UVOD

Potkraj osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, osobito

nakon pada Berlinskog zida 1989. godine, naslućivale su se tektonske

promjene na globalnoj geopolitičkoj karti svijeta. Nestanak blokovske podijele

na istok-zapad, uspostavljanje novih oblika međunarodnih odnosa, tranzicija od

ideoloških prema, kako tvrde neki zapadni autori, civilizacijskim

antagonizmima i sukobima, novi oblici globalne opasnosti po svjetski mir kao

što je terorizam, među ostalim predstavljaju neka od glavnih obilježja

posthladnoratovskog razdoblja. Velike promjene doživio je jugoistok Europe

gdje se već stoljećima prožimaju i sukobljavaju interesi zapadne hemisfere,

Rusije, Turske i islamskog svijeta. Raspad bivše Jugoslavije, osamostaljenje

bivših saveznih republika i agresivni rat Srbije i Crne Gore protiv, Slovenije,

Hrvatske, BiH i naposljetku Kosova ponovno je skrenuo pozornost svijeta na

područje Balkana kao jedno od kriznih prostora u svijetu gdje i danas postoji

niz neriješenih međunacionalnih i međudržavnih pitanja kao nukleus za nove

nestabilnosti. Osobito je Bosna i Hercegovina bila pogođena teškim ratnim

stradanjima i razaranjima, a kao vrhunac brutalnosti toga rata je masovni zločin

srpskih snaga nad muslimanskim življem u Srebrenici kojega je Međunarodni

sud za ratne zločine području bivše Jugoslavije u Den Haagu proglasio

genocidom, jedinim zločinom takve vrste na tlu Europe nakon Drugog

svjetskog rata. Upravo BiH je cijelo vrijeme nakon Daytonskog mirovnog

sporazuma u središtu pozornosti međunarodne javnosti ali i političkih akcija.

Aktivnim uključivanjem SAD-a u završetak rata u BiH, “buldožer-

diplomacijom” u postizanju mirovnih rješenja, pacificiranjem Srbije NATO-

ovim udarima u proljeće 1999. zbog rata na Kosovu, ta, jedina svjetska super-

sila stekla je status odlučujeg faktora u međunarodnim odnosima u ovom dijelu

svijeta. U ratu podijeljena na tri etno-nacionalne cjeline, potom

Washingtonskim pa Daytonskim sporazumom na unutarnjem planu uređena

kao država sastavljena od dva entiteta, ekskluzivnog jednonacionalnog,

Republike Srpske na 49 posto teritorija i Federacije BiH s deset županija gdje

žive dominantno Bošnjaci i Hrvati, u manjem postotku Srbi i ostali. U

postdaytonskom razdoblju Bosna i Hercegovina kao slaba država s

permanentnom političkom krizom isključivo egzistira pod snažnom

1

institucionalnom nazočnošću međunarodne zajednice koja raznim pritiscima,

ucjenama, vojnim akcijama zbog “antidaytonskog djelovanja”, političkim

odlukama provodi, katkad i selektivno, odredbe Daytonskog sporazuma čiji je

dio i ustav Bosne i Hercegovine kao jedan od aneksa toga međunarodnog

dokumenta kojega nikada nije potvrdilo niti jedno zakonodavno tijelo u BiH.

Mirovni proces, pokušaje razvoja demokracije, civilnog društva, vladavine

prava, ustavne promjene, međunacionalne konflikte i proklamirani put u

Europsku uniju i NATO- u Bosni i Hercegovini nadzire međunarodno tijelo

Vijeće za provedbu mira u BiH koje čine 55 ambasadora država koje su

angažirane u izgradnji poslijeratne BiH među kojima je SAD, Njemačka,

Rusija, Francuska, Velika Britanija, Kanada, Japan..., potom Predsjedništvo

EU, Europska komisija i Organizacija islamske konferencije koju predstavlja

Turska. Vijeće za provedbu mira u BiH nadređeno je Uredu Visokog

predstavnika OHR (Office High Representative) sa sjedištem u Sarajevu. Tu

su još i Ured specijalnog predstavnika Europske Unije koji bi prema planu

postupno trebao preuzimati ingerencije OHR-a kako BiH napreduje u

ispunjavanju uvjeta i kriterija za potencijalno članstvo u EU. Međutim, iako

Ured visokog predstavnika u posljednjih nekoliko godina djeluje smanjenim

kapacitetom prepuštajući sve više donošenje odluka domaćim političarima,

nisu ukinute tz. Bonske ovlasti kojima visoki predstavnik ima mogućnost

smjenjivati i kažnjavati dužnosnike, nametati i suspendirati zakone, “tumačiti”

Daytonski sporazum, donositi odluke koje derogiraju čak i sudske odluke, a dio

represivnih mjera leži i u rukama specijalnog predstavnika EUSR kao što je

utjecaj na potencijalno zamrzavanje imovine u zemlji i inozemstvu. Upravni

odbor Vijeća za provedbu mira političke smjernice daje OHR-u, dok je

Specijalni predstavnik izravno vezan za Bruxelles. Ukratko, Bosna i

Hercegovina, povijesno gledano, od pada bosanskog kraljevstva pod

osmanlijsku vlast, pa sve do Daytonskog sporazuma postoji isključivo u

sastavu nekog oblika naddržavnog poretka (u smislu njezine državne

suverenosti) te kao takva pokušava ostvariti europsku perspektivu i članstvo u

NATO savezu što za sobom opet povlači niz otvorenih pitanja i cijelog spleta

dijametralno suprotstavljenih interesa kako na unutarnjem tako i na vanjskom

planu. Dakle, imajući u vidu svu složenost BiH kao države, kompleksnost

njezinih unutarnjih odnosa, samo uređenje, vanjske okolnosti i različite kako

vanjske tako i unutarnje interese, namjera je dokazati i razjasniti važnost

2

približavanja BiH EU i ulasku u NATO. No jednako tako metodom analize

pokazati izvjesnost najrealnijeg ishoda a to je nastavak statusa quo. Tomu

pridonosi odsutnost artikuliranije vizije i stratgije brojinh međuaodnih

subjekata i faktora premda nitko ne poriče važnost uspješnog nastavka

euroatlanskog puta BiH. Ta važnost se može cijeniti i kroz dimenziju

stabiliziranja ne samo BiH već i šireg regionalnog prostora jugoistoka Europe

ali i opći civilizacijski i društveni značaj.

3

1. METODOLOŠKO-TEORIJSKI OKVIR

1.1. Hipoteza rada

Nakon Daytonskog mirovnog sporazuma potpisanog 21. studenoga 1995.

utvrđena su dva glavna cilja-održanje teškom mukom postignutog mira i de

facto obnova i izgradnja države kao prosperitetne demokratske višenacionalne

zajednice s euroatlanskom perspektivom. No, kako se ispočekta gotovo

romantičarski najavljivao brzi gospodarski oporavak i razvitak društva i

države, naravno pod izravnim pokroviteljstvom međunarodne zajednice,

optimizam je postupno nestajao, a na površinu su izbijali samo potisnuti

problemi i antagonizmi “nesavršenog mira” o čemu govori i bivši šef

diplomacije BiH Jadranko Prlić u svojoj istoimenoj knjizi. Dejan Jović

primjećuje kako ni čitavo desetljeće nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma

nije jasno kakva će biti politička budućnost Bosne i Hercegovine. Ni svi

najvažniji međunarodni faktori koji su na posredan ili pak neposredan način

sudjelovali u stvaranju uvjeta za pregovore i napokon potpisivanje Daytonskog

sporazuma (zbog francuskog ultimativnog inzistiranja da se završni čin

potpisivanja obavi u Parizu pa ga neki zovu i Daytonsko-pariški sporazum)

nisu bili sigurni u njegovu budućnost, samim time ni u budućnost BiH.11 Još

tijekom pregovora o miru u američkom Daytonu sukobljene strane u BiH i

njihovi patroni iz Beograda i Zagreba Milošević i Tuđman “natjerali” su

američke diplomate koji su organizirali pregovore da se služe takozvanom

shutlle diplomacijom. Američki su posrednici s Holbrookeom na čelu

doslovno putovali od delegacije do delegacije koje nisu međusobno

komunicirale i prenosile ideje i prijedloge.2 Takav angažman aemričke

administracije doveo je do uspostave mira iako je u nekoliko navrata što bi

izazvalo nastavak sukoba i žrtava velikih razmjera stvar ozbiljno prijetila

kolapsom pregovora (Kovačević, 282. 2004).3Duboko nepovjerenje,

1 Chollet, Derek, Tajna povijest Daytona, Američka diplomacija i mirovni proces u Bosni i Hercegovini, Golden marketing-Tehnička knjiga Zagreb 2007. str.343) 2 Kovačević, Živorad, Međunarodno pregovaranje, Diplomatska akademija “Filip Višnjić”, MSP SCG, Beograd 2004. 258-2823 Kovačević u svojoj knjizi Međunarodno pregovaranje navodi kako “valja primetiti da su bila pripremljena dva saopštenja-jedno u slučaju uspeha, a drugo ako pregovori propadnu. Citira Holbookea: jednstavno rečeno potrudili smo se što smo najviše mogli. Zbog toga što nisu uspele da se slože strane su jasno pokazale da bi dalji napori SAD da se postigne sporazum bili uzaludni. Prema tome danas je kraj ove inicijative...Specijalna uloga koju smo igrali proteklih meseci je završila. Lideri koji su

4

opstrukcije i nadmetanje bili su iznimno izraženi i u prvim postdeytonskim

mjesecima pa i godinama. Sve više su se pojavljivala različita viđenja BiH ali i

njezine europske budućnosti.4 Suprotstavljeni politički stavovi oko budućnosti

BiH idu od članstva u EU i NATO pa sve do njezine disolucije. Srpski član BH

predsjedništva Nebojša Radmanović na summitu šefova država i vlada zemalja

članica Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi (SEECP) je izjavio kako je

Bosna i Hercegovina opredjeljena za europske integracije bez obzira na

povremene zastoje te kako je Europska unija cilj i da svako kalkuliranje iz

europskih krugova može samo biti kontraproduktivno. Nekoliko mjeseci

kasnije Radmanović ne da je izrazio euroskepticizam glede BiH u EU već

prognozira raspad Unije te kako Srbi u BiH čak “sumnjaju u opstanak

Europske unije i surađuju s Rusijom koja ulaže milijune eura u Republiku

Srpsku”! Dakle, u Bosni i Hercegovini je prisutan cijeli spektar političkih

gledišta, procjena i analiza koji posve oprečno vide budućnost zemlje u

euroatlanskoj zajednici.5 Na ruku takvim razmišljanjima u Bosni i Hercegovini

idu i pojedina šira politička pa i geostrateška pozicioniranja zemalja koje

imaju velike interese na Balkanu6. Takvi politički stavovi i obrati u viđenju

euroatlanske perspektive Bosne i Hercegovine uporišta nalaze u navodnoj

pasivnosti Europske unije spram BiH i s druge pak strane zbog “tradicionalno

dobrih odnosa” Srba s Rusijom i Bošnjaka s Turskom čiji je interes na

Balkanu samim time i u BiH sve izraženiji.67 Dakle, osim već uvrježene

podijeljenosti BH društva na tri etno-nacionalne i vjerske cjeline o čemu piše

Mirjana Kasapović, Bosna i Hercegovina je podijeljena na dvije dominantne

političke vizije koje egzistiraju u Sarajevu i Banjaluci. No unutarnja formual

svedena je na “etnički pluralizam”.6 U Sarajevu BiH vide kao centraliziranu, i

kako mnogi tvrde, unitarnu državu, Srbi sa što labavijim vezama i što više

samostalnosti Republike Srpske. Hrvatska politika u BiH je poprilično

neartikulirana i povremeno se pojave ideje o trećoj etno-teritorijalnoj jedinici.

Upravo inzistiranjem na ustavno-pravnom preustroju BiH koji bi i Hrvate uveo

danas tu moraju da žive s posledicama svog nesupeha”!4 Richard Holbrooke, Završiti rat, Šahinpašić, Sarajevo, 1998. 5 Bieber, Florian, Institutionalizing ethnicity in the Western Balkans Managing Changes in Deeply Divided Societies, Lieden, 2005. 6 Radmanović kaže kako je “ista situacija i s pripadnicima bošnjačke vjeroispovjesti na Balkanu koji vole Tursku. A budući da je Turska u fazi da više ne želi u EU , imamo višestruki problem. EU to ne razumije i vrlo je realno da se ovdje od eurooptimizma pređe na euroskepticizam” zaključio je Radmanović, a prenio zagrebački Večernji list u izdanju od 17. kolovoza 2012.7 Biserko, Sonja, Rusija i njen utjecaj na Balkanu, (267-299), u : Biserko (ur.) Snaga lične odgovornosti, Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2008.

5

u ravnopravan položaj neki vide kao usporavanje Bosne i Hercegovine na

europskom putu. Bošnjaci ne vide mogućnost stvaranja i hrvatskog entiteta

bez krize i sukoba, a Srbi su protiv neizravnog biranja, dakle kroz parlament,

nacionalnih predstavnika u Predsjedništvo BiH i Dom naroda čime bi se

otklonila praksa da drugi narodi biraju političke predstavnike Hrvatima.

Nesuglasja oko temeljnih pitanja za europsku budućnost BiH pa i budućnost

uopće na domaćoj politikoj sceni gotovo su uobičajena pojava. Ni u

međunarodnim krugovima ne postoji izričit konsenzusoko tih pitanja. Na

jednoj strani postoje tumačenja i tvrdnje oko stalne potencijalne opasnosti od

novih sukoba ali i nužnosti da EU Bosnu i Hercegovinu tretira krajnje

ozbiljno8. Navodeći ovaj kratki egzemplarni prikaz samo dijela odnosa u Bosni

i Hercegovini nastojimo pokazati svu zamršenost kako vanjskih tako i

unutarnjih okolnosti u kojima ta država nastoji ostvariti izgledan euroatlanski

put. Nesumnjivo da je izgradnja sigurnosne arhitekture na jugoistoku Europe u

velikom interesu i Unije i NATO-a. Istraživanje teži k tome da se pokaže

koliko je Bosna i Hercegovina, u širem geopolitičkom kontekstu koje se

jednostavno ne može ignorirati, sposobna ostvariti približavanje tim

integracijama. No, za ostvaraj tih proklamiranih ciljeva potrebne su unutarnje

promjene, prije svega ustavne, za koje nema dovoljno političkog konsenzusa.9

Taj proces neminovno je u fokusu ne samo EU i SAD-a već i drugih. Stoga je

upravo proces integracija BiH svojevrsni test mnogo širih odnosa i preklapanja

interesa.10 U tom duhu se može vidjeti utjecaj i na eurooptimizam ali na

euroskepticizam u Bosni i Hercegovini. Karakterizirajući ju kao slabu državu

koja opstaje isključivo angažmanom međunarodne zajednice brojni teoretičari i

autori upitnim smatraju sposobnost BiH za samostalan euroatlanski put bez

neke vrste vanjske pomoći Kasapović, 2005.). To se prije svega odnosi na

potrebu njenog unutarnjeg teritorijalnog redizajna koji predstavlja pravi

gordijski čvor, a za kojega domaće političke snage nemaju ni snage pa ni volje.

Dakle, red poteza bi bio ustavno-pravno preuređenje kako bi se otklonile

blokade pa onda kroz reforme ubrzati približavanje EU i NATO-u.

8 (Bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice, austrijski diplomat Wolfgang Petrisch koji se proslavio izjavom da je Daytonski sporazum “luđačka košulja” na BiH upozorava kako BiH i Balkan već dugo nisu u fokusu interesa europskih čelnika i kako to može biti vrlo opasno) 9 Žepić, Božo, Pat u Bosni i Hercegovini, Matica Hrvatska Mostar 2005. str. 295.-296.10 Društveni su rascjepi oblici teritorijalne i funkcionalne polarizacije modernih društava, odnosno njihovih interesa, vrijednosti i identiteta te vizije zajednice u širim integracijskim okvirima. O klasičnoj teoriji rascjepa vidjeti Allard Littunen 1964.; Lipset i Rokkan 1967.; 2000.

6

1.2. Metode rada

Za razumijevanje bosanskohercegovačke stvarnosti i njene euroatlanske

budućnosti potrebno je upoznati se s najvažnijim događajima i epohama njene

povijesti. Polazište u istraživanju i sam metodološki pristup zahtjeva

fokusiranje na nekoliko segmenata bez kojih slika BiH ne bi bila potpuna

odnosno specifičnosti koje prate njen euroatlanski put. Stoga najadekvatnijom

metodom za ovaj rad držim metodu analize kao postupak znanstvenog

istraživanja raščlanjivanjem složenih pojmova, sudova i zaključaka na njihove

jednostavnije dijelove i elemente. Prema Hegelu to je “postupak mišljenja u

kretanju od posebnoga k općem ili izvođenje teorema iz aksioma po utvrđenim

pravilima “. Prema gnoseološkoj funkciji upotrijebit ćemo dvije vrste analize-

deskriptivnu pri opisu elemenata neke cjeline i eksplikativnu kada ćemo

pokušati objasniti cjelinu na osnovi nekih njezinih dijelova. Prva je dakako

povijesni procesi koji su svaki na svoj način oblikovali današnje

bosanskohercegovačko društvo. Glavna konstanta BH društva je

podijeljenost.11 Etničko-vjerski princip podjele je dominantan koji je nakon

raspada Jugoslavije i državnog osamostaljenja BiH glavna politička

legitimacija kojoj su vjerodajnice dale vjerske zajednice. Zato je važno u

pristupu ali i određivanju bitnih točaka istraživanja definirati sve one elemente

koji su validni za dokazivanje teze o BiH kao državi koja je kroz svoj povijesni

hod u sastavu nekog naddržavnog subjekta. Stoga se čini da je psihološko

stanje stanovništva pasiviziranost i očekivanja rješenja izvana. Jović nadalje

zapaža bosanskohercegovačku prije svega vanjskopolitičku, dakako slijedom

toga i unutarnju stvarnost pitanjem “hoće li Bosna i Hercegovina zauvijek

ostati pod protektoratom Ujedinjenih naroda-ili će odgovornosti i ovlasti koje

sada ima Visoko predstavništvo postupno prenositi na demokratski legitimirane

(izabrane) narodne predstavnike! Pitanje je tim važnije jer dotiče problem

legitimnosti političkog poretka uspostavljenog daytonskim sporazumom!”

(Jović, 2003.)12 Ono što je važno u pristupu i metodologiji rada jest da BiH kao

država sa strukturnim problemom.13 S tim u svezi postoji niz institucionalnih i

zakonskih neujednačenosti između entiteta ali i drugih razina vlasti što je

11 Kasapović, Mirjana, Bosna i Hercegovina podijeljeno društvo i nestabilna država, Politička kultura Zagreb 2005. str.7712 Jović, Dejan, Časopis sa književnost i kulturu i društvena pitanja, 2003, str. 48.13 Žepić, Božo, Pat u Bosni i Hercegovini, Matica Hrvatska Mostar 2005. str.87.-90.

7

poseban problem u ispunjavanju uvjeta iz Sporazuma o stabilizaciji i

pridruživanju i Mape puta za pristup NATO-u. Tako se i u izvješćima o

napretku često može sresti zapažanje kako su po pojedinim poglavljima neke

od institucija napravile pomak, a neke ne te osobito se uočava razlika u

usklađivanju zakonodavstva na razini dvaju entiteta. Kako bi se stekla

cjelovitija slika važno je istražiti i politički aspekt procesa približavanja Bosne

i Hercegovine euroatlanskim integracijama. Bosna i Hercegovina je dakle

potpisivanjem međunarodnih dokumenata i sporazuma te postupnim

stvaranjem tijela i institucija potrebnih za ispunjavanje predpristupnih uvjeta

potvrdila svoju opredjeljenost za pristupanje EU i NATO. Međutim, treba

analizirati, apostrofirati i istražiti političke odnose koji stoje na putu napretka.

Prije svega neprovođenje odluke Suda za ljudska prava u Strasbourgu, potom

nedonošenje niza zakona bez kojih jednostavno nastavak približavanja nije

moguć. Deklarativni politički konsenzus postoji, međutim neriješeni politički

odnosi i stalni sukobi čine stvarno stanje BH prilika. Ono što u istraživanju

treba naglasiti je postojanje, čini se, više konvergentnih motiva od strane

Brisela nego BiH za eurointegracijski napredak. Sagledavajući sve elemente

dakle, istraživačko pitanje bi moglo biti-kako će Bosna i Hercegovina u

euroatlanske integracije?

1.3. Struktura rada

Vodeći se upravo spomenutim državnim, društvenim, nacionalnim, političkim,

gospodarskim, vjerskim i kulturnim specifičnostima Bosne i Hercegovine u

istraživanju njenog napretka k euroatlanskim integracijama potrebno je također

ukazati na neke od znanstvenih, autorskih i političkih dilema koje prate BiH.

Imajući na umu aranžmane međunarodne zajednice, sva sredstva i instrumente

kojima raspolaže u upravljanju procesima u Bosni i Hercegovini, nameće se

ocjena kako je ta država pod međunarodnim pokroviteljstvom ili starateljstvom

pa čak i poluprotektoratom. To se potkrepljuje vojnim, političkim i

ekonomskim činjenicama. Unutranji ustroj i politički odnosi “isprepleteni lanac

nemogućih želja na isuviše malom prostoru”.14 “Znanstvene analize ne ostaju

samo na tvrdnji da Bosna i Hercegovina ne postoji kao suverena država, nego

14 Lasić, Mile, EUROPSKA UNIJA, nastanak, strategijske nedoumice i integracijski dometi, Sarajevo publishing 2009. str. 284.

8

se dovodi u pitanje i sama mogućnost njezina postojanja kao samostalne

države”, zaključuje Mirjana Kasapović (2005. 15, Bosna i Hercegovina

podijeljeno društvo i nestabilna država).

Dakle, nesumnjivo da se jedno poglavlje mora upravo posvetiti tome:

-je li Bosna i Hercegovina suverena država ili protektorat;

-političko, gospodarsko, sigurnosno stanje u BIH;

-vanjskopolitička orijentacija BiH za ulazak u NATO i EU;

Dakle, jedan od najvažnijih vanjskopolitičkih ciljeva BiH je članstvo u NATO-

u. Međutim, kao što je poznato unutarnje političke blokade, kašnjenja s

donošenjem ključnih odluka i zakona gurnuli su u drugi plan Mapu puta. U

nastavku rada analizirat ćemo člansvo BiH u Partnerstvu za mir, Članstvo u

Akcijskom planu, odnos javnosti spram tog procesa i značaj, dakako i o

poteškoćama s kojima se BiH susreće u tom procesu. Glede analize

približavanja BiH Europskoj uniji potrebno je istražiti odnos kriterija i uvjeta

koje svaka potencijalna zemlja članica odnosno kandidat za članstvo mora

ispuniti prema postignutoj razini. Analizirat ćemo političke i ekonomske

kriterije te poglavlja vodeći računa o trenutačnim dostignućima procesa koji

traje. Kao što smo govorili, o BiH na putu u EU i NATO nemoguće je govoriti

niti je moguće imati cjelovitu sliku bez sagledavanja vanjskih odnosa. Tako je

potrebno ponuditi i alternativu-euroatlantizam, te utjecaj Turske, Ruske

Federacije ali i arapskog proljeća na geopolitičke odnose na Balkanu

posljedično i na Bosnu i Hercergovinu.

1.4. Teorijsko određenje euroatlantizma

U razdoblju nakon hladnog rata cjelokupna međunarodna zajednica našla se

pred novim političkim i sigurnosnim izazovima. Jednako tako američko-

europski odnosi zahtjevali su adekvatne odgovore na geopolitičke promjene na

području bivšega istočnog bloka i jugoistoka Europe ali i nametala pitanja

novih koncepcija kolektivne sigurnosti Europe. Kako je NATO savez najčvršći,

najmonolitniji i najpouzdaniji institucionalizirani oblik suradnje euroatlanskog

sustava, njegovo širenje dalje na istok nije samo pitanje europske sigurnosti

već se istražuje nova europska obrambena i sigurnosna politika kao i nove

izmjenjene međunarodne okolnosti te stremljenja da se u okviru tih okolnosti

održi i unaprijedi savez utemeljen na načelima vrijednosti zapadnog svijeta.

9

Sigurnosna arhitektura Europe nezamisliva je, iako zemlje članice imaju svoje

sigurnosne sustave, bez SAD-a odnosno NATO saveza. Posebno nakon

proširenja Europske unije na istočnoeuropske zemlje i težnji za proširenjem na

zemlje nastale nakon raspada Jugoslavije nameće se imperativ uspostave

suradnje na načelima i vrijednostima euroatlantizma. Izvjesna europska

perspektiva se nazire i otvaranjem prostora, nakon SSP-ja i za novu strategiju

za BiH ali je usporavanje reformi u suprotnosti tom projektu.15 15NATO kao

najjači vojno-politički savez na svijetu čiji je glavni stožer i snaga SAD, nastao

nakon Drugog svjetskog rata, opstao nakon nestanka blokovske podjele svijeta,

predstavlja univerzalan sigurnosni okvir euroatlanskog prostora. Lidija Čehulić

Vukadinović euroatlantizam definira kao “...ukupnost veza i odnosa

postavljenih između SAD-a i zemalja zapadne Europe koje su u prvom redu

vidljive u institucionaliziranom obliku njihove vojne suradnje kao temelja

euroatlanskog zajedništva”!(Čehulić, Euroatlantizam, 2003.)

Na tom principu vojne suradnje temelje se polazišne osnove za izgradnju svih

ostalih euroatlanskih veza i odnosa. Citirana znanstvenica i autorica postavlja

neke od teorijskih pretpostavki euroatlantizma, dakako imajući u vidu šire

teorije međunarodnih odnosa koje pod različitim pretpostavkama “omogućuju

selekciju procesa i mogućnost izbora rezultata”. Kao što u međunarodnim

odnosima nema cjelovite teorije koja bi mogla samostalno obuhvatiti

objašnjenje međunarodnih odnosa jednako vrijedi i za teorijske pristupe

euroatlantizmu. Glavna karakteristika tih teorija zasniva se na pretpostavkama

sile, suradnje i natjecanja u međunarodnim odnosima. U tom svjetlu promatraju

se i američko-europski odnosi.

Glavni pobornik teorije realizma je američki znanstvenik Hans Morgentau koji

se kao i Kissinger i neki drugi nadovezuju na Hobbesove postavke i ideje. Ta

teorija bila je dominantna u doba hladnog rata kada se odlučujući značaj

pridavao vojnoj sili.

Zagovornici neorealističke teorije među glavnim tvrdnjama ili bolje reći

zaključcima iznose promjenjivost sile u međunarodnim odnosima čime se

suprotstavljaju nositeljima mišljenja realista o “apsolutnom vodstvu vojne

sile”.

15 Lasić, Mile, EUROPSKA UNIJA, nastanak, strategijske nedoumice i integracijski dometi, Sarajevo publishing 2009. str. 293.

10

Teoretičari institucionalizma kako sama riječ kaže zastupaju tvrdnje o

međuovisnosti između država i povezanosti države s raznim institucijama u

realizaciji političkih, sigurnostih i gospodarskih ciljeva.

Liberalizam u svojemu fokusu ima pitanja odnosa na tržištu, slobodnu

trgovinu. Moravschik navodi kako su međunarodne institucije samo sredstvo,

mehanizam, a ne razlog suradnje. U tom duhu preferira se mišljenje da je za

američko-europske odnose važnija tržišna surandjja i suradnja na načelima

slobodne trgovine od političko-sigurnosnih odnosa s NATO-om u glavnoj

ulozi.

1.5. Teorije integracije

Političke teorije integracije proučavaju ulogu države i nadnacionalnih

institucija u razvitku i funkcioniranju integracija. Intenzivnim razvojem

multilateralizma međunarodnih odnosa nakon Drugog svjetskog rata posebno

se mjesto u proučavanjima daje teorijama integracije. U drugoj polovici

dvadesetog stoljeća dva snažna procesa, globalizam i regionalizam obilježavaju

međunarodne odnose i svjetsko gospodarstvo. Globalizam karakterizira

rastuća međunarodna ovisnost, transnacionalna ekonomska kretanja, razvoj i

liberalizacija trgovinskih odnosa i sektora usluga, sve veća prometna

povezanost te internacionalizacija proizvodnje.

Regionalizam kao proces teži regionalnom okupljanju u cilju stvaranja što

povoljnijih tržišnih, gospodarskih, infrastrukturnih, financijskih i drugih uvjeta

za razvitka, jačanje konkurentnosti skupina zemalja na svjetskom tržištu i

zauzimanja što boljih pozicija u procesima pregovora. Regionalno

organiziranje zemalja smatra se nekom poželjnom, pozitivnom protutežom

globalizaciji jer pored kompetitivne uloge potiče razvoj komplemetarnih

gospodarstava na regionalnoj razini kao i procese uzajmnosti i međusonih

prilagodbi. U svijetu postoje različiti integracijski stupnjevi ekonomskih

integracija od multilateralnih trgovinskih ugovora, carinskih unija, zona

slobodne trgovine, itd.

Postoje dvije osnovne podjele teorija integracije-političke teorije i ekonomske

teorije integracije. S nastankom regionalnih integracija javlja se cijeli niz

teorijskih pristupa u istraživanju načina njihova funkcioniranja. Pod političke

11

teorije integracije spada proučavanje uloge države i nadnacionalnih institucija u

razvitku i funkcioniranju intergracija. Tako razlikujemo četiri osnovna pravca:

-federalizam,

-funkcionalizam,

-neofunkcionalizam,

-pluralizam

Federalizam objašnjava izgradnju zajednice stvaranjem zajedničkih institucija

nadnacionalnog karaktera po funkcijama istovjetna državi. Međutim,

uspješnost izgradnje nadnacionalnih institucija ne ovisi samo o dobroj volji

subjekata koji stupaju u takav oblik organizacije s funkcijama

komplementarnim državi. Društvene, političke, civilizacijske, povijesne,

ideološke okolnosti i uvjeti, stupanj gospodarskog razvoja, međunarodne

okolnosti bitno, gotovo presudno utječu na njihov nastanak, razvoj i održanje.

Tako možemo navesti primjer nastanka uspješnih federalnih država

nadnacionalnog karaktera prije jačeg industrijskog razvoja kao SAD, Kanada,

Švicarska ili pak neuspješne nakon Drugog svjetskog rata kao npr. SSSR ili

Jugoslavija. Talijanski zagovornik teorije federalizma Altiero Spinelli još

tijekom Drugog svjetskog rata osnovao je Europski federalistički pokret i

suautor je s Rossijem i Colornijem “Manifesta za slobodnu i ujedinjenu

Europu”. I Jean Monnet, kao neofunkcionalist, zalaže se za europsko

ujedinjenje kombinacijom interesa i vrijednosti, tj. interesa stvaranja velikog

otvorenog konkurentnog tržišta i vrijednosti integracije Europe u federaciju.

Za razliku od federalizma funkcionalizam polazi od pretpostavki da se razvoj

međunarodnih integracija mora temeljiti na funkcionalnim vezama kroz

različite aktivnosti koje će postupno dovesti do međusobnog približavanja i

stvaranja mogućnosti rješavanja političkih problema bez osnivanja političkog

ili nadnacionalnog saveza. Neofunkcionalisti zagovaraju potrebu uspostave

nekog oblika nadnacionalnog sustava temeljenog na zajedničkim interesima.

Nasuprot federalizmu, pluralizam definira integraciju kao zajednicu država

koje nisu ograničile suverenitet te da cilj integracija nije izgradnja

nadnacionalnih institucija. Za pluraliste je primarno poštivanje zajedničkih

dogovorenih pravila te visok stupanj političk i ekonomske suradnje. Vrijedno je

spomenuti liberalizam preferira mišljenje da se integracija postiže primjenom

12

mehanizama tržišnog gospodarstva uz uvjet osiguranja slobodnog kretanja,

kapitala, roba, radne snage i usluga. Za uspješnu integraciju drži se dovoljnom

monetarna stabilnost i konvertibilnost valuta te kako nije potreban

nadnacionalni okvir. S druge pak strane prema mišljenju institucionalista

zakonitosti slobodnog tržišta nisu dovoljne za punu integraciju bez

kooradinacije i nadzora ekonomskih politika zemalja članica i planiranja u

globalnim okvirima. Kako je nakon Drugog svjetskog rata Europa bila

razorena, američki je interes bio spriječavanje prodora komunizma i

Sovjetskog utjecaja. Stoga je poduzela snažne mjere pomoći u oporavku

europskog gospodarstva poznate pod nazivom Marshalov plan 147. godine

kojim je pod određenim uvjetima u Eurou plasirano 13 milijardi dolara.

Marshalov plan u pojedinim znanstvenim krugovima dugo se smatrao prvim

oblikom euroatlanske suradnje.

13

2. BOSNA I HERCEGOVINA-SUVERENA DRŽAVA

ILI PROTEKTORAT

2.1. Od turskih osvajanja do Daytona

Krajem svibnja 2012. godine u selu Milodraž u blizini grada Kiseljaka u

središnjoj Bosni održana je svečanost koja se po svečarskom i prigodničarskom

načinu gotovo ne razlikuje od drugih svečanosti kojima se obilježava neki

važan datum, povijesni događaj, sporazum, neki dokument koji će odrediti tijek

događaja pa i povijesti. Vjerojatno bi lokalni mediji zabilježili događaj koji bi

već sutra pao u zaborav da nije riječ o slavljenju dokumenta koji i danas, pet i

pol stoljeća, izaziva prijepore u bosanskohercgovačkim povijesničarskim,

pravnim, političkim, vjerskim krugovima i javnosti. Naime, toga 28. svibnja

obilježena 549. obljetnica kad je turski sultan Mehmed Fatih II Osvajač 1463.

godine na tom mjestu bosanskom franjevcu fra Anđelu Zvizdoviću dao Ahd-

namu, dokument kojim se, kako neki povjesni izvori navode, dopušta

kršćanima slobodno ispovjedanje vjere i pastoralno djelovanje svećenstva.

Neki to nazivaju prvim dokumentom, odnosno, pretečom “modernih povelja o

poštivanju ljudskih prava”16.kakve danas poznaje Europa i moderni svijet.

Možda bi ta osmanlijska “lekcija” iz ljudskih prava Europi i imala približan

značaj da prije i poslije toga u munjevitom ratu Turci nisu osvajajući bosansko

kraljevstvo nekoliko dana ranije, 19. svibnja 1463. godine osvojili bosanski

kraljevski grad Bobovac nakon čega je u turske ruke palo Jajce pa Ključ na

Sani u zapadnom dijelu Bosne i još prema različitim izvorima više od stotinu

gradova. Sve je opustošeno, a sto tisuća stanovnika, kršćana je odvedeno u

ropstvo te oko trideset tisuća mladića u janjičare, rušene su crkve i samostani

diljem Bosne. Mnogo ljudi je ubijeno, među njima i posljednji bosanski kralj

Stjepan Tomašević kojeg su Osmanlije, obećavši da će ga poštedjeti, namamili

u klopku pod Jajcem. Od tada pa sve do konca otomanske vladavine Bosnom i

Hercegovinom do 1878. godine uslijedilo je stradavanje, raseljavanje i

ugnjetavanje domaćeg hrvatsko-katoličkog stanovništva i plemstva te

16 Dnevni Avaz, Sarajevo, svibanj 2012

14

islamizacija. 17U periodu od 1815. do 1878. godine dolazi do slabljenja i

opadanja Osmanlijske vlasti u BiH.

Bosna i Hercegovina je na Berlinskom kongresu stavljena pod Austro-ugarsku

upravu.18 Dolazi do umjerene modernizacije BiH, industrijalizacije, reformi u

društvenim odnosima.19 Zbog bojazni od posljedica mladoturske revolucije,

monarhija anektira BiH u svoj teritorij što je naišlo na buru nezadovoljstva

srpskog i muslimanskog pučanstva. Jačanje srpske države nakon Balkanskih

ratova osobito pod utjecajem Rusije prijetilo je sukobom. On je i došao nakon

poznatog atentata na prijestolonasljednika Franca Ferdinanda u Sarajevu 1914.

godine. Prvi svjetski rat, kolaps Austrougarske, sovjetska revolucija odredili su

budućnost BiH u Kraljevini Jugoslaviji.1820 U Drugom svjetskom ratu BiH

ulazi u sastav NDH. Najveće bitke vođene su upravo na njezinom teritoriju.

Slijedom povijesnih okolnosti jačanjem Titove vojske u BiH su udareni temelji

nove države Jugoslavije odlukama AVNOJ-a te konstituirana BiH odlukama

ZAVNOBiH-a. BiH u sastavu jugoslavenske zajednice, kao jedna od šest

ravnopravnih socijalističkih republika, često je i tada pa i nakon raspada

Jugoslavije nazivana kao Jugoslavija u malom. U državnom aparatu, vojsci,

policiji i na vodećim mjestima dominantni su bili Srbi, muslimani, odnosno

kasnije Bošnjaci su bili nositelji državnih stremljenja, kako navode pojedini

autori, te su uspjeli potisnuti svoju ulogu i masovno sudjelovanje u vojsci i

vlasti NDH, dok su Hrvati kao najmalobrojniji narod imali epitet

“reakcionarnog katoličkog naroda konstantno sumnjivih namjera”. Kao takvi

sustavno i planski su proganjani, gospodarski zanemarivana hrvatska područja

te izvrgnuti policijskoj represiji i svjesnom poticanju iseljavanja u inozemstvo.

Druga polovica osamdesetih godina bila je u znaku sve većih političkih

nestabilnosti osobito nakon pojave i meteorskog uspona na vlast Slobodana

Miloševića.21 Državu su potresale gospodarske afere, uglavnom politički

motivirane i konsturirane. Unatoč potpori Zapada reformističke snage

tadašnjeg jugopremijera Ante Markovića nisu uspjele u namjeri političke i

17 *Pavo Živković, Etnička i vjerska povijest Bosne, Slavonije i Srijema do konca 17. stoljeća, HKD Napredak Sarajevo-Mostar, str.59.18 Malcom, Noel, Povijest Bosne, Kratki pregled, Novi liber, Zagreb, 1995.19 Džaja M. Srećko, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-1918) ZIRAL Mostar-Zagreb 2002. str.38.-45. (Ovdje se pojam modernizacije primjenjuje bez teorijskog preciziranja kao zbirni pojam za sve procese i mjere kako bi se jedno tradicionalno društvo pod novim povjesnim uvjetima gospodarski, socijalno i politički osposobilo za funkcioniranje)20 Cipek, Tihomir, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca-anciem regime,(290-305) u: Dijalog povjesničara-historičara2, Zagreb, 2000.21 Lasić, Mile, Nepodnošljiva lakoća umiranja Titove Jugoslavije, OFF-SET Tuzla 2012. str.37

15

gospodarske konsolidacije države u nestajanju. Presudna je bila 1990. godina

kada na prvim demokratskim izborima tri nacionalne stranke, muslimanska

SDA, srpska SDS i hrvatska HDZ u BiH uvjerljivo osvajaju vlast.22 Već je u

tijeku srpska agresija na Hrvatsku, a i u BiH sve se više zvecka oružjem.

Nakon Memoranduma o suverenitetu BiH 12. listopada 1991. Srbi bojkotiraju

skupštinu te 9. siječnja 1992. proglašavaju po već viđenom receptu Srpsku

republiku BiH. Uz poporu EZ-a u BiH se provodi referendum o neovisnosti 29.

veljače i 1. ožujka 1992. na kojemu Hrvati i Bošnjaci glasuju za neovisnost dok

Srbi bojkotiraju referendum.23 Ubrzo nakon toga, 7. travnja 1992. slijedi

međunarodno priznanje BiH ali također nedugo zatim počinje otvorena agresija

JNA i srpskih snaga. Uz vojnu nadmoć te podršku Beograda, a zahvaljujući i

embargu međunarodne zajednice na uvoz oružja srpske snage su već iste

godine ostvarile glavninu svojih ciljeva ovladavši teritorijem od Drine do Une

odnosno 70 posto teritorija BiH. Neodlučnost muslimanskog vodstva u

Sarajevu da pruži odlučniji otpor išla je također na ruku tim planovima. Jedino

su Hrvati organizirani kroz Hrvatsko Vijeće Obrane (HVO) pružili odlučan

otpor u čijim redvima su u Posavini i dijelu Hercegovine bili djelomično i

Bošnjaci. Kasnije, već krajem 1992. dolazi do napetosti između Bošnjaka i

Hrvata. Iz Sarajeva su Hrvate optuživali za pokušaje secesionizma i želje za

priključenjem HRvatskoj dok su Hrvati optuživali Bošnjake za sve veću

islamizaciju zemlje i dominaciju. Izbio je sukob koji je završio snažnim

Američkim pritiskom na obje strane koje su posredovanjem predsjednika

Clintona i američke administracije sklopile Washingtonski sporazum 18.

ožujka 1994. godine te uspostavljena hrvatsko-bošnjačka Federacija.2024

Pokušaji međunarodne zajednice da pronađu rješenje u BH gordijskom čvoru

nisu dali rezultata. Brojne diplomatske inicijative, pritisci i prijedlozi pali su u

vodu. Ističemo tzv. Cutilierov plan kantonizacije BiH, a potom i Vance-

Owenov plan iz siječnja 1993. godine koji je još više antagonizirao sukobljene

Hrvate i Bošnjake. Propao je i Owen-Stoltenbergov plan.25 Tek postizanjem

Splitskog sporazuma kojega su potpisali predsjednici Tuđman i Izetbegović u

ljeto 1995. godine o vojnoj suradnji Hrvatskih snaga i Armije BiH stvari su se

22 Boras Franjo: Bosansko-hercegovački kaos 1990.-1996. MH Mostar 2006. str. 83.23 Delalić Medina, Šačić Suzana:Balkan Blues, Bosanska kronika 1975.-1995., str.133. Sarajevo 2007.24 Rathfelder, Erich, Rat u Bosni i Hercegovini, Durieux, Zagreb, 2000.25 Owen, David, Balkanska odiseja, Hrvatska sveučilišna naklada, Insitut za povijest Zagreb, 2008.

16

pomaknule. Osobito kad je HV izveo operaciju “Oluju” te oslobodio i dijelove

teritorija BiH kao što je Zapadna Bosna i Bihać koji je bio u okruženju i

kojemu je prijetila sudbina Srebrenice. Slomljena je kičma plana Velike Srbije.

Rat je završen temeljnim sporazumom koji je postignut u američkom gradu

Daytonu u Ohiu poznat kao Daytonski mirovni sporazum. Službeno je potpisan

u Parizu 14. prosinca 1995. godine. To je Opći okvirni sporazum za mir u BiH

koji je definirao Bosnu i Hercegovinu kakvu poznajemo danas i njezin Ustav

kao sastavni dio (jedan od aneksa) tog sporazuma. S tim međunarodnim

mirovnim aranžmanom za BiH nisu postignuta trajna rješenja i sukobi su samo

prešli na politički teren. Dio analitičara problem BiH detektira upravo u

njenom oktroiranom konstitutivnom aktu, ustavu.26 Dugogodišnja politička

kriza, međunarodni intervencionizam nemogućnost postizanja konsenzusa oko

najvažnjih pitanja Bosnu i Hercedgovinu drži u svojevrsnoj pat-poziciji.

“Trustovski model” upravljanja međunarodne zajednice Bosnom i

Hercegovinom, žrtvujući državnu suverenost zarad ostvaraja dugoročnih

ciljeva stvaranja pretpostavki za izgradnju samoodržive države sve se više

pokazuje nedostatnom strategijom27 Država kao subjekt međunarodnog prava

mora imati teritorij, stanovništvo, političku vlast-vladu i sposobnost stupanja u

odnose s drugim državama. U praksi postoje ili su postojala odstupanja od ta

četiri osnovna svojstva koje treba imati država prema Konvenciji Montevidea.

Nermin Tursić navodi kako su se u suvremenom svijetu politika i suverenost

jednostavno podudarili. To je u praksi postalo pravilo, ali ne i univerzalno

vrijedeće. Naime, historija je puna kontradikcije i različitih iskustava. Prije

svih, tu su primjeri Bjelorusije i Ukrajine u sklopu SSSR-a. Te dvije države

imale su mogućnost stupanja u ugovorne odnose s drugim subjektima

međunarodnog prava, iako nisu bile samostalne (tj. nisu zadovoljavale treću

tezu Konvencije), tako da su, dijelom, imale vanjski suverenitet, dok unutarnji

nije postojao, tj. bile su pravno ovisne od SSSR-a. S druge strane, imamo

Narodnu Republiku Kinu koja je, od 1949. do 1970. godine, posjedovala

unutrašnju pravnu nezavisnost, ali nije ostvarila potpuni međunarodnopravni

subjektivitet (tako da nije zadovoljavala četvrtu tezu Konvencije). Iz ovakvog

iskustva javlja se potreba za usklađivanjem međunarodnopravnog suvereniteta

26 Kožul, Franjo: Povijesni novum rata i ratovanja u Bosni i Hercegovini, Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru XI. 1998.,str. 381. (Ovo je vrijeme Daytona! Daytonski sporazum je zamijenio sve drugo iz povijesti, tradicije i kulture. “Sporazum” iz Daytona ima snagu Biblije, Kurana ili Evanđelja!)27 (Kasapović, Mirjana (2005.) Bosna i Hercegovina podijeljeno društvo i nestabilna država , Politička kultura, Zagreb14.)

17

s konvencionalnim i domaćim. Odnosno, potreba njihovog uzajamnog

prožimanja. To bi proizvelo stanje da suverena vlast unutar svoje teritorije

uređuje aktivnosti, uživa neovisnost od vanjskih utjecaja i ulazi u međusobno

korisne ugovorne odnose (ugovore) s drugim subjektima međunarodnog prava.

Međutim, zbog kolizije teorije i prakse u međunarodnim odnosima, te

problema s kojima se susretao konvencionalni suverenitet, proizašlo je njegovo

teorijsko segmentiranje na: privremenu upravu i podijeljeni suverenitet.

Grotius, Vattel i Pufendorf o suverenitetu su govorili detaljnije. Starija

njemačka teorija države smatra podijeljenu suverenost moguću na primjeru

malih država, samostalnih kneževina i kraljevina što je prema nekim

mišljenjima da na teritoriju jedne države postoje dva suvereniteta odnosno

suverene vlasti.U današnjim teorijama međunarodnog prava, prelazna uprava

priznata je kao alternativa konvencionalnoj suverenosti, ali nije eksplicitno

smišljena kao izazov osnovnim normama suvereniteta.1828Najčešće je praćena

opsežnim operacijama za upostavu mira. Današnja iskustva prelaznu upravu

mogu definirati kao jednu prelaznu mjeru ka uspostavi potpunog suvereniteta.

Najčešće je odobrava Vijeće sigurnosti UN-a, ali zbog svog međunarodnog

statusa i Sjedinjene Američke Države. U novije vrijeme, zabilježena su

iskustva s prelaznom upravom u Istočnom Timoru, američka uprava u Iraku,

UMNIK na Kosovu. Nažalost, u takvoj kategorizaciji vrlo često se nalazi i

Bosna i Hercegovina.29 Tursić ide korak dalje u definiranju dvojbi oko entiteta

u BiH kao potencijalnih nositelja suverenosti navodeći ne bez političkih

natruha kako “entitet u interkulturalnoj političkoj zajednici kakva je Bosna i

Hercegovina ne može biti nositelj suverenosti i teritorijalnosti tj ne može

jednostrano isključujući ostale zalaziti u domenu unutarnje i vanjske državne

suverenosti”! Na tragu, opet, političkih preferencija srpski intelektualni milje

posve suprotno promatra bosanskohercegovačku političku stvarnost pa i pitanja

suverenosti. Autor Petar Kunić zaključuje da se zbog ustavnog neodređenja

državnog uređenja Bosne i Hercegovine “radi o složenoj državi-sui generis-

uniji sastavljenoj od dvije države, Republike Srpske i Federacije BiH...”!

Nerzuk Ćurak o Bosni i Hercegovini govori kao o najneuspješnijoj državi

europskog dijela euroazijske ploče.30 Smatra kako dugotrajnu neuspješnost

28 Rezolucija 626, (VII) G. Elian, Le principe de la souverainete sur les ressurces nationales et ses indices juridiques sur le commerce imternational RC 149 1976.29 Tursić, Nermin, Suverenitet BiH između političke emocije i realnosti, Godišnjak 2009. BZK Preporod Sarajevo, str. 114.) 30 Ćurak Nerzuk-Geopolitika Rusije i Bosna i Hercegovina, Scribd)

18

Bosne i Hercegovine pored nacionalističkih politika najdosljednije hrani Rusija

proizvodeći od Republike Srpske balkansku varijantu Južne Osetije državu

unutar države koja sigurno grabi k nezavisnosti kao dugoročnom cilju srpske

političke elite u Bosni i Hercegovini. “Brisel odbija generirati promjenu

ustavnog i teritorijalnog uređenja daytonske odnosno američke Bosne i

Hercegovine participira u neizvjesnoj budućnosti u kojoj scenarij sličan

gruzijskom nije nemoguć. Ostane li u dužem vremenskom trajanju Bosna i

Hercegovina prosti zbir dvije entitetske pseudodržave nemojmo se iznenaditi

ako na granicama entiteta Republika Srpska jednog dana osvanu ruski

mirovnjaci”. Političke, znastvene, publicističke i povjesničarske rasprave o

tome je li Bosna i Hercegovina suverena država jednako su aktualne kao i

neposredno nakon sukoba i stvaranja BiH kakva je danas. Mirjana Kasapović

navodi kako u politološkoj literaturi koja se bavi poredbenim istraživanjem

postkomunističkih zemalja istočne Europe Bosna i Hercegovina se ni ne

proučava kao zasebna država. Ta država isključivo opstaje “zahvaljujući

masivnoj intervenciji Zapada” te se nalazi pod protektoratom država NATO-a

pod vodstvom SAD-a. Brojni drugi autori dvoje o suverenosti Bosne i

Hercegovine. Iako je međunarodna zajednica očekivala da će BiH nakon

mirovnog sporazuma krenuti putem reformi i razviti se u ujedinjenu,

demokratsku, ekonomski prosperitetnu i održivu državu, negativni politički

procesi učinili su da ne funkcionira kao suverena država u uvriježenom

značenju tog pojma. Cohen (1995.) naglašava da je postala “segmentirana

država”, odnosno “podijeljena država” pod snažnim institucionalnim

prisustvom, neki će reći protektoratom, međunarodne zajednice i NATO-a.

Fukuyama Bosnu i Herce govinu, piše Kasapović, svrstava u red “slabih i

propalih država” poput Somalije, Haitija, Kambodže, Kosova, Ruande,

Istočnog Timora, Liberije, Siera Leonea, Konga...! U tom je društvu Bosna i

Hercegovina zbog nedjelotvornosti vlasti, netransparentnosti javnih institucija,

neučinkovtosti u suzbijanju kriminala i korupcije.31 Međutim, znanstvene

analize ne ostaju samo na tome da je BiH država upitnog suvereniteta nego se

upitnim drži i sama mogućnost njenog postojanja kao samostalne države.

Prema Galeu Stokesu (2005.176) nitko nema dugoročnu održivu viziju kako bi

mogao izgledati “stabilan ishod” jer ne postoji temeljni konsenzus

konstitutivnih etničkih zajednica o državi i njenom uređenju te kako takav

31 DEI,kriteriji za pristupanje EU, konvencija protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, (Palermo 2000.), Sarajevo 2006. str.194

19

konsenzus prema sadašnjem stanju nije moguć. Međunarodni faktori u Bosni i

Hercegovini razložno su na strani tvrdnji i uvjeravanja kako je BiH suverena i

samostalna država. I najmanjom polemikom ili skepsom dovoditi u pitanje

proklamiranu suverenost BiH kao logički sliied postavio bi niz pitanja što je

međunarodna zajednica radila gotovo dva desetljeća čime bi se (ne)izravno

priznao poraz tog angažmana i uzaludan posao “vrijedan” prema grubim

procjenama nekoliko desetaka milijardi eura koliko je potrošeno u BiH.

Međunarodnu administraciju predvodi ured visokog predstavnika, kojega na

prijedlog Vijeća za provedbu mira imenuje UN. Golemi, doduše neformalni

utjecaj imaju pojedini veleposlanici najutjecajnijih zemalja SAD-a, Ruske

Federacije, Velike Britanije, Njemačke, Turske...praktički zemalja stalnih

članica Vijeća sigurnosti UN-a, a čiji je glas presudan i u Vijeću za provedbu

mira. Zato se od njihovog “zaposlenika” visokog predstavnika očekuje da na

jednoj strani govori o BiH kao suverenoj državi, a s druge pak strane o potrebi

međunarodnog angažmana. Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko smatra da

politička neslaganja o najosnovnijim pitanjima u BiH, koja traju već pet godina

bez ikakvih naznaka rješenja, jasno pokazjuju da mandat visokog predstavnika

u BiH ostaje od suštinskog značaja za BiH kako bi ona mogla osigurati potpuni

oporavak.

BiH nije protektorat, nego suverena država u kojoj je zbog jasnih historijskih

razloga predviđeno postojanje međunarodnog dužnosnika s čvrstim mandatom

za rješavanje razlika i suštinskih državnih pitanja, te obezbjeđenje poštivanja

Sporazuma o implementaciji civilnih aspekata Mirovnog sporazuma. Sve dok

ne prestane osporavanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i osnovnih struktura

države, visoki predstavnik će imati ovu ulogu", kaže Inzko.

On je autorskom tekstu u "Dnevnom avazu" poručio da građani BiH mogu da

budu uvjereni da visoki predstavnik, za sada, ostaje na svojoj funkciji s ciljem

očuvanja okruženja u kojem se poštuju civilni aspekti Mirovnog sporazuma i

okruženja u kojem političari BiH mogu da rade posao za koji su izabrani.

20

2.2. Daytonska BiH-država eksperiment međunarodne

zajednice

Nakon rata okončanog Daytonskim sporazumom, krenulo se u reintegraciju de

facto podijeljene Bosne i Hercegovine. Snažna međunarodna nazočnost kroz

institucije kao OHR, UN-ove agencije, OESS, međunarodne provedbene snage

(IFOR), kasnije Stabilizacijske snage (SFOR), imala je zadaću u suradnji s

domaćim vlastima doslovno izgradnju države, njezinu obnovu, uspostavu

suradnje i povjerenja među trima konstitutivnim narodima. Sve to se odvijalo

veoma sporo ili otežano jer su ostale neprevladane posljedice rata. No, pored

toga, imajuć6i u vidu sve isprepletene globalne međunarodne interese na

području jugoistoka Europe, osobito u BiH, i u domaćim i u međunarodnim

političkim i diplomatskim krugovima kao i javnosti cijelo vrijeme postavljaju

se pitanja stabilnosti pa i opstanka “državne zajednice” Bosne i Hercegovine

kao teritorijalno podijeljene na dva dijela ali i s de facto s tri podijeljena

društva.32 Brojni znanstvenici i analitičari nastojali su pojasniti Daytonsku BiH.

Svojevrsnoj “dejtonologiji” pridružuje se i jedan od najcjenjenijih francuskih

stručnjaka za geostrategiju Alain Joxe koji kaže da je “produženi prekid vatre

tehnički nešto što predstavlja vojnički čin....! Ne treba, međutim, na Daytonski

sporazum, pa čak i na njegov rezultat gledati gledati kao na jedan diplomatski

čin, kao na ustavni čin koji se produžuje. On je pun kontradikcija. S jedne

strane Dayton kaže da je Bosna i Hercegovina jedinstvena, a s druge pak

strane, da je podijeljena na dva ili tri dijela. U njemu se govori na inkopatibilan

način o čitavom nizu stvari. Međutim, očigledno je da, ukoliko prekid vatre

bude trajao život će dati izvjestan sadržaj tim sporazumima. Sporazum o miru

je nešto što se manje-više može izvršiti, realizirati, međutim, ovaj sporazum

nije sporazum o miru na europski način. Sporazum o miru na europski način

uključuje izvjesne klauzule koje se moraju izvršiti , koje su obvezujuće. Nešto

slično Daytonu bilo je i sa sporazumima u Oslu i Washingtonu a koji se tiču

mira na Bliskom istoku. SAD mogu zamisliti jedan sporazum o miru koji

32 Čurak, Nerzuk, STATUS, magazin za (političk) kulturu i društvena pitanja, Postdaytonska BiH-što (ne)bi trebalo promjeniti, br. 5. studeni 2004. Mostar)-Sporazum iz američke baze Wright-Patterson, ultimativni je dokument teorijski sistematiziran i uokviren različitim metodama politologije, polemologije, filozofije, sociologije, pravnih znanosti i političke geografije koje se ne ponašaju apstraktno, već u međuovisnoj igri oblikuju jednu interdisciplinarnu metodu diplomatske prakse kojim je Holbrookeov tim znanstvenika te civilnih i vojnih stručnjaka nadišao prijeteću tiraniju historije balkanskih aktera daytonske drame, započinjući, pozovemo li se na Poppera, nemoguću misiju: komplementaran nastup utopijskog inženjeringa i postupnog društvenog inženjeringa)

21

ustvari nije izvršni, koji nije izvršiv i koji sam po sebi ne može opstati kao

prekid vatre ukoliko nema njihovog stalnog pritiska. Prema tome, ja pravim

razliku između imperijalnog prekida vatre koji traje i između mira!”(Jox -

Ćurak, STATUS 2004.) Prema daytonskom Ustavu koji je vrlo kratak i ima

svega dvanaest članaka, Bosna i Hercegovina je složena država. Ustav uopće

ne rješava pitanje karaktera te države, u smislu je li ova unija, konferedacija ili

federacija33 Prema profesoru Žepiću samo se znanstveno-teorijskom analizom

ustavnih rješenja, ne samo daytonskog već i washingtonskog Ustava Federacije

BiH može odrediti njezin karakter. Dakle, to nije konfederacija u klasičnom

smislu , jer je njen konstitutivni akt ustav, a ne ugovor. Pored toga sastavne

jedinice ustav tretira kao entitete, ali ne kaže da su države. Entiteti ne mogu

donijeti odluku da istupe iz države što je karakteristično za članice

konfederacije. Međutim, s obzirom na pozicije i ograničene ovlasti središnje

Vlade kao i na činjenicu da Federaciju BiH kao jedan od entiteta čine kantoni

koji imaju veliki opseg samostalnosti jasno je da ona ima neke oblike

konfederalizma. Ona, međutim, nije ni federacija jer u svom sastavu već ima

jednu federaciju. Reklo bi se da je to složena država sui generis nešto između

konfederacije i federacije. Tako uređena država, uskoro se pokazalo u praksi,

sadrži cijeli niz “konstrukcijskih pogrešaka” koje stoje na putu ne samo

provedbi odredbi temeljnih međunarodnih sporazuma kojih je potpisnik država

Bosna i Hercegovina, prije svega Daytonskoga sporazuma, već su te pogreške i

rješenja izravna zapreka postojanju države u duhu najvažnijih međunarodnih

dokumenata-Povelje UN-a, Opće deklaracije o ljudskim pravima, Ugovora o

civilnim i političkim pravima, Deklaracije o pravima osoba koje pripadaju

nacionalnim, etničkim, vjerskim ili jezičnim manjinama, Pakta o građanskim i

političkim pravima... i tako dalje. Najbolje se to vidi na sustavnom urušavanju

nacionalnih i ljudskih prava Hrvata u BIH ali i pripadnika drugih naroda koji su

u manjini na određenom području gdje su većinski drugi narodi, a to se osobito

odnosi na povratnike. Također, to se vidi i na nesposobnosti vlasti u BiH da

provede presudu Suda za ljudska prava u Strasbourgu po tužbi predstavnika

Židovske i Romske zajednice protiv Bosne i Hercegovine zbog nemogućnosti

tih manjina da biraju svoje predstavnike u državno Predsjedništvo i Dom

naroda na čemu Bruxelles ultimativno inzistira. No, i pored velikog broja

rasprava, znanstvnih istraživanja, politoloških studija, istupa diplomata,

33Žepić, Božo: Suvremeni politički sustavi; 5.4.2. Politički sustav Bosne i Hercegovine; str.194; izdanje Logos Split-1996.).

22

političara i povjesničara o temi poslijeratne Bosne i Hercegovine nema jasne

definicije ni konsenzusa oko najosnovnijeg pianja suverenosti BiH ili je pak

neka vrst protektorata međunarodne zajednice? “Znanstvene analize ne ostaju

samo na tvrdnji da Bosna i Hercegovina ne postoji kao suverena država, nego

se dovodi u pitanje i sama mogućnost njezina postojanja kao samostalne

države”34 U prilog tomu govore i brojni drugi autori koji argumentiraju svoje

tvrdnje činjenicama kako međunarodna zajednica svojim uspostavljenim

instrumentarijem za provedbu mirovnog sporazuma i drugih aranžmana

zapravo kontroliraju i usmjeravaju sve vitalne procese u Bosni i Hercegovini

što daje za pravo ocjenama kako je ta država pod nekom vrsti pokroviteljstva,

starateljstva ili pak protektorata. Vrhoni tumač Daytona i dalje je Visoki

predstavnik koji ima široke ovlasti te kao najviši autoritet može donositi

“konačne i obvezujuće odluke”. Vojne snage EUFOR-a nadziru mir, doduše s

nešto manjim efektivama u odnosu na ranije razdoblje,no u slučaju izbijanja

krize veoma brzo se u većem opsegu mogu pozicionirati na teritoriju BiH. U

Bosni i Hercegovini ne postoji konsenzus tri konsitutivna naroda oko

najvažnijih pitanja državne zajednice i njenog uređenja, slažu se analitičari.2835

Država je u permanetnoj postdaytonskoj krizi, glavni politički akteri ne

razumiju njen kosocijalni konstrukt* (Enver Kazaz, 2012.) Jednostavno prema

sadašnjim rješenjima političkog sistema ne može biti izbornog pobjednika jer

taj konstrukt traži formiranje širokih koalicija stranaka sva tri naroda i iz

entiteta. To se ponajbolje vidjelo nakon općih izbora u lisopadu 2010. godine.

Iako niti jedna stranka nije dobila većinu, i koalicije su neizbježne, u Federaciji

BiH (FBIH) zabilježen je uspjeh Socijaldemokratske partije BiH (SDP) koja je

osvojila većinu glasova u ovom entitetu. I u Republici Srpskoj (RS) pobjedio je

Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik (SNSD) koji je i do sada bio

na vlasti u tom entitetu, nešto manje uvjerljivo ali dovoljno za entitetsku

skupštinsku većinu.

Međutim socijaldemokratija kao i sve ostalu u Bosni i Hercegovini ima

nacionalne boje. Dvije stranke sa socijal-demokratskim predznakom koje su

osvojile najviše glasova u državi, ali nedovoljno da samostalno formiraju vlast

na razini institucija BiH, ipak su ljuti neprijatelji. I nisu samo socijaldemokrati

u Bosni i Hercegovini suprostavljenih stavova. Dvije partije koje tvrde da se

34 Mirjana Kasapović, Bosna i Hercegovina podijeljeno društvo i nestabilna država, 15, Politička kultura Zagreb 2003.35 Vlaisavljević, Ugo, “Demoktarska konsocijacija i nepodnošlivi pluralizam”, (8112-122) u: Status, magazin za političku kulturu i društvena pitanja br.13, Mostar, 2005.

23

zalažu za interese bošnjačkog naroda, Stranka demokratske akcije i Savez za

bolju budućnost, također ne žele razgovarati kao partneri. Ono što je posebno

bilo pogubno za mogućnost političkog dijaloga i uspostavljanja vlasti na osnovi

većinske narodne glasačke volje bilo je istiskivanje vodećih stranaka među

bosanskohercegovačkim Hrvatima HDZ BiH i HDZ 1990. kroz stvaranje

neprincipijelne koalcije SDP-a s minornim hrvatskim strankama HSP i

Narodnom strankom Radom za boljitak koje nemaju izborni legitimitet. Zbog

toga je došlo do duboke krize vlasti, blokade reformi i poptunog zastoja na

putu BiH u euroatlanske integracije.

“Daytonska BiH kao rigina kombinacija teritorijalne i institucionalne

konsocijalne demokracije već dvadeset godina traži političara koji će je

razumijeti, a iz njene rogobatne političke realnosti pokušati izgraditi političku

viziju koja će makar minimalno uljuditi zemlju”36

Glomazan držani aparat, četiri razine vlasti, preko dvije stotine ministarstava,

veliki broj ureda i institucija samo su dio “rogobatnih političkih realnosti”.

Traganje za održivim rješenjima bosansko-hercegovačkog “bermudskog

tokuta” traje od završetka sukoba 1995. Konfrontacija s bojnog preselila se na

političko polje. Teritorijalizacija etno-nacionalnih segmenata, tri artikulirane

vjersko-nacionalne strukture sa svojim kulturološkim identitetima i

osobenostima imaju potencijala za uspostavu i učvršćivanje konsocijacijske

demokracije “...premda se ne može govoriti o kontinuiranoj, dosljednoj i

osviještenoj tradiciji demokratskog konsocijacijalizma”37

2.3. Ekonomsko stanje u BiH

Globalna ekonomska i financijska kriza utjecala je i na ionako slabu

bosanskohercegovaku ekonomiju. Nagli pad izvoza i novčanih transakcija iz

inozemstva među glavnim su faktorima recesije od 2009. do 2012.godine.

Svjetska banka je iznijela procjenu da bi gospodarsko stanje u BiH moglo

postati alarmantno. Smanjenje rasta u EU i eurozoni utjecalo je na izvoz BiH

ali i na ekonomski rast zemlje. Banke su pooštrile kreditne kriterije što je

dodatno usporilo ulaganja i otežalo poslovanje domaćim tvrtkama, ali i dovelo

pada potrošnje. Neformiranje državne vlade gotovo godinu i pol nakon izbora

36 Enver Kazaz-Buridanov magarac, Jedinstvena Bosna i Hercegovina, 2012.37 Kasapović, Mirjana, Bosna i Hercegovina podijeljeno društvo i nestabilna država2006. 158

24

2010. godine dodatno je otežalo ekonomsku situaciju. Vijeće ministara je

odredilo smjer djelovanja za izlazak iz krize, međutim, politički sukobi i

nesuglasja, smjene ministara uzrokovali su loše rezultate. Došlo je do pada

vanjskotrgovinske razmjene u prvoj polovici 2012. u odnosu na isto razdoblje

godinu ranije. To je prouzročilo pad ekonomskih aktivnosti i smanjenje

inozemnih investicija.38Usvajanje proračuna institucija BiH i međunarodnih

obveza u iznosu 630 milijuna eura dodatno je dolilo ulje na političku vatru i

izazvalo novu krizu i blokade, a u posljednjih 6 godina samo je na vrijeme

donesen proračun za 2010. godinu. Ono što posebno zabrinjava BH izvoznike

jest ulazak Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. godine. Proizvodi biljnog

i animalnog podrijetla neće se moći izvoziti na tržište Unije bez prilagodbe

uvjeta, pravilnika i kriterija u čemu Bosna i Hercegovina kasni.39 Hrvatska je

najvažniji vanjskotrgovinski partner BiH. Takav razvoj događaja neupitno će

utjecati na BH gospodarsku sliku. U siječnju 2012. izvoz iz BiH je pao za 21

posto, a već u veljači 27 posto najviše proizvoda biljnog i animalnog podrijetla.

Analitičari su jedinstveni da bi zadržavanje pravila CEFTA-e ublažila

posljedice. Pad industrijske poizvodnje, porast proračunskog deficita i

kamatnih stopa, pad opsega proizvodnje i vrijednosti na burzama posljedice su

krize. Ono što je posebno zabrinjavajuće je da stalna nova zaduženja kod

MMF-a i drugih svjetskih novčarskih institucija ne troše u razvojne projekte

već u tekuću potrošnju i zatvaranje proračunskih rupa. Najveći dio ide na

mirovine i socijalna davanja. Samo u 2012. godini dospjela potraživanja od

entiteta prema MMF-u iznose 175 milijuna eura. Iako su prilikom pregovora o

stand by aranžmanu s MMF-om iz 2009. godine kad je odobreno milijardu i

200 milijuna eura, utvrđeni jasni uvjeti pod kojima će BiH potrošiti novac,

nakon “povučenih” 400 milijuna eura, provedba aranžmana je prekinuta jer niti

su provedene sturkturne reforme ni proračunske uštede u BiH.40 Provedba

privatizacije u BiH ima dosta propusta , a na taj proces čeka još nekoliko

velikih gospodarskih subjekata kao elektroprivredna poduzeća, pošte, itd.

Bosanskohercegovačka valuta je konvertibilna marka ima oznaku KM odnosno

BAM. Vrijednost KM vezana je za euro i to u odnosu 1 EUR=1.955 KM.

Vanjski dug BiH je 4,19 milijardi eura.

38 (Monitoring Centra civilnih inicijativa o radu Vijeća ministara BiH. 2012)39 Duljko Hasić, Vanjskotrgovinska komora BiH40 Lider-svijet, biznis politika-(lipanj 2012. str.6) premijer BiH Bevanda upozorava kako prvo treba kod MMF-a ishoditi odgodu plaćanja dospjelih obveza, pa onda pregovarati o novom stand by aranžmanu

25

2.4. Stanje sigurnosti u BiH

Sigurnosni sustav BiH veoma je kompleksan. Na vrhu sigurnosne strukture je

državno Ministarstvo sigurnosti, na entitetskim i kantonalnim razinama su

Ministarstva unutarnjih poslova i pripadajući resori za potporu. Direkcija za

koordinaciju policijskih tijela je posebna struktura koja izravno surađuje sa

Obavještajno-sigurnosnom agencijom (OSA), Državnom agencijom za

istrage i zaštitu (SIPA). Posebna uloga i ovlasti pripadaju Graničnoj policiji

BiH koje je suradnji s Agencijom Europske unije za sigurnost vanjske granice

postigla dobru suradnju i opremanju, izobrazbi kadrova i tehničkoj

modernizaciji nadzora granice BiH.

Bosna i Hercegovina je sa sigurnosnog stajališta veoma kompleksan prostor.

Velike količine naoružnja nakon ratnih sukoba ostale su izvan kontrole.

Međunarodne vojne snage (SFOR) su u nekoliko navrata u akcijama pod

nazivom “Žetva” uspjele prikupiti i uništiti značajne količine oružja. BiH se

nalazi na nekoliko međunarodnih puteva trgovine drogom, ljudima i drugih

oblika kriminala. Ono što je posebno otežavajuće jest da su se u BiH postupno

razvile radikalne islamističke skupine čiji su se pripadnici borili na strani

jednonacionalne, muslimanske Armije BiH. Smatra se da u BiH trenutačno

djeluje oko 4000 radikalnih islamista vehabija, mudžahedina i njihovih

domaćih sljedbenika. Najveća im je koncentracija u selu Maoča na sjeveru

Bosne, gdje se obučavaju za borbu i vjersko-ideološki indoktriniraju. U lipnju

2010. napali su policijsku postaju Bugojnu kad je poginuo jedan policajac, a u

listopadu 2011. napadnuto je čak i veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu. Nikad

nisu rasvijetljena ubojstva hrvatskih povratnika u srednju Bosnu koja se

pripisuju upravo vehabijama. Imaju jake međunarodne političke i logističke

veze od Europe do bliskog Istoka. Za neke zemlje se otvoreno pretpostavlja da

su im pokrovitelji41

Nako rata razvojačeni afro - azijci mahom su dobili bosansko-hercegovačko

državljanstvo, sklapali brakove s domaćim ženama muslimankama i ostajali

živjeti u zemlji. Mnogi od njih su u njihovim zemljama podrijetla osuđeni na

visoke zatvrske kazne, čak i smrtne zbog teorističkog djelovanja. Neki se

41 Dževad Galijašević,Nezavisne novine, B.L.: BiH je moguća točka napada radikalnih islamista, pripadnika vehabijsko-selefijskog pokreta na američke mete u Sarajevu, a iza svega toga sigurno stoji Iran koji ima organizirani sistem islamista”! izjavio je ekspert za borbu protiv terorizma Dževad Galijašević za Banjalučke Nezavisne novine 15. rujna 2012.)

26

nalaze u Imigracijskom centru u Sarajevu i čekaju izručenje matičnim

zemljama. No, s tim problem nije riješen jer mnogi njihovi suborci i sljedbenici

nastavljaju s djelovanjem. Pretpostavlja se da na tlu BiH postoji nekoliko

njihovih tajnih kampova za vojnu izobrazbu ali i brojni pomagači pa i države

sponzori.42

Ideološka indoktriniranost vehabizmom i vjerskim fanatizmom, naslanjajući se

na ratne “zasluge” u obrani “islama i Bosne” stekli su blagonakonost i

pojedinih radikalnih krugova unutar Islamske zajednice, osobito onih imama

koji su bili vojni zapovjednici u ratu (Nezim ef.Halilović, imam džamije Kralja

Fahda u Sarajevu). Publicist i novinar Esad Hećimović smatra da čak ima i

onih u vrhu vlasti Bosne i Hercegovine koji štite teroriste.43 Nedvojbeno je riječ

o kompleksnom problemu na kojega upozoravaju i inozemne vlade i

najutjecajnije zapadne obavještajne agencije. Gradnja sigurnosne arhitekture na

jugoistoku Europe ističe se kao jedna od primarnih zadaća euroatlanskih

integracija. Europska unija ozbiljno je shvatila tu potrebu u Bosni i

Hercegovini. Prva policijska misija EU pod okriljem Europske sigurnosne i

obrambene politike (ESDP) djelovala je u BiH od 1. siječnja 2003. do 30.

lipnja 2012. kada je završila mandat. Visoka predstavnica za vanjske poslove i

sigurnosnu politiku EU Catherine Ashton pozitivno je ocijenila europsku

policijsku misiju u BIH. Modifikacijom uloge policije i broja osoblja

napravljeni su značajni koraci u pružanju potpore vladavini zakona u BiH i

ostvarenju doprinosa oblikovanju zajedničke sigurnosne i obrambene politike

EU u regionu.

42 Bećirević Edina: Saudijska Arabije je veliki sponzor i darovala je veliki novac Bosni i Hercegovini tijekom i nakon rata. Međutim, sve je to na neki način uvjetovano izvozom vehabizma jer mi nakon rata imamo vidljvije prisutan vehabizam među bosanskim muslimanima”!Edina Bećirević, AlQuaida u BIH-Mit ili stvarnost, 2012.)43Hećimović Esad: Neki političari očito misle da će im teroristi u određenom momentu dobro doći!”Hećimović, Hrvatska riječ Sarajevo, studeni 2011.)

27

2.5. Vanjskopolitička orijentacija BiH za ulazak u NATO i EU

Sukladno odredbama ustava Bosne i Hercegovine Predsjedništvo države je

nadležno za vođenje vanjske politike. Među osnovnim pravcima djelovanja

vanjske politike BiH je unapređenje suradnje sa susjednim zemljama, snažnija

bilateralna suradnja sa zemljama članicama Vijeća za provedbu mira (PIC) ,

SAD-om, Rusijom, Kinom, Francuskom, Turskom, Njemačkom, Velikom

Britanijom i ostalim članicama Vijeća sigurnosti UN-a, zemljama Europske

unije, subregionalnim organizacijama te euroatlanskim institucijama.

Vanjskopolitička orijentacija Bosne i Hercegovine je ulazak u NATO i

Europsku uniju.

Opis trenutnog stanja u BiH, uključujući zakonodavni okvir po pitanjima

vanjske i regionalne politike i EU integracija

Pitanja iz ove oblasti dijele se na tri distinktne cjeline u pogledu njihovog

značaja u političkom životu u Bosni i Hercegovini. U pogledu nadležnosti za

formiranje i sprovođenje ovih politika, koje se detaljno razmatra u sljedećoj

sekciji, situacija u BiH je iznimno kompleksna. Različite razine vlasti imaju

određene ovlasti u pogledu formiranja odluka u vanjskoj politici, dok je i u

pitanjima gdje postoje jasne nadležnosti države za donošenje odluka, za

njihovo donošenje potrebno osigurati konsezus entiteta odnosno konstitutivnih

naroda. Nepostojanje konsezusa o identitetu i orijentaciji društva i države u

BiH odražava se naravno i na oblast vanjske politike, koja po definiciji

odražava unutarnji konsenzus političkih snaga.4344

Najjasnija slika u ovoj oblasti jest u području europskih integracija, gdje je

postignut načelni konsenzus svih političkih aktera o potrebi ulaska u Europsku

uniju. U skladu s tim je osnovana Direkcija za europske integracije (DEI) sa

koordinatorskom ulogom na državnoj razini. Čak i po tom pitanju povremeno

dolazi do prepreka, poput višemjesečne nemogućnosti vladajućih stranaka da

imenuju novog direktora DEI-ja, odnosno povremenim jeftinim pokušajima

ubiranja političkih poena za domaću konzumaciju dovođenjem u pitanje

europskih integracija ako one ugrožavaju isključivu nadležnost entiteta po

određenim portfeljima.

44 Sarajlić, Eldar, “Neodlučni gospodar: proturiječnosti politike Europske unije prema BiH, (35-41),u: Status, magazin za političku kulturu i društvena pitanja, br.13, Mostar 2008.

28

Slabosti države po pitanju europskih integracija se najviše ogledaju u

neprihvatanju hijerarhijski nadređene uloge DEI ili nekog drugog tijela na

državnoj razini, koje bi bilo u stanju mandatorno regulirati određene mjere za

postizanje prioriteta iz oblasti europskih integracija. Po sadašenjem ustrojstvu,

DEI predstavlja neku vrstu tehničkog servisa koji jednostavno kanalizira

komunikaciju između domaćih institucija i EU tijela. Sve ovlasti za donošenje

odluka i određivanje prema zahtjevima EU su u isljučivoj ovisnosti od volje

ključnih političkih aktera u entitetima. Kada se ova situacija dublje analizira,

stvara se dojam da je pored deklarativne opredijeljenosti za europske

integracije napravljeno veoma malo konkrektnih poteza da se ta opredjeljenja

provedu u stvarnost. Nakon dugotrajnog razdoblja kad gotovo ništa nije

napravljeno na strukturalnim reformama na osnovu obveza definiranih

Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, vladajuća garnitura je u proteklih

godinu dana donekle napredovala kroz svoja nastojanja da osigura ispunjavanje

uvjeta za uvrštavanje BiH na tzv. bijelu šengensku listu zemalja čijim

građanima za putovanje u zemlje šengenskog sporazuma nije potrebna viza.

Upitna je međutim opredjeljenost za dalje strukturalne reforme.

U svezi djelovanja Bosne i Hercegovine na vanjskopolitičkom planu mimo

donekle tehničke oblasti EU integracija uočava se potpuna odsutnost

organiziranog djelovanja države u poslijeratnom periodu. Na razini države,

Predsjedništvo BiH ima nadležnost za vođenje vanjske politike što je rezultat

svojevrsnog kompromisa kojom se ova oblast uređuje na državnoj razini, bez

stvaranja struktura koje bi bile osposobljene da stvarno preuzmu ingerencije za

formiranje politika na središnjoj razini. Predsjedništvo BiH nije ni kadrovski ni

mandatno opremljeno da bi moglo obavljati artikulaciju i agregaciju interesa u

oblasti vanjske politike na razini države. Samim tim, određeni prerogativi iz

ove oblasti prelaze u nadležnost Vijeća ministara, odnosno Ministarstva

vanjskih poslova, kao nadležnog ministarstva.

Europska Unija 1996. godine u okviru programa Phare i Obnova počinje s

pružanjem pomoći BiH. Godine 1997. EU omogućuje BiH autonomne

trgovinske povlastice za izvoz na teritorij Unije. To je u sklopu “Regionalnog

pristupa” u cilju provedbe sporazuma iz Erduta radi osiguranja regionalne

stabilnosti te političke i ekonomske uvjetovanosti razvoja bilateralnih odnosa

zemalja regije. 1999. godine BiH je zajedno s Hrvatskom, Albanijom,

Makedonijom, Srbijom i Crnom Gorom na temelju Odluke Vijeća EU

29

uključena u proces Stabilizacije i pridruživanja, odnosno pokrenuta je

inicijativa za pristupanje BiH EU i Paktu stabilnosti . tj. počele se stvarati

političke pretpostavke za početak procesa pripreme BiH za europske

integracije. Godinu kasnije Unija je objavila Mapu puta (Road Map) za izradu

Studije izvodljivosti (Feasibilitiy Study). Riječ je o dokumentu u kojemu je

postavljeno 18 uvjeta koje BiH treba ispuniti prije izrade Studije izvodljivosti.

2001. godine usvojena je Strategija EU za BiH 2002.-2006. Nakon toga u

sljedećih nekoliko godina poduzeto je niz koraka kako bi se realizirala Mapa

puta, Europsko vijeće na summitu u Solunu 2003. godine potvrđuje odlučnost u

podržavanju europske perspektive zemalja Procesa stabilizacije i pridruživanja

(Solunska agenda), potom Studija izvodljivosti je provedena i identificirala je

16 prioritetnih reformi čiji bi napredak bio osnova za početak pregovora o

Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Program je dobio podršku

Parlamenta BiH nakon čega je nastalo novo ozračje s procesom europskih

integracija kao prioritetom. Već 2004. godine objavljen je dokument Europsko

partnerstvo za BiH s kratkoročnim i srednjoročnim prioritetima glede priprema

BiH za daljnje integriraje u EU. Krajem iste godine BiH je potpisala Okvirni

sporazum o otvaranju Europskih programa dok su kroz operaciju ALTHEA

snage Europske unije EUFOR preuzele vojnu misiju očuvanja mira od NATO-

ove misije SFOR.45 Kako je EU otvorena za europske države koje poštuju i

prihvaćaju njene vrijednosti, dakle načela slobode, demokracije, ljudskih prava

i osnovnih sloboda te pravne države, Bosna i Hercegovina je, prema tim

načelima i vrijednostima na teškom ispitu. Kriteriji Europskog vijeća iz

Kopenhagena 1993. godine ili Kopenhaški kriteriji, politički, ekonomski i

pravni, za državu kakva je BiH pravi su izazov ali i teško premostiva prepreka.

Ako ovim kriterijima dodamo i četvrti, administrativni kriterij, utvrđen u

Madridu 1995. godine, a odnosi se na prilagodbu administrativnih struktura i

njihovo jačanje u cilju učinkovitijerg usvajanja i primjene zakonodavstva EU,

Bosnu i Hercegovinu čekaju radikalne strukturne, ustavne i zakonske reforme.

Međutim, kao i na svakom drugom polju u BiH tako se i u području vanjske

politike uočavaju strukturni problemi koje generira aktualno “zamrznuto”

ustavno i političko stanje. Vanjskopolitička orijentacija Bosne i Hercegovine

usljed promjenjivosti geopolitičkih odnosa sve viže poprima oblike

dezorijenatcije. Vanjska politika (VP) Bosne i Hercegovine odvija se u sjenci

45 Strategija integriranja Bosne i Hercegovine u Eurpsku Uniju, Direkcija za europske integracije, 2006.)

30

krize identiteta i subjektiviteta zemlje. Po mišljenju Amera Kapetanovića,

autora knjige Vanjska politika BiH između izazova i slabosti vanjska politika

BiH je bila dinamičnija u tri i pol ratne godine negoli kroz deset sljedećih. Tada

je imala neku doktrinu i strategiju, radi pažnje svijeta koji je pred na šim

problemom uglavnom zatvarao oči.Nakon 1995. godine počinje gašenje:

uslijed dogmatičnoga daytonskog realizma, kako Kapetanović zove to stanje,

ostala je bez forme i suštine, i više se odrađuje na dnevnoj osnovi nego što se

ozbiljno priprema i vodi. Bilo bi pretjerano reći da VP BIH danas ne postoji, ali

ona strateški ne funkcionira prema zahtjevima novog vremena. Daytonski

sporazum nametnuo je okvir iz kojeg je zasad nemoguće iskoračiti, pa se sve

odvija po inerciji, bez prostora za političku hrabrost, te inventivnost. Sve se

svelo na priču kako BiH navodno ima budućnost, zna se kako je njezina

strategija članstvo u Europskoj Uniji, bez suvišnog propitivanja. Ali, BiH nema

niti u čemu jasnu viziju.

31

3. BOSNA I HERCEGOVINA NA PUTU U NATO

Kriza na prostorima bivše Jugoslavije, njen raspad i nastanak samostalnih

država, rat na neki je način zatekao Europsku zajednicu koja nije imala

učinkovitog odgovora za taj političko-sigurnosni izazov.46 Nakon nestanka

Waršavskog pakta i sam NATO se našao pred geostrateškim pozicioniranjem i

redefiniranjem svoje uloge kao najmonolitnije euroatlanske vojno-političke

strukture. Radovan Vukadinović objašnjava kako bi međunarodna sigurnost

trebala značiti “da se svi članovi međunarodne zajednice kao cjeline osjećaju

sigurni i da u međunarodnom političkom sistemu postoje takvi odnosi, ili pak

takvi mehanizmi, koji omogućavaju da se svim državama jamči i u praksi pruži

sigurnost”! Izvjesno je bilo da EU jedino može računati na “vojnu snagu još

uvijek postojećeg ali paraliziranog NATO-a”. Istodobno s pokretanjem vojnih

akcija “izvan klasično definiranog područja operacija NATO-a, otvorila se i

“debata o daljnoj budućnosti NATO-a”! Kako piše Damir Grubiša, rezultat je

bio moguć prevladavanjem rasprava u okviru NATO-a kroz prijelaz u petu

fazu-Razdoblje ekspanzije, 1995.-2001. Ta faza je izravna posljedica eskalacije

ratova na području bivše Jugoslavije i aktiviranje NATO-a u vojnoj intervenciji

protiv jugoslavenskih, srpskih snaga u BiH i nešto kasnije protiv protiv

Jugoslavije na Kosovu.47

Širenje NATO-a na područje jugoistoka Europe kao prostor nestabilnih procesa

i nepredvidljivih sigurnosnih situacija i rizika, dakako, nametnulo se u brojnim

teorijskim i znanstvenim mišljenjima. Henry Kissinger, Zbignew Brzezinski

Wiliam Odon naistaknutiji su zagovornici širenja NATO-a poradi geopolitičkih

razloga, piše Lidija Čehulić. Takozvani “Jalta” pristup temlji se na “realnoj

nužnosti i objektivnoj datosti kako bi se izbjegao geopolitički vakum u srcu

Europe”. Dakle geopolitički vakum između nove Njemačke i nove Rusije, ali i

širenje NATO-a otvara mogućnost stvaranja “nove europske sigurnosne

arhitekture”. “Pored pitanja regionalnih sukoba i njihova rješavanja,

posljednjih nekoliko godina europskim raspravama o sigurnosti dominiralo je

pitanje budućnosti euroatlanskog saveza i sadržaja njegova djelovanja u

46 Tatalović, Siniša, Etnički sukobi i europska sigurnost, Politička kultura Zagreb 2003. str.151.47 Čehulić Lidija, GrubišaDamir, Proširenje NATO i EU: dvije strane istog procesa, NATO i novi međunarodni odnosi, 2004.str.105.-109.)

32

posthladnoratovskom razdoblju.3848 Posebno mjesto u tim raspravama imalo je

uređivanje odnosaa sa Rusijom, odnosno postizanje dogovora s njom o

pitanjima proširenja NATO-a na zemlje srednje i i stočne Europe”!49 I drugi,

tzv. “Mastricht” pristup, čiji zagovornici širenje NATO-a vide u kontekstu

regionalnog pristupa ali kroz institucionalno-liberalni model . Dakle,

komplementarno kroz sustav kolektivne sigurnosti, demokratske procese i

gospodarsku suradnju država regije. U tom velikom geopolitičkom procesu na

sigurnosno rizičnom prostoru Balkana, Bosna i Hercegovina, kako zbog teške

ratne prošlosti i sadašnje nesređenosti , relativno sigurnosne nestabilnosti,

nameće se kao pravi izazov u proširenju NATO-a ali i kao svojevrsni prioritet u

“traženju adekvatne strategije glede proširenja NATO-a”. 50

U svjetlu okolnosti u kojima se nalazi BiH, među najvažnijim motivima za

članstvo u NATO-u je jamstvo sigurnosti koje proistječe iz Washingtonskog

ugovora ako je napadnuta jedna članica, tretira se kao da su napadnute sve. S

obzirom da na Balkanu još egzistiraju politička mišljenja i ne samo politička

kako nisu riješena neka granična i teritorijalna pitanja te kako će se Bosna i

Hercegovina raspasti, punopravno članstvo BiH u NATO-u imalo bi vitalni

značaj.51 Bosna i Hercegovina kao postkonfliktna zemlja sa svim slabostima i

neriješenim pitanjima ponabolji je primjer kako “uvezena” rješenja ne mogu

biti trajna. Profesor Radovan Vukadinović i profesorica Lidija Čehulić u knjizi

Politika europskih integracija govoreći o europskoj sigurnosnoj strategiji jasno

naznačavaju kako je “EU okružena regijama s postojećim latentnim izvorima

regionalnih sukoba čiji su izvori najrazličitiji (etnički, religijski, pitanje

granica, prava manjina, ekonomska zaostalost...). Njihovo rješavanje je teško i

često zahtjeva i dublje razumijevanje povijesnih i inih osobitosti određene

regije, zemlje ili naroda koji živi na tim trusnim područjima. Nametanje

jednostranih rješenja, uključujući i ona od strane Europske unije do sada se

nisu pokazala kao uspješan model trajnog uklanjanja problema”. Upravo BiH

je zemlja sa svim navedenim “karakteristikama” iako mirovni proces traje već

48 Vukadinović, Radovan, Postkomunistički izazovi europskoj sigurnosti, Grafotisak Grude 1997. str.50.49 Cvrtila, Vlatko, Hrvatska i NATO, Odnosi NATO-a i Rusije: na granicama carstva; Centar za politološka istraživanja, Zagreb 2004. str. 63)50 L. Čehulić, NATO u međunarodnim odnosima; Proces posthladnoratovskog širenja NATO saveza, 118, 119)51 Steven Woehrel, “U BiH je moguć ratni sukob manjih razmjera koji može izazvati regionalnu destabilizaciju”, Izvješće članovima američkog kongresa, svibanj 2012.- CRS upozorava kako bi ne samo zbog opstrukcionizma RS-a već i drugih faktora podjela BiH bi destabilizirala cijelu regiju i potaknula nove sukobe)

33

više od desetljeća i pol. Dakako, razlika je u tome što neke druge zemlje i

regije s istim ili sličnim problemima nemaju “benefite” koje ima BiH, snažni

angažman međunarodne zajednice, zemlja je de facto pod upravom Ureda

visokog predstavnika(OHR) iako pasiviziranog sa strategijom prepuštanja

inicijative “domaćim snagama” te snažnim uplivom interesa Europe, SAD,a

Turske, Rusije i pojedinih islamskih zemalja. Također, ne može se zanemariti i

okruženje-Srbija koja iako deklarativno govori o cjelovitosti i neupitnom

suverenitetu BiH ima dvojben stav prema proteklom ratu i njezinoj ulozi u tom

ratu na teritoriju BiH, srbijanska pokrajina Sandžak s dominantno

muslimanskim življem ima čvrste veze s bošnjačkim narodom u BiH, a

osobito su snažne veze između radikanih islamističkih grupacija vehabijskog

pokreta s obje strane Drine, odnosi Srbije spram Kosova i česte tvrdnje u

političkim i znanstvenim krugovima o svojevrsnoj kompenzaciji Republike

Srpske za Kosovo..! “Blagodati” slabe države koriste i političke elite čestim

zloporabama vlasti i ovlasti, prisutan je kriminal, korupcija, organizirani

kriminal, distribucija droge, oružja, trgovina ljudima i drugi oblici

nezakonitosti. BiH je suočena sa sigurnosnim izazovima na koje nije sposobna

sama odgovoriti, a koji su “danas sve češća kombinacija civilnih i vojnih

opasnosti”.

Kad je okončna misija Stabilizacijskih snaga u BiH 2004. godine u Sarajevu je

uspostavljen NATO stožer HQ-Headquarters). Uz pomoć NATO-a

odgovornost za očuvanje mira preuzeo je EUFOR, vojna misija Europske

unije. NATO stožer u BiH je isključivo savjetodavnog karaktera u oblasti

reforme obrane uključujući i aktivnosti vezane za euroatlanske integracije.

3.1. Članstvo BiH u Partnerstvu za mir (PfP)

Partnerstvo za mir je političko-vojni program NATO saveza s ciljem stvaranja

povjerenja između Alijanse i drugih zemalja Europe i zemalja bivšeg

Sovjetskog bloka radi uspostave vojne suradnje i regionalne stabilnosti.

Program Partnerstvo za mir utemeljen je 1994. godine. Opseg suradnje

određuje svaka država članica kroz Pojedinačni partnerski program (IPP).

Bosna i Hercegovina pristupila je Partnerstvu za mir 14. prosinca 2006. godine

potpisivanjem Okvirnog dokumenta s NATO-om te je podnesen prezentacijski

dokument koji sadržava temelj djelovanja Bosne i Hercegovine u pravcu

34

provođenja političkih ciljeva Partnerstva za mir i djelovanja u pravcu

ostvarenja punopravnog članstva u NATO-u. BiH je u Partnerstvo za mir

primljena točno na isti datum kad je potpisan Daytonski sporazum u Parizu (14

prosinca 1995.) godine. U diplomatskim krugovima se govorilo kako je to

događaj kad je BiH prešla iz daytonske u briselsku eru.52 On predstavlja civilne

i vojne mogućnosti predviđene u sklopu PfP-a, te definira područja suradnje u

kojima će sudjelovati BiH.

Sadrži sljedeće elemente:

-politički ciljevi partnerstva usmjereni na punopravno članstvo u NATO-u;

-područja suradnje s NATO-om,

-identificirana sredstva i resurse koje BiH stavlja na raspolaganje u programu

partnerstva

BiH je počela koristiti Individualni partnerski program 2007. dok je u četvrtu

fazu programa ušla 2010. godine.

Što se tiče Individualnog partnerskog akcijskog plana, NATO je odobrio

zahtjev BiH za unapređenjem suradnje na razinu IPAP-a 2008. godine. Taj

program omogućava pomoć NATO-a Bosni i Hercegovini sukladno

zajedničkim ciljevima, interesima potrebama i mogućnostima. Kao program

Partnerstva za mir, IPAP je dostupan zemljama koje imaju političku volju i

mogućnosti proširenja suradnje s NATO-om koji ima mogućnosti asistencije u

reformskim procesima. Dakle kroz tu suradnju za svaku zemlju se pruža

fokusirani specifičan savjet kako postići zacrtane ciljeve. Oblasti u kojima se

surađuje kroz IPAP su politička i sigurnosna pitanja, obrambena i vojna

pitanja, znanost i okoliš, odnosi s javnošću, planiranje akcija u izvanrednim

okolnostima i durga pitanja. Dvogodišnji program se razvija u suradnji s

NATO-om s ciljem da se definiraju oblasti u kojima IPAP želi poduzeti

reformske procese u kojima NATO može pružiti asistenciju. To je relativno

novi instrument nastao na temelju iskustva zemalja koje su ušle u NATO 2005.

godine.53 Misija BiH pri NATO-u u Briselu je ojačana i sastoji se od političko-

diplomatskog, obrambenog, vojno-diplomatskog i administrativnog dijela. U

cilju što učinkovitije suradnje Vijeće ministara BiH osnovalo je NATO

koordinacijski tim (NKT) sa zastupljenošću svih institucija BiH jer u alijansu

ulazi država, a ne pojedine institucije. Kako bi se ispunili zadani uvjeti,

52 Japp de Hoop Sheffer, bivši glavni tajnik NATO-a).53 Povijest IPAP-a: IPAP je prva dobila Gruzija ušavši u program 2004., Azerbejdžan u svibnju 2005., Armenija u prosincu 2005., Kazahstan u siječnju 2006., Moldavija u svibnju 2006. i Bosna i Hercegovina i Crna Gora početkom 2008. godine)

35

potrebno je osnaživati institucije koje su ključne za NATO integracije,

ministarstva unutarnjih poslova, obrane i vanjskih poslova su popunjena

posebnim odjelima koji su involvirani u integracijske procese. NATO

koordinacijski tim BiH kao interresorno tijelo ima zadaću koordinacije i

monitoringa svih aktivnosti ministarstava i institucija BiH. Dakle, jasno i

nedvosmisleno je vanjskopolitičko opredjeljenje Bosne i Hercegovine za

punopravno članstvo u NATO-u. Na bukureštanskom samitu NATO-a 2008.,

godinu i pol nakon ulaska u Partnerstvo za mir, BiH je pozvana da unaprijedi

suradnju s NATO-om na razinu Intenziviranog dijaloga. To se odnosi na

politička, ekonomska, obambena pitanja, potom pitanja resursa, sigurnsona i

pravna pitanja i javnu diplomaciju. Također, BiH je dobila od NATO-a 2008.

Individualni diskusijski dokument gdje je prezentirala stajališta po pitanjima od

interesa za NATO koji su dio studije proširenja Saveza iz 1995. godine. BiH

zbog svojega specifičnog geostrateškog položaja i predstavlja važan čimbenik

stabilnosti i sigurnosti Europe. Stoga je vanjskopolitičko opredjeljenje BiH

ulazak u euroatlanske političke i sigurnosne integracije, navodi se u dokumentu

ministarstva obrane “Vojna doktrina BiH”. Dakle može se ocijeniti da je Bosna

i Hercegovina pokazala spremnost za postupno prihvaćanje prava i obveza koje

pripadaju zajednici euroatlanskih zemalja te u skladu s tim sudjelovanje i

aktivan doprinos kolektivnoj sigurnosti pridruživanjem programu Partnerstvo

za mir.

3.2. Članstvo BiH u Akcijskom planu za članstvo u NATO-u

Akcijski plan za članstvo (Membership Action Plan-MAP) je posljednji stupanj

u integrativnom procesu prije ulaska u punopravno članstvo u NATO. MAP

omogućava državama pretendentima da svoje pripreme usmjere na ciljeve i

prioritete zacrtane u planu te primjene NATO-ovu stručnu pomoć i procjene.

Pripreme uključuju sve aspekte članstva politiku, gspodarstvo, pravna pitanja,

obranu, sigurnost i informatiku. No, sudjelovanje u MAP-u ne jamči buduće

članstvo. Bosna i HErcegovina aplicirala je za članstvo u MAP u lipnju 2009.

godine. Već u prosincu iste godine očekivala je poziv u MAP, međutim to se

nije dogodilo “zbog zastoja u reformskim procesima u BiH” što je bila glavna

zamjerka na sastanku Sjevernoatlanskog vijeća NATO-a. Bosna i Hercegovina

morala se zadovoljiti diplomatskom izjavom glavnog tajnika Rassmusena kako

36

nije pitanje hoće li ući u MAP i NATO već je samo pitanje kada. Tek odlukom

državnog Predsjedništva o uništenju viška naoružanja u OS BiH i slanjem

jedne pješačke postrojbe za osiguranje u misiju ISAF u Afganistanu na

neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica u Tallinu u

travnju 2010. godine odlučeno je da se BiH dodijeli članstvo u MAP-u.

Program MAP-a ima mnogo šire dimenzije nego što bi moglo da se zaključi da

su mu cilj isključivo euroatlantske integracije. Polazeći od činjenice da u

integracije ne ulaze ni vojske ni odbrambeni sistemi, već države u svim

aspektima i društveno-ekonomskim okruženjem, MAP se postavlja kao ključni

proces pridruživanja NATO-u „kao ključnim političkim akterom na Balkanu

čije je širenje imperativ. Cilj koji podrazumijeva ova strategija je razvoj

sigurnosnih kapaciteta u uvjetima demokratske građanske kontrole u svakoj

balkanskoj državi i moguća transformacija jedinstvene uloge NATO-a u

pojedinačnim oblastima od sigurnosnih snaga do razvoje sigurnosnih snaga.

Akcijski plan za članstvo (MAP), partnerstvo za mir (PfP).“ Za međunarodnu

zajednicu to postavlja tri prioriteta: uspostavljanje procesa stabilizacije i

pridruživanja i Akcijski plan za članstvo NATO-a kao bazni putokaz evolucije

u regiji i odgovarajuću racionalizaciju prisustva u skladu s međunarodnim

zahtjevima i prioritetima, drugo, kampanje međunarodne zajednice,

prvenstveno u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, da eliminira političko-

kriminalne organizacije kao najveće prijetnje unutrašnjoj i regionalnoj

stabilnosti; rekonstrukcija međunarodnog prisustva u cilju eliminiranja

neovisnog vođenja političkih procesa od strane „ad hoc“ struktura, posebnu

Bosni i Hercegovini i na Kosovu, i transfer odgovornosti na stalne europske ili

lokalne institucije. Zbog svega, međunarodna zajednica definirala je pristup po

kojem se intenzivna nazočnost međunarodne zajednice uspostavlja oko procesa

pridruživanja Europskoj uniji i Akcijskog plana za članstvo. U vrijeme

definiranja procesa stabilizacije na Balkanu, koncept kolektivne sigurnosti koji

je razvio NATO kao europski sustav sigurnosti odnio je prevagu nad

dogovornim konceptom koji se razvija u okvirima Europske unije ili

univerzalni koncept razvijan u okvirima Organizacije za europsku sigurnost i

saradnju (OSCE) ili globalne sigurnosti kao koncepta Ujedinjenih naroda.54

Međutim, članstvo BiH u MAP-u nije aktivirano jer zbog političkih razloga i

krize u BiH nije riješeno pitanje vojne imovine koja se mora knjižiti u državno

54 (Šolaja, Miloš- Bezbjednosna dilema Bosne i Hercegovine kao entitetska dilema-sa NATOOM ili bez, FPN Banja Luka, lipanj 2012.)

37

vlasništvo, a riječ je o 69 lokacija, 45 vojarni i ostalih objekata. Nerealna su

bila očekivanja BiH da dobije zeleno svjetlo za aktiviranje članstva u MAP-u

na summitu NATO-a u Chicagu u svibnju 2012. godine. Godišnji nacionalni

plan (MAP) širi opseg suradnje s NATO-om s obrambenih i vojnih pitanja na

politička, ekonomska, sigurnosna, pravdu i resurse. U odnosima s NATO-om

do sada je najveći dio poslova obavlja Ministarstvo obrane ali aktiviranjem

MAP-a suradnja se proširuje i na cijelu vladu, parlament, te entitetske vlade i

parlamente. Na sastanku članica u Buxellesu 10. travnja 2012., Savez jer jasno

dao do znanja da BiH mora ispuniti taj ključni uvjet, rješenje pitanja vojne

imovine. Državna tajnica SDA-a Hillary Clinton poručila je kako bi BiH

trebala što prije početi “uživati u svim povlasticama koje MAP može pružiti”.

Pored nedvosmislene potpore SAD-a i EU, u BiH nema političke spremnosti.55

Politički konsenzus oko ulaska BiH u NATO i dalje predstavlja svojevrsnu

kočnicu. Postavlja se pitanje podrške vlasti u RS cijelokupnom programu

priključenja NATO-u. "U RS su mišljenja da će se u trenutku, kada BiH bude u

prilici da odlučuje o tom pitanju, RS o tome izjasniti na obavezujućem

referendumu", politika je predsjednika RS-a Milorada Dodika: "Mi ćemo

podržati da se o tome građani izjasne na referendumu i mi ćemo donositi

odluku o tome".

3.3. Vojna sigurnost u regionalnom okviru

U takvoj situaciji vlast RS bi odluku o ulasku BiH u NATO mogla vezati za

odluku Srbije u ovom procesu. Ukoliko Srbija bude neutralna, stajalište je

srpskih političara, RS će na referendumu predložiti i svoju neutralnost, a

ukoliko Srbija promijeni svoju poziciju u pogledu NATO-a, RS će takvu

poziciju pratiti. Sa tim se slaže i opozicija u RS.

"Ne može se pitanje vojne sigurnosti BiH staviti uzvan regionalnog okvira i u

tom kontekstu smo suglasni da odnos prema NATO-u gradimo na principima

regionalnog odnosa, a ne pojedinačnog odnosa BiH", složni su u RS-u.

Ipak Partija demokratskog progresa je mišljenja da su poruke o potrebi

održavanja referenduma „jeftina politička priča, kojom se želi sačuvati

naklonost biračkog tijela pred lokalne izbore". Činjenica je da političari u BiH

55 D. Hadžović, Centar za sigurnosne studije,-Tehnički dio registriranja imovine puno je lakši od političkog dijela”!; Southeast European Times)

38

nemaju dilemu oko toga da li zemlja treba ići ka EU ali kad je u pitanju NATO

savez interesi dva entiteta su različiti. Stoga je još uvijek prilično smjelo

ustvrditi da sve etničke strukture u BiH imaju jedinstven i iskren odnos prema

unutrašnjoj i vanjskoj politici, odnosno da su istinski opredjeljeni k izgradnji

moderne demokratske države. Vanjski faktor, predstavljen u formi prisutnosti

međunarodne zajednice u političkom životu BiH, zasigurno održava onu

minimalnu društvenu koherentnost po pitanjima strateške orijentacije, odnosno

vanjskih, odbrambenih i sigurnosnih prioriteta.

Također, ne treba izgubiti iz vida ni trenutnu političku situaciju koja bi

se mogla reflektirati na moguća opredjeljenja i dileme u budućnosti. Kao što je

poznato, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), najjača politička partija u

Republici Srpskoj, kontinuirano zagovara demilitarizaciju BiH i u posljednje

vrijeme podriva napore koje je BiH ostvarila na reformi odbrambenog

sustava.56Na jedan ovakav pristup vjerovatno značajnog utjecaja ima odluka

političke elite u Srbiji da proglasi vojnu neutralnost i ne razmatra kao političku

opciju priključenje NATO-u, već samo EU. Javljaju se i ideje o tzv. ciparskom

modelu.48 57Ovom stavu, koji još uvijek nije službeno iznešen u institucijama

na državnom nivou, postuno se priklanjaju i ostale političke partije u Republici

Srpskoj, ali je takvo mišljenje sve više zastupljeno u medijskim istupima

političara. Svakako da ovakva stajališta kako u Srbiji, tako i u Republici

Srpskoj, zahtjevaju znatno veću pozornost predstavnika međunarodne

zajednice i ozbiljnije razmatranje stavova koji u mnogome mogu biti veoma

važni za integriranje regije u eu- roatlantske strukture.

Ovakvo razmimoilaženje u stavovima po pitanju članstva u NATO-u, koje je

prisutno u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, može predstavljati kamen

spoticanja daljem putu k punopravnom članstvu.

56 (Vijesti.ba/Fena, 1. studenog 2012.) Vlada Republike Srpske prihvatila inicijativu za demiltarizaciju Bosne i Hercegovine u skladu sa strateškim opredjeljenjima Republike Srpske u sustavu obrane BiH)57 Solsten, Eric, Cyprus: a country study, Federal Research Division, Library of Congress, Washington DC, 1993.

39

3.4. O NATO-u ne odlučuju entiteti već država

"Bošnjački političari stava su da je pitanje ulaska BiH u NATO odavno

riješeno odlukom Predsjedništva BiH", kaže član parlamentarne komisije za

sigurnost Šefik Džaferović. "Ulazak u NATO je državna stvar BiH i ako treba

referendum onda je to referendum na nivou države. To nije entitetska stvar i ne

može biti entitetski referendum. A mislim da nam ne treba nikakav referendum,

da je BiH već odlučila o ulasku u NATO. Postoje odluke Predsjedništva BiH

ali i entitetskih organa", kaže Džaferović.

Vojni analitičar Gostimir Popović kaže da priča o priključenju BiH NATO

savezu nema veze sa sigurnošću zemlje jer je cilj, kako kaže kontrola alijanse.

Zbog toga Popović smatra da se referendum mora provesti u RS: "Referendum

je kao kategorija obavezan prema dokumentima NATO saveza, a u RS ne da je

obavezan, nego je jedino moguće rješenje".

Da je priča o utjecaju Srbije na proces pristupanja BiH NATO savezu ozbiljna

govori i činjenica da je veliki broj građana Srbije protiv ulaska u NATO iako je

Srbija članica programa Partnerstvo za mir. Zbog svega ovoga i Džaferović

smatra da Srbija može imati ogroman utjecaj na procese u BiH kada je u

pitanju NATO: "Kako vrijeme odmiče i događaji se nižu, imajući u vidu šta se

sve događalo, sve više se može govoriti o takvom zaključku".58Vojna imovina

još čeka Parlament BiH

Uvjet za početak primjene Akcijskog plana za članstvo u NATO je rješavanje

pitanja vojne imovine, odnosno njena raspodjela i knjiženje na državu i

entitete. Ministar obrane BiH Muhamed Ibrahimović je nedavno u Sarajevu

izjavio da nažalost ovo pitanje još čeka rješenje u Parlamentu BiH.

Raspisivanje referenduma o pristupanju NATO savezu još je jedno u nizu

referendumskih pokušaja vlasti u RS, koja ne bi bila obavezujuća za cijelu

zemlju. Međutim, cijeli proces pristupanja mogao bi biti blokiran iz RS na

razne načine u institucijama, ukoliko političari iz RS i dalje budu zahtjevali da

pristupanje NATO-a savezu ovisiti od kretanja Srbije u ovom procesu.

Republika Srpska kroz specijalne veze sa Srbijom nastoji na svojemu području

uvući Rusiju kao glavnog investitora u energetski sektor. U tomu je djelomično

i uspjela prodajom upravo Rusima rafineriju nafte u Bosanskom Brodu. I jedna

58 Maksimović, Dragan, Srbija koči BiH na putu u NATO?, Nacional dnevno online izdanje 31. svibnja 2012. www.nacional.hr/clanak/130834/

40

i druga strana nude ruskim investicijama mogućnost gradnje hidroelektrana na

rijeci Drini, prirodnoj granici između Bosne i Hercegovine odnosno Republike

Srpske i Srbije. U tom kontkestu gleda se i na potnecijalnu gradnju plinovoda

Južni tok upravo preko Repulbike Srpske. I tu se dolazi na političko polje.

Golemim investicijama osigurala bi se snažna gospodarska nazočnost Rusije

na Balkanu što po automatizmu podrazumijeva, barem u tom specifičnom

slučaju, političku i vojnu povezanost u cilju snažnije zaštite interesa Srbije i

Republike Srpske. Takav politički plan, prema mišljenju brojnih relevantnih

analitičara, to bi osiguralo veliki stupanj samostalnosti i političke sigurnosti

Republike Srpske u BiH i kao krajnji rezultat blokada ulaska Bosne i

Hercegovine u NATO savez. Ruska vanjska politika je tijekom prošlog

desetljeća doživjela niz transformacija u svom odnosu prema NATO-u, a ta

tema je sastavni dio razmatranja ruskih interesa prema Srbiji i njenoj politici u

odnosu na NATO. Moskva ima racionalne razloge da se protivi daljem

proširivanju NATO-a i zaokruživanju NATO strateškog prostora sve do ruskih

granica, ali se u tom stavu prema proširivanju suočava sa realnim nedostatkom

strateških saveznika, objašnjava Aleksandar Fatić. U stvari, moglo bi se

smatrati da je jedini nevoljni saveznik Rusije u istočnoj Evropi danas Srbija,

koja je ostala izvan NATO-a. Istodobno, što je ruska politika diplomatskog i

strateškog protivljena širenju NATO-a neuspješnija, izvjesnije je da će dolaziti

do sve većeg zaoštravanja ruske Obrambene doktrine i Strateškog koncepta,

dva ključna obrambena dokumenta Ruske Federacije, a samim tim i do sve

većeg rasta klasične sigurnosne dileme između Rusije i NATO. “Stoga je u

interesu globalne sigurnosti da se proširivanje NATO-a zaustavi, radije nego da

sigurnosna dilema sa Moskvom eskalira, što to ne znači i da je u strateškom

interesu malih zemalja poput Srbije da ostanu izvan NATO-a ”!Osim činjenice

da su ruska poduzeća vlasnici obje velike naftne kompanije u Srbiji, Beopetrola

i, odnedavno, Jugopetrola, čime već kontroliraju tržište energenata u toj zemlji,

ključni aspekt ruske energetske strategije prema Srbiji je planirana izgradnja

plinovoda Južni tok kroz Srbiju, sa krakom koji se, preko Republike Srpske,

odvaja k Federaciji Bosne i Hercegovine . Projektirano je da Južni tok bude u

funkciji 2015. godine, s godišnjim kapacitetom transporta od oko 63 milijarde

kubnih metara plina , što je 35% ukupnog ruskog izvoza plina u Europi. Kad se

ima u vidu da europske zemlje od Rusije uvoze plin koji pokriva između 23 i

40% njihove ukupne potrošnje, jasno je koliki je strateški značaj Južnog toka

41

za Rusiju i za sve zemlje kroz koje bi on prolazio.59 Analitičari idu i korak dalje

pa se može dodati kako bi Srbija u tom slučaju značajno ojačala u odnosu

spram EU i SAD kad je u pitanju priznavanje ili bolje reći nepriznavanje

Kosova. O tomu u Srbiji postoji opći politički konsenzus i bivših i aktualnih

administracija. Tako se ljuti politički neprijatelji bivši predsjednik Tadić i

aktualni Nikolić u potpunosti slažu. Nikolić ide i korak dalje kad je u rujnu

2012. godine prilikom govora na Glavnoj skupštini UN-a jasno poručio kako

Srbija između Europske Unije u koju im se ne žuri i Kosova, bira Kosovo.

Osiguravanjem energetskih projekata na granici u ruskom vlasništvu, otvoreni

su srpski političari, spriječio bi se “NATO bedem na Drini”. 60Uporedo s tim,

zbog političkog uređenja Bosne i Hercegovine srpski predstavnici u središnjim

državnim tijelima vlasti imaju mogućnost blokirati svaku odluku koja bi vodila

približavanju BiH NATO savezu. To se djelomično već ostvarilo kad, kako

rekosmo, BiH nije napravila reformske pomake kako bi se nastavio započeti

put u Sjevernoatlanski vojni savez.

Treba ovdje reći i činjenicu koja je neslužbeno potvrđena sa različitih NATO

strana - članice Saveza koje su proteklih godina, od kada traje bh. hod po

mukama do NATO članstva, snažno lobirale za BiH, sada gube sve argumente

zašto da i dalje za rukav vuku skeptične u Alijansi, jer, sa bh. strane, osim 

praznih obećanja, ne stiže ništa što bi potvrdilo da je BiH sposobna da postane

dio euroatlanske sigurnosno-političke organizacije. BiH će novu priliku za

aktiviranje članstva u MAP-u dobiti u rujnu 2013. godine.

3.5. Odnos javnog mnijenja

S ciljem realizacije jednog od najvažnijih vanjskopolitičkih prioriteta BiH,

euroatlanske integracije,Vijeće ministara BiH imenovalo je radnu grupu za

izradu NATO komunikacijske strategije. Zadaća joj je osiguranje podrške

javnosti za članstvo BiH u NATO-u. Stvoren je dokument “Komunikacijska

strategija BiH u NATO integracijskom procesu”. Prvi rezultati istraživanja

razine informiranosti javnosti o NATO-u radi osiguranja potpore građana za

ulazak u članstvo Saveza s obzirom na bosanskohercegovačke prilike bili su

59 Fatić, Aleksandar, Nova Srbija, novi NATO-vizija za 21. stoljeće, Srpska strateška dilema između NATO-a i Rusije, str.39, 44)60 (Dnevni list, 6. listopada 2012. str. 8.-9. Srpske političke elite preko Srbije uvlače Ruse u energetske projekte u BiH; Borba za Drinu kao graničnu crtu NATO-a?, )

42

očekivani. Prema rezultatima ankete o NATO-u i Partnerstvu za mir pokazala

se opća neinformiranost stanovništva.61

Prema anketnom istraživanju čak 71 posto ispitanika smatra se nedovoljno

informiranim ili potpuno neinformiranim o procesu približavanja BiH u

NATO. Različite u preferencije i u dva entiteta. Pozitivno mišljenje o NATO-u

u Republici Srpskoj ima tek 30 posto ispitanika ( na čemu vjerojatno Milorad

Dodik temelji potrebu za referendumom u R.Srpskoj o ulasku BiH u NATO

očekujući istovjetan rezultat) dok u Federaciji BiH o NATO-u pozitivno misli

čak 89 posto ispitanika. Kad je riječ o sudjelovanju u operacijama pod

vodstvom NATO-a u inozemstvu javnost je snažno podijeljena. U Republici

Srpskoj 87 posto anketiranih je protiv, u Federaciji na tritoriju gdje su većinski

Bošnjaci 49,2 posto negatvino gleda na opercije u inozemstvu, a na teritoriju

gdje su većinski Hrvati 22,1 posto. Na pitanje bi li odluku o pristupanju

NATO-u trebalo donijeti referendumom ili u Parlamentarnoj skupštini BiH,

ukupno se 56 posto ispitanika izjasnilo za referendum, od toga u Republici

Srpskoj 79,5 posto, na teritoriju Federacije s bošnjačkom većinom 51,8, a na

hrvatskom teritoriju 44,7 posto. Strategija će se primjenjivati do ulaska u

punopravno članstvo s posebnim aktivnostima u suradnji s medijima.

3.6. Odnos političkog javnog mnijenja

Oko ulaska Bosne i Hercegovine podijeljena je i politička javnost. U Republici

Srpskoj, iako se politička javnost deklarativno izjašnjava za euroatlanske

integracije BiH, mnogi se ne ustručavaju iznositi suprotna stajališta. Mladen

Ivanić predviđa mogućnost “ciprizacije” BiH, odnosno rješenja da dio države,

dakle Federacija uđe u EU i NATO, a da Republika Srpska ostane izvan.

Milorad Dodik otvoreno u javnosti, kako rekosmo, zagovara čvršće veze sa

Srbijom i Rusijom, a neki analitičari tvrde kako želi “okrenuti svoju državicu

prema Vladivostoku, a ne prema Bruxellesu i Washingtonu”.62 Sarajevski

politički milje stalno naglašava “duboku posvećenost SAD-a, EU i NATO-a

euroatlanskim integracijama BiH” osobito nakon “zaokreta“ krajem 2012. u

politici prema Balkanu. Sve prisutnija Turska na Balkanu osobito u Bosni i

Hercegovini daje analitičarima i autorima povoda za ocjenu kako njen utjecaj

61 INFO Vijeće ministara, Bilten, 9)62 Dnevni list, BiH već 17 godina živi s “ciprskim sindromom”, kolovoz 2012., 4,5)

43

sve jači u tom dijelu jugoistočne Europe. “Turska unija” bit će odgovor Europi

koja ju je odbila.63Gospodarski uspon Turske koji je pomogao njenom drugom

“povratku” na Balkan i jačanje ekonomskih i kulturnih veza s Bosnom i

Hercegovinom (ili bolje reći s bošnjačkim dijelom Federacije BiH) nametnuo

je i drukčije političke poglede u Ankari i u Sarajevu!64 Premijer Erdogan tvrdi

da mu je osobno pokojni Alija Izetbegović povjerio brigu za BiH. Sve snažniji

utjecaj i politička orijentacija prema Balkanu “potpora na svakom polju i

doprinos napretku BiH” u javnosti se promatra kao njena nova interesna sfera.

Uloga EU i SAD u BiH posljednjih godina podložna je preispitivanjima,

analizama i kritikama. Postupno jačanje utjecaja Turske i stanoviti euro-

američki “izolacionizam” vidljiv kroz strategiju prepuštanja inicijative

“domaćim političkim snagama” u nedovršenim reformskim procesima

pogoršalo je opće, osobito političko stanje u Bosni i Hercegovini. Politička

administracija SAD-a i EU oko angažiranja Turske ali i Hrvatske i Srbije o

političkim prilikama u BiH nema neki jasan koncept već se više svodi na neku

vrstu eksperimentiranja kojemu su potporu dali od svojih unutarnjih i vanjskih

problema opterećene administracije SAD i EU. 65 Jedan od autora analize

Vijeća za politiku demokratizacije (VPD) Bodo Weber turski angažman u BiH

ocjenjuje kontroverznim. Po Weberu, vanjska politika Turske počiva na

pokušaju da “kapitalizira veze nastale u otomanskom razdoblju za jednu

neootomansku politiku što zahtjeva vrhunski politički manevar”. Turska uz

pomoć, tvrde analitičari VPD-a, uz pomoć SAD-a pred Europskom unijom

preuzima dominaciju, što nije dobro za regiju. Međutim, u toj utrci između

velikih sila za utjecaj u BiH, ta država je zastala na putu u NATO jer je nastao

očiti vakuum u prenosu odgovornosti na “domaće snage” i dosadašnjeg

odlučujućeg utjecaja međunarodne zajednice u mukotrpnim pomacima u

izgradnji države. NATO će i ubuduće nastaviti politiku ‘otvorenih vrata’,

omogućavajući da u njegovo članstvo uđu sve zemlje koje ispune kriterije i

žele biti članicom Saveza. Stajalište javnog mnijenja u Republici Srpskoj

63 (Rafael Izraeli, Balkanski Hamas ne zaslužuje podršku Zapada, Reporter, 13. prosinca 2006. str. 16)64 Erhan Turbedar: Na djelu je oživljavanje neoosmanizma. Kao argumenti se navode historijske i kulturne veze sa regionom te ambicija Turske da nastupa neovisno od Zapada. Tri su izvora takvih strahova od turske vanjske politike, smatra Turbedar. Prvi su predrasude prema islamu posebno tzv. „političkom islamu“, drugi su predrasude i strahovi od Turske i ranije Osmanske države, a treći nedostatak saradnje Ankare i Brisela na Balkanu. Centar za civilizaciju Balkana BALMED, Percepcije turske vanjske politike na Balkanu: Kao isvaka država, Turska ima pravo da bude na Balkanu, vidjeti htpp:www.balmed.ba/?=880, travanj 2012.)65 Analiza američkog Vijeća za politiku demokratizacije, Turska uz pomoć SAD-a u tri godine istisnula EU iz političkih igara u BiH, Večernji list, 27. listopada 2012. str.7)

44

koristi se od strane oporbenih političkih snaga u Republici Srpskoj da postave

pitanja budućeg članstva BiH u NATO-u i da ga vežu za mogući ulazak Srbije

u Alijansu. Pored niske potpore javnosti u RS čiji je uzrok u nedavnoj prošlosti

i ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, posebno oružanim akcijama NATO-a

protiv Republike Srpske i Jugoslavije, na promjenu političke orijentacije

utjecalo je i sve češće i snažnije zagovaranje novog europskog sigurnosnog

sustava koje dolazi iz Rusije. Inzistiranje na referenedumu za ulazak u NATO

bilo je jedan od uzroka donošenja novog zakona o referendumu i građanskom

izjašnjavanju u Republici Srpskoj koji pitanje pridruživanja euroatlantskim

integracijama je izuzeo iz kruga referendumskih pitanja, ali je jak anti-

euroatlanski naboj i dalje ostao.

Bez obzira na kritike koje dolaze iz Banja Luke i pokušaj da se ta pitanje

prevedu na teren općeegrađanskog izjašnjavanja, niko nije postavio pitanje

aplikacije BiH za MAP, pojašnjava Miloš Šolaja. S obzirom na činjenicu da se

MAP smatra praktično prvim korakom prema NATO-u, može se zaključiti da

će se sve strane dugoročno orijentirati upravo prema njemu kao krajnjem cilju.

Političke elita u Republici Srpskoj na tom će se putu morati suočiti s pitanjem

javne potpore članstvu u BiH koja se formira u RS kao jednim od uvjeta koji

se odnosu na demokratsku podršku članstvu u Allijansi, a koju procjenjuje

Vijeće Alijanse. Sve političke elite u BiH morat će se suočiti s tri važna

procesa ukoliko žele ispuniti uvjete postavljene na tom putu:

-pitanje realizacije i evaluacije godišnjih planova u pet oblasti koje predviđa

MAP što je potpuno u skladu s obvezama iz Sporazuma o stabilizaciji i

pridruživanju. Ispunjavanjem obveza iz MAP-e ne stječu se samo uvjeti za

pozivnicu za NATO, već je to i svojevrsna transformacija koja svaku državu-

aspiranta po stadardima znanto približava ispunjavanju zahtjeva potrebnih za

pristupanje Europskoj uniji. Pitanje reformi političkog sustava i društvenih

reformi uopće bez kojih je nemoguće očekivati zatvaranje Ureda visokog

predstavnika (OHR), odlazak međunarodnih snaga za održavanje mira i

preuzimanje odgovornosti od strane domaćih institucija i njihovih predstavnika

i samostalno funkcioniranje političkog sistema.

-rješavanje pitanja 69 perspektivnih vojnih lokacija kao uvjet koji je postavljen

od strane Vijeća NATO-a što se dovodi u vezu i s ukupnim rješavanjem

problema državne imovine.66

66 Vidjeti Deklaraciju Vijeća za implementaciju mira od 27. veljače 2008. na sljedećoj internet stranici:

45

Sam problem i različiti pristupi rješavanju problema glede državne imovine

zadiru u samu bit BiH kao političke zajednice i već je sada jasno da je

potrebna široka diskusija o ključnim problemima Bosne i Hercegovine kao dio

ukupne javne diskusije u vezi s ustavnim promjenama kojima će se uskoro

morati pristupiti s ciljem uspostavljanja baznog društvenog konsenzusa koji bi

zemlji omogućio dugoročnu stabilnost.

Bosna i Hercegovina pozvana je „uvjetno“ u MAP. De facto to nije članstvo,

već vješto politički postavljena barijera na kojoj domaći politički subjekti treba

da pokažu političku volju i spremnost kao i kulturu konsenzusa posebno kada

su u pitanju „perspektivne vojne lokacije“. Dogovor na tom polju treba

pokazati hoće li se euroatlantske integracije zadržati kao temeljno političko

opredjeljenje, ali i hoće li se taj proces koristiti za rješavanje partikularnih

političkih ciljeva pojedinih političkih subjekata. Spremnost za konsenzus glede

MAP-a biće putokaz i za konsenzus u vezi ustavnih promjena kao osnovni

preduvjet za preuzimanje odgovornosti za situaciju u Bosni i Hercegovini.

Službeni glasnik Republike Srpske broj 63. od 4. srpnja 2005. str. 2-5.

Deklaracija se odnosi na demilitarizaciju kao krajnji cilj i članstvo u NATO-u

tretira indirektno, ali ga ne odbija navodeći bi BiH kao „član Partnerstva za

mir, političkog krila NATO saveza i Evropske unije bila ravnopravan partner,

stabilan subjekat i primjer izgradnje demokratskog društva nakon tragičnog

ratnog sukoba“.67

(http://www.ohr.int/pic/default.asp?content_id=41352). Vidjeti Uredbu o preuzimanju imovine bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije odstrane Republike Bosne i Hercegovine , 15. juna 1992. godine, br. 1199/92, kojom se predviđa da će imovina u društvenom vlasništvu bivše SFRJ koju su koristili organi i organizacije te bivša JNA, postati imovinom Republike Bosne i Hercegovine (vidi član 1). Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini.Vidjeti Okvirni zakon o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini („SG BiH“, br.19/99, 2. avgusta 1999. godine); vidi takođe i Zakon o raspodjeli, namjeni i korištenju dijela imovine koju je Bosna i Hercegovina dobila na osnovu Sporazuma o sukcesiji („SG BiH“, br. 11/02, 30. maja 2002.).67 Lidija Čehulić: Euroatlantizam, Politička kultura Zagreb 2004. str. 175. Kori Schake: „NATO and the Balkans Challenge: An American Perspective“, str 351.

u „The Strategic Triangle“, ed. Helga Haftendorn, Georges-Henri Soutou, Stepehen

F. Szabo and Samuel F. Wells Jr. pp. 351 - 369.

Istro. Str 351.

NATO Priručnik, Brisel 2006. str. 197.

"http://www.mod.gov.ba/files/file/dokumenti/Partnerstvo-za-mir-sr.pdf 4. 6. 2010.

21:41" http://www.mod.gov.ba/files/file/dokumenti/Partnerstvo-za-mir-sr.pdf 4. 6.

2010. 21:41

"http://www.oscebih.org/documents/8286-eng.pdf 4. 6. 2010"

http://www.oscebih.org/documents/8286-eng.pdf 4. 6. 2010 . 22:13

46

Služnebi glasnik Republike Srpske broj 82. od 8. rujna 2005. str. 1-2.

„Narodna skupština Republike Srpske zahtjeva od Predsjednišva Bosne i

Hercegovineda kod službenih institucija NATO saveza tekuću reformu

Oružanih snaga Bosne i Hercegovine verificira kao konačnu fazu strukturne

reforme, koja će omogućiti uključenje oružanih snaga BiH u NATO savez“. 68

U prvom redu, smatra se izuzetno značajnom odluka NATO-a da zadrži

politiku ‘otvorenih vrata’, što znači da BiH može postati punopravnom

članicom kada ispuni sve demokratske kriterije. Drugi bitan aspekt je da je

potvrđeno opredjeljenje članica NATO-a da BiH pristupi MAP-u kada ispuni

uvjet koji je vezan za rješavanje pitanja uknjižbe vojne imovine koju koriste

Ministarstvo obrane i Oružane snage BiH. Pored spomenutog, smatramo bitnim

i pomak suradnje NATO-a sa Rusijom. Oni će pozitivno utjecati na stavove

kako građana Srbije tako i građana iz Republike Srpske po pitanju članstva u

NATO.69 Svakao da stavovi Srbije imaju značajnog utjecaja na građane iz

Republike Srpske, pa je ovo možda način da se nadiđu povremene

trzavice u BiH vezane za pristupanje BiH NATO-u, odnosno nagovještaji

raspisivanja referenduma u Republici Srpskoj povodom članstva u NATO-u.

Uz ovo, strateški koncept će u BiH vjerojatno imati i značajnog utjecaja na

formuliranje dokumenta Odbrambenog pregleda BiH do 2020. godine koji se

trenutno nalazi u fazi izrade u Ministarstvu odbrane.

Kad je u pitanju Europska odbrambena politika, može se reći da ona nije

dovoljno promovirana u BiH, kao ni u drugim zemljama Zapadnog Balkana, pa

je stoga i odnos institucija prema tojoblasti dosta inertan. Europska obrambena

politika nije ni uvrštena u dosadašnje pregovore između EU i BiH, te je taj

domen suradnje na marginama ostalih politika.

Paralamentrrna skupština BiH Predstavnički dom Broj 01-50-180/04. od 18.

februara 2004.

68 NATO Priručnik, Brisel 2006. str. 205. Isto. str. 207. „The Balkans“, Report of an Independent task Force Sponsored by the

Coubcil od Foreign Relations –Centrer for Preventive Acton, Council on foreign

Relations 2002. str. 29.

Isto, str. 29. "http://www.skupstina.me/cms/site_data/novo/informacija%20o

%20prijemu%20u%20MAP.pdf"

http://www.skupstina.me/cms/site_data/novo/informacija%20o%20prijemu%20u

%20MAP.pdf

69 Kržalić, Armin, Bosna i Hercegovina i NATO-značaj novog strateškog koncepta iz Lisabona.113, Nova Srbija, novi NATO-vizija budućnosti za 21. stoljeće, Beograd)

47

3.7. BiH-neučinkovita država, skuplja od zemalja EU

Država BiH stvorena u Daytonu je jedna od najkompliciranijih, najskupljih i

najneučinkovitijih u Europi pa i u svijetu. O tome dovoljno govori istraživanje

iz travnja 2012. godine prema kojemu se iz proračuna svake sekunde potroši

282 konvertibilne marke ili 140 eura, odnosno za četiri mjeseca javni sektor

potrošio je milijardu eura ili nevjerojatnih 47 posto BDP-a što znači da je

ukupna javna potrošnja veća nego u zemljama regije pa i u većini zemalja

Europske Unije. Zanimljivo je da su za isto razdoblje zabilježeni investicijski

rashodi od samo 5,5 posto, a sve ostalo su transferni rashodi. Prema strukturi

rashoda najzastupljenija su socijalna izdvajanja, a odmah iza njih su

administrativni rashodi70

Četiri razine vlasti u BiH, općinska, županijska u Federaciji BiH, entietska i

državna razina su, prema ocjenama stručnjaka, veliko opterećenje za ionako

lošu gospodarsku sliku i ukupno funkcioniranje države.6171 Ako se tomu doda

troma, neučinkovita pa i loše educirana administracija jasno je koliko je javni

sektor glomazan bez čije racionalizacije BiH neće napraviti pomak u oporavku

gospodarstva i napokon ostvariti napredak na putu u EU.

Kako bi BiH uopće krenula k ispunjavanju uvjeta fiskalne politike Europske

unije mora konsolidirati i restrukturirati javnu potrošnju, jasno je upozorenje

Europske komisije. Među prvim koracima je usklađivanje ekonomske politike,

slobodan protok ljudi, roba, informacija i usluga u državi pa onda potom i s

EU.

70 Kako se troši naš novac?; Centar za zastupanje građanskih interesa; Sarajevo, travanj 2012.)71 Trnka, Kasim, Evaluacija procesa odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini BiH od 1996.-2007. u: Proces odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, Konrad Adenauer Stiftung, sarajevo, 2009.

48

4. PRIBLIŽAVANJE BOSNE I HERCEGOVINE

EUROPSKOJ UNIJI

Bosna i Hercegovina ustavom je definirana kao demokratska država sastavljena

od dva entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske te Distrikta Brčko.

Federacija se sastoji od deset županija. Vlast je organizirana na načelu

trodjelne podjele: zakonodavna (dvodomni parlament-predstavnički i Dom

naroda), izvršna (Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara)72 i sudbena (Ustavni

sud). Važno je istaknuti da je Europska konvencija za zašitu ljudskih prava i

osnovnih sloboda inkorporirana u Ustav BiH, izravno se primjenjuje i u

supremacijskom je odnosu spram svih drugih zakona. No i pored toga i dalje ne

postoji konsenzus oko budućeg ustroja države premda i politički akteri u BiH

ali tvorci sadašnjih rješenja ne samo da dobro znaju već i javno smatraju kako

je potrebno raditi na izmjenama postojećih ustavnih rješenja.73 Mirjana

Kasapović jasno upozorava kako se u dogledno vrijeme ne može ozbiljno

razmišljati o zamjeni ustavnog modela, modela konsocijacijske države i

demokracije liberalnom državom i demokracijom a da to ne izazove teške, a

možda i pogubne posljedice za bosanskohercegovačko društvo i državu.74

Navodi i Lijphartovo mišljenje o nedjelotvornosti konsocijacijske države i

demokracije uzrokovano “nepostojanjem konsenzusa elita svih konstitutivnih

naroda o političkom sustavu ili nepostojanje izričitog uvjerenja elita svih

etničkih segmenata kako jepostojeći ustavni politički sustav potrebno i

poželjno održati”. Unatoč tomu, tj. postojećem državno-pravnom ustroju

stvorenom međunarodnom intervencijom kojim “nitko nije zadovoljan”, Bosna

i Hercegovina je u postdaytonskoj eri preuzela suradnju s EU u cilju

euroatlanskih integracija. U skladu s prihvaćenim obvezama iz Sporazuma o

stabilizaciji i pridruživanju Europskoj Uniji potpisanim u lipnju 2008. godine, a

kojega su ratificirale sve zemlje članice, Bosna i Hercegovina u duhu i slovu

Kopenhagenskih kriterija i Europskog partnerstva odredila je glavne prioritete

u Procesu stabilizacije i pridruživanja. Prvi se zahtjev odnosi na političku

72 Član 2. Zakona o Vijeću ministara BiH, Službeni glasnik BiH,br.30/03.73 Ibrahimagić, Omer, Država Bosna i Hercgovina prema europskim demokratskim standardima, (12-49), Pogled, Časopis za društvena pitanja, br.1-2, Sarajevo 2006.74 Kasapović, Mirjana, (2005.)Bosna i Hercegovina podijeljeno društvo i nestabilna država, Politička kultura, Zagreb)

49

situaciju, dakle na razvoj demokracije, vladavina prava, izgradnju državnih

institucija i njihovo jačanje, provedba demokratskih izbora, cijeli niz reformi

od oružanih snaga i policije, pravosuđa i javne uprave, poštivanje i unapređenje

ljudskih prava i prava manjina, povratak izbjeglih i raseljenih, regionalna

suradnja sa zemljama procesa stabilizacije i pridruživanja, suradnja s

Međunarodnim sudom za ratne zločine.

Gospodarski imperativi BiH su suvremeno ekonomsko planiranje, borba protiv

nezaposlenosti i siromaštva, usklađivanje fiskalne politike.

Treći je zahtjev provedba PSP-a, dakle Studije izvodljivosti, razvijanje

jedinstvenog ekonomskog prostora, trgovinske politike, carinske i porezne

reforme, integrirano energetsko tržište, javnih emitera, borba protiv

organiziranog kriminala, korupcije, trgovine ljudima, te azil i migracije. Kao

neophodne mjere koje predviđa strategija integracije BiH u EU također su-

usklađivanje zakonodavstva s međunarodnim i europskim instrumentima za

zaštitu ljudskih prava, da svi politički subjekti i institucije provode zakon o

sukobu interesa, jačanje institucionalnih kapaciteta radi pune provedbe i

primjene zakona, funkcioniranje i stabilnost insitucija koje osiguravaju daljnju

demokratizaciju društva, jednaka politička, socijalna i ekonomska prava

konsitutivnih naroda na cijelom teritoriju BiH, provesti reforme u insitucijama

koje osiguravaju vladavinu prava i poštivanje ljudskih i manjinskih prava,

stručno usavršavanje uprave, te unapređenje cjelokupne regionalne suradnje i

stabilnosti u regiji.

4.1. Bosna i Hercegovina i preuzimanje obaveza u

integracijskim procesima

Bosna i Hercegovina nalazi se u fazi ispunjenja duge liste neophodnih

preduvjeta za prijem u Europsku uniju. Logicno pitanje koje se postavlja

postoje li ustavne pretpostavke za vodenje tog procesa? Sasvim je izvjesno da

trenutna ustavna struktura predstavlja ogromnu poteškocu za ispunjenje

postavljenih ciljeva, a oni se prije svih odnose na uspostavu demokratskog

društva zasnovanog na vladavini prava i slobodnim demokratskim izborima,

uspostavi tržištne ekonomije. Iako ovi uvjeti izgledaju lako ostvarivi, njihovo

ispunjenje se posmatra iskljucivo sa kvalitativnog aspekta pa samim tim

50

njihovo formalno ispunjenje ne predstavlja cjelovitost izvršenja preuzetih

obveza. «Demokratski principi Bosna i Hercegovina ce biti demokratska

država, koja ce funkcionirati na osnovu vladavine prava i slobodnih i

demokratskih izbora.

Član I/4. Ustava BiH glasi kako slijedi:

«Kretanje dobara, usluga, kapitala i osoba Postoji sloboda kretanja širom

Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina i entiteti neće ometati punu slobodu

kretanja, osoba, roba, usluga i kapitala širom Bosne i Hercegovine. Nijedan

entitet nece provoditi bilo kakvu kontrolu na granici izmedu entiteta.»

Navedene odredbe Ustava BiH predstavljaju temelj ekonomskih interesa koji

su vodili europske države u pravcu stvaranja onoga što se danas zove Europska

unija. To su, u uvjetima koji su vladali nakon II. svjetskog rata, primarno bili

ekonomski interesi koji su bili izraženi kroz uspostavu tzv. «četiri slobode

Evropske unije» - sloboda kretanja dobara, usluga, kapitala i osoba.

U Bosni i Hercegovini cesto se postavlja pitanje ispunjenja njenih

medunarodnih obveza, a, ubiti, osnovni problem predstavlja temeljno

nepoštivanje vlastito Ustava, pa su, zbog toga, cesto, u pravnom sustavu

egzistirali (i još uvijek egzistiraju) zakoni koji su predstavljali flagrantno

kršenje ustavnih obveza.

Očigledno je da u Bosni i Hercegovini ne postoji politička volja za iskreno

približavanje Europskoj uniji (čak ni na bazi zajedničkih interesa za sve njene

gradane). Takoder je jasno da je sveprisutna tendencija blokiranja svih

političkih procesa koji bi vodili kreiranju učinkovitog mehanizma odlučivanja i

zastupanja, te konačnog nadilaženja teritorijalnih podjela koje Bosnu i

Hercegovinu vode, ne u proces integracija, vec upravo obrnuto, u proces

dezintegracija.

Naravno, osnovni problem je efektivna primjena postojećih ustavnih rješenja i

često iskrivljavanje značenja pojedinih principa u svjetlu postizanja političkih

ciljeva.

Osim ovih ustavnih pretpostavki, bitan faktor u pogledu načina (a time i brzine)

preuzimanja medunarodnih obaveza jest zastupljenost jednog od pravnih

shvatanja o načinu primjene medunarodnih ugovora u konkretnom pravnom

sistemu koji mogu biti dualistički i monistički. Ovo pitanje je od izuzetne

važnosti za Bosnu i Hercegovinu, jer, ukoliko se pokaže da se Bosna i

Hercegovina zaista nalazi na putu približavanja euro-atlanskim integracijama,

51

bit će neophodno u relativno kratkom vremenskom periodu preuzeti mnoštvo

medunarodnih obveza i osigurati mehanizme za njihovo provodenje. Od

suštinskog je značaja pitanje brzine i fleksibilnosti, a zašto ne reći i

odgovornosti, za vođenje tog procesa, a upravo je to ključno pitanje u pogledu

preuzimanja međunarodnih obveza.

Prijepori oko ustava BiH, njegovih, očito je, nužnih izmjena traju praktički od

njegovog donošenja ili bolje reći nametanja u sklopu Daytonskog sporauma.

Gotovo dogmatski, međunarodni čimbenici su na stajalištu kako je osnov za

bosanskohercegovačku državu Daytonski sporazum i kako od njega ”nema

odstupanja”. “Daytonski sporazum je i dalje osnova strukture BiH i njezine

budućnosti. Istodobno je jasno da daytonski Ustav zahtjeva promjene” izjavio

je zamjenik američkog veleposlanika u BiH Jonathan Moore.

Bosnia and Herzegovina, Essential texts (2nd revised and updated edition),

OHR.

U ovom radu je korišten neformalni prevod Ustava Bosne i Hercegovine.

4.2. Strategija proširenja EU i glavni izazovi 2011.-2012.;

posebna analiza stanja u BiH

Prema prioćenju Europske komisije Parlamentu i Vijeću proces proširenja ušao

je u novu fazu. Kao dokaz tranfsormacijske moći politike proširenja EU ulazak

Hrvatske 2013. godine daje novi poticaj za reforme u svim zemljama

proširenja. Iako se Bosna i Hercegovina obvezala ranijim sporazumnim

aranžmanima s EU o ispunjavanju uvjeta i kriterija kako bi nakon statusa

potencijalnog kandidata dobila službeni kandidatski status u Bruxellesu ne vide

pomaka i stanje ocjenjuju veoma nepovoljnim. Aktivnosti političkih stranaka u

Bosni i Hercegovini i dalje pokazuju nedostatak međusobnog razumijevanja o

generalnom pravcu i budućnosti države i njezine institucionalne strukture.

Nije postignut konsenzus koji bi osigurao i poboljšao funkcioniranje institucija,

a da pritom zaštiti interese njezinih konstitutivnih naroda posebno glede

općeprihvaćene težnje države k članstvu u EU. Proces uspostave izvršnih i

zakonodavnih tijela nakon izbora održanih u listopadu 2010. trajao je punih

petnaest mjeseci tijekom kojih su vođeni mukotrpni pregovori političkih aktera.

BiH je napokon krajem 2011. godine dobila novi saziv središnje vlade. Za to

vrijeme država je tonula u sve veću ekonomsku, gospodarsku i financijsku

52

krizu. Također, to je otežalo reforme koje su BiH prijeko potrebne za daljnji

napredak na putu u EU. Proces pristupanja EU zahtjeva funkcionalne institucije

na svim razinama i učinkovite mehanizme koordinacije u pitanjima vezanima

za EU što bi državi omogućilo da govori jednim glasom, procjenjuje se u

analizi Komisije. Usklađenost s Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih

prava i osnovnih sloboda je ključan zahtjev Privremenog sporazuma i

Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Bosna i Hercegovina postigla je

ograničen napredak u ispunjavanju političkih kriterija. Nedostatak

vjerodostojnog procesa za usklađivanje Ustava s Europskom konvencijom o

ljudskim pravima i dalje izaziva ozbiljnu zabrinutost. Prva međuinstitucionalna

Radna grupa utemeljena s ciljem provedbe presude Suda za ljudska prava u

Strasbourgu u poznatom predmetu Sejdić-Finci nije uspjela postići dogovor.

Riječ je o predmetu u kojemu su predstavnici Židovske i Romske manjine u

BiH tužili Bosnu i Hercegovinu zbog diksriminatornih ogredbi ustava u kojima

nisu zastupljene te manjine odnosno nisu im omogućena prava da biraju i mogu

biti birani njihovi predtavnici u Predsjedništvo BiH i Doma naroda

parlamentarne skupštine BiH. Sud je presudio u njihovu korist ali očito BH

vlasti, političke stranke i institucije nisu u stanju provesti tu presudu, zbog čega

iz Brisela stižu vrlo ozbiljne primjedbe. Uz taj problem te pat pozicija u

političkim pregovorima oko donošenja drugih zakona ključnih za deblokiranje

zastoja na europskom putu, BiH je suočena sa suspenzijom Sporazuma o

stabilizaciji i pridruživanju. U sklopu Procesa stabilizacije i pridruživanja, BiH

je stupila u struktutni dijalog o pravosuđu s Europskom unijom. Upravni

kapaccitet parlamenta je unaprijeđen ali nedostatak koordinacije između

državnog i entitetskih parlamenata te političko razilaženje među entitetima i

dalje bitno otežava rad parlamentarne skupštine. Na funkcioniranje insitucija

vlade na različitim razinama i dalje utječe rascjepkano i nekoordinirano

kreiranje politike. Tri člana predsjedništva unaprijedili su aktivnosti u cilju

formuliranja zajedničke politike i provedbe ali koordinacija vanjske politike

ostala je i dalje predmet neslaganja oko određenih pitanja, izvješćuje Komisija.

To najbolje ilustrira najnoviji politički sukob na relaciji Sarajevo-Banja Luka

kad je ministar vanjskih poslova BiH Lagumdžija dao smjernice BH

predstavniku u UN-u da glasuje za Rezoluciju o Siriji, za što nije znao srpski

član predsjedništva BiH niti je donesen zajedniški stav tog kolektivnog šefa

države u čijoj je nadležnosti kreiranje vanjske politike. Također, postoje velika

53

razmimoilaženja glede potencijalnog priznanja Kosova, odnosa sa Srbijom s

kojom Republika Srpska ima Sporazum o posebnim odnosima koji se potencira

do razine odnosa dviju suverenih država. Političko Sarajevo neblagonaklono

gleda na te odnose jednako kao što srpska strana s podozrenjem i oprezom

gleda na sve tješnje veze sarajevske bošnjačke politike koja se prezentira kao

državna s Republikom Turskom. To se tretira kao neka vrsta “Turske unije” i

stvaranje ideje panturkizma75. Dakle, ostaje da se uspostavi učinkovit

mehanizam koordinacije između države i entiteta o pitanjima koja se odnose na

EU, uključujući programiranje financijske pomoći u okviru instrumenta za

pretpristupnu pomoć (IPA). Ograničen napredak je postignut oblasti reforme

javne uprave. Jednako tako postignut je ograničen napredak u unapređenju

pravosudnog sustava. Pokrenut je strukturalni dijalog o prasvosuđu između EU

i Bosne i Hercegovine u cilju osiguranja neovisnog, učinkovitog, nepristranog i

odgovornog pravosudnog sustava. S tim da se upozorava kako treba ubrzati

provedbu Strategije za reformu sektora pravde i Strategije za procesuiranje

predmeta ratnih zločina. Česti politički napadi na sudstvo i broj neriješenih

predmeta i dalje predstavljaju razloge za ozbiljnu zabrinutost. Europski

parlament usvojio je u ožujku rezoluciju o BiH, izražavajući zabrinutost zbog

nedovoljnog reformskog napretka zemlje, unatoč formiranju nove vlade na

koju se dugo čekalo.

"Vrlo je teško biti pretjerano optimističan glede BiH. Imamo mnogo nade, ali

mnoge sumnje ostaju", izjavio je povjerenik EU za proširenje Stefan

Füle.Određeni napredak postignut je u prosincu 2011. godine, kada je šest

glavnih političkih stranaka u zemlji postiglo konsenzus o dva reformska zakona

koje je tražila EU: zakonu o državnom popisu stanovništva i nove procedure o

raspodjeli državne pomoći.

Unatoč tom postignuću, ta dva zakona još uvijek čekaju na provedbu -- za koju

se očekuje da neće proći bez političke opstrukcije. Brojna pitanja tek moraju

biti riješena prije nego se BiH pomakne u svojim naporima za ulazak u

članstvo u EU, a djelomičan uspjeh nije opcija.

Jedan od nedavnih koraka unatrag bio je neuspjeh da se postigne dogovor o

ustavnoj i izbornoj reforni koja bi omogućila etničkim manjinama kandidaturu

za najviše funkcije u državi.

75 Rafael Izraeli, Hebrejsko sveučilište u Jeruzalemu, Reporter, prosinac 2006.; Balkanski Hamas ne zaslužuje podršku Zapada)

54

U rezoluciji EU, bosanske vlasti također su kritizirane zbog neusvajanja

državnog proračuna za ovu godinu. Proračun za 2011. godinu usvojen je tek u

veljači.

Državna vlada je 14. ožujka usvojila opći fiskalni okvir za razdoblje 2012-

2014, koji će omogućiti usvajanje ovogodišnjeg proračuna. Prvotni krajnji rok

za usvajanje proračuna bio je početak siječnja, ali je produljen zbog kašnjenja u

formiranju središnje vlade.

Ako proračun ne bude usvojen do travnja, zemlja bi mogla izgubiti kredite od

MMF-a i EU. Fond i Svjetska banka već su zamrznuli 100 milijuna eura u

kreditima zbog kašnjenja reformi, poručeno je bosanskohercegovačkim

vlastima.

Izvršni direktor organizacije Transparency International u BiH Srđan

Blagovčanin izjavio je da, ako se uzme u obzir opseg potrebnih reformi, nije

realno da BiH podnese zahtjev za članstvo u EU do konca godine -- najranije.

"To bi bio realističniji rok, ali samo ako sve reforme budu provedene bez

odgađanja i opstrukcija", rekao je Blagovčanin za SETimes. "Osim nekoliko

ključnih reformi, vlasti također moraju poduzeti neke mnogo dublje i politički

složenije zadaće -- zadaće oko kojih se političari nisu uspjeli dogovoriti gotovo

cijelo desetljeće."

Glavni izazov bit će provedba niza reformi koje će omogućiti zatvaranje Ureda

visokog predstavnika (OHR) međunarodne zajednice.

Osnovan 1995. godine kako bi nadzirao provedbu Daytonskog mirovnog

sporazuma, OHR je trebao biti ugašen 2007. godine, ali mu je mandat nekoliko

puta produljavan zbog političke nestabilnosti i nedostatka napretka u

reformama.

Zatvaranje ureda prioritet je međunarodne zajednice koji bi signalizirao

spremnost Bosne da preuzme punu nadležnost nad poslovima u zemlji i ojača

svoje državne institucije.

U svojoj najnovijoj rezoluciji, Europski parlament je ukazao na važnost da BiH

postane jedinstvena, ujedinjena i suverena država, s ovlastima nužnim da se

odgovori na kriterije pridruživanja.

Također, Bosna i Hercegovina postigla je veoma ograničeni napredak u

rješavanju problema korupcije. O tomu dovoljno govori podatak kojega je

sredinom 2012. godine bosanskohercegovački ogranak Transparency

Internationala objavio odnosno izvjestio Europsku komisiju kako borba protiv

55

korupcije u BiH nazaduje. To je prema TI BiH vidljivo kroz zakonski okvir

koji regulira borbu protiv korupcije odnosno opstrukciju postojećih zakonskih

rješenja. Osobito je otežavajuće to što Agencija za prevenciju i koordinaciju

borbe protiv korupcije nije uopće profunkcionirala zbog nedostatka novca i

usvojenih procedura. Evidentan je nedostatak političke volje za borbu protiv

korupcije osobito kroz opstrukciju provođenja antikorupcijskih zakona kao što

je zakon o sukobu interesa i Zakon o financiranju političkih stranaka na način

da se njihovim unazađivanjem zloporabljuju javni fondovi. Kroz loše

funkcioniranje javnih financija slabi se učinkovitost pravosuđa koje je izloženo

političkim pritiscima, dakle s ciljem onemogućavanja procesuiranja slučajeva

korupcije. Bilježe se i slučajevi kršenja osnovnih ljudskih prava i sloboda

osobito slobode pristupa informacijama i slobode medija kroz pritiske na sve

koji se usuđuju javno govoriti o korupciji. Strategija i akcijiski plan borbe

protiv korupcije se slabo provodi. I u toj oblasti postoji veoma loša

koordinacija između entiteta. U odnosu prema planiranju politika, prema

Izvješću o napretku Bosne i Hercegovine u 2011. godini, Vlada Federacije BiH

i Brčko Distrikt usvojili su Strategiju razvoja i Strategiju socijalne uključenosti.

Međutim, to još nisu napravili Vlada Republike Srpske i Vijeće ministara. Ne

postoje popisni podaci i to je glavna zapreka planiranju politika. Nije donesen

zakon o popisu stanovništva i dfomaćinstava, kao i zakon o državnoj pomoći.

Zakonodavstvo na entitetskoj razini uglavnom je usklađeno s Europskom

poveljom o lokalnoj samoupravi. Ukupno gledano, BiH je postigla mali

napredak u poboljšanju funkcionalnosti i učinkvitosti svih razina vlasti. Iz

Brisela se upozorava kako politički predstavnici nemaju zajedničku viziju o

“pravcu kretanja zemlje”. Potrebno je žurno uspostaviti učinkovit mehanizam

koordinacije između države, entiteta i Distrikta Brčko glede pitanja europskih

integracija i usklađivanja domaćeg zakonodavstva sa zakonodavstvom EU.

56

4.3. Ograničen ili nikakav napredak u prilagodbi europskim

standardima u svim oblastima

Prema posljednjem izvješću iz Europske komisije Bosna i Hercegovina se

našla u zabrinjavajućem zastoju glede reformi i ispunjavanja kriterija i obveza

proisteklih iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU. Pune četiri godine

otkad je potpisan taj Sporazum (lipanj 2008.) te unatoč ratifikaciji nije stupio

na snagu. Najočigledniji efekat procesa evropskih integracija za građane BiH je

uvođenje bezviznog režima za nosioce biometrijskih pasoša 15.12.2010.

godine.

BiH mora načiniti dalje napore u pogledu ključnih reformi da bi podnjela

kredibilnu prijavu za članstvo, nakon čega bi zaprimila Upitnik od Evropske

komisije, a Evropska komisija dala preporuku Vijeću EU da zemlji dodijeli

status kandidata i utvrdi datum otpočinjanja pristupnih pregovora.

Bosna i Hercegovina je od 2007. godine iskoristila 295 miliona eura sredstava

u okviru Instrumenta predpristupne pomoći (IPA) koji su tu u svrhu pružanja

ciljanje pomoći zemljama kandidatima ili potencijalnim kandidatima za

članstvo u EU. IPA naročito pomaže razvoj demokratskih institucija i

vladavine zakona, reformu javne uprave, provođenje ekonomskih reformi,

promovisanje poštivanja ljudskih prava, prava manjina i jednakosti među

polovima, podržava razvoj građanskog društva i unaprijeđenje regionalne

saradnje, te doprinosi održivom razvoju i smanjenju siromaštva. Do 2013.

Bosna i Hercegovina bi mogla dobiti još 660 miliona eura EU

pomoći,procjenjivali su ekonomisti. EU je glavni trgovački partner BiH. BiH je

od 2000. stekla pravo na pristup tržištu EU kroz uvođenje tzv. autonomnih

trgovinskih mjera. Po stupanju na snagu Prijelaznog sporazuma, pristup EU

tržištu za proizvode iz Bosne i Hercegovine se još više uvećao, a trgovinske

preference su dodijeljene za uvoz iz EU u zemlju. No, očito su politička

previranja od 2010. blokirala daljnji napredak.Još 2005. godine Venecijanska

komisija u svojemu izvješću o ustavnoj situaciji u BiH upozorila je na

diskriminatorne odredbe, manjkavosti i nelogičnosti Ustava BiH. Ponajprije se

to odnosi na “ratna” ustavna rješenja iz Daytona u kojima se spominju samo tri

konstitutivna naroda Hrvati, Srbi i Bošnjaci dok ostali izostavljeni u pravima

da biraju svoje predstavnike u najviša tijela vlasti. To najbolje potvrđuje

presuda Suda za ljudska prava u Strasbourgu u poznatom slučaju “Sejdić-

57

Finci”. Zbog toga ali i stalnih narastajućih političkih napetosti, krize,

neformiranja vlasti nakon općih izbora u listopadu 2010. godine, Izvješće

Europske komisije o napretku BiH u trećoj godini od potpisivanja SSP-a bilo

je najlošije u regiji76. Navodi se kako je ustavna nedorečenost oko raspodjele

nadležnosti između države i entiteta kao i izostanak političke volje dovelo do

izostanka koordinacije i nefunkcioniranja vlasti u poslovima vezanim za

europske integracije. Nastupilo je zabrinjavajuće nefunkcioniranje izvršne

vlasti, a osobito je u briselskim krugovima izražena zabrinutost, pa čak i

otvorena upozorenja kako BiH krši Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

Opća načela Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju ali i neka od osnovnih

načela na kojima počiva Europska unija. Zbog toga se u nekoliko navrata čak

ozbiljno najavljvala mogućnost isključenja BiH iz Vijeća Europe, što bi bio

presedan u povijesti EU. A kad smo već kod presedana, zanimljiva je teza

iznesena u Monitoringu procesa europskih integracija BiH koja glasi:

“Europska unija je očigledno napravila presedan s Hrvatskom jer je toj zemlji

dopušteno da samo s jednom potpisanom konvencijom uspješno okonča

pregovore o članstvu. Možda je to negativno utjecalo na ostale zemlje u regiji

da ne shvate ozbiljno obvezu iz članka 15. SSP-a!” Dakle, prema toj tvrdnji

sama Europska unija snosi odgovornost za potpuni zastoj integracijskih procesa

u Bosni i Hercegovini koja je vidjevši, kako se navodno Hrvatskoj gleda kroz

prste, olako shvatila svoje obveze iz SSP-a.

4.4. Politički kriteriji

Poglavlje političkih kriterija razmatra stanje i napredak Bosne i Hercegovine u

ispunjavanju Kopenhagenskih kriterija. Ti kriteriji propisuju stabilnost

institucija koje jamče demokraciju i njen razvoj, vladavinu prava, zaštitu

manjina i poštivanja ljudskih prava općenito. Jednako tako prati regionalnu

suradnju, unapređenje dobro-susjedskih odnosa osobito s državama koje su

uključene u proces proširenja, ispunjavanje međunarodnih obveza među kojima

je i suradnja s Međunarodnim sudom za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju

(MKSJ).

76 Monitoring procesa europskih integracija BIH; Usporedno izvješće za 2011.; Vanjskopolitička inicijativa BH, Sarajevo, 2012.)

58

4.5. Regionalna suradnja

Unatoč snažno proklamiranim potrebama regionalne suradnje, dinamizaciji

odnosa, između država postoji cijeli niz otvorenih bilateralnih pitanja. Sporna

su granična pitanja, imovinsko-pravni odnosi ali i pojedina politička pitanja.

Bosna i Hercegovina i Hrvatska imaju niz otvorenih pitanja iako je manje od

godinu dana preostalo do punopravnog članstva Hrvatske u EU. Najspornije je

pitanje međudržavne granice koja je najdulja na prostoru jugoistoka Europe,

oko tisuću kilometara, prolaz kroz Neum, potom pitanje vrha poluotoka Kleka i

otočića Veliki i Mali Škoj, dakle morska granica, slobodan pristup Luci Ploče,

imovinsko-pravna i radno-pravna pitanja i tako dalje. Također, među važnije

dokumente nastale u posljednje vrijeme ubraja se Sarajevska deklaracija kao

rezultat napredovanja suradnje četiriju država u ostvarenju projekta povratka

74000 izbjeglica. Deklaracija je usvojena krajem 2011. godine, a u travnju

2012. održana je donatorska konferencija na kojoj je osiguran 501 milijun eura

za povratak. Srbiji je raspoređeno 335 milijuna, Hrvatskoj 120, BiH 101

milijun te Crnoj Gori 28 milijuna. Osim suočavanja s prošlošću, procesa

pomirenja među narodima značaj Deklaracije ističe se i kao primjer uspostave

regionalne suradnje u drugim oblastima kao što je ekonomska suradnja što bi

svakako trebalo pomoći u bržoj realizaciji integracijskih procesa u EU. Jednako

tako postignut je napredak u regionalnoj suradnji potpisivanjem niza

sporazuma u oblasti pravosuđa, procesuiranja ratnih zločina, protiv zloporabe

dvojnog državljanstva, ustupanja predmeta pred sudovima, policijska suradnja

u borbi protiv terorizma, organiziranog kriminala, trgovine ljudima, razmjena

podataka i informacija.

4.6. Javna uprava

Bosna i Hercegovina nije ostvarila napredak, odnosno on je ograničen, u

jačanju administrativnih kapaciteta za provedbu obveza koje proistječu iz SSP-

a, ocjenjuje se u Izvješću o napretku. Ponajprije nije depolitizirana državna

služba. Neophodno je jačanje administrativne strukture u cilju stvaranja

mogućnosti za učinkovit odgovor na zahtjeve iz procesa pristupanja EU.

Opterećene su s nejasno raspodjeljenim nadležnostima na različitim razinama

vlasti. Procesu reforme javne uprave nedostaje politička potpora. Preporuka je

59

da bi dodatnu pozornost trebalo posvetiti uspostavi profesionalne, odgovorne,

učinkovite, transparentne i stručne države službe lišene svakoga političkog

utjecaja.

60

5.PRAVDA, KORUPCIJA, KRIMINAL I LJUDSKA

PRAVA

5.1. Pravosudni sustav

Ograničen napredak postignut je u oblasti pravosudnog sustava. Političke vlasti

i pravosudne institucije uključile su se u Strukturni dijalog o pravosuđu s EU.

Cilj je osiguranje neovisnog, transparentnog, učinkovitog, nepristranog i

odgovornog pravosudnog sustava. Kao i u drugim oblastima, nedostatak

političke volje glavna je zapreka učinkovitoj provedbi Strategije za reformu

sektora pravde (SRSP) za razdoblje 2009.-2013. Nositelji političke vlasti iz

Republike Srpske osporavaju legitimite i ulogu Visokog sudskog i tužiteljskog

vijeća (VTSV), Suda BiH i Tužiteljstva BiH tvrdeći da nisu daytonske

kategorije već kasnije pod pritiskom i izravnom intervencijom međunarodne

zajednice nametnuta rješenja. Ipak zadovoljavajuća je ocjena potpore VTSV-a

sudovima u cijeloj Bosni i Hercegovini, poboljšano je stanje sudova i

tužiteljstava. Unapređene su informacijske tehnologije potrebne za bolji rad.

Postignut je umjeren napredak glede procesuiranja ratnih zločina, međutim broj

procesuiranih predmeta ratnih zločina koji u sebi sadrže seksualno nasilje je

veoma nizak. U tijeku je izrada novog državnog zakona o programu zaštite

svjedoka. Ukupno gledano, razvoj nepristranog, neovisnog, odgovorong i

učinkovitog pravosuđa sukladno europskim standardima još je u ranoj fazi.

Nedostatak pojednostavljenih proračunskih nadležnosti, politički napadi i

opstrukcije te broj neriješenih predmeta razlog je nepovoljne ocjene i

zabrinutosti EU.

5.2. Borba protiv korupcije

Korupcija u Bosni i Hercegovini široko je rasprostranjena, kako u javnom tako

i u privatnom sektoru i postignut je veoma ograničeni napredak u rješavanju

tog problema. To utječe na sve sfere života, gospodarski razvitak i vladavinu

prava. Provedba Akcijskog plana za borbu protiv korupcije (2009.-2014.) nije

makla s mrtve točke. Pravni okvir za borbu protiv korupcije uglavnom je

uspostavljen ali provedba zakona je nedovoljna. Agencija za sprečavanje

61

korupcije i koordinaciju borbe prpotiv korupcije nije u funkciji. Kao i u drugim

oblastima nisu usklađena zakonodavstva na entitetskoj i državnoj razini, ne

postoji svijest u insitucijama o potrebi borbe protiv korupcije. Posebno je

zanimljivo da je usvojen Zakon o sukobu interesa ali je nejednaka njegova

primjena prije svega što je Središnje izborno povjerenstvo nadležno nadležno

za sukobe interesa ali samo u Federaciji BiH i na državnoj razini dok

Republika Srpska ima svoju posebno povjerenstvo. Dakle, BiH je još u ranoj

fazi borbe protiv korupcije.

5.3. Ljudska prava i zaštita manjina

Bosna i Hercegovina ratificirala je sve važne međunarodne instrumente o

ljudskim pravima, te sve važne konvencije o ljudskim pravima UN-a. Ipak

neke odluke Ustavnog suda nisu provedene pa su stvari završile pred

međunarodnim sudom za ljudska prava. Tijeku izvještajnog perioda, dakle za

2011., taj sud je donio nekoliko presuda u kojima je utvrđeno da je Bosna i

Hercegovina prekršila Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i

osnovnih sloboda. Primjerice, u rujnu 2011. godine pred tim sudom se našlo na

rješavanju 1350 dodijeljenih tužbi koje se tiču Bosne i Hercegovine. Dakle,

ostvaren je tek ograničeni napredak unapređenja i provedbe ljudskih prava. I

dalje, je podsjetimo, problem na koji Brisel ozbiljno upozorava neprovedba

presude Suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju tužbe predstavnika

romske i židovske manjine protiv Bosne i Hercegovine u javnostri poznat kao

slučaj Sejdić-Finci. Dakle uspostavljen je pravni i institucionalni okvir za

poštivanje ljudskih prava. Međutim, Bosna i Hercegovina postignut je

zanemariv napredak u primjeni međunarodnog zakonodavstva o ljudskim

pravima.

5.4. Građanska i politička prava

Glede građanskih i političkih prava, BiH je također, postigla veoma ograničeni

napredak. Pravni okvir formalno garantira jednakost i ravnopravnost pred

zakonom. No, unatoš tomu bilo je slučajeva kada pretpostavka nevinosti i

jednak tretman u pravnim postupcima nisu bili osigurani. Izvješće Komisije

osobito upozorava na velike probleme u zatvorskom sustavu Bosne i

62

Hercegovine. Zatvorski sustav je rascjepkan i nedostaje jedinstven pravni okvir

za provedbu kaznenih sankcija. Postignuta su tek određena poboljšanja glede

zatvorskih uvjeta. Također, problem je što u prosjeku treba pet godina od

izricanja presude do odlaska na izdržavanje kazne. Kapaciteti su djelomično

prošireni i poboljšani i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj. Problem postoji

u kašnjenju izgradnje novih zatvorskih kapaciteta visokog stupnja sigurnosti,

što prema pokazateljima, utječe na sposobnost države da se nosi za osuđenim

osobama koje trebaju izdržavati kazne u zatvorima visokog stupnja sigurnosti.

Također, još ne postoji zakon obesplatnoj pravnoj pomoći. To se za sad

nadoknađuje sredstvima iz privatnih izvora, NVO, donacija, udruga...! I dalje

ostaje otvoren problem zlostavljanja i neodgovarajućih zdravstvenih usluga u

pojedinim kaznionicama među kojima se ističu onaj u Zenici i u Doboju. Ondje

su još evidentirana zlostavljanja. Smrtna kazna je po Ustavu BiH i Federacije

BiH zabranjena, no u Ustavu Republike Srpske postoji ali se ne primjenjuje i

EU sugerira da ju je potrebno ukinuti. Ustav BiH osigurava slobodu

izražavanja. Međutim, široko je rasprostranjena praksa prijetnji i nasilja nad

novinarima. Pravosuđe i policija ne postupaju dovoljno učinkovito u

sprječavanju tih pojava. Prisutan je politički pritisak na medije. ne postoji

jedinstven medijski prostor. On je podijeljen kao gotovo i sve druge sfere

društva. Po pitanju javnih emitera, izmjenjen je statut javnog radio-

televizijskog servisa u cilju povećanja kontroe nad Upravnim odborom te na taj

način ostvario utjecaj na uređivačku neovisnost. Političkim pritiscima kroz

sustav financiranja izložena je i Regulatorna agencija za komunikacije (RAK).

Postoji Vijeće za tisak BiH i ostvaruje suradnju s pravosuđem. To tijelo ima

stanovitu novisnost i do sada je zabilježilo veliki broj slučajeva kršenja

Kodeksa za tisak. To se uočava na temlju žalbi građana koji reagiraju na

netočno i nekorektno izvještavanje uključujući i govor mržnje. Također, javne

institucije na koje se odnosi Zakon o pristupu informacijama neujednačeno ga

provode. Maksimalno se koriste pojedine slabosti tog akta i općenito se krše

njegove odredbe na uštrb prava javnosti i medija da dobiju točnu, provjerenu i

pravodobnu informaciju. Ustavne i zakonske odredbe koje jamče slobodu misli

savjesti i vjere se poštuju.

63

5.5. Ekonomska i socijalna prava

Pravno je regulirano jamstvo ravnopravnosti spolova i prava žena. BiH je

usvojila Akcijski plan za provedbu rezolucije 1325 Vijeća sigurnosti UN-a o

ženama, miru i sigurnosti. Zastupljenost žena u politici na niskoj je razini i

neodovljno je postignut napredak po tom pitanju. Nakon općih izbora 2010.

nije postignuta kvota od 40 posto zastupljenosti žena u javnoj administraciji

sukladno zakonu o ravnopravnosti žena. Postignut je određeni napredak glede

poboljšanja općeg okvira za obrazovanje. Usvojene su i početne Osnove

kvalifikacijskog okvira u cjeloživotnom učenju, a Program EU o cjeloživotnom

obrazovanju također će umnogome pomoći. Provedba Zakona o zabrani

diskriminacije je i dalje slaba kao i usklađenost ostalih zakona s tim zakonom.

Široko je rasprostranjena diskriminacija LGBT osoba kao i govor mržnje i

netolerancija prema tim osobama u medijima i političkim krugovima. Postoji

neusklađenost zakonodavstva glede radnih prava prava sindikata na razini

cijele zemlje, a još nije osnovano državno ekonomsko i socijalno vijeće.

Pravni okvir za priznavanje socijalnih partnera na razini države nije

uspostavljen. Postoje manjkavosti u oblasti imovinskih prava . Premda je

riješen najveći broj predmeta vezanih za povrat imovine, određeni broj

slučajeva povrata imovine izbjeglih i raseljenih nije riješen zbog isteka

mandata Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba (CPRC).

Dakle, ocjena je da se ekonomska i socijalna prave poštuju, međutim, potrebno

je osigurati veću socijalnu uključenost u školama, provedba Zakona o

ravnopravnosti spolova te osigurati bolju provedbu zakona o zabrani

diskriminacije, ojačati prava radnika, socijalni dijalog i ulogu sindikata.

5.6. Zaštita manjina i kulturna prava

Iako je u Bosni i Hercegovini utvrđen pravni okvir za zaštitu manjina, ostvaren

je tek neznatan napredak u provedbi Zakona o zaštiti manjina. Rad Vijeća za

nacionalne manjine je znantno otežan zbog nedostatka financijske ali i

političke potpore. Nacionalne manjine, za razliku od triju konstitutivnih

naroda, nisu u poziciji da budu birani njihovi predstavnici u tijela vlasti državni

Dom naroda i Predsjedništvo, na čemu inzistira EU.

64

Nije ostvaren napredak u provedbi Europske povelje o regionalnim ili

manjinskim jezicima. Slaba je zastupljenost manjina u javnom medijskom

prostoru. Također, Bosna i Hercegovina nije imenovala članove u Savjetodavni

odbor Vijeća Europe prema Općoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina.

Tek je neznatan napredak postignut po pitanju prava Roma. Opća je ocjena

kako je postignut nešto veći napredak po pitanju prava manjina ipak provedba

Akcijskih planova za stambeno zbrinjavanje i zapošljavanje manjina, osobito

Roma je nezadovoljavajuće. Prisutna je diskriminacija, teški životni uvjeti,

neadekvatna socijalna i zdravstvena zaštita,a uočljive su poteškoće glede

ekonomskih integracija.

65

6. EUROPSKI STANDARDI I BIH

U skopu poglavlja europskih standarda razmatra se sposobnost države da se

postupno približi acquis communautaire-u tj. da svoje zakonodavstvo i politike

unutarnjeg tržišta, pravde, slobode i sigurnosti prilagodi u skladu sa

Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju te prioritetima iz Europskog

partnerstva.

6.1. Ekonomski kriteriji

Europska komisija u razmatranju ekonomskog razvitka Bosne i Hercegovine

vodi se Kopenhagenskim kriterijima iz 1993. godine. To podrazumijeva da

članstvo u uniji ssa sobom nosi uvjet postojanja funkcionalne tržišne

ekonomije i konkurentsku sposobnost u tim tržišnim uvjetima.

Globalna recesija 2009. godine koja se odrazila i na Bosnu i Hercegovinu,

prema ekonomskim pokazateljima iznesenima u Izvješću uzrokovala je pad

realnog BDP-a za 2,9 posto ali godinu kasnije bilježi se blagi rast od 0,7 posto.

Taj trend se jedva primjetno nastavio i kasnije zahvaljujući mjerama fiskalnog

prilagođavanja u okviru programa MMF-a i rasta prihoda. Deficit tekućeg

računa uglavnom se financirao novim kreditnim aranžmanima iz inozemstva.

Od ukupnog vanjskog duga države čak 89 posto otpada na vanjske kreditore.

Pored spomenutog MMF-a tu je naravno i Svjetska banka. Prosječna stopa

nezaposlenosti u 2010. godini bila je visoka i iznosila je 27, 2 posto, a

sredinom 2011. godine registrirana nezaposlenost dosegla je nevjerojatnih 43,1

posto. U 2011. godini godišnji rast zaposlenosti bilježi se u sektorima

obrazovanja, zdravstva, administracije, dok se smanjenje zaposlenosti dogodio

u proizvodnim djelatnostima, poljoprivredi, rudarstvu, građevinarstvu, trgovini.

Istodobno u javnosj upravi u istom razdoblju zabilježen je porast zaposlenosti

za 2,1 posto. Ukupno gledano, uvjeti na tržištu rada su veoma loši i slaba je

dinamika rasta. Problem se nalazi i u neusvajanju Globalnog okvira za fiskalne

politike za 2011.-2013. i 2012.-2014. ozbiljno je narušilo proračunsko

planiranje kao i kredibilitet fiskalne politike u Bosni i Hercegovini. Nakon

mukotrpne petnaestomjesečne uspostave vlasti poslije izbora u listopadu 2010.

godine nije dugo trebalo da se uvide sve slabosti prethodno navedenoga.

Popucale su koalicije koje su činile vlast na državnoj razini dijelom upravo i na 66

pitanjima proračuna što je nakon kratkog zatišja dovelo do nove, još veće

političke krize u Bosni i Hercegovini. Usporavanje ili bolje rečeno zastoj u

procesu neophodnih reformi u Bosni i Hercegovini zapreka je postavljanju

temelja za održiv gospodarski rast. Proizvodni kapaciteti i konkurentnost

ekonomije i dalje su niski. Valutni odbor i dalje ima visoku razinu

pouzdanosti. Ukupno gledano, proračunski procesi i dalje opterećuju održivost

makroekonomske politike, pouzdanost i održivost javnih financija ozbiljna su

prepreka općem ekonomskom planiranju. Povoljna je okolnost što je očuvana

financijska i monetarna stabilnost.

6.2. Pravni sustav

Pravni sustav u Bosni i Hercegovini veoma je složen. Zakonodavni standardi u

nekim su područjima visoki, a provedba zakona je često na niskoj razini.

Razlog tomu su loši kapaciteti institucija zaprovedbu. Dovoljno govori podatak

da je za rješavanje sporova sudskim putem potrebno prosječno 595 dana u cilju

provođenja ugovora. Zaključak Izvješća Europske komisije je da je vladavina

prava slaba, a sudstvo ne funkcionira učinkovito te da je podložno

opstrukcijama stranaka te da ne pokriva trgovinske aktivnosti. Dakle,

poslovnom okruženju šteti slaba vladavina prava, korupcija i nepouzdana

provedba ugovora.77

6.3. Razvoj financijskog sektora

U financijskom sektoru dominiraju banke koje se uglavnom bave

tradicionalnim kreditnim i štednim poslovima. Udio potraživanja od privatnog

sektora u BDP-u je u prvom dijelu 2011. godine bio 55% u odnosu na 58%

godinu ranije. U državi posluje dvadeset devet banaka. Jedna banka u

Federaciji BiH je u likvidacijskom postupku, a dvije su pod privremenom

upravom. Dvadeset jedna banka je u inozemnom vlasništvu, sedam u

domaćem privatnom vlasništvu, a u jednoj je država većinski vlasnik. Premda

su izgubile 2,4 posto udjela pet najvećih banaka imaju još uvijek više od

polovice aktive ukupnog bankarskog sektora. Banke u stranom vlasništvu

imaju oko 90 posto ukupne aktive bankarskog sektora. Iako je sve veći

77 Izvješće o napretku BiH u 2011. godini; Strategija proširenja i ključni izazovi 2011.-2012.)

67

postotak neotplaćenih kredita sačuvana je financijska stabilnost. Godišnji

kreditni rast sredinom 2011. bio je 6,7 posto. Krediti za domaćinstva narasli su

za 2,8 posto, a krediti za privatnas poduzeća 7,7 posto. Još uvijek su visoki

troškovi posredovanja, no ipak u toku financijske i ekonomske krize polako se

oporavljaju kreditne aktivnosti.

6.4. Sposobnost suočavanja s konkurencijom i tržištem Unije

Vanjski debalansi se povećavaju, dok su fiskalni debalansi i dalje visoki unatoč

mjerama prilagodbe u sklopu međunarodnih programa pomoći. Zbog kašnjenja

s uspostavom vlasti u BiH kasnilo je i donošenje Globalnog fiskalnog okvira za

2011.-2013. i 2012.-2014. godinu. To je značajno usporilo procese stvaranja

povoljnijih uvjeta za moguća inozemna investiranja. bez rebalnsa entitetskih

proračuna nije moguća ni nova tranša MMF-a u 2012. koji je postavio jasne

uvjete. Vanjsko zaduženje države je 4 milijarde eura. Ni relativno niska

vanjska zaduženost usljed čega ima prostora za dodatne kreditne aranžmane

nije utješna kad je u pitanju stvaranje povoljnijih tržišnih uvjeta. Kreditni

rejting države, prema ocjenama svjetskih agencija u drugoj polovici 2012. je B-

i na korak od kategorije “trash”. Nezaposlenost je i dalje visoka. Veoma je

ograničen napredak prema stvaranju jedinstvenog ekonomskog prostora.

Fukncioniranje tržišnih mehanizama i dalje koče poremećaji, prevelika uloga

države i nedostatak konkurencije što onemogućava učinkovitu dodjelu resursa.

Ukupno gledano, teško ekonomsko okruženje nagnalo je na oprez strane

ulagače, a iako je blago poboljšana infrastruktura još uvijek su potrebne

popravke i modernizacija. Zbog političkih igara i opstrukcija već nekoliko

godina u zastoju je realizacija strateške prometnice koridora 5C koji bi

povezivao zemlju s Europom i Mediteranom. Iako su odobreni krediti

europskih banaka, ne realiziraju se zbog čega je paradoksalno da država koja je

ionako nerazvijena plaća penale zbog na novac koji se ne koristi. Nadalje,

poduzeća za proizvodnju i distribuciju električne energije i dalje su javna

dioničarska društva. Napredak ka konkurentnom tržištu telekomunikacija je

slab, dakle nema napretka u liberalizaciji mrežnih industrija. Utjecaj države na

konkurentnost i dalje je velik.

6.5. Ekonomska integracija sa EU

68

Bosna i Hercegovina je otvorena ekonomija. Europska unija je i dalje

najvažniji trgovinski partner s udjelom od oko 56,5% u ukupnom izvozu.

Prema podacima Izvješća, došlo je do blagog povećanja izvoza u EU dok se

istodbno uvoz blago smanjio. Drugi važni vanjskotrgovinski partneri su zemlje

CEFTA-e. Ukupno gledano, razina povezanosti trgovine sa EU i dalje je

visoka.

Iako je zabilježen stanoviti napredak glede slobodnog kretanja roba nije

uspostavljena razvojna strategija za infrastrukturu kvaliteta u cjelini kao i

mehanizam horizontalne koordinacije. Ostvaren je određeni napredak po

pitanju standardizacije. Također, usvojena je Strategija za nadzor nad tržištem

neprehrambenih potrošačkih proizvoda za razdoblje 2011.-2015. Bilježe se

pomaci u oblasti mjeriteljstva, akreditracije, ocjenjivanja usklađenosti te zaštite

potrošača. Nedostaje zakonski okvir koji će biti usklađen sa horizontalnim

acquis-em ali i za nastavak preuzimanja stečevina koje se odnose na

pojedinačne proizvode. Zaključno, neophodni su golemi koraci u cilju

postizanja potpuno funkcionalnog jedinstvenog ekonomskog prostora. Poptuno

izostaje napredak po pitanju kretanja osoba prije svega zbog razlika u radnom

zakonodavstvu i sustavima socijalne sigurnosti između entieta ali i između

županija. Dakle, to je prepreka kretanju radnika unutar države. Također nije

postignut napredak glede slobode pružanja usluga dok se u oblasti pružanja

financijskih usluga bilježi određeni pomak. Republika Srpska je izmjenila i

dopunila Zakon o Agenciji za bankarstvo kako bi proširila regulatorne i

nadzorne funkcije te uspostavila Ombudsmana za financijske usluge dok

Federacija BiH nije usvojila izmjene i dopune zakona o Agenciji za

bankarstvo, Zakona o bankama i Mikrokreditnim organizacijama kako bi ih

uskladila sa Zakonom o sprečavanju pranja novca. Dakle nisu provedene

preporuke Bazelskog odbora za superviziju banaka. U stvaranju jedinstvenog

ekonomskog prostora za usluge osiguranja postignut je mali napredak.

69

7. SEKTORSKE POLITIKE

7.1. Slobodno kretanje kapitala, carine i porezi

I u ovoj oblasti su uočljive zakonodavne razlike među entietima. Republika

Srpska je izmjenila i dopunila Zakon o stranim ulaganjima koji je na taj način

usklađen sa državnim zakonom. Dakle napravljena je daljnja liberalizacija

ulaganja u vojnu industriju, skraćeni rokovi i smanjeni administrativni

postupci. No zanimljivo je da su strana ulaganja u oblasti bankarstva dosegla

85 posto dok tržišta kapitala u BiH nisu u potpunosti funkcionalna. Dakle,

pripreme u oblasti slobodnog kretanja kapitala su blago napredovale, potrebni

su daljnji napori u usklađivanju s acquis-em dok je došlo do zastoja u

privatizaciji državnih poduzeća.

Postignut je zadovoljavajući ali i neujednačen napredak u oblasti carina. Tarifa

je u potpunosti usklađena s Kombiniranom nomenklaturom EU za 2011.

Sukladno Privremenom sporazumu koriste se pravila o podrijetlu proizvoda.

Carinske kontrole nisu u potpunosti učinkovite iako su česte. Uprava za

neizravno oporezivanje radi dobrim kapacitetom i ima obučeno osoblje. Porez

na dodanu vrijednost u BiH obračunava se po jedinstvenoj stopi od 17%. No,

česte su porezne utaje i druge malverzacije vezane glede uvoza i izbjegavanja

plaćanja poreza. Sudovi su pretrpani predmetima vezanima za porezne utaje i

općenito gledano široko je rasprostranjen kriminal, šverc i korupcija. Mali

napredak postignut je glede administrativne i operativne sposobnosti jer je prije

svega potrebno dodatno ojačati strukturu Uprave za neizravno oporezivanje.

Zakon o konkurenciji usklađen je s acquis-em, međutim potrebna je nova

dopuna. Konkurencijsko vijeće BiH djeluje na sprečavanju dominantnog

položaja i na spajanju. Donijelo je pet antitrustovskih odluka i trinaest odluka

o spajanju te izreklo kazni u iznosu oko 50 tisuća eura tvrtkama koje su

prekršile pravila tržišnog natjecanja. Ukupno gledano, pripreme u oblasti

konkurencije su u ranoj fazi. Također, kad je u pitanju državna pomoć neznatan

je napredak prije svega što BiH unatoč jasnim preporukama iz Brisela nije

usvojila Zakon o državnoj pomoći, nema transparentnosti kad je u pitanju

državna pomoć te nije uspostavljeno tijelo za nadzor državne pomoći u skladu

s Privremenim sporazumom o pristupanju.

70

Kad su u pitanju javne nabavke Bosna i Hercegovina nije ostvarila napredak

propisan sukladan acquis-u. Politički utjecaji na sustav javnih nabavki su i

dalje jaki. Vlasti na različitim razinama sklone su zloporabi. Vrlo česte su

pojave namještanja tendera ili se na druge načine pogoduje prilikom procesa

javnih nabavki. Provedba Strategije razvoja sustava javnih nabavki 2010.-2015.

odgođena je. Upravljanje javnim sredstvima i njihovo trošenje jedan su od

najpouzdanijih izvora financiranja političkih subjekata pored Zakona o

financiranju stranaka. To je osobito izraženo u razdobljima priprema za izbore

kad se kroz razne fondove iz kasa javnih poduzeća isisavaju novci za

predizborne kampanje i druge svrhe. ceoma je loš sustav nadzora. Također,

odredbe o javno-privatnom partnerstvu i koncesiji usluga i radova na svim

razinama ne jamče transparentne i konkurentne postupke niti neovisnu reviziju

postupaka s acquis-em.78Dakle, Bosna i Hercegovina je na području javnih

nabavki ostvarila zanemariv napredak i u ranoj je fazi.

7.2. Obrazovanje i istraživanje

Ono što posebno opterećuje bosankohercegovačke prilike i zbog čega vlada

ozbiljna zabrinutost EU jest razdvajanje prema nacionalnoj pripadnosti u

javnim školama.79

U Federaciji BiH nema napretka u usklađivanju zakona u stručnom

obrazovanju i obuci s okvirnim zakonom pojedini kantoni kasne s novim

zakonodavstvom.

Državna vlada usvojila je koncept Osnove kvalifikacijskog okvira koji definira

kvalifikacije na osnovi rezultata učenja za sve kvalifikacije u Bosni i

Hercegovini. No, nanižim razinama nisu napravljeni pomaci ili vrlo su mali

kako bi se to primjenilo. Problem je i nepostojanja okvirnog zakona o priznanju

kvalifikacija koje su u skladu s Lisabonskom konvencijom o priznavanju i

obrazovanju odraslih kao i nepostojanje usklađenih postupaka za priznavanje

kvalifikacija stečenih u inozemstvu. Dakle, ukratko, mali napredak u oblasti

obrazovanja.

Glede kulture, Bosna i Hercegovina bilježi stanoviti napredak u procesu.

Sudjelje u Programu Kultura te u suradnji s UNESCO-om i Milenijskim

78 Izvješće o napretku u 2011. godini; Strategija proširenja i ključni izazovi 2011.-2012.)79 Politički kriteriji-Ljudska prava i zaštita manjina)

71

razvojnim ciljevima UN-a ojačana je Državna komisija za suradnju s om UN-

ovom specijaliziranom organizacijom pri Ministrastvu civilnih poslova.

Također, bilježi se određeni napredak u oblasti istraživanja i politike inovacija.

Provođenje državne Strategije razvitka malih i srednjih poduzeća je

zanemarivo. Postignut je tek mali napredak glede industrijske politike. Entiteti

su industrijske politike djelovanja zasnovane na akcijskim planovima. Uveden

su mjere za stimuliranje izvoza i očuvanja razine zaposlenosti u sektorima na

koje je utjecala ekonomska kriza. vezano za mala i srednja poduzeča, postignut

je kao i gotovo svim oblastima, mali napredak. Potrebno je završiti Strategiju

unapređenja izvoza sa Strategijom razvoja i Strategijom socijalne uključenosti.

Bilježi se zadovoljavajući napredak u oblasti turizma u BiH. Dakle, riječju,

Bosna i Hercegovina je na planu industrijske politike i malih i srednjih

poduzeća u početnoj fazi.

7.3. Poljoprivreda i ribarstvo

U Bosni i Hercegovini je usvojeno zakonodavstvo koje se odnosi na

poljoprivredu, prehranu i ruralni razvitak. Ipak potrebno je usvojiti državnu

Strategiju ruralnog razvoja i zakon o vinu. Vlada neusklađenost entitetskih i

državne razine kad su u pitanju Akcijski planovi za harmonizaciju

poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvitka. Ministarstvo vanjske trgovine i

ekonomskih odnosa nadležno je za donošenje politika razvoja poljoprivrede.

Koordinacija politika ruralnog razvitka je slaba. Nema napretka u pripremama

za Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvitak (IPARD). Također,

samo formalno je osnovan ured koji još nije u funkciji koji bi trebao

koordinirati sustav plaćanja u poljoprivredi, ishrani i ruralnom razvitku. Iako je

izmjenjen i dopunjen Zakon o novčanoj ptpori poljoprivredi, ishrani i ruralnom

razvitku Federacije BiH, zbog nedostatka strategije ruralnog razvitka

subvencije za proizvode više imaju oblik financijske pomoći nego razvojnih

mjera. Nedefinirana je politika dodjele subvencija koje su zasnovane na

proizvodnji te nisu usklađene s vrstama mjera poljoprivredne politike EU.

Konkurentnost u oblasti poljoprivrede je mala kao i u granama prerađivačke

industrije vezane za poljoprivrednu proizvodnju, a dodatno otežava to što su

entitetski proračuni za poljoprivredu veoma niski. Također, mali je napredak

postignut po pitanju sigurnosti hrane.

72

Isto se odnosi i na oblast ribarstva. ne postoje zakoni koji bi ibli usklađeni s

normama EU. Uvoz ribe i ribljih proizvoda po količini i kvaliteti iz EU je

smanjen, a izvoz blago povećan. U sektoru ribarstva nadležnosti su podijeljene.

7.4.Ekologija i životna sredina

U Bosni i Hercegovini, upozorava se u izvješćima, nedostaje okvirni zakon o

životnoj sredini. Preuzimanje direktive o strateškoj procjeni životne sredine u

početnoj je fazi. Mora se u potpunosti provesti Direktiva o strateškoj procjeni

utjecaja na životnu sredinu. Razlozi za zabrinutost pronalaze se u veoma lošoj

kvaliteti podataka o životnoj sredini. Također, potrebnim se drži sudjelovanje

civilnog sektora u procesu izrade zakonodavnog okvira. Također, nije

evidentiran napredak glede kvalitete zraka. Entiteti su usvojili strategije

integrirane životne sredine i zaštite zraka ali ne postoje sustavi za praćenje te

kvalitete. Isto tako malo je napravljeno pomaka u upravljanju otpadom. Unatoč

nekim odredbama i dokumentima sugerira se daljnji razvoj infrastrukture za

upravljanje otpadom. Ne postoje organizacije za povrat ambalažnog otpada što

i dalje predstavlja problem niti postoje sustavi za recikliranje otpada, dakle

ukupno gledano BiH se suočava s jednim od najzahtjevnijih izazova kako bi se

uskladila sa acquis-om. Po pitanju zaštite voda ne postoji najveći dio

zakonodavstva, a isto se odnosi i na zaštitu prirode premda je BiH usvojila

Strategiju o biodiverzitetu. Glede klimatskih promjena ne zapažaju se nikakvi

pomaci u općoj politici djelovanja. Tako unatoč ratifikaciji Bečke konvencije o

zaštiti ozonskog omotača, a kako bi mogla preuzeti acquis, BiH mora napraviti

pomak k ciljevima za smanjenje odnosno ograničenje stakleničkih plinova.

7.5. Transportna politika i energija

Bosna i Hercegovina aktivno sudjeluje u provedbi Memoranduma o

razumijevanju o razvitku glavne regionalne transportne mreže Jugoistočne

Europe. Ostvaren je napredak u oblasti transeuropskih transportnih mreža.

Također primjenjuje se i prati plan 2011.-2015. Transportnog opservatorija za

Jugistočnu Europu. Izgradnja Paneuropskog koridora 5C je nastvaljena.

Napredak se bilježi u putonm i željezničkom transportu. Regulatorni odbor

željeznica Bosne i Hercegovine izdao je licence i izradio proise o željeznicama

73

sukladno acquis-u. Dobar napredak postignut je u zračnom prometu dok pomak

neujednačen u unutarnjim plovnim putevima. Što se tiče energije neujednačen

napredak je postignut glede zaliha nafte i sigurnosti opskrbe. Nije proveden

acquis Energetske zajednice o opskrbe naftom i eketričnom energijom a ne

postoje službeni podaci o razinama nafte u zemlji te je potrebno usvojiti

državnu strategiju energetskog razvitka. čime bi se riješilo pitanje sigurnosti

opskrbe naftom, plinom i električnom energijom. Nažalost, entiteti nemaju istu

razinu usklađenosti kriterija i zajedničkog pristupa prioritetima ulaganja. Trba

napraviti sveobuhvatan pregled zakonodavstva iz oblasti električne energije na

različitim razinama kako bi se mogalo uskladiti s acquis-om. Doduše u

Federaciji postoji novi zakon o električnoj energiji ali postojeći zakoni ne

omogućavaju učinkovit ravoj veleprodajnog konkurentskog tržišta. Nema

napretka glede energetske efikasnosti jer je dodatno odgođena izrada državnog

akcijskog plana. Nešto je povoljnija situacija s napretkom glede obnovljivih

izvora energije. Država, odnosno enetiteti su uveli poticaje za proizvođače

energije koji koriste obnovljive izvore. Sugerira se kako je potrebno da Bosna i

Hercegovina mora unaprijediti udjel obnoviljivih izvora energije u potrošnji

energije u zemlji te poticati potrošnju biogoriva u transportu. Dakle, ukupno

gledano BiH pripreme u oblasti energije su u ranoj fazi. Zemlja mora ispuniti

zahtjeve ugovora o Energetskoj zajednici, treba uspostaviti funkcionalno

poduzeće za prijenos i ntegrirano energetsko tržište, izraditi sveobuhvatnu

energetsku strategiju uključujući promociju energetske efikasnosti i energije iz

obnovljivih izvora. Također, treba preuzeti acquis iz oblasti nuklearne

sigurnosti i zaštite od zračenja.

7.6. Informacijsko društvo i mediji

U oblasti elektronskih komunikacija i informacijskih tehnologija postignut je

dobar ali neujednačen napredak, podvači dio analize Izvješća. Zakon o

komunikacijama u velikoj je mjeri zasnovan na na regulatornom okviru EU iz

1998. godine. i dijelom na okviru iz 2002. godine. Regulatorna agencija za

komunikacije (RAK) objavila je uputstva za otklanjanje zapreka ulasku na

tržište, međutim izmješane nadležnosti države i entieta otežavaju usklađivanje

zakonodavstva s regulatornim okvirom EU. Tržišni udio tri postojeća operatera

koji su de facto nacionalnog karaktera i dio su nasljeđa nacionalih

74

podijeljenosti je 85 posto za dolazni i odalzni međunarodni promet, a na

unutarnji promet otpada 98 posto. U zemljopisnim područjima koje pokrivaju

imaju apsolutni monopol. U ukupnim prihodima od usluga tržišni udio ta tri

operatera imaju 90 posto. Mobilnim operaterima omogućeno je korištenje

GSM spektra za pružanje usluga treće generacije mobilnih telekomunikacija

(3G). U oblasti pružanja usluga informacijskog društva nema napretka.

Potreban je državni zakon o agenciji za razvitak informacijskog društva. nešto

je bolja slika u oblasti audiovizualne politike i medija. Tek djelomično su

preuzete Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama. Ratificirana je

Europska konvencija o zaštiti audio-vizualnog nasljeđa. Potrebni su dodatni

pravni instrumenti ugradnju preostalih odredbi Direktive o audiovizualnim

medijskim uslugama. Entitetski zakoni o javnom emitiranju nisu u skladu s

državnim. Neophodan je novi statut Javnog Radiotelevizijskog servisa. Ukupno

gledano, pripreme u oblasti informacijskog društva i medija sporo napreduju.

7.7. Financijska kontrola i statistika

Postignut je ograničeni napredak u oblasti financijske kontrole. I na

državnoj i na entitetskoj razini postoje središnje harmonizacijske jedinice, a

napreduje se i u uvođenju javne interne financijske kontrole. Generalno

gledano, spor je napredak u oblasti financijske kontrole, a ono što je također

problematično jest pitanje neovisnosti državnog Ured za reviziju.

I u oblasti statistike neznatan je napredak. Statistička infrastruktura je

nerazvijena. Loša je kvaliteta poslovne statistike, makro-ekonomske statistike i

statistike o vanjskoj trgovini. Određeni napredak bilježi se u sektorskoj

statistici. Kao jedan od osnovnih uvjeta za nastavak pregovora s EU, odnosno

reaktiviranja SSP-ja jest popis stanovništva. To je u Bosni i Hercegovini

izrazito političko pitanje. Zakon o popisu stanovništva nije usvojen i to je

glavna zapreka provedbi popisa iako su tehničke pripreme za probni popis

napredovale. Također, proveden je i probni poljoprivredni popis. Ukupno

gledano, pripreme u oblasti statistike umjereno su napredovale.

75

7.3. Pravda, soboda i sigurnost-vize, upravljanje granicama,

azil i migracije

Nakon džeg pregovaranja, mukotrpnih djelomično provedenih reformi

Europska je unija ukinula vizni režim za građane Bosne i Hercegovine 15.

prosinca 2010. godine. Vizna liberalizacija primjenjuje se na one koji koji

posjeduju biometrijske putovnice i koji putuju u shengensku zonu. Pozitivne i

negativne liste usklađene u sa listama EU. na takav potez EU se odlučila nakon

nešto uočljivijeg napretka po pitanju pravde, slobode i sigurnosti te

ispunjavanja posebnih uvjeta navedenih u mapi puta za viznu liberalizaciju.

Iako veliki broj onih koji putuju poštuju bezvizna pravila, uspostavljen je

mehanizam za praćenje kretaanja nakon liberalizacije jer je povećan broj onih

koji traže azil. U kolovozu 2012. godine oko stotinu osoba podrijetlom iz

Bosne i Hercegoivne vraćeno je iz skandinaavskih zemalja zbog nepridržavanja

bezviznih pravila, raznih zloporaba i traženja azila. Zaključno, BiH nastavlja

ispunjavati obveze iz vizne politike.

Ostvaren je napredak u području upravljanja granicama. Većina propisa koja

se odnosi na integrirano upravljanje granicama (IUG) uglavnom je zasnovana

na relevantnom acquis-u. Usvojeni su propisi kojima se provodi Zakon o

graničnoj kontroli. Komisija za integrirano upravljanje granicama osnovala je

zajedničko radno tijelo kojeg čine članovi institucija uključeni u IUG čija je

zadaća provedba sporazuma o međusobnoj suradnji.

Usvojena je revidirana Strategija integriranog upravljanja granicama kao i

odgovarajući akcijski plan. Komisija za integrirano upravljanje granicama

odobrila je analizu kretanja ljudi i roba preko graničnih prelaza. Cilj analize je

da služi kao jedan od pokazatelja za utvrđivanje prioritetnih graničnih prelaza.

Čeka se da institucije koje su uključene u integrirano upravljanje granicama

usvoje priručnik za rad na graničnim prelazima. U toku je uspostavljanje veze

između Zajedničkog centra za analizu rizika i baza podataka nadležnih

agencija.

Infrastruktura na postojećim graničnim prelazima je dodatno poboljšana,

posebno u pogledu nadzora i opreme. BiH i Hrvatska su dogovorile

uspostavljanje dva inspekcijska granična prelaza na zajedničkoj granici. Od 55

graničnih prelaza za međunarodnipromet 29 prelaza je opremljeno video

76

nadzorom. Od ovog broja 49 graničnih prelaza opremljeno je čitačima za

biometrijske putovnice i povezano na integrirani sustav nadzora graničnih

prelaza u državi (CSBC) te sa svim organizacijskim jedinicama granične

policije. Trenutačno se razvija nova unaprijeđena aplikacija za integrirani

sustav CSBC-a i u tijeku je njeno testiranje.

Povećan je broj zajedničkih patrola sa susjednim zemljama, što je rezultiralo

smanjenjem broja ilegalnih prelazaka preko granice. Zabilježeni su ilegalni

prelasci preko granice s Crnom Gorom. Primjenjuje se priručnik za zajedničke

granične patrole na granici između Bosne i Hercegovine i Srbije. Ipak, i dalje je

potrebno finalizirati sporazum o označavanju granice sa Crnom Gorom.

Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska su započele proces revidiranja

bilateralnih sporazuma koji se tiču graničnih prelaza između dviju zemalja.

Provedba radnih sporazuma sa Frontex-om dobro napreduje i Bosna i

Hercegovina učestvuje u mreži za analizu rizika za Zapadni Balkan. No, pitanje

granice još je uvijek jedno otvorenih bilateralnih pitanja između BiH i

Hrvatske.

Postignut je ograničeni napredak u pogledu upravljanja graničnim prijelazima i

njihovog održavanja. Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO)

mora usvojiti izmjene i dopune internog pravilnika Uprave potrebne kako bi se

povećao broj radnih mjesta za upravljanje i održavanje graničnih prelaza.

Sveukupno gledano, pripreme Bosne i Hercegovine u oblasti upravljanja

granicama napreduju. Snage je potrebno usmjeriti u pravcu poboljšanja

upravljanja graničnim prelazima i njihovog održavanja.

Zabilježen je i određeni napredak u oblasti azila. Bosna i Hercegovina provodi

Zakon iz 2008. o kretanju i boravku stranaca i azilu i Akcijski plan za azil i

migracije. Sektor za azil Ministarstva sigurnosti je skoro u potpunosti popunjen

te mu je pružena odgovarajuća obuka. U potpunosti se koristi modul za azil u

informacijskom sistemu za migracije (IMS). Ministarstvo za ljudska prava i

izbjeglice povezano je na informacijski sistem za migracije IMS i primjena tog

sistema se trenutno širi. Privremeni centar za azilante u Rakovici ima 13

uposlenih i u njemu je smješteno 27 azilanata. Međutim, potrebno je finalizirati

novu strategiju u oblasti migracija i azila i odgovarajući akcioni plan.

Broj zahtjeva za azil u 2010. je smanjen na 31 (38 osoba) u poređenju sa 32

zahtjeva (71 osoba) koliko ih je bilo u 2009. godini. U 2010. Ministarstvo

77

sigurnosti BiH odbilo je 152 zahtjeva za azil. U prvih osam mjeseci 2011.

registrirana su 24 nova zahtjeva za azil.

Osobe kojima je odbijen zahtjev za azil, preseljene su ili dobrovoljno vraćene

u svoju zemlju. U okviru Programa pomoći dobrovoljnog povratka registrirano

je 409 nezakonitih migranata u tijeku 2010. i 107 tijekom prvih šest mjeseci

2011. godine.

Sveukupno gledano, sustav za azil i međunarodnu zaštitu u Bosni i Hercegovini

dobro napreduje. Potrebni su dodatni ljudski i finansijski resursi kako bi se

jamčila poptuna učinkovtost sustava.

Dobar napredak je postignut u oblasti migracija. Operativan je Centar za

privremeni pritvor nezakonitih imigranata. Ministarstvo sigurnosti BiH i

Služba za poslove sa strancima finansiraju ovaj Centar i upravljaju njime.

Bosna i Hercegovina je nastavila ulagati napore kako bi zaključila sporazume o

readmisiji sa zemljama koje nisu članice EU. Nastavljeni su bilateralni

pregovori sa sjeverno-afričkim državama, a finaliziran je tekst sporazuma sa

Turskom. Međutim, još uvijek nije potpisan sporazum o readmisiji. Strategija

za reintegraciju povratnika se tek treba provesti. Poteškoće u pogledu

ekonomske reintegracije, pristupa zdravstvenoj zaštiti, socijalnoj zaštiti,

penzijama i zapošljavanju za manjinske povratnike su glavne prepreke

održivom povratku i lokalnoj integraciji. (vidi Politički kriteriji 2.2 – Ljudska

prava i zaštita manjina).

Došlo je do pada broja presretanja u pokušaju nezakonitog prelaska granice. U

2010. godini ukupno 322 osobe su presretnute dok su pokušavale ilegalno ući

ili izaći iz zemlje, u poređenju sa brojem od 381 osobe u 2009. U prvoj

polovini 2011. je presretnuto 159 ljudi, što predstavlja povećanje od 11,2 % u

poređenju sa istim periodom u 2010.

Služba za poslove sa strancima je poboljšala svoje administrativne kapacitete i

povećala razinu suradnje sa drugim tijelima za provedbu zakona. Služba u

potpunosti koristi Informacijski sistem o migracijama (ISM) i omogućila je

pristup svojim bazama podataka relevantnim agencijama na svim razinama. U

2010.

Koordinacijsko tijelo za praćenje provedbe Strategije u oblasti imigracija i

azila i Akcijskog plana unaprijedilo je suradnju između nadležnih tijela i

objavilo svoje godišnje izvješće za 2010. Pri državnom Ministarstvu sigurnosti

uspostavljena je Služba za nadzor nad migracijskim tokovima. Objavljen je

78

treći Migracijski profil Bosne i Hercegovine. Za statističke izvještaje za

Migracijski profil koristi se ISM.

Kako bi se uspostavio mehanizam za prikupljanje podataka o migracijama u

skladu sa propisima EUROSTAT-a osnovana je radna grupa od predstavnika sa

državnog i sa nivoa entiteta. Ipak, još uvijek je potrebno uspostaviti nadzor nad

migracijskim tokovima. Zakonodavstvo Bosne i Hercegovine o legalnim

migracijama obuhvata pravila o pravu na spajanje porodica, dugoročni boravak

i uslove prijema državljana trećih zemalja u svrhu studiranja.

Sveukupno gledano, pripreme zemlje u oblasti migracija su napredovale.

Dodatno je unaprijeđen nadzor nad migracijskim tokovima i

međuinstitucionalna saradnja.

Veoma mali napredak je postignut u borbi protiv pranja novca. Provođenje

strategije i akcijskog plana za sprečavanje pranja novca i financiranja

terorističkih aktivnosti u Bosni i Hercegovini je i dalje ograničeno.

Postojeće odredbe u pravnom okviru koje se odnose na zapljenu se ne provode

u potpunosti, a oduzimanje imovine stečene putem kriminalnih radnji u čitavoj

državi je i dalje na niskoj razini. Nedostaju strukture za upravljanje i

održavanje oduzete imovine. Parlament još uvijek nije usvojio Izmjene i

dopune zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih

aktivnosti, koje se odnose na nedostatke utvrđene u evaluacijskom izvještaju

MONEYVAL-a i koje sadrže mjere za transformaciju Finansijsko-

obavještajnog odjela, koji je trenutno u sastavu državne Agencije za istrage i

zaštitu, u posebnu upravnu agenciju.

Većina izvještaja o transakcijama dolaze iz bankarskog sektora. Nisu

napravljene značajne promjene u strukturi izvještavanja, metodologiji i

primijenjenim analizama. Još uvijek ne postoje izvještaji i preporuke za osobe

koje će direktno koristiti elektronski proces izvještavanja za sve izvještaje o

sumnjivim transakcijama. Smanjio se broj izvještaja o transakcijama iznad

praga.

Sveukupno gledano, Bosna i Hercegovina je u ranom stadiju provođenja

politike o sprečavanju i borbi protiv finansijskog kriminala. Njeni ciljevi u

oblasti borbe protiv pranja novca zahtijevaju značajne napore. Provođenje

odgovarajuće strategije i akcionog plana je i dalje slabo. Neriješeno pitanje

institucionalnog položaja Finansijsko-obavještajnog odjela i dalje slabi

djelovanje Bosne i Hercegovine u ovim oblastima.

79

Postignut je mali napredak u borbi protiv zloporabe droge. Bosna i

Hercegovina je i dalje tranzitna zemlja za međunarodnu trgovinu narkoticima.

Organizirane kriminalne grupe povezane s trgovinom drogom nastavljaju

djelovati na čitavom teritoriju. Lokalna potrošnja droga je i dalje relativno

niska u odnosu na druge europske zemlje.

Agencije za provođenje zakona su poboljšale suradnju sa zemljama u regiji, što

je rezultiralo sa boljim i bržim protokom informacija. Bosna i Hercegovina je

nastavila sa unapređenjem međunarodne suradnje, te je redovito podnosila

izvješća Međunarodnom odboru za kontrolu narkotika. Međutim podnošenje

izvještaja Evropskom centru za monitoring nad drogama i ovisnosti o drogama

(EMCDDA) u skladu sa zahtijevanim standardima je dalje problem.

Provođenje Državne strategije nadzora nad opojnim drogama, sprječavanja i

suzbijanja zloupotrebe opojnih droga u Bosni i Hercegovini 2009. – 2013. i

Državnog akcijskog plana za borbu protiv zloporabe opojnih droga je i dalje na

veoma niskoj razini. Nedostaje mehanizam za koordinaciju provođenja, budući

da još uvijek nije osnovan državni ured za droge predviđen u strategiji i

akcijskom planu. Koordinacija između različitih agencija za provođenje zakona

još uvijek je svedena na pojedinačne slučajeve. Nedostaje efektivno sudsko

procesuiranje i politika odvraćanja od kriminalnih djela. Sveukupno gledano,

Bosna i Hercegovina je i dalje u ranom stadiju borbe protiv trgovine drogom,

kao i poduzimanja učinkovitih aktivnosti u cilju smanjenja potražnje za

drogom. Bez osnivanja ureda za droge, institucionalni kapaciteti za

koordinaciju i sustavno provođenje okvirne politike je i dalje slab. Rad

agencija za provođenje zakona u borbi protiv trgovine drogom i dalje je

neujednačen na cijeloj teritoriji države.

Postignut je određeni napredak u oblasti policije. Polako napreduje provođenje

zakona o reformi policije. Agencije i odbori za reformu policije su postali

operativni. Za vrijeme perioda izvještavanja Direkcija za koordinaciju

policijskih tijela je u više navrata ojačana. Usvojene su izmjene i dopune

državnog Zakona o policijskim službenicima, uključujući i produženje

prelaznih odredbi za zapošljavanje aktivnih policijskih službenika u državnim

policijskim tijelima. To omogućava Direkciji za koordinaciju policijskih tijela

da zapošljava visoko-rangirane policijske službenike iz drugih policijskih

agencija. U sastavu Direkcije za koordinaciju policijskih tijela je već bio Ured

80

za suradnju sa Interpolom, a sada je i Odjel za zaštitu lica i objekata, koji je

prethodno bio u sastavu Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA). Koriste se

specijalne istražne mjere i u potpunosti je funkcionalan sustav za presretanje

telekomunikacija, uključujući i regionalne stanice za prisluškivanje.

Nastavljene su pripreme za uspostavljanje sistema razmjene podataka između

policije i tužitelja.Mapa puta za operativni sporazum je podnesena Europol-u

na procjenu. Komunikacijska veza sa Europol-om još uvijek nije operativna.

Razmjena obavještajnih podataka između agencija za provođenje zakona je i

dalje slaba. Od ukupno 200 slučajeva koje je zaprimio Odbor za žalbe građana

na rad policijskih službenika u policijskim tijelima BiH, nijedan nije rezultirao

disciplinskim sankcijama. Bosna i Hercegovina je postigla određeni napredak u

oblasti policije, iako neujednačen. Institucije koje su nastale zakonima o

reformi policije su se sporo uspostavljale. Nedostatak institucionalne suradnje

između svih agencija za provođenje zakona i ograničene strateške smjernice su

i dalje izazovi u postizanju efikasnijeg vođenja politike.

81

8. BORBA PROTIV ORGANIZIRANOG

KRIMINALA I TERORIZMA

Postignut je mali napredak u borbi protiv organiziranog kriminala. Mreže

organiziranog kriminala nastavljaju djelovati u čitavoj Bosni i Hercegovini i

imaju negativan uticaj na političke strukture i ekonomiju. Bez obzira na to,

brojne operacije velikih razmjera su uspješno izvedene, zahvaljujući suradnji

između različitih agencija za provođenje zakona. Nastavljeno je provođenje

Strategije Bosne i Hercegovine za borbu protiv organiziranog kriminala 2009. -

2012. Međutim, nedostatak odgovarajućih resursa ograničava njenu

učinkovitost.

Došlo je do malog porasta specijalnih istražnih mjera. Počele su se uklanjati

pravne i institucionalne prepreke sustavnijem pristupu.

Vijeće ministara BiH je usvojilo odluku kojom se dozvoljava uspostavljanje

mreže policijskih časnika za vezu u susjednim zemljama, sa Europol-om i u

nekim državama EU. Svrha ove mreže je da se poboljšaju međunarodna

suradnja i razmjena informacija koje se odnose na borbu protiv

transnacionalnog organiziranog kriminala, suradnja s Interpolom što proistječe

iz obveza u čalnstvu SECI.80

Potrebno je usvojiti nekoliko zakonodavnih mjera. Bosna i Hercegovina nije

potpisnica Konvencije Vijeća Evrope o međunarodnom važenju krivičnih

presuda, ni Dodatnog protokola Konvencije Vijeća Evrope o transferu

osuđenih osoba. Zakonodavstvo BiH nije usklađeno sa Konvencijom Vijeća

Evrope o cyber kriminalu. Provođenje Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom

i ugroženih svjedoka je i dalje nedovoljno. Pravni okvir za zapljenu imovine

nije potpuno proveden, a oduzimanje imovine stečene kriminalnim radnjama je

i dalje neujednačeno na čitavoj teritoriji države. Nedostaju učinkovite strukture

za upravljanje oduzetom imovinom i njeno održavanje (vidi 4.3.2. ─ Pranje

novca).

80 Sporazum o suradnji na prevenciji i borbi protiv prekograničnog kriminala s Poveljom o osnivanju Regionalnog SECI centra za borbu protiv prekograničnog kriminala u Jugoistočnoj Europi.

82

Saradnja između policije i tužitelja je i dalje slaba. Specijalizacija tužitelja i

sudaca na predmetima organiziranog kriminala je nejednaka i potrebno ju je

dodatno ojačati, naročito u entitetima. Potrebno je provesti Memorandum o

razumijevanju o osnivanju tijela za koordinaciju provođenja međunarodnog

prava koji su potpisali Direkcija za koordinaciju policijskih tijela, Državna

agencija za istrage i zaštitu (SIPA), Granična policija, Ministarstvo unutrašnjih

poslova Republike Srpske, Federalna uprava policije, Policija Brčko Distrikta i

Indirektna uprava za oporezivanje.

Bosna i Hercegovina je u ranom stupnju rješavanja pitanja u oblasti borbe

protiv organiziranog kriminala. Nedostaju učinkoviti, održivi i

institucionalizirani mehanizmi za saradnju između različitih agencija za

provođenje zakona. Strateška koordinacija i postavljanje prioriteta u borbi

protiv organiziranog kriminala je i dalje sporadična.

Može se izvijestiti o određenom napretku u borbi protiv trgovine ljudima.

Nastavljeno je sa provođenjem odgovarajućeg akcionog plana. Državni

Krivični zakon koji se odnosi na trgovinu ljudima je potpuno u skladu sa

međunarodnim standardima.Smanjio se broj identificiranih žrtava trgovine

ljudima, kao i broj istraga s tim u vezi. To je, pak, u skladu sa regionalnim

trendom. Najveći dio trgovine ljudima se odvijao u oblasti rada. Da bi se riješio

problem trgovine djecom radi prosjačenja, Bosna i Hercegovina je organizirala

aktivnosti protiv izrabljivača djece, u koje su bila uključena različita tijela u

zemlji.

Međutim, Bosna i Hercegovina je i dalje zemlja porijekla, tranzita i destinacije

u trgovini ženama i djevojkama. Odsjek za borbu protiv trgovine ljudima u

sastavu Ureda državnog koordinatora i baza podataka o žrtvama trgovine

ljudima nisu u potpunosti operativni. Manjkavosti u identifikaciji žrtava

trgovine su i dalje predmet ozbiljne zabrinutosti. Ne postoji proaktivni pristup

za identifikaciju žrtava. Potrebno je riješiti pitanje neregistriranih žrtava

trgovine ljudima. Provođenje Državnog akcijskog plana za borbu protiv

trgovine ljudima se najviše financira putem donacija i stoga nije održivo.

Dakle, Bosna i Hercegovina je i dalje u ranom stadiju borbe protiv trgovine

ljudima.

Postignut je određeni napredak u borbi protiv terorizma. Pripremljen je

Pravilnik o provođenju restriktivnih mjera uspostavljenih Rezolucijom Vijeća

sigurnosti UN-a koje se odnose na osobe i pravna lica povezana sa Osama Bin

83

Ladenom, mrežom Al-Qaide i talibanima. To omogućava provođenje Zakona o

restriktivnim mjerama u pogledu terorizma i finansiranja terorizma. Ponovo je

osnovana Zajednička radna grupa za borbu protiv terorizma sačinjena od

predstavnika Tužilaštva i osam policijskih agencija. Unutar te radne grupe

uspostavljena je operativna radna grupa. Revidirano je zakonodavstvo koje se

odnosi na terorizam. Međutim, i dalje je potrebno usvojiti izmjenu Zakona o

zaštiti tajnih podataka koja osigurava da zakon bude u skladu sa relevantnim

standardima EU i predviđa provođenje bilateralnog sporazuma o sigurnosti.

I dalje je potrebno ojačati razinu provođenja Strategije BiH za prevenciju i

borbu protiv terorizma.

Sveukupno gledano, Bosna i Hercegovina ostaje u ranom stadiju borbe protiv

terorizma. Potrebni su praktični napori u borbi protiv financiranja terorizma.

8.1. Zaštita osobnih podataka

Postignut je izvjesni napredak u oblasti zaštite osobnih podataka. Predstavnički

dom je usvojio izmjene i dopune Zakona o zaštiti osobnih podataka u cilju

daljeg usklađivanja zakona sa relevantnim acquis-em. Bitni elementi ovog

zakona uključuju priznavanje službenika za unutrašnju zaštitu podataka,

uređenje podataka iz bivše Jugoslavije i buduće korake ka provođenju pravnih

zahtjeva koji se odnose na nezavisnost povjerenika za zaštitu podataka.81

Država je ratificirala Konvenciju Vijeća Evrope za zaštitu pojedinaca u

pogledu automatskog procesuiranja ličnih podataka. Broj zaposlenih u Agenciji

za zaštitu ličnih podataka je povećan, tako da u Agenciji sada radi trećina od

planiranog broja zaposlenih, i ona je sve sposobnija za rješavanje prioriteta.

Međutim, zakoni i provedbeno zakonodavstvo u različitim sektorima se i dalje

mora uskladiti sa zahtjevima EU vezanim za zaštitu podataka. Pravila Vijeća

ministara za učešće Agencije za zaštitu osobnih podataka u relevantnim

zakonodavnim procesima nisu zadovoljavajuća. Princip namjenske upotrebe i

podzakonski propisi za zaštitu podataka u policiji i dalje nisu u potpunosti

provedeni. Zakon o zaštiti osobnih podataka se ne primjenjuje na Obavještajno-

sigurnosnu agenciju BiH.

81 „Službeni glasnik BiH“, broj: 49/06POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBEZAKON O ZAŠTITI OSOBNIH PODATAKA

84

Sveukupno gledano, pripreme za zaštitu osobnih podataka su i dalje u ranom

stadiju. Potrebno je osigurati nezavisnost Agencije za zaštitu osobnih podataka.

8.2. Regionalna pitanja i međunarodne obveze

Promatrači Europske komisije drže da je nastavljena provedba Daytonskog

mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini. Međutim, prema njihovom

izvješću političkim akcijama iz Republike Srpske često se dovodi u pitanje

teritorijalni integritet države. U političkoj retorici apostrofiraju se specijalne

veze sa Srbijom, a česti susreti srbijanskih dužnosnika i onih iz Republike

Srpske obilježeni su izjavama o unapređenju suradnje “dviju država”(?).

Suradnja s Međunarodnim sudom za ratne zločine je zadovoljvajauća i u

skladu s tim nastavljeno je procesuiranje ratnih zločina pred domaćim

sudovima. Uspostavljena je suradnja između soduova i tužiteljstava BiH,

Republike Hrvatske i Republike Srbije. na snazi su bilateralni sporazumi o

uzajamnom izvršenju kazni u krivičnim stvarima i izvršenju sudskih odluka.

BiH je ispoštivala Odluku Vijeća o pružanju opće potpore Međunarodnom

krivičnom sudu. Međutim, i dalje je na snazi bilateralni sporazum iz 2003.

godine o imunitetu sa SAD-om kojim se pruža izuzeće od jurisdikcije

Međunarodnog kaznenog suda. To je u koliziji sa zajedničkim stavovima EU o

integritetu Rimskog statuta te vladajućim načelima EU o bilateralnim

sporazumima o imunitetu te se inzistira na usklađivanjem sa stajalištima EU po

tom pitanju. Očito će Bosna i Hercegovina po mnogim, pa i po tom pitanju

trebati mnogo pregovaračkog umijeća. Ono što je uvriježena praksa jest da je

regionalna suradnja i dobrosusjedski odnosi bitni dio procesa približavanja BiH

Europskoj uniji. BiH aktivno sudjeluje u regionalnim inicijativama kroz

Proces suradnje u jugoistočnoj Europi, Regionalno vijeće za suradnju sa

sjedištem u Sarajevu, potom Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini

(CEFTA), Sporazum o energetskoj zajednici, Europski sporazum o

zajedničkom zračnom prostoru i Strategiju EU za dunavsku regiju. Bilateralni

odnosi sa drugim zemljama procesa proširenja su stabilni. Dakle, zaključno,

Bosna i Hercegovina ima zadovoljavajuću razinu suradnje sa zemljama regije i

dobrosusjedskih odnosa međutim neophodni su snažniji napori kako bise

85

riješila granična i imovinska pitanja te te stvorile pretpostavke i uklonile

pravne zapreke za izručenje sa susjednim zemljama.

Dakle, zastojem u provođenju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju

nastupila je blokada neophodnih reformi i preuzetih obveza Bosne i

Hercegovine kako bi stekla status kandidata za članstvo u Europskoj uniji.

Dapače, s zaoštravanjem političkih odnosa sve se više javljaju mišljenja iz vrlo

relevantnih zapadnih krugova kako BiH prijete novi sukobi pa i sam opstanak

zemlje. Te se teze podgrijavaju i u domaćim političkim krugovima osobito iz

Republike Srpske. Čak ni uhićenja najtraženijih osumnjičenika za ratne zločine

Radovana Karadžića i Ratka Mladića i njihovo izručenje Haagu nisu, kako se

očekivalo, pridonijela smirivanju strasti. Istina da je došlo do stanovitog

unapređenja odnosa između BiH i Srbije. No, neriješena ustavna i nacionalna

pitanja u podijeljenom društvu kakvo je bosanskohercegovačko i dalje su

ispred strateških, deklarativno označenih ciljeva, integracije u EU i NATO.

86

ZAKLJUČAK

Bosna i Hercegovina u NATO-u i EU ili status quo

BiH je na neki način u središtu interesnih sfera velikih sila i novih okolnosti u

međunarodnim odnosima u ovim dijelu svijeta. Rat u BiH početkom 90-ih

stoga je podložan različitim tumačenjima. Za sve tri zaraćene strane bio je

obrambeni. Srbi smatraju da se branilo ugroženo srpstvo, muslimani da su

branili Bosnu (i Hercegovinu) od dvostruke agresije, a Hrvati su branili sebe i

svoje povijesne prostore. Prijepori iz tih viđenja su i danas dijelom političkog

diskursa. Među nizom drugih tumačenja rata u BiH spominju se teze o

vjerskom sukobu koji je, kako navodi Misha Glenny “sve više asimilirao

značajke vjerske borbe određene trima velikim europskim vjerama-

rimokatolicizmom, istočnim pravoslavljem i islamom, konfesionalnim

nanosom carstava čije su granice kolidirale u Bosni”! U pogledima na ratne

događaje javljale su se i druge teorije koje su i taj sukom svrstale u ratove na

razdjelnici i sukobe civilizacija.82

Bosna i Hercegovina je istodobno u dva paralelna procesa. Prvi je unutarnja

(re)integracija i konsolidacija i drugi je proces put u euroatlanske integracije.

Uzajamna uvjetovanost ta dva procesa je zadana. Zemlja ne može ubrzati put u

EU i NATO bez rješenja unutarnjih pitanja i problema, a to nije u stanju sama

bez vanjske pomoći, ponajprije europskog i američkog angažmana. Prije svega,

BiH je konstruirana kao državna zajednica voljom međunarodne zajednice. 83Može se pretpostaviti nekoliko modela vanjske intervencije:

-uz opći konsenzus svih država članica Vijeća za provedbu mira u BiH za

aktiviranje moći Visokog predstavnika, tzv. Bonske ovlasti koje omogućavaju

nametanje rješenja;

-snažni bilateralni angažman EU i SAD-a;

-međunarodna konferencija koja se često spominje kao Dayton 2;

-snažna diplomatska potpora domaćim političkim akterima za postizanje

konsenzusa u BiH o promjenama postojećeg ili donošenje novog ustava kojim

bi se riješila nacionalna i teritorijalna pitanja;

82 Samuel Huntington; Sukob civilizacija, Dinamika ratova na razdjelnici; str.333; IZVORI, Zagreb 1998.)83 Kasapović, Bosna i Hercegovina podijeljeno društvo i nestabilna država, 2006.)

87

Iskustva su pokazala da nametanje rješenja nije dobar put za uređenje odnosa i

napredak BiH. Izmjenama ustava potrebno je doći do rješenja nacionalnog

pitanja. Glavna zapreka nastavku napretka u EU je neriješeno pitanje manjina

(poznati slučaj Sejdić-Finci) i nepovoljan položaj Hrvata kao trećeg

konstitutivnog naroda. Kontinuitet Republike Srpske vitalni je srpski interes i s

druge strane snažna funkcionalna (po mogućnosti centralizirana) država

poželjan je koncept za Bošnjake. “Snažniji teritorijalni federalizam bez

eksplicitne etničke komponente pristup je koji je bio prisutan diljem Europe.

Federalna država može ispuniti sve imeprative...”!84

Teritorijalni redizajn Bosne i Hercegovine uklonio bi sadašnje asimetrično

rješenje, mogućnosti majorizacije jednog naroda nad drugim, eliminirao

potencijalne asimilacijske namjere i otvorio mogućnost razvoja konsocijacijske

demokracije. Odustajanje od nacionalnog ekskluzivizma na račun drugih uz

“politiku akomodacije” (Kasapović, 2006. 195.) u korist postizanja

kompromisnih rješenja nameće se kao imperativ koegzistencije u BiH i uopće

njene egzistencije.

Bosna i Hercegovina kao složena država, podijeljeno društvo i zemlja pod

međunarodnim patronatom ima tri mogućnosti:

-riješiti unutarnja otvorena politička i nacionalna pitanja, modernizirati se i

inkorporirati se u punopravno članstvo u Europskoj uniji i NATO-u;

-zadržati status quo kao nestabilna, nedovršena i neuređena država s trajnom

političkom krizom i napetostima, kao područje sigurnosnih rizika i

potencijalnih sukoba;

-raspasti se na tri nacionalno homogena teritorija od kojih bi najmanje dva

(Srbi i Hrvati) željeli pripojiti se Srbiji i Hrvatskoj dok bi Bošnjacima ostalo

tridesetak posto teritorija uz “opasnost nastanka islamske državice”;

Javljaju se i ideje o rješenju po ciparskom modelu. S obzirom da je Daytonski

sporazum entitetima dao obrise državnosti opće političko raspoloženje u

Republici Srpskoj je protiv euroatlanskih integracija Bosne i Hercegovine dok

je Federacija za ulazak države u Europsku uniju i NATO. Euroskepticizam na

jednoj te eurooptimizam na drugoj strani u javnom i političkom diskursu u

Bosni i Hercegovini ali izvan nje uporište pronalazi u novim geopolitičkim

odnosima snaga i utjecaja vodećih svjetskih i regionalnih sila, SAD-a, Rusije,

Europske unije i Turske.

84 (Izvješće Međunarodne krizne skupine (ICG) za BiH za 2012.)

88

Europska unija opterećena je svojim financijskim problemima koji bi mogli

rezultirati još većom krizom pa i krahom kompletne asocijacije. Unatoč

najavama, nakon uspostave Ureda specijalnog predstavnika (EUSR) u

Sarajevu, nema jačeg angažmana. Sve se svodi na diplomatske komentare i

neutralna stajališta oko nagomilanih političkih antagonizama koji nikad nisu

bili veći od Daytonskom sporazuma. Nedovoljan je angažman EU na provedbi

reformi koje BiH približavaju članstvu, tek deklarativne izjave o

euroatlanskom putu BiH.

Nakon ključne uloge SAD-a u prekidanju rata u BiH i nametanja postojećih

rješenja, američki utjecaj u stalnom je padu. Ipak politička diplomacija

Sjedinjenih Država u BiH je veoma snažna. To se očitovalo i nametanjem

vlasti u Federaciji BiH ali to je daleko od utjecaja iz devedesetih i prošlog

desetljeća.

Ruska Federacija, iako “po strani” od izravnog utjecaja na BH prilike u središtu

svoje politike prema BiH drži nužnost opstanka Daytonskog sporazuma koji je

jamstvo i opstanka Republike Srpske time i BIH. U posljednjih nekoliko

godina došlo je do političke i gospodarske ekspanzije ulaskom na energetsko

tržište BiH te najavom gradnje kraka plinovoda “Južni tok” čime sebi

osigurava ulogu jakog igrača u ovom dijelu Europe.

Turska je u pomoć SAD-a osnažila svoj politički utjecaj ne samo u BiH već i

na cijelom Balkanu gdje su dominantni muslimani. Snažnim poticanjem

ulaganja u gospodarstvo u BiH Turska sve više postaje jak politički faktor u

zemlji. U prilog tome govori i podatak da je Turska na devetom mjestu po

inozemnim investicijama u BiH i spremna je dati nove poticaje tvrtkama koje

žele ondje investirati. Unatoč recesiji rastuće tursko gospodarstvo sve više

otvara prostor za snažan politički utjecaj u Bosni i Hercegovini.8585

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz

Ljubljane u svojoj analizi Bliskog istoka i Balkana pod nazivom: “Trasferzala

Moskva-Beograd, Banjaluka-Sarajevo” tvrdi kako vodeće političke stranke u

Bosni i Hercegovini kroz pokušaje mijenjanja biti ustavnopravnog poretka

neprovođenjem presude Suda u Strasbourgu u korist zaštite prava manjina

(Židova i Roma) čime se, analizira IFIMES, nastoji odugovlačiti punopravno

članstvo BiH u NATO-u, u konačnici sprečavanje članstva u Savezu. Drugi

85 Jović, Dejan, Nova turska vanjska politika i pitanje Bosne i Hercegovine, Političke analize, Godište I, br1. str.30-35. Zagreb. 2010.

89

krak transferzale, prema istom istraživanu, ide od Moskve preko Podgorice do

Teherana. “Uvezivanje sigurnosnog sistema Bosne i Hercegovine sa Moskvom

i Teheranom neposredna je prijetnja nacionalnoj sigurnosti SAD-a i južnom

krilu NATO-a što zahtjeva dodatni angažman nadležnih agencija SAD-a”

(IFIMES, 2012.)

Ako se ima u vidu da je Turska najjači i najvažniji saveznik SAD-a na Balkanu

i u euroazijskom prostoru i uz to značajna članica NATO saveza njena uloga u

pružanju pomoći Bosni i Hercegovini može biti od veoma velikog značaja za

integracije u NATO. Geostrateški i geopolitički interesi su višestruki. Lidija

Čehulić navodi kako “neposredno susjedstvo Europske unije, Bliski istok i

južne obale Mediterana danas su područja izrazito pogodna, ali i zainteresirana

za proizvodnju, posjedovanje i distribuciju oružja za masovno uništenje” 86Dakle potrebni su snažni politički i diplomatski napori EU, SAD-a i drugih

zemalja kako bi se u BiH deblokirali euroatlanski procesi:

-Intenzivirati politički dijalog u BiH na ustavnim promjenama;

-usvajanje tzv. “europskih zakona” kojima će se osigurati nacionalna i

manjinska ravnopravnost u duhu europskih standarda i drugi uvjeti za nastavak

približavanja Europskoj uniji;

-kriminal, korupciju i sigurnosne rizike svesti na najmanju moguću mjeru;

-ubrzati procese za aktiviranje Akcijskog plana za punopravno članstvo u

NATO-u (MAP);

-ojačati ulogu i operabilnost NATO stožera te kroz zajedničke vojne vježbe i

pripreme OS BiH za mirovne misije jačati prisustvo kao neka vrsta “Task

force”;

-osmisliti i provoditi snažnu medijsku kampanju o značaju i prednostima

euroatlanskih integracija u smislu kolektivne sigurnosti, što sa sobom nosi

sigurnost investicija i niza drugih razvojnih pogodnosti;

Potencijalno geostrateško riješenje detektirao je bivši glasnogovornik NATO-a

Jamie Shea čije procjene u svojoj knjizi Euroatlantizam postavlja Lidija

Čehulić. “Za Sheu pred euroatlanskim saveznicima stoje dva moguća izbora: ili

će prihvatiti zemlje zemlje centralne i istočne Europe u svoje redove i time

preuzeti i sve njihove nestabilnosti ili će ih jednostavno ostaviti izolirane, po

86 L.Čehulić, Europska obrana, Politička kultura, Zagreb, 2006.166.)

90

strani. U potonjem slučaju nestabilnosti će se proširiti euroatlanskim

prostorom, ali će NATO trebati mnogo više energije da ih smiri”!87

Službeni Bruxelles u postupku priključenja Europskoj uniji iz Bosne i

Hercegovine želi samo jednog sugovornika i ako to ne postoji, takva situacija u

mnogočeme otežava pregovore i ostvarivanje željenog napretka.

Izostanak jednog glasa iz BiH posebno bi mogao biti težak za buduće

pregovore.

Nema brzog i zasebnog ulaska u EU. RS bi možda željela ili mogla zbog svoje

konstitucije brže provesti neke odluke vezane za europski put u odnosu na

FBiH, gdje je njihovo donošenje malo kompleksnije, ali nije moguće da taj

entitet prije postane dio EU, službeno je stajališe Bruxellesa. To je moguće

samo zajedno, jer propisi i regulative moraju biti jedinstveni za cijelu BiH i kao

takvi se primjenjivati, naglašeno je iz EU.

BiH je u posljednje dvije godine gotovo stajala u mjestu, zbog čega ju je Srbija

pretekla na europskom putu i već iduće godine može očekivati otpočinjanje

pregovora za članstvo u EU. Glavni problem je što BiH nije ispunila uvjete

kako bi na snagu stupio Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), bez

kojeg je nemoguće zamisliti narednu fazu pregovora za priključenje EU –

kandidacijski status.

Kao osnovni uvjet za deblokiranje europskog puta, odnosno stupanje na snagu

SSP-a ponovno je navedena obveza provedbe presude Europskog suda za

ljudska prava iz Strasbourga u slučaju Sejdić – Finci.

- Od momenta predaje aplikacije za članstvo do stjecanja kandidacijskog

statusa u prosjeku prođe oko tri godine, a od početka pregovora za članstvo

do tog čina oko šest godina. Proceduralno govoreći, od trenutka predaje

aplikacije za članstvo do punopravnog statusa člana dođe se za oko deset

godina. Najkraći put do sada u tom procesu trajao je 8,5 godina,podatak je iz

EU.

U slučaju BiH to znači da, kada bi već sada bila spremna podnijeti aplikaciju za

članstvo, punopravnom statusu u EU mogla bi se nadati tek u idućem

desetljeću oko 2022. Jer, proces pridruživanja države EU traži maksimalni

angažman vlasti,što u BiH nije slučaj.

87 Shea, Jamie: NATO’s Eastern Dimension”, presentation at the 9th Annual Strategic Studies Conference, Belgium; Lidija Čehulić, Euroatlantizam, Zagreb, 2003., 175.)

91

Ukupnim društvenim i političkim promjenama uz snažnu asistenciju i

angažman zemalja prijatelja, osobito zemalja euroatlanskog sistema Bosna i

Hercegovina od države sui generis može postati moderna europska integrirana

država. Uz uvažavanje svih specifičnosti i prihvaćanje podijeljenog ali ipak na

bitnim zajedničkim interesima integriranog društva poštujući i institucionalno

zaštitivši nacionalna i ljudska prava BiH može imati izvjesnu euroatlansku

budućnost. Međutim, recentne međunarodne geopolitičke okolnosti u svijetlu

povjesnih događaja na sjeveru Afrike te osnaživanja ruskih interesa na Balkanu

izvjesnije je, skeptični su neki znanstvenici, da će Bosna i Hercegovina još

znatno vrijeme biti u predvorju Europske unije.

92

PRILOZI

Odgovori profesora europskih integracija dr. sc. Mile Lasića - Iliji Barbariću

na temu: Bosna i Hercegovina na putu u euroatlanske integracije - NATO

i EU

Bosna i Hercegovina status Quo do daljnjega

1. I u međunarodnim i u domaćim akademskim pa i političkim krugovima

često se znaju voditi polemike o tomu je li BiH suverena država! S Vašeg

stajališta je li BIH suverena država ili protektorat?

Formalno-pravno gledano, Bosna i Hercegovina (BiH) je suverena država od

06. travnja 1992. godine, kada su je takvom priznale tadašnje članice Europske

zajednice (EZ) i Sjedinjenih američkih država (SAD), odnosno od 22. svibnja

1992. godine kada se i njezina zastava zavijorila na East Riveru, u istom danu

kada i zastave novopriznatih država-članica Ujedinjenih naroda kakve su

Republika Hrvatska i Republika Slovenija. Suštinski gledano, BiH je država u

propadanju (failure state), koja je u stvarnosti polu-protektorat međunarodne

zajednice. O tomu njezinom statusu zorno svjedoče i Vijeće za

implementaciju mira (PIC) i Ured visokog predstavnika (OHR), dvije

institucije koje kao dobri ili loši duh određuju ritam života u post-daytonskoj

BiH. Bez njih bi, vjerojatno, BiH ušla u stanje bezizlazja, dakle u disolucijski

proces, a s njima nije u stanju zakoračiti iz stanja ni rata ni mira u ozbiljne

tranzicijske preobrazbe. Zbog svega toga u BiH i plamte „nedovršeni ratovi“, a

u tijeku su tzv. obrnute tranzicije, pa zemlja srlja u svoju lošu prošlost. Zemlja

prosto vapi, dakle, za odgovornim političkim elitama i konsocijacijom

švicarskog tipa, ali njezin bioritam određuju demokraturska izvitoperenja bilo u

formi politike nadbijanja, bilo u raznim formama javašluk konsocijacije,

sukladno skučenim svjetonazorima i vidokruzima njezinih neodgovornih polit-

kleptomana. I sve to pod budnim okom „velikog brata“ zvanog međunarodna

zajednica, koja se više i ne miješa u svoj posao…

93

2. Čiji su sve interesi ispreprepleteni u Bosni  Hercegovini?

I moderni svijet je, nažalost, zarobljen u logiku stare paradigme, paradigmu

nasilničkog mišljenja i ponašanja, paradigmu nasilja. Utoliko se i u odnosu

prema BiH tzv. međunarodna zajednica vrti u krugu svojih prvotnih

neodlučnosti i grešaka. Ma koliko, primjerice, protekla disolucijska drama ex-

Jugoslavije, ili aktualna slična drama Bosne i Hercegovine imala “vlastitu

dinamiku konflikta”, da se poslužim riječima jednog njemačkog znanstvenika,

ne može se osloboditi svake krivnje ni međunarodna zajednica za ovaj konflikt.

Ona je u ratu djelovala, tvrdi dr. Stobbe: “Rijetko konzekventno, često

proturiječno i uvijek isuviše kasno...”! Tako bi se nekako mogao ocijeniti

njezin učinak i u postadaytonskoj periodi u životu BiH. Razlog tomu su,

dakako, velikosilnički interesi i načini mišljenja koji još uvijek određuju odnos

prema BiH nekih najvažnijih zemalja svijeta, maltene svih stalnih članica

Vijeća sigurnosti UN i nekih takvih koje sanjaju svoju slavnu prošlost, pa im se

priviđaju „geostrategijske dubine“ i tomu slično. BiH ne treba, dakle, tu vrstu

„pomoći“ iz svijeta, niti od svojih prvih susjeda niti od drugih, nego pomoć

kako bi se konačno unutarnje priznala i kako bi putem konsenzualne političke

kulture mogla govoriti „jednim glasom“ prema Europskoj uniji i Svijetu uopće.

3. Gdje je BiH-u daytonskoj ili briselskoj fazi?

Bez zatvaranja OHR-a nema izlaza iz tzv. daytonske i ulaska u tzv. briselsku

fazu. O zatvaranju OHR-a govorilo se, inače, već 2007. godine, ali tek od ljeta

2008. godine postoji dokument PIC-a, u kojem su formulirana „dva uvjeta i

pet ciljeva“ o zatvaranju OHR-a BiH. Neki od tih ciljeva (i uvjeta) su ispunjeni,

Delegacija EU u BiH je preuzela dio ovlasti od OHR-a glede približavanja

BiH Europskoj uniji, pa se BiH ipak u ovom momentu ne nalazi ni u

daytonskoj ni u tzv. biselskoj fazi. Pri čemu i vrapci na grani znaju da je

približavanje i institucionalizacija odnosa BiH s NATO-om i Europskom

unijom od neprocjenjivog značaja za opstanak i razvoj Bosne i Hercegovine.

Ali, za takvo što je potrebna zajednička vizija političkih lidera o pravcu

kretanja zemlje i o reformama koje se odnose i na NATO i EU, a takvog čega

nema ni na vidiku. Izgradnja sustava koordinacije je zbog toga ključna

pretpostavka i za opstanak zemlje i za njezino članstvo u NATO i Europskoj 94

uniji. Od posebnog značaja je doslovno ispunjavanje PIC-ovog „5+2 paketa

ciljeva i uvjeta“, jer bez promjene statusa OHR-a nema ni sljedećeg koraka u

procesu približavanja euroatlantskim integracijama. U PIC-ovom

communiquéu iz 2008. godine je,inače, navedeno glede pet uvjeta sljedeće:

cilj jedan – prihvatljivo i održivo rješenje pitanja podjele imovine između

države i drugih razina vlasti; cilj dva – prihvatljivo i održivo rješenje pitanja

imovine obrambenih struktura: cilj tri – potpuna provedba Konačne arbitražne

odluke za Brčko: cilj četiri – fiskalna održivost (nadležni organi vlasti trebaju

okončati usvajanje Zakona o Nacionalnom fiskalnom vijeću i formiranje

Nacionalnog fiskalnog vijeća); cilj pet – jačanje vladavine prava… (Vidjeti,

Communiqué Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, PIC SB Political

Directors, 25.06.2008.)

4. Postoji li, prema Vašem mišljenju, stvarni geostrateški interes SAD-a i

Unije za euroatlansko integriranje BiH?

Izvjesno je da postoje geostrateški interesi i SAD i EU da pacifiziraju „bure

baruta“, ili pak da spriječe Rusku federaciju da postane odlučujuće važan igrač

u dijelu bivše Jugoslavije, u prvom redu u Republici Srbiji. Ruska federacija je,

međutim, uspjela putom svoje energetske vanjske politike i politikom prema

Kosovu ojačati tzv. antieuropski blok u Srbiji, a što je u ovoj priči samo utoliko

važno jer ima posljedice na ponašanje dijela BiH zvanog Republika Srpska

(RS). Utoliko se ne mogu očekivati posve čiste situacije glede izgradnje nužnih

struktura i preuzimanja standarda NATO i EU u BiH. Posljedica toga je da bi

BiH – u nepovoljnim raspletima – mogla ostati glede euroatlantskih integracija

u društvu sa Kosovom, na samom začelju. Biti poligon za ovu vrstu

prepucavanja velikih nije nikakav povoljni scenarij, pa se nadati razumu među

velikima kako bi ga doteklo i malim zemljama i narodima.

5. Koji je po vama  najizgledniji model koji može "zadesiti" BiH-ulazak u

EU i NATO, produžetak statusa quo, raspad, tzv. ciparski model ili pak

sve jača, prema IFIMES-u, Transferzala Moskva-Beograd-Banja Luka-

Sarajevo- Podgorica-Teheran; euroazijska unija?

BiH je u takvom proturječnom stanju da se nije u stanju ni raspasti vlastitim

snagama, a nije, kako je već rečeno u stanju izgraditi sustav koordinacije u

95

zemlji kako bi prema svijetu govorila tzv. jednim glasom. Utoliko je „status

quo“, nažalost, jedino realna opcija.

Bosna i Hercegovina bi se, dakle, morala, ukoliko doista želi pristupiti NATO i

EU, početi pripremati na ono što je čeka. Upravo taj zahtjevni prilagodbeni

proces podrazumijeva i zaživljavanje modela koordinacije kojeg kolokvijalno

zovemo modelom “jednog glasa”. Radi se o tomu da se u procesu izrade

određenog stava, ili politike, podrazumijeva pluralnost sudionika i kakofonija

glasova, koji prema vanjskom svijetu, pa i prema Bruxellesu, mora bezuvjetno

biti na kraju oblikovan u “jedan glas”, da ne kažemo simfoniju. Bez takvog

nastupa prema vani, BiH i ne može biti tretirana normalnom zemljom. Ovaj

pristup podrazumijeva ne samo izradu sustava koordinacije, nego i izradu

Nacionalnog programa integracije (NNPI), kao i Nacionalnog programa

preuzimanja pravne stečevine EU (NPAA). Uostalom, EU je zaključila

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa BiH, a ne sa entitetima ili

županijama. Upravo zbog toga se i moraju kreiranja politika, donošenje odluka,

izrada i sprovođenje zakona odvijati na sinhroniziran i koordiniran način u

cijeloj državi. A ako bilo koja od obveza iz SSP-a nije u potpunosti realizirana

na cijeloj njezinoj teritoriji, bit će u međunarodnopravnom pogledu odgovorna

država BiH, a ne njezini entiteti. Zbog toga i jeste krajnje vrijeme za izradu

spominjanih strateških dokumenata i za koordinaciju i sinhronizaciju procesa

pristupanja naše zemlje Europskoj uniji. I NATO-u, dakako. Prije ulaska BiH i

u NATO i u EU bit će, sve su prilike, neophodno donijeti novi društveni

dogovor, novi ustav zemlje, što se čini „mission impossible“ u ovom momentu.

Otud ona prognoza o „status quou“ kao sudbini…

Mostar, 25. listopada 2012. godine

96

Bosna i Hercegovina i novi Strateški koncept NATO-a

prof. dr. Miloš Šolaja

Bosna i Hercegovina je, poput ostalih postsocijalistic kih zemalja jugoistoc ne

Europe, svoj tranzicijski put vezala za prikljuc enje europskim i euroatlantskim

integracijama. S tim ciljem je postignut unutarnji politic ki konsenzus i

proveden niz reformi koje su pred BiH postavili NATO i EU. Provedena je

reforma sustava obrane koja je završena uspostavljanjem jedinstvene

obrambene strukture i vojske. Kroz niz promjena, BiH je također oslobođena

viznog režima za putovanje u zemlje Shengena. Ono što otežava put BiH

prema sigurnosnim i ekonomskim integracijama jest nedostatak unutarnje

suverenosti i funkcionalnog ustavnog i politic kog sistema, kao i opća unutarnja

nestabilnost. Iako je nac elno jasno da BiH neće dovršiti integracijske procese

ukoliko odgovornost s međunarodnih institucija ne bude prenesena na

unutarnje institucije, odgovarajući koncepti još uvijek ne postoje. Zbog

nepostojanja unutarnjeg konsenzusa oko bitnih pitanja i jasnog koncepta

tranzicije sa međunarodnih organizacija na unutarnje institucije, BiH je na

vratima Akcijskog plana za c lanstvo (MAP), jer je c lanstvo uvjetovano

određenim odlukama c ije je usvajanje još daleko. U međuvremenu, pojavile su

se nove sigurnosne inicijative i intenzivnija uloga Rusije i Turske u regiji.88

Petnaest godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, politic ki

status i unutarnja organizacija Bosne i Hercegovine (BiH) izazivaju brojne

političke dvojbe. Većina subjekata politic kih procesa još ima dileme u pogledu

baznog koncepta BiH kako u pogledu njenog unutrašnjeg uređenja, tako i u

pogledu međunarodnih odnosa koje ona sama treba graditi. Neizvjesnosti i

dvojbe nazični su u procesima euroatlantskih i eropskih integracija i pored

politic ke suglasnosti gotovo svih institucija i aktera politic kog života o kretanju

BiH u ovom pravcu. „Konstitutivni elementi BiH - dva entiteta i tri naroda“ ne

slažu se oko elementarnih osnova ustavnog uređenja i politic kog sistema.

Koncepti aktera politic kih procesa u pogledu unutrašnjeg uređenja BiH

razlikuju se od centralistic kih do separatistic kih. To u znatnoj mjeri usporava

razvoj unutrašnjih procesa i uspostavljanje unutrašnji stabilnog i sigurnog

institucionalnog okvira kao nužnog uvjeta za izgradnju vrijednosnog okvira i

88 96 Autor je Direktor Centra za međunarodne odnose Banja Luka 128 New Serbia, New NATO: Future Vision for the 21st Century

97

dostizanje standarda neophodnih za prihvatanje c lanstva BiH u sigurnosnim i

ekonomskim asocijacijama. Deklarativna orijentacija i isprazna retorika u

pogledu integracijskih procesa nisu više dovoljni kao pokazatelj održavanja

BiH u tim procesima.

Blokada formiranja institucija u procesu primjene rezultata izbora u BiH,

održanih poc etkom listopada 2010., pokazuje potpunu konceptualnu konfuziju

politic kog sistema, u suštini postavljenom na tri nacionalna konstituenta, koji

nastoje da institucionalne pozicije i politic ku moć ostvare u veoma

kompleksnom korištenju ustavnog i izbornog legaliteta i politic kog legitimiteta

određenog nacionalnom pripadnošću i interesima. U međuvremenu, posebno u

okviru predizborne kampanje u Republici Srpskoj porasli su euroatlantski

skepticizam i anti-NATO retorika. Takvi retrogradni stavovi nameću pitanja

kako će se pomiriti novi politic ki pristup i insitutcionalno-pravni okvir koji je

BiH postavila na putu ka euroatlatnskim integracijama i NATO-u.

Pozivnica za Akcijski plan za c lanstvo (Membership Action Plan – MAP)

upućena je Bosni i Hercegovini na ministarskom sastanku zemalja c lanica

NATO-a u Tallinnu (Estonija) 24. travnja 2010. Ta pozivnica je, međutim,

uvjetovana neophodnim dogovorom i sporazumom između entiteta o korištenju

određenog broja „perspektivnih“ lokacija i objekata, važnih za funkcioniranje

Vojske BiH. Ta uvjetovanost je postavila dilemu: da li je BiH zaista postala

c lanica MAP ili će to postati kada ispuni dati uvjet. Politic ari i predstavnici

institucija koje su c vrsto opredijeljene za c lanstvo u NATO-u tvrde da je BiH

Nova Srbija, novi NATO - vizija buducnosti za XXI vek 129 dio programa

MAP, a oni koji prema NATO-u pokazaju uzdržanost tvrde suprotno. Zbog

toga je dilema da li je BiH c lanica MAP ili nije i dalje prisutna.

Uvjetna pozivnica BiH za pristupanje jedan je od posljednjih koraka

zaokruživanja europskog prostora kao jedinstvenog sigurnosnog prostora u

c ijim okvirima NATO predstavlja jedinstveni sustav sigurnosti Europe u kojem

je „sigurnosna zajednica“ (community security) rezultat kvalitativne

transformacije od individualne ka kolektivnoj sigurnosti. Put

posthladnoratovske izgradnje jedinstvenog sigurnosnog sistema do procesa

pridruživanja BiH euroatlantskim integracijama obilježavaju dva paralelna

procesa: postsocijalistic ka tranzicija u istoc noeuropskim zemljama i

geopolitic ke promjene, ratovi i konflikti na prostoru bivše Jugoslavije koja više

nije bila „simbol razlika u komunistic kom svijetu”, niti je bila potrebna kao

98

“buffer (ili tampon) zona”, te je u zapadnim politic kim doktrinama jednostavno

svrstana u zemlje (jugo)istoc ne Europe.

U vrijeme ratova na Balkanu tijekom posljednjeg desetljeća 20.stoljeća, NATO

se pojavio s konceptom širenja. Sudjelovanje Alijanse u ratu u BiH

predstavljalo je promjenu principa kolektivne obrane „out of area” po kojem

NATO nije trebalo da djeluje izvan svog podruc ja. Od suradnje s misijama

Ujedinjenih naroda 1992. do bombardiranja položaja Vojske Republike Srpske

1995. godine, Sje- vernoatlantski savez je prešao put od pomoći u

humanitarnim operacijama do otvorenih napadnih oružanih akcija. To su

mnogi protumac ili kao kršenje c lana 5. Ugovora o osnivanju Alijanse, koji je

osnova njenog obrambenog jedinstva, ali i „izlazak izvan svog podruc ja

(teritorije)”, c ime je naznac ena još jedna nova karakteristika NATO-a koja će

se pokazati u budućnosti: pored izgradnje europskog sistema sigurnosti, postali

su jasni i njegovi globalni ciljevi. To se pokazalo kroz kljuc nu ulogu NATO-a

u primjeni Dejtonskog mirovnog sporazuma i uspostavljanja mira u BiH. Od

20. prosinca 1995. do danas, NATO je odigrao kljuc nu ulogu u ostvarivanju

unutrašnje stabilnosti BiH. Pozicioniranje Alijanse na Balkanu odigralo je

jednu od najznac ajnijih uloga u strateškom prepozicioniranju globalnih odnosa.

„Sjedinjene Države nisu po- smatrale interese prema Balkanu na isti nac in kao

i europski saveznici, pa su angažirale politic ke potencijale i vojnu moć 1995.

godine kada su procijenile da razlike u pogledu BiH mogu da dovedu u pitanje

opstanak NATO-a”.89

Ratovi na jugoistoku Europe u vrijeme izgradnje novih međunarodnih

posthladnoratovskih odnosa unijeli su novi pogled na realizaciju strateškog

koncepta NATO-a i uspostavljanja kolektivnog sigurnosnog sustava Europe.

Vojno-strateški koncept je promijenjen u pravcu vojnih intervencija „izvan

podruc ja”, zbog kojih je NATO kao vojni savez dobio mogućnost preuzimanja

mandata za uspostavljanje i održavanje mira koji je do tada pripadao iskljuc ivo

oružanim snagama UN-a. Ostvarujući koncept širenja, NATO je morao da

osmisli kada i kako će bivšim socijalistic kim državama dodijeliti status c lana.

89 97 Susan Woodward: Tragedija Balkana, Filip Višnjić, Beograd, str. 108.98 Kori Schake: „NATO and the Balkans Challenge: An American Perspective“, str. 351. u „The

Strategic Triangle“, ed. Helga Haftendorn, Georges-Henri Soutou, Stepehen F. Szabo and 130

New Serbia, New NATO: Future Vision for the 21st Century

SAD je bilo važno da njihove trupe sudjeluju u mirovnoj operaciji, jer su time zadržavale primat

u europskoj sigurnosti, te je „nametanje mira na Balkanu za njih tek drugorazredna motivacija”.

99

Akcijski plan za c lanstvo (MAP) predviđa intenzivni individualni dijalog

NATO-a i zemalja-kandidatkinja usmjeren na kreiranje programa pomoći tim

državama. Princip suradnje jeste projekt svake države posebno, kojii sama

usvaja i realizira svake godine. Godišnji nacionalni program se odnosi na pet

oblasti: politiku i ekonomiju, obranu i vojsku, osiguranje financijskih

sredstava, sigurnosna i pravna pitanja, koja se ažuriraju godišnje. Ta izvješća

su temelj za diskusiju između Sjevernoatlantskog vijeća i zemlje kandidatkinje.

„Akcijski plan za c lanstvo nije puko ispunjavanje uvjeta koji se oc ekuju od

potencijalne zemlje-c lanice, kao što ni uc ešće u MAP-u nije garancija za

buduće c lanstvo. Odluke da se zemlje aspirantice pozovu da poc nu pristupne

pregovore, donose konsenzusom zemlje c lanice NATO-a, za svaku zemlju

pojedinac no”.100 Države „prvog kruga” koje su primljene u MAP 2004.

godine, su provele u Akcijskom planu c etiri godine, Albanija osam, Hrvatska

sedam, Makedonija deset godina i još nije postala članica Alijanse.

Bosna i Hercegovina, kao zemlja koja je proživjela težak unutrašnji ratni sukob

i koja je još uvijek pod neposrednom paskom međunarodne zajednice, prošla je

težak put do uvjetnog c lanstva u MAP. Transformacija obrambenog sistema je

poc ela uvođenjem Komisije za reformu odbrane (Defense Reform

Commission). Reforma obrambenog sistema se smatra možda i najuspješnijom

reformom u BiH. Od 419.000 pripadnika dvije vojske, danas je u BiH90

uspostavljen jedinstven sistem odbrane i jedna vojska ukljuc ujući i promjene

neophodne za c lanstvo u programu Partnerstvu za mir i nastavak euroatlanskih

integracija. U nekoliko faza je smanjen broj vojnika, uspostavljeno je

jedinstveno Ministarstvo obrane, organizirana jedna vojska u BiH, objedinjen

obrambeni proračun Uspostavljeni su institucionalni mehanizmi demokratske

kontrole nad obrambenim sektorom, transparentost u planiranju i budžetiranju,

te je stvorena osnova za sudjelovanje predstavnika BiH u mirovnim

operacijama. U samopolaznom dokumentu Komisije sa reformu obrane, na-

slovljenom „Put u Partnerstvo za mir”, Komisija je predložila da „dugoroc an

cilj BiH bude c lanstvo u NATO-u”, te predlaže preporuke za uc lanjenje u

Planu djelovanja za c lanstvo (MAP).101 Stav o ulasku u NATO je ušao i u

Zakon o odbrani BiH, gdje se c lanom 84. izric ito obvezuju „Parlamentarna

skupština, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo, te svi

subjekti obrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, da provedu

90 Samuel F. Wells Jr. str. 351 - 369. 99 Ibid, str. 351. 100 NATO Priručnik, Brisel 2006., str. 197. Nova Srbija, novi NATO - vizija budućnosti za XXI vek

100

potrebne aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u c lanstvo NATO-a“.102

Usvajanjem Zakona dovršen je institucionalni okvir reforme obrane i

postavljena orijentacija za c lanstvo u NATO-u. Reforma obrane u BiH poc ela

je sa strahom odbijanja u Republici Srpskoj, iako je bilo jasno da je

uspostavljanje jedinstvenog sistema obrane u BiH, bilo uvjet za ulazak zemlje

u euroatlantske strukture i približavanja NATO-u i Europskoj uniji. Politic ka

potvrda takvog stava došla je kroz izjavu predsjednika 12 parlamentarnih

stranaka u BiH od 18. veljače 2004., „u želji da se ubrza provođenje reformi u

BiH, da se na vrijeme ispune svi uvjeti za uspješno zakljuc ivanje SAA, kojim

se otvaraju putevi za prijem u EU, kao i neophodni uvjeti za prijem u PfP, a

kasnije i u NATO“.103 Politic ka volja u BiH za pristupanje eroatlantskim

integracijama s krajnjim ciljem ulaska u NATO je zaokružena Deklaracijom o

strateškim opredjeljenjima Republike Srpske u sistemu obrane Bosne i

Hercegovine104 i Zakljuc kom Narodne skupštine Republike Srpske.105 BiH je

od tada krenula punim kapacitetom u pravcu.91 Deklaracija se odnosi na

demilitarizaciju kao krajnji cilj, dok se c lanstvo u NATO-u tretira indirektno,

ali se ne odbija navodeći da bi BiH kao „c lan Partnerstva za mir, politic kog

krila NATO saveza i Europske unije bila ravnopravan partner, stabilan subjektt

i primjer izgradnje demokratskog društva nakon tragic nog ratnog sukoba“.

105 Službeni glasnik Republike Srpske, broj 82. od 8. rujna 2005.

132 New Serbia, New NATO: Future Vision for the 21st Century

euroatlantskih integracija što je, primjereno ranijim iskustvima istočne Europe,

postavljeno kao nužna faza u procesu pridruživanja Europskoj uniji. NATO je

u institucijama BiH prihvaćen kao nesumnjivi zajednic ki oblik europske

sigurnosti izgrađen nakon hladnog rata. Sigurnost BiH je u tom pogledu imala

paradigmatsku vrijednost uspješnog conflict resolution-a u etnic ki

diverzificiranim društvima nakon otvorenih unutarnjih oružanih sukoba.

Uspješno sprovedena reforma obrane predstavljala je osnov za poziv za

c lanstvo u Partnerstvu za mir (PzM). C lanstvo u PzM za BiH je imalo veliko

znac enje za unutarnju sigurnost i jedinstvo zemlje, ali isto tako i za njene

međunarodne odnose u kojima bi kao država s nestabilnim unutarnjim

odnosima trebala sudjelovati na ravnopravnim odnosima. Euroatlantske

91 101 Vidjeti: http://www.mod.gov.ba/files/file/dokumenti/Partnerstvo-za-mir-sr. pdf102 Vidjeti: http://www.oscebih.org/documents/8286-eng.pdf

103 Parlamentarna skupština BiH, Predstavnički dom, broj 01-50-180/04. od 18. februara 2004.

104 Službeni glasnik Republike Srpske, broj 63. od 4. srpnja 2005. str. 2-5.

101

integracije se time postavljaju kao izuzetno znac ajno unutarnje politic ko

pitanje. C lanstvo u Partnerstvu za mir ne iscrpljuje sve potencijale za

euroatlantske integracije. „Suština PzM-a jest partnerstvo oblikovano između

zemlje-partnera i NATO-a, skrojeno prema individualnim potrebama i zajedno

provedeno prema individualnim potrebama na razini i ritmom koje vlada svake

zemlje-sudionice sama odabere“.106 Nakon summita u Washingtonu

„pokrenute su znac ajne inicijative za povećanjem operativne dimenzije PzM,

za sudjelovanjem zemalja-partnera u donošenju odluka i planiranju.“107 PzM

je proširen c itavim nizom odnosa koji se odnose na interoperabilnost partnera i

NATO-a osnaživanjem zajednic kog rada na partnerskim zadaćama. BiH je,

zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom, pozvana da pristupi programu Partnerstvo

za mir na summitu NATO-a u Rigi (Letonija) krajem studenog 2006.

Partnerski ugovor je potpisan u prosincu iste godine.

Iako su Crna Gora i BiH neposredno nakon toga izrazile politic ku volju za

pristupanje MAP, sporost u sprovođenju politic kih i ekonomskih reformi nije

dopuštala tako brzo donošenje odluke za ukljuc ivanje obje države u Akcijski

plan za c lanstvo. Da bi zadržala aktivan odnos prema NATO integracijama,

Alijansa je primijenila formulu s poc etka procesa proširenja nazvanu

„Intenzivirani dijalog.“ To je trebalo da znac i da se komunikacija nastavlja i

pojac ava, ali da se nastavlja i monitoring, i to ne samo u okvirima obveza iz

PfP-a.

Skupština Republike Srpske zahtijeva od Predsjednišva Bosne i Hercegovine

da kod službenih institucija NATO saveza tekuću reformu Oružanih snaga

Bosne i Hercegovine verificira kao konac nu fazu strukturne reforme, koja će

omogućiti ukljuc enje oružanih snaga BiH u NATO savez“.

106 NATO Priruc nik, Brisel 2006. str. 205. 107 Ibid, str. 207.

Nova Srbija, novi NATO - vizija buducnosti za XXI vek 133

Program MAP ima mnogo šire dimenzije nego što bi se moglo zakljuc iti na

prvi pogled gdje izgleda da za cilj ima iskljuc ivo eroatlantske integracije.

Polazeći od c injenice da u integracije ne ulaze ni vojske ni sami obrambeni

sistemi, već države u svim svojim aspektima i društveno-ekonomskim

okruženjem, MAP se postavlja kao kljuc ni unutarnji proces društvenih

promjena koje vode pridruživanju NATO-u „kao kljuc nom politic kom akteru

na Balkanu c ije je širenje imperativ“. Cilj koji ova strategija podrazumijeva je

razvitak sigurnosnih potencijala u uvjetima demokratske građanske kontrole u

102

svakoj balkanskoj državi i eventualna transformacija jedinstvene uloge NATO-

a u pojedinac nim oblastima, do razvoja sigunosnih snaga..“108 Za

međunarodnu zajednicu to postavlja tri prioriteta: uspostavljanje procesa

stabilizacije i pridruživanja, i Akcijski plan za c lanstvo NATO-a kao bazni

putokaz evolucije u regionu i odgovarajuću racionalizaciju prisustva u skladu

sa međunarodnim zahtjevima i prioritetima; drugo, kampanje međunarodne

zajednice, prvenstveno u BiH i na Kosovu, za eliminiranje politic ko-kriminalne

organizacije kao najveće prijetnje unutrašnjoj i regionalnoj stabilnosti;

rekonstrukcija međunarodnog prisustva u cilju eliminiranja neovisnog vođenja

politic kih procesa od strane ad hoc struktura, posebnu u BiH i na Kosovu, i

transfer odgovornosti na stalne europske ili lokalne institucije.109 Zbog svega

toga, međunarodna zajednica je definirala pristup po kojem se njena intenzivna

nazočnost uspostavlja oko procesa pridruživanja Europskoj uniji i Akcijskog

plana za c lanstvo. U vrijeme definiranja procesa stabilizacije na Balkanu,

koncept kolektivne sigurnosti koji je NATO razvio kao europski sustav

sigurnosti je odnio prevagu nad dogovornim konceptom koji se razvija u

okvirima Europske unije ili univerzalnim konceptom razvijenim u okvirima

Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OSCE) ili globalne sigurnosti,

kao koncepta Ujedinjenih naroda.

Predsjedništvo BiH donijelo je u lipnju 2009. godine odluku o aplikaciji za

c lanstvo u MAP koju je c lan predsjedništva Željko Komšić predao 2. listopada

2009. „Saveznici su se složili da se Bosna i Hercegovina pridruži MAP c im se

uoc i108 „The Balkans“, Report of an Independent task Force Sponsored by the

Council od Forei- gn Relations –Centre for Preventive Acton, Council on

Foreign Relations ,2002., str. 29.

109 Ibid, str. 29. 134 New Serbia, New NATO: Future Vision for the 21st

Century progres u reformama“110. Stabilnost BiH i dalje zavisi od prisustva

međunarod- nih subjekata: Kancelarije visokog predstavnika (OHR), Misije

NATO-a, EU- FOR-a, OSCE-a. Proces c lanstva u MAP koji treba da bude

dovršen c lanstvom u NATO-u u Bosni i Hercegovini još nije formalno

osporen, ali je u brojnim javnim istupima pojedinih politic kih predstavnika u

Republici Srpskoj dove- den u pitanje kroz dilemu da li BiH treba da postane

c lanica NATO-a, kao i da je za takvu odluku potrebno tražiti referendumsku

potvrdu stanovnika RS. „Srpska demokratska stranka (SDS) priopćila je danas

da odluku o eventualnom ulasku u NATO mogu donijeti jedino građani

103

Republike Srpske (RS) na referendumu.“111 Inzistiranje na referendumu za

ulazak u NATO pokrenuto od strane desnog politic kog krila u Republici

Srpskoj može da se potraži u izjavi generalnog sekretara NATO-a Jaap de

Hoop Shefera u studenom 2010. da BiH mora provesti ustavne promjene kao

put za ulazak u euroatlantske integracije. Takav stav je u Republici Srpskoj

protumac en kao pokušaj uvjetovanja promjene unutrašnje strukture, zbog c ega

su reagirale sve politic ke struje u Republici Srpskoj, iz c ega je konsenzualno

proistekao zakljuc ak da RS neće prihvatiti promjenu postojeće unutarnje

kompozicije u BiH koja podrazumi- jeva entitetsku teritorijalno-politic ku

podjelu i promjenu dejtonskih ustavnih aranžmana kako bi ostvarila punu

integraciju u euroatlantske integracije kao krajnji cilj.

Potencijalno c lanstvo u NATO-u ima veliku podršku u javnom mnijenju

Federacije BiH (FBiH), ali veoma malu u Republici Srpskoj. Dok u FBiH 88%

ispitanika potpuno, a tek 9% donekle, podržava pristupanje BiH NATO-u, u

Republici Srpskoj svega 30% podržava, a c ak 64% se apsolutno protivi

pridruživanju NATO-u.112 Ovakav stav javnog mnijenja u Republici Srpskoj

koriste opozicione politic ke snage u Republici Srpskoj kako bi postavile pitanje

budućeg c lanstva BiH u NATO-u i vezali ga za eventualni ulazak Srbije u

Alijansu. Pored niske podrške javnosti u RS, c iji se uzrok nalazi u nedavnoj

prošlosti i ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, a posebno oružanim

akcijama NA- TO-a protiv Republike Srpske i Jugoslavije, na promjenu

politic ke orijentacije uticalo je i sve c ešće i snažnije zagovaranje novog

europskog sigurnosnog sustava koji dolazi iz Rusije.92

Inzistiranje na referendumu za ulazak u NATO bilo je jedan od uzroka

donošenja novog zakona o referendumu i građanskom izjašnjavanju u

Republici Srpskoj koji je pitanje pridruživanja euroatlantskim integracijama

izuzeo iz kruga referendumskih pitanja, dok je jak antieuroatlantski naboj i

dalje ostao.

Bez obzira na kritike koje dolaze iz Banja Luke i pokušaj da se ta pitanje

prevedu na teren općegrađanskog izjašnjavanja, niko nije doveo u sumnju

92 110 Vidjeti: http://www.skupstina.me/cms/site_data/novo/informacija%20o%20prije- mu%20u%20MAP.pdf111 Vidjeti: http://www.24sata.info/vijesti/politika/25831-Srpska-demokratska-stranka- smije-biti-

zrtva-kratkorocnih-interesa-SNSD-.html

112 Ipsos: Javno mnjenje u BiH, 2010. pripremljeno za National Democratic Institute, april

2010., str. 14.

Nova Srbija, novi NATO - vizija budućnosti za XXI vek 135

104

aplikaciju BiH za MAP. S obzirom na c injenicu da se MAP smatra praktic no

prvim korakom prema NATO-u, može se zakljuc iti da će se sve strane

dugoroc no orijentirati upravo prema njemu kao krajnjem cilju. Na tom putu,

politic ka elita u Republici Srpskoj će morati da se suoc i s pitanjem javne

potpore c lanstvu u NATO-u koja je jedan od uvjeta koji se odnosi na

demokratsku podršku c lanstvu u Allijansi, a koju procjenjujeVijeće NATO-a.

Sve politic ke elite u BiH morat će se suočiti s tri važna procesa ukoliko žele

ispuniti uvjete postavljene na tom putu:

1. Pitanje realizacije i evaluacije godišnjih planova u pet oblasti predviđenih

MAP, što je potpuno u skladu s obvezama iz Sporazuma o stabilizaciji i

pridruživanju. Ispunjavanjem obaveza iz MAP ne stic u se samo uvjeti za

pozivnicu u c lanstvo u NATO-u, već je to i svojevrsna transformacija koja

svaku državu-aspiranta po standardima znatno približava ispunjavanju zahtjeva

potrebnih za pristupanje Europskoj uniji;

2. Pitanje reformi politic kog sistema i društvenih reformi uopće, bez kojih

je nemoguće oc ekivati zatvaranje Ureda visokog predstavnika, odlazak

međunarodnih snaga za održavanje mira i preuzimanje odgovornosti od strane

domaćih institucija i njihovih predstavnika i samostalno funkcioniranje

politic kog sistema.

3. Rješavanje pitanja 69 perspektivnih vojnih lokacija kao uvjet postavljen

od strane Vijeća NATO-a113, što se dovodi u vezu i sa ukupnim rješavanjem

problema državne imovine.114 Sam problem i razlic iti pristupi

113 “MAP za Bosnu je usvojen, ali uz jasne uslove potrebne za primjenu”,

rekao je portparol Apaturai na konferenciji za novinare u c etvrtak poslije

sastanka ministara spoljnih poslova NATO-a u Talinu u Estoniji, prenio je

Reuters.93

114 Komunike Savjeta za implementaciju mira: „Cilj jedan - prihvatljivo

rješenje podjele imovine između države i drugih nivoa Vlasti: vrijeme je da

politic ki lideri nastave sa napretkom koji je postignut u drugim oblastima i

preuzmu vodstvo i postignu dogovor o ovom pitanju njegovom rješavanju u

pogledu državne imovine zadiru u samu bit BiH kao politic ke zajednice, i već

sada je jasno da će široka diskusija o kljuc nim problemima BiH ukljuc ivati i

pitanje državne imovine kao dio ukupne javne diskusije u vezi sa predstojećim

93 Vidjeti: http://www.vesti-online.com/Vesti/ Ex-YU/47282/BiH-primljena-u-Akcioni-plan-za-clanstvo-NATOa-/print

105

ustavnim promjenama kao osnove društvenog konsenzusa koji bi zemlji

omogućio dugoroc nu stabilnost.

Bosna i Hercegovina je „uvjetno“ pozvana u MAP, što de facto ne predstavlja

c lanstvo, već je vješto politic ki postavljena barijera na kojoj domaći politic ki

subjekti treba da pokažu politic ku volju i spremnost, kao i kulturu konsenzusa

posebno kada su u pitanju „perspektivne vojne lokacije“. Dogovor na tom polju

treba pokazati da li će euroatlantske integracije biti zadržane kao bazno

politic ko opredjeljenje, kao i da li će se taj proces koristiti za rješavanje

politic kih ciljeva pojedinih politic kih subjekata. Spremnost za konsenzus u vezi

MAP će služiti kao putokaz, kao i za konsenzus u vezi ustavnih promjena kao

osnovni preduvjet za preuzimanje odgovornosti za situaciju u BiH. Kako je

izgledalo u trenutku odluke o pozivu u MAP, BiH je c ekala listopadske izbore i

novo odlaganje rješenja, barem sudeći prema rijec ima ministra vanjskih

poslova Svena Alkalaja: „Bila su jasna tri uvjeta- uništavanje eksplozivnih ma-

terijala i uništavanje pokretne vojne imovine, određivanje kontingenta vojnika

BiH koji se upućuju u misiju ISAF, znac i u Afganistan, i ovaj treći - da se 69

perspektivnih lokacija uknjiže na Ministarstvo obrane. Prethodni uvjet je da

prvi ciklus poc ne onda kada se tih 69 lokacija uknjiži.“115

Spremnost za napredak u rješavanju pitanja državne imovine i vojnih pitanja

govori i o spremnosti politic kih elita da vode BiH u euroatlantske i europske

integracije. Reforma obrambenog sustava jest potreban, ali ne i dovoljanuvjet,

jer u integracije ulaze države u cjelini sa svim institucijama i kapacitetima u

skladu s politic kim i drugim uvjetima. Ukoliko nema unutrašnjeg društvenog

konsenzusa, teško je oc ekivati brze reforme i društvene promjene u tom

pravcu.

Novi strateški koncept NATO-a usvojen na samitu NATO-a u Lisabonu

(Portugalija) 2010. godine, zatekao je BiH upetljanu u dva važna procesa kojim

bi se omogućilo državi da vrši svoje ustavne obveze“.94

Prvi je redefiniranje globalnih sigurnosnih izazova, pri c emu BiH ne može da

se prepozna kao važan usmjerivac međunarodnih događaja, što je u izvjesnoj

94 Vidjeti: www.ohr.int/print?content_ id=41879115 Vidjeti: http://www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/47282/BiH-primljena-u-Akcioni- plan-za-

clanstvo-NATOa-/print

Nova Srbija, novi NATO - vizija budućnosti za XXI vek 137 Vidjeti: www.ohr.int/print?content_

id=41879

115 Vidjeti: http://www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/47282/BiH-primljena-u-Akcioni- plan-za-

clanstvo-NATOa-/printNova Srbija, novi NATO - vizija budućnosti za XXI vek 137

106

mjeri bila tokom devedesetih godina prošlog stoljeća; drugi je potreba za

unutrašnjom samodefinicijom državnog okvira uspostavljenog pregovorima u

Dejtonu 1995. godine i unutarnjim promjenama koje trebaju odrediti i nove

odnose međunarodne zajednice prema BiH. Europska unija je 2010. godine

poc ela primjenu Lisabonskog sporazuma kao svojevrsnog ustavnog rješenja,

što je nametnulo i potrebu (re)definiranja zajednic ke vanjske politike Europske

unije kao sustavno nedovoljno izgrađenog politic kog načela i politic kog

mehanizma. U naporima da se i politic ki i institucionalno uspostave meha-

nizmi definiranja i vođenja vanjske politike EU, BiH ima važno mjesto i kao

poligon za isprobavanje ‘policy’ pristupa, ali i kao mogućnost za ostvarivnje

poc etnog uspjeha kao što se već desilo poc etkom 90-tih godina kada je EU

transformirana na politikama Europske ekonomske zajednice.

Od uspostavljanja mira 1995. godine, međunarodna zajednica je pokušala s

nekoliko razlic itih koncepata u poslijeratnoj „izgradnji države“ (state-building)

u BiH koji su se zasnivali na direktivnom sudjelovanju i neogranic enim

izvršnim ovlastima Ureda visokog predstavnika (OHR). Globalni plan, kao i

ekonomska kriza 2008. godine, su usporili kako unutarnje procese u BiH, tako i

one koji je približavaju euroatlantskim i europskim integracijama. Složena

kompozicija zemlje omogućava naglašene uloge nacije i nacionalnog mišljenja

u definiranju politika institucija politic kog sistema i partija kao

reprezentativnih predstavnika nacionalnih zajednica. Kriza globalnih institucija

i retrogradni unutarnji procesi u BiH pojac avaju težnje pojedinih politic kih

elita i partija za autoritarnim politic kim i ekonomskim rješenjima koja i u

nacionalnom javnom mnijenju imaju veliku potporu. Tako usmjereni

društveno-ekonomski procesi udaljavaju BiH od sigurnosnih i ekonomskih

integracija, i unatoč deklarativno postavljenim ciljevima i politikama pokazuju

da nisu okrenute k vizijama budućnosti zemlje već više populistic koj realizaciji

održavanja na vlasti. Unutarnacionalna diskusija o politic kim, ekonomskim i

socijalnim problemima BiH se predstavlja kao nacionalna izdaja, dok se

rasprava među politic kim predstavnicima nacionalnih zajednica iskljuc ivo

svodi na pitanje formiranja institucija i vlasti, a ne na programsko-razvojne

koncepte.

Novi strateški koncept NATO-a, nove inicijative za kolektivnu sigurnost od

strane Rusije, pojac avanje prisustva nekih država na Balkanu poput Turske,

redefiniranje vanjske i sigurnosne politike EU, redefiniranje koncepata

107

europske sigurnosti, kao i Organizacije za europskusigurnost i suradnju, svi

polaze od neophodnosti rješavanja kriznih žarišta u Europi. Upravo je jugoistok

Europe podruc je koje predstavlja najveći izvor sigurnosnih izazova.

Nestabilnost na južnom Balkanu (južna Srbija, Makedonija, Crna Gora i

Albanija), se pojac ava i pretvara u otvorene sigurnosne izazove, posebno kroz

sve otvorenije isticanje albanskog nacionalnog pitanja i pitanja autonomije

Sandžaka koju zagovara bošnjac ka nacionalna manjina. Otvorene probleme na

Balkanu izazivaju ekonomska i financijska kriza u Grc koj, kritike za korupciju

u Bugarskoj i Rumunjskoj, odnosi Srbije prema nepriznatom Kosovu,

korupcionaške afere u Hrvatskoj i, nadasve, regionalna mreža kriminala. Pred

BiH se postavljaju kompleksni zahtjevi za ostvarivanjem stabilnosti i sigurnosti

kao neophodnog uvjeta daljeg napretka ka euroatlantskim i europskim

integracijama. Da bi u tome uspjela, BiH mora da se opredjeli za uspostavljanje

političke stabilnosti, kako bi iz te pozicije mogla da krene u realizaciju

ekonomskog i socijalnog razvoja. Primarni koraci u tom pravcu su postizanje

unutarnjeg konsenzusa nacionalnih i politic kih predstavnika BiH bez direktivne

uloge međunarodne zajednice, odnosno postizanje kompromisa oko mnogih

pitanja, te baznog unutarnjeg konsenzusa oko nekoliko elementarnih politic kih

pitanja. Kronološki se kao primarna obveza postavlja dogovor oko popisa

stanovništva planiranog u 2011. godini koji je već izazvao brojne polemike i

zaglavio se u neuspješnom dogovaranju. Drugi, još važniji proces, jeste proces

ustavnih promjena Dejtonskog, „oktroiranog“, ustava kao proizvoda

međunarodnih pregovora, i uspostavljanje konzekventnog politic kog sistema

na osnovama društvenog konsenzusa. S obzirom na c injenicu da ni u

euroatlantske integracije ni u Europsku uniju ne ulaze samo vlade ili

ministarstva, već društva u cjelini organizirana u državne institucije i

odgovarajuće odnose, pred BiH se nalaze elementarni procesi uspostavljanja

politic kog sistema i institucija sposobnih da iznesu unutarnje promjene i da

provedu procese koji bi BiH poveli ka euroatlantskim i europskim

integracijama.

108

109

Međunarodna krizna grupa (ICG)

Izvješće o stanju u Bosni i Hercegovini za 2012. godinu.

BiH Gordijev čvor: Ustavna reforma

Sustav vlasti u Bosni i Hercegovini je dosegao prelomnu točku, i put ove

zemlje prema članstvu u Europskoj uniji je blokiran. Ustav diktira da pozicije u

dvije ključne institucije, tročlanom predsjedništvu i parlamentarnom Domu

naroda, budu jednako podijeljene između Bošnjaka, Hrvata i Srba. Europski

sud za ljudska prava je 2009. godine donio odluku da to krši Europsku

konvenciju o ljudskim pravima onemogućavajući ostalima pristup tim

pozicijama. Odluka europskog suda je ogolila stare kontradikcije duboko

zakopane u strukturi BiH Ustava, koje su postale još akutnije od kolapsa

vladajuće koalicije 31. svibnja 2012. BiH političari moraju reformirati svoj

ustav no ponovno otvaranje Dejtonskog sporazuma zahtijeva više od brze

popravke. Europska unija ne bi trebala odluku Europskog suda za ljudska prava

u slučaju Sejdić-Finci, kojom se odbacuje tripartitni etnički monopol, učiniti

preduvjetom za kredibilnu aplikaciju za članstvo ako već traži temeljitu

reformu koja bi zemlju stavila na čvrste osnove.      

Neuspjeh BiH da implementira povijesnu odluku Europskog suda u slučaju

Sejdić-Finci zbunjuje promatrače. Diskriminacija manjina kao što su Židovi i

Romi je odvratna. Ipak, više od dvije i po godine kasnije, unatoč jakom

međunarodnom pritisku i udruženim pokušajima da se dođe do rješenja u

proljeće 2012. BiH lideri nisu postigli napredak u njenom izvršenju. Čak se i

oni promatrači koji imaju razumijevanja za BiH, pitaju zašto se zemlja uporno

drži svog “rasističkog” ustava. Vijeće Europe upozorava da niti oni niti

Europska unija neće smatrati parlamentarne izbore 2014. legitimnim bez

neophodnih ustavnih amandmana.

Ipak ništa u vezi sa slučajem Sejdić-Finci nije onako kako izgleda.

Implementacija te presude neće nužno dovesti do poboljšanja položaja

manjina, čija je marginalizacija više posljedica političke kulture nego

neodgovarajućih ustavnih odredbi. Spor nije oko diskriminacije za koju se sve

BiH političke stranke slažu da se mora eliminirati, već oko toga da li, i kako,

110

očuvati prava konstitutivnih naroda BiH, posebno prava Hrvata koji su

najmanja grupa. Njihova pozicija će vjerovatno dobiti dodatnu podršku kada se

Hrvatska pridruži EU 2013.

Iako slučaj sa Europskog suda za ljudska prava otvara fundamentalna pitanja o

strukturi BiH Ustava, to je otvorilo i opasna i važna pitanja zakopana još od

kraja rata 1995. Sudac Giovanni Bonello je u samoj presudi izrazio oštro

neslaganje osuđujući odluku suda i upozoravajući na opasnosti dovođenja u

pitanje status quo-a. Lokalni lideri također upozoravaju na isto. BiH pati od

neriješenih pitanja sličnih onima koja su dovela do raspada Jugoslavije, a neki

nabrzinu sastavljeni set amandmana bi mogao dodatno otežati održavanje

cjelovitosti ove zemlje. Istovremeno, dalje odlaganje u implementaciji odluke

suda znači dalje odlaganje napretka prema EZ, što je jedan od rijetkih ciljeva

oko kojih se u BiH svi slažu.

Tenzija između dva aspekta BiH federalizma – podjela na dva teritorijalna

entiteta (Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) i tri etničke

zajednice koje su poznate kao konstitutivni narodi (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) –

raste već deset godina. To više nije održivo. Kako je Krizna grupa opisala u

svojim izvješćima u posljednje dvije godine, državne institucije su pod

napadom, a u Federaciji i Republici Srpskoj traje kriza vlasti. Institucije na

svim razinama su veoma neučinkovite a političari ignoriraju teške političke

izbore i naizgled su bešćutni na domaće i međunarodne pritiske.

Bilo je potrebno četrnaest mjeseci da se formira državna vlada nakon izbora u

listopadu 2010.; ova krhka koalicija se raspala nakon manje od šest mjeseci,

31. svibnja 2012. Nova konstelacija partija pokušava uspostaviti kontrolu, ali

njihovi bivši partneri u državnoj i federalnoj vladi se čvrsto drže svojih pozicija

pa je budućnost neizvjesna. Ono malo pažnje koju su političari posvetili

implementaciji odluke Suda za ljudska prava se fokusiralo na opcije koje bi

cementirale već ionako golemu vlast koju imaju partijski lideri. U BiH vlada i

političari ne samo da su nesposobni da riješe probleme; oni su postali ključni

problem.  

Popularna je pretpostavka među BiH prijateljima u Europi da bi

implementacija odluke europskog suda i promjene ustava uspjele donekle

popraviti vlast. Ali brza rješenja ne postoje. Ovo bi značilo ponovno otvaranje

111

Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je završen rat 1992.-1995.,

rebalansiranje kompromisa koji su napravljeni u tom sporazumu i poduzimanje

opsežne ustavne reforme. Iako ponovno izbijanje nasilja i dalje ostaje malo

vjerojatno, ta pitanja su visoko emotivna pa postoji  veliki rizik od

produžavanja političke paralize što bi vodilo raspadu države. Lideri BiH misle

da EU zahtjeva samo tehnička rješenja, pa čak i ako bi to učinilo upravljanje

zemljom još težim. Na kraju, odluke koju BiH lideri donesu će odlučiti o tome

da li će BiH preživjeti da bi se primakla bliže Europi ili će započeti proces

dezintegracije koji se neće mirno završiti. Da bi se ova mračna predviđanja

izbjegla:

• BiH politički lideri bi se trebale refokusirati na ustavne reforme,

uključujući izvršenje odluke Suda za ljudska prava. Trebali bi usvojiti

mjere koje: pojašnjavaju koji su dužnosnici odabrani od strane kojih

glasača i kome su imenovani odgovorni; dopustiti glasačima a ne

dužnosnicima na srednjoj razini da biraju nacionalne lidere; dati

Hrvatima učinkovite načine utjecaja na državnu politiku; osigurati

pravo glasa i onima koji se identificiraju kao građani a ne kroz etnične

grupe; i izbjeći pretjerano komplicirana pravila koja dovode do

opstrukcija.

• Države EU bi trebale otkloniti uvjetovanje BiH kandidature

implementacijom sudske odluke. Sveobuhvatna reforma Ustava bi

trebala biti krajnji cilj pregovora o članstvu, a ne njen preduvjet.  

Ova analiza istražuje izazove kojima su izlažoni ustavni okvir BiH, njegove

ključne institucije i koncept konstitutivnih naroda kroz slučaj Sejdić-Finci. Ovo

je prvi od dva dijela izvješća. Krizna grupa planira elaborirati opcije za ustavnu

reformu, od minimalističkih do maksimalističkih u drugom dijelu izvještaja

koji bi bio objavljen početkom 2013. godine.

Sarajevo/Istanbul/Brisel, 18. Srpnja 2012

112