bilten fondacije "lijepa riječ" konjic br.2

BILTEN FONDACIJE „LIJEPA RIJEČ“ KONJIC KONJIC, SEPTEMBAR 2013.G.

Strana | 2

AKTIVNOSTI FONDACIJE „LIJEPA RIJEČ“ KONJIC U

PROTEKLOM PERIODU Izdavaštvo

Aziz Nuhić SVJETLOST I VODA

Enes Karić: Recenzija rukopisa pjesama „Svjetlost i voda“ autora Aziza Nuhića

Nuhićeva zbirka pjesama „Svjetlost i voda“ obuhvata sljedeće pjesme/naslove: Sedžda, Idbar, Prespavane godine života, Sjene, Veliki prasak, Izvor, Rijeka, Otkriće koje to još nije, Neiskusna mladost, Zemljo raspukla moja, Nezavičajnik, Dram života, Nada, Kad prvi pijevci zapjevaju, Mrak, Na putu vječitom, Govori vodo, Pronađi svoju mudrost, Prijateljica života, Kajanje koje to još nije, Burila, Pustite vode, Sedam, Paroljubac, Strah od mraka, Zvijezda vodilja, Povratnik, Prezri ih pjesmo, Ja, Rodih se, Kajanje, Čežnja za gorjem, Divije planine, O pjesnicima, Novi svjetski poredak,

Sreća, Ne kunite vjetar, Vjetrovi, Vjetrovi upozorenja, Sjećanje umjesto obećane pjesme vjetru, Nacija, Be I Ha – Ha, Šta je to novac.

Zbirka „Svjetlost i voda“ već je na prvoj stranici oslovi čitatelja izvanrednom magijom „pjesni“ koja pokazuje autora Nuhića kao čovjeka duboko oslovljenog čuđenjem pred Univer-zumom, Prirodom i njenim fenomenima.

Nimalo slučajno, prva pjesma „Sedžda“ odaje pjesnika koji se suočio sa Istokom Svjetlosti, odaje ga kao stvorenje zaustavljeno „pred Svjetlom Nebesa i Zemlje“ (ili kur'anskom metaforom za Boga), koje se osjeća „trun(om) pred Beskrajem“. Treperenje autorova praiskon-skog čuđenja vidljivo je potom u stihovima:

Na sedždu padam Trun pred Beskrajem Čelom pred Istinom

Svjetlošću prožet Za milost molim

Da put istine Iz srca u vječnost

Širi od mora Vidniji od dana Milošću svjetla

Nad svjetlima nađem Iako u ovoj vrijednoj zbirci Aziza Nuhića pjesme nisu strogo tematski razvrstane, vidljivo je da se moćno izdvaja formalno nenaznačeni „ciklus“ pjesama o svjetlosti i vodi. Kao da nam Aziz Nuhić svojim izvanrednim pjesničkim namislima i sugestijama zapravo želi govoriti da je svjetlost potekla Zemljom u svome prestabi-liziranom obličju vode! Nuhić je u ovome prepoznatljiv putnik na stazama veličanstvene


Strana | 3

pjesničke tradicije npr. Maka Dizdara ili Hadžema Hajdarevića. U pjesmi „Prespavane godine života“ Nuhić sebe pokazuje ne samo kao metafizičara svjetlosti, već i metafizičara vode, napose je to vidljivo u načinu upotrebe sintagme „okean svjetla“.

Dakle, pjesme i pjesništvo Aziza Nuhića iznimno snažno preporučuju, napose ga prepo-ručuju kao „metafizičara svjetlosti“, ali jednako tako, sve te pjesme pokazuju da Nuhić čini jedan važan korak koji ostavlja dubok trag u mnogim pjesmama posvećenim dvojcu „svjetlosti i vodi“, a taj korak nazvali bismo pradavnom brigom pjesnika za vodu kao nešto najrođenije, najprisnije svemu živom na zemlji. Zapravo, u cijeloj ovoj zbirci vidi se jedna „iskonska ekologija“ autorova pjesničkog stava. U pjesmi „Rijeka“ to je tako snažno vidljivo, tu pjesnikovo saučestvovanje sa prirodom vode, sa njenom uzvišenom naravi, dolazi do vrhunca, tu Aziza Nuhića vidimo kako pjeva jednu pjesmu tužbalicu o prirodi i vodi jer

Gdje neljudi jesu Obale otpadom Gorko ridaju

Odjekim do neba stigao Kako o kako ptico Da opjevaš vodu Bistru na izvoru

A na ušću mutnu i krvavu

U svim pjesmama o vodi kroz pjesnika Nuhića govori njegov veliki i prostrani zavičaj Konjica, prebogat vodom. Njegova pjesma „Izvor“ možda je najbolje posvjedočenje te tvrdnje…

Autor mjestimice, kako u pjesmama o vodi tako i u drugim navratima, moćnim pjesničkim slika-ma budi sjećanje iz svoga zavičaja, u tom je pogledu karakteristična pjesma „Idbar“, gdje autora vidimo gotovo (privremeno) reducirana na njegovo duhovno zavičajno magnovenje, te nad imaginarnim rukopisima iz sjećanja njegove duše.

Na kraju, preporučujući ovu lijepu zbirku za čitanje, sa zadovoljstvom podsjećamo na pjesmu „Govori vodo“, u kojem autor (ne prvi put) stupa u (imperativni!) dijalog sa vodom.

Govori vodo Ko ti bistrini Plemenitoj Zlo učini

Ko ti kolijevko života Auru rastvori

Svojim osjećanjem riječi, posezanjem za meta-forama, uokriljavanjem metafizike svjetlosti, osviješćenim ekološkim stavom, autor Aziz Nuhić se dokazuje kao pjesnik koji izriče stiho-ve sa pradavnom odgovornošću.

Prof.dr.Enes Karić

Jasminko Šarac IMHOTEPOV NESTANAK

Jasminko Šarac rođenje 1961. godine u Stocu. Studij sociologije završio je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Godine 2001. u izdanju izdavačke kuće DID objavljuje svoje prvo djelo Noć mrtvih. U januaru 2004. godine u izdanju BZK Preporod Stolac izlazi zbirka poezije Melanholija u plavim daljinama Ferare, potom u februaru 2005. godine Kristova nevjesta, njegovo slijedeće nadahnuće, također u izdanju BZK Preporod Stolac. Slijede Lju-bičica Kazablanke i Svijetlost Betlehema 2006. godine, zatim Bošnjak 2007. godine, Pero i skrivenost i Put u Magdalu 2008. godine, Kapije čistih 2009., Tajna svetog imena i Keopsova poruka 2010. godine, Fakir 2011. godine Kalki Avatar 2012. godine i 2013. godine pred nama je Imhotepov nestanak.


Strana | 4

Esad Bajić

KOME SEDŽDU ČINIŠ BRATE

Zbirka pjesama „Kome sedždu činiš brate“ čini kraći izbor, uglavnom religioznih i rodoljubivih pjesama iz do sada objavljenih zbirki pjesama Esada Bajića (Bihuzurka, Kamendan, Besan i Godovi dana) te nekoliko pjesama koje je autor kao srednjoškolac objavljivao u listu učenika Gazi Husrevbegove medrese, „Zemzem“, a koje do sada nisu uvrštavane ni u jednu njegovu zbirku.

Za naziv ove knjige uzet je naziv ilahije „Kome sedždu činiš brate“ kojom je Esad prije 25 godine, još kao osnovac u rodnom Glavatičevu, uspješno zakoračio u pjesničke vode.

Religijski motiv označen potragom za vrijednostima i ljepotama življenja i osjećaja kakav nudi islamski pogled na svijet postojanja, bilo da se radi o vidljivom ili nevidljivom, bio je i ostao osnovna odrednica Bajićeve poezije, stoga ne čudi da je i ovom izboru odabrao naziv svoje prve pjesme kazavši kako su sve druge nastale nakon nje manifestacija iste želje, iste emocije i iste, hiljade puta iznova doživljene radosti otkrivanja Božije ljepote, dokaza i znakova u prostranstvima nebeskim a i u nama samima.

Ljubav prema Bogu, Njegovom Poslaniku, Ehlul bejtu, časnim sljedbenicima puta dobra, izvor je želje i čežnje cjelokupne pjesničke emocije od koje odvajanje ne vidi drugačije do li sopstveno posrnuće, koje za imperativ ima ponovno ustajanje i vraćanje izvornoj prirodi,

popraćeno pokajanjem koje je jedan od motiva Bajićevog pjesničkog doživljaja. Iako se u komunikaciji predstavlja kao lokalni pjesnik htjenjem dosega omeđen granicama rodnog kraja, i ovim izborom iz njegove poezije siguran sam da svjedočimo kako je on tu granicu odavno prešao, il' da mu ne proturiječim, reći ću da je pomakao horizonte rodnog zavičaja kako u fizičkom tako i u duhovnom smislu. Kao član KUU „Sejfullah“ Konjic, čiji hor već godinama uspješno izvodi Esadove ilahije i kaside, svjedočio sam širenju tih granica širom Bosne i Hercegovine i van njenih granica. Zadovoljstvo mi je kao uredniku ovog izdanja da na kraju ove uvodne riječi ispunim piščevu želju i prenesem njegovu zahvalu spomenutom udruženju i ljudima koji učestvuju i koji su učestvovali u njegovom radu, posebice rahmetli Ragibu Habibiji i svim članovima hora „Sejfullah“ koji su izvodeći ilahije i kaside doprinijeli popularizaciji istih.

Benjamin Mušinović

Esad Bajić, Ertan Basarik

BRAČNI ŽIVOT Svaki čin ljudskog djelovanja, pa tako i pisanje, treba imati svoju namjeru i cilj koji bi ga opravdao. Ova knjiga nastala je iz želje da iz bogate literature ponudi korisne naputke o braku, bračnom životu te da u okviru ove tematike zadovolji i intelek-tualnu radoznalost čitatelja. Prvenstveno je namjenjena kao dar mladim ljudima i mladim bračnim parovima, ali se nadam da će svojom tematikom privući i


Strana | 5

druge. Dok sam za ovakvim tekstovima i informacijama tragao kao mladić mislio sam da će brakom sve što me interesovalo i zanimalo biti jasno samo od sebe. No, stupanjem u brak, postavši roditelj, živeći bračni život sa svim njegovim ljepotama i kušnjama shvatao sam da je potreba za ovakvim informacijama i znanjima samo još veća. Koliko god je svaki čovjek “zasebno ispaljen hitac prirode“, kako reče naš konjički pjesnik Aziz Nuhić, u isto vrijeme je i u mnogo čemu jednak drugima i može iz iskustava drugih crpiti spoznaju u traganju za svojim životnim rješenjima. Ova knjiga u sebi sadrži odabrane tekstove vezane za pred-bračni život muslimana i muslimanke, kao pomoć mladićima i djevojkama koji se tek spremaju za brak, ali i kao obrazovno štivo bračnim drugovima u pogledu odgoja i potrebne pažnje koju iziskuje ili će iziskivati odgoj njihove djece, ako Bog da.

Knjiga većim djelom obrađuje i tematiku intimnog dijela bračnog života u islamu koji, zahvaljujući prilično bogatom fondu literature koja je u zadnjih desetak godina napisana na ovu temu i na našem jeziku, više nije tabu tema.

Islam se ne bavi samo duhovnim uzdizanjem ljudskih bića, nego i njihovim materijalnim i fizičkim dobrobitima, naravno, kao uvod i pripremu za postizanje duhovnog uspinjanja. Islam ima jasne smjernice i pravila koja se tiču i ekonomije, finansija, politike, socijalne zaštite, ekologije, ali i higijene, ishrane, načina oblačenja, kao i pravila o zasnivanju bračne zajednice, odgoju djece, nasljeđivanju itd. Islamski bračni zakoni se ne zaustavljaju na tome da samo objašnjavaju kako i koga treba oženiti, oni se bave i seksualnim moralom ljudskih bića. Kao što će se vidjeti u narednim poglavljima, o tom moralu govori Kur’an, a otvoreno su o njemu razgovarali Poslanik, a.s., i njegovi bližnji. Današnji način života u cijelom svijetu teži slobodama seksualnosti. Mladići i djevojke sve ranije ulaze u seksualne odnose, a kako danas stoje stvari ta granica se toliko pomjerila da možemo reći da su to već djeca. Suvremena društva ove pojave sve više prihvaćaju, ozakonjuju ih i uvode javno u

društvo. U mnogim zemljama ekonomski razvijenog svijeta pod snažnim djelovanjem tzv. duha ljudskih prava, zakonima su garantovane slobode ispoljavanja homoseksualnih odnosa, lezbejstva i slično, te se ovakvi nastrani oblici ponašanja javno uvode u društvo na velika vrata. U sve većem broju tih zemalja navedenim kategorijama se dopušta da usvajaju djecu, a kakve će posljedice ovo imati po društveni život u narednom periodu teško je i zamisliti.

Propagatori novog seksualnog nemorala promovišu svoje ideje svim raspoloživim sredstvima komunikacije: knjigama, časopi-sima, televizijom, filmovima i internetom te smo i mi u BiH, na ovaj ili onaj način, izloženi neislamskim seksualnim normama. Zbog toga je apsolutno nužno da dobro poznajemo islamske upute o intimnom životu kako bismo mogli živjeti zdrav i potpun život. Pogotovo je to važno u ovom vremenu gdje i djeca imaju pristup seksualnim sadržajima što je u ranijim generacijama bilo nezamislivo. Za bračne drugove, roditelje, neophodno je da budu svjesni toga šta je dozvoljeno a šta ne po ovom pitanju. Samo će informisan roditelj musliman biti u stanju da se odgovorno i na pravi način suoči sa ovim problemom.

Ovi razlozi bi trebalo da budu dovoljno opravdanje i razlog za poglavlja knjige koja će se otvoreno baviti samim pitanjima intimnog života i seksualnosti uopće. Intimni život supružnika jedan je od važnih činilaca sređenog i uspješnog braka, te je, shodno tome, neophodno poznavati određene činjenice i faktore koji utiču na nj, kao i njegove slobode, a samim tim i granice pogotovo u današnjem vremenu kada se islamska tradicija tih odnosa na našem prostoru našla na udaru zapadnog mišljenja, u većini slučajeva oprečnog islamskom pogledu i filozofiji življenja. Sve teže ekonomske prilike, promjene u porodicama u pogledu uloge muž-žena, majka-otac, odgajatelj-dijete od supružnika traži mnogo više znanja, volje i truda da svoj život i svoju porodicu održe u duhu islamskog načina razmišljanja.


Strana | 6

Bračni život u suštini predstavlja potpunost življenja i sa sobom nosi darove ali i odgovornost cjelokupnog življenja, te bi bilo skoro nemoguće u jednu knjigu smjestiti sve potrebne smjernice koje iziskuje tako široko polje. Smatram, ipak, da ta teškoća ne bi smjela biti razlogom da o tom ne pišemo, razgovaramo, tragamo... (Iz uvoda u knjigu)

Irfan Jusufović

PRIHVATITE BOSNU

ZA SVJEDOKA

Siguran sam da je malo Konjičana koji mogu nabrojati barem pet-šest svojih sugrađana koji su se okušali u bilježenju svojih misli o pisanju, kako bi smo rekli da su pokušali biti pisci....

Starijim Konjičanima nije bilo strano pero i hartija pa su se javljali u pojedinim časopisima u različitim književnim žandrovima. Evo nam, mislim da je najnoviji Irfan Jusufović sa svojim pokušajem da se priključi pomenutim poštiva-ocima i ljubiteljima lijepe pisane riječi.

Desetak kratkih priča, uglavnom ratnih sječanja koje su mu, čini se, dojadile da ih drži u glavi, pa ih pretoči na papir, te ih ponudi naš Irfan.

Priče su mu kao i njhov autor, tihe, mirne, nenametljive i nekako prihvatljive kao da smo i mi sami učestvovali u toj radnji, događanju u

ovom našem Konjicu u toku prošlog ružnog rata. Nema sumnje da je svaka priča autobiografski isječak iz te sumorne, ratne zbilje, a naš Irfan nije imao snage da to zaboravi, da odbaci od i iz sebe, iako je uglavnom ružno za obićnog čovjeka, u obićnom životu. Možda bi se sve priče mogle podvesti pod jedan naslov „Da se ne zaboravi“ („Prisjetite se, sve napisano ovdje je istina…)

Autor se oslobađao svojih unutarnjih naboja koje su ga žuljale u duši i glavi, pa se odluči da to istjera, da se smiri. I nama će pomoći da se, čitajući ih bar za trenutak podsjetimo opsade Konjica, gladi, opće neimaštine i bijede, prikrivenog sječanja da smo žive mete „ugroženim braniteljima“ okolnih brda, koji nam onako dobrosusjedski granatama tanadima iz dana u dan dokazuju kolko u njima ima one grube, neljudske moći…

Alikadić Seid

Senada Brčaninović

SVJETLO TIŠINE

Zbirka poezije „Svjetlo Tišine'', autorice Senade Brčaninović, prvenstveno je zbirka odgojnog karaktera u punom smislu te riječi. Svaka pjesma nosi skrivenu poruku ili podstiče na razmišljanja o pročitanom. Iz svega toga, nazire se vodeći cilj autora – da dođe do čitaoca i da istom pomogne da dođe do samog sebe. Ona Svjetlom svoga Duha želi probuditi Svjetlo u svima nama… Ona blago i skriveno ističe da


Strana | 7

svaki doživljaj njenih pjesama i misli koje u nama one ožive nemaju veze sa njom nego sa nama, našim šablonima razmišljanja i našim životima.

Svaka njena pjesma nosi mnogo simbola i svaku je moguće tumačiti na više načina. Iz toga se nazire veliki trud autorice i veliko poznavanje psihologije čovjeka i najprije veliko poznavanje same sebe. Nekada izgleda da se ona „poigrava“ sa svojim čitaocima navodeći ih na jedan zaključak dok onaj pravi ostavlja između redova, a koji sine u glavi tek nakon nekoliko iščitavanja. Tim „poigrava-njem“, ona nas ponovo vraća samo nama i poziva nas na budniji pogled. Kao da želi reći: „Nikad nije onako kao što se čini, de malo razgrni...“ Također, dvosmislenost i simbolika u njenim pjesmama je možda i namjerno postavljena ne samo zbog „poigravanja“ nego i zbog činjenice da pojave i spoznaje o kojima ona govori ne možemo shvatiti dok ih ne budemo sami doživjeli….

Velika budnost i svijest o prolaznosti prate cijelu ovu zbirku tako da se ona ponekad doima i kao „Oporuka“. Autor se u momentu pisanja oprašta od života i ovog svijeta i iz perspektive posmatrača podstiče, inspirira, usmjerava i savjetuje čitaoca. Njoj nije stalo da ikoga mijenja jer zna da je to nemoguće i da je stvar volje i slobode svakog čovjeka, ali upravo zato koristi drugi metod: pričajući kroz stihove o naizgled nebitnim stvarima ona naglašava relativnost i prolaznost svega i nastoji nas probuditi iz iluzija koje prečesto imamo o sebi i drugima. Ona nas poziva da usporimo i objektivnije sagledamo najprije sebe a potom i svijet oko nas.

Izvlačeći iz sebe ono „najljepše“ i sa najvećih dubina sebe, ona kao da želi zavući se u najsitnije pore ljudske duše u samo jednoj namjeri - da je probudi. Sadržajem ove zbirke, autorica je tako na sebe uzela ulogu pjesnika- pedagoga i najveću ulogu: ulogu učiteljice života. Njoj nije stalo da nas zamara svojim životom, nego iz daljine i tišinom svojih stihova želi probuditi istu u nama kako bi razmišljali o

sebi. Zbirka će pronaći značajnu mjesto u srcu zaljubljenika u jedan zdraviji, vedriji i budniji život. Ovo, dakle, nije poezija gdje nam autor pokazuje svoje rane, što je inače karakteristično za pjesnike. Svojim pjesmama ona utišava i briše misaono-emocionalne zavrzlame u nama i budi Svjetlo Duha koji osvjetljava samo nas. A htjeli ili ne htjeli priznati, mi i jesmo sami na ovom svijetu. Došli smo da bi jednom otišli. Rođenje i smrt su dva najsigurnija događaja. Ono između što zovemo životom trebamo proživjeti i udahnuti punim plućima. Koliko živimo život, a koliko puštamo da on živi i gazi nas? Nažalost, cijeli život nam prolazi brzinom sna jer smo zarobljeni u sopstvenim glavama i robujemo sopstvenim mislima koje u biti nisu ništa.

Kroz nekoliko pjesama ona progovara i o Ljubavi spram Boga, kojeg naziva „Voljeni“, i samu sebe posmatra kao onu koja je voljena od strane Njega…

Njena poezija u cjelosti miriše na sufizam/tesawwuf... Ona i ovim gestom kao da poručuje: „Nije bitno ko sam i čija sam ja, niti je bitno ko si i čiji si ti... bitno je ono najljepše u nama što nas povezuje.“

Iz recenzije Tarika Hasanića

Detalji s promocije knjige “Svjetlo tišine” Senade Brčaninović, 12.07.2013.g. u

Živinicama


Strana | 8

Semir Memić

MOSTOVI

Prvijenac našeg mladog Konjičanina Semira Memića.

U eri koja je više nego zapljusnuta valovima šunda, lažnog sjaja i čarolijama moćnog konzumizma, sve teže je prepoznati i slijediti ljepotu i pravu vrijednost pisane riječi. Ne treba posebno naglašavati činjenicu da se to posebno odnosi na mlade ljude, jer znamo da su upravo oni okrutno izloženi erupciji poludjelih bezvrijednosti. Međutim, osluškujući već odavno utišani zov knjige, njegujući prirodni talent i slijedeći svoj unutarnji poriv, naš mladi literat uspijeva se otrgnuti pošastima savremenog doba i hrabro krenuti stazama stvaralaštva. U svojim pričama on bez imalo uljepšavanja i pretjerivanja porter-tira svijet u kojem obitava i pri tome naglašava sve ono što je oku običnih ljudi svakodnevno, beznačajno i nevidljivo. Stoga, u tom svijetu zasigurno nećemo naći zaigrane, “fotošopirane“ ili izmišljene likove čije sudbine nakon niza obrta bivaju ušuškane u sretnom kraju. Ne! Likovi koje Memić stvara uglavnom su stvarni, jednostavni i bezimeni ljudi koji kao da slijede onu sidranovsku tezu da tiho budu i još tiše odu. Bez obzira na to da li u njihovim očima blijeska pečat velike brige, strah od gluhog života što ima lice smrti ili pak stalan izraz zanesene

pažnje, snaga kojom ih je okitio može da otvori vrata najtvrđe tamnice upravo onda kada za to ima najmanje izgleda i nade. Kroz upečatljive opise probija se tematska osnova djela koja je izuzetno šarolika i proteže se od priča o prekinutim prijateljstvima i prvim ljubavima, preko priča o porodičnim i društvenim problemima pa do onih u kojima je jasna opčinjenost sudbinom običnog čovjeka. Većina tih priča protkana je ispovjednim tonom, tihim buntom i blagim saosjećanjem, a u svakoj od njih je više nego prisutna privrženost korijenima, tradiciji i rodnom kraju. S druge strane, važno je naglasiti i činjenicu da se iz priče u priču polako, ali sigurno mijenja ugao posmatranja i da je sve vidljivije okretanje vlastitom biću. U takvim pričama izražena je upitanost nad smislom postojanja u svijetu punom nesavršenih ljudi, za koje ovaj mladi čovjek često poželi da dugo ostanu ispod svojih pokrivača i da tako ne kvare savršenost trenutka i njegove sreće. Stalnom upitanošću, smjenjivanjem sna i stvarnosti i naglašavanjem rastrgnutosti između želja i mogućnosti, sačinjene su priče koje odišu originalnošću, ali i težnjom za jačim umjetničkim izričajem. Iako je broj takvih priča znatno manji u odnosu na one realističnije, nemoguće je oteti se utisku da će upravo takva tematika i način izražavanja biti Memićeva preokupacija u skoroj budućnosti. Na kraju, bilo bi neiskreno ne istaći da će ove priče iskusnom čitaocu vjerovatno zvučati naivno ili nezrelo i da će se stoga javiti poricanje njihove umjetničke vrijednosti, ali ako krenemo od činjenice da su one nikle iz pera jednog srednjoškolca koji tek traži svoje mjesto pod stvaralačkim nebom i koji je još pod uticajem pročitanih djela i školskih zadataka, onda je svaki oblik kritike suvišan. Ono što je u ovom slučaju bitno jeste talent, koji će se razvijati i rađati kvalitetna umjetnička djela. Međutim, potrebno je da Memić utiša mladalačku samodopad-nost, usavrši svoj dar i oslobodi um, te na taj način ugravira svoje stope na stazama književnosti.

Alema Gagula, prof.


Strana | 9

Elvedina Alić

STATUS DANA

Zalazi Dina u sve spore življenja i sva naša gradska dešavanja. Opaske, misli, škola, japrak, internet, facebook,... kreće se poprilično brzo, al ne prebrzo da se scene koje se smjenjuju ispod njenih riječi ne bi vidjele razgovijetno, onakve kakve jesu…

Živi Dina a i ja kroz njene zapise život u petoj brzini. Čisti viruse i čivijom risa srce po Junuzovom autu. A da nije sve bijelo (mlijeko) pobrine se i poneki „crni“ humor.

Nije ovo sve bilo jednostavno napisat. Istina je da je naš grad mali, ali ne toliko mali da ne bi u njeg stalo more devrova. I to ne bilo kakvih devrova, već onih pravih pravcatih, velikih. Dina je njih pobrala dobro, metla u stap i izmela (u tom je kaže majstor) a vidi se i po ovom maslu kojim nas nudi kroz svoju knjigu.

U osamdeset zapisa koje nam Dina nudi na čitanje 150 (slovima sto pedeset) puta se spominje njen JUNUZ. Konjic 72 puta, 66 puta se spominju djeca a Homolje 20 puta. Mislim da ove brojke ne zna ni Dina ali da mi svi znamo šta one znače.

Osamdeset naslova u kojima će uz onu odmjerenu, finu dozu humora uživati čitaoci Dininih “Statusa dana”.

(Iz recenzije, Esad Bajić)

Safija Mulić Herić

DAH ŽIVOTA

Čitanje stihova Safije Mulić Herić iz njene prve pjesničke zbirke, naslovljene, ali i životom porođene - imenom i smislom: Dah života, ne zahtjeva njihovo uvodno primarno tumačenje već zaboravljenog književno – teoretskog pristupa tipa: šta je pisac htio da kaže? ; šta- više, taj uvodni kognitivni pristup bi zasmetao impresiji ( a impresija je, barem u oblasti srca, per se, prva u redu, ne pridavajući joj veće značenje od obilježja predmeta ocjene koji iza nje slijede). Time se logičnim nameće zaključak da nema ništa prije nje, te zavodljive, ali često i varljive impresije, po redoslijedu – dakako, koja se u ovoj zbirci tako neodoljivo nameće: pjesnikinja podastire intimu svoje nutrine bez zazora, siguran sam – bez prethodnog provjera-vanja (gotovo nadrealističkim manirom) da li je to njeno doživljeno imalo baš takvu boju i je li isto mirisalo kao što je bezmirisna bila ohlađena kafa na stolu nakon raskida... Ovo su stihovi duhom bogate vardačke , konjičke dame koja je bogatstvo onoga što vjernici, ne rekoh li već, zovu dušom podastrla iz identične ljudske potrebe koju je imao pjesnik iz Kordobe i koju imaju poklonici trešnjevog cvijeta. Njima, tim činjenicama - stihovima, Safija Mulić Herić se pridružila društvu konjičkih pjesnikinja od kojih se, s pokrićem, u budućnosti mnogo očekuje.

(Iz recenzije Senadina Begtaševića)


Strana | 10

Jasminka Pitić, LJEPOTA PUSTINJE. Koračati stazama poezije Jasminke Pitić zanimljiva je i lijepa avantura u kojoj vas ne očekuju oluje ni ponori, patetičnost ni ojađenost, nego fno istkano pletivo života kojim ona komunicira s čitatateljem otkrivajući mu svoje emocije, životno iskustvo i mudrost života. Njena tematska dominanta je ljubav, ljubav prema voljenom, ljubav prema čovjeku, krajoliku, životu. Ljepota pustinje je koncipirana na principu putopisa u kome putopisac ne putuje predjelima i drumovima prema nekom zadatom itinerariju, već svojim najdubljim iskustvima ostavljajući britak trag i zapis autentičnog postojanja u ljubavi, osnovnom ljudskom porivu i pokretaču svih ljudskih i univerzalnih procesa …

Jasminka uspješno gradi asocijativne veze među metaforama a savršen primjer za to je pjesma Ruzmarin u kojoj korespondiraju pepelnica, cigarete, Drina i Andrićeva Fata Avdagina, tragičan lik iz romana Na Drini ćuprija. Na prvi pogled laganom igrom asocijacija na predmete iz pojavnog svijeta otvara neki oblik hamletovskog pitanja koje se ne pita biti ili ne biti, već voljeti ili ne voljeti….Avantura završava u Ljepoti pustinje kojoj su prethodile Milost, Bliskost i Hvalospjev ljubavi. Milost je sublimacija cjelokupnih iskustava do kojih je autorica došla u svom duhovnom putovanju na kome je spoznala svrhu svoga postojanja u kome samo ljubav može potaknuti životni dah…U Ljepoti pustinje Jasminka Pitić nam šalje emotivnu i poetsku poruku otvorenosti prema životu i svemu što on sa sobom donosi putujući kroz višedimenzionalne i polisemantične prostore koji ne podnose isključivosti i simplifkacije, kako na tematskom, tako i na stilskom nivou. Pjesme je gotovo nemoguće grupirati, jer autorica ne arhivira svoj život i životna iskustva, zato što su oni vječni i u stalnom bujanju kao i svemir, pjesme naprosto, dodiruju toliko puno tema, toliko puno misaonih cjelina koje se sjedinjuju.

(Iz recenzije mr. sc. Elvira Isković)

Jasminko Šarac, PROVINCIJALAC Zbirka eseja Jasminka Šarca „Provincijalac“ vrijedan je pokušaj da se sociološko-psihološke osobenosti hercegovačke provincije tumači kroz prizmu religijskog nauka, osobito duhovnosti sufijske provenijencije. U „Provincijalcu“, novom rukopisu ovog iznimno plodnog autora, Šarac, nudeći nam, u maniru talentiranog dokumentariste, fakte iz života rodnog grada (pri čemu se naročito rado dotiče okruženja koje se često doživljava kao „polusvijet“) izvodi neosporno originalna objašnjenja društvenih pojava s kojima smo počesto toliko srođeni da ih kao fenomene gotovo i ne opažamo. Šarčeva lična višedecenijska posveće-nost izučavanju vrela islamskog gnosticizma pomaže mu da se s ovim fenomenima nosi i razumijeva ih na način koji bismo mogli nazvati „transcendentiranjem svakodnevnog“, što je postupak koji ishodi iz same srčike islamske duhovne tradicije, ali je na našim prostorima posljednjih stotinjak godina bio skoro posve odsutan, barem kad je riječ o pisanoj riječi.Uporedo s ovim originalnim i zanimljivim opservacijama, „Provincijalac“ nosi i književno-lingvističku vrijednost, budući da autor kroz donesene dijaloge nudi obilje leksike karakteristične za stolački kraj, čak i po nekoliko leksema i fraza za koje se skoro sa sigurnošću može kazati da dosad nisu prenošeni kroz književni izričaj kod nas. Koliko god da to nije bila


Strana | 11

osnovna Šarčeva intencija pri pisanju ove knjige, ovakav doprinos ne bi smio biti prenebregnut od strane mlade bosanskohercegovačke leksikografije. Treći značajan vrijednosni aspekt „Provincijalca“ napisanog perom Jasminka Šarca jeste doprinos historiografiji njegovog zavičaja. Naime, niz predaja iz prošlosti stolačkog kraja, ili ukaza na malo poznate historijske fakte, čitatelju zainteresiranom za prošlost, pa i ozbiljnim historičarima, zasigurno će biti nova saznanja, a, nadati se, možda i podstrek za dalja istraživanja tema kojih se autor u svojim esejima dotakao. Zbog svega rečenog, ali i još niza razloga koje bi se moglo naširoko elaborirati, držim kako je knjiga Jasminka Šarca „Provincijalac“ značajan i dobrano originalan doprinos bosanskoher-cegovačkoj esejistici. Sadržajima koje nudi i temama kojima se bavi, knjiga će, izvjesno je, vrlo lahko pronaći svoje čitatelje. Naročito s obzirom da, koliko god naizgled bila lokalno orijentirana, knjiga je ovo koja cilja na svakoga čitaoca sklonog duhovnosti i tumačenju društvene zbilje kroz nju. A takve literature nam, nažalost, itekako nedostaje, naročito pisane od strane domaćih autora. Stoga Šarčevog „Provincijalca“, zbirku eseja koji nastoje pružiti odgovore na neka bitna pitanja koja počesto nismo u stanju prepoznati kao probleme, svakako preporučujem za objavljivanje.

Muamer Kodrić

Elharun Selimović, TAJNE PSIHOTERAPIJSKE VJEŠTINE Elharun Selimović jedan je od vodećih kliničkih psihologa u BiH, a u svojoj novoj knjizi "Tajne terapijske vještine“ nudi mogućnosti i metode kako se duhovnost može iskoristiti u terapiji te biti veliki pomagač izgubljenima i onima koji ne žele takvima postati Knjiga "Tajne terapijske vještine“ podvlači veliku potrebu za psihoterapijom i pored ustaljenih tehnika nudi rješenja i mogućnosti pronalaska smisla života kroz jedan novi duhovno orjentiran pristup koji iscjeljujuće pomaže da pređemo most između rođenja i smrti - kazao je u intervjuu za Agenciju Fena autor ove knjige mr.sci. Elharun Selimović, jedan od vodećih kliničkih psihologa u BiH i šire. -Knjiga analizira psihološko stanje i probleme mentalnog zdravlja u

našem društvu, ukazuje na njegovo zanemarivanje, posebno zanemarivanje duhovnih potreba - rekao je Selimović. Tema knjige je kombinacija psihoterapije i islama u liječenju, jer, kako je za Fenu kazao Selimović, metode sa Zapada su manjkave i nedostaje im duhovni pristup, a za klijenta su u nekoj terapiji vrlo važna pitanja koja daju smisao životu - "zašto sam ovdje? što želim od života? što je svrha života? gdje je izvor smisla mog života?" Naglašava da dobri odgovori na ova pitanja, daju smisao životu, a potraga za smislom je prastaro životno pitanje. Selimović ističe da je čovjek bolestan i depresivan zato što je otrgnut od suštine bića svog u kojem je ta duhovnost utamničena te, kako je u knjizi kazao, "ječi i čeka“. - Nastojao sam u knjizi, pored toga što sam ponudio određena rješenja i primjere iz prakse o konkretnim pacijentima s kojima sam radio, ponuditi novi pristup kako se ta duhovnost može iskoristiti u praksi - naglasio je Selimović. Kaže da se duhovnost može iskoristiti i danas, jer psihoterapija bez duhovnosti nema smisla, "prazna je i suhoparna, bez srca i necjelovita", te psihoterapeut mora uzeti u obzir i duhovni život klijenta.Istaknuo je da su nedostatak pouzdanja i oslonca, nemoć i nesigurnost, osjećanja koja prethode najraširenijoj bolesti danas, a to je depresija. - Čovjek je prirodno slab i ne može sam protiv svega, potrebna mu je podrška, oslonac, a tu potrebu do danas nismo uočavali, to je na neki način bila tabu tema. Ali, danas ljudi više ne govore o


Strana | 12

religijsko-znanstvenom pogledu na svijet sa nekom distancom, nego kao o nekoj stvarnosti - naglašava on.Potcrtava da se u psihologiji o religiji nije govorilo drugačije nego samo kao o negativnoj pojavi, ali rasprava o vjeri u psihoterapiji se danas vodi u svijetu, "jer ako je religija čovjeku smisao života, ako mu je važna, mi je s vremena na vrijeme možemo upotrijebiti u konkretnom doticaju sa pacijentom". Selimović naglašava da za stres, depresiju, strah, postoje različite metode kojima čovjek može sebi pomoći, te sam pogled na svijet, da nije sam, da samim tim prizna da je nemoćan, može mu u startu pomoći. - U knjizi sam nastojao napraviti korak dalje, ne samo da otkrijem problem time što sam duhovnost apostrofirao na važno mjesto, čime nisam otkrio previše novoga, ponudio sam mogućnosti i metode kako se duhovnost može iskoristiti u terapiji te biti veliki pomagač izgubljenima i onima koji ne žele takvima postati, a kojeg sam ja nazvao "islamom nadahnut pristup“ ili "islamom orijentirana terapija“ koja može ljudima pomoći - naglašava Selimović. Naveo je primjer imanskog šarta, vjerovanja u sudbinu -“sve što se događa biva s Božijom voljom i Božjim određenjem“, jer ako vjerujemo u sudbinu onda znamo da sve što se desilo upravo se tako moralo desiti i nikako drugačije, "to je postulat koji olakšava rad s pacijentima". Pojašnjava da ima jako puno pacijenata koji imaju osjećaj krivnje za ono što se desilo, a u biti oni i nisu krivi. - Ako mi na osnovu "kadera“ sudbine promatramo svijet, prošla događanja, ono na što nismo ponosni u svome životu, dolazi se do zaključka da ne ovisi sve o nama, da se stvarno nešto tako moralo desiti, onda će nam biti mnogo lakše da svoje eventualne greške ispravimo, odnosno, da na njih gledamo kao da su se morale desiti i da iz njih učimo - pojašnjava Selimović. Fokusiranje i namaz je također poglavlje knjige. Fokusiranje je metoda kojom se žele ostaviti problemi sa strane, čovjek se želi opustiti i relaksirati.

Ahmet Biber, BJELIMIĆI NA VJETROMETINI POVIJESTI

Rukopis knjige poznatog pisca Ahmeta Bibera „Bjelimići na vjetrometini povjesti“ optimalnog je obima 350 stranica B5 formata, tematski prikladne strukture, argumentirane interpretacije prethodnih istraživača od antičkog do savremenog doba potkrijepljene bogatom dokumentarnom građom sa oko 500 primarnih i sekundarnih izvora. Pisac je kao polazište uzeo islamsko učenje da se učinjena djela sude prema namjeri. Njegova namjera je da od početka do kraja knjge bude konzinstentan i bez kolebanja iznosi u javnost prešućene istine i njihove posljedice.Tekst knjige sadrži rezultate višegodišnjeg istraživanja i korektnog formiranja zaključaka o relevantnim

problemima koji se odnose na postavljenu temu. U prilogu knjige nalazi se veliki broj knjiga, dokumenata, fotografija, tabela i isto tako veliki broj citirane literature na bosanskom i stranim jezicima...Knjiga se zasniva na kritičkom proučavanju štampanih i neštampanih izvora: knjiga, časopisa, listova, ljetopisa, putopisa, studija, leksikona, riječnika, vjerske literature i izjava živih svjedoka koje se razlikuju od nekih sadržaja objavljenih knjiga i dokumenata. Autor ukazuje na taj problem, ne tvrdi da je sve istina, pa očekuje od naučne javnosti da ukaže na prešućivanje i falsificiranje historijskih činjenica.

(Iz recenzije dr. Salko Špago)


Strana | 13

Prof. dr. Šemso Tucaković:

“BJELIMIĆI NA VJETROMETINI POVIJESTI“, AUTORA AHMET EF. BIBERA U nizu publicističkih žanrova koje u svom radu koriste istraživači naše prošlosti i sadašnjosti, monografskom obliku pisanja rijetko pribjegavaju autori rukopisa koji posljednjih godina i decenija nastoje svoja ostvarenja prezentirati masovnoj publici. Monografija je, međutim, onaj oblik kazivanja u kojem do izražaja dolazi sposobnost pronicanja u povijest, kulturu, tradiciju, običaje, demografiju i etnografiju ljudi, ali i geografiju, topografiju i klimatske prilike prostora za koji su određene grupe stanovništva vezane stoljećima, svojim rađanjem, životom i umiranjem. To pronicanje i poniranje u suštinu i sudbinu nekog područja najčešće podrazumijeva i neposredno iskustvo, lični uvid u stvarnost, pa i osobni pristup koji je neodvojiv od subjektivnog, ponekad subjektivističkog, opisa i kazivanja o ljudima i događajima. Sve te osobenosti sadrži u sebi rukopis „Bjelimići na vjetrometini povijesti“ izvrsnog poznavaoca svog rodnog kraja i njegovog žitelja, Ahmet ef. Bibera, koji je u penzionerskim danima odlučio da čitalačkoj javnosti prezentira rezultate svojih istraživanja i ličnih spoznaja o jednom nadasve zanimljivom kraju, smještenom između tri visoke planine /Treskavice, Visočice i Crvnja/, na nevelikoj visoravni čijom južnom stranom protiče bistrooka Neretva, jedna od najljepših rijeka Evrope. Ovaj gorštački kraj često se u prošlosti nalazio na vjetrometini burnih događaja. Kroz Bjelimiće su prolazili Kelti, Tračani, rimske Legije. Oko Bjelimića sukobljavala su se ilirska plemena, koja su nam ostavila u nasljeđe sadašnje nazive nekih sela i zaselaka. Brojne nekropole stećaka govore o intenzivnom životu u vrijeme srednjovjekovne bosanske države. Osmanska carevina imala je u Bjelimićima snažno uporište o čemu govore kule i mezarluci, ali i podaci o učešću Bjelimićana na bojištima prostrane osmanske imperije. Svoju hrabrost i postojanost dokazivali su žitelji ovog gorštačkog kraja braneći i drugu carevinu, Austro-Ugarsku. Bjelimići su u Drugom svjetskom ratu bili poprište kretanja vojnih formacija koje su se borile za prevlast na južnoslovenskom prostoru. Glavnina divizija partizanske vojske, s Titom na čelu, prošla je u martu 1943. godine kroz Bjelimiće, na putu za istok BiH. Komandant druge četničke velikosrpske vojske došao je tog ratnog marta nadomak Bjelimića, ali dalje nije mogao. Pokolj Bošnjaka bjelimićke visoravni koji su otvoreno najavljivali četnički komandanti spriječile su brigade NOV-e. Bjelimići su u Drugom svjetskom ratu bili jedno od rijetkih bošnjačkih prostora, koji su organizovali svoju samoodbrambenu jedinicu, takozvanu muslimansku miliciju, koja je, odvojena od komunikacija i glavnih centara odlučivanja, nastojala čitav rat sačuvati narod i imovinu. U tom dramatičnom vremenu vezivali su se za razne aktere ratne drame koji su se svesrdno borile za duše i naklonost gorštaka ispod Visočice. Otuda Bjelimićana ima i u redovima NOV-e, ali i u vojskama NDH i fašističke Njemačke. I četnici Draže Mihailovića su u nekoliko navrata nalazili zajednički jezik s Bjelimićanima, ali je čitavo ovo područje poslije rata nosilo neopravdano atribut „ustaškog gnijezda“. Takvo iskrivljeno i netačno gledište posebno su kreirali, u tzv. vremenu socijalističke izgradnje, velikosrpski kadrovi kojima je zapravo najviše smetala privrženost bjelimičkih Bošnjaka svojoj vjeri i svojoj zemlji Bosni i Hercegovini. O svemu tome piše Ahmet efendija Biber snagom vrsnog erudite, poznavaoca povijesnih matica, koje su ponekad znale Bjelimiće samo okrznuti, ali često i staviti u vrtloge historijskih kretanja. U jednom takvom vremenskom kolopletu, u periodu 1991-1995. godine, Bjelimićani su se našli na glavnoj pozornici zbivanja. U periodu najvećih iskušenja za svoju zemlju, napadnutu od dva moćna agresora (Srbije i Hrvatske), gorštaci Bjelimića sa stanovnicima susjednim naselja organizovali su svoju 450. lahku brdsku brigadu Armije Republike BiH, koja je uspjela odbraniti čitav svoj kraj i dati doprinos oslobađanju obližnjih mjesta. Uspjeli su u tome u najnepovoljnijim uslovima u kojima se dokazivala i dokazala snalažljivost, odvažnost i hrabrost Bošjaka bjelimićke visoravni. Mnoge


Strana | 14

činjenice iz tog vremena navodi Ahmet efendija Biber kao učesnik i svjedok odbrane svog kraja. Stoga, njegova kazivanja imaju nesumnjivo vrijednost kao izvor saznanja za istraživače naše neposredne prošlosti. U rukopisu je naveden niz dragocjenih podataka koji imaju geografsko, etnografsko i demokratsko obilježje. U njemu su objašnjeni nazivi prezimena muslimanskih, katoličkh i pravoslavnih obitelji koje su proteklih decenija obitavale u ovom kraju. Prezentirane su brojne činjenice o ljudima koji su utjecali na životne prilike (učiteljima, šumarima, policajcima, bolničarima, majstorima nekih zanata, vjerskim službenicima). Svi ti podaci koje nudi i interpretira u svom tekstu „Bjelimići na vjetrometini povijesti“, Ahmet efendija Biber, dragocjen su izvor podataka i saznanja o dalekoj i bližoj prošlosti jednog nadasve zanimljivog gorštačkog kraja, smještenog na sjevernom kraju Hercegovine, a udaljenog pedesetak kilometara od svog opštinskog središta, grada Konjica. Podaci o prošlosti Bjelimića i Bjelimićana i način na koji ih interpretira Ahmet Biber ne nude samo dragocjena saznanja, nego su i snažna poruka i pouka koja se ne tiče samo Bjelimića, nego i stanovnika čitave Bosne i Hercegovine. Stoga, rukopis „Bjelimići na vjetrometini povijesti“ zaslužuje da bude objavljen i stavljen na uvid čitalačkoj javnosti. Bit će on od koristi, ne samo pasioniranim ljubiteljima knjige, nego i istraživačima koji iz monografskih kazivanja Ahmeta Bibera mogu ostvariti korisne uvide u historiju, geografiju i tradiciju jednog bosansko-hercegovačkog područja preko kojeg su se često prelijevale bujice historijskih događaja.

Esad Bajić, Hudhudovim tragom

zbirka hutbi i predavanja. Recenzija: Salih ef. Nefer, Mersed ef. Šabanović Zbirka održanih hutbi i predavanja Esada Bajića simbolično sadrži trideset i tri hutbe i predava-nja o raznim islamskim temama među kojima preovlađuju teme koje se bave ljudskim ponaša-

njem, ahlakom što se vidi i iz sadržaja knjige koji nudi slijedeće naslove: Džamija, Natječimo se u dobru, Solidarnost, Potpomaganje, Red rad i disciplina, Radosna vijest i milost svim svjetovima, Važnost slijeđenja Muhammeda a.s., Muhammed, a.s., Salavat na poslanika, Poslanikova porodica, Razumni i nerazumni, Smrt nasa svagdašnja, Stid-oružje vjernika, Dobročinstvo prema roditlejima, Svođenje računa sa samim sobom, Ramazan - prilika za usavršavanjem, Razmišljanje o kur'anskim uputama, Nemar, Planiranje i činjenje, Strpljivost, Ashabi sofe, Dova, Hudhudovim tragom, Treba nekad i zmaj biti, Lajk olsun, Besposlenost,Ugledajmo se na poslanike, Djelo čovjeka krasi, Vlast, narod, vjera, Gdje Kur'an u našim životima, Zanimljivosti vezane za kur'anski tekst – odnos nekih riječi i pojmova u Kur'anu. Iznimno vrijedna i poučna knjiga koja će biti od koristi kako džematlijama tako i kolegama imamima za pripremanje hutbi i predavanja.

(Iz osvrta Salih ef. Nefer)


Strana | 15

NAŠA IZDANJA U 2012.G.

Esad Bajić, Ćuprijanja Izdavači: KUU Sejfullah Konjic i Fondacija “Lijepa riječ” Konjic

Knjiga Ćuprijanja posebna je po mnogo čemu. Autor se potrudio da joj podari mnoštvo simbolike kakvu ne susrećemo često. Sam naziv knjige naslonjen je na simbol Konjica, novu-staru Konjičku ćupriju. Pored naziva znamenit je i sam tiraž knjige: 330 primjeraka. Pomalo zbunjujući a pomalo i neprimijetan na prvi pogled. No, kako je sva knjiga imala želju da bude u znaku simbolike Konjičke ćuprije tako je i tiraž podređen toj želji pa 330 primjeraka označava 330 godina od kako je (1682. godine) podignuta Konjička ćuprija. I broj strana ove knjige ima svoju simboliku, no, možda je isuviše nepotrebno brojati koliko vam koraka treba da se prošetate preko naše Ćuprije. No, ni tu posebnost ove knjige ne prestaje. Naime, svaki primjerak knjige je poseban po svojoj korici. Svaki od 330 primjeraka ima posebnu koricu, što je raritet na ovim našim prostorima, a vjerujem, u najmanju ruku rijetkost i u svijetu. (Benjamin Mušinović)

Esad Bajić, Svijetli putevi islama, ramazanska predavanja Osebujni literarni stil Esada Bajića karakteriše jasan jezik, blizak i razumljiv svima a posebno mlađim tragaocima životnih putanja. Način na koji on, poticajno i životno argumentovano, usmjerava tragaoce na putevima životnih spoznaja propitivajuće unosi nove misaone elemente nad kojima um zastane, zapita se i poželi se preusmjeriti boljim putevima spasa. Argumenti koje Esad koristi su dio životne bliskosti i mudrosti preuzete iz njegovog bdijenja nad odabranim tekstovima, istočnim i zapadnim, islamom pomirenim.Poslije čitanja Esadovih duhovnih putanja osjećate se radosnije, čvršće i samouvjerenije na putu predanosti Bogu, iznova uvjereni da ste počašćeni najvećim darom svjetovima podarenim- emanetom vjere.

Izbor tema kojima se Esad kreće je i njegov odabir najistaknutijih svjetiljki kojima osvjetljavamo pute naše i činimo ih izvjesnijim, postojanijim. Svijest o Bogu, Njegovoj bliskosti i dobrohotnosti naspram čovjeka zaziva ljudski odgovor koji će se usmjeriti ka


Strana | 16

Božjoj blizini u kojoj se čovjek osjeća uznosito, namaski dostojanstveno u dijalogu sa Svemilosnim, ne zaboravljajući ni čovjeku istovremeno. Užitak vjere se zna doseći u samoći razmišljanja, ali se punina dina ostvaruje u zajednici vjurujućih ili onih što vjeri kao iskonskoj potrebi teže, manje ili više svjesno, znati ćemo u trenu prosvjetljenja što sa srca koprene sklanja i svjetlost prima. Šapuće duša i dovom iskonske potrebe što u spoznaji svoje ograničenosi Svemogućem teži kao Darovaocu i ispunitelju naših potreba, Onome što se raduje kada se od Njega traže i žalosti kada nemamo srce ispunjeno nadom u ispunjenja Njegova. S čvrstim osloncem na Uzvišenog valja nam se Snažnom obratiti, njegovim svijetlim putevima vratiti i njegove darove kojim nas je obdario čovjeku hajratima vratiti. Autor nas, ramazanskom knjigom u ove mubarek dane, potiče svojim hajratom, ustupanjem autorskih prava i podrškom izdavanju ove knjige čija je dobit usmjerena ka gradnji i opremanju nove zgrade Karađoz-begove medrese, da i sami iznađemo puteve potencijalnog hajra. Kao preporuku za Vaše pravilnije životno usmjeravanje preporučujemo Vam i Esadovu knjigu, koja nas iznova priziva vječnom kuranskom zovu, takmičite se u činjenju dobrih djela.

Esad poziva na živu vjeru, onu što nas oplemenjuje i izvorištem dobra čini, i samo oni koji se njenim putevima usmjere u mogućnosti su da se raduju užitcima i ljepotama koje im je Dragi Bog priredio, a izazovi dobra su brojni i na nas čekaju, krenimo!

Direktor Karađozbegove medrese u Mostaru Seid Eminović

Esad Bajić, Kurban i hadždž

Izdavači: Karađozbegova medresa u Mostaru i Fondacija “Lijepa riječ” Konjic Recenzenti: Suljo Cikotić i Seid Eminović

Iz knjige: Ljudi različito ispoljavaju svoju odanost Bogu, familiji ili naciji (državi). Sekularno orjentisan um ispoljava osjećaj apsolutne odanosti naciji (i familiji) dok religiozna savjest će se usmjeriti apsolutnom osjećaju obaveze prema Bogu. Za sekularno orjentisan um, Ibrahim, a.s., je bio spreman ubiti Ismaila, dok će savjestan i religiozan um to tumačiti kao spremnost da žrtvuje Ismaila. Ibrahim, a.s., nas dakle upućuje da smo dužni ispoljavati apsolutnu privrženost samo Bogu, a kroz našu odanost Bogu shvatit ćemo koje pozicije zauzeti prema obitelji i naciji, nikako obratno. Ibrahimov Ismail je bio njegov sin. Ali mi, ko je naš Ismail? Šta je to? Naša diploma? Naša reputacija? Naš položaj? Naš novac? Naša kuća?

Naš automobil? Naš voljeni? Naša obitelj? Naše znanje? Naše zvanje? Naša odjeća? Naša slava? Naša duša? Naša duhovnost? Naša ljepota? Naša snaga? Naša karijera....? Kako znati? Šta god u našim očima zauzima mjesto Ismaila u očima Ibrahima! Šta god nas slabi na putu vjere! Šta god nas zaustavlja u našem pokretu! Šta god donosi sumnje našem osjećaju odgovornosti! Šta god je zatvorilo našu slobodu! Šta god nas tjera na kompromise i izgovore! Šta god čini naše uši gluhe na Poruku Istine! Šta god nas poziva da se zadovoljimo sobom! Šta god uzrokuje da izbjegavamo dužnosti! Ko god ili šta god nas želi zadržati samo pored njega/nje ili toga! To su znakovi našeg Ismaila.


Strana | 17

OSTALE AKTIVNOSTI

U povodu obilježavanja 18. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, Fondacija “Lijepa riječ“ Konjic i Centar za kulturu Narodnog univerziteta Konjic raspisali su literarni konkurs na temu:“SREBRENICA, OGLEDALO NAŠE BUDUĆNOSTI“

Do zaključenja konkursa stigli su radovi sljedećih autora: Kulović Azra (Đurđevik), Macić Alma (Konjic), Čelebić Amina (Tinja), Čaušević Dina (Tuzla), Halilović Namik (Kladanj), Imširović Dženana (Tuzla), Mujak Larisa (Jablanica), Sarajlić Hajrudin (Konjic), Sultanić Samira (Konjic), Mulaahmetović Inda (Vogošća), Aldina Medija Ligata (Konjic), Irfan Jusufović (Konjic), Garić Adem (Sarajevo), Malkić Admira (Lukavac), Gačanin Elna (Konjic), Tabak Vildana (Konjic), Delić Eldina (Konjic), Mujić Nedim (Konjic), Fišić Melika (Konjic), Hodžić Elmdeina (Visoko), Mušinović Azemina (Konjic), Ćibo Lejla (Konjic), Nerma Smajlović (Tuzla), Sanela Efendić (Živinice), Dženan Mašetić (Sarajevo). Na raspisani konkurs stiglo je dosta lijepih i kvalitetnih radova između kojih je bilo teško odabrati tri koja bi posebno izdvojili. Na kraju smo

odlučili da dodijelimo tri ravnopravne nagrade od 50 KM za: Aldina Medija Ligata (Konjic), Hodžić Elmedina (Visoko), Dženan Mašetić (Sarajevo). Svi radovi koji su zadovoljavali standarde konkursa uvršteni su u bilten fondacije “Lijepa riječ” pod nazivom "Konjic Srebrenici" koji je predstavljen na manifestaciji “Večer sjećanja na Srebrenicu” koja je održana u četvrtak, 04.jula 2013.g. u 21 h - KLUB KNJIGE MIZ-e Konjic.

Promocija knjige "Bjelimići na vjetrometini povijesti" U četvrtak, 22.08.2013.g., u Drvenoj sali Narodnog univerziteta u Konjicu održana je promocija knjige dugogodišnjeg imama Medžlisa IZ-e Konjic, Ahmeta ef. Bibera BJELIMIĆI na vjetrometini povijesti. Na promociji o knjizi i autoru govorili su prof.dr. Salko Špago, prof.dr. Šemso Tucaković, mr. Salih Čolaković i Esad Bajić. Voditelj promocije bio je Benjamin Mušinović.


Strana | 18

Treća manifestacija u okviru obilježavanja dana "Sejfullah ef. Prohe" 2013. Klub knjige Medžlisa IZ-e Konjic, 24.05.2013.g. u 19 sati.

U povodu godišnjice postojanja fondacije "Lijepa riječ" Konjic, u petak, 24.05.2013.g. u prostorijama Kluba knjige upriličeno je predstavljanje izdavačke djelatnosti naše Fondacije te promocija dvije knjige iz tog opusa: BRAČNI ŽIVOT i zbirke pjesama KOME SEDŽDU ČINIŠ BRATE. Promotori su bili osnivač fondacije i autor navedenih knjiga Esad Bajić, direktor Karađozbegove medrese u Mostaru Seid Eminović te prof. Ertan Basarik, koautor knjige BRAČNI ŽIVOT. Muziku napisanu po poemi Dođi izvodili su: Mr Sanel Sabitović (gitara) i Prof. Faruk Karasalihović (udaraljke) uz izvođenje Latifa Moćevića.

OSTALE PROMOCIJE Promocija knjige Jasminke Pitić,

Ljepota pustinje,

22.05.2013, Mostar


Strana | 19

PROMOCIJA KNJIGE IRFANA JUSUFOVIĆA,

PRIHVATITE BOSNU ZA SVJEDOKA, Bosanska soba Narodnog univerziteta u Konjicu, 30.05.2013.godine


Strana | 20

Promocija knjige STATUS DANA, Elvedine Alić Bosanska soba Narodnog univerziteta u Konjicu

TRIBINA VRIJEDNOST I VAŽNOST KURBANA I HADŽA

FONDACIJA LIJEPA RIJEČ U SARADNJI SA MEDŽLISOM IZ-e ORGANIZUJE TRIBINE I PREDAVANJA EMINENTNIH PREDAVAČA IZ OBLASTI ISLAMISTIKE. JEDNO OD TAKVIH PREDAVANJA NA TEMU: VRIJEDNOST I VAŽNOST KURBANA I HADŽA ODRŽAO JE UVAŽENI MUFTIJA TRAVNIČKI: MR. NUSRET EF. ABDIBEGOVIĆ.

Kada su u pitanju bilo kakve aktivnosti Fondacije „Lijepa riječ“, vezane za islamske teme, onda je osnovno pravilo Fondacije da se te aktivnosti odvijaju isključivo u saradnji i pod monitoringom ustanova Islamske zajednice u BiH.


Strana | 21

NAJAVE AKTIVNOSTI ZA NAREDNI PERIOD

Kada su u pitanju aktivnosti Fondacije „Lijepa riječ“ Konjic za naredni period, najavljujemo prvu knjigu edicije „Osmijesi šehida“. Edicije koju pokrećemo i uz Božiju pomoć, nadmao se istrajati na njoj kako bi, makar i u ograničenom tiražu kroz nekoliko knjiga sačinili svojevrsnu monografiju šehida s područja opštine Konjic. Cilj nam je da kroz ovu ediciju u suradnji sa drugim institucijama i autorima objedinimo makar najosnovnije biografije šehida iz posljednje agresije na BiH 1992-1995.g. U ovom biltenu donosimo dio materijala koji smo koristili u pripremi za prvu knjigu iz ove edicije. U želji da donekle prenesemo i duh vremena u kom su naši šehidi postizali šehadet koristilo smo originalne zapise iz časopisa 4. Korpusa „Bošnjak“ koje su ispisivani u tim teškim ratnim dešavanjima, ali i autorske osvrte pisane nakon rata u kojima će u prvoj knjizi iz ove edicije biti objavljena sjećanja Esada Bajića na šehide 4.muslimanske slavne lahke brigade i šehide s područja Župe i Bjelimića.

BIBER (ZEJNILA) MUJO 1967. – 1992.

Šehid, Biber Mujo rođen je 02.09.1968. godine u Kašićima.Rat ga je zatekao ka studenta Elektrotehničkog fakul-teta u Sarajevu. U oružani otpor agresoru uključio se još kao student u Sarajevu. Početkom agresije vratio

se u Kašiće (Glavatičevo) i bio jedan od organizatora otpora u svom mjestu. U ljeto 1992.godine, napušta rodne Kašiće i priključuje se Muderisovoj jedinici. Vrlo brzo slijedila je pokušaj deblokade glavnog grada Bosne i Hercegovine u kojem je učestovala i Muderi-sova jedinica. Prema zvaničnim dokumentima

jedinice, 08.septembra 1992.godine u bici na Butmiru, nakon čina nesvakidašnje hrabrosti i odlučnosti u borbi postigao je šehadet. Dženaza je klanjana 09.septembra.1992.godine u Konicu, poslije podne namaza.Mezar rahmetli Muje nalazi se u šehidskom mezarju kod Čaršijske džamije u Konjicu. U trenutku šeha-deta vršio je dužnost FM komandira voda. I prije rata i u ratu bio je primjer muslimana. Pamtiću naša druženja u Sarajevu. Predavanja koja je zajedno s prijateljima organizovao u svojoj sobi u studentskom domu. Hrabrost i riješenost da se bori do zadnjeg daha za slobodu Bosne i Hercegovine i spas Bošnjaka. Bio je vedar sunčan ljenti dan kad sam posljednji dunjalučki put gledao njegovo lice i stegao njegovu ruku. Najbolje je da se priključimo Muderisovoj jedinici. To je mjesto za nas, rekao je i već narednog dana to i učinio. Nisam ga poslije tog selamljenja imao više


Strana | 22

priliku vidjet. Ostaje sreća u grudima i čast da sam ga poznavao, čast da je dijelio neko vrijeme svojih dunjalučkih dana i u razgovoru sa mnom. Ti trenuci se darovi Uzvišenog i zahvaljujem mu na njima. Ratne ramazane provodio sam kao imam u Glavičinama gdje živi i Mujin otac Zejnil. Ne znam jesam li mu ikad rekao koliko mi je značio onaj dan kad mi je dozvolio da s Mujinom puškom odem na liniju. U Zejnilovoj čvrstoći i imanom postojanoj odlučnosti otkrivao sam i Mujinu snagu kao što sam pojio i čežnju za rahmetli babom koji je nemalo iza Muje postigao šehadet. Doživljavao sam i dan danas doživljavam njegovu porodicu kao svoju. Počast šehadeta kojom nas je Allah počastio kroz šehadet naših najdražih briše sve linije i objedinjuje nas na stazi žudnje za Božijom blizinom u kojoj, nadam se, sa šehidskim titulama obitavaju naši voljeni šehidi. Uspomenu na rahmetli Muju najdublje u svojim srcima noce njegovi najbliži: otac Zejnil (1939), majka Zejna (1943), brat Senad (1972), sestre Samija i Sehija sa svojim porodicama.

JAHIĆ (SULEJMAN) SANEL - ČUPO 03.01.1975- 24.11.1994

Kada sam došao u jedinicu MUDERIS uvršten sma u grupu mlađih vojnika u kojoj je rijetko koji bio punoljetan. Akcija opisana u osvrtu na šehadet rahmetli Rasima Korića i Muzafera Nuhanovića bila nam je

prvo pravo zajedničko borbeno iskustvo. Do osnivanja jedinice Muderis učestovali smo u borbama, ali prvi put zajedno. Sa Sanelom sam se odmah sprijateljio i uskoro je njegov dom postao i moj dom. Kada nam je trebalo da se okupamo, presvučemo, dobro jedemo, odmorimo, odlazili smo na toprak njegove majke Zuhre i sestre Sanele. Kako je moja kuća i porodica bila daleko srodio sam se sa Sanelovim domom kao svojim. Majčinske brige nikad nije nedostajalo. Skupa smo bili u kasarni, skupa smo išli na sjela kod djevojaka, skupa smo išli u akcije. A od početka 1993 godine pa do kraja rata akcija

nije nedostajalo. Slijedio je težak i velik put jeidnice Muderis koja će kasnije prerasti u 4. muslimansku slavnu lahku brigadu. Najveće breme tegoba i slavnog puta na svojim plećima ponijelo je upravo 60-70 boraca čete Muderis. Preko Igmana, Hadžića, Treskavice, Ljubine, Kisera, Vlašića... U toj grupi boraca bila je opet, ona grupa koja je u svim akcijama svojom hrabrošću i sposobnošću načimala neprijatelja i stvarala onaj potrebni primat da se bitka dobije. Među njima je Sanel Jahić Čupo svakako bio jedan od prvih. Nismo jedan drugog razdvajali od brata po krvi iako to nismo bili. Tako su nas prihvatali i u jedinici. Bilo je skoro normalno da u jeku bitke čujem glas: Bajiću Čupo ti je ranjen! Bilo je skoro nemoguće ne biti ranjen u svim tim borbama kroz koje smo prolazili. Imali smo svoj način humora da prebrodimo bol. Jednostavno bi se takmičili. Na Bijelij Lijesci je bio ranjen nekoliko puta. Jedna od ozljeda je bila dosta teška. Ležao je za stijenom iza mene pošto ranjene nismo mogli izvuć s prve linije. Izvukao je iz njedara plavi ronhil, zapalili smo a on se smješkao. -Mislim da me nakon ove današnje bitke više ne možeš stići, rekao je uz osmjeh i pokazivao ožiljke na glavi, leđima, pored teške ozljede na nozi. Iako je borba bila skoro prsa u prsa strašna i nama koji smo još bili pokretni nisam uhvatio ni trun straha u njegovim očima u tim trenucima a takav je bio i u svim drugim, mada je rijetkost bila da ga u jeku borbe možeš gledati u oči, zato što je po pravilu bio među prvima koji su jurišali na neprijatelja. Nisam ga volio samo ja, niti je on samo mene volio. Sumnjam da je postojao iko da nije volio Čupu a i on je imao osmjeha i ljubavi za sve normalne insane. Kada bi govorili o smrti zamišljali smo da ćemo biti blizu jedan drugoga. Zakleli smo se da se nećemo ostaviti jedan drugoga šta god da se desi i ratovali skoro bez straha. Nakon operacije Kiser otišao sam da završim 4. razred Medrese. Po prvi put tokom rata nisam učestovao u akcijama naše brigade. Šetao sam mirnom Ferhadijom kada sam susreo Adnana. Valjda ga je čudila moja radost kad sam ga ugledao pa reče: Vjerovatno ne znaš? Nisam znao. Šta?


Strana | 23

Čupo je pao kao šehid 24.novembra 1994. godine u borbama u Bjelimićima. Osjetio sam se tad kao izdajnik. Koliko god bila važna škola, pomislio sam da sam izdao sve one prethodne godine rata. Nikada ja vama neću uspjeti objasniti dragi profesori šta znači ne biti tamo gdje si se zakleo da ćeš biti. To jednostavno ne piše u knjigama. Danas često, uz kahvu, „Kod Gondže“, slušam od Nedžada koji je tad bio pored njega, kako je šehadetio rahmetli Čupo. Zlatni ljiljan pored njegovog imena je najmanje što je ovo društvo moglo dati herojima poput njega. Brali smo cvijeće na ledinama Bosne skidali paučinu s njenih prozora brojali zvijezde kroz krošnje nezrelih trešanja i brojali rođendane naše sedamaeste naše osamnaeste naše devetnaeste Allah je sebi uzeo one koje voli! Ostale su puste dvadesete dvadeset prve dvadeset druge... sve buduće do trena u Levhi Mahfuzu skrivena... kad svako će naći šta je pripremio. Allah ti brate podario najljepše mjesto u Džennetu i spojio te sa onima koje voliš i koji tebe vole! Amin!

GAKIĆ (AVDE) RAHMAN 1960 -1995

Rođen je 28.09. 1960. godine u Gakićima-Konjic. Agresiju na bih dočekao kao radnik „Elplina“ Borci. Prvi put sam njegovo ime i lik spojio u jedno 07.aprila 1995.godine. Bio je petak. Nakon dolaska iz Travnika i pješačenja kroz vlašićki snijeg stigli smo u blizinu

sportskorekre-acionog centra Babanovac. Na dubokom snijegu obavili smo podne i ikindiju namaz i stali u četiri ešalona po dvanest boraca. Zbog snijega i teškog terena izvdinica nije imala nikakve informacije. Netom prije vratio sma se iz Gazine medrese gdje sam tri

mjeseca pokušavao da nastavim školovanje. Nisam dobro poznavao nikog u grupi u kojoj sam se našao taj dan te sam pogledom tražio neko poznatije i zrelije lice. Tako sam se upoznao s Rahmanom. Još nismo bili svi izašli iz naših rovova kada je bitka počela. Istureno borbeno osiguranje neprijatelja čekalo je na tridesetak metara. Pucnji, tekbiri, snijeg preko dva metra, nepoznavanje terena i snajperska paljba ... Uskoro smo se našli na rubu male čistine. Desno i lijevo dva teško ranjena suborca. Ja i Rahman stajali smo jedan uz drugog zaklonjeni stablom. Pogledao sam ga. Put do donjeg ranjenika bio je donekle zaštićen šumom i tim lakši dok je do ranjenika s gornje strane vodila čistina koja je pri takvom snajperskom djelovanju bila skoro ravna smrti. -Ti pomozi ovom ispod ja ću ovom gori! Rekao je. Obojica smo istovremeno iskoračili iz zaklona u duboki snijeg. Svak u svom pravcu. Kada sam uputio slijedeći pogled prema njemu već je bio Šehid. Mogao je mene poslati na teži put. Al nije. Borac kojem je krenuo pomoći uspio se izvući i ostao je živ. Onaj kojem sam ja prišao uskoro je preselio na rukama nas nekoliko. Uskoro sam pokušavajući dovesti pomoć pometen eksplozijom granate. Tijelo šehida, rahmetli Rahmana nije izvučeno, zajedno s još nekoliko tijela šehida razmijenje-no je 22.05.1995.godine u Travniku. Dženaza je klanjana 24.04.1995.godine poslije podne namaza u Konjicu, gdje će kasnije bit u šehidsko mezarje položeno i njegovo tijelo. Po svjedočenju saboraca iz 4. Muslimanske i saboraca iz brigada u kojima je prije bio, uvijek je pokazivao odlike sposobnog i vrlo hrabrog borca koji nijednog trenutka nije posumnjao u ideale naše oslobodilačke borbe. Postao je šehid krećući se naprijed, uprkos očitoj smrtnoj opasnosti i snajperskim hicima u želji da pomogne ranjenom suborcu. Svjedočili smo tome a Allah i Njegovi meleki svakako su dovoljni i najbolji svjedoci! Nisam poznavao Rahmanovu porodicu, znam da su iza njega ostali babo Avdo i braća Alija i Salko. Uzvišenog Allaha molim da našem Rahmanu kao i svim drugim šehidima podari počast Šehida i uvede ga na visoka mjesta za njih pripremljena u džennetskim baščama. Amin!

i

IZDANJA FONDACIJE «LIJEPA RIJEČ» KONJIC

bilten fondacije "lijepa riječ" konjic br.2

Documents