SVETO PISMO Staroga i Novoga zavjetaPreveo, Ivan Ev. ari Rev. uro Martinjak1998

SadrajPostanak...............................................................................................1 Izlazak...............................................................................................106 Levitski zakonik...............................................................................190 Brojevi ..............................................................................................248 . Ponovljeni zakon ..............................................................................330 Josua .................................................................................................398 Suci...................................................................................................443 Ruta...................................................................................................492 1 Samuelova.....................................................................................500 2 Samuelova.....................................................................................563 1 Kraljevima ......................................................................................617 2 Kraljevima ......................................................................................679 1 Ljetopisa........................................................................................739 2 Ljetopisa........................................................................................793 Ezra...................................................................................................860

i

SadrajNehemija...........................................................................................879 Estera................................................................................................906 Job .....................................................................................................921 Psalmi.............................................................................................1000 Izreke ...............................................................................................1193 Propovjednik..................................................................................1263 Izaija................................................................................................1292 Jeremija..........................................................................................1388 Tuzaljke ...........................................................................................1495 Ezekiel ............................................................................................1508 . Daniel..............................................................................................1600 Hosea..............................................................................................1630 Joel .................................................................................................1644 . Amos...............................................................................................1652 Obadija ............................................................................................1663

ii

SadrajJona .................................................................................................1665 Mihej ...............................................................................................1669 . Nahum.............................................................................................1677 Habakuk..........................................................................................1682 Sefanija...........................................................................................1688 Hagaj...............................................................................................1694 Zaharija...........................................................................................1697 Malahija ...........................................................................................1713 Matej ...............................................................................................1718 . Marko..............................................................................................1781 Luka .................................................................................................1822 Ivan ..................................................................................................1888 Djela apostolska .............................................................................1941 Rimljanima......................................................................................2001 1 Korincanima................................................................................2025

iii

Sadraj2 Korincanima................................................................................2048 Galacanima .....................................................................................2063 Efezanima.......................................................................................2071 Filipljanima.....................................................................................2079 Kolosanima .....................................................................................2085 1 Solunjanima .................................................................................2091 2 Solunjanima .................................................................................2097 1 Timoteju.......................................................................................2100 2 Timoteju.......................................................................................2107 Titu..................................................................................................2112 Filemonu.........................................................................................2116 Hebrejima ........................................................................................2118 Jakovljeva .......................................................................................2136 1 Petrova .........................................................................................2142 2 Petrova .........................................................................................2148

iv

Sadraj1 Ivanova .........................................................................................2153 2 Ivanova .........................................................................................2160 3 Ivanova .........................................................................................2161 Judina.............................................................................................2163 Otkrivenje.......................................................................................2165

v

Postanak

Postanak1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50

Postanak 1 glava1

U poetku stvori Bog nebo i zemlju.

2

Zemlja je bila jo pusta i prazna. Tama je leala nad bezdanom. Duh je Boji lebdio nad vodama.3

Tada ree Bog: "Neka bude svjetlost!" I postade svjetlost. 4I vidje Bog, da je svjetlost bila dobra. Tako rastavi Bog svjetlost od tame. 5Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva no, postade veer, i postade jutro prvi dan.6

Tada ree Bog: "Neka bude svod posred voda, i neka rastavi vode od voda!" 7Tako stvori Bog svod i rastavi vode pod svodom od onih nad svodom. I tako se dogodi. 8Svod nazva Bog nebo. I postade veer, i postade jutro drugi dan. Tada ree Bog: "Voda pod nebom neka se skupi na jednom mjestu, i kopno neka se pokae!" I tako se dogodi. 10Kopno nazva Bog zemlja, skupljenu vodu nazva more. I vidje Bog, da je bilo dobro.11 9

Tada ree Bog: "Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, to nosi sjeme, i plodonosno drvee, to rodi plodove po vrsti svojoj, plodove, to u sebi samima svoje sjeme nose na zemlji!" I tako se dogodi. 12 Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje, to nosi sjeme, i drvee,1

to rodi svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog, da je bilo dobro.13

I postade veer, i postade jutro trei dan.

14

Tada ree Bog: "Neka budu svjetlila nebeska na svodu, da rastavljaju dan od noi, kao znakovi neka ona slue i pokazuju vremena, dane i godine. 15Neka svijetle na svodu nebeskom, da rasvjetljuju zemlju!" I tako se dogodi. 16Bog stvori dva velika svjetlila nebeska, vee, da vlada danom, i manje, da vlada nou, uz to jo zvijezde. 17Bog ih postavi na svod, da rasvjetljuju zemlju, 18Da vladaju danom i nou, te rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog, da je bilo dobro.19

I postade veer, i postade jutro etvrti dan.

20

Tada ree Bog: "Neka vrvi voda posvuda od ivih bia, i ptice neka lete iznad zemlje svodom nebeskom!" 21Tako stvori Bog velike morske nemani i sva iva bia, to se miu, od kojih vrvi voda, po vrstama njihovim, i sve ptice krilate u vrstama njihovim. I vidje Bog, da je bilo dobro. 22Bog ih blagoslovi rijeima: "Raajte se i mnoite se! Napunite vode u morima! I ptice neka se mnoe i napune zemlju."23

I postade veer, i postade jutro peti dan.

24

Tada ree Bog: "Neka zemlja proizvede iva bia svake vrste: stoku, ivotinje, to gmiu, i zvijeri zemaljske, sve po vrsti njihovoj!" I tako se dogodi. 25Tako stvori Bog zvijeri zemaljske po vrsti njihovoj, stoku po vrsti njezinoj i sve, to gmie na zemlji, po vrsti njihovoj. I vidje Bog, da je bilo dobro.26

Tada ree Bog: "Nainimo ovjeka na sliku i priliku svoju! Neka on vlada nad ribama morskim, nad pticama nebeskim, nad stokom, nad svim zvijerima zemaljskim i nad svim, to gmie po zemlji!"

2

Tako stvori Bog ovjeka na sliku svoju, na sliku Boju stvori ga, muko i ensko stvori ih. 28I Bog ih blagoslovi, i ree im Bog: "Raajte se i mnoite se, napunite zemlju i podvrgnite je sebi! Vladajte nad ribama morskim, nad pticama nebeskim i nad svakim ivim biem, to se mie na zemlji!"29

27

I Bog ree: "Eto, predajem vam sve na svoj zemlji bilje, to nosi sjeme, i sve drvee s plodovima, u kojima je sjeme; neka vam bude za hranu! 30Sve zeleno bilje dajem za hranu svima zvijerima zemaljskim, svima pticama nebeskim i svemu, to se mie na zemlji i ima ivot u sebi." I tako se dogodi.31

Kad vidje Bog sve, to je bio uinio, nae to za veoma dobro. I postade veer, i postade jutro esti dan. Postanak 2 glava1

Tako se dovri nebo i zemlja i sva vojska njihova.

2

Sedmi dan bio je dovrio Bog djelo svoje, to ga stvori. On poinu sedmi dan od svega djela svojega, to ga je bio stvorio. 3I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan poinu od svega djela svojega, to ga je bio stvorio i uinio.4

To je opis postanja neba i zemlje, kad su bili stvoreni. U vrijeme, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo, 5Nije jo bilo na zemlji nikakva grmlja poljskoga, i na poljima nije jo raslo nikakvo bilje, jer Gospod Bog nije jo pustio dada na zemlju i nije jo bilo ljudi, da obrauju zemlju. 6No dizala se je magla iz zemlje i natapala je svu povrinu tla.7

Tada naini Gospod Bog ovjeka (Adama) od praha zemaljskoga i udahnu mu u lice duh ivota. Tako postade ovjek ivo bie.8

Tada zasadi Gospod Bog daleko na istoku vrt u Edenu i stavi tamo3

ovjeka, kojega je bio nainio. 9I dade Gospod Bog, te nie iz zemlje svakojako drvee, ugodno za pogled i dobro za jelo, i drvo ivota usred vrta i drvo spoznanja dobra i zla.10

Od Edena dolazila je rijeka, da natapa vrt, i ona se kod izlaza iz njega dijelila u etiri otoke. 11Prva se zove Pion, koja tee pokraj cijele zemlje Havile, gdje ima zlata. 12Zlato je ove zemlje izvrsno; a tamo ima i bdelija i oniksa kamena. 13Druga se rijeka zove Gihon, koja tee pokraj cijele zemlje Ku. 14Trea se rijeka zove Tigris, koja tee istono od Asirije. etvrta je rijeka Eufrat.15

Uze dakle Gospod Bog ovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrauje i goji.16

A dade Gospod Bog ovjeku ovu zapovijed: "Sa svakoga drveta u vrtu smije jesti; 17Samo s drveta spoznanja dobra i zla ne jedi, jer im bi jeo s njega, morao bi umrijeti."18

Tada ree Gospod Bog: "Nije dobro ovjeku, da je sam. Nainit u mu pomonicu, koja mu pristaje."19

I dovede Gospod Bog sve ivotinje zemaljske i sve ptice nebeske, to ih bio nainio od zemlje, pred Adama, da vidi, kako e ih nazvati. Kako Adam nazove iva bia, onako e se zvati. 20Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima ivotinjama zemaljskim; ali se Adamu ne nae meu njima pomonica, koja bi mu pristajala. Zato Gospod Bog pusti dubok san na Adama, i dok je on spavao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom. 22Gospod Bog naini enu od rebra, to ga je bio uzeo ovjeku, i dovede je k ovjeku.23 21

Tada Adam ree: "Ta je napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega. Ona e se zvati ena, jer je uzeta od ovjeka."4

24

Zato ostavlja mu oca i mater i prianja za enu svoju, i budu jedno tijelo.25

Oboje, Adam i ena njegova, bili su goli, pa ipak se nijesu stidjeli jedan od drugoga. Postanak 3 glava1

Zmija je bila lukavija od svih ivotinja zemaljskih, to ih je bio uinio Gospod Bog. Ona ree eni: "Je li doista rekao Bog: 'Ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu'?"2

ena odgovori zmiji: "Od plodova drvea u vrtu smijemo jesti. 3Samo od plodova drveta, to stoji usred vrta, zapovjedio je Bog: 'Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inae morate umrijeti.' "4

Zmija ree eni: "Nikako neete umrijeti, 5Dapae zna Bog, da e vam se otvoriti oi, im budete jeli s njega, i da ete postati kao Bog, kad spoznate, to je dobro i zlo." Sada istom vidje ena, kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poeljan, jer daje spoznanje. I ona uze od njegova ploda i jede; i muu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega, i on isto jede. 7Tada se obadvima otvorie oi, i oni opazie, da su bili goli. Zato spletoe lie smokvino i nainie sebi od njega pregae.8 6

A kad zaue suanj koraka Gospoda Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetria, skriju se oni, Adam i ena njegova, pred Gospodom Bogom meu grmenjem u vrtu.9

A Gospod Bog viknu Adama i upita ga: "Gdje si?" On odgovori: "Kad zauh suanj koraka tvojih u vrtu, uplaih se, jer5

10

sam gol, pa sam se skrio."11

Tada upita on: "Tko ti je rekao, da si gol? Da nijesi moda jeo s drveta, s kojega ti zabranih jesti?"12

Adam odgovori: "ena, koju si mi dao da bude uz mene, ona mi dade s drveta, i jedoh."13

I Gospod Bog upita enu: "Zato si to uinila?" ena odgovori: "Zmija me zavede; zato sam jela." Tada ree Gospod Bog zmiji: "Jer si to uinila, da si prokleta meu svom stokom i svima ivotinjama zemaljskim! Na trbuhu e svojemu puzati i prah e jesti sve dane ivota svojega! 15Neprijateljstvo u staviti izmeu tebe i ene, izmeu roda tvojega i roda njezina. On e ti satrti glavu; a ti e ga raniti na peti."16 14

eni ree: "Mnoge u ti muke umnoiti, kad zatrudni. U bolovima e raati djecu, a ipak e udjeti mua svojega, koji e ti biti gospodar." Adamu ree: "Jer si popustio molbi ene svoje i jeo s drveta, za koje sam ti zapovjedio: 'Ne smije jesti s njega', to neka je prokleta zemlja zbog tebe; s mukom e se od nje hraniti sve dane ivota svojega. 18 Trnje i korov raat e ti, i ti e jesti zelje poljsko. 19U znoju e lica svojega jesti kruh, dok se ne vrati u zemlju, od koje si uzet, jer prah si i u prah se vraa."20 17

Adam nadjenu eni svojoj ime Eva; jer postade mati svima ivima.

21

A naini Gospod Bog Adamu i eni njegovoj haljine od koe i obue ih u njih.22

Tada ree Gospod Bog: "Eto, ovjek sad postade kao jedan od nas,6

tako da spoznaje, to je dobro i zlo. Da sada samo on ne prui ruku svoju i takoer ne uzme s drveta ivota i jede i vjeno ivi!" 23Zato ga progna Gospod Bog iz vrta edenskog, da obrauje zemlju, od koje je bio uzet.24

I kad je bio prognao Adama, postavi istono od vrta edenskog kerubine s maem ognjenim, iz kojega se vijao plamen, da uvaju put k drvetu ivota. Postanak 4 glava1

Adam spoznade Evu, enu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kaina, pa ree: "Dobih ovjeka s pomou Gospoda." 2Nato dobi jo jednog sina, brata njegova Abela; Abel postade pastir, Kain ratar. I poslije nekog vremena dogodi se, da Kain prinese Gospodu rtvu od plodova poljskih. 4I Abel rtvova od prvina stada svojega, i to komade sala. Gospod pogleda milostivo na Abela i rtvu njegovu, 5A na Kaina i rtvu njegovu ne pogleda. Tada se Kain rasrdi veoma i gledao je preda se mrko.6 7 3

A Gospod upita Kaina: "Zato si srdit i gleda preda se tako mrko? Jer ako pravo radi, smije slobodno dignuti pogled? Ako li krivo radi, ne vreba li tada pred vratima grijeh, kojega poeljenje upravljeno je k tebi, ali mu ti mora gospodar biti?"8

I jednoga dana, kad se je Kain sa svojim bratom Abelom, dok su bili na polju, neto sporekao, skoi Kain na brata svojega Abela i ubi ga.9

Tada upita Gospod Kaina: "Gdje ti je brat Abel?" On odgovori: "Ne znam; zar sam ja uvar brata svojega?"10

Tada ree Gospodin: "to si uinio? Glasno vie sa zemlje k meni krv brata tvojega. 11I zato da si proklet, prognan od domaeg tla, to je7

otvorilo usta svoja, da popije iz ruke tvoje krv brata tvojega. 12Kad zemlju obradi, neka ti vie ne daje uroda; lutat e i bjeat e po zemlji." A Kain se potui Gospodu: "Prevelika je kazna moja, a da bih je mogao snositi. 14Eto, izgoni me eto danas iz dobre zemlje; moram se kriti pred tobom, moram lutati i bjeati po zemlji; tko god me susretne, ubit e me."15 13

Tada mu Gospod ree: "Ne! Nego tko god ubije Kaina, bit e sedam puta osveen." I Gospod naini Kainu znamen, da ga ne ubije nitko, koji ga susretne.16

Kain ode nato ispred lica Gospodnjega i nastani se u zemlji Nod istono od Edena.17

Kain spoznade enu svoju, ona zatrudnje i rodi Enoka. Kad ovaj, sazida grad, prozva grad po imenu sina svojega Enok.18

Enoku se rodi Irad. Iradu se rodi Mehujael, Mehujaelu se rodi Metuael, Metuaelu se rodi Lamek.19

Lamek uze sebi dvije ene. Jedna se zvala Ada, druga Sila.

20

Ada rodi Jabala, koji je bio pradjed onima, to stanuju pod atorima i goje stoku.21

Brat se njegov zvao Jubal, koji je bio pradjed svima gudaima i sviraima.22

A Sila rodi TubalKaina kovaa, koji je pravio svakovrsno posue od mjedi i gvoa. Sestra TubalKainova bila je Naama.23

Lamek ree enama svojim: "Ada i Sila, ujte govor moj; ene8

Lamekove, posluajte rije moju: Ubio sam ovjeka koji me ranio i momka koji me udario.24

Ako e Kain biti sedam puta osveen, Lamek e biti sedamdeset i sedam puta." 25Kad je Adam opet bio spoznao enu svoju, i ona rodi sina, kojega nazva Set. Ree ona: "Bog mi dade drugoga sina na mjesto Abela, kojega ubi Kain." 26I Setu se rodi sin i on ga nazva Eno. Tada se poelo prizivati ime Gospodnje. Postanak 5 glava Ovo je popis potomaka Adamovih. Kad Bog stvori ovjeka, stvori ga na priliku Boju. 2Kao muko i ensko stvori ih, blagoslovi ih i dade im ime ovjek, kad su bili stvoreni.3 1

I poivje Adam sto i trideset godina i rodi mu se sin, koji mu je bio po obliju slian, i nazva ga Set. 4A rodivi mu se Set poivje Adam osam stotina godina, te mu se rode drugi sinovi i keri. 5Tako poivje Adam svega devet stotina i trideset godina; i umrije.6

A Set poivje sto i pet godina i rodi mu se Eno. 7A rodivi mu se Eno poivje Set jo osam stotina i sedam godina, te mu se rode sinovi i keri. 8Tako poivje Set svega devet stotina i dvanaest godina; i umrije.9

A Eno poivje devedeset godina i rodi mu se Kenan. 10A rodivi mu se Kenan poivje Eno jo osam stotina i petnaest godina, te mu se rode sinovi i keri. 11Tako poivje Eno svega devet stotina i pet godina; i umrije. A Kenan poivje sedamdeset godina i rodi mu se Mahalalel. 13A rodivi mu se Mahalalel poivje Kenan jo osam stotina i etrdeset godina, te mu se rode sinovi i keri. 14Tako poivje Kenan u svega devet stotina i deset godina; i umrije.912

A Mahalalel poivje ezdeset i pet godina i rodi mu se Jared. 16A rodivi mu se Jared poivje Mahalalel jo osam stotina i trideset godina, te mu se rode sinovi i keri, 17Tako poivje Mahalalel svega osam stotina i devedeset i pet godina; i umrije. A Jared poivje sto i ezdeset i dvije godine i rodi mu se Henok. 19A rodivi mu se Henok poivje Jared jo osam stotina godina, te mu se rode sinovi i keri. 20Tako poivje Jared svega devet stotina i ezdeset i dvije godine; i umrije. A Henok poivje ezdeset i pet godina i rodi mu se Metuselah. 22A rodivi mu se Metuselah poivje Henok hotei s Bogom jo trista godina, te mu se rode sinovi i keri. 23Tako poivje Henok svega trista i ezdeset i pet godina.24 21 18

15

I hotei Henok jednako s Bogom, nestade ga jednoga dana, jer ga uze Bog.25

A Metuselah poivje sto i osamdeset i sedam godina i rodi mu se Lamek. 26A rodivi mu se Lamek poivje Metuselah jo sedam stotina i osamdeset i dvije godine, te mu se rode sinovi i keri. 27Tako poivje Metuselah svega devet stotina i ezdeset i devet godina; i umrije. A Lamek poivje sto i osamdeset i dvije godine i rodi mu se sin, Kojemu nadjenu ime Noa, pa ree: "Ovaj e nas tjeiti u tekom poslu naih ruku na polju, to ga je prokleo Gospod." 30A rodivi mu se Noa poivje Lamek jo pet stotina i devedeset i pet godina, te mu se rode sinovi i keri. 31Tako poivje Lamek svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina; i umrije.29 32 28

A Noa, kad mu je bilo pet stotina godina, rodi mu se em, Ham i Jafet.

10

Postanak 6 glava A kad se ljudi poee mnoiti na zemlji i keri im se rodie, 2Vidjee sinovi Boji, da su bile lijepe keri ovjeje, i uzimali ih sebi za ene, koliko ih htjedoe.3 1

Tada ree Gospod: "Duh moj nee vie dugo ostati u ljudima; jer nijesu vie nita drugo nego meso, a trajanje ivota njihova neka bude jo samo sto i dvadeset godina."4

Onda, kada su se sinovi Boji enili kerima ovjejim, pa i kasnije jo, i ove im raale djecu, ivjeli su divovi na zemlji, gorostasi davnine, preslavni junaci.5

Kad Gospod vidje, da je pokvarenost ljudi na zemlji bila velika i da je sve miljenje i htijenje srca njihova svejednako ilo samo na zlo. 6 Pokaja se Gospod, da je bio nainio ljude na zemlji, i bio je duboko oaloen. 7I ree Gospod: "I zbrisat u s lica zemlje, ovjeka i zvijeri, gmizavce i ptice u zraku, jer se kajem, to sam ih nainio."8

Samo Noa nae milost u oima Gospodnjim.

Ovo je potomstvo Noino: Noa je bio ovjek poboan i bez prijekora u svojem narataju; Noa je ivio po zapovijedi Bojoj. 10Tri sina imao je Noa: ema, Hama i Jafeta. Tada je bila zemlja pokvarena pred Bogom i puna zloina. 12I kad Bog vidje, kako je zemlja bila veoma pokvarena, jer je sve ovjeanstvo u svojemu djelovanju bilo polo po zlu na zemlji.13 11

9

Tada ree Bog Noi: "Odluio sam, kraj svima ivim stvorenjima dolazi pred mene; jer je zemlja puna zloina, i to ih ine; i evo, unitit u ih zajedno sa zemljom. 14Napravi sebi (plovni) koveg od drveta gofera; naini pregratke u kovegu i zasmoli ga iznutra i izvana smolom!11

15

Ovako e ga napraviti: trista lakata neka bude duljina kovegu, pedeset lakata irina njegova i trideset lakata visina njegova! 16Napravi na kovegu otvor a svjetlost i lakat mu odmjeri visine odozgor naokolo; stavi onda vrata kovegu sa strane i naini u njemu donji, srednji i gornji kat! 17Jer evo: pustit u potop na zemlju, da istrijebim sva bia pod nebom, to imaju u sebi dah ivota; sve, to ivi na zemlji neka izgine! 18S tobom ipak hou sklopiti zavjet; u koveg ui e ti i s tobom sinovi tvoji, ena tvoja i ene sinova tvojih. 19Od svih ivih bia uzet e u koveg po dvoje, da ih sa sobom uzdri na ivotu; po jedno muko i jedno ensko neka bude! 20Od svake vrste ptica, stoke i od ivina, to gmiu po zemlji, neka ue s tobom po dvoje, da ostanu na ivotu. 21Priskrbi sebi i sve, to treba za hranu, i spremi to kod sebe, da bude hrane tebi i njima!"22

I Noa izvede sve onako, kako mu je bio zapovjedio Bog.

Postanak 7 glava Jednoga dana ree Gospod Noi: "Ui u koveg s cijelom obitelji svojom; jer tebe samo naoh pravedna pred sobom u svemu narataju ovom! 2Od svih ivotinja istih uzmi k sebi po sedmero, muko i ensko, a od ivotinja neistih po dvoje, muko i ensko. 3I od ptica nebeskih po sedmero, muko i ensko, da se kasnije mognu rasploditi na zemlji! 4Jer ve do sedam dana pustit u dad na zemlju za etrdeset dana i etrdeset noi i istrijebit u sa zemlje sva bia, to sam ih stvorio."5 1

Noa uini sve onako, kako mu je bio zapovjedio Gospod.

6

Noa je imao est stotina godina, kad doe potop na zemlju. 7Sa svojim sinovima, svojom enom i enama svojih sinova ue Noa u koveg pred vodama potopa. 8Od ivotinja istih i neistih, od ptica i od svega, to gmie po zemlji. 9Ue k Noi u koveg po dvoje, muko i ensko, kao to je bio Bog zapovjedio Noi.12

10

Nakon sedam dana prodrijee vode potopa na zemlju.

11

U godini eststotoj ivota Noina, sedamnaesti dan drugoga mjeseca, taj dan prodrijee svi izvori velikog bezdana, i otvorie se ustave nebeske. 12Dad je padao na zemlju etrdeset dana i etrdeset noi. 13 Upravo taj dan uoe u koveg Noa i sinovi njegovi em, Ham i Jafet, i s njima ena Noina i tri ene sinova njegovih. 14Oni i sve vrste zvijeri, stoke i ivotinja, to gmiu po zemlji, i sve vrste ptica, sve, to je imalo krila i perje. 15Uoe k Noi u koveg, po dvoje od svih ivih bia. 16 Uvijek muko i ensko od svih bia ue, kao to mu je bio zapovjedio Bog; onda Gospod zatvori za njim.17

Nato se izli potop na zemlju za etrdeset dana. Voda naraste i podie se koveg, tako da je plovio nad zemljom. 18Sve vie nabuja voda i die se visoko nad zemlju, a koveg je plovio na vodi. 19Do tako silne visine nabuja voda na zemlji, da su bila pokrivena sva visoka brda pod cijelim nebom. 20Voda se pope petnaest lakata visoko iznad brda, tako da su ona bila poplavljena.21

Tada pogiboe sva bia, to su se micala na zemlji, ptice, stoka, zvijeri i sve, to gmie po zemlji, a i svi ljudi. 22Sve, to je imalo u sebi dah ivota, sve, to je ivjelo na suhu, pomrije. 23Tako istrijebi on sva bia, to su ivjela na zemlji, ovjeka, stoku, togod gmie i ptice nebeske; sve je bilo istrijebljeno sa zemlje. Ostade samo Noa i to je bilo s njim u kovegu.24

Voda se je penjala jo sto i pedeset dana dalje na zemlji.

Postanak 8 glava1

Tada se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, to su bili s njim u kovegu, pa pusti Bog da puhne vjetar na zemlju, tako da je voda opadala. 2Zatvorie se izvori bezdana i ustave nebeske, i dad s neba13

prestade. 3Voda je pomalo otjecala sa zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade voda.4

Sedamnaesti dan sedmoga mjeseca ustavi se koveg na gori araratskoj. 5Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvi dan desetoga mjeseca pokazae se vrhovi.6

Kad proe etrdeset dana, otvori Noa prozor kovega, to ga je bio nainio, 7I ispusti gavrana, koji je lijetao tamo i ovamo, dok ne presahnu voda na zemlji. 8Tada ispusti golubicu, da vidi, je li voda otekla sa zemlje. 9Ali golubica ne nae mjesta, gdje bi stala noga njezina, pa se vrati k njemu u koveg; jer je voda jo pokrivala svu povrinu zemlje. On prui ruku svoju, uhvati je i uze k sebi u koveg.10

Onda poeka jo sedam daljnih dana, pa opet ispusti golubicu iz kovega. 11Golubica se vrati k njemu istom pred veer; i gle, ona je imala u kljunu zelen list maslinov; tada spozna Noa, da su vode otekle sa zemlje.12

Ipak poeka jo sedam daljnih dana, pa opet ispusti golubicu; ali se ona vie ne vrati k njemu.13

est stotina prve godine, prvi dan prvoga mjeseca usahnue vode na zemlji; tada Noa otkri krov na kovegu i pogleda, i vidje da se je povrina zemlje poela suiti. 14I dvadeset i sedmi dan drugoga mjeseca bila je zemlja suha. Tada ree Bog Noi: 16"Izai iz kovega ti i s tobom ena tvoja, sinovi tvoji i ene sinova tvojih! 17Sa sobom uzmi sve razne vrste ivotinja, to su s tobom: ptice, stoku i sve, to gmie po zemlji, da se slobodno kreu po zemlji, da se rasplode i razmnoe na zemlji!"18 15

I tako izae Noa is njim sinovi njegovi, njegova ena i ene sinova njegovih. 19Sve zvijeri, sve sitne ivotinje i sve ptice, sve, to se samo14

mie na zemlji, po vrstama svojim, izae iz kovega.20

Tada Noa podie Gospodu rtvenik, uze po komad od svih istih ivotinja i od svih istih ptica i prinese na rtveniku rtvu paljenicu.21

Kad omirisa Gospod miris ugodni, ree u sebi: "Nikada vie neu prokleti zemlje zbog ljudi; i makar je miljenje srca ovjejega zlo od njegove mladosti, neu ipak vie unititi sva iva bia, kao to uinih. 22 Od sada, dok bude zemlje, nee vie nestajati sjetve ni etve, studeni ni vruine, ljeta ni zime, dana ni noi." Postanak 9 glava1

I blagoslovi Bog Nou i sinove njegove i ree im: "Raajte se, mnoite se i napunite zemlju! 2Strah i trepet pred vama neka obuzme sve ivotinje zemaljske i sve ptice nebeske, sve, to se mie na zemlji, i sve ribe morske: sve je predano u vae ruke. 3Sve, to se mie, to ivi, neka vam bude za hranu: kao neko zeleno bilje, tako vam sada sve dajem, 4Samo mesa, to jo ima u sebi svoju snagu ivotnu, naime krv, ne smijete jesti. 5I za vau krv, od koje ovisi ivot va, iskat u raun; od svake ivotinje iskat u za to raun, od ovjeka, od svakoga, pa i od brata njegova iskat u raun za ivot ovjeji. 6Tko prolije krv ovjeju, njegova se krv ima takoer proliti od ovjeka, jer je Bog stvorio ovjeka po slici Bojoj. 7A vi se sad raajte i mnoite se; rairite se na zemlji i namnoite se na njoj!"8

Potom ree Bog Noi i sinovima njegovim, to su bili s njim: 9"Evo, sklapam sad zavjet s vama i s vaim potomcima, to e biti nakon vas, 10 I sa svima ivim biima, to su s vama, s pticama, sa stokom i sa svima zvijerima, to su s vama, sa svima ivotinjama zemaljskim, to izaoe iz (plovnog) kovega. 11I to sklapam zavjet svoj s vama u tu svrhu, da nijedno stvorenje ne bude vie uniteno od vode potopa, i da od sada ne doe vie potop, da zatre zemlju."

15

Nato nastavi Bog: "Ovo neka bude znak zavjeta, to ga sklapam izmeu sebe i vas i svih ivih bia, to su s vama, za sve budue narataje. 13Dugu svoju stavljam u oblake, koja e biti za znak zavjeta izmeu mene i zemlje! 14Kad eto navuem oblake na zemlju i ukae se duga u oblacima; 15Tada u se spomenuti zavjeta svojega, koji postoji izmeu me ne i vas i svih ivih bia svake vrste; i nikada vie nee biti vode za potop, da uniti sva stvorenja. 16Kad se ukae duga u oblacima, pogledat u je i spomenut u se vjenoga zavjeta izmeu Boga i svih ivih bia svake vrste, to su na zemlji."17

12

I ree Bog dalje Noi: "To je znak zavjeta, to ga sklopih izmeu sebe i svih ivih bia na zemlji."18

A sinovi Noini, koji izaoe iz plovnog kovega, bili su: em, Ham i Jafet; Ham je otac Kanaanu. 19Ova trojica bila su sinovi Noini i od njih se cijelo ovjeanstvo zemlje razgranalo. Noa poe obraivati zemlju i zasadi vinograd. 21A kad je pio vino, opio se, i leao je otkriven u atoru svojemu. 22Ham, otac Kanaanu, promatrao je golotinju oca svojega, i rekao to obojici brae svoje vani. 23 A em i Jafet uzee plat i metnue ga obojica na ramena svoja, stupie natrake unutra i pokrie njim golotinju oca svojega. Lice njihovo bilo je pri tom natrag okrenuto, tako da ne vidjee golotinje oca svojega.24 20

A kad se Noa rastrijezni od vina i doznade, to mu je bio uinio najmlai sin njegov, 25Ree on: "Proklet da je Kanaan; neka je najnii sluga brai svojoj!"26

Potom nastavi: "Blagoslovljen da je Gospod, Bog emov; Kanaan neka je sluga njegov! 27Neka rairi Bog Jafeta; neka prebiva u atorima emovim; Kanaan neka mu je sluga!"28

Noa poivje nakon potopa jo trista i pedeset godina. 29A svega16

poivje Noa devet stotina i pedeset godina; i umrije. Postanak 10 glava1

Ovo je potomstvo sinova Noinih, ema, Hama i Jafeta, kojima se rodie sinovi poslije potopa.2

Sinovi Jafetovi jesu Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meek i Tiras,3

Sinovi Gomerovi jesu Akenaz, Rifat i Togarma. Sinovi Javanovi jesu Eliah i Tari, Kitim i Dodanim.

4

5

Od ovih razgranae se narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi u svojim zemljama svaki s vlastitim jezikom prema svojim porodicama i narodima. Sinovi Hamovi jesu Ku, Mizraim, Put i Kanaan. 7Sinovi Kuovi jesu Seba, Havila, Sabta, Ramah i Sabteka. Sinovi Ramahovi jesu eba i Dedan. 8Kuu se rodi Nimrod; on je bio prvi i silni vladar na zemlji. 9Bio je silan lovac pred Gospodom; zato se kae: "Silan lovac pred Gospodom kao Nimrod." 10Njegovo se je gospodstvo u poetka protezalo na Babilon. Erek, Akad i Kalne u zemlji inearu. 11Iz ove zemlje izae u Asiriju i sazida Ninivu, RehobotIr, Kalah, 12I Resen izmeu Ninive i Kalaha; to je velik grad. A Mizraimu se rodi Ludim, Anamim, Lehabim, Naftuhim, 14Patrusim i Kasluhim, od kojih proizaoe Filisteji i Kaftorimi. Kanaanu se rodi Sidon prvoroenac njegov, i Het. 16Onda Jebuseji, Amoreji, Girgaeji, 17Hiveji, Arkeji i Sineji, 18Arvadeji, Semareji i Hamateji; otada se plemena kanaanska dalje rairie. 19Dosezalo je podruje kanaansko od Sidona prema Geraru do Gaze i prema1715 13 6

Sodomi, Gomori, Adami i Seboimu do Lee.20

To su potomci Hamovi po svojim porodicama, jezicima, zemljama i plemenima.21

I emu, ocu svih sinova Eberovih, starijemu bratu Jafetovu, rodie se sinovi.22

Sinovi emovi jesu Elam, Aur, Arfaksad, Lud i Aram. Sinovi Aramovi jesu Us, Hul, Geter i Ma. Arfaksadu se rodi Salah, a Salahu se rodi Eber.

23

24

Eberu se rodie dva sina: jedan se zvao Peleg; jer se u njegovo doba razdijeli ovjeanstvo; a brat njegov zvao se Joktan. 26Joktanu se rodi Almodad, elef, Hasarmavet i Jerah, 27Hadoram, Uzal i Diklah, 28Obal, Abimael, eba, 29Ofir, Havila i Jobab: svi ovi sinovi su Joktanovi. 30 Prebivalita njihova protezala se od Mee prema Sefaru do gora istonih.31

25

To su potomci emovi po svojim porodicama, jezicima, zemljama i plemenima.32

To su porodice potomaka Noinih po svojim porodicama i plemenima. Od njih se razgranae narodi po zemlji poslije potopa. Postanak 11 glava1

Sva zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor.

I tako, kako su se selili od istoka, naoe ravnicu u zemlji inearskoj i ondje se naselie. 3Tada rekoe jedan drugome: "Hajde da pravimo opeku i da je peemo u ognju!" Tako im je sluila opeka za kamen i18

2

smola zemljana za buku. 4Potom rekoe: "Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne rasprimo po svoj zemlji!"5

A Gospod sie da vidi grad i kulu, to su ih zidali sinovi ovjeji. 6I ree Gospod: "Evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to poee raditi. Otada nee im smetati nita da ne urade, to naume. 7 Hajde da siemo i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga to govore!"8

I raspri ih Gospod odanle po svoj zemlji, i tako moradoe odustati od zidanja grada. 9Zato se prozva Babel; jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odanle ih raspri Gospod po svoj zemlji.10

Ovo su potomci emovi. emu je bilo sto godina, kad mu se rodi Arfaksad, dvije godine poslije potopa. 11I poivje em, poto mu se rodi Arfaksad, jo pet stotina godina i rode mu se sinovi i keri. A Arfaksad poivje trideset i pet godina i rodi mu se Salah. 13I poivje Arfaksad, poto mu se rodi Salah, etiri stotine i tri godine i rode mu se sinovi i keri. A Salah poivje trideset godina i rodi mu se Eber. 15I poivje Salah, poto mu se rodi Eber, jo etiri stotine i tri godine i rode mu se sinovi i keri. A Eber poivje trideset i etiri godine i rodi mu se Peleg. 17I poivje Eber, poto mu se rodi Peleg, jo etiri stotine i trideset godina i rode mu se sinovi i keri. A Peleg poivje trideset godina i rodi mu se Reu. 19I poivje Peleg, poto mu se rodi Reu, jo dvjesta i devet godina i rode mu se sinovi i keri,18 16 14 12

19

A Reu poivje trideset i dvije godine i rodi mu se Serug. 21I poivje Reu, poto mu se rodi Serug, jo dvjesta i sedam godina i rode mu se sinovi i keri. A Serug poivje trideset godina, i rodi mu se Nahor. 23I poivje Serug, poto mu se rodi Nahor, jo dvjesta godina i rode mu se sinovi i keri. A Nahor poivje dvadeset i devet godina i rodi mu se Terah. 25I poivje Nahor, poto mu se rodi Terah, jo sto i devetnaest godina i rode mu se sinovi i keri.26 24 22

20

A Terah poivje sedamdeset godina i rodi mu se Abram, Nahor i Haran. Ovo su potomci Terahovi. Terahu se rodi Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodi Lot. 28Haran umrije jo za ivota oca svojega Teraha u postojbini svojoj, u Uru u Kaldeji.29 27

Abram se i Nahor oenie. Abramova ena zvala se Saraja, a Nahorova ena zvala se Milka; ova je bila ki Harana, oca Milke i Jiske. 30A Saraja bila je nerotkinja; nije imala djece.31

Tada uze Terah sina svojega Abrama i unuka svojega Lota, sina Haranova, i snahu svoju Saraju, enu Abrama, sina svojega, i iseli se s njima iz Ura u Kaldeji, da idu u zemlju kanaansku. Kad dooe do Harana, nastanie se ondje.32

I bilo je dana Terahovih dvjesta i pet godina; potom umrije Terah u Haranu.

20

Postanak 12 glava Jednoga dana ree Gospod Abramu: "Idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju, koju u ti pokazati! 2Jer uinit u te velikim narodom, i blagoslovit u te, i uveliat u ime tvoje; i ti e biti blagoslov. 3Blagoslovit u one, koji tebe blagoslivljaju, i proklet u one, koji tebe proklinju; u tebi e biti blagoslovljena sva plemena na zemlji."4 1

I poe Abram, kako mu je bio zapovjedio Gospod, i s njim poe Lot. Sedamdeset i pet godina bilo je Abramu, kad iseli iz Harana. 5I uze Abram Saraju, enu svoju, i Lota, sina brata svojega, i sve blago, to su ga imali, i svu druinu, to su je bili dobili u Haranu, i izaoe, da zapute u zemlju kanaansku; i oni dooe u zemlju kanaansku.6

Proe Abram zemlju sve do svetita ekema, sve do hrasta Moreh. Kanaanci su tada prebivali u zemlji. 7Tada se Gospod ukaza Abramu i ree: "Potomcima tvojim dat u zemlju ovu." I on naini ondje rtvenik Gospodu, koji mu se bio ukazao.8

Potom otide odatle dalje u gore istono od Betela i postavi ator svoj izmeu Betela na zapadu i Aja na istoku; tu naini Gospodu rtvenik i prizva ime Gospodnje.9

Onda se die Abram i otide dalje, prema Negebu.

10

A kad nastade glad u zemlji, sie Abram u Egipat, da se tamo za koje vrijeme skloni; jer je glad teko pritiskivala zemlju.11

Kad se priblii Egiptu, ree Saraji, eni svojoj: "Znam dobro, da si lijepa ena za gledati; 12I kad te vide Egipani pomislit e: 'To mu je ena,' i mene e ubiti, a tebe ostaviti na ivotu. 13Reci jednostavno, da si mi sestra, da mi zbog tebe bude dobro, i da zbog tebe ostanem na ivotu!"21

I kad doe Abram u Egipat vidjee Egipani, da je ena vrlo lijepa. Vidjee je i dvorani faraonovi i hvalie je pred faraonom. I bi ena dovedena u dvor faraonov, 16I on je inio dobro Abramu zbog nje; dobio je ovaca, goveda, magaraca, sluga i slukinja magarica i deva.15

14

Ali Gospod pusti teka zla na faraona i na dom njegov zbog Saraje, ene Abramove. 18Tada dozva faraon Abrama i upita: "to si mi to uinio? Zato si mi tajio, da ti je ena? 19Zato si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je uzeh sebi za enu? A sada, eto ti ena tvoja; uzmi je i idi!"20

17

I zapovjedi faraon ljudima za njega, neka isprate njega, enu njegovu i sve, togod je imao. Postanak 13 glava1

Tako otide Abram iz Egipta prema Negebu, on i ena njegova i sve, togod je imao, i Lot s njim. 2A bio je Abram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom. 3Iz Negeba poe od mjesta do mjesta sve do Betela, do mjesta, gdje mu je prije bio ator, izmeu Betela i Aja, 4Do mjesta, gdje je prije bio nainio rtvenik; i tamo prizva Abram ime Gospodnje.5

A i Lot, koji je iao s Abramom, imao je ovaca, goveda i atora. 6I tako im nije bilo dosta zemlje, da ostanu zajedno, jer je blago njihovo bilo tako veliko, da nijesu mogli ostati zajedno. 7I nasta svaa meu pastirima stada Abramova i pastirima stada Lotova; a uz to su tada prebivali jo i Kanaanci i Perizeji u zemlji.8

Zato ree Abram Lotu: "Neka ne bude svae izmeu mene i tebe, izmeu mojih i tvojih pastira; jer braa smo. 9Nije li sva zemlja pred tobom? Odijeli se radije od mene! Ako e ti nalijevo, ja idem nadesno; ako li e ti nadesno, ja idem nalijevo."

22

10

I Lot podie oi svoje i vidje, da je sav kraj na Jordanu posve natopljen Gospod naime nije bio jo zatro Sodomu i Gomoru kao vrt Gospodnji, kao zemlja egipatska, sve do Soara. 11I Lot izabra sebi sav kraj na Jordanu; i potom Lot otide na istok; tako se razdijelie jedan od drugoga. Abram je ostao u zemlji kanaanskoj. Lot se je nastanio u mjestima kraja na Jordanu i razapeo atore svoje sve do Sodome. 13A ljudi u Sodomi bili su nevaljani i ogrijeili su se veoma pred Gospodom.14 12

A Gospod ree Abramu, poto se bio Lot odijelio od njega: "Podigni oi svoje i pogledaj s mjesta, gdje stoji, prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; 15Jer svu zemlju, to je vidi, dat u tebi i potomstvu tvojemu zauvijek. 16I uinit u, da potomstva tvojega bude kao praha na zemlji. Ako tko mogne izbrojiti prah na zemlji, moi e tada izbrojiti i potomstvo tvoje. 17Ustani i proi zemlju u duinu i u irinu, jer u je dati tebi."18

I Abram die atore svoje i nastani se uz hrastove Mamre, to su kod Hebrona, i tu podie rtvenik Gospodu. Postanak 14 glava U vrijeme Amrafela, kralja inearskog, Arioka, kralja elasarskog, Kedorlaomera, kralja elamskog, i Tidala, kralja gojimskoga. 2Dogodi se, da se ovi zaratie s Berom kraljem sodomskim, Birom, kraljem gomorskim, sa inabom, kraljem adminskim, sa emeberom, kraljem seboimskim i s kraljem u Beli, to jest u Soaru. 3Svi se oni skupie u dolini sidonskoj, gdje je Slano more. 4Dvanaest godina bili su podloni Kedorlaomeru, ali se u trinaestoj odmetnue. 5A u etrnaestoj godini doe Kedorlaomer i kraljevi, to su bili s njim, i porazie Refaime u Atarot Karnaimu, Zuzime u Hamu, Emime u ravnici kod Kirjatajimu, 6I Horeje na gorama seirskim sve do El Parana, to lei na kraju pustinje. 7 Potom se vratie i dooe u En Mipat, to jest Kade, i porazie svu231

zemlju Amaleana i Amorejaca, to su prebivali u Hazezon Tamaru. Tada izaoe kralj sodomski, kralj gomorski, kralj admonski, kralj seboimski i kralj u Bali, to jest u Soaru, i postavie se u boj proti njih u dolini sidimskoj, 9Proti Kedorlaomeru, kralju elamskom, Tidalu, kralju gojimskom, Amrafelu, kralju inearskom, i Arioku, kralju elasarskom: etiri kralja proti petorice. 10A u dolini sidimskoj bilo je mnogo jama, iz kojih se vadila smola. I kad su se kraljevi sodomski i gomorski dali u bijeg, popadoe u njih; ostali pobjegoe u gore. 11Tada oni uzee sa sobom sve blago Sodome i Gomore i svu hranu njihovu, pa otidoe. 12 Uzee i Lota, sina brata Abramova, i blago njegovo i otidoe; on se je naime bio nastanio u Sodomi. A doe jedan, koji je bio utekao, i javi Abramu, Hebreju, koji je prebivao tada kod hrasta Mamre Amorejca, brata Ekolova i Anerova, koji su bili u savezu s Abramom. 14A kad je uo Abram, da su brata njegova zarobili i odveli, naorua sluge svoje prokuane, trista i osamnaest ljudi, koji se rodie u njegovoj kui, i poe za njima u potjeru do Dana. 15Nou razredi svoje ljude, udari na njih sa slugama svojim, razbi ih, i tjerao ih je do Hobe, koja lei sjeverno od Damaska. 16 Tako povrati natrag sve blago, i Lota, brata svojega, i njegovo blago povrati zajedno sa enama i ostalim ljudima.17 13 8

A kad se vraao iza pobjede nad Kedorlaomerom i kraljevima, to su bili s njim u savezu, izae mu u susret kralj sodomski u dolinu ave, to jest, dolinu kraljevsku. I Melkizedek, kralj salemski, donese kruh i vino, on je bio sveenik Boga svevinjega; 19I blagoslovi Abrama i ree: "Blagoslovljen da si, Abrame, od Boga svevinjega, Stvoritelja neba i zemlje! 20I neka je slavljen Bog svevinji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje!" Abram mu dade desetinu od svega.21 18

A kralj sodomski ree Abramu: "Daj meni samo ljude, a blago zadri24

za sebe!" 22Ali Abram odgovori kralju sodomskomu: "Diem ruku svoju Gospodu, Bogu Svevinjemu, Stvoritelju neba i zemlje i zaklinjem se: 23 Ni konca, ni remena od obue, nita od svega, to je tvoje, ne uzimam, da ne rekne: 'Ja sam obogatio Abrama'. 24Ja neu nita osim ono, to su pojeli momci, i dio ljudima, to su ili s menom, Aneru, Ekolu i Mamreu. Oni neka uzmu svoj dio!" Postanak 15 glava1

Poslije tih dogaaja doe rije Gospodnja Abramu u jednom vienju ovako: "Ne boj se, Abrame, ja sam tit tvoj; plaa tvoja bit e vrlo velika."2

Abram odgovori: "Ah, Gospode, Boe, to mi moe dati, kad moram da ivim bez djece, i Damaanin Eliezer bit e posjednik imetka mojega?" 3I Abram nastavi: "Eto, nijesi mi dao potomstva, i tako e moj sluga roen u mojoj kui biti batinik moj."4

Ali gle, odmah rije Gospodnja doe mu ovako: "Nee taj biti batinik tvoj, nego onaj koji e izai ad tebe, bit e batinik tvoj." 5Pa ga izvede i ree mu: "Pogledaj na nebo i prebroji zvijezde, ako ih moe prebrojiti!" I onda nastavi: "Toliko e biti potomstva tvojega."6

Abram povjerova Gospodu, i on mu to urauna u pravednost.

7

I ree mu: "Ja sam Gospod, koji te izvedoh iz Ura u Kaldeji, da ti dadnem zemlju ovu u posjed tvoj."8

A on odgovori: "Gospode, Boe, po emu u spoznati, da u je posjedovati?"9

Gospod mu ree: "Donesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, grlicu i mladoga goluba!" 10I donese mu sve te ivotinje, raspolovi ih po sredini i metnu svaku polovicu jednu prema25

drugoj; ali ne raspolovi ptica. 11Tada su se ptice grabilice sputale na komade mesa; a Abram ih odgonio. 12I kad je sunce zalazilo, pade na Abrama dubok san, i ujedno ga obuze strah i velik mrak.13

Tada ree Gospod Abramu: "Znaj, da e potomci tvoji boraviti u tuoj zemlji, koja im ne pripada, i morat e sluiti drugima, koji e ih tlaiti etiri stotine godina. 14Ali narodu, kojemu e sluiti ja u suditi, a poslije e oni izai s velikim blagom. 15A ti e poi u miru k ocima svojim i bit e pokopan u sretnoj starosti. 16U etvrtom narataju oni e se vratiti ovamo; jer zlodjela Amorejaca jo nisu potpuna." Kad zapadne sunce i nasta dubok mrak, gle, eravica se zadimila, i plamen je ognjeni prolazio izmeu onih komada rtvenih! 18Tada sklopi Gospod zavjet s Abramom i ree: "Tvojemu potomstvu dat u zemlju ovu od rijeke egipatske sve do velike rijeke, rijeke Eufrata. 19Zemlju Keneja, Kenizeja, Kadmoneja, 20Hiteja, Perizeja, Refaima, 21Amoreja, Kanaanaca, Girgaeja i Jebuseja." Postanak 16 glava Saraja, ena Abramova, nije mu raala djece; a imala je slukinju Egipanku, po imenu Agaru. 2Tada ree Saraja Abramu: "Gle, Gospod mi je uskratio djecu; uzmi dakle slukinju moju za enu; pa moda po njoj doem do djece." Abram prista na rije Sarajinu.3 1 17

I Saraja, ena Abramova, uze Agaru Egipanku, slukinju svoju, iza deset godina, otkako se nastani Abram u zemlji kanaanskoj, i dade je Abramu, muu svojemu, za enu. 4I on ue k Agari, i ona zatrudnje. A kad ona opazi, da je trudna, prezre gospodaricu svoju.5

Tada ree Saraja Abramu: "Uvredu, to mi se nanosi, ti si skrivio. Ja ti dadoh slukinju svoju za enu, a ona sad, kad vidje, da je trudna, prezire mene. Gospod neka sudi meni i tebi!"

26

Abram odgovori Saraji: "Gle, slukinja tvoja u ruci je tvojoj; ini s njom, kako ti drago!" I Saraja stade s njom strogo postupati, te ona pobjee od nje. 7Aneo Gospodnji nae je na studencu u pustinji, na studencu na putu u ur. 8I upita je: "Agaro, slukinjo, Sarajina, odakle dolazi i kamo ide?" Ona odgovori: "Bjeim od Saraje, gospodarice svoje."9

6

Aneo Gospodnji ree joj: "Vrati se natrag gospodarici svojoj i podvrgni se vlasti njezinoj!"10

I jo joj ree aneo Gospodnji: "Umnoit u potomstvo tvoje tako, da se nee moi prebrojiti od mnoine." 11Dalje joj ree aneo Gospodnji: "Eto, trudna si sad i rodit e sina, kojemu nadjeni ime Imael; jer Gospod uslii vapaj tvoj! 12On e biti ovjek slian divljemu magarcu; ruka e se njegova dizati na svakoga, a svaija ruka na njega, i boravit e u blizini sve svoje brae."13

Tada ona prozva Gospoda, koji je bio s njom govorio: "Ti si Bog Svevidljiv"; jer, ree ona, "ja sam zaista gledala onoga, koji mene vidi i ostala iva." 14Zato se zove studenac onaj BeerLahaiRoi "studenac Svevidljivoga". On lei, kako je poznato, izmeu Kadea i Bereda. I Agara rodi Abramu sina, i Abram nazva sina, to mu ga darova Agara, Imael. 16Abramu je bilo osamdeset i est godina, kad Agara rodi Abramu Imaela. Postanak 17 glava Kad Abramu bi devedeset i devet godina, javi se Gospod Abramu i ree mu: "Ja sam Bog Svemoni; hodi preda mnom i budi savren! 2I sklopit u zavjet izmeu sebe i tebe, i dat u ti veoma mnogobrojno potomstvo."3 4 1 15

Tada Abram pade niice na svoje lice, i Bog je s njim govorio ovako: "Evo, ja sklapam zavjet s tobom, i ti e postati otac mnogim27

narodima. 5Zato od sada tvoje ime nee biti Abram, nego e se zvati Abraham; jer te postavljam ocem veoma mnogobrojnim narodima. 6 Umnoit u veoma potomstvo tvoje i nainit u od tebe narode, i kraljevi e izai od tebe. 7Sklapam zavjet vjean izmeu sebe i tebe i potomstva tvojega, kroz sve narataje, i bit u Bog tebi i potomcima tvojima. 8Tebi i potomstvu tvojemu dat u zemlju, u kojoj sad prebiva kao tuinac, svu zemlju kanaansku, u vjeni posjed; a ja u biti Bog njihov."9

I ree Bog dalje Abrahamu: "Tako drite zavjet moj, ti i potomstvo tvoje kroz sve narataje! 10A ovo je zavjet moj izmeu mene i vas i potomstva tvojega, to ete ga drati: sve muko kod vas ima se obrezivati. 11A obrezivat ete se na mesu svoje prednje koice, i to neka bude znak zavjeta izmeu mene i vas! 12Osam dana iza roenja neka se obree kod vas svaki djeak, kroz sve narataje, i sluga roen u kui i rob za novac kupljen od kojega god tuinca, koji nije iz potomstva tvojega. 13Ima biti obrezan i roeni u kui tvojoj sluga i kupljeni od tebe za novac rob. Tako ima biti zavjet moj vjeno utisnut u meso vae. 14A neobrezan muki, koji ne bude obrezan na mesu svoje prednje koice, neka se istrijebi iz naroda svojega; on je prelomio zavjet s menom." Jo ree Bog Abrahamu: "Saraju, enu svoju, ne zovi vie Saraja, nego neka joj bude ime Sara! 16Jer ja u je blagosloviti i dat u ti sina od nje; blagoslovit u je; izai e od nje narodi, i kraljevi narodima proizai e od nje." 17Tada Abraham pade niice na svoje lice i nasmija se; jer pomisli u sebi: "Zar da se jednome stogodinjaku rodi sin, ili da rodi Sara, koja ima devedeset godina?" 18Zato ree Abraham Bogu: "O da bi samo Imael ivio pred tobom!"19 15

Ali Bog odgovori: "Ne, Sara, ena tvoja, rodit e ti sina, ti mu nadjeni ime Izak! S njim u sklopiti zavjet vjeni, to e vrijediti i za potomke njegove. 20A i za Imaela usliio sam te: eto, blagoslivljam ga i inim ga plodnim i dajem mu veoma mnogobrojno potomstvo. Dvanaest28

knezova izai e od njega, i uinit u ga ocem velikog naroda. 21A sklopit u zavjet svoj s Izakom, koga e ti roditi Sara idue godine u ovo doba."22

Kad zavri Bog s njim svoj govor, die se od Abrahama.

23

Tada Abraham uze Imaela, sina svojega, i sve koji se rodie u kui njegovoj, i sve, kojegod je bio kupio za novac, sve, to je bilo muko u kui Abrahamovoj, i obreza jo isti dan meso njihove prednje koice, kako mu je bio zapovjedio Bog. 24A bilo je Abrahamu devedeset i devet godina, kad bi obrezan na mesu svoje prednje koice. 25A Imaelu, sinu njegovu, bilo je trinaest godina, kad bi obrezan na mesu svoje prednje koice. U jedan isti dan bili su obrezani Abraham i sin njegov Imael. 27I svi muki kue njegove, roeni u kui i od tuinaca za novac kupljeni, bili su obrezani s njim. Postanak 18 glava Opet se javi Gospod Abrahamu kod hrastova Mamre, kad je za dnevne ege sjedio na ulazu u ator. 2Kad on naime podignu oi svoje i pogleda oko sebe, i gle, tri ovjeka stajala su pred njim. Kad ih ugleda, potra im od ulaza u so tor u susret i pokloni se sve do zemlje; 3 I ree: "Gospode, ako sam naao milost u oima tvojim, nemoj eto da mimoie slugu svojega! 4Dajte, molim, da vam se donese malo vode, da operete noge svoje! Onda se odmorite pod drvetom! 5A ja u vam iznijeti neto za pojesti, da se okrijepite. Tada moete poi dalje. Pa zato ste i proli pokraj sluge svojega." I oni rekoe: "Uini, kako si rekao!" Nato Abraham otra k Sari u ator i ree: "Uzmi brzo tri mjerice brana, bijeloga brana, zamijesi i ispeci pogae!" 7Onda otra Abraham govedima, uze tele mlado, debelo i dade ga momku, koji ga296 1 26

brebolje zgotovi. 8Nato donese masla i mlijeka i tele, to ga je dao zgotoviti, i postavi to pred njih, a sam ih je posluivao pod drvetom, dok su oni jeli.9

Tada ga upitae: "Gdje je Sara, ena tvoja?" On odgovori: "Unutra u atoru." Potom ree Gospod: "Do godine u ovo doba opet u se vratiti k tebi; tada e Sara, ena tvoja, imati sina." A Sara je sluala na ulazu u ator, to je bio za njim. 11A Abraham i Sara bili su stari i vremeni, i u Sare bilo je ve prestalo, to biva u ena. 12Zato se Sara sama u sebi nasmija; jer pomisli: "Kad sam ve uvenula, zar da jo pomiljam na ljubav? I moj je gospodar isto tako star."13 10

A Gospod ree Abrahamu: "to se smije Sara i misli: 'Zar u zbilja jo roditi, kad sam ostarjela?' 14Je li Gospodu ita nemogue? Do godine u ovo doba opet u doi k tebi, i tada e Sara imati sina."15

Tada Sara zataji i ree: "Nijesam se smijala." Jer se je uplaila. A on ree: "Ne, ti se jesi smijala."16

Nato se ljudi digoe odanle i okrenue prema Sodomi, i Abraham poe s njima, da ih isprati.17 18

A Gospod pomisli: "Zar da krijem od Abrahama, to kanim uiniti? Abraham e ipak postati narod velik i moan, i u njemu e biti svi narodi na zemlji blagoslovljeni. 19Zato u mu dati, da to sazna, pa da zapovjedi djeci svojoj i potomstvu svojemu, neka se dre puta Gospodnjega radei po pravdi i pravici, da bi Gospod izvrio na Abrahamu, to mu je obeao." Ree dakle Gospod: "Tuba na Sodomu i Gomoru doista je velika, i grijeh njihov veoma je teak. 21Zato u sii i vidjeti, da li su doista inili kako to govori o njima tuba, to je doprla do mene; pa u to3020

razvidjeti."22

Nato okrenue drugi ljudi odanle prema Sodomi, a Abraham jo ostade pred Gospodom. 23I Abraham pristupi blie i ree: "Zar e zbilja i pravednoga pogubiti s bezbonim? 24Moe biti ima u gradu pedeset pravednika. Zar e ih zbilja unititi ili zar radije se nee smilovati mjestu zbog pedeset pravednika, to su u njemu? 25Daleko neka je od tebe, da tako to uini, i da zajedno s bezbonim usmrti i pravednoga, i da bude pravedniku kao i bezboniku! Daleko to neka je od tebe! Zar da sudac cijeloga svijeta ne sudi po pravdi?"26

Tada odgovori Gospod: "Ako naem u Sodomi pedeset pravednika u gradu, oprostit u cijelomu mjestu zbog njih." A Abraham uze iznova i ree: "Evo, ja sam se eto ve usudio da govorim s Gospodom svojim, premda sam samo prah i pepeo. 28Moe biti da ima pravednika pedeset manje pet. Zar e zbog ovih pet zatrti cijeli grad?" On odgovori: "Neu ga unititi, ako naem tamo etrdeset i pet."29 27

I opet nastavi s njim govoriti i ree: "Moe biti da ih se tamo nae samo etrdeset." Od odgovori: "Neu to uiniti zbog tih etrdeset."30

Tada ree: "Ah, ne ljuti se, Gospode, ako jo jedanput progovorim! Moe biti da ih se tamo nae samo trideset." On odgovori: "Neu to uiniti, ako tamo naem trideset."31

I opet ree: "Ja sam se ve usudio da govorim Gospodu! Moe biti da ih se tamo nae samo dvadeset." On odgovori: "Neu ih unititi i zbog tih dvadeset."32

Tada ree: "Ah, ne ljuti se, Gospode, ako samo jo jedno progovorim! Moe biti da ih se tamo nae samo deset." On odgovori: "I Neu ih unititi i zbog tih deset."31

33

Nato Gospod otide, iza toga zavri razgovor s Abrahamom, a Abraham se vrati natrag kui. Postanak 19 glava1

Kad oba anela uveer dooe u Sodomu, upravo je tada sjedio Lot na vratima sodomskim, im ih Lot ugleda, ustade pred njima, pokloni se sve do zemlje, 2I ree: "Molim vas, gospodo, svratite se u kuu sluge svojega, da prenoite, i operite noge svoje! Sutra rano moete onda uraniti i put svoj nastaviti." A oni rekoe: "Ne, mi emo prenoiti vani." 3Ali on navali i primora ih, pa se oni navratie k njemu i dooe u kuu njegovu. On im tada ugotovi veeru i dade ispei nekvasnih pogaa, i oni jedoe.4

Ali prije nego jo otidoe da legnu, opkolie ljudi grada Sodome kuu mlado i staro, sav narod do posljednjega ovjeka. 5Oni pozvae Lota i rekoe mu: "Gdje su ljudi, to veeras dooe k tebi? Izvedi nam ih, da ih upoznamo!" Tada Lot izae k njima van pred vrata, a zatvori vrata za sobom; 7I ree: "Ne inite takva zla, brao moja! 8Evo, imam jo dvije keri koje ne spoznae mua: njih u vam izvesti, pa inite s njima to vam je drago; samo ne dirajte u ove ljude; jer uoe u sjenu krova mojega!"9 6

Ali oni viknue: "Odstupi odatle!" i rekoe: "Ovaj doe ovamo kao doljak i sad hoe da nam sudi. Sad emo uiniti tebi jo gore nego njima!" I navalie silom na ovjeka, na Lota, i primicali su se sve blie, da razbiju vrata.10

Tada ona dva ovjeka pruie ruke svoje i uvukoe Lota k sebi u kuu i zatvorie vrata. 11A ljude pred kunim vratima, malo i veliko, udarie sljepoom, tako da su se uzalud muili da nau vrata.

32

12

Nato dva ovjeka rekoe Lotu: "Ako ima ovdje jo koga svojega, zeta, svoje sinove i ker, ili koga jo drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta! 13Jer mi emo zatrti ovo mjesto; jer teka se tuba digla proti njima pred Gospodom, zato nas posla Gospod, da ih zatremo."14

Tada Lot izae van i porazgovori se sa zetovima svojim, koji su se bili oenili kerima njegovim, i ree: "Ustajte! Izaite iz mjesta ovoga, jer e Gospod zatrti grad ovaj!" Ali su zetovi njegovi mislili, da se on samo ali.15

Kad osvanula zora, navalie aneli na Lota, da se pouri, i rekoe: "Ustani! Uzmi enu svoju i dvije keri svoje, to su jo kod kue, da i ti ne pogine zbog krivnje grada toga!" 16Kad se je on jo uvijek skanjivao, uzee ljudi za ruku njega, enu njegovu i obje keri njegove i izvedoe ih izvan grada; jer mu je Gospod bio milostiv.17

Oni ga izvedoe van i pustie ga istom pred gradom, i rekoe mu: "Bjei, jer ti se radi o ivotu, ne ogledaj se natrag i ne ustavljaj se nigdje u toj nizini Jordana; bjei u goru, da i ti ne pogine!" Lot im odgovori: "Nemoj tako, Gospode! 19Evo, sluga tvoj nae milost u oima tvojim i veliko mi iskazuje milosre, kad hoe da mi spasi ivot. Ali ja ne smijem bjeati u goru; mogla bi me pri tom lako zadesiti nesrea, pa bih poginuo. 20Eno, tamo je grad dosta blizu, kamo bih mogao utei, a malen je. Tamo bih htio utei, jer je malen, pa da ostanem na ivotu,"21 18

On odgovori: "Evo, neka ti bude, i u tom u te posluati, da ne razorim grad, o kojem govori. 22Bjei brze tamo; jer ne mogu nita initi, dok ne stigne onamo!" Zato se prozva taj grad Soar. Sunce je upravio ogranulo, kad je Lot doao u Soar. 24Tada pusti Gospod na Sodomu i Gomoru dad sumpora i ognja od Gospoda, s neba. 25I uniti te gradove, svu nizinu sa svima stanovnicima tih3323

gradova i sve, to je raslo na poljima.26

A kad se je ena njegova iza njega ogledala natrag postade stup od soli. Rano drugoga jutra otide Abraham na mjesto, gdje je bio stajao pred Gospodom. 28Kad se zagleda dolje na Sodomu i Gomoru i na svu pokrajinu one nizine, vidje, kako se dim dizao od zemlje kao dim iz pei.29 27

Bog e dakle spomenu Abrahama, kad je Bog zatirao gradove one nizine, i izvede Lota iz, propasti, a uniti gradove, u kojima je bio Lot prebivao.30

Lot otide od Soara dalje gore i nastani se s kerima svojim u gori; jer se je bojao ostati u Soaru. I stanovao je u jednoj peini s obje keri svoje. Tada ree starija mlaoj: "Na je otac star, a nema vie nijednog ovjeka u zemlji, koji bi htio opiti s nama, kako je to obiaj po svemu svijetu. 32Hajde da dadnemo ocu svojemu vina, neka pije, pa da legnemo s njim, da po ocu svojemu dobijemo djecu!" 33I dadoe onu no ocu svojemu vina da pije; tada ode starija unutra i lee uz oca svojega, a on ne opazi ni kako ona lee, ni kako ustade. 34Drugo jutro ree starija mlaoj: "Eto, leala sam noas uz oca svojega. Dajmo mu da pije vina i ovu no, pa onda poi ti unutra i lezi uz njega, da po ocu svojemu dobijemo djecu!" 35Tako dadoe i ovu no ocu svojemu vina da pije, te poe mlaa i lee uz njega, a on ne opazi ni kako ona lee, ni kako ustade. 36Zatrudnjee dakle obje keri Lotove od oca svojega. 37 I starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab; on je otac dananjim Moapcima. 38I mlada rodi sina i nadjenu mu ime BenAmi; on je otac dananjim Amoncima.31

34

Postanak 20 glava Onda otide Abraham u pokrajinu Negeb i nastani se izmeu Kadea i ura. Dok je boravio u Gerari, 2Ree Abraham za Saru, enu svoju: "Sestra mi je." I posla tamo Abimelek, kralj gerarski, i dade dovesti Saru. 3Ali doe Bog k Abimeleku po noi u snu i ree mu: "Eto, umrijet e zbog ene, koju si dao dovesti k sebi; jer ona je udata ena!"4 1

A Abimelek nije se bio jo njoj primaknuo, pa odgovori: "Gospode, ti ipak nee nedune ljude pogubiti! 5Nije li mi on sam rekao: 'Sestra mi je'; a i ona izjavi: 'Brat mi je'. U nedunosti srca svojega i istim rukama uinih tako."6

Tada mu ree dalje Bog u snu: "I ja znam, da si uinio u nedunosti srca svojega. Ja te sam uuvah, da se ne ogrijei proti meni, i zato ne dopustih, da je se dotakne. 7A sada vrati muu enu njegovu, jer je on prorok zagovarat e te, da ostane na ivotu. A ne vrati li je, onda znaj, da e umrijeti ti i svi tvoji!"8

Rano ujutro sazva Abimelek sve sluge svoje i ree im, to se zbilo; a ljudi se veoma uplaie.9

Abimelek dozva Abrahama i ree mu: "to si nam uinio? to li sam ti skrivio, da navue na me i na kraljevstvo moje toliku krivnju? to se ne bi smjelo nipoto dogoditi, to si mi uinio." 10I Abimelek upita Abrahama: "to si namjeravao, da si tako radio?"11

Abraham odgovori: "Mislio sam naime, ako u ovome mjestu ne vlada strah Boji, onda e me pogubiti zbog ene moje. 12Uostalom, ona mi je doista sestra, ki oca mojega, samo nije ki matere moje, i tako mi je mogla postati ena. 13I kad me Bog iz kue oca mojega odvede u tuinu, rekoh joj: uini mi tu ljubav; u svakom mjestu, kamo doemo, reci o meni, da sam ti brat."

35

14

Tada uze Abimelek ovaca i goveda, sluga i slukinja, te ih darova Abrahamu; i vrati mu Saru, enu njegovu. 15I ree Abimelek: "Evo, zemlja ti je moja otvorena; ostani, gdje ti se dopada!" 16A Sari ree: "Evo, dajem bratu tvojemu tisuu srebrnjaka, neka to bude za te odteta u oima sviju, koji su s tobom; tako si u svakom pogledu opravdana."17

Onda se Abraham pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, enu njegovu i slukinje njegove, tako da su opet mogle raati. 18Jer je Gospod zbog Sare, ene Abrahamove, bio zatvorio svaku maternicu u kui Abimelekovoj. Postanak 21 glava1

Gospod pohodi Saru, kao to je bio obeao, i uini Gospod na njoj, kao to je bio unaprijed rekao. 2Sara zatrudnje i rodi Abrahamu u starosti njegovoj sina u vrijeme, to ga je Bog unaprijed odredio. 3 Abraham nadjenu ime novoroenom sinu svojemu, kojega mu rodi Sara, Izak. 4Abraham obreza sina svojega Izaka, kad mu je bilo osam dana, kao to mu je bio zapovjedio Bog. 5Abrahamu je bilo sto godina, kad mu se rodio sin Izak. 6Tada ree Sara: "Smijeh mi Bog pripravi, i svaki, koji uje o tom, smijat e se zbog mene." 7Ree dalje: "Tko bi bio ikad rekao Abrahamu, da e Sara jo dojiti djecu? Pa ipak ja mu rodih sina u starosti njegovoj." Djeak odraste i bi odbijen od prsiju. Abraham na taj dan, kad bi Izak odbijen od prsiju, priredi veliku gozbu. 9A kad vidje Sara, kako se sin Egipanke Agare, kojega je bila rodila Abrahamu, podsmijeva, 10Ona ree Abrahamu: "Otjeraj tu slukinju i sina njezina, jer sin te slukinje ne smije biti batinik s mojim sinom Izakom." A to Abrahamu bi vrlo neugodno zbog sina njegova. 12Tada ree Bog Abrahamu: "Neka ti ne bude ao za djeaka i za slukinju tvoju; posluaj Saru u svemu to ti kae, jer samo oni, to proizau od Izaka,3611 8

imaju vrijediti kao potomci tvoji. 13Ali u i sina slukinje uiniti narodom, jer je potomak tvoj."14

I tako Abraham drugoga jutra uze kruha i mjeinu vode i dade to Agari metnuvi joj na lea; i djeaka joj dade i otpusti je. Ona tada ode i lutala je po pustinji Beer ebe. 15A kad nesta vode u mjeini, stavi djeaka pod jedan grm. 16Otide dalje i sjede po strani daleko, koliko moe luk dobaciti; i ree u sebi: "Ne mogu da gledam, kako umire dijete." Tako je sjedila po strani i pone glasno plakati.17

A Bog je uo glas djeakov, i aneo Boji viknu Agaru s neba: "to ti je, Agaro? Ne kloni duhom, jer Bog je uo glas djeakov tu, gdje lei. 18 Hajde, uzmi djeaka i dri ga vrsto za ruku; jer ja u ga uiniti velikim narodom,"19

Tada joj Bog otvori oi, te ugleda studenac. Ona ode tamo, napuni mjeinu vode i dade djeaku da pije.20

I Bog je bio s djeakom; on odraste i nastani se u pustinji i postade vjet u strijeljanju lukom. 21A prebivao je u pustinji Paranu; a mati njegova oeni ga iz zemlje egipatske.22

U to isto vrijeme imadoe Abimelek i poglavica vojske njegove Fikol s Abrahamom ovaj govor: "Bog je s tobom u svemu, to radi. 23Stoga zakuni mi se ovdje Bogom, da nee nikada nevjerno raditi ni proti meni ni proti svemu potomstvu mojemu! Kao to sam ja tebi iskazivao prijateljstvo, tako ga ti iskazuj i meni i zemlji, u kojoj prebiva kao gost!"24

Abraham odgovori: "Jest, hou se zakleti."

25

Ali Abraham pozva na odgovor Abimeleka zbog studenca, to su ga sluge Abimelekove bile na silu posvojile.26

Abimelek ree: "Ne znam, tko je to uinio, a ti mi o tome ni jesi nita37

rekao, niti sam do danas to o tome uo."27

Tada uze Abraham ovaca i goveda i dade ih Abimeleku, i sklopie savez meu sobom. 28Potom Abraham odvoji od ovaca sedmero janjadi.29

Upita Abimelek Abrahama: "to ima da znai to sedmero janjadi, to si ih odvojio?"30

On odgovori: "Ovo sedmero janjadi mora ti od mene primiti; jer taj dar ima da bude meni za svjedoanstvo, da sam ja iskopao ovaj studenac." 31Zato se to mjesto prozva Beereba, jer se ondje meu sobom zaklee.32

Tako oni sklopie savez u Beerebi. Tada se Abimelek i Poglavica vojske njegove Fikol podigoe i vratie se natrag u zemlju filistejsku.33

A Abraham zasadi stablo tamarisku u Beerebi i prizva ondje ime Gospoda, Boga vjenoga.34

Abraham proboravi jo dugo vremena kao tuinac u zemlji filistejskoj.

Postanak 22 glava1

Poslije ovih dogaaja stavi Bog Abrahama na kunju i ree mu: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!"2

On ree: "Uzmi Izaka, sina tvojega, jedinca svojega, kojega ljubi, pa idi u pokrajinu Moriju i ondje ga prinesi sa rtvu paljenicu na jednom od brda, za kojega u ti rei!"3

Abraham drugoga jutra rano osamari magarca svojega, uze sa sobom dvojicu od svojih sluga i sina svojega Izaka, nacijepa drva za rtvu paljenicu, die se tada i poe prema mjestu, za kojega mu je Bog38

rekao. 4Trei dan podie Abraham oi svoje i ugleda mjesto u daljini. 5 Tada ree Abraham slugama svojim: "Ostanite ovdje s magarcem a ja i djeak poi emo tamo, da se poklonimo, pa emo se opet vratiti k vama."6

Nato uze Abraham drva za rtvu paljenicu i naprti ih Izaku, sinu svojemu. On sam uze oganj i no sa sobom, i tako pooe obojica zajedno.7

Tada ree Izak ocu svojemu Abrahamu: "Oe!" On odgovori: Evo me, sine!" I zapita: "Evo oganj i drva, ali gdje je janje za etvu paljenicu?"8

Abraham odgovori: "Bog e ve pribaviti janje za rtvu paljenicu, sine!" Tako su ila obojica zajedno dalje. 9Kad dooe na mjesto, to mu ga je bio Bog pokazao, naini Abraham ondje rtvenik i naslaga drva na njega. Sveza sina svojega Izaka i metnu ga na rtvenik, na drva odozgor. 10Nato Abraham prui ruku svoju i prihvati za no, da zakolje sina svojega.11

Ali aneo Gospodnji povika mu s neba: "Abrahame, Abrahame" On odgovori: "Evo me!" 12Aneo ree: "Ne stavljaj ruku na djeaka i ne uini mu nita, jer sad znam, da se Boga boji i da mi nijesi uskratio jedinoga sina svojega."13

Kad Abraham pogleda oko sebe, vidje odzada ovna, to se bio rogovima svojim zapleo u trnju. Abraham ode tamo, dovede ovna i prinese ga mjesto sina svojega kao rtvu paljenicu.14

Abraham prozva to mjesto "JahveJire", (znai, GospodPribavlja) tako da se i danas jo kae: "Na brdu Gospoda bit e pribavljeno" Tada aneo Gospodnji povika Abrahamu po drugi put s neba, 16I ree: "Kunem se sobom, glasi rije Gospodnja: Zato, to si to inio i nijesi mi uskratio jedinoga sina svojega. 17Blagoslovit u te obilno i3915

potomstvo u tvoje umnoiti kao zvijezde na nebu i kao pijesak na obali morskoj, i potomstvo e tvoje osvojiti vrata neprijatelja svojih. 18I bit e blagoslovljeni u potomstvu tvojem svi narodi na zemlji zato, jer si posluao glas moj."19

Potom se Abraham vrati k slugama svojim. Digoe se i otidoe zajedno u Beerebu, i Abraham je prebivao u Beerebi. Iza ovih dogaaja javie Abrahamu ovo: "Gle, Milka rodi bratu tvojemu Nahoru sinove: 21Husa, prvoroenca njegova, i brata njegova Buza, Kemuela, oca Aramova, 22Keseda, Haza, Pildaa, Jidlafa i Betuela." 23A Betuelu se rodi Rebeka. Ovih osam rodi Milka Nahoru, bratu Abrahamovu. 24I inoa njegova, po imenu Reuma, rodi sinove, naime Tebaha, Gahama, Tahaa i Maaku. Postanak 23 glava1 20

Sara poivje sto i dvadeset i sedam godina; to su godine ivota Sarina. 2I umrije Sara u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj. I poe Abraham drati alost za Saru i oplakivati je.3 4

Nato ostavi Abraham pokojnicu i progovori sinovima Hetovim ovako: "Ja sam samo tuinac i doljak meu vama. Dajte mi dakle zemljite sa grob kod vas, da iznesem pokojnicu svoju iz kue i da je pokopam!"5

Hetovi sinovi odgovorie Abrahamu: 6"uj nas, gospodaru! Ti ivi ovdje meu nama kao knez Boji. U najboljoj grobnici naoj pokopaj pokojnicu svoju! Nitko od nas nee ti uskratiti, da pokopa pokojnicu svoju u grobnici njegovoj."7

Tada se die Abraham, duboko se nakloni stanovnicima zemlje, sinovima Hetovim, 8I ree im: "Kad vam je pravo, da iznesem pokojnicu svoju iz kue i da je pokopam, iskaite mi ljubav i progovorite za me lijepu rije Efronu, sinu Soharovu. 9Neka mi ustupi peinu Makpelu,40

koja je njegova, a lei na kraj polja njegova; za punu cijenu neka mi je u nazonosti vaoj dadne za grobnicu."10

A Efron je sjedio meu sinovima Hetovim. I odgovori Hitej Efron Abrahamu pred svima, to su bili doli na vrata gradska ovako: 11"Ali ne, gospodaru, posluaj me! Polje ti poklanjam i peinu to je na njemu, poklanjam ti; pred zemljacima svojim poklanjam ti je. Pokopaj samo pokojnicu svoju!" Tada se Abraham nakloni pred stanovnicima zemlje, 13I ree Efronu u nazonosti stanovnika zemlje: "Ne, posluaj me ipak! Plaam cijenu za polje, uzmi je od mene, da mogu tamo pokopati pokojnicu svoju!" Efron odgovori Abrahamu: 15"Ne, gospodaru, posluaj me! Zemlja za etiri stotine ekela srebra, to je to meu nama? Pokopaj samo pokojnicu svoju!"16 14 12

I Abraham prihvati trabinu Efronovu, i izmjeri Abraham Efronu cijenu, to ju je bio taj zatraio u nazonosti sinova Hetovih, naime etiri stotine ekela srebra, kako su ili meu trgovcima. 17Tako polje Efronovo, to je u Makpeli, naprema Mamri, polje zajedno s peinom, to je bila na njemu, i sa svim drveem, to je bilo na polju i po mei njegovoj unaokolo. 18Tako prijee pravno u posjed Abrahamov pred svima sinovima Hetovim, to su bili doli na vrata gradska.19

Nato Abraham pokopa Saru, enu svoju, u peini na polju Makpeli, istono od Mamre, to jest Hebrona, u zemlji kanaanskoj.20

Tako prijee polje i peina, to je bila na njemu, od sinova Hetovih pravno na Abrahama za batinsko groblje.

41

Postanak 24 glava A bio je Abraham star i vremean, i Gospod bijae Abrahama blagoslovio u svemu. 2Tada ree Abraham slugi svojemu, najstarijemu u kui svojoj, koji je upravljao cijelim imanjem njegovim: "Metni ruku svoju pod bedro moje! 3Hou naime da te zakunem Gospodom, Bogom neba i zemlje, da nee uzeti sinu mojemu ene izmeu keri Kanaanaca, meu kojima prebivam. 4Ne, ve otidi u domovinu moju i u rod moj i tamo uzmi enu za sina mojega Izaka." 5A sluga mu odgovori: "A ako ena ne htjedne poi s menom u ovu zemlju? Hou li tada opet povesti sina tvojega natrag u zemlju, iz koje si iziao?"6 7 1

Abraham mu ree: "Pazi, da tamo natrag ne povede sina mojega! Gospod, Bog neba, koji me je odveo iz kue oca mojega i iz domovine moje, i koji mi je govorio i napokon mi obeao: "Potomstvu tvojemu dat u zemlju ovu, on e poslati anela svojega pred tobom, da dovede odanle enu sinu mojemu. 8Ako li ena ne htjedne poi s tobom, onda tebe ne vee ova zakletva; i nipoto ne smije tamo natrag odvesti sina mojega."9

Tada metnu sluga ruku svoju pod bedro Abrahamu, gospodaru svojemu, i zakle mu se.10

Potom uze sluga deset deva gospodara svojega i svakovrsne dragocjenosti gospodara svojega sa sobom na put, podie se i ode u Mezopotamiju, u grad Nahorov. 11Izvan grada kod jednog studenca pusti deve da polijeu. Bilo je podveer, u doba, kad izlaze ene da nose vodu.12

Tada se on pomoli: "Gospode, Boe Abrahama, gospodara mojega, daj mi sreu danas i iskai milost Abrahamu, gospodaru mojemu! 13 Evo, ja stojim ovdje na izvoru, i keri stanovnika ovoga grada izlaze da zahvataju vode. 14Ako sad djevojka, kojoj reknem: 'Nagni krag svoj, da se napijem', ona odgovori: 'Napij se! Pa i deve u ti napojiti',42

onda je to ona, koju si odredio za Izaka slugu svojega, i potom u spoznati, da si iskazao milost gospodaru mojemu."15

Jo on nije bio svrio svoje molitve, i gle, Rebeka ki Betuelova, sina Milke, ene Abrahamova brata Nahora, doe s kragom svojim na ramenu. 16Djevojka je bila veoma lijepa, djevica, koju jo mu nije bio spoznao. Ona sie k izvoru, napuni krag svoj i doe opet gore.17

Tada sluga pritra k njoj i ree: "Daj mi da se napijem malo vode iz kraga tvojega." Ona odgovori: "Napij se, gospodaru!" I bre spusti krag svoj na ruku i dade mu da se napije, 19Kad ga napoji, ree: "I devama u tvojim naliti neka se napiju." 20I bre izli krag svoj u korito, otra opet na studenac da zahvati vode i nali svima devama njegovim. 21A ovjek ju utei promatrao da vidi je li Gospod dao sreu putu njegovu ili ne.22 18

Kad se deve napie, uze ovjek naunice, pola ekela teke, i dvije narukvice za ruke njezine, deset ekela zlata teke. 23I upita: "Kai mi ija si ki. Ima li u kui oca tvojega mjesta za nas da prenoimo?"24

Ona mu odgovori: "Ki sam Betuelova, sina Milke, kojega ona rodi Nahoru." 25I nastavi dalje: "Slame i pie imamo mnogo, i mjesta da se prenoi." Tada se nakloni ovjek, baci se niice pred Gospodom, 27I ree: "Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Abrahama, gospodara mojega, koji ne uskrati milosti i vjernosti svoje gospodaru mojemu! A mene Gospod pravim putom dovede u kuu rodbine gospodara mojega." A djevojka otra i pripovjedi u kui matere svoje, to joj se dogodi. A Rebeka je imala brata po imenu Labana. Laban pohitje van k ovjeku na izvor. 30Kad je on naime bio vidio naunice i na rukama sestre svoje narukvice i uo rijei sestre svoje: "Tako mi ree ovjek,"29 28 26

43

poe k ovjeku, koji je jo jednako stajao kod deva na izvoru. 31On ree: "Hodi, blagoslovljeni od Gospoda! to stoji tu vani, kad sam pospremio ve kuu i mjesto nainio za deve." Tada ovjek poe u kuu, a onaj rastovari deve, donese slame i pie za deve i vode, da operu sebi noge on i ljudi, to su bili s njim. 33A kad postavi pred njega da jede, ree on: "Ne jedem prije, dok ne kaem stvar svoju." Laban zamoli: "Govori!" Tada on uze govoriti: "Ja sam sluga Abrahamov. 35Gospod je veoma blagoslovio gospodara mojega, tako da je doao do velikog blagostanja. Dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i slukinja magaraca i deva. 36Sara, ena gospodara mojega, rodila je u starosti svojoj gospodaru mojemu sina; njemu je predao sve svoje imanje. 37A mene zakle gospodar moj ovako: "Da nijesi uzeo sinu mojemu ene od keri Kanaanaca, meu kojima prebivam. 38Nego otidi u kuu oca mojega i k rodbini mojoj i uzmi tamo enu za sina mojega! 39Ja odgovorih gospodaru svojemu: 'A to, ako ena ne htjedne poi sa mnom?' 40On mi tada ree: 'Gospod, pred ijim sam licem hodio, poslae anela svojega s tobom i dat e sreu putu tvojemu, i ti e dovesti enu sinu mojemu iz rodbine moje i iz kue oca mojega. 41A nee te vezati zadana zakletva, ako doe k rodbini mojoj, pa ti je ne dadnu, tada te nee vezati zadana zakletva.' 42Tako dooh danas k izvoru i pomolih se: 'Gospode, Boe Abrahama, gospodara mojega, ako bi ipak htio dati sreu putu, na kojemu se nalazim! 43Evo, ja stojim na izvoru, i ako mi djevojka, to izae da donese vode, a kojoj reknem: Daj mi da se napijem malo vode iz kraga tvojega, 44Odgovori tada: Napij se samo, pa i devama u tvojim naliti vode, onda je to ena, koju je odredio Gospod sinu gospodara mojega.' 45Jo nijesam bio izgovorio, i gle, izae Rebeka s kragom na ramenu, i ona sie k izvoru i zahvati. Ja je zamolih: 'Daj mi da se na pijem!' 46Ona odmah spusti dolje krag svoj i ree: 'Napij se, pa i deve u tvoje napojiti!' I ja se napih, a ona napoji i deve. 47Onda je upitah: 'ija si ki?' Ona odgovori: 'Ki sam Betuela, sina Nahora, kojega mu rodi Milka.' Nato4434 32

joj ja objesih naunice i metnuh joj narukvice na ruke. 48Tada se ja naklonih, bacih se niice pred Gospodom i blagoslivljah Gospoda, Boga Abrahama, gospodara mojega, koji me vodio pravim putom, da dobijem ker roaka gospodara svojega za sina njegova.49

Ako hoete dakle iskazati milost i vjernost gospodaru mojemu, kaite mi; ako li neete, kaite mi i to, da se okrenem nadesno ili nalijevo!"50

Tada odgovorie Laban i Betuel i rekoe: "Od Gospoda to dolazi; mi ti ne moemo reci ni da ni ne. 51Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je pa idi, da bude ena sinu gospodara tvojega, kao to je odredio Gospod!"52

A kad je uo sluga Abrahamov pristanak njihov, baci se niice pred Gospodom sve do zemlje. 53Potom izvadi sluga stvari srebrne i zlatne i haljine, i darova ih Rebeki, i bratu njezinu i materi njezinoj darova dragocjene stvari.54

Onda su jeli i pili, on i pratioci njegovi, i prenoie ondje. Kad ustadoe ujutro, ree on: "Pustite me da idem gospodaru svojemu." 55 Brat njezin i mati njezina odgovorie: "Neka ostane djevojka kod nas jo koje vrijeme, barem deset dana, pa onda moe ii!" 56A on im ree: "Ne zaustavljajte me, jer Gospod je dao srea putu mojemu. Pustite me da idem i da se vratim gospodaru svojemu!" Oni odgovorie: "Da pozovemo djevojku i nju da upitamo." 58I pozvae Rebeku i upitae je: "Hoe li idi s ovim ovjekom?" Ona odgovori: "Hou."59 57

Tada pustie sestru svoju Rebeku s dojkinjom njezinom i slugu Abrahamova s ljudima njegovim da idu. 60Blagoslovie Rebeku i rekoe joj: "Sestro draga, budi mati nebrojenim tisuama, i potomci tvoji neka osvoje vrata neprijatelja svojih!"61

Nato se die Rebeka sa slukinjama svojim, posjedae na deve i45

pooe za ovjekom. Sluga uze Rebeku i otide odanle.62

Izak se upravo vraao od studenca Lahaj Roi; prebivao je naime u pokrajini Negebu. 63Podveer bio je Izak izaao na polje da razmatra; kad podie oi i pogleda, a to dolazile deve. 64I Rebeka podie oi i ugleda Izaka, spusti se brzo s deve, 65I upita slugu: "Tko je onaj tamo ovjek, to ide preko polja u susret nama?" Sluga odgovori: "To je gospodar moj." Tada ona uze pokrivalo i pokri se. Nato sluga pripovjedi Izaku sve, to je bio uinio. 67Izak je povede u ator matere svoje Sare i tada uze Rebeku, ona mu postade ena i on je zamilova. I tako se Izak utjei nad gubitkom matere svoje. Postanak 25 glava1 66

Abraham je bio uzeo jo drugu enu, po imenu Keturu. 2I ona mu rodi Zimrana, Jokana, Medana, Midjana, Jibaka i uaha. 3Jokanu se rodi eba i Dedan. Potomci Dedanovi bili su Aurimi, Letuimi i Leumimi. 4Sinovi Midjanovi bili su Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. Sve su ovi potomci Keturini.5

A Abraham predade Izaku sve imanje svoje. 6Sinovima inoa, to ih je imao Abraham, dade Abraham samo darove i otpravi ih dok je jo ivio, od sina svojega Izaka prema istoku u istonu zemlju.7

A ovo je broj godina, to ih preivje Abraham: sto sedamdeset i pet godina. 8Tada preminu Abraham, u lijepoj starosti umrije, star i sit ivota, pa bi pridruen ocima svojim. 9Sinovi njegovi Izak i Imael pokopae ga u peini Makpeli na polju sina Sohara Hiteja Efrona, sina Soharova, istono od Mamre, 10Na polju, to ga je bio Abraham kupio od sinova Hetovih. Tamo bijahu pokopani Abraham i ena njegova Sara.11

Po smrti Abrahamovoj blagoslovi Bog sina njegova Izaka. Izak je46

prebivao kod studenca Lahaj Roi. Ovo je potomstvo Imaela, sina Abrahamova, kojega je bila Abrahamu rodila Egipanka Agara, slukinja Sarina, 13Ovo su imena sinova Imaelovih, po njihovim plemenima poredana: "Prvoroenac Imaelov Nabajot, onda Kedar, Adbeel, Mibsam, 14Mima, Duma, Masa, 15Hadar, Tema, Jetur, Nafi i Kedma, 16To su sinovi Imaelovi, i to su imena njihova po selima i atoritima njihovim, dvanaest knezova po plemenima njihovim.17 12

Godine ivota Imaelova iznosile su sto i trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridruen svojim precima. 18Sinovi Imaelovi prebivali su od Havile do ura, koji lei istono od Egipta u smjeru prema Asiriji. U blizini sve brae svoje naselie se prkosno.19 20

Ovo je potomstvo Izaka, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak. A Izaku je bilo etrdeset godina, kad se oeni Rebekom kerju Sirijca Betuela iz PadamArama, sestrom Sirijca Labana, 21I Izak se molio Gospodu za enu svoju, jer nije imala djece. Gospod ga uslii, i tako ena njegova Rebeka zatrudnje. 22A kad su se sudarala djeca u utrobi njezinoj, ree ona: "Ako je tomu tako, to e onda biti od mene?" Ona otide da pita Gospoda.23

Gospod joj odgovori: "Dva su naroda u utrobi tvojoj, dva plemena e se odvojiti u utrobi tvojoj; jedno e biti jae od drugoga, i starije sluit e mlaemu."24

I kad doe vrijeme da rodi, a to zaista blizanci, bili su u tijelu njezinu.

25

Prvi koji se pojavi, bio je crvenkast, sav kao runo rutav. Zato mu nadjenue ime Ezav.26

A poslije se pojavi brat njegov; njegova se ruka prihvatila za petu, Ezava. Zato mu nadjenue ime Jakov. Bilo je Izaku ezdeset godina47

kad se oni rodie.27

I kad djeaci odrastoe, posta Ezav dobar lovac, ovjek pustinje. A Jakov je bio ovjek krotak, koji je ostao kod atora. 28Izak je vie volio Ezava, jer je rado jeo lovinu, a Rebeka je vie voljela Jakova. Jednom skuhao Jakov jelo. Tada Ezav doe iz pustinje sav gladan. Ezav ree Jakovu: "Daj mi bre da jedem toga crvenoga jela; jer gladan sam sav!" Zato se prozva Edom. 31Jakov ree: "Prodaj mi najprije svoje pravo prvorodstva!" 32Ezav ree: "Ah, moram eto da umrem; to e mi to pravo prvorodstva?"30 33 29

A Jakov ree: "Zakuni mi se najprije!" I zakle mu se i prodade tako svoje pravo prvorodstva Jakovu. 34Nato Jakov dade Ezavu kruha i jela od lee. On je jeo i pio, ustao i otiao. Tako je malo cijenio Ezav pravo prvorodstva. Postanak 26 glava1

Nasta u zemlji glad, druga negoli ona prijanja, to je bila za vremena Abrahamova. Tada Izak otide k filistejskom kralju Abimeleku u Geraru.2

Tada mu se javi Gospod i ree: "Ne silazi u Egipat; boravi u zemlji za koju u ti rei! 3Boravi kao gost u ovoj zemlji, i ja u biti s tobom i blagoslovit u te; jer u tebi i potomstvu tvojemu dati sve zemlje ove i tako ispuniti zakletvu, kojom sam se zakleo ocu tvojemu Abrahamu. 4 Umnoi u potomke tvoje tako mnogobrojno kao zvijezde na nebu; sve zemlje ove dat u potomcima tvojim, i u potomstvu tvojem bit e blagoslovljeni svi narodi na zemlji; 5Zato to je Abraham sluao glas moj i drao zapovijed moju, naredbe, propise i zakone moje." I tako osta Izak u Gerari. 7A kad su stanovnici mjesta pitali za enu njegovu, ree: "Sestra mi je." Jer se je bojao rei: "ena mi je", mislio je: "Mogli bi me inae, stanovnici mjesta ubiti zbog Rebeke, jer je486

lijepa."8

Kad je tamo dulje vremena boravio, dogodi se, te kralj filistejski Abimelek pogleda kroz prozor i vidje, kako Izak miluje enu svoju Rebeku. 9Tada dozva Abimelek Izaka i ree: "Eto, ona je zacijelo ena tvoja. Kako si mogao rei da ti je sestra?" Izak mu odgovori: "Mislio sam, da bih inae morao umrijeti zbog nje." 10Abimelek ree: "to si nam to uinio? Kako je lako mogao tko od naroda primai se eni tvojoj, i tako bi ti navukao na nas krivnju." 11I zapovjedi Abimelek svemu narodu: "Tko se dotakne ovoga ovjeka ili ene njegove, kaznit e se smru!"12

Tada Izak zasija u onoj zemlji i poanje u onoj godini stostruko, jer ga Bog blagoslovi. 13Tako posta ovjek bogat i sve bogatiji, dok postade neizmjerno bogat. 14Imao je stada ovaca i goveda i mnogo sluinadi, tako da su mu Filisteji postali zavidni. 15Zato sve studence, to ih bjehu iskopale sluge oca njegova za ivota oca njegova Abrahama, zasue i zemljom napunie. 16A Abimelek ree Izaku: "Idi od nas, jer si nam ti postao previe moan."17

Tako otide Izak odanle, razape ator svoj u dolini gerarskoj i ostade ondje. 18Nato Izak opet iskopa studence, to su ih bili iskopali za ivota oca njegova Abrahama, a Filisteji ih poslije smrti Abrahamove zasuli, i dade im ista imena, to im ih bio dao otac njegov.19

Sluge Izakove kopale su u dolini i naoe tamo studenac sa tekuom vodom. 20Ali se posvadie pastiri gerarski s pastirima Izakovim, jer su tvrdili: "Naa je voda!" Zato on nazva studenac Esek, jer su se tamo bili posvadili s njim. 21Potom iskopae drugi studenac; pa se i radi njega posvadie; zato ga on nazva Sitna. 22Tada otide odatle dalje i iskopa opet studenac. Oko njega nije bilo svae, pa ga nazva on Rehobot rekavi: "Sad nam Gospod odredi slobodan prostor, da se moemo rairiti u zemlji."

49

Odatle otide gore u Beerebu. 24U onoj noi javi mu se Gospod i ree: "Ja sam Bog oca tvojega Abrahama. Ne boj se, jer ja sam s tobom i blagoslovit u tebe i umnoit u potomstvo tvoje zbog sluge svojega Abrahama." 25On naini ondje rtvenik, prizva ime Gospodnje i razape ator svoj, a sluge Izakove iskopae ondje studenac. Tada doe k njemu Abimelek iz Gerare s pouzdanikom svojim Ahuzatom i s poglavicom svoje vojske Fikolom. 27Izak ih upita: "Zato dooste k meni, kad mrzite na me i otjeraste me od sebe?"28 26

23

Oni odgovorie: "Vidjesmo na svoje oi, da je Gospod s tobom. Stoga mislimo, da treba pod zakletvom sklopiti ugovor izmeu nas i tebe. Mi hoemo da sklopimo ugovor s tobom. 29Ti da nama ne ini nikakva zla kao to se mi tebe ne dotakosmo, nego ti samo dobro inismo i pustismo te da ide u miru. Ti si eto blagoslovljen od Gospoda!" Tada im on spremi gozbu, i oni su jeli i pili. 31Drugo jutro rano zaklee se jedan drugome. Tada ih otpusti Izak, i oni otidoe od njega u miru.32 30

Isti dan dooe sluge Izakove i pripovjedie mu za studenac, to su ga bili iskopali: "Naosmo vodu." 33On, ga nazva iba. Zato se zove grad sve do dana dananjega Beereba.34

Kad bi Ezavu etrdeset godina, uze za enu Juditu, ker Hiteja Beerija, i Basematu, ker Hiteja Elona. 35Obadvije su zadavale mnogo jada Izaku i Rebeki. Postanak 27 glava1

Kad Izak ostarje i oi mu potamnjee, da nije mogao vie vidjeti, dozva starijega sina svojega Ezava i ree mu: "Sine moj!" On mu odgovori: "Evo me!" 2Tada ree on: "Vidi, ostario sam i ne znam, kad u umrijeti. 3Uzmi sad oruje svoje, tobolac svoj i luk svoj, izai van u50

pustinju i ulovi mi komad divljaine! 4Priredi mi od toga teno jelo, kako to ja volim, i donesi mi to! Tada u jesti, i dua e te moja za to blagosloviti, prije nego umrem."5

A Rebeka je bila ula, kad je Izak tako govorio sa sinom svojim Ezavom. I Ezav izae u pustinju, da ulovi divljaine i donese kui. Tada ree Rebeka sinu svojemu Jakovu: "ula sam, kako otac tvoj ree bratu tvojemu Ezavu: 7'Donesi mi komad divljaine i priredi mi teno jelo, da mogu jesti i tebe pred Gospodom blagosloviti, prije nego umrem.' 8Nego sada, sine moj, posluaj savjet, to u ti ga dati! 9Otidi k stadu i donesi mi odanle dva lijepa jareta, a ja u od njih prirediti teno jelo ocu tvojemu, kako on to voli. 10Onda e donijeti ocu svojemu da jede, pa da te blagoslovi, prije nego umre."11 6

A Jakov ree materi svojoj Rebeki: "Gle, moj je brat Ezav ovjek rutav, a ja sam gladak. 12Moe biti da me opipa otac moj, pa onda da ispadnem pred njim kao varalica, i tako bih navukao na sebe prokletstvo mjesto blagoslova."13

A mati njegova odgovori mu: "Na me neka padne to prokletstvo tvoje, sine moj! Posluaj savjet moj, otidi i donesi mi!"14

On tada ode i donese materi svojoj. Mati njegova priredi od toga teno jelo, kako je to volio otac njegov. 15Nato donese Rebeka najbolje haljine starijeg sina svojega Ezava, to ih je imala u kui kod sebe, i obue ih mlaem sinu svojemu Jakovu. 16koice jaree ovi mu oko ruku i oko vrata glatkoga. 17Tada dade sinu svojemu Jakovu u ruke teno jelo s kruhom, to ga je bila priredila.18

Tako unie on k ocu svojemu i ree: "Oe moj!" On odgovori: "Evo me! Tko si ti, sine moj?" 19Jakov ree ocu svojemu: "Ja sam Ezav, prvoroenac tvoj; uinio sam, kako si mi naloio. Sjedi uspravo i jedi divljaine moje, i onda me blagoslovi!"51

20

A Izak upita sina svojega: "Kako si mogao tako brzo neto nai, sine moj?" On odgovori: "Gospod, Bog tvoj, dade milost, te istra preda me." Ali Izak ree Jakovu: "Stupi blie, da te opipam, sine moj, da li si ti zaista sin moj Ezav ili ne!" 22Jakov pristupi k ocu svojemu Izaku, i on ga opipa i ree: "Glas je dodue Jakovljev, ali ruke su ruke Ezavove." 23 I ne poznade ga, jer su ruke njegove bile rutave kao ruke brata njegova Ezava. Poto ga je pozdravom blagoslova pozdravio,24 25 21

Upita opet: "Ti si dakle doista sin moj Ezav?" On odgovori: "Jesam." Tada on ree: "Onda mi donesi, da jedem divljaine sina svojega i da te tada blagoslovim!" Jakov mu donese, i on je jeo. Tada donese vina, i on je pio.26 27

Nato mu ree otac njegov Izak: "Hodi ovamo, sine moj, i poljubi me!" On pristupi i poljubi ga. Kad on osjeti miris haljina njegovih, blagoslovi ga govorei: "Zaista, miris sina mojega jest kao miris polja, kad ga blagoslovi Gospod.28

Bog ti dao rose nebeske i zemlje rodne i vina i ita izobilja!

29

I narodi se pred tobom pregibali! Bio gospodar bradi svojoj, i klanjali se tebi sinovi matere tvoje! Proklet bio, koji tebe proklinje! A blagoslovljen bio, koji tebe blagoslivlja!"30

Kad je Izak bio zavrio blagoslov nad Jakovom, a Jakov jedva to je bio otiao ispred oca svojega Izaka, vrati se b