besplatni primjerak - grad karlovac - naslovna€¦ · od najvećih pravednika staroga zavjeta....

Redakcijski kolegij: Vijeće gradske četvrti Novi centar [Josip Žunić (predsjednik, HDZ), Mirko Miladinović (dopredsjednik, Hrvatska stranka umi-rovljenika), Alen Samaržija (tajnik, HSLS), Belobrajdić Herta (HDZ), Branko Carević (HDZ), Ksenija Silaj (HDZ), Marija Stubljar (Hrvatska stranka umirovljenika)] • Tisak: Tiskara Pečarić & Radočaj, Karlovac • Naklada: 1500 primjeraka

Adresa: Vijeće gradske četvrti Novi centar, Trg J. Broza 2, Karlovac ; e-mail: [email protected] ; gsm: 091-91 90 693 ili 091- 91 90 585

Broj 4Karlovac,

Srpanj 2008.

Glasnik izlazi 4puta godišnje

BESPLATNI PRIMJERAK

SVETI JOSIP – ZAŠTITNIK GRADA KARLOVCA

Uobičajeno je da sve-ce promatramo kao izvanredne, neobične i pomalo čudne ljude koji su toliko kreposni i ponizni da to izaziva po-štovanje i divljenje. To sve rezultira uvjerenjem da su sveci božanski, a ne obični ljudi. Crkva je htjela dati ljudima uzor kako da svi postanemo sveti, iako se to mnogi-

ma iz današnje perspektive čini nemogućim. Po-gledamo li malo bolje živote svetaca shvatit ćemo u čemu je njihova tajna svetosti.

Jedan od savršenih primjera je upravo lik sv. Josipa - poniznog čovjeka, radnika tesara kojem je Bog namijenio ulogu hranitelja Isusa Krista i Blažene Djevice Marije. Nema u njegovom životu velikih govora, veličanstvenih djela, ali bio je zato izvan-redan jer je uvijek bio spreman raditi po savjesti, činiti onako kako je Božja volja. Gospodin ga je izabrao za zakonskog oca i odgojitelja djeteta, Emanuela po komu je došlo spasenje svijetu. Tu se krije Josipova genijalnost i veličina u duhovnom pogledu jer je povjerovao da se u njegovu braku s Marijom treba roditi Spasitelj čitavog svijeta! Josip je bio toliko spreman Bogu vjerovati da nije sum-njao ni onda kada mu je Bog govorio u snovima. Drugim riječima, Josip je bio dobro upućen u Bož-je govore i odnose s ljudima. On je znao ocijeniti koji mu to duh govori, a upravo to pokazuje koliko je ponizan bio. Gledajući izvana, čini nam se da je Josip bio sasvim običan čovjek bez velikih sve-

tačkih dimenzija. No, gledajući iznutra, on je jedan od najvećih pravednika Staroga zavjeta. Očito je da je imao duboki, raznovrstan, bogat i osebujan unutarnji život.

Takve pravednike, muževe i starce, nalazimo među radnicima, tesarima, ribarima, seljacima i intelek-tualcima...

Stoga nije nikakvo čudo da su i naši preci u Hr-vatskom saboru davnog 9. lipnja 1687.g. izabrali Josipa za zaštitnika domovine i hrvatskog naroda. Nacionalno svetište sv. Josipa je u Karlovcu na Dubovcu. On je ujedno i zaštitnik bolesnika i umi-rućih te prije svega uzor obiteljskog života kojim pokazuje kako se služi Isusu, Spasitelju čovjeka. Zbog njegove neizmjerne važnosti u našim životi-ma njegov dan obilježavamo 19. ožujka.

Taj se dan još naziva i Danom očeva što govori činjenica da je Josip uz svoje tesarsko zanimanje bio vjernik i uzoran otac. Molio je i čitao Sveto pi-smo, pristao da Bogu bude prijatelj, da Bog po njegovu životu čini svoja djela. Današnji otac mo-dernog doba trebao bi tražiti svoga uzora upra-vo u sv. Josipu, jer ovdašnji svijet zahvaća svakim danom sve veće zlo, nevjera, nepovjerenje; te da bi znali odgajati svoju djecu po Duhu Svetom i izvesti ih na pravi put Istine - Josipov nam život stoji kao veličanstveno duhovno umjetničko djelo. Djeca pak taj dan trebaju shvatiti kao dan kada se odaje poštovanje očevima, izražava zahvalnost za sve što su za nas učinili do tada i što će ubuduće činiti; zastati barem na trenutak u ovom užurba-nom vremenu, osmjehnuti se ocu i reći mu koliko ga volimo, trebamo i želimo da on bude uz nas. Nemojmo to zaboraviti jer svi volimo biti ljubljeni. Diveći se sv. Josipu, gledajući ga kako je živio, po-stajemo plemeniti, sposobni i sami biti umjetnici života, ali prije svega pošteni i spremni biti u vječ-nom zagrljaju s Bogom !

Viktorija Paljug

GLASNIK NOVOG CENTRA2

Vijeće gradske četvrti Novi centar Broj 4

U našem „kvartu – malom svijetu“ zapažamo pozi-tivne, ali nešto brže i one negativne pojave. Mnogim smo pojavama uzrok mi – htjeli to ili ne. Uzroci, vje-rujem, najčešće nisu (zlo)namjerni. O uzrocima mo-žemo razmišljati, procjene širiti te ih pokušati dovesti u međuodnose sa zapaženim pojavama. Naravno, da oni koji razmišljaju svojom glavom neće prihvatiti baš sve pa će doći i u iskušenja. Rasprava se može voditi o različitim pojavama: tko je s kim i zašto, tko će dobiti, a tko izgubiti (utakmicu, izbore), hoće li do slijedeće subote ostati ili neće ostati isti broj zasađe-nih lipa ili tulipanovaca... Reći će netko, dotakli smo botaniku i biologiju, sociologiju, političke znanosti... „Netko će ovo «razglabanje» proširiti dalje pa kazati da se opisujući nama jasne uzroke i logičan slijed zbivanja krećemo u krugu – znanosti (čak). Točno: ova područja nama poznatog zovemo znanošću.

I ta ista područja graniče i s nepoznatim. Prekora-čimo li nama poznati svijet nalazimo se u području „špekulacija“. Naime, nekim pojavama i ne znamo uzrok. Reći će netko: „fi lozofi ramo“. Točno, ulazimo u zanimljivo područje ljudske djelatnosti – fi lozofi ju. Karikirano, ali – tako su nastajale znanost i fi lozofi ja... Gdje razmišljamo, drugi je, manje važan problem: trg ili kafi ć u Perivoju, kafi ć uz Kaufl and ili Zorin dom...

Filozofi ja i znanost „grčki su izum“. Ukratko, za razvoj čovjeka, razdoblju od samo 2000 godina, od Talesa iz Mileta, erupcija intelekta, nezabilježena u povijesti čovjeka, stvorila je temelje zapadne civilizacije.

Vratimo se u „kvart“. Mnoge probleme možemo ri-ješiti jednostavno: razgovorom bez naročitog inte-lektualnog naprezanja i potrebe dugih školovanja. Predvidjeti ostanak niza lipa zasađenih uz Pastoralni centar, već je teže – i bolnije. Vjerujem da se mno-gima taj niz – i dopada. I mnogi su – vjerujem, htjeli zasaditi upravo ovo „staro hrvatsko drvo“. Je li mo-guće da mnogi Karlovčani žele učiniti baš isti korak za dobrobit svog grada i to u različitim vremenima? Da, jer mnogi razmišljaju na sličan na-čin. Treba li zbog toga postaviti „problem prioriteta“: tko se prvi sjetio? Sigurno netko drugi jer ovo staro „hrvatsko drvo“ sade i u ovom gradu – niz godina. Može li se dogoditi da baš ovo drvo želi zasaditi ne-koliko osoba, a da se – ne poznaju?

UMJESTO UVODNIKAGodina prva: ideje i nekoliko lipa u „kvartu“

Pokažimo da je tome baš tako... i vratimo se u proš-lost, u renesansu. Renesansa je naglo oslobađanje intelektualne energije čovjeka. „Skok ljudske misli i djelovanja!“. Pojava, po renesansnim mjerilima, ide-alnog renesansnog grada u Europi – Hrvatskoj: Karlovca! Jedini „idealni“ grad koji živi i danas. Bu-dimo ponosni, čuvajmo jezgru i obnovimo bedeme. Podsjetimo se na vrijednosti utkane u „europski kul-turni krug“.

Vratimo se spoznaji da iste probleme zapažaju ra-zličiti ljudi, da ista rješenja nude različiti ljudi... bez obzira gdje žive i u kojem vremenu. Upravo to pot-krepljuje „otkriće infi nitezimalnog računa“. Na tom su problemu radili, neovisno jedan o drugom, Isaac Newton (1642-1727) i Gottfried Wilhelm Leibni-tz (1646-1716). Newton (Principia mathematica philosophiae naturalis) je shvatio da, želi li doći do novih spoznaja, mora istražiti razvoj spoznaja svojih intelektualnih prethodnika (Euklida, Galilea, Keplera, Kopernika - na primjer). Ovim je matema-tičkim modelom stvorio temelje fi zike: diferencijal-nim jednadžbama otvarao put u svemir. Leibnitz je na istom problemu počeo raditi dok je bio u Parizu. Poslije 9 godina objavio je i rezultate (Acta Erudito-rum,1684).

Svi su oni, s nerijetko različitih pozicija prila-zili polagano, ali sigurno istom cilju stvaraju-ći za one koje će tek doći.

Vratimo se našem „kvartu“. Postoji mnogo ideja koje nastaju „istovremeno u različitim vremenima – i gla-vama“, prijedloga koji ostaju unutar malenog kruga ljudi. Poput infi nitezimalnog računa ili sadnje drvca lipe. Pitanje prioriteta: „velik korak za pojedninca, možda ipak malo manji za – kvart“. Da li je bitno čija je ideja – zasaditi drvce lipe u akciji „jed-na lipa za Novi centar“...Ova ideja, na ovaj ili onaj način, pod ovim ili onim imenom, u ovim krajevima živi – stoljećima.

Ovaj je Glasnik pokušaj da se ideje, prijedlozi stave na papir. I – krene u realizaciju. I nikome neće biti oduzeto pravo na „njegovu ideju“, pravo na prvenstvo. Sigurno o mnogim drugim problemimo razmišljamo na sličan ili isti način: smatramo da djeci treba dati vrtiće, igrališta, prostorije, ponuditi im or-

GLASNIK NOVOG CENTRA

Vijeće gradske četvrti Novi centar

3

ganizirana ljetovanja i zimovanja u „njihovim“ kampo-vima, zaposliti ih u zajedničkim akcijama jer... to oni žele. Dva su čovjeka „putovima intelekta“ pronašla složen „infi nitezimalni račun“. Vjerojatnost da dva, tri ili više naših susjeda spoznaju potrebu sadnje lipe, izgradnje igrališta – ipak je mnogo veća. Pitanje prio-riteta na ideju? Zanemariva od koristi za zajednicu.

U ovom su broju tri članka mladih Novog centra: „Sveti Josip – zaštitnik grada Karlovca, Susret hr-vatske katoličke mladeži, Zajedništvo nam je draže“. Mnogima nije poznato da se mladi okupljaju već petu godinu u sklopu župne zajednice – još od 2004. godine. Okupljanje je počelo pod vodstvom tadašnjeg đakona Damira Ocvirka. Slijedi poticaj župnika Norberta Ivana Koprivca, nastavak dru-ženja i različite aktivnosti. „Susreti mladih postali su mjesto druženja gdje bi kroz smijeh i zabavu svaki put nešto korisno naučili i bolje se međusobno upo-znali gradeći našu zajednicu što je pridonijelo obo-gaćivanju naših života.“ Pretprošle godine mladi su pokrenuli časopis ‘Arcanum’. Izlaženje se fi nancira donacijama župljana. Osnovan je i zbor mladih kojeg vodi časna sestra Elizabeta Glasnović. U ovom broju Glasnika opisuju svoje mnogobrojne aktivnosti i susrete s mladima iz drugih krajeva i zemalja. Očito je da postoje i drugi putevi kojima koračaju mladi. Čestitajmo im i pomognimo.

Prof. Mirko Butković, napisao je članak o Karlovač-kom veleučilištu. Razvoj Veleučilišta nije zamisliv bez profesora Butkovića. Otvaranje studija sestrinstva dokaz je da i politika, veleučilište i stručni pojedinci mogu zajedno stvarati nove vrijednosti na dobrobit Karlovca i – ne samo njegovih - građana. O tome u sljedećem broju.

Prof. Peršin vraća nas, na njemu svojstven način, u karlovačku prošlost. Vraća nas u Karlovac kojeg nema, Karlovac kojeg se sada malo tko sjeća, Kar-lovac s vrijednostima s kojima moramo upoznati da-našnje i buduće Karlovčane.

Zašto se u ovom svijetu i ovom trenutku toliko ve-žemo na kućne ljubimce? Kakav je naš odnos prema životinjama, gdje im je mjesto? Da li postav-ljati oznake „zabrane pristupa“ ili oznake „dozvole boravka“?

Sigurno zaslužuju svoje groblje, spomenik ko-jeg im zbog tih razloga mora napraviti čovjek,

zaslužuju pojilište – pitku vodu. Šibenik je dav-no imao pojilišta za pse. A mi moramo postaviti kantice za izmet i ekološke vrećice za izmet, organizirati njegovo odvoženje i pohranjiva-nje, odrediti prostor gdje će se psi igrati. Pazi-ti i kažnjavati vlasnike zbog nepoštivanja razumnih odredbi. Vlasnici moraju biti odgovorni i postupiti kako je „anonimni susjed“ napisao u prošlom broju: 1. pas na povodniku, 2. pas mora imati „brnjicu“ (ne svi), 3. vlasnici moraju ukloniti izmet, 4. ...

Na nama je da pomirimo suprotnosti. Koncept psa (ćene, cucka, pujsa, čuke) koji je privezan za štrik od jednog (dva) metra mora biti dio daleke prošlo-sti, a ne dio našeg kulturnog kruga.

Primjedbe su uvijek dobronamjerne. Tako na kraju dopis „susjeda“ u mojem poštanskom sandu-čiću: „Što je sada s Vašim obećanjem? U prošlom ste broju navijestili „malonogometni turnir“. Turnira nije bilo, a teren je gori nego je bio: pun razbacane zemlje...(rec)“ Pa Vi se hvalite da ste u struci koja će u „pola noći“ za bolesnika učiniti baš sve – i to odmah!“. Komentar. Želimo djeci pružiti igralište na mjestu na kojem sada ionako ničeg nema, osim trave i vode poslije kiše. Dok polje ne dobije neki drugi sadržaj, a to ćemo sigurno još pričekati niz godina, pružimo mladeži mjesto za igru. Nije bilo niti prijava za turnir. Igralište će tu sigurno biti iako ne tako brzo kako smo htjeli.

I na kraju, sjećanje na mojeg pokojnog gimnazijskog profesora Ivana Del Tosa i rečenicu iz „Elementa La-tina“: „Tako je Diogen, nekoć davno, šetao u podne trgom sam s upaljenim lampašom u ruci. Upitan što radi, odgovori: „Čovjeka tražim“.

Mislim da danas ima mnogo pojedinaca koji svojim razmišljanjima i posebno aktivnim (volonterskim) ra-dom – žele pridonijeti boljitku „našeg kvarta“, našeg Karlovca i ne treba ih tražiti „lampašom“.

Ne očekujmo renesansu: čeka nas niz teških sitnih koraka dugog trnovitog puta.

Prošla je godina prva. Učinili smo - što smo mogli.

A Karlovac je proslavio 429.-ti rođendan. Čestitke!



GODINA PRVA U SLICI UZ POKOJU RIJEČ: „USPJESI I PADOVI“

S.A.: GROZNICA SUBOTNJE VEČERI: OSTATAK LIPE S.A.: GROZNICA SUBOTNJE VEČERI : TULIPANOVAC

J.F.: SUSRET STAROG (POVIJESNI ARHIV) I NOVOG (KAUFLAND)

J.F.: KUPILI SMO NOVE KOŠARICE – TREBA LI IH VIŠE?

J.F.: „MRTVA PRIRODA: APARAT ZA GAŠENJE POŽARA I SITNI INVENTAR“

CLAUDE OSCAR MONET: IMPRESSION, SOLEIL LEVANT (1872/1873)



5

P.A.: NOVE KLUPE U SARAJEVSKOJ ULICI

P.A.: KLUPE UZ PASTORALNI CENTAR

G.M.: NIZ LIPA UZ PASTORALNI CENTAR

G.M.: NIZ TULIPANOVACA U MEŠTROVIĆEVOJ ULICI

VELEUČILIŠTE U KARLOVCU (VUK)

Veleučilište u Karlovcu osnovano je od Vlade Re-publike Hrvatske 16.04.1997 godine sa dva odjela- strojarskim i tekstilnim. Strojarski odjel , bivša Viša tehnička strojarska škola (VTSŠ), kontinuirano radi od 1960. godine kad je osnovana od Vlade , grada i kotara Karlovac,Društva inženjera i tehničara Karlov-ca, Jugoturbine i Korduna . Počela je raditi u zgradi Srednje tehničke škole,Lj. Jonkea bb, a 1977 seli u novu zgradu u sklopu Jugoturbine u ulici I. Meštrovi-ća 10, gdje se sada odvija nastava strojarstva i me-hatronike. Direktor VTSŠ-a –a je Ivan Taloš dipl. inž. ( 1960-1973) i Rudolf Zobec dipl.inž.( 1973-1983).

Godine 1983. dolazi do pripajanja VTSŠ-a Fakultetu strojarstva i brodogradnje Zagreb kao njegov dislo-cirani stručni studij što traje do 1997 god., a koordi-natori rada u Karlovcu su bili Zvonimir Borović dipl. inž. (1984-1995) i prof.dr.sc.Mirko Butković (1995 –1997). NaVTSŠ-u su radili mnogi nastavnici od kojih su legendarni Jakov Nikić prof . (matematika) i Miljkan Maslić prof. (fi lozofi ja i biblioteka) te referen-tica za studentska pitanja Marta Papst.

Odjel tekstilstva, bivša Viša tehnička tekstilna škola (VTTŠ) kontinuirano radi od 1961 god. kad je osno-vana od Pamučne industrije Duga Resa, Vunateksa,



Konteksa, Velebita i Lole Ribara iz Karlovca. Smje-štena je u Školskom tekstilnom centru Jozefi nska cesta 27 u Dugoj Resi sve do 2006. god. Direktori VTTŠ-a (od 1983 do 1997 radi kao poslovna jedini-ca Tekstilo-tehnološkog fakulteta u Zagrebu) su bili: prof. dr. sc. Miroslav Skoko (1961-1968); prof. dr. sc. Hrvoje Skoko (1968-1970); Branko Rauh dipl. inž. (1970-1972); Branko Katić prof. (1972-1980); Nikola Vuljanić prof. (1980-1986); mr. sc. Dragu-tin Pribanić (1986-1990); prof. dr. sc. Antun Nagl (1990-1997). Na VTTŠ-u od mnogih nastavnika le-gendarni su bili supružnici Marija i Franjo Kovačić (kemija i matamatika) te referentica za studentska pitanja Marija Žlender.

VUK uvodi nove stručne studije: Prehrambene tehnologije,Sigurnosti i zaštite, Lovstva i zaštite pri-rode-izvanredni (2000); Ugostiteljstva, diplomski stručni studij Strojarstva-izvanredni (2003); Sigurno-sti i zaštite- izvanredni (2004); Mehatronike i diplom-ski stručni studij Poslovnog upravljanja-izvanredni (2005). Od jeseni 2008 godine organiziran je struč-ni studij sestrinstva koji provodi Medicinski fakultet u Rijeci u suradnji sa VUK-om.

Svi stručni studiji od 2005 traju tri godine a diplomski stručni još dvije godine (bolonjski proces). Završet-kom stručnog studija se dobiva titula prvostupnika struke (šesta europska kvalifi kacijska razina) a zavr-šetkom diplomskog stručnog studija- diplomiranog specijaliste struke (sedma).

Nastava na VUK-u se od 2006 odvija samo u Kar-lovcu i to na dvije lokacije: Trg J. J. Strossmayera 9 gdje je smješten dekanat i većina studija. Kompleks u staroj jezgri Karlovca je dobiven od Ministarsva obrane 2003 te bi ta lokacija trebala prerasti u ve-leučilišni kampus. Druga lokacija se nalazi u novom centru Karlovca u Ulici I. Meštrovića 10 sa studijima strojarstava i mehatronike a gdje je do 2006 bio i rektorat, odnosno dekanat.

VUK zapošljava 69 djelatnika (2007) od čega 47 nastavnika u stalnom radnom odnosu. Također za-pošljava 106 vanjskih suradnika u raznim nastavnim zvanjima, koji su stalno zaposleni na fakultetima (Za-greb, Rijeka), ili su stručnjaci iz gospodarstva uglav-nom karlovačkog. Struktura stalno zaposlenih na-stavnika je sljedeća: Jedan redoviti profesor (Bran-ko Staniša); devet profesora visoke škole (Antun Alegro, Ante Pavić, Darko Vyroubal, Luka Goldoni, Jovan Vučinić, Zlatko Ivančić, Branko Wasserbauer, Ivan Škrtić, Josip Žunić); 13 viših predavača; 13 pre-davača; 11 asistenata.

VUK je od osnutka organiziran na odjelskom princi-pu, bez fi nancijske samostalnosti odjela. VUK-om od 1997 -2005 rukovodi rektor sa dva prorekora (prof. dr. sc. Mirko Butković, prof. dr. sc. Darko Vyroubal, Nikola Vuljanić prof.) a od 2005 dekan sa četiri pro-dekana (prof. dr. sc. Antun Alegro, prof. dr. sc.Darko Vyroubal, prof. dr. sc. Ante Pavić, prof. dr. sc. Mirko Butković (do umirovljenja 2006), prof. dr. sc. Jovan Vučinić (od 2006), prof. dr. sc. Branko Wasserbau-er). U strukturi upravljanja VUK-om je senat (1997-2005) odnosno stručno vijeće (2005 i dalje) te upravno vijeće. Predsjednici upravnog vijeća su: prof. dr. sc Ivan Galaso (1997-2001), mr. sc. Rikard Gliha (2001-2005), mr. sc. Zlatko Kuzman (od 2006). Taj-nici VUK-a su Sanja Miletić dipl. pr. (1997-2004) i Milan Vignjević dipl. pr. (2004 i dalje).

VUK ima šest odjela (2007) i to: Strojarski odjel, koji obuhvaća stručni studij strojarstva i mehatronike te diplomski stručni strojarstva (pročelnik Marijan Bro-zović, predavač); tekstilni odjel (mr. sc. Snježana Ki-rin, viši predavač); Prehrambeni odjel (Josip Čulig, predavač); Odjel lovstva i zaštite prirode (Krunoslav Pintur, predavač); Odjel sigurnosti i zaštite (mr. sc Zlatko Jurac, viši predavač); Poslovni odjel, koji obu-hvaća stručni studij ugostiteljstva i diplomski poslov-nog upravljanja (prof. dr. sc. Branko Wasserbauer). Dislocirani studij sestrinstva je posebna ustrojbena jedinica.

VUK raspolaže sa 4800 m2 nastavnog, laboratorij-skog i pomoćnog prostora. Ima laboratorije: za ma-terijale i toplinsku obradu, za mehatroniku, za opće računarstvo, za kompjutersku konstrukciju, za kemiju i biokemiju, lovstvo. Raspolaže stručnom knjižnicom od preko12000 knjiga te preko 200 naslova časopi-sa od čega je veći dio donacija fi rme Turboteh (bivša knjižnica Jugoturbine). Ima vlastitu izdavačku djelat-nost te izdaje udžbenike, skripte i priručnike za svoje studente i šire.

Za standard studenata se brine Studentski centar, koji je u vlasništvu VUK-a (ravnatelj je Davor Jurče-vić od 1997). Djelatnost SC je smještaj, prehrana, povremeno i privremeno zapošljavanje te pomoć u organiziranju sportske, kulturne i zabavne aktivnosti studenata. Lociran je u adaptiranoj vojnoj zgradi u Frankopanskoj 5. koja je kupljena od grada 2003. Studentski dom i prehrana su organizirani preko Srednje škole Duga Resa.

Na VUK-u studira 1929 studenata (2007), od čega: strojarstvo i mehatroniku, stručni-287; strojarstvo, diplomski-42; tekstilstvo, stručni-110; prehranu,



7

stručni-217; lovstvo i zaštita prirode, stručni-302; si-gurnost i zaštita, stručni-331; ugostiteljstvo, stručni-327; poslovno upravljanje, diplomski-58.

Na VUK-u je do kraja 2007 diplomiralo: Inženjera strojarstva-1288 (1133 do kraja godine1997); diplo-miranih inženjera strojarstva-56; inženjera tekstilne tehnologije-653 (577 do kraja godine 1997); inže-njera prehrambene tehnologije-90; inženjera lovstva i zaštite prirode-164; inženjera sigurnosti i zaštite-

131, viših ekonomista ugostiteljstva-20, specijalista poslovnog upravljanja-19.

Kao što je već rečeno, u 2008.godini i dalje svi za-vršeni studenti će dobivati svjedodžbe i diplome i to sa nazivom: prvostupnik struke i specijalist struke s time da će tehničke, tehnološke i biotehnološke struke zadržati i titulu-inženjer.

Prof. dr. sc. Mirko Butković

SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI

Napokon je došao i taj susret. Susret, pod geslom “Bijahu postojani...” (Dj 2,42), za koji smo se pripre-mali od početka ove godine kroz molitve-no-katehetske pripre-me tijekom naših sa-stanaka subotom i to sve uz pomoć našeg đakona Vlade.

Ovo tradicionalno okupljanje mladih ka-tolika iz inozemstva i

svih biskupija Hrvatske, koje je počelo 2000. godine, nakon Rijeke, Osijeka, Šibenika i Pule, održalo se u Va-raždinu - gradu baroka i glazbe, a zahvaljujući petom jubilarnom Susretu hrvatske katoličke mladeži, i gradu mladih, gradu hrvatske katoličke mladeži, kako je ista-knuo kardinal Josip Bozanić.

Dana 26. travnja, tri autobusa čekala su 156 mladih lica, kako bi krenuli prema Varaždinu. U autobusu, da-kako, vođeni molitvom i pjesmom, vrijeme nam je brzo proletjelo. Stigavši u Varaždin imali smo što i vidjeti: 22 000 mladih lica, širokih osmijeha, spremni na još jedan zajednički susret sa Gospodinom. »Osjećajte se kao u svojim obiteljima, jer i činimo jednu veliku obitelj koja se zove Crkva katolička«, poručio je biskup Mrzljak zaže-ljevši nam dobrodošlicu na stadionu koje nosi znakovito ime »Sloboda«, okupljeni oko jedinoga pravog oslobo-ditelja - Isusa Krista koji čini čovjeka potpuno slobod-nim.

Prije misnog slavlja prisustvovali smo na pretprogramu; spletu pjesama i svjedočanstava o četiri temelja posto-janosti u vjeri - Bibliji, zajedništvu, euharistiji i molitvi. Pjesmom i riječju na zajedništvo se osvrnula pjevačica

Ivana Husar, a u toj temi pridružio joj se i sportaš Franjo Arapović. O Bibliji su svjedočile Meri Cetinić i Sanja Doležal, a o važnosti euharistije grupa “Meritas”. Odu-ševljenje je izazvao gost iznenađenja - pjevač Marko Perković Thompson, koji je uz nekoliko pjesama svjedo-čio o važnosti molitve i vjere u svom životu. “Mladi, sla-vite Boga, poštujte vaše obitelji, njegujte zajedništvo”, poručio je Thompson u svom svjedočanstvu. Tijekom pretprograma bilo je govora i o zaštitniku SHKM-a, te su izdvojena dva prijedloga: Sluga Božji papa Ivan Pa-vao II i blaženi Ivan Merz.

Centralni događaj bilo je misno slavlje predvođeno za-grebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozani-ćem. Kardinal u uvodnoj riječi poručio nam je kako će Crkva svoju budućnost živjeti od naše velikodušnosti i spremnosti da se otvaramo Bogu. »Svatko tko osjeti što znači biti obdaren susretom sa živim Bogom, znat će da je pozvan drugima darivati svoj život, i to posto-jano…«, kazao je kardinal istaknuvši kako je ovo euha-ristija naše mladosti. Kako bi bilo moguće sebe davati drugima prvo se čovjek mora pomiriti sam sa sobom i s Bogom. Upravo je Isus taj koji donosi mir srca, nagla-sio je kardinal, istaknuvši da je mir Kristov poseban dar Uskrsloga Njegovoj Crkvi.

Iako je povremeno zapuhao jači povjetarac, nakratko pala i pokoja kap kiše provjeravajući našu postoja-nost; vjera, ljubav i zajedništvo bili su jači i od samog (ne)vremena. Moleći, pjevajući i slušajući riječ Božju i riječ svojih pastira, slavili smo Uskrsloga Isusa.

Homiliju nam je uputio šibenski biskup mons. Ante Ivas, predsjednik Odbora HBK-a za mlade, govoreći o po-stojanoj, trajnoj i nepokolebljivoj ljubavi Isusa prema čovjeku. Ta ljubav potiče ljude da budu postojani te da kao u prva kršćanska vremena, i danas, u ovom vreme-nu i zemlji, žive »postojani u zajedništvu s njime, posto-jani u nauku apostolskom, postojani u lomljenju kruha, postojani u molitvi«.



Primijetio je da se mi mladi danas pitamo: »A što nam je činiti? Kako da budemo postojani, kad je sve u nama tako nepostojano, uzavrelo? Kako ostati postojani kad nam tijelo pupa, propinje se, raste i zrije? Kad u nama pucaju spone djetinjstva? Kad nam dušom pušu oluje i vihori, ljubavi i strasti? Kad pred nama pucaju obzori daleki i nedostižni?«

Biskup Ivas upitao je također kako ostati postojan u sveopćem metežu tzv. »novih sloboda« koje se izazovno nude, a prijete opasnim ovisnostima, ropstvom i smrću: »Kako opstati postojani u rasprodaji morala i etike, u po-nižavanju svetosti ljubavi, gaženju svetih vrednota: ljud-skih i Božjih, osobnih, obiteljskih i domovinskih... Kako ostati svoj i tvoj, Kriste? Kako reagirati na sebičnost i nasilje? Kako životu dati puni smisao? Kako pridonije-ti da plodovi Duha, ‘ljubav, radost, mir, velikodušnost i uslužnost, dobrota i vjernost, blagost i uzdržljivost’, na-tope ovaj ranjeni i krhki svijet, nadasve svijet mladih?

Što nam je činiti i kako opstati postojani, pitate i da-nas, ovdje«, primijetio je biskup istaknuvši kako samo Isus ima odgovor na ta pitanja, a odgovor,koji smo čuli i u Evanđelju, glasi: »Ostanite u meni i ja u vama. Ostanite u mojoj ljubavi!«

Biskupove riječi još jednom su nas podsjetile da je Krist naš Put, Istina i Život! On nas je upisao u dlan svoje ruke, On nas čuva kao kaplju vode na dlanu … Danas nas ponovno poziva da ostanemo u njegovoj ljubavi, poziva nas da se ponovno susretnemo s njime, jer svaki novi susret s Bogom daje nam novi oslonac. »Iz tog susreta rađa se nova sloboda. Rađa se Nada koja pre-obražava i preuzima glavnu riječ u našem životu. Tada vjera postaje djelotvorna poruka koja na nov način oblikuje život i sve životne odnose«, kazao je mons. Ivas naglasivši da ostati u ljubavi i zajedništvu s Isusom znači biti u zajedništvu s drugima. »U takvom zajedniš-tvu i vjeri moguće je čuvati ljepotu i čistoću duše i tije-la, zemlje i neba, vode i mora. Moguće je uspostavljati iskrene međuljudske odnose i graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet«, rekao je biskup pozvavši nas da bude-mo otvoreni kršćanskom braku, obitelji i odgovornom roditeljstvu..., kao i posvećenom, svećeničkom i redov-ničkom životu.

»Treba nam vaša mladost, vaše oduševljenje, vaša od-važnost. Treba nam vaša podrška i postojanost. Voli-mo vas i molimo«, istaknuo nam je biskup priznajući da su biskupima i svećenicima, redovnicima i redov-nicama ruke često “klonule a koljena klecava”. ‘’Zato vas molimo, podržite naše ruke uzdignute na molitvu, za vas…’’rekao je biskup i pozvao nas da kao Kristo-vi pobjednici zapjevamo svoj zavjet, himnu Susreta, i svoju molitvu, na što smo se mi mladi s oduševljenjem odazvali i zapjevali: “Postojani u ljubavi… ustrajni u molitvi, zajedništvom nošeni, Duhom vjerom

prožeti, Tijelom Božjim hranjeni…!”

Nakon završetka samom susreta na stadionu uputili smo se u 100-ak župa Varaždinske biskupije gdje su nas dočekala otvorena srca obitelji. Karlovački dekanat bio je smješten u Ludbregu. Stigavši u Ludbreg kasno navečer, nestrpljivo su nas čekale obitelji koje su nas širokih ruku primili u svoje domove. Subotu navečer i nedjelju ujutro proveli smo u krugu naših obitelji doma-ćina, ili kako smo ih mi od milja zvali našim privremenim mamama. Bogatstvo ovogodišnjeg susreta upravo je bilo u tome što smo ove godine pobliže mogli upoznati naše domaćine koji su nam podarili dio sebe, svoje vri-jeme, svoju obitelj s punim povjerenjem i uz otvoreno srce.

Sutradan, u nedjelju 27. travnja, domaćini su nas dopra-tili do svetišta u Ludbregu gdje smo zajedno s ostalim hodočasnicima i mladima iz drugih dijelova Hrvatske prisustvovali misnom slavlju. Nakon sv. Mise uslijedio je zajednički ručak na travi, te opet zajedničko druženje uz pjesmu, igru i smijeh.

No, kako svemu dobrome dođe kraj, tako je došlo vrije-me da krenemo na put prema našem Karlovcu. Zahval-ni na gostoprimstvu i podijeljenom zajedništvu oprostili smo se od domaćina sa željom za budućim susretanji-ma na susretima mladih. Vratili smo se svojim domovi-ma, zahvalni Gospodinu na ovom predivnom susretu, na predivnim ljudima koji su nas ugostili; sa željom da poruka ovog susreta nastavi živjeti u našim srcima, te bude uistinu življena i u našim životima.

Na kraju želimo zahvaliti našem đakonu Vladi i župniku Norbertu Ivanu Koprivcu na punoj potpori.

Matea Neralić i Matea Somek

SLATKI RUČAK NA TRAVI



9

POVIJEST I ZEMLJOPIS KARLOVAČKOG KRAJA

Poklade – stara tradicija Karlovca (2. dio )

Pokladni korzo su činila okićena kola s oslikanim panoima, na kojima su prikazane sve nedaće Kar-lovca, ponajviše komunalni problemi, karlovačko blato, dotrajali most, javni WC, kao i potreba nove klaonice.

Stari brojevi “Fašinskog ričeta“, lista koji je izla-zio 30-tih godina, daje nam podatke da je karne-val u Karlovcu bio organiziran već 1751. godine. Organizaciju su vodili karlovački obrtnici, trgov-ci, ugostitelji i vojne osobe karlovačkog garnizo-na (glazba). Pomoć, podršku i sudjelovanje ima-li su od svih građana. Za organizaciju se brinuo posebni Pokladni odbor da sve bude “štimalo“. Prve sastanke imali su već za Martinje kada se odlučivalo tko i što će raditi u Odboru. Pokladne plesove pod maskama priređivala su društva kao što su: Vatrogasci, Zora, Nada, Akademski klub i dr. Nisu izostale ni posebne dječje redute koje su bile priređivane u Zorin domu i Hrvatskom domu. Muškarci su nosili maske: Jupitera, Marsa, Viteza, gusara, harlekina, domina, Indijanca, Crnca, prin-ca, a žene: Dijane, Minerve, Venere, princeze, ba-lerine, ciganke. U starijem razdoblju dame su išle u pratnji “garde – dame”, to je obično bila starija teta, rođakinja ili majčina prijateljica. Sa sobom su nosile plesni red, malu knjižicu s olovčicom u koju se upisivao red plesova i plesača za dotični ples.

Notesi kao umjetnička djela

Pravilo je bilo da prvi ples poslije velikog odmora dame biraju i to je bilo veoma značajno, veoma napeto, a zna se i zašto. Danima se poslije prepri-čavalo o toaletama i kostimima, kao i nagrađenim maskama. To su bile glavne teme svih kućnih sean-si uz čaj i kolačiće ili uz čašicu domaćeg cherya.

I danas se još u nekim kućama mogu naći te ma-lene čašice obrednog cherya kao kuriozitet karlo-vačke prošlosti. Dvorane su bile bogato okićene ne samo s ogledalima, već slikama i zastavama uz obavezne palme, lampione, papirnate ukrase i dr. Plesni balovi starijih generacija odvijali su se u ofi cirskom casinu, kao i u popularnom i elitnom

“Štatagramu“ (danas zgrada zatvora) u kojem su se odvijale kazališne i druge priredbe. Sačuvane slikovite lepeze, pozivnice i plesni redovi govore nam i o umjetničkom dometu toga vremena. Tako je sačuvana knjižica plesnog reda iz 1838. godi-ne, a odnosi se na Zagreb, a za Karlovac poziv-nica iz 1850., kao i plesni red vojnog garnizona iz 1894. Plesni redovi, ti mali notesi dama prava su umjetnička djela izrađena kod nekih i u baršu-nu s metalnim ukrasima. Prvobitno su izrađivani u Gracu i Beču, a u Zagrebu u tiskari Dragutina Albrechta. Zabave i čajanke priređivale su se po kućama poznatih karlovačkih odvjetnika, liječnika, tvorničara. To je bio ostatak nekadašnjih balova koje je organiziralo plemstvo, a svojevremeno ih je uvela grofi ca Erdödy (1749.), a kasnije prihvatilo i ostalo plemstvo kao Oršići, Vranyczany, Draškovi-ći, Türkovi, Vučetići i dr. Plesao se menuet, cotilli-on, kadrila, polka, kolo, mazurka i najmoderniji ples valcer kojega su purgeri zvali “ vrtoglavac “.

Šala na vlastiti račun

Priređivale su se i dobrotvorne zabave i priredbe za pomoć nezbrinutima i siromašnima, a nosio-ci toga su bili društva kao Hrvatska žena, Sokol, Zora i dr. Najveća atrakcija za Karlovčane bio je Pokladni Korzo, gdje je sudjelovao cijeli grad. De-fi le su činila okićena kola s oslikanim panoima, na kojima su prikazane sve nedaće Karlovca, ponajvi-še komunalni problemi, karlovačko blato, dotrajali most, javni WC, kao i potreba nove klaonice, kao i sve ostale nedaće na račun gradskog poglavar-stva – Magistrata, a i na račun sportskih društava. Kruna svega je bio princ karnevala kojem se sudi-lo na Jelačić placu za sve nedaće Karlovčana, a bio je osuđen na spaljivanje, vješanje ili bacanje u Kupu. Iz kolone Pokladnog Korza na veliko vese-lje djece bacali su se bomboni, naranče, konfeti i razni manji suveniri kao reklama pojedinih poduze-ća. Uspjelo se sačuvati nekoliko skica Pokladnog Korza iz 1937. do 1940. pismoličilačke radionice Mije Peršina, Banija 5, danas radionica Ive Latina. Poklade su bile popraćene izdavanjem listova “Fa-šinski ričet", “Fašnjički uštipci“, “Karlovački satir“ i dr. To su bile novine pune dosjetki i humora na vlastiti i na račun žabarije, a cilj je bio natjecanje u duhovitosti, satiri i humoru tadašnjeg Karlovca i njegovih stanovnika.

Vladimir Peršin, prof.



LIPA I TULIPANOVAC UNOVOM CENTRU

Sredinom prošle godine na inicijativu Vijeća grad-ske četvrti Novi Centar te uz suradnju gradskih tvrtki započeto je sa postavljanjem kantica za sme-će a nakon toga i klupa u našoj GČ, pa tako i na prostoru šetnice uz crkvu Presvetog srca Isuso-vog, prema Domu HV Zrinski. Osim postojećih ze-lenih površina taj prostor je siromašan drugim ele-mentima parkovne arhitekture te smo uz sugestije stanovnika naše GČ i pomoć tvrtke Zelenilo d.o.o. nastavili s uređenjem ovog dijela GČ sadnjom dr-voreda. Tako je uz Meštrovićevu ulicu zasađeno 11 stabala tulipanovca, na prostoru između ulice Marina Držića i šetnice uz Crkvu uz koju se nastav-lja drvored od 20 stabala malolisne lipe.

U slijedećih nekoliko redaka predstaviti ću ukratko ove dvije vrste drveća koje čine nove drvorede.

Tulipanovac (Liriodendron tulipifera L.) je listo-padno drvo iz porodice magnoliaceae. Porijeklom je iz istočnog dijela Sjeverne Amerike gdje često postiže visinu do 60 m i promjer do 4 m, ali u na-šim uvjetima može se očekivati da naraste do 30 m visine. Pupovi su mu jajoliki nalik na debeo ptičji kljun. Listovi su svjetlozelene boje, do 15 cm du-gački sa vrlo dugačkim peteljkama. Zanimljivog su i neobičnog oblika jer svojim izgledom podsjećaju na muzički instrument – liru. Vrlo su dekorativni u jesen kada poprimaju prekrasnu zlatnožutu boju. Tulipanovac cvjeta od svibnja do srpnja 4-5 cm ve-likim zelenožutim cvjetovima koji su donekle slični tulipanima pa otud i ime «tulipanovac». Plod tulipa-novca se sastoji od sjemenke i krilca, donekle na-lik na plod javora. Tulipanovac formira piramidalnu krošnju i raste vrlo brzo te stvara debelu hladovinu. Relativno je otporan na mraz a u mladosti podnosi temperature do – 15 a starija stabla i do – 30 oC. Voli duboka tla, sunčane položaje i vlažnost.

Interesantno je spomenuti da je tulipanovac vrlo cijenjena vrsta drveća u SAD-u te je zaštitni znak država Indiana, Kentucky i Tennessee.

Malolisna lipa (Tilia cordata Mill.) je listopadno drvo iz porodice tiliaceae. Porijeklom je iz Europe i

zapadne Azije, a naraste u visinu do 25 m. Autoh-tona je vrsta naših brežuljkastih i brdskih područja, hrastovih šuma. Krošnja je široka i gusto, često i vrlo nisko razgranjena, te stvara debelu hladovi-nu. Listovi su tamnozeleni 4 – 7 cm veliki, srcoliki, napiljenih rubova. Lipa je najpoznatija po svome cvijetu. Cvate u lipnju, cvjetovi su zućkasto zeleni,

ugodnog mirisa, smješteni na dugačkoj stapci s letnim listom koji omogućuje raznošenje plodova pomoću vjetra. Kora je kod mladih primjeraka glat-ka, zelenkasto smeđa a kod starijih stabala do 2 cm debela, duboko izbrazdana i crvenkasto siva.

Lipa je poznata medonosna vrsta te popularni na-rodni lijek kod mnogih bolesti.

Podizanjem ovih drvoreda kreira se ljepše i zdravije životno okruženje, pridonosi se rekreativnoj funkciji i stvaranju identiteta ovog dijela gradske četvrti.

Komentar. Drveće je živo biće. Sadi se zbog nas i generacija koje dolaze. Dio nas neće doživjeti ugođaj drvoreda, niza tulipanovaca i opojni miris lipe. Molimo Vas, poštedite im živote.

Alen Samaržija dipl. inž. šum.



11

PRIJEDLOZI - PRITUŽBE - ODGOVORINapomena. Tekstovi su reducirani. Nastojali smo napisati činjenice zbog manjka prostora.

PISMA ČITATELJA

Postovani,

Kako ste rekli na sastanku dana 25. travnja 2008. godine da Vam se napiše pismo u kojem ćemo iznije-ti svoje probleme tako sada to i činim.

Probleme i pitanja predočit ću Vam telegrafski:

1. Malo sam pogledao GUP grada Karlovca, ali tko se tu može snaći, hrpapodataka i kratica, a ono što sam vidio po nekakvim shemama nema veze sonime sto se govori po naselju i što ljudi prepri-čavaju.

2. Prvenstveno nas interesira kako će po GUP-u izgledati naše naselje, dali se kroz naselje izgrađu-je dvosmjerna cesta tik uz naše zgrade i sve one opasnosti koje ta cesta nosi (brza vožnja, zagađe-nost, opasnost od naleta na pješake ili našu djecu i ostalo).

3. Smanjuju li se zelene površine zbog te iste ceste, u kojoj mjeri i kojim zgradama najviše, jer želimo da ovaj grad bude grad zelenila a ne betona.

4. Postoji li novi plan parkirnih mjesta po naselju, koja pozicija i lokacija i da li će to dovesti do na-plate od strane gradskog poduzeća za parkiranje.

5. Na potezu naše zgrade 5-5c u dužini cca 50 m ne postoji javna rasvjeta, a naveče nije ugodno djeci i odraslima prolaziti tom dionicom, dok je za krimi-nalce kao izmišljeno (obijanje auta ispred zgrade, razbijanje stakla po zgradi, vršenje nužde ispred ulaza i ostalo).

6. Kako stati na kraj s problemom onečišćenja što ih rade psi kojih je sve više, a zelene površine se smanjuju. Između naše zgrade i nebodera u Ulici T. Ujevića mala je oaza zelenila na kojoj se djeca ne igraju NE ŠTO NE BI nego je puno „psećih bom-bi“, a to po ljeti i te kako zna biti neugodno. Istini za volju netko je, a da i ne znamo postavio znak ‘’Dozvoljeno za pse’’ mada i tamo gdje je znak za-brane stvar ista. Ako ste vozač i sami znate da ako ne upalite svjetla - riskirate, a ja sam sebi kažem gdje je pas i njegov vlasnik tu je i lova (ako pas obavi nuždu, a vlasnik to ne pokupi, evo kune koje

će popraviti ionako mršav fond za našu četvrt), ma hoću reći gdje su ti komunalni redari i dali ih ima.

7. Kako riješiti problem kanalizacije na koju je zgrada spojena (dotrajalost same instalacije).

To je pismo koje sam Vam napisao i može li se što učiniti, jer problemi nisu nerješivi. Trebamo pomoć i savjet, ne želimo sjediti skrštenih ruku, iako znamo da svakakvi lobiji imaju svoje interese pod izlikom za boljitak nas žitelja kako nam lijepe naše tako i nase-lja. Znamo da je to laž i da se nečiji fi nancijski inte-resi kriju iza tih aktivnosti, a vidite, ne tražimo puno - samo ono zeleno ne uništavajte, za cestu trebaju minimalni zahtjevi jer nemamo viziju što GUP želi s našim naseljem učiniti. Kad pogledate, život u stanu je kao život pileta u gajbi, pa mu još ono malo radosti (zeleni pojas) uzmete i možete slobodno s njim na roštilj. Drago mi je da ste našli vremena za moj e-mail. S poštovanjem predstavnik stanara zgrade M. Marulića 5-5c.

S poštovanjem,Željko Salković

Komentar. Dopis je objavljen u cijelosti: konkretni problemi za konkretna rješenja. Predlažemo svima da se dopisima priključe raspravama koje će prido-nijeti boljitku Novog centra.

Poštovani,

Obraćamo vam se zbog oštećenja koja se nalaze ispred stambenih zgrada u Ulici M. Krleže 7 i 9. Na-ime, ispred stepenica je dosta propao asfalt i dolazi do mogućnosti pucanja šahtova pa Vas molimo da iznesete ovaj problem na sastanku GČ te ga što prije riješite da ne bi došlo do nekih većih oštećenja.

Unaprijed se zahvaljujemo, te Vas pozdravljamo s po-štovanjem.

Predsjednik Stambene zgrade Miroslava Krleže 9Mija Trpčić

Predsjednik Stambene zgarde Miroslava Krleže 7Darko Živčić



za otpatke, te urediti travnatu površinu na stražnjoj strani nebodera.

Hrvatske željeznice su objeručke prihvatile čišćenje, te su već danas počeli s detaljnim uređivanjem i od-voženjem grana i smeća za prostor koji su oni zadu-ženi. Taj prosto je nepravedno zapušten, a radi se o velikom protoku ljudi i centru grada.

Osim toga, otvoreni su radovi na novoj željezničkoj postaji, pa bi bilo i u redu da uz HŽ, i gradske tvrtke daju svoj doprinos.

Komentar. Slike govore dovoljno. Problemi su rije-šeni. Slike su samo upozorenje da se slične stvari više ne ponove.

SLIKA 4.

Poštovani,

U prilogu Vam šaljem, kao predsjedniku GČ Novi centar, prepisku i slike koje su upućene Hrvatski željeznici, te komunalnim tvrtkama sa zajedničkim ci-ljem da se u dijelu oko “zelenog nebodera “ nešto učini, jer je sve zapušteno i taj prostor svi zaobilaze u širokom krugu.

S poštovanjem,Snježana Knežević, dipl.oec.Savjetnik za protokol i odnose s javnošću099 2185 405tel. 047 628 234fax. 047 628 [email protected]

Poštovani,

Na kolegiju gradonačelnika dogovoreno je proljetno čišćenje dijelova grada koji su zapušteni. Odlučeno je, da se zajednič-kom akcijom Hrvat-skih željeznica, te naših tvrtki Zelenila i Čistoće temelji-to očiti prostor iz-među nadvožnjaka Kralja Tomislava i Smičiklasove ulice, te okoliš “zelenog nebodera”. Potreb-no je očistiti zelene površine ispod že-ljezničkog nasipa, postaviti košarice

SLIKA 1.

SLIKA 2.

SLIKA 3.

besplatni primjerak - grad karlovac - naslovna€¦ · od najvećih pravednika staroga zavjeta....

Documents