pronađena neka stara drama. Ponovno su sklopili stijenu, ponovno izgradili unutarnja skloništa, sve prekrili plavim talijanskim mramorom, armirali i osvjetlali, pa onda nanj spustili blještavo bijeli Duncanov dvorac. U jednom drevnom gradu koji se zvao Rheima pronašli su katedralu, za koju su rekli da se lijepo slaže s arhitekturom dvorca, pa su je na stijeni podigli od svjetlucavog crvenog kamena i ponovno prozvali “Saint Giles”. Škote je oduševio rezultat onoga što su “financirali”. Jonnie je smatrao da je lijepo. No tu je nastao problem. Chatovariana, koji su na svojem planetu bili prenapučeni, bilo je i ovdje previše, jer je posao bio “hitan” i “za samog gazdu”, pa su okupili vrlo veliku ekipu. Osim toga, njihova je politika bila da nikad nikog ne otpuštaju. Stoga je Jonnie imao preveliku graditeljsku ekipu, koja je brojem gotovo dostizala cjelokupno stanovništvo Zemlje. Uputio ju je zato na izgradnju gradova koje su “posjetitelji” bili popalili. I to je za Chatovariane bio problem. Čemu gradovi? Nitko u gradu nije živio tisuću i sto godina. Njihove su istraživačke ekipe morale ustanoviti kakva bi mogla biti buduća korist od gradova, uzeti pri tom u obzir prirodna bogatstva, blizinu rijeka i mora, što uspijeva u određenoj klimi, čime bi se budući stanovnici mogli baviti, koliko bi ih za određenu industriju trebalo naseliti. Sve je to bilo vrlo složeno i prilično teško. Izgradnja autohtone arhitekture bila je laka u Aziji, razmjerno laka u Evropi, a u Americi nemoguća: ovaj posljednji kontinent bio je poludio za modernom arhitekturom, a nju Chatovariani nisu mogli podnijeti. Zbog toga su morali uzeti najzanimljivije i najtipičnije vrste zgrada koje su našli na terenu, kopirati ih te urediti mnogobrojne parkove. Matična tvrtka na Chatovariji nakupovala je u jednom drugom poslu više jednotračnih željeznica no što joj je trebalo, pa su te uređaje prebacili u Ameriku i razvukli međugradske veze tako visoko da perivoje nisu morali nagrđivati cestama. Morali su s Hawvina pozvati jedno poduzeće da raščisti radioaktivno onečišćenje oko Denvera - to su obavili letećim magnetskim čistačima. Zatim su Chatovariani iznova podigli taj cijeli predio, pa čak i Jonniejevo selo. Nikakva pučanstva nije bilo, pa kad bi koji grad dogotovili, samo su zapečatili prozore i vrata, uspostavilil čuvarsku službu i otišli. O da, pomislio je Jonnie vidjevši kao se dižu ti silni prazni gradovi, možda će u njima jednoga dana netko i živjeti. Ker je na se preuzeo brigu o rudarskoj školi u Edinburghu. Psychli koji su ostali na životu preselili su onamo i držali predavanja i vježbe. Prave horde Izvanzemljana slijevale su se da bi naučile kako da iskapaju rudu na svojim planetima i ponovno dođu do kovina. Ker je piktografirao sva predavanja da se tehnologija ne bi zatrla. Rudnike u Cornwallu i na Viktorijinu jezeru koristio je za praktičnu obuku, i to ga je vrlo okupiralo, pa je letao okolo s Chirk, koja je na se preuzela osnivanje knjižnica. Ker je, štosa radi, nosio masku za disanje oslikanu licima rasa koje je obučavao. Zbog uspostavljanja prijateljskijih odnosa, objasnio je. 301

Bilo je mnogo bivših psihloških planeta na kojima je vladalo ropstvo ili su se stanovnici povukli u planine, pa su koordinatori u svojoj školi za koordinatore u Edinburghu imali mnogo posla učeći bivše potlačene rase kako da se ustroje i krenu put napretka. Upisu je vrlo pogodovala činjenica da je Galaktička banka odobravala znatno povoljnije kamate planetima koji su imali koordinatore obučene u Edinburghu. Nova zemaljska vlada - najvjerojatnije pod utjecajem brata gospodina Tsunga - ustvrdila je da je poglavar Clanfearghusa kralj. Tako je Dunneldeen postao kraljević, ali koliko je Jonnie mcčgao vidjeti, ni poglavar, ni Dunneldeen nisu to promaknuće shvatili osobito ozbiljno. Vlada je vrlo nerado donosila zakone i uglavnom je prepuštala pleinenskim glavarima da upravljaju u svojim područjima, miješajući se samo onda kad nije bilo nikakva drugog načina da se okonča neki spor među njima. Vlada je bila vrlo omiljena. Pukovnik Ivan, koji je sada imao čin “narodnog pukovnika demokratske hrabre Crvene armije ”, vladao je Rusijom. Ljudi iz Jonniejeva sela pomogli su mu, a zatim su se neki mladi vratili u Ameriku da pokušaju krenuti iz početka. Poglavar Chong-won i sjevernokinesko pleme sklopili su savez i počeli podizati Kinu. Izvozom svile i umjetnim obrtom podmirivali su svoje ekonomske potrebe. Utemeljili su i kuharsku školu, na koju je vladala navala, jer su Selachee, koji su se, zahvaljujući svojim “bankama u susjedstvu”, proširili još dalje po svim galaksijama, tvrdili da je kineska kuhinja najbolja - osobito zbog svojih jela s ribom - pa su rado financirali svakog Izvanzemljanina koji je želio otvoriti kineski restoran u svojem kraju, pod uvjetom da nekoliko kuhara pošalje na obuku u kinesku školu. Obično je u Kini bilo više učenika kuharstva, nego samih Kineza. Oni nisu morali učiti samo kuharstvo nego i proizvodnju hrane. Dodatna radna snaga i strojevi omogućili su procvat kineske poljoprivrede i ribarstva i, kako bi poglavar Chong-won primijetio svaki put kad se sreo s Jonnijem - a to je bilo često - glad više nije bila glavni kineski proizvod. Jonnie se često pitao kako jedan Izvanzemljanin, koji jede posve drukčiju hranu, može naučiti kuhati nešto što nikad neće jesti. No moć banke i tek Selacheeja podjednako su zadivljavali. U skladu s opće galaktičkim prijelaskom na decimalni sustav, banka je stavila u opticaj nove emisije novca. Chrissie se zbog njih vrlo uzrujala: lik na kovancima i novčanicama još je manje nalikovao Jonnieju. Nekoliko je dana zanovijetala kako je sada taj lik sličniji Selacheeju, nego Jonnieju. No Jonnie joj nije rekao da je on sam pažljivo izmanevrirao stvari u tom smjeru: sada je mogao mirno hodati ulicom i malo je tko na njega upirao prstom. Još nekoliko emisija, i nijedan ga stranac neće uopće prepoznati pri prvom pogledu. Banka u Snautchu nikad im nije vratila zlato. Kad su ondje podigli veliku novu banku, zlato su stavili iza armiranog stakla u glavnom foajeu i na nj postavili oznaku na više jezika: “Ovo je zlato koje je iskopao osobno Jonnie Goodboy Tyler s nekolicinom škota. Ostavio ga je kod nas jer nam VJERUJE. Možete nam dakle, vjerovati i vi. Ako danas otvorite novi račun, možete posegnuti kroz prorez i dotaći zlato!” Kad je Jonnie poželio nešto zlata da pozlati inauguralni izložbeni model novog teleportacijskog automobila koji je “Očajnička obrana” trebala proizvoditi na Chatovariji, Dwight je morao otići u Ande sa starom ekipom i otvoriti ondje rudnik da dođu do zlata. Nakon što je banka prema Jonniejevu prijedlogu provela ankete o tome što ljudi žele, prebacivanje bivše ratne industrije na proizvodnju robe široke potrošnje odvijalo se vrlo brzo. 302

Trenutno je za patentima Intergalaktikine rudarske kompanije vladala vrlo slaba potražnja. Otkrilo se da ljudi na civiliziranim planetima žele lonce, tave i slično, što se sve proizvodilo lako i uz pristojnu dobit. Izaslanici koji su prisustvovali onom povijesnom skupu postajali su vrlo bogati i moćni i svesrdno su podupirali Jonniejeve mjere, vodeći čak svoje zemlje na put socijaldemokracije. Jonnie je rijetko pohađao njihove sastanke, no oni su mu često dostavljali pošiljke, tražeći njegovo mišljenje. Ovaj proturatni val bio je najunosniji pothvat za koji su ikad čuli. Hovinska Trgovačka obavještajna služba pustila je u promet tajni izvještaj o dvadeset osam platformi, ne znajući da joj je te podatke podmetnula Galaktička banka. Za taj je zadatak odabrana upravo ova služba za to što je to bila služba s najrazgranatijom mrežom obavještajaca u svim galaksijama. Izvještaj se hitro i tajno proširio po svim galaksijama. U njemu je navedeno da je prvotno zamišljenih dvadeset osam platformi povećano na pedeset i tri, kako bi se uzeli u obzir i novi narodi, te da su platforme zapravo smještene u sedamnaestom svemiru. To je prouzrokovalo trenutnu akciju. Nekoliko je znanstvenih tijela otpočelo istraživanja, ne toliko zbog toga da se nađu teleportacijske platforme, nego zato da se utvrdi postoji li sedamnaesti svemir. Demokratski kraljevski institut Chatovarije zaista je pronašao dodatni svemir, no budući da je taj bio istom u fazi stvaranja i nije bilo nikakvih dokaza o nekom razvijenom životu u njemu, a nije bilo ni traga ičemu na što bi se mogle postaviti platforme , institut je zaključio da to mora da je osamnaesti svemir. Sedamnaesti svemir, onaj s platformama, ostaje neotkriven do danas. I kako je to Jonnie ponekad znao reći samom sebi, to i nije teško razumjeti. Taj je svemir bio u njegovoj glavi. On nikad nije sagradio one platforme. MacAdam je rekao Jonnieju da priličan broj starih Intergalaktikinih rezervnih planeta, mada pogodni za stanovanje a trenutno nenastanjeni, opterećuju tržište. Jonnie je, s tim u vezi, posredstvom specijalnih kurira Selacheeja iz svoga osoblja povjerljivo obavijestio izaslanike o različitim skupinama planetu na popisu. Ovi su pak smjesta sklopili ugovore s kompanijom i zatim te planete bacili na tržište nekretnina pod geslom: “Uživajte u mirnom, neugroženom, ekskluzivnom životu.” Tim su se potezom još više obogatili i oni, i njihovi prijatelji. Zaklinjali su se Jonniejem. Mir je najunosnije otkriće koje je ikad pronađeno! U tom razdoblju jedina loša vijest koja je doprla do Jonnieja stigla mu je preko njegova vlastitog računovodstva. Da bi moglo pratiti njegov dohodak, računovodstvo se povećalo na dvije stotine Selacheeja. Službenici su mu saopćili da je zemaljski odjel tvrtke “Solidna gradnja” jedino njegovo poduzeće koje posluje s gubitkom. Sva ostala rade s nekakvom dobiti. Jonnie je rekao da će morati porazgovarati s njihovim direktorom, što je i učinio. Otkrio je da su na platne liste stavili još daljnjih dvije stotine tisuća radnika Chatovariana. Direktor mu je objasnio da oni sada ne izgrauđju samo spaljene gradove već da su se proširili, pa obnavljaju i sve ostale gradove , te da imaju dvjestogodišnji program izgradnje, koji su isplanirali i ne žele da ih se ometa. Jonnie je rekao njemu i šestorici njegovih glavnih pomoćnika da podižu gradove za koje stanovništvo ne postoji, niti će postojati u slijedećih nekoliko stoljeća, te da bi bilo bolje da počnu proračunavati kako će ostvariti dobit. 303

Rekli su mu da će postupiti tako. Zauzvrat, podržao ih je da ustraju sa svojim programom. Ne, nemaju oni nikakvih namjera da Zemlju nasele Chatovarianima; znaju da bi time izgurali čovjeka. Riječ je samo o tome da kad se oni u nešto upuste, strahovito se razmašu. Jonnie je pomislio da to ionako nije baš značajno, pa je sve zaboravio. Malo zatim Stormalongu su dosadile demonstracije novih atmosferskih transportera s teleportacijskim motorima, koje je “Očajnička obrana” prodavala po svim galaksijama, i obuka letača za te letjelice, pa je nagovorio Jonnieja da mu dopusti da ponovno osposobi jednu staru kompa nijinu letjelicu za orbitalno rudarenje s dizalicama te da odleti na Mjesec. Jonnie je pak nagovorio njega da prvo nabavi neka kozmonautska odijela, zatim uzme još trojicu pilota jednako ludih kao što je i sam, da poprave četiri orbitalne rudarske letjelice, i to dobro. Stormalongovo je opravdanje bilo da želi ustanoviti bi li se moglo naći još malo onog teškog metala. Računao je da su meteoriti sada već pogodili Mjesec. Dva su mu mjeseca trebala da se spremi, izvede let i vrati se. Stvarno su pronašli meteorite s tragovima one te škekovine. Iskopali su ih i vratili se s dvjesta tona rude za obradu. No Stormalong je donio zapanjujuću vijest: “Tamo gore ima tragova nogu”, rekao je Jonnieju, “i otisaka guma!” Budući da je bila riječ o tragovima, Jonnie se vrlo zainteresirao. Razmatrali su mogućnost nisu li to neki napadači. No osoblje iz “Očajničke obrane” prezirno ih je ismijalo: kroz njihovu obranu ništa se ne može probiti. Nakon toga pitali su se nisu li to posjetitelji ostavili za sobom tijekom rata. Jonnie nije kanio provesti tjedne u svemiru u radarskoj letjelici, pa je preko vikenda zakupio svemirsku jahtu Driesa Glotona. Njega i Stormalonga odvezli su gore da bace još jedan pogled. O da! Tragovi nogu! Otisci guma! A onda je oštro, izvježbano Jonniejevo oko opazilo papirnati ovojni listić koji mora da je nekom ispao i koji je bio gotovo potpuno pokriven prašinom. Na njemu je pisalo: “Bez brige - guma za žvakanje bez šećera - Zelena metvica, 15 komada, Poduzeće Spasioci života, New York City”. Stormalong je bio mišljenja da to mora biti neka oprema za spašavanje nekakve olupine. No nikakve olupine nije bilo. Dries je mislio da se to možda upotrebljavalo za krpanje rupa. Guma je to. Jonnie im nije dopustio da svojim stopama unište tragove. Snimio ih je piktorikorderom, zatim reproducirao te otkrio nekakvu mogilu s vrlo izblijedjelim ostacima nečega što bi moglo biti zastava. Tada je, mada je imao poteškoća hodajući gotovo bez ikakve težine, prošvrljao okolo pa našao još jednu mogilu s još jednom zastavicom, koja je izblijedjela toliko da se nije mogla prepoznati. To je bilo sve što su našli. No Jonnie im je pokazao da je izloženi dio papirnatog ovoja znatno više izblijedio od zakopanog dijela, pa su iz toga zaključili da su ti tragovi mogile stari više stotina godina. Zaključili su, dakle, da im ne prijeti nikakva neposredna opasnost, pa su se uputili kući. Do pravog su otkrića došli pri povratku. Jonnie se divio Driesovim uređajima za komuniciranje, a Dries mu je pokazao prve slike planeta koje je uopće snimio. Jonnie je zapazio da je oblačni sloj sada znatno veći. Napravio je još neke usporedbe. Sunovraćivali su se prema Evropi, naravno, ali su još mogli vidjeti sjevernu Afriku i Bliski istok. Bliski je istok bio zelen, a usred Sjeverne Afrike steralo se novo more. 304

Kad su se opet našli na zemlji, mada je već zakasnio na nedjeljnu večeru, Jonnie se uputio ravno dežurnom oficiru “Očajničke obrane” i upitao ga zna li on za te planetarne promjene. Znao je i uputio je Jonnieja glavnom direktoru “Solidne gradnje”. “Naredili ste nam da poslujemo s dobitkom”, rekao je generalni direktor braneći se. “Zaposlili smo, dakle, još jedan broj Chatovariana te krenuli sa 'Zdravstvenom podružnicom'. Shvatili smo da se 'Solidna gradnja' može odnositi i na snažnu građu tijela.” Jonnie je htio čuti kojeg li je to vraga sada učinio. Izgle da da se usred suhe pustoši Sahare nalazilo mjesto ispod razine mora, pa su u nj napustili Sredozemno more i tako stvorili novo more koje će stvarati kišu. Mitraljeskim su postupkom zasadili ondje osamdeset pet kvadrilijuna stabala, kao i na Bliskom istoku, gdje neće trebati mnogo vode. Dobre sorte, sporo rastu, ali su vrlo ukusne. Osim toga, daljnjih šesnaest kvadrilijuna zasadili su na srednjem zapadu američkog kontinenta... oh, Jonnie nije vidio taj dio kontinenta? Pa nekoć je na toj velikoj, središnjoj, ravnoj nizini bilo drveće, što se može dokazati ostacima fosila. No, bilo kako bilo, žao mu je što je promijenio klimu. To se, znate, obično događa. Uz to, i zrak biva čistiji. Jonnie je želio saznati kako će se trošenjem tolikog novc a i unajmljivanjem te nove vojske Chatovariana ostvariti dobit. Generalni direktor pokazao mu je bilance. Sve su bile pozitivne. Izvozili su hranjivo drvo na Chatovariju i njezine planete, koji su oskudijevali u hrani. Jonnie mu je sve oprostio, povisio plaću i otišao kući na večeru, na koju je ionako debelo zakasnio. Još jedan slučaj vrijedan pažnje dogodio se nekako u isto vrijeme. Jonnie, koji je nosio izvanzemaljsku masku da ga ne bi zaustavljali na ulici i da se narod ne bi okupljao, otišao je na neki sajam u Zurichu i ondje ugledao Pierrea Solensa. Biviši je pilot bio u prosjačkim ritama i obraćao se općinstvu pričajući kako je osobno, svojim očima, vidio Jonnieja Goodboya Tylera kako hoda po oblaku; i ne samo to, nego da iz oblaka izvlači demona i s njim pjeva u duetu. Kad je završio priču, pošao je s okrnjenim lončićem po milodare. Čini se da se na taj način prehranjivao. Kad je došao do Jonnieja, ovaj je svukao masku, i Pierre samo što se nije onesvijestio. O Jonnieju su kolala tolika pretjerivanja i laži da mu još jedna nije bila potrebna. Natjerao je Pierrea u avion, odletio s njim ravno u Afriku, gdje ga je u rudniku na Viktorijinu jezeru primorao da sjedne u drugi avion te da sam odleti na vrh, gdje su u snijegu još ležali psihloški leševi, da se spusti, da ih pogleda i kroz oblake ponovno aterira na uzletište. Pierre je sve to izveo ne slupavši se, i Jonnie ga je vratio u Luxembourg. Pierre mu je rekao: “Hvala vam”, i to stvarno od srca. Vratio se svome starom poslu premještanja logorskih zrakoplova po hangaru i s vremenom postao sasvim pristojan letač. U Edinburghu se zbio neobičan sluča j. Sarkofag Bittieja MacLeoda na čudesan se način sačuvao prilikom bombardiranja: tri grede katedrale koja se rušila pale su preko njega gotovo zaštitnički; Chatovariani su ga premjestili u kriptu nove katedrale u red palih ratnih junaka, u kojem su se nalazili i pronađeni Glencannonovi posmrtni ostaci. Kad je navršila šesnaest godina, Pattie je zatražila da je odvedu u kriptu i vjenčaju s Bittiejem MacLeodom. Ništa je od te namjere nije moglo odvratiti, i tako je stajala pokraj sarkofaga u bijeloj vjenčanoj haljini držeći Bittiejev medaljon na kojem je pisalo “Mojoj budućoj ženi”. 305

Pastor, koji nije mogao naći nikakvu zakonsku smetnju obavio je obred vjenčanja. Zatim se presvukla u udovičko odijelo i nakon toga se prozvala gđa Pattie MacLeod. Nastavljaljući dalje svoje medicinsko školovanje, utemeljila je MacLeodovu intergalaktičku zdravstvenu organizaciju. Jonnie ju je financijski podupro, pa je ta ustanova postala standardna točka pri dolasku ili odlasku sa svih platformi za ispaljivanje diljem galaksija. Ta je ustanova ujedno osiguravala i hitnu medicinsku pomoć. Zbila su se još dva događaja. Jonnie i Chrissie dobili su dečkića Timmieja Bravea Tylera, koji je, kako su se svi kleli, bio isti Jonnie. Dvije godine kasnije dobili su i curicu, Missie, za koju su svi rekli da je slika i prilika Chrissie. Kad je Timmie imao šest godina, Jonnie je eksplodirao. Dječaka nisu dobro odgajali. Imao je čitavo čudo “stričeva”. “Stric” pukovnik Ivan, “stric” sir Robert, “stric” Dunneldeen. Uz njih, i svi škoti koji su rudarili ili vojevali s Jonniejem bili su mu “stričevi”. Potpuno su razmazili dijete. Donosili su mu stvari sa svih strana svijeta. No jesu li se starali o tome da Timmie bude pristojno odgojen? Ne! Mali je donekle znao govoriti nekoliko jezika - ruski, kineski, psihloški, engleski, a sporazumijevao se i s Chatovarianima. Kad mu se htjelo, znao je napamet zbrajati. Znao je i upravljati teleportacijskim gokartom, što su mu ga napravili Angus i Tom Smiley. No Jonnie se suočio s mrom da će mu sin odrasti posve neupućen u osnovne životne stvari. Odlučio se. Poslovi su tekli dobro - ionako su se o njima starali uglavnom drugi. Uzeo je nekoliko najnužnijih potrepština, spakovao Timmieja, Chrissie, Missie i četiri konja u stari marinski jurišni avion te odletio u južni Colorado. Isključio je avionski telefon i radio, letjelicu sakrio u šumarak te udario logor. Čitavu slijedeću godinu, bila kiša, bilo sunce, Jonnie se trudio oko sina. Missie je lijepo napredovala. Pomagala je majci i naučila kako valja štaviti kožu, kuhati i sve druge važne stvari. No glavna je pažnja bila posvećena Timmieju. Isprva je Jonnie bio malo oštriji, jer je dječak očito zakasnio u razvoju. No nakon nekoliko mjeseci vidio se napredak. Dječak je naučio slijediti tragove, uočavati životinje i njihove neposredne namjere. Naučio je loviti divlje konje, dresirati ih, i nije mu trebala ona mekoputna stvarca - sedlo. Napredovao je izvrsno, i to ga je vrlo veselilo. Jonnie ga je naučio da vrlo precizno baca kijaču, pa je jednom čak i oborio kojota. Jonnie je, upravo počeo s više pouzdanja gledati na dječakovu budućnost i baš je htio njegovo školovanje završiti lovom na vukove i zatim na pume. No na sam dan kad su krenuli u lov, čuo je kako popodnevnim nebom trešti zrakoplov. Nije to bio orbiter. Bio je avion, koji se usmjerio prema pramenu dima što je označavao njihov privremeni logor. Jonnie i dječak otrčali su natrag. Jonnie s neugodnim predosjećajem. Bili su to Dunneldeen i sir Robert. Timmie je poput vihora skočio na njih, vrišteći radosno u znak dobrodošlice: “Striko Dunneldeen! Striko Robert!“ Jonnee je svojom srdačnošću omogućio Chrissie da im napravi veceru. Nije izgledalo da su gosti u hitnji da bi odmah prešli na poslove. Došla je večer i dva su gosta i obitelj posjedali uz vatru, pjevajući škotske pjesme. Zatim im je Timmie pokazao da nije zaboravio gorštački škotski ples, pa ga je otplesao pred njima onako kako ga je naučio Thor. Konačno, kad su djeca i Chrissie otišli u postelju, Dunneldeen je izrekao potpuno nepotrebnu tvrdnju: 306

“Pretpostavljam da se pitaš zbog čega smo došli.” “Koje su loše vijesti?” - upitao je Jonnie. “Nema loših vijesti”, razdražljivo je odgovorio sir Robert. “Držimo u slozi šesnaest svemira kao da smo ih slijepili. Zašto bi trebalo biti loših vijesti?” “Prošla je godina dana”, rekao je Dunneldeen. “Zbog nečega ste došli”, rekao je sumnjičavo Jonnie. “Pa”, kazao je Dunneldeen, “u stvari, kad se promisli i jesmo. Prije nekoliko godina otišao si u obilazak svih plemena na Zemlji. Planirano je da odeš u obilazak glavnijih civilizacija diljem galaksija. Mnogo je vlada koje te žele obdariti častima, posjedima, odličjima i koječim zato što su galaktičke prilike sada toliko povoljne.” Jonnie se na to vrlo razljutio. “Rekao sam vam da uzimam godinu dana odmora! Zar ne shvaćate da imam obiteljskih obaveza? Kakav bih ja to bio otac kad bih dopustio da mi sin raste poput školovana neotesanca!” Istinski ih je napao. Dunneldeen ga je saslušao pa se nasmijao: “Mislili smo da ćeš to reći, pa smo umjesto tebe poslali Thora.” Jonnie je promislio o tome, a zatim rekao: “Ako ste to sredili, zašto ste onda došli?” Sir Robert je pogledao. “Tvoja je godina završila, momče. Je li ti ikad palo na premet da bi mogao nedostajati svojim prijateljima?” I tako se Jonnie vratio kući. Premda je Timmie naučio petnaest jezika i pet vrsta matematike, premda je naučio voziti teretnjak kao Ker te upravljati i letjeti svime što je kompanija proizvela na bilo kojem planetu, uključujući i novu jahtu Driesa Glotona, njegov odgoj nikad nije dovršen. To je bio vjerojatno jedini propust u životu Jonnieja Godboya Tylera. Doktor MacDermott, povjesničar koji je smatrao da ga se može žrtvovati, živio je i živio dalje. Napisao je knjigu pod naslovom: “Jonnie Goodboy kakvoga sam poznavao ili Osvajač Psychla, ponos škotskog naroda”. Ta knjiga nije tako dobra kao ova, jer je namijenjena polupismenu puku. No u njoj su trodimenzionalne pomične slike u bojama - imao je pristup u različite arhive - a prvo je izdanje rasprodano na devedeset osam tisuća različitih galaktičkih jezika i doživjelo je bezbroj izdanja. Doktor Mac Dermott primio je na ime autorskih prava svote koje daleko nadilaze potrebe njegova jednostavnog života , pa je subvencionirao Tylerov muzej. To je ona prva zgrada koju vidite, ona sa zlatnom kupolom, kad napustite MacLeodovu intergalaktičku zdravstvenu organizaciju na izlazu denverskog terminala. Nedugo po povratku iz Amerike Jonnie je nestao. Obitelj i prijate lji vrlo su se zabrinuli, no znali su da ne voli laskanje i da se ne može kretati a da ne izazove pozornost svjetine. Ostavio je poruku da sada više nije potreban te da je svoj posao obavio. Nestali su njegov nož, dvije kijače i torba. Zmajev šljem i jakna sa svijetlim dugmetima i dalje su na kuki gdje ih je zadnji put objesio. No narodi diljem galaksija ne znaju da je nestao. Ako bilo koga na bilo kojem civiliziranom planetu upitate gdje je Jonnie, vjerojatno će vam reći da je ondje, odmah iza onog humka, spreman za slučaj da se gospodari ili Psychli vrate. Pokušajte. Vidjet ćete. Čak će va m i pokazati. Kraj

307