biblijska arheologija - skraćeno

22
BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA A) ZEMLJOPISNE DATOSTI PALESTINE Ime zemlje Kanaan u akadskim izvorima - mat Amurru (Zemlja Zapada) Egipatski izvori za Palestinu i Siriju koriste naziv Retena; kasnije se za isto područje koriste nazivi Djahi i Hurru (etnička oznaka za pleme Hurita) Izvori iz Marija, Nuzija, Ugarita i Tell el-Amarne – Kinani, Kinahhi i Kinahna – iz toga je izvedeno kasnije opće ime za cijelo područje Kanaan (Zemlja crvenog grimiza) Izrael se spominje na Meremptahovoj steli Poslije ustanka Bar Kohbe (132.-135.) car Hadrijan je nazvao to područje Syria Palestina (od riječi plšt kojom s označavalo područje Filistejaca) Bizantsko vrijeme – Palestina prima, Palestina secunda i Palestina tertia Hebrejski naziv Pilaštim s arapskim osvajanjima prešao je u oznaku Filastin Danas eres Israel (Država Izrael ili Zemlja Izrael) GEOGRAFSKO PODRUČJE PALESTINE Most koji povezuje Afriku, Aziju i Europu. Na zapadu je granica Sredozemlje, na istoku arapska pustinja a na jugu pustinja 1

Upload: branimir-sarimir-saric

Post on 13-Dec-2015

80 views

Category:

Documents


9 download

DESCRIPTION

arheologija palestine

TRANSCRIPT

Page 1: BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA - skraćeno

BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA

A) ZEMLJOPISNE DATOSTI PALESTINE

Ime zemlje

Kanaan u akadskim izvorima - mat Amurru (Zemlja Zapada)

Egipatski izvori za Palestinu i Siriju koriste naziv Retena; kasnije se za isto područje

koriste nazivi Djahi i Hurru (etnička oznaka za pleme Hurita)

Izvori iz Marija, Nuzija, Ugarita i Tell el-Amarne – Kinani, Kinahhi i Kinahna – iz toga

je izvedeno kasnije opće ime za cijelo područje Kanaan (Zemlja crvenog grimiza)

Izrael se spominje na Meremptahovoj steli

Poslije ustanka Bar Kohbe (132.-135.) car Hadrijan je nazvao to područje Syria Palestina

(od riječi plšt kojom s označavalo područje Filistejaca)

Bizantsko vrijeme – Palestina prima, Palestina secunda i Palestina tertia

Hebrejski naziv Pilaštim s arapskim osvajanjima prešao je u oznaku Filastin

Danas eres Israel (Država Izrael ili Zemlja Izrael)

GEOGRAFSKO PODRUČJE PALESTINE

Most koji povezuje Afriku, Aziju i Europu. Na zapadu je granica Sredozemlje, na istoku

arapska pustinja a na jugu pustinja Negev. Egipatski potok (Wadi el Ariš) stara je granica

razdvajanja Egipta i Palestine. Sjeverna granica je tijekom povijesti uvijek bila fleksibilna,

danas je to rijeka Litani.

Geografska podjela područja Palestine:

1. Područje uz Sredozemno more – sačinjava ga nekoliko ravnica i proteže se od Gaze na

jugu do Ras an-Naqura na sjeveru – 180 km. Gora Karmel ga presijeca na dva djela.

Obala nije razvedena stoga se na cijelom području nalaze tri luke: Haifa, Dor i Jaffa.

Sačinjavaju ga tri ravnice: 1) na sjeveru Ravnica Akko ili Primorska ravnica (u SZ

Zebulunova ravnica); 2) središnji dio pojasa zauzima čuvena Šaronska ravnica; 3) na

jugu Filistejska ravnica

1

Page 2: BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA - skraćeno

2. Srednjo-palestinski pojas – a) gora Jizreel dijeli palestinsko gorje na dva dijela: sjeverni

dio naziva se Galilejskim gorjem, ono se dijeli na Gornju i Donju Galileju; južni dio

koji se dijeli na Efrajimsko gorje (Samarija) i Judejsko gorje (Judeja). U Donjoj

galileji nalazi se brdo Tabor; b) sjeverni dio južne polovice naziva se Efrajimsko gorje

ili Samarijsko gorje; južni dio se naziva Judejsko gorje – tu se nalazi i Maslinska gora.

3. Jordanska usjeklina – na sjeveru započinje s izvorištem rijeke Jordan i ide njegovim

koritom do Genezaretskog jezera, spušta se prema jugu ka Mrtvom moru i suhom dolinom

Araba do Akabskog zaljeva.

Rijeka Jordan - dolazi od hebrejskog glagola jarad – silaziti. Izvire u podnožju

brda Hermon. Zapadne pritoke Joradana : Vadi eli -Bireh i vadi el-Fara; istočne

pritoke se Vadi Hesban, Jarmuk, Jabok, Arnon i Zered

Genezaretsko jezero – više naziva u Bibliji: Genezaret, Kinneret, „galilejsko

more“ (sinoptici), „Tiberijadsko more“ (Ivan). U Isusovo vrijeme Židovi su ovaj

kraj oko jezera nazivali „Božjim okom“. Genezaret – sadrži hebrejsku riječ gan =

vrt. Kinneret = lira, zbog oblika. Dugo je 21 km, a široko 11 km. Dubina mu

doseže i do 48 m. Brojni mineralni izvori na dnu jezera i uz obalu.

Mrtvo more – jedinstveni svjetski fenomen. Njegova vodena površina čini najnižu

točku na svijetu, ono je najslanije i mineralima najbogatije more na svijetu. Godine

1979. ležalo je 400 m ispod površine Sredozemnog mora, dugo je 85 km a široko

18 km, površina mu je 1000 km². Podijeljeno je malim poluotokom u obliku

jezika. Vjeruje se da postoji oko 10 000 god., barem u svojem gornjem dijelu.

Voda sadrži 30% soli, zato je neobično slana i gusta. Najstariji naziv je Pustinjsko

more, zatim Slano more, u odnosu prema Sredozemlju naziva se još i Istočno,

prvo more. Naziv Mrtvo more potječe od Pompeja Trogusa kojeg citira izvjesni

Justin, a oko 180. g. tako ga naziva i galenus.

4. Istočnojordansko područje – područje između rijeke Jordana i Arapske pustinje.

Područje uglavnom čini visoravan.

Gilead – sjeverni dio. Gešur i Bašan.

Amon – naslanja se na područje Gileada

Moab

Edom – povezuje ih se s potomcima Ezava

5. Šefela – brežuljkasto područje između Judejskog gorja i Filistejske ravnice, ime joj znači

nizina.

6. Negev – od hebrejskog glagola nagab – biti suh. Glavni grad toga područja je Beer Šeba.

2

Page 3: BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA - skraćeno

7. Ravnica Jizreel – znači Bog sije. Izgleda poput trokuta jer je smještena između karmela,

gorje Gilboa i galilejskog gorja; između Galileje i Samarije. Ovuda je prolazio put od

Egipta prema sjeveru i istoku. Na ulazu u ravnicu nalazi se strateški važan grad Megiddo.

Izvori u Izraelu

Izvori Gihon i Siloe, te ribnjak Bethesda u Jeruzalemu. Elizejev izvor u Jerihonu. Filipov

izvor na putu od Betlehema prema Hebronu.

KLIMA

Vrste klima:

1. Mediteranska – područje uz Sredozemno more, od Libanona do Sinajskog poluotoka –

temperatura je preko godine uglavnom izjednačena oko 22Cº. Blaga klima, dovoljno

vlage, bujna vegetacija.

2. Kontinentalna (suptropska) – naziva se i stepska. Gorsko područje Palestine, srednji dio

od sjevera prema jugu. Temperaturne razlike su velike, temperatura ljeti danju naraste i do

45Cº, a noću padne do 25Cº, zimi ponekad padne i ispod nule. Oborine su česte u

Sjevernomgalilejskom gorju dok se prema jugu smanjuju. Česte noćne rose nadomještaju

manjak oborina prema jugu.

3. Tropska (pustinjska) – područje Jordanske usjekline, krajeve oko Mrtvog mora i Arabe,

te istočne dijelove Negeva. Ljeti temperatura dosegne do 50Cº, dok su zime vrlo blage do

4Cº, prosječna godišnja temperatura je 44Cº. oskudna vegetacija.

Izmjene dana i noći - naglašenost opreka. Najduži dan traje 14 sati a najkraći 10 sati. Prije

se smrkne i prije razdani.

Izmjene ljeta i zime – samo dva godišnja doba. Zime su blaže i vlažne, a ljeta toplija i vrlo

suha. U različitim područjima palestine drugačija su obilježja ljeta i zime.

Izmjene sušnog i kišnog razdoblja – kišno razdoblje (listopad – travanj), sušno razdoblje

(svibanj – rujan)

Kišno razdoblje – rane kiše (yoreh i moreh) padaju u listopadu i studenome; obilne kiše

(gešamin) od prosinca do veljače; kasne kiše (malqoš) od ožujka do travnja. Najviše kiše

pada u Galiljskom gorju, Jeruzalemu, Tiberijadi i Jerihonu, a najmanje u južnom dijelu

3

Page 4: BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA - skraćeno

Mrtvoga mora. U razdoblju obilnih kiša pune se vadiji. Rane i kasne kiše pogoduju

nicanju usjeva, one su djelo Jahvine milosti.

Sušno razdoblje – gotovo nikakve oborine, visoke temperature i posebni ljetni vjetrovi.

Počinje puhanjem vrućih pustinjskih vjetrova (hamasina puše između uskrsa i Duhova- 50

dana; istočnjak – eš šerqije, u SZ qadim). Od neprocjenjive važnosti je rosa zbog vlage

koju donosi. Velike opreke u temperaturi između dana i noći.

Vjetrovi

Istočni vjetar (qadim, arap. eš šarijah) – puše u proljeće i jesen. Dolazi iz pustinje i zato

je suh i jako topao. Donosi pijesak, brzo isušuje tlo.

Sjeverni vjetrovi – dosta su oskudni, pušu samo 30 dana u godini. Zimi donose hladnoću.

Južni vjetrovi pušu samo 11 dana u godini. Vjetrovi u jordanskoj usjeklini dolaze sa

sjevera i juga, velika miješanja zraka i oluje.

BILJNI I ŽIVOTINJSKI SVIJET

1. Sredozemni pojas – obilje oborina, bujna i raznovrsna vegetacija. Osobito je čuveno

južno voće.

2. Srednjegalilejsko gorje – veća nadmorska visina i smanjena količina oborina. Nekada je

ovo područje bilo poznato po velikim crnogoričnim i listopadnim šumama.

3. Jordanska usjeklina – samo po sebi je ovo područje specifično pa mu je takva i

vegetacija.

4. Istočnojordansko područje – visoravan koja na sjeveru obiluje oborinama koje se prema

jugu smanjuju. Dosta trave, a na sjeveru i šuma. Pogodno za stočarstvo i određene tipove

poljoprivrede.

5. Pustinjski pojas – specifično područje koje se sastoji od stepe i prave pustinje. Nešto

trave i grmlja pa se može uzgajati neka vrsta stoke. Pustinjska vegetacija. Navodnjavanje

područja oko Beer Šebe.

Bogata i raznovrsna fauna – Biblijski spisi.

4

Page 5: BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA - skraćeno

PUTNA MREŽA U PALESTINI

1. Pomorski putovi – izlaz na Sredozemno more, dok je Akabski zaljev otvarao mogućnost

veze s dalekim Istokom.

2. Kopneni putovi – po svome geopolitičkom položaju Palestina je most između Europe,

Azije i Afrike. Gorje koje se proteže cijelim područjem Palestine čini to područje

nepogodnim za komunikaciju, stoga se solidna komunikacija može ostvariti samo kroz

doline u smjeru sjever – jug. Dvije vrste putova mali putovi – staze za ljude i životinje i

veliki putovi:

Via maris (Morski put, derek hayyam) – najvažniji putni pravac od delte Nila na

jugu, prema Damasku na sjeveru i zatim prema području Mezopotamije. Zbog toga

što je vodio uz more zato se i naziva Morski put.

Via Regia (Kraljevski put, derek hammelek) – povezivao je Damask s

Akapskim zaljevom. Bio je paralelan Morskom putu i prolazio je kroz

Istočnojordansko područje. Vodio je uzduž Jordana, Mrtvog mora i Arabe sve do

Akabe. Bio je od manjeg značaja od onog uz more.

3. Nazaret – Jeruzalem – tri ceste:

Srednji put – Via media – preko gorskih visova Srednjopalestinskog gorja

Istočni put – Via orientalis

Zapadni put – Via occidentalis – imao je razne pravce

4. Poprečni putovi istok – zapad – dvije ceste:

Na jugu je to bila cesta koja je povezivala kroz Negeb Sredozemni pojas s

područjem Moaba i Edoma

Na sjeveru cesta koja je povezivala zaljev Akko preko ravnice Yizreel i prelazila je

u Transjordaniju

5

Page 6: BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA - skraćeno

B) BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA

Pojam i zadaća

1. Etimološki pojam arheologije – arhe – početak; logos – govor, znanost

2. Etimološki pojam biblijske arheologije – uključuje pojam arheologije i biblijski prostor

Sadržajni pojam biblijske arheologije

1. Različita shvaćanja biblijske arheologije

2. Biblijska arheologija ili arheologija Palestine – ne samo dijelove Palestine koji se

odnose na biblijske spise nego cjelokupni prostor Palestine.

3. Biblijska arheologija je kao i arheologija drugih zemalja znanost o ponovnom

zadobivanju, prikazivanju i tumačenju sačuvane baštine nekoć u zemlji nastanjenih

naroda. Biblijska arheologija služi na taj način posredovanju povijesne i kulturne

baštine Palestine snimanjem postojećeg stanja i iskopavanjima.

Zadaća biblijske arheologije

1. Istraživanje naselja i kulturne povijesti Palestine - istraživanje gornjih površina i

iskopavanja

2. Istraživanje gornjih površina – snimanje postojećih spomenika; ustanovljavanje

ostataka tella (brežuljka) i hirbe (naselje koje je nestalo ali se mjesto na kojem je ono bilo

ne razlikuje ništa od svoje okoline)

3. Iskopavanje tella ili hirbeta – djelomično iskopavanje – zaključak je općenit

4. Posredovanje kulturne i vjerske povijesti – istraživanjem svih postojećih spomenika

jednog razdoblja; uspoređivanje s prethodnim i kasnijim kulturama; uspoređivanje s

kulturama susjednih naroda

Važnost biblijske arheologije - za bolje razumijevanje Biblije i njezine poruke; za bolje

tumačenje Biblije; za potvrdu onog što je napisano u Bibliji

6

Page 7: BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA - skraćeno

Izvori

1. Pisani biblijsko – vjerski izvori – Biblijske knjige SZ i NZ, Kanonske knjige; Apokrifni

spisi; Židovska tumačenja Biblije: Talmud (lamad): Mišna (Halaka) i Gemara (Hagada).

2. Kršćanski izvori

Euzebije Cezarejski – Onomastikon 331.g.; nabraja abecednim redom mjesta iz

Biblije

Hodočasnik iz Bordeauxa – Itinerarium Burdigalense (334.g) – piše o Palestini

prije kršćanske graditeljske djelatnosti

Peregrinatio Etheriae ili Egeriae - opisuje svoj trogodišnji boravak u Izraelu,

Egiptu, Mezopotamiji i Maloj Aziji; opis uskršnje liturgije u Jeruzalemu

Jeronim - De situ et nominibus locorum hebraicorum (390.g.) – dorađeni i

popunjeni prijevod „Onomastikona“

Epifanije - De Mensuris et Ponderibus (392.g.)

Armenski svetkovinski kalendar 417 – 439.

Paladije, Eucherije, Teodosije itd.

3. Profani izvori s područja Palestine

Tekstovi Eble

Tekstovi iz Ugarita/Ras šamra

Josip Flavije – „Židovske starine“, „Židovski rat“, „Život“

4. Profani izvori okolnih naroda

Tekstovi iz Marija

Pisma iz El – Amarne

7

Page 8: BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA - skraćeno

C) METODE BIBLIJSKE ARHEOLOGIJE

Pred arheologe se stavlja dvostruki zadatak:

1. identifikacija i popis mjesta (tell i hirbe)

2. iskopavanje ostataka materijalne kulture, njihova klasifikacija i interpretacija

Metode:

1. Stratigrafska ili metoda presjeka – način kopanja prema kojima se tell presječe jednim

dosta dubokim presjekom, a iskopi se nastavljaju u pravom kutu prema pronađenim

zidinama. U svom presjeku iskopi pokazuju razne stratume koji se onda identificiraju,

klasificiraju i vremenski određuju.

2. Metoda horizontalnog površinskog iskopavanja ili iskopavanja slojeva – znači

susljedno skidanje slojeva, počevši od onih gornjih, tj. od onih najmlađih i idući prema

čvrstom ili golom tlu na kojem se nalazi jedan tell.

3. „New Archeology“ – na njega je utjecala kulturna antropologija. Na osnovi pronađenih

stvari gleda ponašanje uz analizu različitih životnih očitovanja.

Neki važniji pojmovi:

1. sloj – sastavni dio tella, stanje koje se nađe ispod zemlje

2. stratum – rekonstruirani, interpretirani korelat sloja

3. faza – stratum može biti podijeljen u više faza ako se građevinsko stanje u tijekom svoga

korištenja bilo promijenilo

4. locus – točno određeno radno područje, definirano horizontalno i vertikalno

8

Page 9: BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA - skraćeno

JERUZALEM

Povijest grada

IME Jeruzalem upućuje kao je bio posvećen bogu Salemu. Rušalimum egipatska

transkripcija kananejskog naziva Urusalim, nosi u sebi dvije riječi uru=osnutak,

salim=šalom, mir, spasenja – etimološki prevedeno „Osnutak grada boga Salima“ – glinena

zdjelica iz 20./19. st. pr. Kr. Melkisedek se spominje kao „kralj Šalema“. Mazoreti su naziv

vokalizirali kao Yerušalayim, dok je u Septuaginzi dobio naziv Jeruzalem. U 2. st. pr. Kr.

dobiva i drugi grčki naziv Hyerosolyma. Katkad se poistovjećuje s nazivom Sion. Godine

135. Rimljani su ga preimenovali u Iuppiter Capitolinus Aelia Capitolina. Arapi su grad

nazivali „svetim – ak Kuds.“

POVIJEST – prije Izraelaca ovim područjem vladaju narodi Amorejaca (3. tis. pr. Kr.),

Hiksa (18. st. pr. Kr.), Htiti (14. st.) a u 12. st. pr. Kr. naseljavaju se Filistejci „narod s mora.“

Prilikom naseljavanja Izraelci nisu uspjeli osvojiti grad, to je uspio tek kralj David koji je tu

preselio svoju prijestolnicu. Salomon je izgradio veličanstveni Hram koji su 587. g. pr. Kr.

zajedno s gradom razorili Babilonci. Grad i Hram su obnovljeni oko 540. g. pr. Kr. nakon

povratka iz sužanjstva pod vodstvom Nehemije i Ezre. Slomom židovskog ustanka grad i

Hram su 70. god. razoreni. Godine 638. osvajaju ga Arapi.

ARHEOLOGIJA – korijeni mu sežu u davnu prošlost. Tragove ljudskog života nalazimo u

4. tis. pr. Kr. Pisma pronađena u Amarni spominju Jeruzalem u 14. st. pr. Kr. kao grad –

državu. Grad je proširen nakon davidova osvajanja a posebno za njegova nasljednika

Salomona.U Izaijino vrijeme kraj Ezekija dao je sagraditi kanal, koji postoji još i danas, kojim

je povezao ribnjak Siloe s izvorom Gihonom i time osigurao opskrbu grada za dugotrajne

opsade. Davidov i Salomonov Jeruzalem razorio je 587. g. kralj Nabukodonozor, obnovljen

je pod vodstvom Ezre i Nehemije, kao i Hram. Herod Veliki ga je nadogradio i svojom

građevinskom djelatnošću uljepšao grad. Godine 70. Rimljani su razorili Jeruzalem i Hram

MASLINSKA GORA – na njoj su započeli konačni događaji spasenja a na Kalvariji potpuno

dovršeni. Ona je sva išarana kršćanskim obilježjima. S ovoga mjesta Isus je zaplakao nad

sudbinom Hrama te je kao sjenčanje na taj događaj ovdje podignuta kapela „Dominus flevit“.

9

Page 10: BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA - skraćeno

Tu se nalazi i mala džamija uzašašća sagrađena na mjestu nekadašnje crkve, zatim crkva

„Pater Noster“. Najvažnije sakralne građevine su „Crkva muke“ i „Pećina izdaje“, u

podnožju gore.

BAZILIKA KRISTOVA GROBA – mjesto Isusova groba i uskrsnuća od samih je početaka

bilo najsvetije mjesto za kršćane. Nakon 135. g. car Hadrijan podigao je na tome mjestu na

Golgoti hram božici Afroditi. Na tome je mjestu car Konstantin odlučio sagraditi

veličanstvenu baziliku Isusove smrti i uskrsnuća. Bazilika je sagrađena prema planu sirijskog

arhitekta Zenobiosa. Sastojala se od tri dijela: atriuma – nutarnjeg dvorišta; martyriona –

petolađne bazilike posvećene Spasiteljevoj muci; anastasisa – okrugle crkve u kojoj se

nalazio Kristov grob. Ovo zdanje uvelike su razrušili Perzijanci 614. g., kasnije ju je obnovio

opat Modest ali više nije posjedovala stari sjaj. Godine 1009. razrušio ju je kalif Hakem.

Ponovno je restaurirana u vrijeme križarske vladavine 1149. g. ali je samo anastasis obnovljen

u starome sjaju. U 16. st. kupolu je restaurirao hrvatski franjevac fra Bonifacije. Anastasis je

stradao 1808. g. u požaru, a obnova je počela 1867./68. zahvaljujući francuskoj i ruskoj

pomoći. Bazilika je ponovno oštećena u potresu 1927. g., a 1959. g. postignut je sporazum

vjerskih zajednica koje se brinu o svetištu, o zajedničkoj obnovi.

INBOMON – mjesto Isusova uzašašća. Područje Maslinske gore u blizini Betanije. Eteria u

4. st. spominje „Inbomon“ crkvu Isusova uzašašća. Inbomon doslovce znači uzvišica. Petar

Iberijac svjedoči da je crkva sagrađena potkraj 4. st. Srušili su je 614. g. Perzijanci, da bi ga

jeruzalemski patrijarh Modes ponovno sagradio. Staru, trošnu crkvu novom su zamijenili

križari 1102. g. sačuvali su stare oblike i mjere. Kapela je bila oktogonalnog oblika a njezina

kupola bila je otvorena, kao i kod stare crkve. U crkvi se nalazio oltar sa dva otisnuta stopala.

Saladin ju je 1187. g. pretvorio u džamiju što je ostala i do danas. Od cijele crkve ostala je

samo oktogonalna kapela s otvorenim krovom.

ELEONA – „Maslinova crkva“ – već u 2. st. kršćanska je predaja spominjala pećinu na

vrhu Maslinske gore u kojoj je Isus poučavao svoje učenike. Euzebije izvještava da je crkvu

dala sagraditi majka cara Konstantina Jelena. Prema Euzebiju uz pećinu su se vezivala dva

važnija događaja: poučavanje i pripremanje učenika, te uzašašće na nebo. Hodočasnik iz

Bordeauxa, Eterija i Sofronije izvještavaju o ljepoti Bazilike na maslinskoj gori. Patrijarh

Eutihije u 10. st. u svojim „Analima“ piše kako su crkvu razorili Perzijanci i sve do tada nije

obnovljena. Križari na ruševinama „Eleone“ grade manji oratorij. Nakon križarskog razdoblja

10

Page 11: BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA - skraćeno

„Eleona“ i pećina pali su u zaborav. Godine 1910. dominikanci su otkrili temelje

starokršćanske bazilike. Tijekom I. svjetskog rata materijal je raznesen tako da je na mjestu

dobro očuvane pećine ostala samo rupa. Na mjestu stare bazilike sagrađena je nova crkva

donacijama mnogih naroda.

PATER NOSTER CRKVA – karmelićani su na mjestu gdje je prema predaji Isus učio

učenike molitvi Očenaša sagradili samostan i crkvu.

JERUZALEMSKI HRAM – postojanje Hrama u kojemu se jahvina nazočnost pokazivala

kao spasiteljska sila bilo pojedinaca bilo cijeloga grada i naroda, on je bio ponos židovskog

naroda koji je uz njega vezao svoju egzistenciju. Ima odjeka i u Isusovu djelovanju, ali nema

nipošto pretjeranu ulogu. Prvi hram izgradio je kralj Salomon, od libanonske cedrovine i

kvalitetnog kamena, klesanog i obrađivanog u Izraelu. Bio je pravokutnog oblika veličine

30x10 m, sastojao se od tri dijela: trijema ili predvorja (ulam); svetišta (hekal) i Svetinje nad

svetinjama (debir). Hram je razoren i opljačkan 587. g. pr. Kr. Novi hram izgradili su Izraelci

pod vodstvom Zerubabela nakon povratka iz sužanjstva, dovršen je bio oko 515. g. pr. Kr.

Građen je prema konceptu Salomonovog hrama s time što mu je još pridodano predvorje za

žene. Godine 20. pr. Kr. Herod Veliki započeo je gradnju novog hrama prema mjerama

Salomonovog hrama. Hramska površina novoga hrama iznosila je 144 000 m. radovi su trajali

46 godina. Rasporedba je bila trodijelna kao i kod salomona no sve drugo je izmjenjeno.

Hram je u potpunosti završen pred sam židovski ustanak 66. g. pr. Kr., a razoren je 70. gr. pr.

Kr. slomom ustanka. Rimljani su kasnije na hramskom prostoru podigli žrtvenik i hram

svojim bogovima. Danas taj prostor ima najjači arapski pečat, ovdje se danas nalazi Kupola

nad stijenom, koja se uzdiže nad svetom stijenom, i džamija al – Aqsa podignuta 638. g.

11

Page 12: BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA - skraćeno

BETLEHEM

Povijest grada

IME grada spominje se i u pisanim dokumentima, u pismima otkrivenim u El – Amarni kao

Bitu ilu Lahmi – „grad božice Lahmi“, božice plodnosti, kasnije će iz toga biti izveden

hebrejski naziv Bet lehem – „kuća kruha.“

POVIJEST – u Betlehemu je umrla i pokopana Jakovljeva žena Rahela, Josipova i

Benjaminova majka. Rahelin grob spominje i hodočasnik iz Bordeauxa. Ovdje se rodio i kralj

David i proživio svoju ranu mladost, tu ga je Samuel pomazao za kralja. Za Betlehem je

vezana i „Knjiga o Ruti.“ O njemu je velike riječi izrekao prorok Mihej. U povijest je ušao

kao mjesto Isusova rođenja i na taj način postao je određeno središte svijeta.

CRKVA KRISTOVA ROĐENJA – uvažavajući kršćansku predaju car Konstantin je 326. g.

započeo s izgradnjom crkve. Prvi je novu crkvu opisao hodočasnik iz Bordeauxa. Euzebije

izgradnju crkve pripisuje Konstantinovoj majci Jeleni. Car i carica su bogato ukrasili. Bila je

to velika i krasna crkva, trobrodna bazilika. Na kraju glavne lađe stajala je ukrašena

oktogonalna građevina kao baldahin ispod kojeg se nalazila pećina rođenja. Hodočasnica

Eterija dala je detaljan opis crkve. Bazilika je teško oštećena u vrijeme samarijskog ustanka

početkom 6. st. da bi je oko 530. g. obnovio car Justinijan. Ova je crkva jedina crkva u

Palestini koja je preživjela upad Perzijanaca 614. g. jer su ovi na freskama vidjeli trojicu

mudraca obučenih u perzijsku nošnju. Crkva je nedirnuta preživjela i arapsko razdoblje, za

križara je detaljno obnovljena i proširena. Godine 1927. oštećena je u potresu. Car Justinijan

je sagradio uski i mali ulaz u crkvu kako se u nju ne bi moglo ući s konjima. Bazilika je

pravokutnog oblika, duga je 54 m, a glavna lađa je široka 26 m. Od bogatih konstantinovih

mozaika ostali su samo fragmenti, najpoznatiji su ostaci mozaika koji prikazuje prvih sedam

općih crkvenih sabora. Kompleks je u vlasništvu triju kršćanskih zajednica: grčko-

pravoslavne, armenske i katoličke.

12

Page 13: BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA - skraćeno

NAZARET

Povijest grada

IME - dolazi od hebrejskog glagola nsr = čuvati, paziti, bdjeti – „grad čuvar“; cvasti, pupati,

izbijati – „grad cvijeća“. Iz toga je glagola izvedena imenica neser = pupoljak, izdanak.

Teolopko značenje imena grada – „izdanak Jišajev – Mesija.“

POVIJEST – arheološki nalazi u blizini pećine Navještenja potvrđuju da je mjesto bilo

nastanjeno prije Krista. Nazaret i okolica bili su u potpunosti židovska mjesta u Isusovo

vrijeme. U vrijeme prvog židovskog ustanka grad je razrušen i opustošen. Stradao je i u

vrijeme drugog židovskog ustanka. I u vrijeme cara Konstantina Nazaret je izrazito židovski

grad. Biskup Arkulf piše da se na mjestu Marijine kuće nalazi bazilika. Nazaret se još naziva i

Marijinim gradom.

KAFARNAUM

Povijest grada

IME – jedan hebrejski midraš s početka 2. st. naziva ga Kefar Nahum, prvi dio imena

označava naselje, mjesto, dok bi drugi dio trebao označiti ime neke osobe. Židovi su vjerovali

da se ovdje nalazi grob proroka Nahuma, kao i grob čuvenog rabina Tanhuma. S vremenom

se izgubio naziv Kefar Nahum i ostao samo Tanhum. Origen je preveo Kefar Nahum kao

„mjesto utjehe“ od hebrejskog glagola naham = tješiti. Jeronim prevodi s hebrejskim

glagolom na'am = biti lijep. Josip Flavije ga spominje kao Kefarnokon.

ARHEOLOGIJA – niti jedno mjesto u Galileji ne vezuje se toliko uz Isusa kao Kafarnaum.

Značajno je povezano s Isusovim naviještanjem, brojnim izlječenjima, izborom apostola, te

naposljetku njegovim boravkom u tom gradiću. Iskapanja koja su vodili franjevci dala su

velika otkrića ne samo za arheologiju nego i za upoznavanje Isusove djelatnosti i boravka u

Kafarnaumu. Na određen način ona su arheološka potvrda podataka koji se nalaze u

Evanđeljima. Iz njih je vidljivo da je naselje postojalo još u 4. st. i da nije razoreno za

arapskih osvajanja. Nema tragova ratnih osvajanja pa je moguće da je bio razoren u potresu.

U 19. st. otkriveni su ostaci sinagoge za koju se pretpostavljalo da ju je dao sagraditi stotnik iz

Evanđelja. Otvorilo se pitanje dali je to sinagoga iz Isusova vremena u kojoj je on pročitao

13

Page 14: BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA - skraćeno

ulomak iz proroka Ilije? Pokazalo se je da ova sinagoga potječe prema izraelskim arheolozima

s kraja 2. i početka 3. st., dok franjevački misle da je 2. polovice 4. st. Ispod nje otkriveni su

temelji jedne druge zgrade, za koju se pretpostavlja de je sinagoga iz Isusova vremena.

PETROVA KUĆA - godine 1921. franjevački arheolozi pronašli su nedaleko sinagoge na

temelje oktogonalne građevine iz 5. st. s velikim ukrasnim mozaikom u čijoj se sredini

nalazio paun. Istraživanja su nastavljena 1960. god. i ona su pokazala da se radi o sakralnoj

građevini. Nakon daljnjih iskapanja pokazalo se je da se tu nalazila judeokršćanska zajednica

u kući, koja je nekoć pripadala Petrovoj punici. Prva kršćanska zajednica ostavila ju je

takvom iz poštovanja prema Isusu. Nad njom je u 5. st. sagrađena oktogonalna bazilika. Ovo

je možda jedini prostor za koji se sa sigurnošću može tvrditi da je Isus bravio u njemu.

JERIHON

Povijest grada

IME - Jerihon vjerojatno znači „grad boga Mjeseca“.

SMJEŠTAJ - Nalazi se 10-tak km od Mrtvog mora i oko 8 km od Jordana. Najniži je grad na

svijetu a ujedno je i najstariji grad na svijetu.

POVIJEST – Jerihon je najstarije poznato i arheološki obrađeno gradsko naselje na svijetu.

Njegova arheološki potvrđena starost iznosi 10 000 godina. Zbog obila vode naselje je

nastanjeno odvajkada. Kroz svoje dugo vremensko postojanje tri puta je mijenjao položaj iz

nepoznatih razloga. Najstariji dio nalazi se na uzvišici Tell el – Sultan. Nedaleko se nalazi

Jerihon Makabejaca i Heroda Velikog. Novo naselje nalazi se 2.5 km od starog Jerihona.

Jerihon iz Isusova vremena sagradio je Herod Veliki kao svoju zimsku rezidenciju. U gradu

su uglavnom živjeli pripadnici visoke klase o čemu svjedoče brojne raskošno uređene zgrade.

Jerihon je poznat i po brojnim ubojstvima koja je u njemu izvršio Herod.

Za jerihon su vezana dva značajna događaja iz Isusova života: o Zakeju cariniku i

ozdravljenju slijepca Bartimeja.

14

Page 15: BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA - skraćeno

15