behar br. 74-75

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA

Zagreb, IX.-XII. 2005. Godina XIV / Broj 74-75ISSN 1330-5182Cijena 30 kn

BEHAR

2 BEHAR 74-75

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanjaNakladnik:Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPORODGlavni i odgovorni urednik:dr. Muhamed @dralovi}Grafi ~ki urednik i zamjenik gl. urednika:Zija Sulejmanpa{i}Suradnici u uredni{tvu:Azra Abadì} Nevaey,Zlatko Hasanbegovi}, Dino Mujadèvi}

Rukopisi i fotografi je se ne vra}aju

Adresa: BEHAR, Ilica 35,10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: behar-pismaºnet.hr

Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, godi{nja pretplata 90 knCijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, godi{nja pretplata 18 KM.Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godi{nje 36), € 4, (godi{nje 24), USA $ 6 (godi{nje 36);

Kunski ìro-ra~un:ZABA 2360000-1101441490

Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Tiskano uz fi nancijsku potporuSavjeta za nacionalne manjine Vlade RH.

Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.

BEHARISSN 1330-5182

KAZALONaslovna stranica: Izet \uzel: Tjeskobna prolaznost

UVODNIKKrenimo od prve! 3

DRU[TVOFahrudin Novali}: Ljudsko egzistiranje i interaktivno koegzistiranje s drugima 4

ARAPSKA BA[TINA ZAPADA IIZija Sulejmanpa{i}: U~itelji matematike i astronomije 8

MUSLIMANI U HRVATSKOJZlatko Hasanbegovi}: Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. - Doba utemeljenja 17

POVIJESTSejid M. Tralji}: Tursko-mleta~ko susjedstvo na zadarskoj krajini XVII. stolje}a 25

STUDIJAEmsud Sinanovi}: Prvi bo{nja~ki roman u stihu 28

TRAGOVIEsad Durakovi}: Sarajevskih hiljadu i jo{ jedna no} 37

SJE]ANJANasko Frndi}: Stogodi{njak pjesnik Tadijanovi} 41

STUDIJE I OGLEDIAlija Dògovi}: Kako razumjeti pjesnika Meha Barakovi}a 43

POEZIJAMeho Barakovi} 7, 40, 47

PRIKAZI I RECENZIJENasko Frndi}: Bo{nja~ki dervi{ u dubrova~koj poeziji 48Ajka Tiro Srebrenikovi}: Fonetika pjesme «Ja nijesam sanjar» 50Emsud Sinanovi}: Dvije drame Naska Frndi}a 52Azra Abadì} Navaey: Pri~a o putovanju i traganju 54

BA[TINAMuhamed @dralovi}: Privatna knji`nica u Donjem Vakufu s po~etka 19. stolje}a 54

IZLO@BAGodine korova Izeta \uzela 59

Na posljednjoj stranici naslovnice Behara: 51-56.

Behar je prvi slavni bo{nja~ki list tiskan latinicom u Sarajevu 1900. Od 1992.godine izlazi zagreba~ki Behar, prihva}en i ocijenjen «najboljim {to su Bo{njaci dosad imali». On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ìvotnom sredinom, dijasporom u svijetu i mati~nim narodom u Bosni i Hercegovini.U ~etrnaestom godi{tu Behara, brojevi 70-75, autori priloga su: Abadì}-Navaey Azra, Barakovi} Meho, Durakovi} Esad, Dèlaluddin Rumi, Dògovi} Alija, Dùbran Halil, \uzel Drenka, \uzel Izet, Evlija êlebi, Frndi} Nasko, Guji} Kasim, Hadìalagi} Husref, Hanan al-[ejh, Hasanbegovi} Zlatko, Hodovi} Senad, Kajan Ibrahim, Katni} Bakar{i} Marina, Ki{evi} Enes, Klino Smaragda, Marinkovi} Du{an, Masli} Mubera, Mufti} Edhem, Mujadèvi} Dino, Nametak Alija, Nametak Fehim, Novali} Fahrudin, Sinanovi} Emsud, Sulejmanpa{i} Zija, Talji} Isnam, Tralji} Seid, Tiro Srebrenikovi} Ajka i @dralovi} Muhamed

3BEHAR 74-75

�

UVODNIK

Krenimo od prveDulje od dva desetlje}a koja su prethodila raslojavanju i raspadu komunisti~koga

SSSRa, a onda i Jugoslavije, svjedo~ili smo mnogobrojnim nomenklaturama, defi nicijama i karakterizacijama komunizma i socijalizama svih tipova: sovjetski, staljinisti~ki, albanski, kineski, kubanski, arapski, jugoslavenski samoupravni itd. S izuzetkom najtvr|ih varijanti sovjetske, kineske, kubanske, i albanske provenijencije u preostalima su se {to sporadi~no {to sustavno pojavljivale publicisti~ke, ali i teorijske rasprave i radovi, s poku{ajima dokazivanja o po-mirenosti i sli~nosti socijalisti~ke doktrine s islamskim naukom, a u socijalnom aspektu i o gotovo istovjetnoj matrici, {to nije zaobi{lo ni na{e prostore.

S druge strane, u islamskim zemljama s drugim dru{tvenim ure|enjima, apsolutno odbacivanje ateizma pripisivanoga svemu {to se naziva komunisti~kim i socijalisti~kim bilo je dovoljnim motivom da se drugi aspekti i ne doti~u. Isto-vremeno kritika dru{tvenih problema i devijacija tih zemalja nerijetko se svodi-la na teoretiziranja i stalnu tezu kako su problemi kazna za oslabljeno vjerovanje, {to ~ujemo i do dana{njih dana. Neki tomu dodaju i materijalizam za koji je uglavnom “kriv” Zapad, uz redovit dogmatski pristup i citate glavnih izvora islama, ali kao obavezu samo za one kojima se u~eni obra}aju pa, maliciozni bi rekli: ajet: Ne budi od onih koji upu}uju druge, a sami svoje ~ine zaboravljaju (Kur’an 2/44), jo{ nije u prioritetima tuma~enja – ~itaj: primjene.

Dokazi da je tomu tako su primarno ba{ materijalne naravi; od rasko{nih pala~a i svih hedonisti~kih, gotovo perverznih, luksuza kojih se ni ti teoreti~ari ni krugovi iz kojih potje~u uglavnom - ne odri~u. Budu}i da neke poznajem, ne bih rekao ~ak ni da su svjesni kontradiktornosti svojih u~enja u odnosu na vla-stita pona{anja.

Ako zanemarimo one prve koji su Boga eksplicitno zabranjivali, i one {to su, po zadatku, paradigmom socijalisti~kih ’jednakosti’ i ’pravi~nosti’ nijekali uop}e potrebu za religijom; intrigantno je pitanje kako i radi ~ega je trajno ponavljana tvrdnja ovih tzv. slobodnih pripadnika slobodnijih dru{tava, da materijalna bogatstva vrijede samo toliko koliko ih duhovno oplemeni, postala paradoksom, dodu{e ne samo u nas muslimana. Pitanje postaje tim opravdanije {to je povezivanje duhovne i materijalne vrijednosti jednostavno, svima davno zadano razumljivom univerzalnom formulom Bo`je rije~i.

Zvali je mi farzovima, besjedama ili zapovjedima; bilo da ih je deset, koja vi{e ili koja manje; bitno je zaista usvojiti onu prvu - istinski vjerovati; a to }e onda samo po sebi elminirati sve vrste selektivnosti i garantirati pridr`avanje svih ostalih kroz koje je Allah defi nirao halifu - svoga zastupnika na ovome svijetu.

4 BEHAR 74-75

Ljudsko egzistiranje je interaktivno koegzistiranje s drugima1

Otvorene i prikrivene pojave etnocen-trizma, konfesiocentrizma, kulturocentriz-ma od lokalnih do planetarnih razmjera vi{e su pravilo nego iznimka. Kao umreène pojave javljaju se i u obliku zapadocentriz-ma i eurocentrizma; a kao reakcija na njih javlja se i istokocentrizam. Stoga se mul-tikulturalizam ne samo na Zapadu, nego u cijelom suvremenom svijetu, pojavljuje i kao oblik getoiziranja Drugoga.

Europsko monopoliziranje moderniteta

Kod A.Vamberija, prema Hasanu Su{i}u, pojavljuju se (...) duhovno militantne tvrdnje «iz kojih izbija ~ak i mr`nja prema isto~nim narodima koje on naziva ðazijatima’. ðIzuzev Japanaca, ni jedan od azijatiskih naroda ne moè samostalno stupiti na put napretka i obnove. Azijati mogu postati kulturni samo pod direktnim utjecajem Evrope’» (u Su{i}, 1977:292-293). Hans Mejer je jo{ radikalniji. On «tvrdi da ~ak postoji nepomirljivost izme|u isto~ne i zapadne kulture, smatraju}i da kr{}anska kultura po svom duhu, protivrje~i isto~nja~kim, i da je nemogu}a njihova koegzistencija» (Su{i}, 1977:293). Sve nas to upu}uje na doktrinu o sukobu civilizacija Samuela Huntingtona, te eksklu-zivizam i puritanizam, prije svega, agresiv-nog bloka mo}i pojedinaca i skupina u eu-ropskim i svjetskim politi~kim, diplomatskim i vjerskim institucijama.

[to su europske, a {to neeuropske vrije-dnosti? Imaju li one dodirnih to~aka. Odak-le poti~u i {to su europski korijeni? Ima li na obje strane i barbarizma i humaniteta? [to su, doista, napredak i obnova? [to, uop}e, zna~i biti «kulturan»? Po ~emu je jedan narod, ako ga idealtipski promatramo kao monolitnu dru{tvenu grupu, «kultivi-ran», a drugi nije? Jesu li kultivirani samo ljudi koji ìve u gradovima, a oni koji se bave poljoprivredom i ìve od nje, nisu. Sve to upu}uje i na probleme izbora vla-stitog identiteta i pluraliziranja subjekta. Mnogo je pitanja da bi ih sve mogli, ovom prigodom, pojedina~no razmotriti. Stoga, neka samo budu uvod u tekst koji slijedi.

Pi{e:dr. Fahrudin Novali}

DRU[TVO

Raspravljaju}i o kozmopolitskom obilje`ju Europe Ulrich Beck postavlja i ova pitanja. «Ho}e li Europa napustiti svoju kolonijalnu i kvazikolonijalnu tradiciju u odnosima s Afrikom i arapskim (kao i ostalim za nju va`nim, op. a.) svijetom? (...) Ho}e li napustiti svoju te`nju k mono-poliziranju moderniteta i otvoriti se izazo-vima mnogostrukih moderni, uklju~uju}i samokriti~nost koja se traì od europske moderne i njezinih kriti~ara?» (Beck, 2004:297).

koja se vodi pravilima», tvrdi Beck, «i politika koja mijenja pravila preklapaju se, mije{aju i kriàju. Postoje razdoblja u kojima dominira jedna, potom opet ona u koj ima prevladava druga» (Beck, 2001:206).

Svako centri~no, pa i eurocentri~no, shva}anje kulture nespojivo je s interkul-turnim shva}anjem kulture koje teì dija-logu me|u kulturama. Oni koji ne èle Tursku u europskoj Uniji, nude joj «privi-legirani status» u toj porodici naroda i kultura, a to je samo drugo ime za margi-naliziranje i isklju~ivost – drugo ime za licemjernost i obmanu prema toj zemlji. Turska je, potsjetimo, vi{egodi{nja ~lanica NATO-a; zahvaljuju}i svome biv{em pre-dsjedniku i demokratskom reformatoru – Ataturku – Kemalu Mustafi , jo{ dvadesetih godina pro{loga stolje}a provela je brojne demokratske reforme.3 Turska treba Euro-pi i svijetu kao kozmopolitska dràva bez imperijalnog nacionalizma; kao spona na dodiru – susretanju i sukobu pluralizama – naroda, rasa, religija, kultura.

Univerzalno je jedinstvo najboljih obilje`ja Razli~itosti

«Oni koji pluralnost doìvljavaju kao vrijednost po sebi» smatra Terry Eagleton, «puki su formalisti i o~evidno nisu uo~ili za~u|uju}e ma{tovitu raznolikost oblika koje moè poprimiti, primjerice, rasizam.4 (...) Pluralizam pretpostavlja identitet, sli~no kao {to hibridizacija pretpostavlja ~isto}u. Strogo govore}i, hibridizirati se moè je-dino ~ista kultura; ali kao {to je primijetio Edward Said, ðsve su kulture uklju~ene jedna u drugu (masna slova, op. a.); nije-dna nije sama i ~ista, sve su one hibridne, heterogene, izuzetno razli~ite i nisu mono-litne’» (Eagleton, 2002:23-24).

Unato~ tome, vrata pojedinih {kola, dje~jih vrti}a, sportskih klubova, ugosti-teljskih objekata, objekata za zabavu i kulturu, u nekim zemljama svijeta, pa i u svim dràvama nastalim nakon raspada biv{e Jugoslavije otvorena su samo pripa-dnicima jedne nacije i/ili vjere. U nekim

Ako je kozmopolitizacija «ustavno priznanje razli~itosti drugih» (Beck, 2004:290), onda kozmopolitska dràva mora razli~itim religijama omogu}iti jed-nake uvjete bivanja i razvoja – mora u in-stitucijama vrhovne vlasti omogu}iti pri-mjerene oblike kulturnog i politi~kog su-djelovanja za razli~ite nacije i razli~ite etni~ke identitete. «Europa do sada ima du{u sitnog trgovca», smatra Beck, «a to ima te{ku posljedicu da Europa nije koz-mopolitski akter» (Beck, 2004:298).

Stvarni kozmopolitski primjer civiliza-cije, potsje}a Beck, je mikrokozmos svjetski grad. «’Svjetski grad’, citira Beck Arnolda Toynbeea, «jest odslik velikoga svijeta u malom, njegovi bedemi okruùju sve klase, sve narode, sve jezike» (Toynbee, 1958:243; Beck, 2004:290-291). «Glavni gradovi jesu i bili su kolijevke nacionalizma, svjetski gradovi, naprotiv, jesu i mogu, odnosno mogli bi biti kolijevkama kozmopolitizma» (Beck, 2004:291).

Obzirom na globalizacijsko-integra-cijske procese u Europi i svijetu, prijem Turske u EU postao je vi{egodi{nji problem koji se moè iskazati rije~ima: «Niti s Turskom, niti bez nje». Do sada su najmo}niji europski politi~ki i ini subjekti prema prijemu Turske u EU vodili meta-politiku - politiku politike – refleksivnu politiku (koja mijenja pravila).2 «Politika

5BEHAR 74-75

�

DRU[TVO

od tih zemalja onemogu}ava se izgradnja i vjerskih objekata manjinskih konfesija. «A Krist se sigurno nije utjelovio i umro na kriù radi oslobo|enja kulture od tu|ih utjecaja, nego», potsje}a nas Jakov Juki}, «radi mnogo ve}ega uloga – oslobo|enja od grijeha (masna slova, op. a.)» (Juki}, 1997:425). Nesumnjivo, grijeh je diskriminirati i mrziti ljude na temelju nacionalne, konfesionalne ili rasne pripa-dnosti, jer to je predvorje za otvorene suko-be i istrebljenje Drugih i Razli~itih.

Kada je rije~ o razumijevanju i odnosu razli~itih vjera i njihovih pripadnika, Halil Dùbran, libanonski pjesnik i slikar, poru~uje: «Ljubim te, brate, ma tko da si, odaje{ li po~asti u crkvi, kle~i{ li u hramu ili moli{ u mo{eji. Obojica smo djeca iste vjere, jer razli~iti putovi religija samo su ljubljeni prsti na ruci jednoga Svevi{njeg. A on nudi ruku i dovr{enost duha svima koji to ho}e» (Gibran, 1994). U dru{tvu Dùbrana stigo-smo u svijet univerzalnih vrijednosti.

«..., univerzalnost vrijednosti rije~i kao {to su demokracija, ljudska prava, sloboda, pravednost ne dovodi u pitanje logiku razlika – spolnih, rasnih, dru{tvenih» (Pai}, 1997:5). Univerzalna vrijednosna orijen-tacija i recepcija ih istovremeno humano rafi nira i afi rmira, usmjerava i oplemenjuje – ona je jedinstvo najboljih obilje`ja Razli~itosti.

Promi{ljanju mogu}nosti prevladavanja rasnih, nacionalnih, vjerskih, uop}e kul-turnih i civilizacijskih isklju~ivosti i suko-ba, neimarima univerzalno vrijednosne orijentacije i recepcije svojom novom knji-gom, Tragom bo`jih poslanika, pridruìo se i Ibrahim Kajan. Njegovo intelektual-no zanimanje za povijest drevnih kultura, osobito za nastanak, smisao i zna~enje svetih knjiga velikih monoteisti~kih religija, uz neodoljiv poticaj usmene turske i kurdske predaje, odveli su ga u prolje}e 1990. go-dine u jugoisto~nu Tursku – oblast u naro-du nazvanoj «Peygamberleri ovaları» – «Podru~je Bo`jih poslanika». Zanimali su ga grobovi i sveta mjesta Bo`jih poslanika sa iznimno zna~ajnim materijalnim osta-cima kultura koje su nastajale i razvijale se tri do ~etiri milenija prije nove ere.

Karaku{ – simbol kozmi~ke energijePo|imo zajedno s Kajanom i njegovom

suputnicom – nje`nom Emiko iz Tokija, ~iji umilni glas oplemenjuju du{u i tijelo, poput bülbüla u rasko{noj kro{nji rascvjetale japan-ske tre{nje. Po|imo s putnicima i hodo ~asni-

cima sa svih strana svijeta autobusom iz Istanbula prema Diyarbekiru i dalje u «Podru~je Bo`jih poslanika». Put }e nas voditi i preko Tigrisa, stepom, kroz polja puna ìta, kroz perivoje i dvori{ta rasko{nog i mirisnog mediteranskog cvije}a – do drevnih mjesta, grobova i svetih mjesta Bo`jih posla-nika. Susrest }emo se s ostacima predkr{}anske, predislamske i islamske kulture i civilizacije koje su nastale u prostorima susreta razli~itih plemena i naroda.

Osvije{tenost ljudi ovoga povijesnog podru~ja o zajedni{tvu sa sobom i sa ~itavim svijetom – privukla je pa`nju hodoljupca Kajana na po~etku njegova hodoljublja. «Preda mnom je samo visoki, uzdignuti, tisu}godi{nji hetitski (?) stub», pripovijeda Kajan, «sa~injen od kolutova naslaganih jedan na drugi, a na vrhu njegovu stoji na svojim nogama golema kamena ptica (Ka-raku{ – Crna ptica, op. a.) – simbol kozmi~ke energije, du{e, materije ðbo`jeg porijekla’» (16) – simbol univerzalne vrijednosne orijen-tacije i recepcije na prostorima susretanja i sukoba kultura i civilizacija.

Kajana su, prije svega, zanimali likovi zajedni~ki Bibliji i Kur’anu – ono {to je Zajedni~ko u Razli~itom – koje su dodirne to~ke i niti koje povezuju ljude koji pripa-daju razli~itim religijama, kulturama, civi-lizacijama.

Grobovi i sveta mjesta Bo`jih poslanika

Adem (Adam), Nuh (Noah), Ibrahim (Abraham), Musa (Mojsije), Isa (Isus),

Ejjub (Job), Idris (Henok), ..., tisu}ama su godina nadahnjivali @idove, kr{}ane i mu-slimane.

I ovom prigodom te{ko je razlikovati mit i stvarnost. Zato, nemojmo zaboraviti da je ôvjek sklon i razli~itim nijansama konstrukcije zbilje. Sve se ne moè racion-alno objasniti, a ljudskoj prirodi je svoj-stvena imitacija. – sam je realni svijet opona{anje svijeta ideja. Nije rije~ samo o doslovnom opona{anju same vanjske zbilje, nego na stanoviti na~in opona{anje ne~ega {to je ~ovjeku imanentno – ne~ega {to on doìvljava, shva}a i vidi u sebi.

U svome Slovu ovoj knjizi, Kajan je zapisao i ovo: «Najve}a avantura koja se ~ovjeku moè dogoditi, kaù mudri ljudi – susret je sa samim sobom. Ako ikada ~ovjek moè biti istodobno i sam i sa osta-tkom svijeta, svakako je to u trenutku su-sreta s pala~ama, hramovima, onim opi-pljivim tragovima misaonog svijeta {to posreduju kontakt s ljudima koji su nekad davno bili. Od blistavih gra|evina jedino su ljep{e i misaono poticajnije – njihove ruine!» (157).

Urfa/[anliurfa. (...). «Prilazimo, sku-pljeni sa svih strana svijeta, èljeznim vratima», pripovijeda Kajan, «kojim je zaklonjen ulaz u pe}inu – prilaz mjestu na kojem je prije 4250 godina ro|en ~ovjek koji }e mijenjati mi{ljenja ljudi i pro{irivati obzorja ljudskih spoznaja – Ibrahim/Abra-ham – Bo`ji poslanik» (27).

Prahistorijski grad Tarsus. «Pritisnuh. Od{krinuh. Oslu{nuh. ... pred mojim zapa-njenim o~ima stajao je, uzdu` postavljen, mezar Danijala Hebrejca, ...

Sarkofag je od mramora, njegov poklo-pac na dvije vode, prekriven blistavom ~ohom, crnom i zelenom, s bojama koje se prelijevaju i mijenjaju; s ajetima od ~ista zlata. Nad glavom Poslanika, ... ~etvrtasti je zaslon na kojem urezanim zlatnim slo-vima pi{e: Ovo je mezar Danijela Pejgam-bera. El-Fatiha! (50).

Selo Yatko. (...) Razgledavamo mezar Bo`jeg poslanika Idrisa a. s./Henoka sta-rozavjetnoga.

Okolica Urfe. Turbe – kultno mjesto koje natkriva podzemnu spilju, «u kojoj je, po ~vrstom vjerovanju muslimana, u davna vremena sedam godina proìvio i bolovao Bo`ji poslanik Ejjub – starozavjetni prorok imenom Job...», ovjekovje~en u bibliskoj «Knjizi o Jobu» (73).

Nijemci, posjetitelji po~ivali{ta Joba, za~u|eni nalijevaju u termosice i piju ljeko-

Ulaz u spilju u kojoj je ro|enIbrahim a.s. Abraham

6 BEHAR 74-75

vitu vodu s njegova izvora, komentiraju}i: «Ko bi rekao da Turci, muslimani, tako pobo`no vole na{ega proroka Joba!» (78).

Harran, grad koji je postojao i prije Velikog potopa. (...) Harranske zidine kra-ljevske pala~e – ostaci sveu~ili{ta najstarijeg na svijetu. «’[anliurfa i Harran Ovaları’» – «’Domovina Bo`jih poslanika’» – Ibrahim Pejgambera, Zulfi kar Pejgambera, Lut Pej-gambera, Ejjub Pejgambera. Prema usmenoj predaji u Harrunu je «stanovito vrijeme ivio i Poslanik [uajb (Jitro, Jetro ili Raguel). Selo A~kale u {anliurfanskom kotaru u narodu se i danas naziva [uajbovo selo» (89).

Putuju}i i hodo~aste}i evo nas u Anti-ohiji.

Antiohija. Poplo~ano dvori{te puno oleandara u cvatu, niskih anti~kih kipova, rimskih reljefnih plo~a, ... U izdubljenoj ni{i, u prirodnom grubom kamenu – fi gura svetog Petra. Crkva antiohijska u kojoj je sv. Pavle prvi put izgovorio rije~ kr{}anin

«Papa Pavle VI. pohodio je ovo mjesto krajem sedamdesetih godina» (94-95). Ne{to dalje je i dàmija Habiba Neccara s njegovim skrivenim mezarom u podzemlju. Habib Neccar, biblijski Agabus. «U Svetom pismu ime mu se veè s imenima Bo`jih poslanika izbjeglih iz Jerusalima» (104).

Selo Mağarcik – mjesto hodo~a{}a kr{}anima i muslimanima u kojem se na-lazi mezar Jahja a. s. – Ivana (Krstitelja).

Konyi izvire iz zemne pra{ine, muzeolo{ki pedantno obra|en, zbijenost

poruka tijekom sedam tisu}a godina – svijet stalnih promjena, dolazaka, odlazaka, uni{tavanja i samouni{tavanja naroda. «Iz-lazimo iz Konyu, uranjamo u Ikonij, tonemo u prastaru hetitsku i frigijsku Kawaniu. Ovdje je sve na okupu: Bog i ovjek. Tu je mjesto Jahve. Okolo su brda s kojih mo`da jo{ uvijek promatraju Zeus, Apolon, Afrodita. Ondje je sveti Pavle drào vatrene govore i nudio ljudskim srcima lijepe vijesti.

Poslije Poslanika Muhammeda, sa sta-novitim zaka{njenjem, stigosmo, evo, i mi» (154-155).

Do|i prijatelju, ...«Pred lijesom od naroda obljubljenog

Dèlaluddina Rumija Mevlane neprestano je skupina vjernika, s rije~ima Bo`jim na usnama ...

Mladi}i i djevojke iz Francuske, crve-nokosa gospo|a iz Amerike, pa Talijani i Grci... – svi tiho promi~u mevlevijskom tekijom. Glazba (naj, tambura i bubnjevi), ispisana dervi{kom rukom, sada ispunjava

cijeli prostor, emitira se s trake koju ljudi u srcima raznose na sve strane svijeta» (147). Sve proìma lebde}i duh misti~ne filozofije bratov{tine «vrte}ih dervi{a», reda Mevlevija i njihov sufi jsko/tesavvufski put du{e prema svom Gospodaru.

Uz glazbu odzvanjaju i Rumijeve rije~i dobrodo{lice:

«Do|i prijatelju, do|i, ma ko ti bio– samo do|i!Vjerovao u idole ili bio oboàvatelj

vatre, ili bio bezbo`nik– Ti svejedno do|i!Na{a tekija nije mjesto o~aja.Do|i, prijatelju, samo do|i.âk da si i stotinu puta prekr{io zavjet

– samo do|i!» (147).

Religija – rodili{te za totalnog i zbiljskog ~ovjeka

«Tko ozbiljno uzvjeruje, taj vjeruje u preobraàj svega, a ne u neku utjehu zabora-va i u osobne narkoze», primje}uje Jakov Juki} (Juki}, 1973:196). U tom smislu i reli-gije ne bi trebale biti samo «lje~ili{ta za tu`ne du{e» (Juki}), nego prije svega «rodili{te za totalnog i zbiljskog ~ovjeka» (Juki}). ovjek postaje ljudski samo stvaraju}i ljudski svijet (H. Lefebvre). «ôvjek nije nikada `rtva Boga, uvijek je Bog `rtva ~ovjeka», zapisa René Girard u Zaklju~ku svoje knjige Pro-matrah sotonu kako poput munje pade (u, Grbi}, 2004:211).

Provincijalizam duha vremena djelo je ~ovjeka. Stoga je lako biti samo ~ovjek po imenu, te{ko je biti ljudski ôvjek – te{ko je biti Insan – ostvarivati pretpostavke to-talnog i zbiljskog ~ovjeka. Postoje lo{a i dobra putovanja u svim njihovim varijan-tama. «Lo{e putovati», kaè Ernst Bloch, «zna~i kao ~ovjek ostati pri tome nepro-mijenjen. Takav putnik samo mijenja oko-linu ne mijenjaju}i s njom i sebe samog (mijenjaju}i sebe mjerom ljudske vrijed-nosti, op. a.).»

Kultno mjesto“srtpljivog Jaba/Ejjuba”

Crkva antiohijska

Mezar Dèlaluddina Rumija Mevlane

Okre}u}i se u krug dervi{i lebde, uranjaju}i svoju du{u u Bo`ju Du{u

DRU[TVO

7BEHAR 74-75

Sude}i prema rije~ima na{e drage suput-nice Emiko, na kraju na{eg putovanja, ona je dobro putovala. Za nju se svijet iznena-da otvorio, kao potpuni bljesak u kojem je stigla sve obuhvatiti pogledom dok je sri-cala re~enicu ispisanu na oklopu kornja~e: Sve dok ne{to ne traì{, ti to ne nalazi{, izuzev Ljubljenog. Ti ga ne traì{, prije nego {to ga na|e{ (157).

U Univerzumu istinski univerzalnih vrijednosti za svakoga ima mjesta i (raz)umijevanja. U njemu je ljudsko egzi-stiranje interaktivno koegzistiranje s Dru-gima. Pritom, nije va`no jesi li kr{}anin,@idov, musliman, ...

Zato, «Do|i prijatelju, do|i, ma ko ti bio – samo do|i»! �

Literatura:BECK, Ulrich (2001): Pronalaènje politi~koga:

prilog teoriji refl eksivne modernizacije, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk.

BECK, Ulrich (2004): Mo} protiv mo}i u doba glo-balizacije, Zagreb, [kolska knjiga.

EAGLETON, Terry (2002): Ideja kulture, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk.

GIBRAN, Kahlil ¢Halil Dùbran£,(1994): Glas u~itelja, Zagreb, Zagreba~ka naklada.

GRBI], Igor (2004): Kr{}anska objava i novozavjetna antropologija, osvrt na knjigu Renéa Girarda; u: Nova Istra, X., sv. XXX., br. 2, Pula, ljeto 2005.

JUKI], Jakov (1973):Religija u modernom industri-jskom dru{tvu, Split, Crkva u svijetu.

JUKI], Jakov (1997): Lice i maske svetoga: ogledi iz dru{tvene religiologije, Zagreb, Kr{}anska sada{njost.

PAI], @arko (1997): «Jezik ne razdvaja kulture, Hermeneutika i dekonstrukcija – dijalog», Razgovor s Günterom Figalom i Jeanom Gron-dinom, Novi list, 19. listopada.

Politi~ka enciklopedija (1975), Beograd, «Savremena administracija».

SU[I], Hasan (1977): «Pogovor», u: Corbin Henry (1997): Historija islamske fi lozofi je, Sarajevo, «Veselin Masle{a». S francuskog preveo dr. Nerkez Smailagi}.

TOYNBEE, Arnold (1958): Gang der Weltgeschichte, sv. 2, Kulturen im Übergang, Zürich, Europa-Verlag.

VOLF, Miroslav (1998): Isklju~enje i zagrljaj: teolo{ko promi{ljanje identiteta, drugosti i pomirenja, Zagreb, STEPress.

Bilje{ke1 Povodom objavljivanja knjige Ibrahima Kajana,

«Tragom bo`jih poslanika», Islamski kulturni centar, Mostar, 2005., 167 str.

2 Metapolitika, politika politike, refl eksivna politika, termini su Ulricha Becka (Beck, 2001).

3 «Najteì udarac zadat je dominaciji islama, a u dru{tvenoj bazi feudalnim odnosima. Uvedena je latinica kao obavezno pismo i mnoge druge teko-vine evropske kulture i civilizacije (npr. usvojen je {vajcarski krivi~ni zakonik). ... Promene su bile duboke i dalekose`ne» (Politi~ka enciklopedija, 1975:1373). Temeljem navedenih reformi Turska se po~ela razvijati kao moderna kapitalisti~ka zemlja. Uzroke getoizacije Turaka u Europi treba otvoreno i argumentirano razmatrati. Pritom je nu`no temeljito i objektivno kriti~ki analizirati i nespremnost pojedinih skupina Turaka, koji se, primjerice, u Njema~koj sami organizirano, kao njema~ki gra|ani ili oni koji to tek trebaju postati izoliraju od utjecaja ve}inske njema~ke/europske kulture.

4 «Ako je Europa, uistinu, kolijevka tolike civili-zacije, mogla bi biti barem toliko uljudna da se zbog nje ispri~a. Jer ona je, razumije se, i povijest ropstva, genocida i fanatizma u jednakoj mjeri kao i tekst Dantea, Goethea i Chateaubrianda, a taj mra~niji kon-tekst nije mogu}e u cijelosti odvojiti od tih kulturnih dosega» (Eagleton, 2002:86).

MEHO BARAKOVI]

Ru` za usneKoliko bi se moglo Bola uspje{no precrtationim jeftinim Ruòm na Usnepitala se Onadok smo pili prvu jutarnju Kafudok sam ja prelistavao novinei osim SmrtiNi{ta nisam mogao na}i Jestivoi Jeftinokako bih se jo{ jedan Dan mogaoSloìti neo{te}en me|u Korice no}i

Samo ruè Bola bez ikakve nadoknadekoriste taj Ru` za usnei nisu razmaène toliko da Pla~ui Cmizdre

Ni{ta nije Vje~nopa ni ova Slika nas Rasutih po svijetu

NavikeI kada su me prestale grliti tvoje Rukeostale su Navikei dalje se budim Rano sa metalnom Ki{omu Grudimai hranim Hr~ka svojim Suzamai ho}u da vjerujem Ptici Rugalicida jo{ jedan Dan moè biti lijep za {etnjui odlazak na kraj Svijetasasvim Sam

Sa Bojom mrzovoljnog Jutrau dosluhu sami ne}u vi{e da Spavam nag

Na engleskom jezikuI na Engleskom jezikukada malo bolje Razmislimti si Lijepadovoljno Lijepa da bi mogla biti predstavnikommoje Nesanicena Seminarima na kojima se jedinoi s razlogom Pamterasko{na Tijela mladih i brzopletih U~iteljicakoje i nisu Neke u~iteljicekada se spusti morska No} na u{tirkana Tijela

Osim Bosanskog i Engleskogostae Jezike zaista slabo poznajemi niti na jedan od njih ne znam Prevestitvoje Tijelou neko ljep{e Agregatno stanje

I sve tako do Kosti

DRU[TVO

8 BEHAR 74-75

U~itelji matematike i astronomijeBrojeve koje sada zna svako dijete, i

koje smatramo arapskim, Arapi ne nazivaju tako. Ne ostavljaju sumnju u to, od koga su ih preuzeli; kaù da su indijski, {to za-pravo i jesu.

Pobjedonosni put tih znamenki od In-dije, preko Arapa, do Europe, bio je stolje}ima dug i tegoban, ispunjen sukobi-ma i polemikama.

Kulturni narodi Sredozemlja nisu zapra-vo imali neke znamenke. Egip}ani su jedan, dva, tri, pisali redaju}i okomite crtice. U njih je vodoravna crtica bila znamenka ~etiri, osmica se ozna~avala sa dvije crtice. Pisali su svoje brojeve niù}i crtice i to~ke i po-vezuju}i ih s hijeratskim znakovima za deset, sto i tisu}u, koji su nastali od hijeroglifa.

Babilonci su imali tri oblika pisanja brojeva: nizali su okomite i vodoravne klinove i kuke. Grci su od Solonovog vre-mena do u pretkr{}ansko stolje}e pisali znamenke po~etnim slovima njihova nazi-va. Nizanje brojeva je bilo mukotrpno, pogotovo onih sa vi{e znamenki, zbog mnoìne jedinica, desetica i stotica, a bila je velika razlika izme|u pisanja i izgova-ranja brojeva. Ali ve} nekako od V. stolje}a pr. Kr. u njih se javlja novi sistem brojeva, kojima se isprva sluè samo znanstvenici, matemati~ari i koji ima 24 slova alfabeta i tri dodatna znaka semitskog porijekla. Poredak tog alfabeta, kao na~ina da se tako pi{u brojevi, Grci su preuzeli od semitskih naroda, Feni~ana i Hebreja.

I Rimljani su brojili slovima, tako se barem ~ini. Ali to je samo slu~ajnost. I oni su isprva pisali brojeve kao recke, tj. oko-mite crtice koje su brojane tako da je osam recki zna~ilo osam. Deset recki je uvezi-vano u dvije prekriène - X.

Pola toga, V, ili obrnuto V, je bilo 5. Kriànjima, zaokruìvanjima i polovljenji-ma su dobivani i drugi brojevi do 1000. Te su brojke nastale dok jo{ u Italiji nije bilo alfabeta, tek su poslije stare recke popri-mile oblike slova: I (1) V (5), X (10), L (50), C (100) D (500) i M (1000).

Ali i tu se pojavila velika razlika izme|u pisanoga i govorenoga broja. Rimljanin, koji bi npr. rekao: „quadringenti octoginta sep-tem“ (~etiri sto osamdeset sedam), morao je to napisati CCCCLXXXVII. Koliko je izgovor broja bio jednostavan i ~ist, toliko je samo pisanje bilo mu~no i sloèno.

Priredio:Zija Sulejmanpa{i}

A kako je tek moralo biti tegobno najje-dnostavnije ra~unanje pisanjem!

Ovakve brojke nalaze svoje granice ~im brojevi prema{e one poznate znamenke.

Na rimskom Forumu je stup Columna rostrata s ukr{tenim kljunovima zarobljenih kartaànskih brodova, uspomena na prvu pobjedu Rimljana kod Mylae 260. g. pr. Kr. Ondje su za broj 2 200 000 napisana ni manje ni vi{e nego dvadeset i dva znaka od sto tisu}a. Ve}ega broja onda jo{ nije ni bilo.

Matemati~ki obdarenom narodu, kakvi su Indijci, do toga su im otkri}a vjerojatno trebala i stolje}a.

Ovaj indijski ra~un poznat je i izvan Indije ve} 622. godine. Sirijski u~enjak Severus Sabokht, predstojnik nekog samo-stana i voditelj u~enog dru{tva na Eufratu, spominje: „spretnu metodu indijskog ra~unanja, koja nadma{uje sve poznato, naime sa devet znakova.“

Ali ipak se na ovaj na~in nije mogao napisati ba{ svaki broj. Tako se nije moglo napisati npr. 408. Trebalo je „ni{ta“ dese-tica nekako ozna~iti. I tu su Indijci onda u~inili najzna~ajniji izum. Da bi „ni{ta“ nekako obiljeìli, po~eli su pisati kru`nice, ili to~ke, koje su nazivali „sunya“ i „sun-yabinda“, „praznina“ ili „kha“ – „rupa“. Ta kru`nica – na{a dana{nja ni{tica – ubrzo }e postati samostalna brojka u ra~unima. Severus Sabokht nije za nju znao, pa se ne zna, kako je bez nje ra~unao. Ona }e se pojaviti po prvi put oko 400. godine pr. n. e. u indijskim spisima. Veliki astronom Brahmagupta, koji je ro|en 598., napisao je, kada mu je bilo trideset godina, ~uvenu „Siddhantu“, astronomski sistem – u kojem se – kako znamo iz prijevoda – nalaze i upute za ra~unanje sa devet znamenki i ~istom nulom.

I onda je godine 773. stigao jedan in-dijski astronom, imenom Kankah na dvor halife al-Mansura (754-775) u Bagdad. Ovaj, za arapski narod zna~ajan doga|aj, zabiljeèn je, u astronomskim tablicama pod draèsnim naslovom „Niska bisera“ Arapa Ibn al-Adamija, koji je ivio oko 900 godine:

„Godine 156. po hid`ri pojavio se pred halifom al-Mansurom neki ~ovjek iz Indije koji je bio veoma vje{t u ra~unanju na na~in koji je poznat pod nazivom Sindhind, a koji se odnosi na kretanje zvijezda. Rekao je, da knjiga potje~e iz Kardagasa, koji nose ime kralja Figara. Al-Mansur zapovijedi da se knjiga prevede na arapski, i prema njoj sa-stavi djelo po kojem }e Arapi mo}i utvrditi

Indijski izum u BagdaduIndijci su bili prvi narod staroga konti-

nenta koji se uzdigao iznad ovoga primiti-vnoga pisanja brojeva i ra~unanja.

Svakom stupnju od devet jedinica do-dali su – kako se to ~ini govorom – vlasti-tu znamenku. Time im je uspjelo posti}i jedno od najzna~ajnijih dostignu}a ljudsko-ga duha. Sada su te ~vrste i nezamjenljive znamenke stjecale samim svojim „mje-stom“, u cjelini broja, vrijednosti jedinica, desetina, stotina, tisu}a i tako dalje, u be-skraj. Tako su Indijci mogli napisati svaki, zamislivi broj.

Rimljanin je npr. pisao 3952 kao da ispla}uje prvo tisu}e, pa petstoticu, zatim stotice, onda desetine itd. – MMMDCCC-CLII.

Kinezi, koji su tako|er imali jedan na~in pisanja po mjestu, navodili su jo{ i posebno svaki „vi{i prag“ pa su npr. pisali 3952 kao 3T9S5D2. U njih je zna~ilo 3 T - tri tisu}e, 9 S, devet stotina, 5 D, devet desetina.

Ovoga }e se mnogo poslije dosjetiti i na Zapadu, kada se ondje jo{ ne}e usu|ivati od Arapa prihvatiti indijski na~in pisanja.

Samo su Indijci i Maje doku~ili taj „~isti na~in pisanja brojeva po mjestima“, koji jedini omogu}ava pisano ra~unanje. Vje-rojatno ovo nije bilo djelo jednoga ~ovjeka.

ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II

Nevolje s rimskim brojevima • Indus donosi znamenke u Bagdad • Kako obiljeìti „ni{ta“? • Al-Hvarizmi postaje algoritam • Sinus i nepoznanica X• Jedan papa i arapski brojevi • Leonardo iz Pise u~i od Arapa – astronom bandit? • Arapi i no}no nebo • Musini sinovi • Ahmedove naprave • Arapski astronomi i njihovi instrumenti

9BEHAR 74-75

�

kretanja planeta. Taj je posao bio naloèn Muhamedu ibn Ibrahimu al-Fasariju, koji je onda napisao jedno djelo, {to se u astro-noma naziva Veliki Sindhind. Rije~ Sindhind u jeziku Indijaca zna~i vje~no trajanje. Oso-bito su se u~enjaci onoga vremena, do vla-davine halife al-Mamuna (813-833), po njemu ravnali. Za njih je to djelo preradio Muhamed ibn Musa al-Hvarizmi koji se njime posluìo i pri izradi svojih, u zemlja-ma islama ~uvenim tablicama. Astronomi, koji su primjenjivali metodu Sindhinda, cijenili su veoma to djelo i {irili ga brzo.“

To {to je taj Indijac donio, bila je Brah-maguptina Siddhanta. Na arapski je preve-dena pod nazivom Sindhind, odmah je revno prou~avana i brzo se {irila u javnosti i olak{avala astronomska prora~unavanja, {to su halife svojski podràvale.

Halifa Walid I, pod ~ijom se vladavinom arapska vlast pro{irila i na [panjolsku, i koji je zabranio daljnju uporabu gr~kog jezika u dràvnom ra~unovodstvu i zamije-nio ga arapskim, morao je, od zabrane, izuzeti pisanje znamenki i u nedostatku boljih, zadràti gr~ke brojke-slova. A sada su indijske znamenke u{le ne samo u spise u~enjaka, nego su se njima po~eli sluìti i upravni ~inovnici i trgovci.

Kakav je to misaoni proces bio prije}i sa starog na novi sistema i shvatiti mjesto znamenki u broju i ulogu nule, moè se shvatiti tek kad se uvidi koliko je na Zapa-du oko toga bilo natezanja!

Djelo velikog Hvarizmija i misli jezikoslovaca

Da bi bankarima, trgovcima i geome-trima, objasnio indijske brojeve, sastavio je al-Hvarizmi, spomenut u „Niski bisera“, kao onaj, koji se posluìo Sindhindom pri izradi svojih tablica, jedan ud`benik. Time je prvenstveno posluìo izvr{iteljima opo-ruka, kako bi lak{e izra~unali dijelove nasljedstva u sloènom {erijatskom naslje-dnom pravu, kao u otkupu robova.

A taj Hvarizmi Muhamed ben Musa, porijeklom Uzbek, jedna je od najsjajnijih duhovnih veli~ina kakve je na svom dvoru bio okupio pomaga~ znanosti halifa Mamun. Pisao je geografska i astronomska djela koja }e tri stotine godina poslije, prevesti na latinski Englez Adelhart iz Bartha, i u~init i pistupa~nim zapadnja~kim u~enjacima.

Taj Adelhart je je ìvio u 12. stolje}u, (oko 1075-1160) a stigao je iz Male Azije

u Egipat i sjevernu Afriku, usput nau~io arapski. Preobukao se u muslimanskog u~enika i preko Gibraltara stigao u Anda-luziju. U Cordobu je do{ao oko 1120. gdje je nabavio i arapski prijevod “Elemenata” Grka Euklida – djela u trinaest svitaka za koje neki smatraju da je najzna~ajniji ud`benik svih vremena (Amir Aczel: Bo`ja jednad`ba). Adelhard je preveo ovu knjigu na latinski, pa je preko Pireneja donio na Zapad. „Tako je Euklid kona~no dospio na Zapad , a njegova se knjiga po~ela prepi-sivati i {iriti me|u u~enim ljudima koji su kona~no mogli nau~iti temelje geometrije koje su Grci znali jo{ prije tisu}u i pol godina“ pi{e Aczel, a Arapi, dodajmo, jo{ prije barem pet stolje}a.

Ali najve}u je slavu, kao i mjesto u svim suvremenim boljim leksikonima i enciklo-pedijama, Hvarizmi stekao sa svoja dva matemati~ka djela.

Jedno je zanimljiva zbirka prakti~nih zadataka pod veoma teoretskim naslovom „Al-ğabr wa’l-muqābala“, {to bi zna~ilo „Ponovna uspostava i izjedna~enje“ pri preoblikovanju jednad`bi. Kada u srednjem vijeku ovaj ud`benik bude preveden na

latinski, prevodilac preuzima bez daljnjega arapski naslov. I ta prva rije~, ìvi i do danas pod nazivom „algebra“.

Drugo djelo al-Hvarizmija, koje je nje-govo ime u~inilo besmrtnim, je onaj mali ud`benik matematike u kojem obja{njava uporabu indijskih brojeva i pou~ava „indijsko ra~unanje“ – pisanje znamenki, zbrajanje, oduzimanje, polovljenje, dupliranje, mnoènje, dijeljenje i ra~unanje s razlomcima.

I ta je knjiìca dospjela u [panjolsku i ondje je po~etkom 12. stolje}a prevedena na latinski. Prijevod po~inje rije~ima: “Dixit algoritmi: laudes deo rectori nostri atque defensori dicamus dignas – „I re~e Algo-ritmi: izrecimo zasluènu hvalu Bogu, na{em gospodaru i za{titniku.“ Tako je al-Hvarizmi postao Algoritmi.

U 12. stolje}u pojavljuju se po Europi prijepisi toga latinskog prijevoda. Jedan primjerak u Dvorskoj knji`nici u Be~u potje~e iz godine 1143., drugi je na|en u samostanu Salem pod naslovom „Liber algorizmi“, tj. „Knjiga algorizma“. Tako je od Algoritmija postao neki ~ovjek „algo-rizam“. Indijske su znamenke i indijsko ra~unanje promicani i u stihovima. Alexan-


Jo{ se i danas isto~no-arapski pisanim znamenkama sluè svi narodi koji pi{u arapski. Zapadno-arapski je izumro, nakon {to je postao uzorom na{im

dana{njim “arapskim” brojevima

Brahmi

Indijski (gvalijor)

Sanskrit - Devanagari (indijski)

Zapadnoarapski (gobar) Isto~noarapski (jo{ i danas)

11. st. (Apices)

15. st. 16. st. (Dürer)

10 BEHAR 74-75

der de Villa Dei u „Carmen de algorismo“ ovako po~inje. Haec algorismus ars prasens dicitur in quaTalibus Indorum fruimur bis quinque fi guris.Ovaj novi nauk algorizam se zove kojim uìvamoU slijede}ih dva puta pet indijskih brojeva

Ali povijest ima kratko pam}enje. Ve} u 13. stolje}u }e se, kako pokazuje „Carmen de algorismo“, izgubiti znanje o porijeklu rije~i „algoritmus“.

A veoma je zabavno kako su lingvisti~ki detektivi „u~eno“ obja{njavali porijeklo te ri-je~i. Da u Arapa potraì tragove, nikome o~ito nije padalo na pamet. Sigrid Hunke (Al lahs Sonne über dem Abendland) o tome pi{e:

„Jedan je mislio da u ðalgoritmusu’ otkri-va ðalleos’, stran, i ðgoros’, promatranje – zato {to je to strani na~in promatranja. Ne, rekao je neki drugi, u toj je rije~i ðargis’, gr~ki i ðmos’, obi~aj – posrijedi je jedan gr~ki obi~aj. Nema veze, obja{njavao je tre}i, rije~ potje~e od ðares’, snaga, i ðritmos’, broj. Ali ~etvrti je imao bolju ideju, veoma uvjer-ljivu: u ðalgoritmu’ je gr~ka rije~ ðalgos’ {to zna~i bijeli pijesak, povezan s ðritmos’, broj, pa upu}uje na ra~unanje na plo~ama koje su bile posute bijelim pijeskom. Peti je razdvojio ovu rije~ o kojoj se toliko estoko raspravljalo, na ðalgos’, umjetnost i ðrodos’, broj – dakle umjetnost broja! ðCarmen de algorismo’ iznio je posve druk~ije rje{enje: ovu ðumjetnost’ otkrio je neki kralj Algorus u Indiji. Ali autorsko pravo je pripisivano i nekom Algoru, mitolo{kom kr{}anskom kralju Kastilije, kao i nekom fi lozofu Algu-su. Veoma je o{troumno umalo pogodio istinu, jedan potonji tuma~: ako je pri prevo|enju na arapski ~uvenog Ptolemejo-va djela u 13 svezaka spojen arapski ~lan ðal’ s gr~kim superlativom ðµεγιστος’, pa tako za sva vremena nastao bastardni naziv ðalmagest’, za{to onda ne bi ðalgoritam’, bio sastavak od arapskog ðal’ i gr~kog ðarithmos’, broj? O onome umetnutome ðg’ zaista nema potrebe lomiti glavu, jer u prijevodima s gr~kog na arapski i s arapskog na latinski, valja biti pripravan na sva{ta.

Tek }e 1845. Francuz Reinand napokon ime al-Hvarizmija opet prepoznati u algo-ritmu.“

No, al-Hvarizmi koji je zapadnjake u~io arapske brojeve, nije u tome bio prvi. Jo{ stolje}e i po prije, poku{ala je to uzaludno u~initi jedna osobita li~nost.

Pred vratima jednog samostana u fran-cuskoj pokrajini Auvergne je 945. netko ostavio mu{ko dijete zamotano samo u krpe.

Pobo`na bra}a su to jadno siro~e prigrlili, i krstili imenom Gerbert. U samostanu Au-rillac Gerbert je uzgojen. Bilo mu je dvade-set godina kada je pograni~ni (kraji{ki) grof Borel od Barcelone hodo~astio do Aurillaca gdje su mu svratili pozornost na toga daro-vitog i bistrog mladi}a. Starje{ine su mu dopustile da ode s grofom preko Pireneja u njegovu domovinu.

[panjolska Krajina je tada upravo bila okon~ala jedan rat s Maurima. Grof Borel je u borbama s mo}nim gospodarima An-

daluza pretrpio vi{e nego jedan poraz. I kao i kr{}anski kneèvi Kastilije, Leona i Na-varre i on je napokon bio prinu|en da preko svojih poslanika u Cordobi moli za mir.

Biskup Hatto de Vich koji je Gerberta podu~avao, jedva je preàlio poniènje {to je morao vladaru nevjernika, halifi al-Haka-mu, ponuditi ru{enje svih {panjolskih utvr-da uzdu` andaluzijske granice. Pa ipak bio je ondje sve~ano primljen!

Cordoba je tada bila golemi velegrad. Vladarev dvor je bio kao u bajci. Gerbert

Petar iz Maricourta, nazvan Petar Kriàr, u~itelj Rogera Bacona, engleskog fi lo-zofa i u~enjaka, vratio se u Francusku iz Kriàrskog rata sa znanjima kompasa i magnetizma. Napisao je 1269. “Epistola de magnete”, gdje je nacrtao i kompas s arapskim brojevima, u vrijeme kada su oni u Europi jo{ bili uveliko nepoznati.

Eksplozivom punjeni torpedo na raketni pogon i neka bomba sa tri upalja~a iz rukopisa Hasana ar-Ramaha oko 1275. godine.


11BEHAR 74-75

�

je od svoga u~itelja i skrbnika i drugih kraji{nika, saznao {to{ta o tome kako je al-Hakam vi{e ~ovjek duha, nego sablje i zna~ajan povjesni~ar, slu{ao je o mno{tvu u~enjaka na njegovu dvoru i o otmjenim, vode}im kr{}anima toga grada, njihovu nadbiskupu i njihovom vrhovnom sucu koji izgledaju, govore i pona{aju se poput Ara-pa i umiju govoriti o arapskoj matematici i prirodnim znanostima kao kakvi profe-sori islamskog sveu~ili{ta.

Jedan papa i arapski brojevi

Pou~en od biskupa Hatta, Gerbert se – kako je zabiljeèno, „marljivo i uspje{no“ bavio matematikom i astronomijom. Nau~io je arapske znamenke.

917. Gerbert s grofom i biskupom posje}uje Rim. Ondje vlada car Otto III. veliki. Carica Adelheid ima sina i unuka. Otto postavlja Gerberta za njihova u~itelja i dvorskog savjetnika. Onda ga postavlja za biskupa u Reimsu, poslije u Ravenni, a 999. imenuje papom pod imenom Silvestar II. On je organizirao crkvu u Ugarskoj i Poljskoj. Njegov ~udesni uspon bio je iznena|uju}i, zagonetan i tajnovit. Osobnost toga ~ovjeka ~ije znanje sve za~u|uje i koji se bavi nekim saracenskim mudrolijama izaziva sumnje.

Pri~a se da je ~arobnjak i vje{tac. I da su ga tome podu~ili Arapi – a tko bi drugi? – Po legendi, on no}u iz samostana leti u [panjolsku, jer ga iznenada spopada elja da u Saracena izu~ava astrologiju i druge vje{tine. Da je u njih nau~io dozivati zle duhove iz pakla, gdje je nekom sijedom ~arobnjaku lukavstvom izmamio neku pomno ~uvanu knjigu tajne magije i prodao du{u |avolu, da ga za{titi od osvete preva-renog ~arobnjaka.

A on se zapravo, uz ostalo bavio s onih devet znamenki koje je nau~io u {panjolskoj krajini. Primijenio ih je na rimskom abaku. Ta je daska za ra~unanje podijeljena oko-mitim crtama na odsjeke za jedinice, dese-tice, stotine itd. U te stupce se me}u kao ra~unski znaci kamen~i}i, komadi}i stakla ili metala, kao ètoni. S pomo}u njih se moè zbrajati i oduzimati, a tko je spretan u zbrajanju i dovoljno uvje`ban, moè, {tovi{e, mnoìti tako, da vi{ekratno zbraja. Usto, ima i tablica mnoènja.

Gerbert je od jednoga zanatlije, koji je izra|ivao {titove, naru~io abak od koè, ali je kako je bilo uobi~ajeno, stupce za jedi-nice, desetice i stotine, ozna~io rimski sa

I, X i C, ali tisu}u ra~unskih oznaka koje daje izrezati od roga, ozna~ava znakovima koje jo{ nikada niko nije vidio. I nazivi su im neobi~ni kao i oblici: od samoga Ger-berta nisu sa~uvani, ali jedan potonji spis Radulfa od Laona u 12. stolje}u ih je ovako nazvao: 1 je „igin“, 2 „andras“, 3 „ormis“, 4 „arbas“ (od arapskog arbaca), 5 „quimas“ (arapski hamsa), 6 „calctis“, 7 „zenis“ (zebis, od arapskog sebca), 8 „temenias“ (arapski tamāniya). 9 „zelentis“ – ~udesne tvorevine rije~i u kojima se izobli~eni arapski brojevi jedva mogu razabrati. Radulf je to jo{ vi{e zamutio, time {to je njihovo porijeklo proglasio –kaldejskim. To je neke u~enjake poslije prili~no namu~ilo, dok nisu uo~ili da su njegovi suvremenici mno-go toga, {to je potjecalo iz Arabije, naziva-li kaldejskim. Tim „Kaldejcima“ je Radulf, posve krivo, pripisao i izum abaka.

Ali s Gerbertovim se brojevima nije mo-glo pisati niti s njima ra~unati. Gerbert nije znao za nulu. On je na abaku mogao za broj 1002 ostaviti praznim stupce za desetice i stotine, pa se moglo vidjeti da je to tisu}u i dva. Ali bez ni{tice, taj se broj nije mogao napisati njegovim znamenkama. Time Gerbert nije mogao svojim u~enicima ni objasniti svrhu tih njegovih devet brojeva.

Sljedbenici Gerberta su potakli mate-matiku i {irili ra~unanje u stupcima na ri-mskom abaku, pa su i nazvani „abakistima“. Vladavina rimskih brojeva nastavila se i dalje. Tek stotinu godina poslije, razvit }e se polemike izme|u onih, koji su nau~ili al-Hvarizmijevo „dva puta po pet znamenki“ nazvanih „algoritmi~arima“ i „abakista“ koje }e potrajati.

Hunke se pita: „Kako je Gerbertu, u njegovim studijama u [panjolskoj krajini mogla promaknuti nula?“ I odgovara: „Za-pravo, u njegovo vrijeme, na arapskom Zapadu nula je jo{ bila nepoznata. Andaluàni su pisali brojeve s vi{e zna-menki tako da su nad jedinice, desetice, stotice itd. metali, jednu, dvije ili tri to~ke i tako se snalazili i bez nule. Tek kada su od isto~nih Arapa nau~ili ra~unanje s odre|enim mjestima, dodali su nulu svojim odavna poznatim znamenkama. Znamenke koje je Gerbert od zapadnih Arapa impor-tirao, bili su znatno stariji od deset al-Hva-rizmijevih, i donekle su se razlikovali od isto~noarapskih. Tih je devet znamenki – koje se nazivaju Gobar-znamenkama vje-rojatno stigle u Andaluziju preko trgovaca iz Indije preko Aleksandrije jo{ prije nego {to je astronom Kankah donio onih deset znamenki u Bagdad.“

Osoba koja }e kona~no ostvariti prodor arapskih brojeva na Zapadu je bio Talijan i arapski u~enik Leonardo Pisano. On je prvi samostalni matemati~ki mislilac i najgenijal-niji matemati~ar Europe sve do 18. stolje}a. Ro|en je u Pisi oko 1180. Gra|ani Pise u to vrijeme su ve} bili zaboravili svoje borbe s Arapima sa Sicilije i Sardinije i bacili se na trgovinu izme|u Zapada i Istoka. Njihova su trgova~ka predstavni{tva ili fondachi (a i to je arapska rije~) djelovali uzdu` obala Sre-dozemlja, od Carigrada, preko Tirusa i Alek-sandrije, do Bidàje i Ceute.

Leonardov otac je u Bidàji na alìrskoj obali bio predstojnik pizanskog trgova~kog predstavni{tva. On je od carinika i od trgo-vaca, krznara i koàra iz Sahare i Magreba nau~io arapsko ra~unanje. Doveo je sina u Alìr i pou~io ga. Leonardo, koji je znao da se rimskim brojevima moè ne{to malo zbrajati i oduzimati, sada je shvatio neslu}ene mogu}nosti. Od u~itelja Sidi Omara nau~io je ra~unati i s razlomcima (od arapskog kasr; kasara = lomiti), potenciranje, vaditi ko-rijenje, rje{avati jednad`be sa jednom, dvije i tri nepoznanice, kvadratne, pa ~ak i kubne jednad`be kako su ih postavili veliki matemati~ari Abu Kamil, Omer Hajjam, Ibn Sina, Al-Biruni i al-Kara|i.

Kada je nau~io zanat trgovca, otac je Leonarda slao na trgova~ka putovanja: u Egipat, Siriju, Gr~ku, Siciliju i [panjolsku. Usto je zalazio u knji`nice. U Kairu je diskutirao i s dvorskim u~enjacima.

Leonardo Pisano i od ni{tice do X - nepoznanice

Bilo mu je 23 godine kada je napisao knjigu „Liber abaci“. Toj se knjizi dive i suvremeni povjesni~ari matematike. Poslije }e napisati jo{ neka djela, a na dvoru cara Friedricha II i doìvjeti po~asti.

On ovako opisuje brojeve koje je nau~io od Arapa:

„Novi indijski brojevi su ovi: 9 8 7 6 5 4 3 2 1S njima i s ovim znakom 0, koja se arap-

ski zove sifr, moè se svaki broj napisati“.Zanimljivo je da mu niz po~inje s de-

vetkom i zavr{ava s 1. Ali Leonardo ih je ~itao zdesna kao i Arapi! On je i mje{ovite razlomke tako pisao zdesna nalijevo, naime cijeli broj desno od razlomka, npr. „jedan i po“ kao ½ 1, kako ga je u~itelj nau~io.

Zanimljiva je povijest rije~i „koja se arapski naziva „sifr“ – jer je na njenom kraju na{a dana{nja – „cifra“!


12 BEHAR 74-75

Vidjeli smo kao su Indijci nulu zvali „sunya“ – praznina. Kad su je upoznali Arapi i njeno zna~enje, preveli su doslov-no: arapski „aş-şifr“ zna~i „praznina“. Ali Leonardo, arapski u~enik, nije ju preveo. On je arapski „sifr“ latinizirao u „cephi-rum“: pi{u}i: „cum hoc signo 0 quod ara-bice cephirum apellatur“.

U Italiji }e, oslanjaju}i se na Leonar-dovo djelo, „cephirum“ postati „zefero“ i kona~no „zero“; u Francuskoj „shiffre“ koje ubrzo dobiva zna~enje tajnog pisanja, „{ifriranja“, u Engleskoj „cipher“, u Njema~koj „Ziffer“, a u nas cifra.

Samo je 0 isprva bila „cifra“. Priprostom narodu koji nije ra~unao pi{u}i, i samo ne{to ~uo o novim brojevima, postala je „cifra“ – taj posve neshvatljivi ~lan ove ~udne zajednice, koja nije broj, nego, ni{ta – sim-bol svih tih brojeva. Ovo je srdilo neke u~enjake, pa u jednom spisu iz 1356. stoji: „Iako bi se po pravu samo deseti znak trebao nazivati Chifra“ – ona 0 – a druge se nazivaju ðfi gure’, ipak u narodu, po prostom obi~aju neobrazovanih, svih deset znakova nazivaju ðcifre’. A one su fi gure!“

Onda se pisalo: „Nulla figura“ – Nije brojni znak. A budu}i da se usprkos u~enjacima, narod onih devet znakova, koji imaju brojne vrijednosti nazivao ðciframa’ onaj znak, koji je na taj naziv imao pravo, degradiran je na „nulla fi gura“ odnosno „nula.“

Arap je izmislio i decimalne brojeve „iza zareza“. Astronom al-Ka{i je to kona~no usavr{io pi{u}i kao prvi razlomke u obliku decimalnih brojeva, pa je dakle 2 10/125 kao 2 8/100 preobrazio u 2,08. Bez toga sada ne mogu ni piljarice ni kompli-cirani prora~uni, a logaritmi bi bili nemogu}i.

Dana{nja algebra ima jedno arapsko neizostavno obilje`je: „X“ kao prvu nepoz-nanicu neke jednad`be, kojoj se, zbog ljepote abecednog reda, dodaje Y i Z. X se uvuklo se pod jednom maskom.

Na prvi pogled to nema veze s Arapima, jer u njih nema takvoga slova.

Pa ipak je tako. Arapi su traènu ne-poznanicu nazivali „stvar“ – „{ay’“ – skra}eno „{“.

A u staro{panjolskom glas „{“ se pisao kao „X“. I tako se mi ve} u osnovnoj {koli susre}emo sa {panjolski preru{enom arap-skom „stvari“.

Arapi su utemeljili i plo{nu i sfernu trigonometriju, podru~ja kojima se, u stro-gom smislu, Grci nisu ni bavili. Arapi su smislili funkcije sinus i tangens i funda-

mentalne oblike i pojmove trokuta. Time su omogu}ili {iroko polje djelovanja i istraìvanja u astronomiji, navigaciji i zem-ljomjesrtvu.

Pri prevo|enju glavnog djela al-Batta-nija koje su podjednako hvalili njegovi zemljaci i zapadnjaci, kao De motu ili De scientia stellarum u{ao je pojam „sinusa“ u matematiku svih naroda. Ali i to je prikri-vena arapska rije~.

Posrijedi je latinski prijevod od „dàib“ {to Arapima zna~i: „torba, nabujak, dojke“, otuda {to su umjesto tetiva od lukova, ili potpunog sfernoga ~etverokuta, ra~unali si-nuse stranica i kutova sfernoga trokuta. Po-stavili su i funkcije kosinusa, tangensa i ko-tangensa i izra~unali tablice sinusa i tangen-sa. Ro|eni Perzijanac Abu’l-Wafá znatno je unaprijedio al-Battánijevo djelo, smislio nove metode izra~unavanja tablica sinusa, koje su mu omogu}ile da ih lak{e ra~unanje, {to }e Zapad dosti}i tek poslije ~itavih stolje}a.

Amir Aczel u knjizi o Albertu Einstei-nu opisuje Omara Hajjama kao istaknutog matemati~ara koji je napisao knjigu pod nas lovom Algebra , pa nas tav l ja : „Prou~avanjem matematike u to su se doba bavili i drugi arapski i perzijski u~eni ljudi, Al-Hvarizmi (9.stolje}e) i al-Biruni (973-1048) koji su zavidno razvili teoriju algebre. Kada je Hajjam umro, 1123. arapska zna-nost je ve} bila u stanju slabljenja. U Ma-ragi (dana{njem Iranu) me|utim, javio se slijede}eg stolje}a, jedan izuzetno nadare-ni matemati~ar, Nasiruddin al-Tūsi (1021-1274), poznat i kao Nasruddin. Bio je astronom (ne samo to, nego vezir i ministar fi nancija – Z. S.) kod Hulagu-kana, unuka Dìngis kana“. Opisuju}i dalje pojedinosti iz pionirskih istraìvanja Euklidovih Ele-menata kojima se bavio Nasruddin, on dodaje: „Klasi~na Euklidova knjiga bila je {iroko prou~avana u arapskom svijetu, {to je nadahnulo rasprave i o postulatu o para-lelama, me|u ostalim intelektualnim te-mama iz ovoga djela, ali Europa o tome nije ni{ta znala...“

Aczel u pomenutoj knjizi zaklju~uje: „Arapska znanost doìvljavala je procvat u srednjem vijeku, kada vi{e nije bilo velike civilizacije anti~ke Gr~ke, a prije no {to se Europa probudila iz dugoga mra~nog doba.“

Astronom – bandit?Muslimanima astronomija ima duboki

religiozni zna~aj. udesno kretanje zvijezda,

sunca i mjeseca je uvjerljivo svjedo~anstvo svemogu}ega i sveznaju}ega, u Kur’anu i tradicijama, o njima je rije~ vi{e puta. Jedan od najve}ih arapskih astronoma, al-Batta-ni, o tome kaè da je znanost o zvijezdama „odmah poslije onoga {to svaki ~ovjek mora znati o propisima i ustanovama religije“, jer „putem nje nalazi dokaze jedinstva Bo`jeg i spoznaje golemu veli~inu, najvi{u mudrost i savr{enost njegova djela.“

Usto muslimanima astronomija ima i jedan eminentno prakti~an zna~aj. Veoma je va`na vremenska to~nost svake molitve. Stolje}ima je svaki mujezin, koji poziva na molitvu, morao biti mali astronom i imati prakti~ne spoznaje o odre|enim vremenima. Po poloàju mjeseca, morao je odre|ivati po~etak i kraj mjeseca ramazana, naj~e{}e po zvijezdama po~etak i kraj svakodnevnoga posta. Valjalo je ra~unati s pomr~inama Sun-ca i Mjeseca, jer i o njima ovise odre|ene kultne obveze, a pogotovo smjer Meke, pre-ma kojoj se treba pri molitvi orijentirati.

I u tome je jedan od uzroka {to su mu-slimani bili tako radoznali i eljni u~enja. A kada su se i vladari pokazali takvu znatièlju, nisu alili novca za izgradnju zvjezdarnica. Najslavnije su al-Mamunove u Bagdadu i Damasku, zatim one {to su fatimidski hali-fe al-Aziz i al-Hakim izgradile u Kairu, a poslije sultan Adud ad-Daula opet u Bagda-du u vrtu svoje pala~e, pa Seldùk Melek{ah u Ni{apuru u isto~noj Perziji, Mongol Hu-lagu u Maraghu u zapadnoj Perziji i tatarski knez Ulug Beg u Samarkandu.

U Horezmu, na sjeveroistoku dana{njeg Irana, kojim su od 712. zavladali Arapi, u pala~i halife, jedan od uglednih astronoma i geodeta je Musa ben [akir. Njegovi preci su ivjeli u pustinji, negdje kod Kufe u Iraku. Svake no}i, poslije ve~ernje mo-litve, Musa ja{e u no} na konju ri|em kao da je kaniran. Kopita su mu umotana krpa-ma. Ja{e po pustinji i sa~ekuje putnike, koje, po navadi svojih predaka – plja~ka. Radi to po starinskim obi~ajima gazve (otuda dana{nja rije~ racija), po ~vrstim, vite{kim pravilima. Dok no}u ja{e, samo su mu zvijezde dru{tvo i vodstvo, kao {to su bile tisu}lje}ima njegovim precima.

U svitanje, kad mujezin okon~a poziv na molitvu, Musa je opet u dàmiji, gdje pada ni~ice Allahu u jednom od prvih re-dova.

Ne zna se je li halifa naslu}ivao da jedan od njegovih uglednih u~enjaka vodi dvo-struki ìvot. No, kada su se àlbe zbog napada na putovima umnoìle i rtve plja~ke


13BEHAR 74-75

�

traè istragu, sumnja pada na Musu astro-noma. Ali dèmat potvr|uje da on svaku ve~er klanja jaciju, a u zoru sabah. A hali-fa {uti. Ovo se doga|alo u dalekoj oazi Merv, u Murgabu, gdje je rezidirao al-Ma-mun, i u vrijeme, kad je u Evropi umro Karlo Veliki, po~etkom devetog stolje}a.

Kad su mu i otvoreno po~eli prijetiti, Musa je stavio sinove pod starateljstvo halife da ih za{titi. Sva trojica }e postati znameniti u~enjaci na dvoru u Bagdadu.

Sigrid Hunke, koja je opisala Musu ben [akira i njegove sinove, tvrdi da je ova pri~a o astronomu-banditu istinita, da se pi{u}i o njemu strogo pridràvala povijesnih izvora, pritom poziva na radove Ibn an-Nadima, Ibn al-Qiftija, Usaibija i drugih, te napominje da nije ni{ta dodavala {to se ne moè historiografski dokazati.

Arapi i no}no neboArapi su po prirodi svoga ìvotnog

prostora bili od davnina upu}eni na zvijezde, pri svojim kretanjima sa stadima po pu-stinjama, na krstarenjima i sukobljavanjima. Bili su na nebo vi{e upu}eni nego Grci, a pogotovo vi{e nego Rimljani, Gali ili Ger-mani. Bili su nomadi, bez ~vrstih stani{ta, stalno u pokretu po beskrajnim prostorima, zvjezdani je svod bio iznad njih, od kolije-vke do zadnjeg daha. U suhom pustinjskom zraku, zvijezde iznad njih su sjale tako jasno, kako mi to danas, u na{im gradovi-ma, ne moèmo ni predo~iti. Oko njih nije bilo ~vrstih orijentira, brda, markantnih stijena, jedva koje stablo, nikakva jezera ni mora. Samo horizont s varavim fata-morganama. Monotone daljine, stepe, ka-mene pustinje, pje{~ane pustinje, na kojima vjetrovi dínama mijenjaju oblike. Opstanak u vremenu i prostoru ovisio je o suncu, mjesecu i zvijezdama.

Jo{ prije islama, pleme Misam je sjajnu, rumeno svjetle}u zvijezdu nazvalo „al-Dabaran“ (slijede}a – iza Plejada) ili „ve-liku devu“ koja je najavljivala ki{ni period. Pleme Kais je nazvalo najsjajniju od svih zvijezda „nju{kom velikog psa“: „A{-[irta al-Abur“ ili Sirijus. Jo{ u prvim stolje}ima islama, bilo je Arapa iz jo{ neznaboà~ke sekte Sabejaca, koji su se bavili i znanstve-nim istraìvanjima zvijezda, a u njih spadaju i neki najve}i arapski astronomi.

Grci su likove svojih mitova projicira-li na nebo, pritom su cijela zvije`|a, grupe, velikodu{no, i bez mnogo obzira, na njiho-ve poloàje, sklapali u kompaktne slike. Arapska ma{ta je djelovala druk~ije. Oni

su svoj „nebeski {ator“ iznad glava napu~avali predmetima svoga svakodnev-noga beduinskoga svijeta pa su zvijezdu po zvijezdu nazivali imenima u kojima nije bilo ma{tovite dramati~nosti.

Po onome {to su oni nazvali, na sjeve-ru neba pase neki pastir, kojega prati pas, ondje je i stado ovaca, nekoliko teladi, koza i jarac, ~etiri deve|e kobile s jednim `dre-betom i nekom devom koja sama pase, oko toga stada {unja se jedna mu{ka i dvije

ènke hijene sa svojim mladima, a dva {akala vrebaju deve|u drebad. Ondje, gdje na nebu sija rijeka Eridanus je gnijezdo noja, pored njega pet enki noja, malo dalje okupljaju se drugi mu{ki nojevi, ima i jaja od noja i njihovih olupina blizu gnijezda. To su sve scene iz ìvota, koje nemaju ni~ega zajedni~kog s babilonsko – gr~kim „slikama“.

Grci su, po svojim babilonskim u~iteljima, ~itavim zvije`|ima nadijevali

Astrolab je Arapima sluìo u mnoge svrhe, uz ostalo i kao dèpni sat


14 BEHAR 74-75

nazive kakvog boga, heroja, ili neke ìvo-tinje (Herkul, Kentaur, Lira, Labud) i onda su, pojedine zvijezde ozna~avali po njiho-vu mjestu, osim u nekim izuzecima, slovi-ma ili brojevima i tako ih katalogizirali – npr. zvijezda λ (lambda) na lijevom rame-nu Strijelca ili zvijezda γ (gama) na le|ima Pegaza. Arapi su naprotiv, pojedinim zvijezdama staja~icama davali vlastita imena, pa su od po~etka imali mnogo vi{e naziva zvijezda nego Grci.

U vrijeme halife Haruna al-Ra{ida i njegova sina al-Mamuna preveli su Arapi katalog zvijezda velikog gr~kog astronoma i matemati~ara Hiparha, ~ija su djela izgu-bljena, ali su se podaci o njemu sa~uvali u Strabona i u Ptolemejevu Almagestu. U tome je bio i jedan katalog neba s podaci-ma za s 850 zvijezda. Pritom su prevedeni gr~ki nazivi ponegdje izmije{ali s drevnim arapskim: otuda su i dan-danas ve}ina upotrebljavanih imena zvjezda arapskog porijekla. Zapad, koji je u~io od Arapa i sada se sluì arapskim nazivima zvijezda staja~ica kao npr. Aldebaran, Algenib, Algol, Alkor, Atair, Vega, Betejgeza, Deneb, Fomalhaut, Rigel i dr.

I nisu samo imena zvijezda i astro-nomske oznake arapske, nego i drugi poj-movi s tog podru~ja: zenit, azimut, alkmun-qantarat, alhidada, teodolit.

I tako potaknuti indijskom i gr~kim zvjezdoznanstvom, astronomskom „Sid-dhantom“ Brahmagupte i Almagestom Ptolemeja, po~ela su na dvorovima halifa al-Mansura, Harun al-Ra{ida a najìvlje al-Mamuna, sistematska osmatranja i znan-stvena istraìvanja arapskih astronoma uz napu{tanje beduinske upotrebne astrono-mije, {to }e Arape u~initi vode}im astro-nomima svijeta.

Musini sinovi

Kada je Musa umro, sinovi su mu bili u dje~a~koj dobi. Vijest je al-Mamunu stigla kada je bio na nekom ratnom pohodu u Maloj Aziji. Odmah je zapovjedio svome namjesniku u Bagdadu da se pobrine za tu djecu, a u pismima }e se poslije posebno za njih zanimati.

Sva trojica su poslana na u~enje Jahja ben Abi Mansuru koji je u Bagdadu vodio aka-demiju {to ju je utemeljio al-Mamun i nazva-nu „ku}om mudrosti“, „Baytu’l-hikma“. U njenoj je knji`nici svojevremeno i al-Hvariz-mi pisao svoje izvode iz Siddhante i druga zna~ajna djela. Sva tri osobito darovita sina,

odrastala su tu, na izvorima u~enosti, izme|u tisu}a knjiga, pored neobi~nih sprava i slu{aju}i razgovore i polemike mudraca s raznih podru~ja ìvota.

Najstariji, Muhamed ben Musa je postao najzna~ajniji, vje{t politi~ar i poput oca ~ovjek od halifi na povjerenja. Al-Mamun je svojim astronomima izgradio jednu zvjezdarnicu na najvi{em predjelu Bagda-da, kod kapije [ammasija gdje je pod vo-dstvom Jahje organizirano promatranje kretanja planeta. Zahvaljuju}i za~u|uju}e preciznim mjerenjima, istovremeno i u Gundi{apuru, a radi kontrole, izradili su, tri godine poslije, jo{ jednom, na brdu Kasijum kod Damaska, njegovi astronomi zajedni~ki tzv. „provjerene“ ili „mamunske“ tablice, smjelu reviziju Ptolemejevih astro-nomskih tablica.

ve primjene. Nadalje, drugi u~enjaci, koji su u tome sudjelovali, jam~e za njihovu to~nost.“

Muhamedovo otkri}e

U me|uvremenu Benu Musa i Jahja su se razdvojili. Muhamed je postao samosta-lan i fi n gospodin, pa i pobogat. Bra}a su imala na mostu preko Tigrisa na Bab at-taqu, „Kapiji krune“ vlastitu zvjezdarnicu. Muha-med je pisao astronomska djela, prvu arap-sku raspravu o transverzalnom stavku, toliko va`nom za astronomiju, a zajedno s bra}om i jednu knjigu o mjerenju ravnih i sferi~nih povr{ina, koju }e poslije Gerhard iz Cremo-ne prevesti na latinski, a postat }e poznata pod naslovom „Knjiga trojice bra}e – „Li-ber trium fratrum de geometrica“.

Taj Gerhard (1114-1187) je ìvio u {panjolskom Toledu, velikom sredi{tu arap-ske u~enosti i marljivo prevodio djela arap-skih fi lozofa i u~enjaka na latinski: Alfa-rabija odnosno Farabija, islamskog fi lozo-fa i mistika, koji je u islamsku misao uno-sio duhovno {kolstvo aristotelovske logike, kao i spise Ibn Ali Sine (na Zapadu: Avi-cene), Ibn al-Heisama (na zapadu: Alhaze-na), o kojima }e jo{ biti rije~i, a i druge, a prevodio je i arapske prijevode gr~kih pi-saca, npr. Ptolomejev “Almagest”.

Muhamed nije bio smo revan astronom i matemati~ar. Bavio se i fi lozofi jom, oso-bito logikom, napisao je i djelo o prvim uzrocima svijeta. Zanimao se i za meteo-rologiju, pratio pojave u atmosferi, odu{evljavao se mehani~kim konstrukcija-ma, mada se u tome nije mogao mjeriti s mla|im bratom Ahmedom. Bra}a su osim toga slali na vlastiti tro{ak nakupce u Bizant, da tragaju za astronomskim, medicinskim i matemati~kim knjigama. Imali su veliku knji`nicu u svojoj ku}i na Bab at-taqu u Bagdadu. Ondje, na prostoru koji im je poklonio al-Mutawakkil, u blizini svoje pala~e u Samari, smjestili su cijeli {tab prevodilaca koje su za velike pla}e privla~ili iz drugih krajeva.

Imena njihovih u~enika su tako|er sla-vna, ali prostor ne dopu{ta da se njima po-drobnije bavimo. No osobitoga je spomena vrijedan jedan mladi}, Muhamedovo otkri}e. Ime mu je Sabit ben Kurra, a pripadao je arapskoj sekti Sabejaca koji su jo{ oboàvali zvijezde. Taj }e Kurra poslije postati musli-man i veliko ime arapske znanosti.

U potrazi za anti~kim svicima i knjiga-ma, Muhamed ben Musa je osobno posjetio

Muhamed ben Musa }e odmah po zavr{etku {kolovanja u Jahje po halifi ninoj zapovijedi sudjelovati u mjerenju opsega zemlje. S jednom skupinom astronoma, otputovao je u ravnicu Sindàr, zapadno od Mosula. Grk Eratostenes je prvi izmjerio opseg zemlje s pomo}u kuta sun~evih zraka. Al-Mamunovi astronomi su krenuli druk~ije, polaze}i od jedne to~ke, jedna je grupa oti{la prema sjeveru, druga prema jugu, sve dotle dok nije vidjela „mladog jarca“ tj. Polarnu zvijezdu, kako ovdje izlazi, a tamo zalazi. Iz razdaljine obih promatra~kih grupa, izra~unali su stupanj meridijana i to sa za~udnom to~no{}u.

Muhamed je ubrzo svojim prora~unima zasjenio i velikane. Stopedeset godina poslije, pi{e nitko manji nego njegov veliki zemljak al-Biruni: „Utvrdio sam da se prvenstveno treba pozabaviti mjerenjima Benu Muse, i njih slijediti, jer u njih je uloèna velika snaga da se na|e istina, i u svoje vrijeme bila je jedinstvena u pozna-vanju astronomskih metoda i vje{tini njiho-


15BEHAR 74-75

�

Gr~ku i Malu Aziju. Na povratku kroz Har-ran je u Kafartuti sreo spretnog mladi}a koji je ondje drào mjenja~nicu i u tren oka ne samo prera~unavao razne valute, nego i na raznim jezicima. Muhamedu je ba{ takav trebao; dobar ra~undìja i prevodilac. Doveo ga je u Bagdad i smjestio u svoju ku}u.

Sabit je Ben Musi preveo veliki niz astronomskih, matemati~kih i medicinskih djela: Apolonija, Arhimeda, Euklida, Teo-dosija, Aristotela, Platona, Galena i Hipo-krata, usto i Ptolemejevu Geografiju. Pobolj{ao je Hunainove prijevode, a zatim po~eo golemu produkciju samostalnih dje-la – navodi se da je napisao oko 150 arapskih i 10 sirijskih djela, o astronomiji, matema-tici i medicini, {to ga uvr{tava u prve redo-ve islamskih u~enjaka ne samo svoga vre-mena, nego islamske znanosti uop}e.

Povijest je sa~uvala imena pet stotina trideset i ~etiri astronoma iz arapskoga kul-turnoga kruga, broj kojim se malo kulturnih naroda moè uspore|ivati. Nije malo onih koji su pridonijeli razvoju vlastite znanosti kao i pou~avanju ljudi na Zapadu.

Ali trojicom sinova Muse ben [akira se podrobnije bavimo zato {to su njihova svojstva tipi~na za tada{nju arapsku astro-nomiju koja je dovela do nove zrelosti znanost o svemiru i to kada su Grci zauvijek zanijemili, pa je oìvotvorili i ubrzo ìvo utjecali na obrazovni vakuum Zapada. Sigrid Hunke ovako ih isti~e:

- sakuplja~ka i prevodila~ka djelat-nost,

- tehni~ka inovatorska fantazija,- metodi~no egzaktno pra}enje zbivanja

u prirodi i - matemati~ka darovitost.

Ahmedove napraveMla|i brat Ahmed bio je strastven

tehni~ar i mehani~ar obitelji. Po jednom arapskom izvoru: „Njemu je polazilo za rukom u toj vje{tini, ono {to nije njegovu bratu Muhamedu ni bilo kojem ranijem izumitelju kao Heronu i drugima koji su se temeljito bavili umnim ure|ajima i samo-pokretnim instrumentima“. Njegova opse`na „Knjiga o umnim ure|ajima“ ~ak je i tehni~ki obdarene Arape ~udi la i odu{evljavala.

Tako je smislio korito iz kojega se mogla napajati samo sitna stoka i male ìvotinje, ali ne krupne, bokal za kupatila ili vinske posude iz kojih su se mogle istakati odre|ene koli~ine teku}ine, pri ~emu je nastajala stanka izme|u protjecanja odre|enih koli~ina,

posude, kojima se mogla izra~unati specifi ~na teìna teku}ina, ure|aji koji su samostalno dolijevali u neku posudu kad bi se isprazni-la, boce iz kojih se po èlji moglo istakati zajedno ili izdvojeno vodu i vino, svjetiljke iz kojih se fi tilj sam izvla~io, a ulje samo dolijevalo i koje se na vjetru nisu gasile, neki instrument koji bi zvi`dao i tako pri nata-panju polja samostalno signalizirao da je

voda dosegla odre|enu razinu te najrazli~itije vrste vodoskoka i {adrvana ~iji su mlazovi do~aravali razne fi gure. âk je napisao i jednu astronomsku knjigu u kojoj je opovr-gavao gr~ku misao da „neka deveta kugla okruùje sfere“.

Zajedno s Muhamedom, sagradio je bakreni sat velikih razmjera, Muhamed je izra~unao izlazak i zalazak najva`nijih

Ilustracija iz al-Dàzirijeve rasprave o Automatima, prikazuje vodeni sat.Prvi primjerak ove knjige napisan je u Dijarbakiru izme|u 1181. i 1206. godine.


16 BEHAR 74-75

Sat {to ga je Harun-ur-Re{id poslao na dar Karlu Velikom

zvijezda, kako u dnevnom, tako i u godi{njem ritmu. Ahmed je te izuzetno sloène bratove prora~une ugradio u jednu genijalno smi{ljenu aparaturu koja je svr{eno funkcio-nirala, i izazivala sveop}e divljenje. Vidio ju je u novoj rezidenciji halife i opisao lije~nik Ibn Rabban at-Tabari: „Pred zvjezdarnicom u Samari vidio sam jedan aparat koji su sastavila bra}a Muhamed i Ahmed ben Musa, obojica zvjezdoznanci i mehani~ari, koji ima oblik kugle i prikazuje zvije`|a i znakove zodijaka. Pokre}e se vodenom snagom. Kada na pravom nebu za|e neka zvijezda, nestane u istom trenu i njena slika na onom aparatu, tako {to se spusti ispod kru`ne linije, koja predstavlja horizont. Kada se u prirodi doti~na zvijezda opet pojavi, onda se na liniji horizonta po-novo pojavi njena slika.“

„Tre}i brat al-Hasan“, po jednom arap-skom izvoru „ bio je jedinstveno jak u geo-metriji, za nju ~udesno darovit, nitko mu nije bio ravan. Sve {to je znao znao je po vlastitoj darovitosti. Pam}enje mu je bilo ~udesno, a imao je i tako sna`nu mo} predo~avanja da je ~ak i takve probleme od prve rje{avao koje prije nisu nikako mogli rije{iti. On bi se tako u njih zadubio svojim razumom, da se pri~alo da bi se svojom koncentracijom na ne{to toliko zanio na nekom skupu gdje je bilo mnogo ljudi da od onoga {to su oni govorili ni{ta ne bi ~uo, {tovi{e da ih ne bi ni zamje}ivao.“ Povre-meno mu se doga|alo, kada bi ga neki problem zaokupio – kako je sam rekao – „da bi vidio kako se sav svijet pred njegovim o~ima zamra~uje i da ga je spopadao osje}aj kao da je bez svijesti ili u nekom snu.“

Arapski astronomi i njihovi instrumenti

Ono {to su naslijedili od Grka ubrzo im vi{e nije bilo dovoljno. i pored svih pobolj{anja.

Kada je sin Nasruddin bio pre-dstojnik zvjezdarnice u Maragi, jedan se posjetilac ~udio: „mnogim instrumentima za promatranje, me|u njima i armilarska sfera, (stari astronomski ure|aj za mje-renje koordinata nebeskih tijela i drugih podataka – Z.S.) koja se sastojala od pet bakrenih prsteno-va; prvi je bio meridijan i bio pri~vr{}en na tlu, drugi ekvator, tre}i eklipitika, ~etvrti krug {irine, peti deklinacioni krug... Vidio sam jo{ i krug, pri~ao je dalje „kojim se odre|uje azimut zvijezda.“

Arapi su gradili sve ve}e i ve}e, armilarne sfere, a pitanje je i kojim su to alatima radili, jer je bakreni prsten kojega je u Kairu na~inio oko 1100. Ibn Qaraqa imao promjer od pet metara. Usto su Arapi sfere i usavr{avali, izmislili tri dodatna kruga i sl. O veli~ini krugova ovi-sila je to~nost ra~unanja. Azimu-talni kvadrant na opservatoriju u Maraghi koji je konstruirao Dàbir ben Afl ah ve} je sadràvao elemen-te modernih teodolita. Po Dàbirovu opisu je tek 1450. Nijemac Johannes Müller koji se nazivao „Regiomontanus“ u Nürnbergu na~inio svoju sferu.

Me|u Arapima je jednostavni, ravni astrolab bio mnogo ra{ireniji astronomski instrument nego armilarna sfera koja se postavljala samo u zvjezdarnicama. Uveliko su usavr{ili astrolabe. Sluìo im je kao dèpni sat s pomo}u njega se moglo odre|ivati vrijeme molitvi, mjesto gdje se tko nalazi, smjer Meke i izra~unati mnoge druge astronomske podatke. Dok su Grci znali samo nekoliko na~ina uporabe, jedan spis al-Hvarizmija ih ve} navodi ~etrdeset i tri, a na{ao se i jedan opis od tisu}u. Izra|ivali su ih u raznim oblicima: le}aste, kuglaste, jajolike, {tapne i druge.

Prostor ne dopu{ta da se navedu i mno-gi drugi instrumenti koje je su Arapi izmi{ljali ili usavr{avali (zidne, azimutal-ne , prijenosne kvadrante i dr.)

Npr. al-Biruni se sluìo zidnim kva-drantom od sedam i po metara promjera, a prema{ila ga je zvjezdarnica Ulug bega; tamo{nji zidni kvadrant je imao promjer od ~etrdeset metara. Arapi su izmislili sekstante i oktante.

Tek }e danski astronom Tycho Brahe (1546–1601) sagraditi prvu zvjezdarnicu Zapada na danskom otoku Hocen.

Neki slavni astronomiAs-Sarqali (1028-1087) je u Toledu u

vi{e od ~etiri stotine promatranja utvrdio da se udaljenost sunca od zemlje prilago|ava precesiji i njenoj veli~ini. Njegovo djelo je na latinski preveo Gerhard iz Cremone, a jo{ }e ga 1530. citirati zajedno s al-Al- Battanijem i Nikola Kopernik. U svom glasovitom „de revolutionibus orbium coelestium“ As-Sarqalija Zapad poznaje pod imenom Arzachel, koji je bio graditelj instrumenata i u potonjim stolje}ima }e se o njegovu djelu pisati komentari.

Zemljak glasovitoga Ibn Heithsama pojavio se al-Kindi (uro 873.) koji je na Zapadu poznat kao Alkindus i „Arapski fi lozof“. Njegov je u~inak 265 djela s mno-gih podru~ja pa i astronoimskih.

Probleme kojima se on bavio, a jo{ prije njega Grci lomili glavu, rije{it }e al-Bitrudì (na Zapadu: Alpetragius), u An-daluzu, a njegovu }e „Sferiku“ prevesti na latinski. Michael Scotus dvorski astronom cara Friedricha II. �

nastavit }e se ...


17BEHAR 74-75

�

Muslimani u Zagrebu 1878.-1945.Doba utemeljenja

U Beharu objavljujemo uvodni dio iz monografi je o povijesti zagreba~ke musli-manske zajednice koja }e pod ovim naslo-vom iza}i iz tiska tijekom ove godine. U knjizi se istraùju postanak i razvitak mu-slimanske zajednice, razli~iti oblici musli-manske nazo~nosti u gradu Zagrebu, te opisuje djelovanje muslimanskih dru{tava, ustanova i pojedinaca prije 1945. godine.

I. Uvod

1. Hrvati i islam prije 1878. Islam se, uz iznimku povremenog bora-

vka manjih muslimanskih skupina ili poje-dinaca jo{ u srednjem vijeku, na hrvatskom etni~kom podru~ju pojavio u 15. stolje}u zajedno s osmanskom dràvom koja je za-posjela i zna~ajan dio hrvatskih krajeva. U njima se s osmanskim dràvnim strukturama ukorijenila i nova religija i civilizacija.1 Osmansko-islamska vojna, politi~ka, dràvna, socijalna, kulturna i religijska stvarnost sna`no je kroz vi{e od ~etiri stoti-ne godina utjecala i na prilike u banskoj Hrvatskoj, svedenoj sredinom 16. stolje}a na uske ostatke ostataka izme|u Drave i sjevernog Primorja. Na podlozi straha i neprekinute vojne opasnosti kao dijela svako-dnevice jo{ od prvih osmanskih provala u Turopolje, poslije pada Bosne, te gradnje obrambenih zidova oko kaptolskog breùljka, pa sve do kraja 17. stolje}a, rodila se predod`ba o banskoj Hrvatskoj kao predzi|u kr{}anstva (antemurale christianitatis) na-suprot islamu utjelovljenom u osmanskoj dràvi i njezinoj prijetnji. U tom kontekstu razvio se i izraziti protuosmanski i protui-slamski mentalitet novovjekovne hrvatske kr{}anske elitne i pu~ke kulture koja se oblikovala i pod sna`nim utjecajem pretpro-svjetiteljskog kr{}anskog crkvenog naziranja o islamu kao krivovjerju koje treba sustavno i svim sredstvima pobijati.2

Predmoderna ideja habsbur{ke i mleta~ke rekonkviste europskih podru~ja uklju~enih u osmansku dràvu podrazu-mijevala je uklanjanje ne samo osmanske vlasti na Balkanu ve} i islama kao religije

Pi{e:Zlatko Hasanbegovi}

i time isklju~ivala mogu}nost opstanka muslimana kao zajednice na kr{}anskom podru~ju u bilo kojem obliku. Takvo shva}anje je i ostvareno po zavr{etku Ve-likog rata krajem 17. i po~etkom 18. stolje}a, zatiranjem svih tragova stolje}e i pol duge muslimanske nazo~nosti u hrva-tskim krajevima, te pokr{tavanjem velikog broja muslimana starosjedilaca i doseljenika iz Bosne.3 Habsbur{ki prosvije}eni apso-lutizam 18. stolje}a postupno je odbacivao

bay, dotada na slu`bi u Madridu i kod ma-rokanskog sultana. U Zagreb je do{ao kao tuma~ isto~nih jezika, a od 1791. bio je ~lan povjerenstva za utvr|ivanje habsbur{ko-osmanske granice na Uni. Ovdje mu je iza{lo i nekoliko knjiga iz podru~ja arabistike, islamske filozofije i povijesti koje su, s obzirom na tematiku, predstavljale novinu u povijesti zagreba~kog nakladni{tva i tiskar-stva. Poseban odjek imala je njegova raspra-va na njema~kom jeziku Izvadak iz ìvotne povijesti vjerovjesnika Muhameda u vezi s njegovim vjersko-politi~kim i }udorednim na~elima koja je objavljena 1795. u Zagre-bu, u nakladi biskupske tiskare. Djelo je imalo pionirski zna~aj jer se u njemu, bez do tada uobi~ajenog kr{}anskog polemi~kog diskursa, objektivno opisuju temeljno u~enje islama i osoba poslanika Muhameda. Dom-bay je u predgovoru svoga djela istaknuo:

«Dopu{tam sebi slobodu, da Muhame-da, upravo u vrijeme dok ~itam o njemu i upoznajem njegov ìvot, njegove dogme, njegove zakone i njegov moral, obranim od objeda {to su ih bez razloga prihvatili, neke povjesni~ari, a neke op}enito mi{ljenje tolikih ljudi, nemaju}i to~nih obavijesti o djelu ovog neobi~nog ~ovjeka.»5

Ovaj zagreba~ki Muhamedov ivotopis ~itan je u intelektualnim krugovima, a me|u pretplatnicima na knjigu nalazili su se, uz kaptolske kanonike i profesore gimnazije, i ban Nikola Erdödy i biskup Maksimilijan Vrhovec.6

Klasi~no razdoblje osmanske regional-ne hegemonije okon~ano je po~etkom 18. stolje}a poslije uspje{no provedene habsbur{ke rekonkviste u Podunavlju, pa su du` nove granice s Bosnom usposta-vljeni do tada nepoznati oblici trgovine i svakodnevnih dodira. U promijenjenim geopoliti~kim okolnostima nakon 1718. i zaklju~enja Poàreva~kog mira, u Zagreb po prvi put dolaze i trgovci iz osmanske Bosne, privu~eni uvo|enjem carinskih povlastica i ukidanjem zabrane pristupa na habsbur{ko trì{te osmanskim podanicima i @idovima koja je vrijedila sve do po~etka 18. stolje}a. Iako kao glavni dobitnici no-vonastale trgova~ke konjukture nastupaju

mentalitet katoli~kog vjerskog ekskluzi-vizma i obrazac rekonkviste te na~elno prihva}ao zamisao o vjerskoj trpeljivosti, zajam~enoj 1781. Ediktom o toleranciji Josipa II. @idovima, protestantima i pravo-slavnim kr{}anima, ali jo{ ne i muslimani-ma. Evolucija habsbur{kog gledanja na islam i muslimane za~eta je u sklopu njiho-ve protuosmanske vojno-politi~ke strategije zaposjedanja Balkana, a njezino prvo vanjsko o~itovanje bila je proklamacija Josipa II. upu}ena muslimanima u Bosan-skom ejaletu na po~etku Dubi~kog rata 1788., kojom se muslimanskim stanovni-cima po prvi put jam~ila sloboda vjere u slu~aju dobrovoljnog prihva}anja habsbur{ke vlasti i nagovje{}ivala ona politika koju je Be~ provodio u Bosni stotinu godina ka-snije. U proklamaciji koja je u Bosnu stigla u velja~i 1788. stajalo je:

«Tko god se bude lijepo vladao i bavio svojim poslom i zaradom, a naro~ito se sustegao od neprijateljstva protiv cesarske vojske, on }e biti u pogledu za{tite ravan i izjedna~en sa ostalim cesarskim pu~anstvom, koje ìvi pod njegovom upravom.»

Uz to, izrijekom se i jam~ila sloboda islamske vjere i pla}anje islamskih vjerskih slu`benika iz habsbur{ke dràvne riznice.4

Zbog blizine osmanske granice Zagreb u to vrijeme postaje jedno od sredi{ta nove habsbur{ke islamske politike. Od po~etka 1790. u njemu je nekoliko godina boravio austrijski diplomat i orijentalist Franz Dom-

MUSLIMANI U HRVATSKOJ

18 BEHAR 74-75

osmanski pravoslavni t rgovci , na zagreba~kom trì{tu nazo~an je i odre|eni broj muslimanskih trgovaca iz Bosne. Tako gradski porezni i op}inski izvori iz 1767. biljeè kako je u domu Vugerovih boravio «neki do{ljak Tur~in», u ku}i gra|anina Ilije Putice stanovao je i trgovao «neki banjalu~ki Tur~in», dok je u ku}i udovice trgovca Karla Softi}a iste godine umro osmanski podanik Mustafa Kozak, u izvje{}u gradskog konzula ozna~en kao huius civitatis quaestor. Nakon njegove smrti kao vjerovnici javili su se gradskom magistratu i osmanski podanici «Agy Ah-met iz Banjaluke» i «Agy Halil», a cijela epizoda svjedo~i o boravku u Zagrebu i bogatijih bosanskih trgovaca koji su dràli ve}a skladi{ta robe. Oni su u gradu bora-vili privremeno, kao strani trgovci, podvr-gnuti razli~itim ograni~enjima, bez prava dobivanja gra|anstva u skladu sa zaklju~cima Hrvatskog sabora po kojima je na podru~ju kraljevina Hrvatske i Slavonije dopu{tena isklju~ivo rimokatoli~ka vjera.7

Od po~etka 19. stolje}a, usporedno s oblikovanjem krhkog hrvatskog gra|anskog dru{tva, postupno popu{ta tradicionalni protuosmanski i protuislamski naboj. No, prosvjetiteljska i romanti~arska demoniza-cija Turaka i islama va`na je sastavnica preporodnog mentaliteta i prvih modernih hrvatskih kulturnih i politi~ko-nacionalnih koncepata, konglomerata ranog naciona-lizma, austroslavizma i kulturnog jugosla-vizma. Njihov je simbol u o~ima Be~a

politi~ki korektan kult Sigeta i Nikole [ubi}a Zrinskog, a klju~ni pojmovi krst, polumjesec i turski zulum, uobli~eni u Maùrani}ev spjev Smrt Smail-age engi}a, umjetni~ki najreprezentativnije djelo hrva-tskog knjièvnog romantizma. Nasuprot obuzetosti egzotikom Istoka, kao jedne od glavnih osobina europskog knjièvnog romantizma, unutar hrvatskog knjièvnog romantizma, posebice u tada prevladavaju}oj tzv. «hajdu~ko-turskoj» novelistici isti~e se protuosmanski i protuislamski diskurs te motiv odnosa kr{}anske `rtve prema svom vjekovnom tiraninu i zulum}aru.8 Kao glavni protivnik naziranja svojih su-vremenika u banskoj Hrvatskoj na osman-sko-islamsku problematiku javio se Ante Star~evi}, utemeljitelj i ideolog Stranke prava. U javni ìvot ulazi kao prista{a ili-rizma i njegovih postavki, a nakon sloma hrvatskog pokreta iz 1848. postaje zago-vornikom ekskluzivnog hrvatskog nacio-nalizma i protivnikom sveslavenskih i ju-goslavenskih koncepcija koje su, me|u ostalim, bile i sna`no protuosmanski i protuislamski utemeljene. Star~evi} je jo{ na po~etku svoga djelovanja 1857. u Za-grebu objavio afi rmativni esej Muhamed, o poslaniku islama i vjerozakonu «koga se velik del na{e po kervi i jeziku naj~istie bratje derì», a u ostalim spisima o kom-pleksu tzv. isto~nog pitanja, demonizaciji islama i osmanske dràve, suprotstavlja moralne i socijalne temelje islamskoga u~enja te idealiziranu sliku bosanske mu-

slimanske aristokracije i glavnih osmanskih dru{tvenih i politi~ko-pravnih ustanova.9

Protuosmansko raspoloènje, posebice sna`no, zahvatilo je bansku Hrvatsku po iz-bijanju kr{}anskog ustanka u Bosni 1875., kao uvoda u tzv. isto~nu krizu okon~anu 1878. austrougarskim zaposjedanjem najzapadnije osmanske pokrajine temeljem odredbi Ber-linskog kongresa. Hrvatska javnost, uz izni-mku Star~evi}a, jednodu{no je pozdravila ustanak i s posebnim je odu{evljenjem pra-tila odlazak preko Save austrougarskih po-strojbi sastavljenih prete`no od Hrvata. Tim povodom u zemlji su pripremane eufori~ne pu~ke sve~anosti, skup{tine i razli~ite mani-festacije, a nakon ulaska okupacijskih snaga u Sarajevo u kolovozu 1878. u Zagrebu i drugim gradovima osnivaju se posebni odbo-ri za proslavu, u o~ekivanju mogu}eg priklju~enja Bosne banskoj Hrvatskoj. No-vinstvo je u skladu s takvim raspoloènjem danima pisalo o budnicama i cjelodnevnim povorkama po zagreba~kim ulicama na koji-ma se slavila pobjeda «krsta i slobode nad polumjesecom i tiranijom».10 U tom ozra~ju u Zagrebu se po prvi put pojavila ve}a sku-pina muslimana koja je izazvala veliko zani-manje gra|anstva. To su bili bosanski ratni zarobljenici zarobljeni u sukobima s austrou-garskom vojskom i potom prevoèni u teret-nim vagonima preko Siska i Zagreba u vi{emjese~no zarobljeni{tvo u moravski Olomuc. Na putu do Zagreba neki su ubijeni, a ostale je napadala svjetina, uglavnom rod-bina u Bosni poginulih austro-ugarskih voj-

Adem aga Me{i} Ahmet Muradbegovi}Alija Nametak


19BEHAR 74-75

�

nika.11 Dolazak muslimana iz Bosne na zagreba~ki kolodvor u ~lanku Turci idu opi-sao je Obzor, vode}i dnevnik hrvatske dru{tvene elite, jo{ uvijek pod dojmom ratnog raspoloènja i protuosmanske euforije:

«Da je Tur~in jo{ uviek zanimljiv, makar da smo blizu turske granice, vidjelo se u ~etvrtak. Nekoliko hiljada ljudstva izletilo je na kolodvor, ~uv{i da uhva}eni Turci dolaze. Karte za peron bijahu za tren raz-grabljene. ¢…£ Nije ih mnogo, kojih dese-tak, al hiljadu jada ~ita{ im sa lica. Jedva da im zamazane ga}e i ko{ulje sakrivaju jadom izmu~eno tielo. Ima ih starih i mla-dih, a nekog starca morali su mladji ponie-ti na ledjih toliko je oslabio…¢...£ Oko njih stoji vojska i brani ob~instvu da previ{e nenagrne na njih, samo odli~niji smiju bliè, da vide ta ~udovi{ta kako jedu… Medju redifi ¢osmanska pri~uvna vojska op.p.£ bio jedan vanredno krasan mladi}. Oko mu zape na nekoj zagreba~koj krasotici koja je nedaleko stajala. ¢...£ ôvjek mu odgo-vori da ga ne bi h}ela, jer da se ovda{nje djevojke boje Turaka.»12

Ulaskom Bosne i Hercegovine u habsbur{ki dràvni sklop i formalno je zaklju~eno vi{estoljetno razdoblje turskih ratova, a islamsko-osmanski turski kompleks u hrvatskom gra|anskom dru{tvu u pro-mijenjenim povijesnim okolnostima postup-no gubi svoju politi~ku, kulturnu i dru{tvenu va`nost. Premoderno naziranje s vremenom zamjenjuje novo razumijevanje islama i razli~iti oblici pribliàvanja bosansko-hercegova~kim muslimanima u podlozi kojih su stajali moderni politi~ko-nacionalni pro-grami i ciljevi. U austro-ugarskom razdoblju protuturski romanti~arski obrazac u dijelu javnosti posljednji put obnovljen je, u drugom kontekstu, u vrijeme Balkanskih ratova kao sastavni dio tzv. vidovdansko-kosovskog mita jugoslavenske nacionalisti~ke omladine koja je u «osveti Kosova» tj. u teritorijalnom pro{irenju Kraljevine Srbije na dotada{nje osmanske posjede gledala po~etak jugosla-venskog nacionalnog ujedinjenja i oslobo|enja iz stranog ropstva, koje je, prema tom shva}anju, trajalo jo{ od 14. stolje}a i prvih osmanskih osvajanja na Balkanu.13

2. Bosansko-hercegova~ki muslimani u Zagrebu u

austro-ugarskom razdobljuPoslije 1878. i austro-ugarskog zapo-

sjedanja Bosne i Hercegovine raste broj dolazaka bosansko-hercegova~kih musli-

mana u Zagreb. U prvo vrijeme stalno nastanjeni muslimani zanemariva su poja-va, a ve}ina prido{lica u Zagrebu je bora-vila neko kra}e vrijeme, a potom se vra}ala u Bosnu. Dolazili su mu{karci bez obitelji, razli~itih zvanja, u potrazi za poslom, a posebnu skupinu ~inili su u~enici i studen-ti koji su u gradu ostajali za vrijeme {ko-lovanja, a zatim se vra}ali ku}ama. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine mijenja se i dotada{nja praksa postupanja prema mu-slimanima umrlim na gradskom podru~ju za vrijeme boravka u Zagrebu. Gradske vlasti dopu{taju i ukope muslimana na mirogojskom groblju iako njegovim sta-tutom nije bilo predvi|eno postojanje islamskog odjela. Prvi takav slu~aj zabiljeèn je 1883. kada je sahranjen Osman Banjalu~anin, kroja~ ro|en 1840. u Bosan-skom Novom, a njegov grob je postao zametkom muslimanskog odjela gradskog groblja Mirogoj. U po~etku su uokolo pokapane samo muslimanske ka`njenice iz kaznionica u banskoj Hrvatskoj, a poslije i ostali muslimani razli~itih zanimanja, od trgovaca i posjednika do nadni~ara, podvor-nika i teàka, koje je smrt zatekla u Zagre-bu, a rodbina nije èljela sahraniti u Bosni i Hercegovini. Na tako oblikovanom mu-slimanskom odjelu zagreba~kog gradskog groblja do 1914. sahranjeno je ukupno ~etrdeset i devet muslimana.14

Gotovo kroz cijelo austro-ugarsko razdoblje muslimani u Zagrebu imaju tek poloàj privremeno nastanjenih stranih bosansko-hercegova~kih dràvljana, jer je hrvatsko-slavonska Zemaljska vlada dobi-vanje gradske zavi~ajnosti, kao surogata dràvljanstva, uvjetovala pripadno{}u jed-noj od zakonom priznatih vjeroispovijesti me|u koje islam do 1916. nije uvr{ten. Takvo stajali{te proizlazilo je iz konfesio-nalnosti hrvatsko-slavonskog pravnog su-stava, interpretacije Zakona o zavi~ajnim odnosima, te odluci-presedanu iz 1897. kojom je prvom muslimanu iz Bosne, sta-novitom Osmanu Krupi, pomo}nom po-dvorniku u Ravnateljstvu po{te i brzojava, odbijen zahtjev za primitak u zavi~ajnu vezu grada Zagreba. Kada je krajem 1896. Gradsko poglavarstvo zaprimilo njegovu molbu, zatraìlo je mi{ljenje Zemaljske vlade i njezinih odjela o postupanju u tom i sli~nim slu~ajevima. Iako su vladini odje-li za unutarnje poslove i pravosu|e zauze-li stajali{te da nema zakonskih zapreka za primitak muslimana u zavi~ajnu i dràvljansku vezu, ako bi se «prilagodili

postoje}im, ovdje u krijeposti, zakonima i javnim uredbama u vr{enju svoga vjero-zakona», Odjel za bogo{tovlje i nastavu tome se suprotstavio pozivom na svoju raniju odluku u slu~aju pripadnika sljedbe Nazarena i uz obrazloènje kako ne postoji zakonsko priznanje islamske vjeroispovije-sti. Po tom shva}anju, svaki ugarsko-hrva-tski dràvljanin, u duhu pravnog konfesio-nalizma, morao je pripadati jednoj od zakonom priznatih vjeroispovijesti zbog konfesionalnog zna~aja svih matica i eni-dbenog prava te za djecu obvezatne {kolske pouke u vjeri, pa bi se pripadnici zakonom nepriznatog islama u slu~aju primitka u ugarsko (hrvatsko-slavonsko) dràvljanstvo na{li u pravno neodrìvom poloàju.15 Zato je slu~aj Osmana Krupe u listopadu 1899. okon~an na skup{tini gradskog zastupstva prijedlogom zastupnika Gjure Deèli}a da se njegovoj molbi ne udovolji.16

Do 1918. najzna~ajnija muslimanska skupina u Zagrebu bili su studenti koji zapo~inju studirati na Zagreba~kom sveu~ili{tu poslije odluke hrvatsko-slavonske Zemaljske vlade iz 1892. da se i svr{enicima sarajevske [erijatske suda~ke {kole dozvoli upis na Pravni fakultet i polaganje dràvnih ispita. Prvi koji su iskoristili to pravo bili su Mostar-ci Osman Nuri Hadì} i Mehmed Dèlaludin Kurt. Osman Nuri Hadì} upisao se na Zagreba~ko sveu~ili{te 24. listopada 1893. kao prvi musliman iz Bosne i Hercegovine.17 On se jo{ 1892., kao u~enik [erijatske suda~ke {kole, javio zbirkom isto~nja~kih aforizama u Supilovoj dubrova~koj Crvenoj Hrvatskoj, a 1893. objavljuje kratke pri~e i eseje u zagreba~koj prava{koj Prosvjeti i reviji Dom i sviet. Supilo ga je kao svoga prijatelja preporu~io profesoru Tadiji Smi~iklasu s molbom da mu se odobri stipendija za studij prava u Zagrebu jer se radi o «vatrenom Hrvatu koji radi za na{u stvar izmegju muha-medanaca».18 U Zagrebu je zapo~eo knjièvnu suradnju s Mostarcem Ivanom Mili~evi}em pod zajedni~kim pseudonimom Osman-Aziz. Kao plod te suradnje objavili su vi{e zbirki novela i jedan roman: 1895. Pogibija i osve-ta Smailage engi}a, u nakladi L. Hartmana i Bez nade. Pripoviest iz mostarskog ìvota, u nakladi Matice hrvatske, 1896. Na pragu novoga doba i roman Bez svrhe u nakladi Matice hrvatske i 1898. Pripovijesti iz bo-sanskoga ìvota u nakladi Dru{tva sv. Jero-nima. Hadì} i Mili}evi} 1894. objavljuju u nakladi L. Hartmana prvu knjigu zagreba~kog muslimanskog kalendara Mearif (tur. Pro-svjeta) koji je izlazio do 1899. u obliku


20 BEHAR 74-75

klasi~nih hrvatskih pu~kih kalendara s knjièvnim prilozima i hid`retskim kalendar-skim dodatkom. Prvu knjigu Mearifa u potpu-nosti su pod pseudonimima ispunili Safvet-beg Ba{agi} (Mirza Safvet), Osman Nuri Hadì} (Ibni Mostari i Gjerir) i Ivan Mili}evi} (Aziz Hercegovac). Peto godi{te (1898./1899.) uredio je Edem Mulabdi} kojem je Matica hrvatska 1898. objavila u Zagrebu prvi roman Zeleno busenje, a 1900. i zbirku pripovjedaka Na obali Bosne.16

Osman Nuri Hadì} u Zagrebu je 1894. u vlastitoj nakladi tiskao i svoju polemi~ku raspravu Islam i kultura u kojoj je na popu-laran na~in poku{ao hrvatskoj javnosti, posebice prista{ama Stranke prava, razloìti temeljno u~enje i kulturno zna~enje islama. Bro{ura se pojavila kao njegov odgovor na protuislamski pamfl et Milana Nedjeljkovi}a objavljen 1892. u novosadskom Letopisu Matice srpske u kojem je pogrdno pisano o utjecaju islama na duhovni i tvarni razvitak pojedinih naroda, ali i cijelog ~ovje~anstva. U raspravi je Hadì} nastupio kao sljedbenik Stranke prava, isti~u}i srpsko postupanje prema islamu nakon ustanaka za uspostavu Kneèvine Srbije i opasnost za bosanske muslimane ukoliko se Bosna priklju~i Srbiji. Nedeljkovi}a je, me|u ostalim, pobijao i Star~evi}evim navodima o islamu i musli-manima, pa je zapisao:

«Ali s vremenom, po{to se je Osmanlija po~eo povla~iti s Balkana po~ela je medju nekim narodima ta mr`nja na Islam jenja-vati u toliko, {to se je po~elo lu~iti vjera od narodnosti, od dràve. Naro~ito se je opa-zilo to kod Hrvata, koji strogo lu~e vjeru od narodnosti, te se je kod njih na{lo zrelih, umnih politi~ara, kao {to je veliki ~ovjek doktor Ante Star~evi}, koji je, kako }emo vidjeti, uzeo Islam u obranu, pa i samu tursku carevinu, ukoliko su na nju nepra-vedno napadali i napadaju.»20

Hadì} je jo{ kao u~enik mostarske medrese stupio u dodir s tamo{njim prava{kim prista{ama, a po dolasku na Zagreba~ko sveu~ili{te djelatno sudjeluje u radu Stranke prava i govori na strana~kim skup{tinama i sastancima. U listopadu 1895., kao jedini musliman, sudjelovao je u pro-svjednom spaljivanju ma|arske zastave prigodom dolaska Franje Josipa u Zagreb, pa je osu|en na {est mjeseci zatvora. Zbog te presude nastavio je {kolovanje u Be~u, a na Zagreba~ko sveu~ili{te ponovno se upi-sao u jesen 1897.21 Iako je u mladosti bio izraziti star~evi}anac, po povratku u Bosnu i Hercegovinu postupno mijenja svoja

politi~ko-nacionalna stajali{ta u smjeru Beograda. Kada je ~etrdeset godina kasnije, 1935. posjetio Zagreb u povodu obljetnice spaljivanja ma|arske zastave bio je ~lan kraljevskog Dràvnog savjeta i prista{a in-tegralnog jugoslavenstva.22

Drugi svr{enik sarajevske [erijatske suda~ke {kole koji se upisao na Pravni fakul-tet u Zagrebu bio je Mehmed Dèlaludin Kurt potomak ugledne mostarske zemljoposjedni~ke obitelji i unuk Ahmeda-ge Kurta koji je nekoliko desetlje}a ranije hercegova~kim franjevcima ustupio svoju zemlju za gradnju {irokobrije{kog samosta-na.23 Nakon dolaska u Zagreb zapo~eo je objavljivati prepjeve i prijevode s turskog i perzijskog jezika u knjièvnom listu Pobra-tim koriste}i se pseudonimom Hafi z Mosta-ri, a kao predstavnik prava{ke akademske mladeì 1895. sudjelovao je na u~eni~kom kongresu u Italiji. U sveu~ili{nim krugovima na sebe je privukao pozornost odlaskom banu Khuenu Hedervaryju odjeven u |a~ko «gala» odijelo, sa sabljom i fesom na glavi, od kojeg je traìo nov~ani prilog za osnutak mostarskog Hrvatskog |a~kog potpornog dru{tva.24 Nakon povratka u Mostar 1902. objavio je zbirku Hrvatske narodne enske pjesme (muslimanske) koju je posvetio «neumrlom hrvatskom otad`beniku dru Anti Star~evi}u, prijatelju islamskog naroda u znak najdublje harnosti».25

Od po~etka 1894. u Zagrebu je nekoliko mjeseci ìvio i Safvetbeg Ba{agi} koji je

kao privatist tri mjeseca polazio osmi razred gimnazije te se spremao za polaganje ma-ture.26 Jo{ kao sarajevski gimnazijalac od 1891. do 1893. objavljivao je pjesme u zagreba~kom Pobratimu, Br{ljanu i Pro-svjeti, a nakon dolaska u Zagreb sura|uje u Viencu, Obzoru i prava{kom listu Bog i Hrvati, te pi{e priloge za kalendar Mearif. U Zagrebu je 1896. u vlastitoj nakladi obja-vio svoju prvu pjesni~ku zbirku Trofanda iz hercegova~ke dubrave. Ba{agi} je zajedno s Hadì}em 26. lipnja 1894. sudjelovao na sve~anosti polaganja temeljnog kamena za izgradnju Star~evi}eva doma u Zagrebu, a s Josipom Frankom i ljubljanskim na~elnikom Ivanom Tav~arom o tome je izvijestio tada ve} te{ko bolesnog Star~evi}a.27 Tri dana kasnije Zemaljska vlada u Zagrebu, kao politi~ki nepo}udnom prava{u, zabranila mu je polaganje mature u svim gimnazijama u banskoj Hrvatskoj, pa se vratio u Sarajevo, a {kolovanje je nastavio u Be~u.28 U vrijeme aneksije Bosne i Hercegovine skupina pro-fesora zagreba~kog Filozofskog fakulteta predvo|ena Vjekoslavom Klai}em i Izidorom Kr{njavim zapo~ela je pripreme za osnutak katedre za orijentalne jezike na Zagreba~kom sveu~ili{tu koju je trebao preuzeti Ba{agi}. No, ova zamisao nije ostvarena zbog njego-va ulaska u politiku i preuzimanja du`nosti predsjednika Bosanskog sabora.29

Na Zagreba~ko sveu~ili{te do kraja stolje}a upisala su se jo{ {estorica musliman-skih studenata: Mustafa-beg Muteveli}, Mah-

Zagreba~ka dàmija


21BEHAR 74-75

�

mud-beg Hrasnica, Muhamed-beg Kulinovi} i Akif Ma{i}, iz Sarajeva te Hilmi-beg Kape-tanovi} iz Mostara i Mustafa-beg Kapetano-vi} iz Ljubu{kog. Svi su bili sinovi zemljo-posjednika, slu{a~i Pravnog fakulteta, a nakon svr{etka studija vratili su se u Bosnu i Her-cegovinu.30 Prvi muslimani iz Bosne i Her-cegovine koji su i doktorirali na Pravnom fakultetu u Zagrebu temeljem poloènog ri-goroza bili su ]amil Dìni} iz Banja Luke i Bahrija Kadi} iz Tuzle koji su naslov stekli 1912., a do 1918. doktorirala su jo{ {estorica muslimana: 1913. Mustafa Muteveli}, 1914. Sulejman Ale~kovi} i Salih Kazazovi}, 1916. Husein Hadìselimbegovi} i 1917. Osman Kulenovi} i Hamid [ahinovi}.31 Osim stude-nata, u Zagrebu je na prijelazu stolje}a bora-vilo i nekoliko muslimanskih u~enika koji su poha|ali Klasi~nu gimnaziju na kojoj su prije 1918. maturirala petorica muslimana: 1893. Abdulsselam Hrasnica, 1895. Muhamed-beg Kulinovi}, 1898. Bahrija Kadi}, 1900. Mu-stafa Muteveli} i 1907. Omer Bira.32

U to vrijeme, uz prava{tvo, najzna~ajnija kulturna spona izme|u banske Hrvatske i bosansko-hercegova~kih muslimana bila je Matica hrvatska na ~ija je izdanja krajem stolje}a bilo vi{e od stotinu muslimanskih pretplatnika.33 U nakladi Matice hrvatske 1898. i 1899. pojavile su se i zbirke Hrva-tske narodne pjesme. Juna~ke pjesme (muhamedovske) u kojima su prikupljene muslimanske epske narodne pjesme s podru~ja Bosanske krajine. Dio pjesama je sakupljan u Bosni, a ostale je Mati~inom odboru u Zagrebu, na ~elu s knjièvnikom Augustinom Haramba{i}em, osobno izgo-vorio Mehmed Kolak Kolakovi}, pjeva~ iz okolice Biha}a. Ovaj «umjetnik na tambu-rici iz Ora{ca» 21. prosinca 1886. do{ao je u Zagreb kao gost Matice hrvatske koja ga je smjestila u gostionicu simboli~nog na-ziva «K crncu».34 U Zagrebu je boravio mjesec dana, postav{i «ob}im predmetom razgovora u hrvatskoj priestolnici», a poslije njega Matica hrvatska dovodila je i druge pjeva~e te redovito biljeìla muslimanske narodne pjesme.35 Epizoda s Kolakovi}em predstavljala je tipi~an primjer nastojanja za inkorporacijom bosanskog islamskog naslije|a u koncept hrvatske kulture kakav je u to vrijeme zagovarala Matica hrvatska. Ipak, dolazak u Zagreb nepismenog usme-nog pjeva~a iz Turske Hrvatske zadobio je i stanovitu konotaciju motiva pojave pito-mog uro|enika u civilizaciji tako ~estog u onda{njim popularnim gra|anskim predod`bama i europskim dodirima s

Orijentom. Kolakovi} je u svojoj tradicio-nalnoj bosanskoj no{nji odveden i slikaru Ferdi Quiquerezu koji je izradio njegov portret na kojem su se jasno isticali vre}ica s duhanom i {alica kave, me|u hrvatskim gra|anstvom redovito povezivanih s Bo-snom i njezinim muslimanskim stanovni-cima. Soba u kojoj je Kolakovi} govorio pjesme bila je svaki dan puna znatièljnika, pa se «ulaz morao zabraniti.»36 Na zahtjev ~lanova Matice hrvatske te zbog velikog zanimanja gra|ana Kolakovi} je nastupio u dvorani pjeva~kog dru{tva Kolo «pred mno{tvom ob}instva» i «visokim ~inovni-cima i profesorima». Nazo~ni, me|u koji-ma su bili Ante Star~evi} i Franjo Ra~ki, o~ekivali su da }e zapjevati, no on je samo izgovarao stihove, pa su se nasuprot prava{kom odu{evljenju s «begovskim piva~em», pojavili i druga~iji dojmovi poput onog izvjestitelja vladinih Narodnih novina koji je razo~arano zaklju~io: «Na{em uhu da{to ~udno glasi to prosto tamburanje i jednozvu~no predavanje, {to za nas samo toliko vriedi, koliko nas moè zanimati, da poznamo zaostali ukus turski ¢...£.»37

Op}enito, boravak u Zagrebu prvih muslimana iz Bosne i Hercegovine, krajem 19. i po~etkom 20. stolje}a, u knjièvnom, kulturnom i politi~kom smislu usko je povezan s Antom Star~evi}em i Strankom prava. Star~evi}ev liberalni nacionalizam oslobo|en svih konfesionalnih natruha, doktrinarno oporbenja{tvo, turkofilija i izrazita sklonost prema islamu, magnetski su privla~ili prvi postosmanski bosanski muslimanski intelektualni nara{taj, zaoku-pljen idealom harmonizacije islamske tra-dicije i glavnih tekovina europske moder-nosti. Star~evi} je osim studenata privla~io i druge muslimane koji su u to vrijeme povremeno dolazili u Zagreb, o ~emu svjedo~i Martin Lovrin~evi}, tada urednik prava{kog glasila Hrvatska:

«êsto su dolazili muslimanski trgovci u Zagreb i tad bi rado polazili u posjete Anti Star~evi}u. Pisac ovih redaka na{ao se je koji put u biv{oj ðNarodnoj kavani’ na Jela~i}evu trgu s uglednim trgovcima muslimanima iz Cazina, Sanskog Mosta i drugih mjesta, pa ih na njihovu naro~itu èlju vodio u Star~evi}ev stan u Kukovi}evoj ulici. Tu su oni podulje najsrda~nije razgo-varali s njim i upoznavali ga s odno{ajima u okupiranoj Bosni.»38

Muslimanske veze s prava{tvom nasta-vljene su i poslije Star~evi}eve smrti kada vodstvo stranke preuzima Josip Frank.39 On

i njegova îsta stranka prava (od 1906. Star~evi}eva hrvatska stranka prava), u me|uvjerskim i kulturnim pitanjima, doslje-dno su slijedili izvorni prava{ki liberalni program, suprotstavljaju}i se vjerskom ekskluzivizmu, poistovje}ivanju vjere i narodnosti te politici utemeljenoj na konfe-sionalnim na~elima. U skladu s tim Frank je do 1908. redovito napadao djelovanje, me|u bosansko-hercegova~kim muslimani-ma posebice neomiljenog, sarajevskog na-dbiskupa Josipa Stadlera, zagovornika politi~kog okupljanja katolika Hrvata u Bosni i Hercegovini pod okriljem crkvene hijerarhije i isklju~ivo na katoli~kim temelji-ma. U Stadlerovim postupcima vidio je zapreku pridobivanju muslimana u Bosni i Hercegovini za hrvatske (prava{ke) politi~ko-nacionalne i dràvno-pravne koncepcije. Frankovo strana~ko glasilo Hrvatsko pravo optuìvalo je «tirana» Stadlera da u Bosni i Hercegovini djeluje «kao rimski misionar s crncima u Centralnoj Africi», {to je iz razu-mljivih razloga imalo pozitivan odjek me|u muslimanskim studentima u Zagrebu koji se okupljaju isklju~ivo oko akademskih klubova bliskih frankova~kom prava{tvu i koji su u Franku gledali svoga za{titnika.40 U isto vrijeme, njegove prista{e opisivane su u katoli~kim krugovima kao lo{i katolici koji «gmiù pred muhamedancima», a pre-ma Franku su stizale optu`be da vodi politiku u kojoj se «bri`no izbjegava sve {to bi joj moglo dati pozitivno kr{}anski biljeg, a istodobno se isti~e posebna neka ljubav do muslimanstva ¢...£.»41 Josip Frank djelovao je u korist muslimana i u pojedina~nim slu~ajevima politi~ki osjetljivih prijelaza na katoli~ku vjeru koji su op}enito bili rijetki, a doga|ali su se povremeno i pod nejasnim okolnostima i u Zagrebu. Kada je 1907. stanoviti O. H. Ahmetovi} iz Te{nja u Za-grebu dao izjavu o prijelazu na katoli~ku vjeru Frank se obratio Zemaljskoj vladi, gradskom poglavarstvu i ùpnom uredu na Markovu trgu sa zahtjevom da se pokr{tavanje sprije~i kao nezakonito, a u elji da «osuje-ti povredu islam.¢skih£ ~uvstava.” O tom doga|aju izvje{}ivao je i sarajevski musli-manski Bo{njak koji je pisao o «zahvalnosti islamskog naroda Franku i njegovoj ~ovje~anskoj plemenitosti», a jedan anoni-mni musliman zaklju~io je u Hrvatskom pravu: “Svaki musliman u svako doba na-lazi prijateljskog savjeta i pomo}i kod g. Franka, radi ~ega }emo mu i njegovoj uspo-meni ostati harni.”42 Hrvatsko pravo kao glavno strana~ko glasilo donosi od 1908. i


22 BEHAR 74-75

poseban Bajramski prilog, podlistak u kojem su pisali muslimani prista{e stranke i obja-vljivale se vijesti o djelovanju Muslimanske napredne stranke koju je u Bosni i Herce-govini vodio Franku blizak Ademaga Me{i}.43 O vezama zagreba~kih muslimanskih stu-denata s Josipom Frankom svjedo~i i afera iz 1908. koja se razvila zbog poku{aja za-tvaranja jedne zagreba~ke albanske slasti~arnice i kavane. Prvu tradicionalnu bosansko-osmansku kavanu u Zagrebu, u Ka~i}evoj ulici, 1907. otvorio je izbjegli mladoturski osmanski ~asnik, stanoviti Jusuf Zijabey, i ona je ubrzo postala omiljenim okupljali{tem muslimanskih studenata iz Bosne. Nakon izbijanja mladoturskog pre-vrata vlasnik se vratio u Istanbul, a kavanu je preuzeo Albanac rodom iz Makedonije, premjestio je u Ilicu nedaleko od Ka~i}eva spomenika i pretvorio u slasti~arnicu. Za njim su do{li i drugi Albanci iz Makedonije koji su po zagreba~kim ulicama prodavali slastice. Gradski slasti~ari nezadovoljni konkurencijom zatraìli su od gradskih vlasti njihovo protjerivanje, a policija i gradona~elnik izdali su nalog skupini Alba-naca da iz “higijenskih razloga” napuste grad. Ta odluka uznemirila je muslimanske studente, pa su zatraìli pomo} od Josipa Franka koji je intervenirao kod gradona~elnika Milana Amru{a i bana Pavla Raucha. Amru{, koji nije bio prava{, nakon Frankove inter-vencije ukinuo je svoju raniju odluku, uz ironi~no obja{njenje: “Pa razme se, da Al-banci ne buju i{li pro~, jer kaj buju na{i Turki vu Bosni rekli.”44 Muslimanski stu-denti u Zagrebu sudjeluju u radu Frankove Stranke prava i 1908. u vrijeme aneksije Bosne i Hercegovine koja je imala za po-sljedicu vi{emjese~nu me|unarodnu politi~ku i diplomatsku krizu. Frank je na~elno pozdra-vio aneksiju uvjeren kako je time onemogu}eno pripajanje Bosne i Hercego-vine Srbiji, ali i stvorena mogu}nost za preustroj Monarhije i ostvarenje strana~kog programa o ujedinjenu banske Hrvatske, Dalmacije i Bosne i Hercegovine u jednu upravno-politi~ku cjelinu. Stranka je podu-pirala i djelovanje Odbora Hrvata iz Bosne i Hercegovine utemeljenog u Zagrebu u li-stopadu 1908., u kojem su bili zastupljeni i muslimanski studenti iz Bosne i Hercego-vine Fahrudin Demirovi} i Fadil Kurtagi}. Na njihovo traènje u rezoluciju o aneksiji koju je Odbor prihvatio u{ao je i zahtjev vlastima u Sarajevu da se «svim mogu}im sredstvima zaprie~i muslimanska emigracija iz Bosne i energi~no stane na put raznim

agitacijama u tom smislu.» Oni su na skup{tini zatraìli i da se na Zagreba~kom sveu~ili{tu osnuju katedre za orijentalistiku i medicinu kako bi se muslimanska mlade` «odbila od {vapskih univerza» i usmjerila prema Zagrebu.45 Frank je u vrijeme anek-sione krize pokrenuo pripreme za postroja-vanje dobrovolja~ke Hrvatske narodne legije koja se trebala suprotstaviti navodno pripre-manom upadu srbijanske vojske te ~etni~kih i komitskih odreda iz Srbije u Bosnu i Her-cegovinu. Tim povodom u Zagrebu je po~etkom studenoga 1908. odràna konfe-rencija zastupnika i prista{a Frankove Stranke prava iz banske Hrvatske, Dalmacije i Bosne i Hercegovine, na kojoj je govorio i Meh-medbeg Bajraktarevi}, u ime muslimana iz Bosne i Hercegovine «koji èle s bra}om Star~evi}ancima propagirati misao uje-dinjenja svih hrvatskih zemalja i ¢...£ za nju svoju krv proliti.» On je nazo~ne na konfe-renciji obavijestio kako su zajedno sa Strankom prava spremne i «tisu}e hrvatskih muslimana pod barjakom hrvatskim pohr-liti na Drinu u obranu hrvatskih svetinja i amaneta djedova svojih.»46 Stranka je o osnutku i ciljevima Hrvatske narodne legije javnosti uputila proglas koji su uz Franka, Mehmed-bega Bajraktarevi}a i stotinjak strana~kih zastupnika i prista{a potpisali i muslimanski studenti u Zagrebu: Husein Agi}, Musa ]azim ]ati}, Asimbeg Dugali}, Ahmed Hodì}, Dèmaludin Zildì}, Osman Omanovi}, Ibrahim Redèpa{i} i Omer Zubovi}.47 Euforija oko aneksije uti{ana je ve} kroz nekoliko sljede}ih mjeseci kada se pokazalo da preure|enje Monarhije, u skla-du s prava{kim ciljevima, predstavlja politi~ku iluziju.

Akademski klubovi na Zagreba~kom sveu~ili{tu u kojima su djelovali musliman-ski studenti iz Bosne i Hercegovine pripa-dali su Savezu mladohrvatskih organizacija povezanog s Frankovom Strankom prava, i bili su dio star~evi}anskog omladinskog mladohrvatskog pokreta koji je uo~i Prvog svjetskog rata djelovao kao politi~ko-na-cionalni i kulturno-estetski antipod ideo-logiji jugoslavenskog nacionalizma.48 Prvi prava{ki akademski klub koji je okupljao katoli~ke i muslimanske studente iz Bosne i Hercegovine osnovan je u Zagrebu 1906. kao Klub Hrvata akademi~ara iz Herceg-Bosne Tvrtko. U svakoj akademskoj godi-ni ~lanovi Tvrtka bili su i muslimanski studenti, a u vodstvo Kluba 1913. izabrani su Sulejman Mujagi}, Dàfer Kulenovi} i Ibrahim Hadìomeragi}. Iste godine na

sveu~ili{tu je utemeljen i Klub Hrvata muslimana akademi~ara iz Herceg-Bosne na ~elu kojeg je bio Salih Balji}, a odbornik Dàfer Kulenovi}.49 Balji} je 1913., nakon provedenih sveu~ili{nih izbora, kao ~lan prava{kog Hrvatskog akademskog kluba Kumi~i}, izabran za predsjednika Hrvatskog akademskog potpornog dru{tva koje je predstavljalo sve zagreba~ke studente pred sveu~ili{nom upravom.50 Kada je u oùjku 1914. umro Antun Gustav Mato{, jedan od simbola prava{ke Mlade Hrvatske, Balji} je govorio na njegovu pogrebu «u ime sveukupne sveu~ili{ne mladeì».51 U Za-grebu je kao stipendist Ademage Me{i}a od 1908. do 1910. ivio i knjièvnik Musa ]azim ]ati}.52 Objavljivao je pjesme i prijevode u Mladoj Hrvatskoj, «glasilu star~evi}anskog |a{tva», koje je nov~ano podupirao i Ademaga Me{i}, a u kojem je do 1914. od muslimana redovito sura|ivao i Fadil Kurtagi}.53 ]ati} je ìvio boemski i nije polagao ispite na Pravnom fakultetu koji je upisao na izri~it Me{i}ev zahtjev. Zajedno s Tinom Ujevi}em kretao se u krugu knjièvnika Mladohrvata, sljedbenika Antuna Gustava Mato{a.54

3. Zakonsko priznanje islama u Banskoj Hrvatskoj

Uo~i dono{enja Zakona o priznanju islamske vjeroispovijesti u Hrvatskom sabo-ru, banska Hrvatska ostala je posljednje pravno podru~je u Austro-Ugarskoj Monarhiji u kojem status islama nije bio zakonski ure|en. Rje{avanje pravnog poloàja islama u Monarhiji zapo~elo je jo{ 1882. kada su u Bosni i Hercegovini, uz suglasnost Istanbula, imenovani reis-ul-ulema i ~etvero~lani Ulema med`lis kao vrhovno vjersko upravno tijelo, dok je pitanje bosanskohercegova~ke islamske vjersko-prosvjetne samouprave kona~no rije{eno 1909. dono{enjem [tatuta za auto-nomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova.55

Postupak zakonskog priznanja islama u austrijskoj polovini Monarhije zapo~eo je 1909. nakon aneksije Bosne i Hercegovine, a kona~ni tekst austrijskog Zakona o priz-nanju islama prema hanefi jskom obredu kao vjerskog dru{tva prihva}en je 25. travnja 1912. u Carevinskom vije}u56 Ugarski Zakon o priznanju islamske vjeroispovijesti usvojen je u parlamentu 14. sije~nja 1916., a stupio je na snagu 30. oùjka iste godine.57

Neovisno o hrvatskoj autonomiji u vjer-skim poslovima, Zemaljska vlada u Zagre-


23BEHAR 74-75

�

bu pristupila je rje{avanju islamske vjerske problematike u dogovoru s ugarskom vladom istovremeno kada je ona rje{avana u ugar-skom saboru. Zato je hrvatski nacrt Zakona predloèn Hrvatskom saboru 6. oùjka 1916., iako jednoglasno pozdravljen, izazvao bur-nu politi~ku raspravu u kojoj su sudjelovali isklju~ivo prava{ki zastupnici koji su u takvom postupku vidjeli kr{enje hrvatske autonomije zajam~ene Nagodbom iz 1868. Oni su optuìli vladu da je izradi Zakona pristupila sa zaka{njenjem i neiskreno, ne iz vlastitih pobuda ve} po napucima Be~a i Budimpe{te. Zastupnik Star~evi}eve stranke prava Marko Do{en ustvrdio je kako bi to pitanje davno bilo rije{eno «da nije tudje politike i gospodstva u zemljama hrvatskim». Dono{enje zakona doveo je u vezu s musli-manima u Bosni i Hercegovini, i istaknuo «da na{oj bra}i iz Bosne i Hercegovine bilo kako podjemo u susret, rado prihva}amo i ovakovu osnovu zakona o priznanju islamske vjeroispovijesti kako je predloèna. Drìmo, da takovim na~inom vr{imo prema svojoj bra}i muslimanima jedan ~in bratske sno{ljivosti, ~vrsto se nadaju}i da }e oni to znati htjeti uzvratiti kadgod se bude radilo i o vjerskim interesima onog dijela hrvatskog naroda, koji pristaje uz katoli~ku i pravosla-vnu vjeru.»58 Prava{ki zastupnik Ivan Per{i} pozdravio je predloènu zakonsku osnovu ustvrdiv{i kako je hrvatski narod pitanje priznanja islama ve} rije{io programom Stranke prava koji «obuhvata sve Hrvate, bilo koje mu drago vjere, i bilo kojom upra-vnom, dràvno-pravnom ili politi~kom ogradom umjetno i protivno razdijeljene. Narod je sam pitanje ovo rije{io, visoki Sabore, na hrvatskom tlu Herceg-Bosne, gdje narod na{ ivi u tri vjere, i ako se ikada zgadjalo i ako }e se zgadjati, da brat brata nije htio priznati za brata, to se imade pri-pisati samo nastojanju tudjinaca koji ho}e svima trima biti gospodarom.»59 Tako|er prava{ki zastupnik Dragutin Hrvoj optuìo je vladu za vjerski liberalizam i pripremu zakonskog nacrta po vanjskom diktatu «Ber-lina i Pe{te». Prihva}anjem zakona Sabor }e «deklarirati ono {to fakti~no postoji», dok «oni ljudi koji u na{oj domovini najvi{e naglasuju princip tolerancije u vjerskim pitanjima, najmanje drè do jedne ili druge vjere; zlo po kr{}ane i po muslimane, ako budu liberalci imali priliku, da ovaj zakon primjenjuju.» Hrvoj se posebice usprotivio odredbi o pravu dràvnog nadzora nad islamskim vjerskim poslovima «jer dràvna vlast ho}e, da ima svagdje svoje prste, pa

kao {to je policajni sistem ve} mnogo zla po~inio kod nas katolika, tako }e ga bez sumnje po~initi, ako do|e kod nas do kon-stituisanja muslimanskih vjerskih op}ina. Kao {to se je kod nas htjelo, da katoli~ki popovi budu sluge sistema, to }e se isto htjeti u~initi i od muslimanskih duhovnika. Kao {to se kod nas svojedobno hu{kalo mase protiv katoli~kih duhovnika, ako nisu bili u volji vlasti, tako }e biti i sa islamskim duho-vnicima, ako ih bude.»60

Bez obzira na izre~ene primjedbe Zakon o priznanju islamske vjeroispovijesti u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, nakon dvodnevne rasprave, 7. oùjka 1916. jed-noglasno je usvojen u Hrvatskom saboru, a stupio je na snagu 27. travnja 1916. poslije kraljevske sankcije. Iako s nekoliko restrik-tivnih odredbi, u osnovi je polazio od libe-ralnog na~ela o jednakovrijednosti svih priznatih religija pred zakonom i njime je islam uvr{ten me|u zakonom priznate vjeroispovijesti. «Muslimima», kako zakon naziva muslimane, dopu{teno je «u grani-cama zakona» javno ispovijedati vjeru, samostalno ure|ivati vjerske, nastavne i zakladne poslove i njima upravljati, «ali bez u{trba po pravo vrhovnog dràvnog nadzora».61 «Nauku, uredbama i obi~ajima islama» priznata je pravna za{tita kao i drugim zakonom priznatim vjeroispovije-stima, «koliko se ne kose s propisima zako-na». Dozvoljeno je ure|enje islamskih vjerskih poslova u vezi s islamskim «vje-rozakonskim ustrojstvom u Bosni i Herce-govini» kao i mogu}nost dovo|enja islamskih vjerskih slu`benika iz Bosne i Hercegovine uz suglasnost Zemaljske vla-de u Zagrebu. Posebice je istaknuto pravo upravnih vlasti da izri~u razli~ite sankcije ako bi tijela islamske vjerske zajednice prekora~ila svoj djelokrug ili djelovala protuzakonito. Za bra~ne odnose muslima-na odre|ena je primjena odredbi Op}ega gra|anskog zakonika «dok se posebnim zakonom ne uredi ènidbeno pravo». Vo|enje matica ro|enih, vjen~anih i umrlih muslimana prepu{teno je upravnim vlasti-ma prema na~elu mjesne nadle`nosti, a provedba tih odredbi posebno je ure|ena banskom naredbom o provedbi Zakona o priznanju islamske vjeroispovijesti od 3. svibnja 1916.62 Uvr{tavanjem islama me|u zakonom priznate konfesije kona~no je omogu}en primitak muslimana u zavi~ajnu (dràvljansku) vezu banske Hrvatske i time uklonjena glavna zapreka njihovom trajnom naseljavanju. �

Bilje{ke:1 O vrednovanju poloàja hrvatskih zemalja unutar

osmanske dràve, Nenad MOAÂNIN, «Hrvatska i Bosna: jedinstvo, dvojstvo ili…?», u: Safvet-beg BA[AGI], Znameniti Hrvati Bo{njaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb 1994., IX.-XXXVIII., ISTI, «Predgovor hrvatskom izdanju» u: Halil IN-ALCIK, Osmansko carstvo. Klasi~no doba, Zagreb 2003., I.-IX.

2 O razvitku i zna~ajkama kr{}anske protuislamske polemike, Hazim [ABANOVI], Muhammed, as. u evropskoj kritici, Sarajevo 1943., Luka MARKOVI], Polemika ili dijalog s islamom, Livno 1995. i Adnan SILAJD@I], Islam u otkri}u kr{}anske Evrope. Povijest me|ureligijskog dijaloga, Sarajevo 2003. O predod`bama Osmanlija u hrvatskoj knjièvnosti ranog novovjekovlja, Davor DUKI], Sultanova djeca, Zadar 2004.

3 O muslimanskom naseljavanju Sjeverne Dal-macije, Like, Slavonije i Srijema, Stjepan PAVIÎ], “Bosna i Hercegovina, migracije”, HE, sv. 3., Zagreb 1942., 128.-139., ¢pretisak u: Migracijske teme, 16/2000., br. 4, 333.-357.£, ISTI, “Muslimani na podru~ju izme|u Dunava, Drave, Save i Zrmanje u 16. i 17. stolje}u”, Dàmija u Zagrebu, Zagreb 1943., 70.-94., ISTI, Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji, Zagreb 1953., ¢pretisak, Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, Vinkovci 1994.£, ISTI, Seobe i naselja u Lici, Zagreb 1990., Josip BUTU-RAC, Katoli~ka crkva u Slavoniji za turskog vladanja, Zagreb 1970., N. MOAÂNIN, Poèga i Poè{tina u Osmanlijskom Carstvu, Jastrebarsko 1997., ISTI, Turska Hrvatska, Zagreb 1999., ISTI, Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine, Slavonski Brod 2001. i Ive MA@URAN, Hrvati i Osmansko Carstvo, Zagreb 1998.

4 Historija naroda Jugoslavije, sv. II., Zagreb 1959., 1330.

5 Franz DOMBAY, Auszug der Lebensgeschichte des Propheten Mohammeds mit Bezug auf dessen Religions-politische und moralische Gesetze, Agram 1795., 4.

6 Franz Dombay (1758.-1810.), ro|en je u Be~u, a nakon studija na be~koj Akademiji za orijentalne jezike ulazi u habsbur{ku diplomatsku slu`bu. Nakon odlaska iz Zagreba, od 1802. do 1809. ~lan je Tajne dvorske kancelarije, a potom tajnik Dràvnog vije}a. Umro je u Be~u., Hrvatski biografski leksikon (dalje HBL), sv. 3., Zagreb 1993., 478.

7 Zlatko HERKOV, Povijest zagreba~ke trgovine, Zagreb 1987., 14.-16.

8 Dubravko JELÎ], Hrvatski knjièvni romantizam, Zagreb 2002., 55.-56.

9 Zlatko HASANBEGOVI], «Ante Star~evi} o Poslaniku islama. Jedan zaboravljeni esej», Haz-ard, br. 6/2002., 33.-38., ISTI, «Islam i bosanski muslimani u djelima Ante Star~evi}a», Star~evi}. Znanstveni kolokvij o 180. obljetnici ro|enja, Zagreb 2004., 51.-58.

10 Obzor, 23. VIII. 1878.11 Hamdija KRE[EVLJAKOVI], «Sarajlije kao

zarobljenici u Olomucu 1878.», Novi behar, br. 23-24/1937., 307. -310.

12 Obzor, 22. VIII. 1878.13 O jugoslavenskoj nacionalisti~koj omladini,

Mirjana GROSS, «Nacionalne ideje studentske om-ladine u Hrvatskoj uo~i I. svjetskog rata», Historijski zbornik, XXI.-XXII./1968.-1969., 112.-140.

14 Arhiv Med`lisa Islamske zajednice Zagreb (dalje AMIZZ), Popis umrlih muslimana od 1883.-1920. Najstariji sa~uvani muslimanski grob na Mirogoju je dva metra visoki nadgrobni spomenik (ni{an) obitelji Ferhatovi} iz Bosanske Kostajnice, podignut 1893. Pod njim je sahranjen Salih Ferhatovi}, po zanimanju mesar, ro|en 1854.


24 BEHAR 74-75

15 Hrvatski dràvni arhiv (dalje HDA), Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada (dalje KHSDZV), Odjel za bogo{tovlje i nastavu, (dalje OBN) sv. VIII., 2523/1897.

16 Dràvni arhiv u Zagrebu (dalje DAZ), Zapisnik X. skup{tine zastupstva Sl. i kr. glav. Grada Zagreba odràne dne 2. listopada 1899., 56.

17 HDA, Pravni fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Imenik izvanrednih slu{alaca kr. Sveu~ili{ta Franje Josipa I. u Zagrebu (dalje Imenik) {kol. god. 1893./94. do 1895./96., knjig. br. 36. Osman Nuri-Hadì} (1869.-1937.), knjièvnik. Jedan je od pokreta~a kulturnog preporoda bosansko-hercegova~kih muslimana na prijelazu iz 19. u 20. stolje}e. Ro|en je Mostaru, a 1893. zavr{io je [erijatsku suda~ku {kolu u Sarajevu. Pravo je studirao u Zagrebu i Be~u, a diplomirao je u Zagrebu 1899. Nakon studija ulazi u dràvnu slu`bu pri Zemaljskoj vladi u Sarajevu. Profesor je na [erijatskoj suda~koj {koli, a od 1912. do 1914. njezin je ravnatelj. Za vrijeme Prvog svjetskog rata obna{ao je du`nost kotarskog predstojnika u Banjoj Luci i Bosanskoj Dubici. U mladosti je prista{a Stranke prava i potpis-nik njezinog programa iz 1894., a zatim je postupno evoluirao prema srpstvu i jugoslavenstvu. Poslije 1918. na~elnik je u Ministarstvu unutarnjih poslova u Beo-gradu, a 1924. umirovljen je. Od 1929. do smrti ~lan je Dràvnog savjeta. Umro je u Beogradu.

18 Stjepan MATKOVI], ista stranka prava. 1895.-1903., Zagreb 2001., 327.

19 Muhsin RIZVI], Bosansko-muslimanska knjièvnost u doba preporoda 1887.-1918., Sarajevo 1990., 106. -136.

20 Osman Nuri-Hadì}, Islam i kultura, Zagreb 1894., 3. Hadì} je u raspravi obilato koristio Star~evi}eve navode, ali je pazio da ispusti sve u kojima se u nega-tivnom kontekstu spominjala Austrija.

21 HDA, Imenik, knjig. br. 40.22 Jutarnji list, 17. X. 1935.23 Mehmed Dèlaludin Kurt (1876.-1944.), pisac

i odvjetnik. Ro|en je u Mostaru gdje je zavr{io me-kteb, ru`diju i medresu. Nakon zavr{ene [erijatske suda~ke {kole u Sarajevu, upisao je studij prava u Za-grebu. Jedan je od utemeljitelja Hrvatskog pjeva~kog dru{tva Hrvoje u Mostaru. Poslije 1918. povukao se iz javnog ìvota te radio kao odvjetnik u Sarajevu gdje je i umro.

24 Ivan A. MILIÊVI], “Mehmed Dèlaludin Kurt. Izsje~ak iz ivota zanosnog idealiste”, Hrvatski narod, 14. I. 1945., 7.

25 Mehmed Dèlaludin KURT (Hafi z MOSTARI), Hrvatske narodne ènske pjesme (muslimanske), sv. I., Mostar 1902., 5.

26 Safvet-beg Ba{agi} (1870.-1934.), knjièvnik i povjesni~ar. Ro|en je u Nevesinju, a po majci Almasi êngi} praunuk je gata~kog ajana Smail-age engi}a. U Sarajevu je zavr{io ru`diju i gimnaziju. Studirao je orijentalne jezike i povijest na Be~kom sveu~ili{tu. Godine 1900. u Sarajevu je objavio povijesnu studiju Kratka uputa u pro{lost Bosne i Hercegovine. Zajedno s Osmanom Nuri-Hadì}em i Edhemom Mulabdi}em pokreta~ je knjièvnog ~asopisa Behar i utemeljitelj Muslimanskog kulturnog dru{tva Gajret. Od 1900. do 1906. profesor je arapskog jezika na sarajevskoj gimnaziji. Na temelju studije Bo{njaci i Hercegovci u islamskoj knjièvnosti 1910. promoviran je Be~kom sveu~ili{tu u stupanj doktora «ex linguis islamiticis». Od 1910. do 1914. ~lan je Bosanskog sabora kojim je dva puta predsjedao. Od 1919. do 1927. radi kao kustos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, kada je umirovljen. Umro je u Sarajevu.

27 Hrvatska, 27. VI. 1894.28 H. KRE[EVLJAKOVI], “@ivot dr. Safvet-

bega Ba{agi}a-Redèpa{i}a”, Novi behar, br. 19.-21./1934., 271. - 274.

29 S. M. TRALJI], «Orientalistika na hrvatskom sveu~ili{tu», Narodna uzdanica. Kalendar za godinu 1944., Sarajevo 1943., 65.-66.

30 HDA, Imenik, knjig. br. 37., 38., 40. i 41.

31 Pravni fakultet u Zagreb I. Prilozi za povijest Fakulteta, sv. 1., Zagreb 1996., 589., 591.

32 Zbornik nau~nih i knjièvno-umjetni~kih priloga biv{ih |aka i profesora zagreba~ke klasi~ne gimnazije o 350-godi{njem jubileju. 1607.-1957., Zagreb 1957., 1042., 1044., 1047., 1049. i 1058.

33 Ante MALBA[A, Hrvatski i srpski nacionalni problem u Bosni za vrijeme reìma Benjamina Kal-laya. I dio. (1882 .- 1896.), Osijek 1940., 67.

34 Narodne novine, 22. XII. 1886.35 Hrvatska, 17. I. 1887. i M. RIZVI], n. dj., 137.36 Hrvatska, 17. I. 1887.37 Narodne novine, 17. I. 1887.38 Martin LOVRINÊVI], “Rad i borba Ante

Star~evi}a”, Dr. Ante Star~evi}. O 40. obljetnici smrti, Split 1992. [pretisak], 121.

za zastupnika u skup{tini na vladinoj listi Petra @ivkovi}a. Poslije 1935. povukao se iz politike i radio je kao profesor u Sarajevu i Mostaru. U kolovozu 1941. preselio se u Zagreb gdje je do listopada 1942. predavao na Tre}oj mu{koj realnoj gimnaziji. U studenome 1942. imenovan je za konzula NDH u Ljubljani i tu je du`nost obna{ao do kraja rata, kada je formalno postavljen za konzula u Pragu. Nakon povla~enja u svibnju 1945. boravio je u Austriji i Italiji, a 1948. izru~en je Jugoslaviji. Zagreba~ki okru`ni sud osudio ga je 1949. na smrtnu kaznu strijeljanjem koja je promijenjena u kaznu zatvora s prisilnim radom od 20 godina. Kaznu je izdràvao do 1957. u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici, gdje je i oslijepio. Umro je u Ljubljani.

52 Musa ]azim ]ati} (1878.-1915.), knjièvnik, ro|en je u Odàku u Bosni i Hercegovini gdje je zavr{io mekteb i pu~ku {kolu. [kolovao se u Te{nju i Istanbulu, a uz potporu Ademage Me{i}a 1908. zavr{io je sarajevsku [erijatsku suda~ku {kolu. Kada je 1910. napustio studij prava u Zagrebu, radio je kao bankovni ~inovnik u Te{nju i pisar u gruntovnici u Bijeljini. Od po~etka 1913. ure|uje mostarski mus-limanski list Biser. Na po~etku Prvog svjetskog rata unova~en je i upu}en na obuku u Ma|arsku. Obolio je od tuberkuloze, pa je vra}en ku}i u Te{anj gdje je i umro. Op{irnije o ]ati}evom knjièvnom djelovanju, H. KRE[EVLJAKOVI], «Musa ]azim ]ati}. @ivotopis», Novi behar, br. 20-23/1935., 345.-350.

53 Fadil Kurtagi} (1889.-1959.), knjièvnik i bankovni ~inovnik. Ro|en je u Kladnju u Bosni i Hercegovini. Zavr{io je gimnaziju u Tuzli i jedan razred U~iteljske {kole u Sarajevu. Studirao je u Zagrebu. Od 1922. do 1939. ìvio je u Zagrebu gdje je vr{io du`nost glavnog tajnika Saveza bankovnih ~inovnika Kraljevine Jugoslavije. Godine 1939. pre-selio se u Sarajevo gdje je do 1945. referent u Glavnoj bratinskoj blagajni. Od 1945. do umirovljenja 1947. radi u Ministarstvu rudarstva. U mladosti je istaknuti prista{a Frankove Stranke prava, a potom evoluira prema integralnom jugoslavenstvu. U Zagrebu je 1941. objavio zbirku pripovjedaka Mali ljudi iz velikih {kola. Umro je u Sarajevu.

54 Tin UJEVI], «Musa ]azim ]ati}», Novi behar, br. 1-3/1936., 8.-13. i br. 4-5/1936., 45.-50.

55 [tatut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercego-vini, Sarajevo 1909. O uspostavi islamske vjerske uprave u Bosni i Hercegovini poslije 1878., Mustafa IMAMOVI], Historija Bo{njaka, Sarajevo 1998., 364.-366.

56 Reichsgesetzblatt für die im Reichsrate vertretenen Königreiche und Länder, Jahrgang 1912., 875.-876.

57 Obzor, 15. I. 1916., Torvenyek Gyujtemenye, Budapest 1916., 83.-84.

58 Stenografski zapisnici Sabora kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, petogodi{ta 1913.-1918., sv. III., god. 1915. i 1916., Zagreb 1916., 871.

59 Isto, 872.60 Isto, 874.- 875.61 Naziv musliman/muslimani za sljedbenike

islama, dotada nepoznat i u jezi~noj praksi bosanskohercegova~kih muslimana, od po~etka 20. stolje}a postupno ulazi u hrvatski standardni jezik. Od 19. stolje}a koristio se, u skladu s njema~kom jezi~nom praksom, naziv muhamedanac/muhamed-anci koji, kao neprikladan i vjerski neutemeljen, ug-lavnom nije prihva}en me|u bosansko-hercegova~kim muslimanima. Prava{ki tisak i publikacije prvi odbacuju dotada uvrijeène nazive i prihva}aju one uobi~ajene me|u samim muslimanima. O tome, -h- ¢M. HAD@IJAHI]£, «Za{to musliman, a ne ‘muhamedanac’», Hrvatski narod, 21. V. 1944., 3. i Edhem MULABDI], «Za{to musliman, a ne mu-hamedanac?», Hrvatski narod, 4. VII. 1944., 3.

62 Sbornik zakona i naredaba valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, god. 1916., Zagreb 1917., 150. - 151. i 152.-159.

39 Josip Frank (1844.-1911.), politi~ar. Ro|en je u Osijeku, gdje je zavr{io gimnaziju, a studij prava s poloènim doktoratom zavr{io je u Be~u. Od 1872. ima odvjetni~ku pisarnicu u Zagrebu. U{ao je u politiku kao nestrana~ki politi~ar i zagovornik financijske i gospodarske samostalnosti banske Hrvatske prema Ugarskoj. Od 1884. do smrti bez prekida je saborski zastupnik. Od 1880. do 1894. zastupnik je u zagreba~kom gradskom zastupstvu. U{ao je u Stranku prava koju je fi nancijski podupirao, a ve} 1891. preuzeo je uredni{tvo strana~kog glasila Hrvatska. U Stranku prava unio je moderne ideje i postupno prilago|avao njezin na~elni dràvno-pravni program stvarnim politi~kim prilikama. Sna`no se suprotstavljao jugoslavenski usmjerenim hrvatskim politi~arima i zagovarao je beskompromisni protus-rpski pravac kao odgovor na srpske politi~ko-nacio-nalne pretenzije i nijekanje hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta. Ublaìo je tradicionalnu protu-austrijsku o{tricu prava{tva bezuspje{no poku{avaju}i pridobiti pojedine krugove u Be~u za svoju politiku ujedinjavanja banske Hrvatske, Dalmacije i Bosne i Hercegovine u jedno upravno-politi~ko tijelo koje bi predstavljalo protuteù djelovanju srpske i ma|arske politike. Nakon Star~evi}eve smrti predsjednik je îste stranke prava. Za ìvota je bio najnapadaniji hrvatski politi~ar, a protivnici su mu ~esto spo~itavali ìdovsko podrijetlo. O Franku HBL, sv. 4., 386. i S. MATKOVI], n. dj., na vi{e mjesta.

40 S. MATKOVI], n. dj., 122.41 Istina, 5. XI. 1908. i Hrvatstvo, 31. X. 1908.42 Hrvatsko pravo, 27. IV. 1907.43 Isto, 26. X. 1908.44 Asimbeg DUGALI], «Muslimanski |aci u Za-

grebu i Albanezi», Osvit, br. 108./1944., 7.45 Hrvatsko pravo, 10. X. 1908.46 Isto, 6. XI. 1908.47 Isto, 7. XI. 1908.48 Op{irnije o Mladohrvatskom prava{kom pokretu,

M. GROSS, n. dj., 97.-102.49 Hrvatska svijest, br. 2/1913., Hrvatska, 7. XI. 1913.50 Mlada Hrvatska, br. 1./1914.51 Hrvatska, 20. III. 1914. Salih BALJI] (1890.-

1968.), politi~ar i profesor. Ro|en je u Stocu. Zavr{io je gimnaziju u Mostaru, a poslije svr{etka studija u Zagrebu vratio se u Bosnu i Hercegovinu gdje je sudjelovao u osnivanju Jugoslavenske muslimanske organizacije. Do 1929. biran je za zastupnika u beogradskoj Narodnoj skup{tini i gradona~elnika Mostara. Godine 1929. podrào je uvo|enje osobne vlasti kralja Aleksandra Kara|or|evi}a, pa je biran


25BEHAR 74-75

�

Tursko-mleta~ko susjedstvo na zadarskoj krajini XVII. stolje}a

(nastavak)

Zanimljivo je, da se u; ovim ugovorima nijednom ne potpisuju uz ostale i vranski zapovjednici, nego se dapa~e potpisani ogra|uju od Durak-bega i njegovih prista-lica, ako ne bi htjeli pristati na mir. Me|utim vranski feudalci Halilaga i sin mu Durak-beg ipak odvojeno, ugovaraju odràvanje mira s Biogradcima i Filipjancima. Tako se Halilaga s njima izmiruje prvih godina XVII. st.,1 pa opet 1621. g.,2 a Durak-beg 1642. g.3 On se tako|er obvezuje na odràvanje mira, ali pritom nigdje ne spo-minje mir, koji je uglavljen izme|u pred-stavnika mleta~ke Dalmacije i drugih tur-skih zapovjednika zadarskog podru~ja.

Izmirivanje zava|enih i o{te}enih vr{ilo se i u posljednjim godinama turske vlada-vine u Dalmaciji. Tako 1680. g. Muhare-maga [ahinagi} kapetan li~ki i zapovjednik li~ke i gra~a~ke krajine i Halilaga dizdar gra~a~ki pozivaju generalnog providura, da do|e k Obrovcu »jedan drugom da dade besidu i viru« radi slobodnog prometa »i {to je koli bilo meju nami do sad da sve izmetnemo lipo, kako se koli lip{e i bole more».4

A {ta se tada doga|alo i remetilo mir pokazuje ovih nekoliko primjera. Muha-medbeg Durakbegovi} biv{i kr~ki sandàk javlja 1675.g. generalnom providuru, da je od zaklju~enja mira pobijeno 250 turskih podanika, a isto toliko ih je odvedeno preko granice i preko mora, pa moli, da se tome kraj u~ini.5 Sli~no tome àle se s mleta~ke strane na udbinskog dizdara i neke druge, da ~ine {tetu i robe ljude usred mira upra-vo kao u doba rata.6 O tome govori i obrova~ki kapetan Hadàgi} u jednom pismu 1678. g., kad izraàva èlju, da bi trebalo uspostaviti stare odnose na krajini, gdje je bunu izazvao »kapitan udvinski pokle bi{e po{ao na ti komod perez dopu-ska gospodina sandàkbega i dogovora karaiskoga ...«7 - 1677. g. bio je u Lici jedan ve}i okr{aj, u kome su Kotarani nemilo pobili turske kraji{nike, pa umalo nije do{lo do ve}ih sukoba na granici. Ipak pomirlji-vim drànjem sandàkbega Durakbegovi}a,

Pi{e:Seid M. Tralji}

kninskog kapetana Atlagi}a i obrova~kog kapetana Hadàgi}a uspjelo je stvar dogo-vorom izgladiti.8

Me|utim u ovo vrijeme nije vi{e bilo mogu}e stalno odràvati red i mir na kraji-ni, pa ni na neko relativno duè vrijeme. U ovo vrijeme se zbio jedan od najkrvavijih doga|aja izvan ratnoga vremena, u kome platio ivotom brat sandàkbegov Hasanbeg Durakbegovi}, sa mnoìnom ~lanova svoje pratnje. To je bilo u Zemuniku, koji su

- »Neka zna va{a milost od vo(j)ske ka gre na Skenderi(e)u glas, e da }e se va{a diliti u mimo{asni pervi dan iz Bane Luke, a beg ovdi{nji danas u sridu - zapovid e velika. Odavle se nigdor (e)o{ ne spravla, ~eka ùpa, kako }e po}i bosanska kraina i kim razlogom, kako oni budu po}i nih gleda(e)u}i zatim ova ùpa tako }e po}i. I ~uli smo, da se re~eni odmetnici ni{ta ne boe, esu od tverdih mistih, ima ih od boja deset tisu}, ~etiri su ùpe {est tisu} hi` re~enih odmetnikov; tako smo ~uli, a Bog zna koliko ih e. I est zapovid od cara, da se porobi edna posada, ono e dvisto hià ima Turak, ono tri i gospode i dobrih i zli ludih i zapovid od cara, da se porobi ~eter-deset i tri hiè gospocke, ke su u Skenderi, da ima(e)o Turci sumnu da su i oni s re~enim odmetinici, to su im spahie desetinaci od re~enih hi` i posadi to su carevi ~au{i, spahioglani, zaimi, kadie, hodè, vr(id)ni ludi da ih do diteta smaknu - tako e glas (e)ur Bog zna kako }e bit ...«10

Ovakve obavijesti nije mogao pisati ~ovjek, koji ne bi stajao u posebnim odno-sima s mleta~kom vlasti. I ina~e se njego-va pisma razlikuju drugih toga vremena, pa i kasnije. Dok ostali kraji{ki zapovjed-nici ne {alju samo intervencije u spornim pitanjima, Jusufaga pi{e o unutarnjim pi-tanjima Turske s o~itom namjerom, da o tom informira mleta~ke predstavnike.

God. 1633. susre}emo opet jednog Be{iragi}a, kojega generalni providur izri~ito naziva svojim pouzdanikom (can-fi dente). To je poznati nam Alijaga (recte Ibrahimaga), kapetan islamski sa sjedi{tem u Biljanima. Nije poznato nijedno njegovo pismo, da bismo mogli vidjeti, o ~emu on izvje{}uje, ali da su mleta~ke vlasti bile s njim zadovoljne, vidi se iz kratkih konce-pata pisama njemu upu}enih, npr.: »prije nego do|e sandàkbeg na granicu, èlimo se s vama sastati radi vrlo va`nih poslova, a ako do|ete u subotu, da se sastanemo i da ~ujete, {to vam imamo re}i. Vidimo, da ste vrlo marljivi u davanju izvje{taja«.11

îni se, da su ba{ ~lanovi porodice Be{iragi}a bili u velikom prijateljstvu s mleta~kim vlastima. Iz dokumenata je vi-

poslije kandijskog rata bili zaposjeli mleta~ki podanici i po~eli obra|ivati zapu{tene zemlje. Durakbegovi}i su elje-li povratiti svoje posjede i naseliti tu svoje kmetove. U rujnu 1682, g. Hasanbeg je do{ao s pratnjom popalio kolibe i po~upao plotove naseljenih vlaha. Kad su o{te}eni poslali svoje predstavnike radi obja{njenja, da su zemlje zakonito zakupili od bosanskog tefterdara, nastao je sukob, u kome je po-ginu Hasanbeg, dva brata Be{iragi}a i oko 200 ~lanova pratnje. Zbog toga su Mle~ani dugo bili u brizi, da se ne bi vojska priku-pljena za pohod na Be~ okrenula na njiho-ve posjede, dok kona~no spor nije izgla|en pove}om svotom novaca.9

3.Mleta~ke su vlasti imale me|u turskim

odgovornim zapovjednicima svoje pouzda-nike, od kojih su dobivale potrebne im obavijesti. Zasada jo{ ne moèmo potanje ne{to re}i o tim njihovim pouzdanicima, ali ipak se iz {krtih podataka, kojima raspolaèmo, moè otprilike razabrati njiho-va uloga u pograni~nom ivotu. Prvi takav poznati nam pouzdanik mleta~ki bio je Jusufaga Be{iragi}, za koga mislim da je bio kapetan u Islamu. Za njega nema izri~itog spomena, da je bio pouzdanik, ali je iz jednog pisma od 1610. g. o~ito, da je bio takav. U po~etku pisma javlja on gene-ralnom providuru ovo:

POVIJEST

26 BEHAR 74-75

dljivo, da su providuru ~inili usluge i Osma-naga Be{iragi} (1639) i kapetanbeg Sinan (1644), kome je providur poslao darove s ponudom, da ih prima kao i njegovi pretho-dnici. Bilo je to u vrijeme, kad su kraji{ke age prekinuli sve veze s mleta~kim kraji{nicima i prijetili osvetom zbog pogi-bije sedam turskih glava. Darovi su imali uspjeha, jer je zbor kraji{kih aga pristao na mir bez ikakve od{tete za poginule.12

Spomenut }emo napokon jo{ obrova~kog kapetana Jusufagu Hadàgi}a (od 1669. do iza 1680.), koji je tako|er izvje{}ivao mleta~ke vlasti o prilikama na turskoj granici, osobito o haranju kuge. U jednom pismu upu}enom Frani Posedarskomu daje ovakve upute: «i nemoite mi slati nikakova lista ni odgovora, nego Ivica Ba`dari} o ovoj sridi neka se na|e ovde kojim svojim poslom, a ne gospodinovim, po nemu }emo pisati, {to bude potriba i govoriti na usta. Svako dobro iz gospodina velikoga (t. j. gen. providura - op. p.) usta u va{a, iz va{ih

u Ivi~ina ne u druga ni~ija, iz Ivi~inih u moja; lista potriba nije nigdar :..«13

I ovdje se o~ito radi o nekim konspira-tivnim vezama, dok Hadàgi} toliko, insi-stira, da mu {alju jednoga glasnika i nagla{ava, da nije potrebno pisati. O kugi i o osloba|anju suànja on op{irno pi{e, a ipak zahtijeva, da Ivica do|e i prenosi neke vijesti. Ne radi li se tu o politi~kim i ratnim pitanjima kao i u slu~aju udbinskog kape-tana Mustafage haramba{i Peru Smiljani}u (ne{to prije 1648.), koji me|u ostalim pi{e: »... molimo va{u milost ako ~a vidite da ne bude mira, dajte nam glas po priatelsku skrovito, molimo va{u milost ...«14 mo`da su se i sada Posedarski i Hadàgi} me|usobno obavje{}ivali, kad je koja strana spremala na rat, a u ovo vrijeme je to bilo veoma aktualno. Osim politi~kih izvje{taja obrova~kog kapetana, koji do nas nisu do-prli sa~uvalo se nekoliko njegovih vijesti o haranju kuge u Lici. To su veoma zanimlji-vi podaci, a bili su sigurno od koristi i

mleta~kim vlastima radi poduzimanja mje-ra protiv {irenja bolesti na njihovu teritoriju. Tako on pi{e kolunelu Frani Posedarskom, da glede Gra~aca vjeruje samo njegovim glasovima. »Od bolesti je po{lo 3-4 dice u mahali Pobretovi}a, a u jednoj ku}i je bo-lesno jedno i dvoje; drugi su se razbjeàli po planini. I neka zna{ kako se napine niko-mu na vratu nikomu na ostalom ivotu, kako vazda bude ta bolest onako biva i sad. Od kako je ova studen vele ne napriduje. Neka znate istinu po{lo je dosad sedamdeset dvoje ~eladi i razgorilo je u petnaest ku}a. U onoj mahali u kojoj se pokazalo najpri ima u devet ku}a. Po{lo je iz te mahale Tomi~i}a pedeset ~eladi i u selu Deraninu u jednoj ku}i deset i ~etvero ~eladi, a kod grada u tri ku}e osvanulo troje mrtvo, dvoje ostalo bolesno. Neka znate razgori vele - e da gospod Bog ugasi svojom molostju ...«15

U drugom pismu on javlja: »neka zana va{e gospodstvo dojdosmo doma u pasani ponedilak kako vam bihmo i rekli i najdo-

Mehmedbeg 1583.Mustafa 1587/1588. Ibrahimbeg Memibegovi} 1593.Halilbeg 1602. (26. III. zadarski

knez Andr. Valier potvrduje primitak njegova pisma o povratku na poloàj sandàka. Spominje se kao sandàkbeg jo{ i 23. VI.).

Spahiognabeg 1602.Huseinbeg 1602. (~ini se da je

bio samo pretendent za sandàka).

Mustafa 1602.Halilbeg 1603.(vratio se na

poloàj prije 13. I., a bio je maknut prije nekoliko mjeseci). Spominje se ja{ i 1606/1607.

[ahbazbeg sin Alijin 16I0. Halilbeg 1613.Osman 1616. Muhamed 1618.Halil sin Ferhatov 1620.Mehmed 1621/1622.

Mustajbeg 1623. Mustafa 1626. (mo`da je

identi}an s prethodnim). Ahmed 1628. Osman 1629:Mustafa pa{a 1633. (nastupio

ne{to prije 5. IV.).Halilbeg 1636.Dervi{ 1636.Hajdarbeg 1639.Husein 1639. Halilbeg 1639-1640. (Prije 19. X.

1640. premje{ten u Ostrogon).

Alipa{a 1640-1642.Halilbeg 1642. - Spominje se kao

sandàk posljednji put u oùjku 1647., kada je zasu`njen u Zemuniku, i poslan u zato~eni{tvo, gdje je nakon devet godina i umro.

Ibrahim 1647. Mehmedbeg 1648.Mustajbeg 1653-1656.

Alaga [abanovi} 1654-1661. Muhamedbeg Durakbegovi}

1657. .Muhamedbeg Durakbegovi}

1671-1672. (nastupio ne{to prije 7. II. 1671.)

Abdulahbeg 1672. (prvi spomen 28. X.)

Jusufbeg Delibatina-Delibati} 1673.

Redèpbeg 1674.Mustajbeg Buljugija 1675.Muhamedbeg Durakbegovi}

1675. (povratio se na poloàj izme|u 7 I. i 30. VII.).

Alija 1678.Muhamedbeg Durakbegovi}

1678-1682., mo`da i neprekidno do 1685.

Muhamed Crni~i} 1688..Nurulah - spominje se u

nedatiranim aktima.Mehdi - spominje se u jednom

nedatiranom spisu.

KR^KI SAND@AKBEZI

POVIJEST

27BEHAR 74-75

�

smo galas Gara~aca. Vidismo da je znalo uleglo kako smo se satajali; nije po{lo nego jedna èna, ali ~usmo gurub galas u Lici i platismo jednoga ~ovika da nam donese paravi galas. I podje u isti ponedilak u koji mi dodjosmo doma i dodje u ovi petak pasani. Odovud dava dini a odonud dava dini pasala pokle dodje, nemore piri ni biti jer je podaleko, a hodio je taja i u Peru{i}, ali odonud virnuv{i se malo ga nije umo-rilo vrime u planini i ozeble mu noge ku-ruto. Kaè paravim haberom u Vrebcu puknulo u osam ku}a, po{lo ono dvajesti-petero ~eladi u Peru{i}u, bilo u jednoj ku}i po{lo dovoje dice jo{ davno, pake se po-tajalo i bihu rekli da ne bi to od te bolesti i mi vam bihmo tako kazali, ali soko~ilo opet onoj ku}i o ovoj mini i obamirla sava ona ku}a, a ostalih sivh zadaravo. I {to uslasmo tamo kasno list ~ekasmo ta galas od Like, u koji dan dojdosmo ku}i u oni dan odpravismo ~ovika u Liku i dospi u petak kasno i mi opravismo list u subotu rano. Sitim da ste zadaravo.

»A neka zanate ne more se sada ni od Gara~aca dospivati tere}i dan galas, za{to su se ludi razbiàli u daleku, nisu na jednom mistu; pokle ~ovik dodje da uzme paravi galas; nego po{li na deset satarana po pla-ninah a u daleko, a i oni se jedni zu druzim ne ra~e sastajati. Jednih ima u Grabu i u Vu~jaku, jednih ima u Vracih i Bori~i}koj gori suvud, a jedni u Kokarini, a jedni u onih palaninah iznada u Resniku, a jedni u Guba~a polu. Toko ho}e doniti paravi galas po{av{i suvud tuda a pristupaju}i polagah-no, za{to se savak sebi boji i raspitivaju}i pod mudro, jedva more dospiti tud suvud po}i u dva dini da sve hodi da ne stane, a jedan dan piriko palanine od ovuda, jedan od onud, opet dok podje galas u Novi, iz-nova ga tamo savakojako pasiva pet {est dana da se na timi nikakav uzrok ne dogo-di ne more biti piri. I za{to vas tako havizam i vi tako havizajte gospodina velikoga, za{to je nihova misal vele uzvi{ena i vele pleme-nita, da jim vola ne ostane u ridko dohode}i galasi, a Bog zanade kako bihmo mi radi da budemo ugodili vakim savakim dobrim dilom negovoj sivitlosti, jer se i mi uhfamo do svake potribe u negovu sivitlost, dokle smo koli na ovoj karajini u kon{iluku«.16

Na kraju pisma Hadàgi} jo{ moli Po-sedarskoga: »Ne zamirite jer je list berez muhura, ne prigodi se. Kad se koli muhur ne prigodi nije ga ni potriba, to je sinal na kraju na{ega lista; zanajte dobro vazda kad koli bude ta sinal.. list je na{, ako li ne bude

nije od nas. Tako znajte vazda i da ste za-daravo«.17

Dok o mleta~kim pouzdanicima na tur-skoj krajini znamo bar ne{to, o pouzdanici-ma, koji bi radili za turske interese, ne zna-mo ba{ ni{ta sigurno. Jedino bi se mo`da mogao smatrati, turskim pouzdanikom P. Smiljani}, i to sude}i po citiranom pismu, koje mu je uputio udbinski kapetan Musta-faga. I to je sve. Moè biti da }e se {togod o tome doznati tek posredno iz mleta~kih spisa, a da su kojom sre}om o~uvani arhivi irskih pograni~nih zapovjednika, bez sumnje bi se na{lo i pisama njihovih pouzdanika, kao {to su na drugoj strani o~uvani izvje{taji Be{iragi}a. U tom slu~aju bi ova slika bila daleko potpunija i preglednija.

4.Kronologija i popis sandàka kr~kih

postoji dosada jedino kod Kre{evljakovi}a.18 S obzirom na to, da su i takve liste jedno va`no pomagalo u izu~avanju povijesti ovog dijela bosanskog pa{aluka, dajemo novi potpuniji popis (vidi str. 26 dolje). Osim novih imena nastojat }emo i to~nije odrediti vrijeme slu`bovanja pojedinih begova.

U ovoj listi se javlja vi{e puta sandàkbeg Halilaga ili Halilbeg, zaim vranski. O nje-mu je ve} ne{to pisano,19 ali jo{ nije do-voljno jasna slika te historijske li~nosti. Ne zna se sa sigurno{}u, ni ~iji je sin: Po jed-nom mleta~kom spisu on je sin Memibegov, koji je imao ja{ dva sina, Aliju i Ibrahima.20 Me|utim tome se protive Halilbegova vlastit pisma. Tu se on potpisuje Halil sin Alijin, a na jednom mjestu Halilaga Alagi}, pa bi Prema tome mogao biti samo unuk Memibegov, a nikaki sin. I u njegovu muhu-

ru (pe~atu) uvijek je ozna~eno, da je sin Alijin. Me|utim o~evo mu je ime napisano samo jednom; gdje on fungira kao sandàkbeg, dok na drugim takvim pismi-ma dolazi samo njegovo ime Halil. Drugdje, kad se on potpisuje svojim i o~evim ime-nom, ozna~en je samo kao »zaim vranski«; odnosno »zaim carev«, ali ne moè “bit sumnje, da se radi uvijek o jednoj istoj osobi. Onaj sandàkbeg Hali1 sin Ferhatov iz 1620. godine sigurno je druga osoba.

Halilbeg je gotovo pola stolje}a s preki-dima bio kr~ki sandàk, a i njegov unuk Muhamedbeg Durakbegovi} tako|er je vi{e puta zauzimao taj poloàj. Muhamedbega u mleta~kim spisima ~esto zovu samo Durak pa tako npr. 1676. g. generalni pro-vidur. Gir. Grimani izvje}{uje da je kr~ki sandàkbeg Durac fi glio del Durac. Budu}i da su jo{ u XVI. stolje}u neki Memibegovi}i i bili kr~ki sandàci, a drugi Halilbegov Hasanbeg u nekoliko mahova zamjenjivao sandàkbega, moè se re}i, da je ova fami-lija kroz nepunih 100 godina imala odlu~nu rije~ u ovom sandàku. Zbog toga zasluùje, da se i posebno obradi njezina uloga u povijesti ove krajine. �

(Kraj)

¢Iz: Radovi Instituta JAZU u Zadru,4.-5.Zagreb 1959, str. 417-423£

Bilje{ke:1 Dràvni arhiv u Zadru, spisi kneza Andr. Valiera.2 Dragomanski arhiv, CXXIII 1/83 Dragomanski arhiv, CV 13.4 Dragomanski arhiv, LXVII.5 Dragomanski arhiv LXXXIV 124/36 Dragomanski arhiv LXVII CXXXIV- 21, 25, 267 Dragomanski arhiv CXXXI-5/18 Dragomanski arhiv LXXXIV- 21, 25, 269 Desnica, Zemuni~ki doga|aj. Magazin Sjeverne

Dalmacije 1934., str. 31-35.10 Dragomanski arhiv, CIV-63/1111 Dragomanski arhiv CXX- 112 Jeli}, o.c., str.9613 Dragomanski arhiv, LXVII.14 Miscellanea I., izdanje Dràvnog arhiva u Zadru,

str. 5515 Dragomanski arhiv, LXVII16 Dragomanski arhiv, LXVII17 Kre{evljakovi}, o.c. str.122, bilje{ka 4.18 Kre{evljakovi}, oc., str.122, bilje{ka 4.19 Miscelanea I, 49 bilje{ka 2 V. Vinarver, Doga|aji u

Lici 1610. g., Istoriski Glasnik 1951. br. 3-4, str 104; Antoljak, Odgovar mome kriti~aru, Zadarska revija 1957. br. 2; Dr. I. Grgi}, Odgovor na odgovor, na istom mjestu; Desnica,.Zemuni~ki doga|aj, Magazin Sjeverne Dalmacije 1934., str. 32.

20 Dràvni arhiv u Zadru, Spisi kneza Andr. Valera, br. 103.

POVIJEST

28 BEHAR 74-75

PRVI BO[NJA^KI ROMANU STIHU

(U povodu 30. obljetnice smrti Envera ôlakovi}a te posthumnog objavljivanja romana JEDINAC, BNZH, Zagreb, 2005.)

Roman Jedinac autor je po~eo pisati 1947. (na mnogim mjestima u svom ruko-pisu Dnevnik pominje kako radi na romanu Hajri), a zavr{io 1967. Posthumno je obja-vljen tek 2005. godine.

Mnogi }e se ~itatelji, a i kriti~ari, pita-ti: za{to roman nije prije objavljen? Za razdoblje od 1967. do 1990., svakom tko odista poznaje ôlakovi}evo stvarala{tvo, a naro~ito poeziju koju je pisao u doba prisilne {utnje, osu|en na neobjavljivanje nepuna dva desetlje}a (1947.-1964.), ôlakovi} kao izrazito antisocijalisti~ki pisac nikako nije mogao objavljivati svoja djela u doba SFRJ-a. Ali postavlja se pi-tanje: za{to roman Jedinac, kao jedini bo{nja~ki roman u stihovima, nije objavljen od 1995.-2005. kada je BiH postala samo-stalna i nezavisna dràva? No, svejedno, danas je roman pred ~itateljem, te je svaka polemika oko njegovog neizlaènja besmi-slena jer horizont o~ekivanja ~itatelja u doba nastanka romana, zbog raznih izvan knjièvnih ~injenica, bio bi druga~iji, jer bi ~itatelj druga~ije percipirao roman nego danas u doba “demokracije”, oslobo|en svih ideolo{kih zabluda. Da li bi bilo bolje za roman da je objavljen kada je napisan? O~ito kako nije smio biti objavljen, ili to {to je danas objavljen, ne umanjuje ni{ta glede njegovih estetskih vrijednosti. Kao {to ni Kafka ni{ta nije izgubio kao zna~ajan autor modernog romana zato {to su mu svi romani objavljeni posthumno, ili engleski metafi zi~ari G. Herbert i John Donne, koje je 300 godina nakon prvotnog objavljivanja svojih djela, kao umjetni~ki relavantne autore i klasike engleske knjièvnosti svojim kriti~kim prevrednovanjem ponovo “otkrio” T.S.Eliot. Dakle, ako Jedinac ima autohto-ne i neponovljive vrijednosti, a ima ih; na gubitku je jedino E. olakovi} koji je toliko ~eznuo da mu djela izi|u iz “ladice” i zaìve me|u ~itateljima.

Roman u stihovima Jedinac je ~etvrti, a posthumno drugi objavljeni roman En-vera ôlakovi}a (1913.-1976.). ¢Legenda

Pi{e:mr. Emsud Sinanovi}

o Ali-pa{i, Zagreb 1944., Muji}a Hanka,. Novi behar br. 14-20, 1944., Mali svijet, Zagreb,1991.£. Prema samom naslovu ro-mana Jedinac, a budu}i da ve}im dijelom sadràja problematizira odnose u obitelji Tifana Lokme, koju jedino Mejrina ljubav drì na okupu; te obitelji sretnih (Omera-gina i Salihagina obitelj) i nesretnih bra~nih zajednica, kao i obitelj samohrane majke Anke i njeno dvoje djece - roman bi trebao biti anrovski odre|en kao obiteljski, budu}i

Pa{i}, Mara, Marko), a sve glavne likove ôlakovi} pomno psiholo{ki analizira sluè}i se ponajprije tehnikom slobodnog upravnog govora – roman bi se mogao ànrovski atribuirati kao povijesno-psiholo{ki roman. Po{to je glavni junak Tifan Lokmo tipi~na dramatska egzistencija koja se ostvaruje u grani~noj situaciji “bor-ba”, tj. borba u samom Tifanu razapetom izme|u bijesa i nje`nosti (vuk - janje), te borba sa svijetom utemeljenom na opreka-ma: selo-grad, tradicija-novina, sre}a-nesre}a, a naro~ito na opreci bogatstvo-bijeda; svijetu u kojem je novac mjerilo ljudskih vrijednosti, svijetu koji je izgubio ~vrsto moralno upori{te u vjeri, Bogu, i sve se vi{e pretvara u kaos, dakle roman Jedi-nac je i egzistencijalisti~ki roman.

Gore navedene odrednice su tematske, a glede stila i njemu imanentnih knjièvnih postupaka, izboru rije~i na paradigmatskoj osi i njihovim kombiniranjem na sintag-matskoj osi, kako R. Jakobson i defi nira poetsko stvaranje, roman je simbioza romanti~nog (idealizirani Bo{njaci Saliha-ga, Omeraga, Mejra kao nosioci starih vrijednosti, neprispodobivih novom dobu, kao {to su bezuvjetna vjera u Boga i iz Kur’ana proizi{le moralne norme kao kategori~ki eti~ki imperativi djelovanja i pona{anja koji se fenomenolo{ki o~ituju kao dobrota, altruizam, briga i skrb za bli`njega svoga...) realisti~nog (ako u poe-ziji moè biti uop}e govora o realizmu, a ovdje se to odnosi na opise krajolika koji mogu funkcionirati i kao samostalne pejza`ne pjesme, tako|er su veoma realisti~ki prikazani izbori i politi~ka si-tuacija u Kraljevini SHS-a) ekspresi oni-sti~kog (oduhovljena metafora. opredme}ena metafora, kaoti~ni snovi, slika Nemani dana ekspresionisti~kom retorikom te tema ekspresionisti~kog poimanja ~ovjeka kao bi}a nagona, strasti) stila. Prema glavnom principu na temelju kojeg se oblikuje sam diskurs romana, roman Jedinac je tako|er roman lika jer glavni junak Tifan Lokmo

da veoma uspjelo oìvotvoruje ideju sadrànu u motu Tolstojevog romana Ana Karenjina: “Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj ne-sretna je na svoj na~in”.

No budu}i da povijesni doga|aji, tj. izbori u Kraljevini SHS-a 1920. godine itekako determiniraju, oblikuju, mijenjaju karakter pojedinih likova (Tifan, Omer

STUDIJE I OGLEDI

29BEHAR 74-75

�

povezuje sva zbivanja i likove, teatrolo{ki re~eno on je dramatis persona ovoga ro-mana, ili subjekt radnje, re~eno jezikom strukturalizma.

Mogu}a raznovrsnost u svezi odre|enja romanesknog ànra Jedinca nije moje proizvoljno mi{ljenje, jer ne postoji niti jedan roman u svjetskoj knjièvnosti, izuz-memo li trivijalne podànrove kao {to su krimi}, ljubi}, porni} koje ànrovski moèmo jednozna~no odrediti (Sjetimo se samo Bra}e Karamazova F.M. Dostoje-vskog koji je i filozofski, i socijalni, i psiholo{ki, i egzistencijalisti~ki, i kriminalisti~ki, i roman drama), a s druge strane protivnik sam bilo kojeg jednozna~nog odre|enja bilo ~ega jer kona~ne i vje~ne istine su okamenjene istine, dok je umjetni~ko djelo uvijek otvorena struktura, jezi~ni sustav za sva mogu}a budu}a i{~itavanja strukturalnih elemenata sistema i njihovog odnosa prema djelu kao cjelini, jedinstvenom znaku koji konotira uvijek novo zna~enje i novi smisao. Ovoj mojoj tezi ide u prilog i sretan zavr{etak romana, koji je olakovi}ev ustupak ~itateljima; no iz samog sadràja romana i podvojenog karaktera glavnog lika, ovaj je roman samo uvjetno zavr{en, jer na temelju brojnih pregaènih zakletvi kako ne}e vi{e piti, nu`no je o~ekivati novu krizu, novo opijanje, po{to je Tifan Lokmo vi{e li~nost nagona i olujne strasti koje on razumski te{ko kontrolira. [to se pak ti~e fabule romana, ona samo na prvi pogled ima ~vrst linear-ni razvojni tok, dodu{e s puno reminiscen-cija i retrospekcija iz ivota glavnih likova da bi smo bolje razumjeli njihovo djelo-vanje, no cijeli siè romana moè se svesti na dva klju~na doga|aja, a to su dvije to~ke krize u psihi glavnoga lika, dva njegova nihilisti~ka opijanja, preljube, kartanje, tj. ~injenje onoga svega {to ru{i moralni ko-deks sela; a ru{e}i moralne norme snagom svoje volje (nagona) i suprotstavljaju}i se svijetu u kojem ìvi, Tifan je jedino tako mogao i postati junak romana, za razliku od Muje Halvadìje glavnog lika, ne junaka, koji povezuje ciklus novela Lokmljani i koji zbog svoje dobrote nikada ne ru{i norme dru{tva u kojemu ìvi. toga on i ne moè tako sna`no zaìvjeti kao samosvjesni, samovoljni i originalni karakter, po{to je on vi{e junak zbog baksuzluka, dok je Tifan tipi~na dramatska egzistencija koja je rezultat napetosti izme|u ambivalentnih polova svoje li~nosti: bijesa i ljubavi (nje`nosti), a sama ta napetost traì

razrje{enje makar ili isklju~ivo u sukobu sa svijetom u kojem ìvi.

Prva to~ka krize, tj. izljev nekontroli-ranog bijesa izbija sasvim neo~ekivano i zato nailazi na javnu osudu sela. Naime, poslije dobitka sina Hajre u Tifanu se {ejtan smiruje. On toliko voli sina da radi enske poslove pa ga suseljani prozovu “brkata èna”. No kao svi seljaci kojima, i Tifana su pritisle razne socijalne neda}e: dugovi, uzdràvanje obitelji, nezaposlenost i kona~no porez poradi kojeg Tifan prodaje jedinu kravu, a novac propije i obe}ano platno za Mejru daje prostitutki Anki. Zavr{ava pijan u snijegu gdje ga pronalazi Mejra nose}i dvomjese~nog Hajru koji se od zime i studeni razboli. Hajrina bolest kao i obe}anje da }e dobiti posao na pilani ako agituje za Srpsku radikalnu stranku me|u svojim muslimanima, a koji su svi odreda za Selja~ku stranku S. Radi}a, pa on ispada kao izdajica, izrod - uzrok su druge to~ke krize, tj. opijanja, bludni~enja, kockanja.... Zahvaljuju}i Mejri, te prija-teljima Omeragi i Salihagi, roman na kraju, kao {to sam rekao, sretno zavr{ava. Tifan kosi travu na livadi, a Mejra o~ekuje drugo dijete kao znak novog ivota. Osobno sma-tram kako je gra|a romana Jedinac vi{e dramske nego epske prirode poradi Tifa-nove dramatske egzistencije kao i brojnih sukoba kroz dijalog ili zbog dijaloga. Za{to je roman naslovljen Jedincom kad bi mu prije odgovarao naslov Tifanova muka ili sl.?

ôlakovi} je vjerojatno izabrao naslov Jedinac zbog uloge koju bi trebao da odigra primjerice Hajro, Tifanov jedinac, kao o~inska radost koja }e pomo}i Tifanu da pobijedi {ejtana u sebi, tj. Hajro treba da spasi Tifana od njega samog. No Tifanu su uìci va`niji od o~inske ljubavi jer Hajro samo nakratko odvla~i Tifana od ~injenja zla.

Isto tako Anki je njen sin Pavli} jedina nada njene moralne preobrazbe, tj. izlaska s dna ljudskog bivanja i preobraze u po{tenu ènu. No Ankin jedinac, sin Pavle, prvo je dijete ubila, izgori u poàru {to seljani tuma~e kao bo`ju kaznu zbog nemoralnog ìvota majke.

Tifanov podvojeni svijet ili analiza likova u romanu Jedinac

Kao {to sam naglasio tema ovog roma-na jeste ambivalentni, antinomi~ni karakter Tifana Lokme, tj. njegova te`nja da u oko-vima zaborava bitka ponovno prona|e sebe

samog, svoj vlastiti tubitak. Zadatak mu je gotovo neizvediv budu}i je on, re~eno rje~nikom ekspresionisti~ke poetike, ~ovjek nagona i pomra~ene krvi u ~ijoj du{i Bog i {ejtan bitku biju.* Ovaj tip junaka je veo-ma poznat kako u hrvatskoj tako i u bo{nja~koj literaturi pa za Tifana Lokminog moèmo slobodno re}i kako je on knjièvni interpretant \uke Begovi}a iz istoimenog romana Ivana Kozarca, a naro~ito Petra Stani}a iz ekspresionisti~ke drame Bijesno pseto Ahmeda Muradbegovi}a. Duhovni etimon, klju~na rije~, jezgra romana Jedi-nac jeste leksem rat. Jo{ je stari Heraklit tvrdio kako je rat otac sviju stvari, te da je neke ljude stvorio kao bogove, a druge opet kao robove. Thomas Hobbes sli~no tvrdi svojim mi{ljenjem kako je rat sviju protiv svih, prirodno stanje ~ovjekovo, a mir, tek kratkotrajni odmor i priprema za novi rat. Teze spomenutih fi lozofa veoma su prispo-dobive vje~nim ratovima na Balkanu, te naro~ito u Bosni. Jer otkad znaju za sebe, Bo{njaci su se borili i pod turskom i pod {vapskom zastavom, a nikad pod svojom. Ti ratovi nikad nisu zaobi{li ni Tifanovo selo Lokve:

Ti vje~no zrcalo selaU kom se ogledali nekadKrstjani, Bogumili,pa turskih askera ~ete,pa raja, spahije, kmeti,pa turskih askera ~ete,

Svi glavni likovi romana Jedinac su drasti~no osjetili posljedice rata, naro~ito oni koji su u njemu sudjelovali, ali i oni u pozadini kao Mejra kojoj je na Pjavi po-ginuo babo,/ u Galiciji pak brat,/ a amidà izgubio dan, sunce-o~i./ Daidù àndari dotukli,/ a njih kao siro~e po gradovima vukli / ko muhadìr~e siroto i stidno…/

Tifanov ratni drug Mijo na Tifanove rije~i: Da mu ho}e pamet pobje}i, sumor-no replicira da nju dàba traì{ / ostavili smo je odavno u rovu / sada nam je u gla-vi àbokre~ine bare i klokot rakije. Te misli o gubitku zdravog razuma poradi strahote rata jo{ grublje, grotesknije zvu~e u nepravilnom bosanskom jeziku idovskog trgovca Salamona kad Tifan ho}e da snizi cijenu tkanine: Uh, ti si {enulo u ratu od pametu / [rapnela izgurala tvoju zdrav mozak.../

Brane}i Tifanovo amoralno pona{anje pred ènom, Omeraga joj kaè: Rat ga je otrovao èno.

STUDIJE I OGLEDI

30 BEHAR 74-75

I sam Tifan je svjestan kakav je u rat oti{ao, a kakav se iz njega vratio te u ro|enju sina jedinca Hajre, u o~inskoj ljubavi vidi izlaz, pomirenje svog antinomi~nog bi}a, te ponovo zadobiveni tubitak, bitak ljubavi:

Ono jeste ba{ moj HajroSpasio mene od pi}ai zlo}e, i krvavih snovakoje sam uz tifus, iz ratadonio kao nadnice svojeza ~etiri godine klanja…

Ratne strahote koje ga proganjaju i na javi i u snu, a on koji ìvi s njima kao vje~itom morom, ôlakovi} naturalisti~ki opisuje kad je Tifan: Jallah! Frljucnio du{manima poklon / od kojeg su pod nebo lijetale ruke / i krvave glave....

No te jezive ratne slike dovele su Tifa-na u sumnju u postojanje samoga Boga: Moj ~estiti star~e, / gdje je Bog u ratu. / Na nebu il’ je onda / tu kod vas, u selu, il’ u pozadini, / gdje smrt sije~e / kao britka kosa po prisoju travu, / jer kod nas u ratu, bogami ga nema.../

Svi navedeni citati, svi iskazi likova o Tifanu upu}uju na zaklju~ak kako je on Tifan sve do rata bio dobar Bo{njak koji se brine o obitelji, petkom ide na dùmu, ljubi bli`njega svoga....

No to je samo djelomi~no to~no, rat je samo bio prikladan medij u kojem Tifano-va podvojenost, koja u njemu ivi od samog ro|enja, najjasnije se ukazala u svoj svojoj nakaznosti. Jer, Tifanova otrovna i pomra~ena krv ìvjela je skupa ljubavlju i nje`nosti otkad Tifan zna za sebe, jo{ u najranijoj mladosti gdje se egzistencijalna podvojenost na bijes (gnjev) i ljubav (nje`nost) o~itovala u njegovom djelovanju i pona{anju:

Jo{ dok je kao mladi} ~uvao ala{ui dok mu je majka otkidala jutrom komadinu jare i {a~icu siraspremiv u torbu znao je taj bijes,ta prokleta guta, taj kamen od ù~i, sapinjati grlo, grud, srce, um....

Znao je on nekad ko ~oban~e frulutesati tri dana, {arati nje`no po no}i skrivati pod jastuk pod glavom,a ~etvrtog dana na koljenu slomit i baciti grubo u klokotav potok...Znao je on nekad milovati jare tepati mu pri~e o Ludome Talu,

a onda odjednom udarit ga nogom pa plakati zatim {to izmlati jare...

Udaranje pa milovanje se u ratu samo poja~alo pa je tako znao tr~ati kroz rov pod tu~om metaka da spasi druga i dadne mu pola kami{a tvrdog ili pak po no}i puzati kroz splet bodljikave ìce do ranjenog druga kog su sanitarci ostavili bogu. S druge strane, pored plemenite hrabrosti i skrbi za ratne drugove, sve ~e{}e se javljao zatomljeni bijes ustostru~en u ratu jer Tifan je ~esto znao urlikat kao zvijer / i ukrasti drugu po kami{a, il’ / ispiti njegov rum, / il’ ~ak mlatit nogom / u trbuh ranjenog / kaplara Milo{a / i ne htjeti previti Mehme-du ranu. / Guta! Gnojna guta bijesa i ù~i / u grlu, srcu - kao mora mu~i...

Bijes u ratu, jer bijes je pratilac svih ratova od Troje do Srebrenice, Vukovara, najzornije moèmo predo~iti bijesom, gnjevom Ahileja, a posebice Ajanta, kad mu se povrije|enom i poniènom zato {to je Odisej, a ne on, kao najbolji ratnik primio oru`je kao nagradu za juna{tvo, pomra~i um, jer taj poraz njegova ratni~ka ta{tina nije mogla podnijeti, te u bijesu pobije zaplijenjenu stoku. Ajantov psihoanaliti~ar bi rekao kako je bijeg u ludilo privremeni odu{ak prekomjernoj du{evnoj napetosti nastaloj u sukobu izme|u ratni~kog pono-sa i vojno redarske discipline (Vidi: V. [vacav, Temelji dramaturgije. [kolska knjiga, Zagreb 1976, str. 29.)

Isto tako bijes je konstanta Tifanovog du{evnog habitusa jer, ako se u ratu, isto kao i u miru, taj bijes iskazuje u nano{enju zla radi samog zla, da bi odmah zatim pre{ao u svoju suprotnost u dobro, ljubav i nje`nost, o~ito je kako je njegova podvojenost temelj njegovog bitka od ro|enja, a ne posljedica kaoti~nog svijeta koji ga okruùje. Dokaz te podvojenosti jest i osje}aj krivnje koja nastupa po u~injenu zlu, jer samosavlada-vanje sebe glede bijesa, mr`nje je perma-nentni onti~ko-moralni zadatak u usposta-vljanju samog sebe kao umna, razborita bi}a, te zadobivanje carstva slobode i osloba|anje od carstva prisilne nagonske nu`nosti, carstva prirodnih nagona.

Iz svega napisanog je o~ito da se Tifan kao lik ne mijenja, te kakav je na po~etku romana, takav je u cijelom romanu, a nje-govo moralno samosvladavanje na kraju romana je veoma neuvjerljivo.

O svladavanju N. Hartmann u svojoj Etici (Naklada Ljevak, Zagreb 2003., str. 430.) pi{e: “[to su stari zvali Sofrasyne

do{lo je u krivo svjetlo prevedeno kao trezvenost. Ne radi se o promi{ljenosti, nego o vrijednostima du{evne mjere i ravnoteè, o obuzdavanju svega razornog, prekomjernog i o moralnoj snazi svlada-vanja. To izri~e najbolje stoi~ki pojam enekratcia koji zna~i: imati sebe u vlasti, biti gospodar nad samim sobom. No da bi ~ovjek bio gospodar nad samim sobom on mora biti izrazito razumsko bi}e u kojem razum obuzdava afekte, strasti i sve pono-re podsvijesti.

Svladavanje je unutarnje formiranje i oblikovanje svega prirodnog u ~ovjeku, sviju tamnih sila koje on u sebi nalazi i koje iz duboke nesvjesnosti uspinju}i se stupaju pred svijet kao datosti. Instinkti, nagoni, afekti ne stoje nipo{to tu indiferentni prema vrijednostima. Oni su dio jednog unutarnjeg svijeta, izgra|uju}i ili razaraju}i.”

Po Hartmannu afekti pripadaju prije svega emocionalnom ìvotu i du{evne su snage. Isto tako Hartmann negira moralnu odijelitost od afekta, jer svako pravo trebanje je pozitivno. Ono ne zahtijeva razaranje nego izgradnju. Da bi se rije{io bijesa i negativnih afekata Tifan bi trebao biti razborit, a da je opet razborit ne bi bio pod vla{}u afekta. Dakle, po{to je Tifan vi{e bi}e afekata nje-govo trebanje je isto tako u domeni najuzvi{enijih afekata, a to su merhamet i ljubav, pa je Mejrina beskrajna ljubav jedi-na u stanju, ako ne u potpunom umirenju bijesa u Tifanu, onda u njegovom povreme-nom primirivanju. Interesantna je uspored-ba Petra Stani}a iz Muradbegovi}eve drame Bijesno pseto i Tifana koji je donekle sama ina~ica tog Muradbegovi}evog lika.

Tifan i Petar Stani} su tipi~ni primjeri golog ~ovjeka kojeg je u svoj poetici pro-blematizirao ekspresionizam ili barbaro-genija kao ju`noslavenske ina~ice tog to-ponima u europskoj knjièvnosti ekspre-sionizma.

Nadalje obadvojica sama sebe nazivaju bijesnim psetom, i kao takvi normalno je da svijet (okolina) sebe doìvljava kao ugroèn od njih, a oni opet stoje naspram svijeta u opreci: ja-svijet (selo). I dok je u drami Bijesno pseto taj svijet metonimijski predstavljan kao besvjesna masa bez kla-snog, ideolo{kog odre|enja, vi{e kao ap-straktna prijetnja koja Petra Stani}a pro-ganja u formi hajke na bijesno, okuèno pseto – u romanu Jedinac nije rije~ o be-svjesnoj masi, ve} naprotiv o utopijskoj zajednici vjerskih, povijesno i moralno povezanih ljudi za koje Tifan, kr{e}i

STUDIJE I OGLEDI

31BEHAR 74-75

�

dru{tvene, a naro~ito vjerske i moralne norme, jeste pijanica i prokletnik. No zako-ni zajednice nalaù da se Tifanu pomogne prvo poradi njega samog, a drugo i poradi op}eg morala zajednice jer Tifanovo pijan-stvo i preljub nisu sramota samo njegova, nego uvreda za cijelo selo, te mu èle istinski pomo}i da se vrati samome sebi, tj. da postane po{ten seljak kakvi su i oni sami. Ukratko: Petra Stani}a masa èli doslovno ukloniti s ovog svijeta, dok zaje-dnica, Tifanovo selo, i pored svekolike njegove poro~nosti – èli mu pomo}i jer merhamet Bo`ji obvezuje na to.

Ako Tifana determiniramo primarno kao opreku bijes/ljubav, kao podvojenost i kao takvog dovedemo u relaciju s trima ènama koje su mu bitno utjecale na ivot, a to su Mejra, Anka i Mara, dobit }emo znakovit semioti~ki ~etverokut:

Mejra, Tifanova èna, tj. njena moralna snaga i vjera u Boga su one snage koje spa{avaju Tifana, jer nema tog zla koji on po~ini, a da mu ona ne oprosti. Tu njenu ljubav je najbolje objasnio kavaz Salihaga, stvarna, povijesna li~nost kod kojeg je ôlakovi} stanovao dok je studirao i koji je junak mnogih olakovi}evih pjesama. ak je i Tifan literarno oblikovan po tom fi kcijskom liku {to se vidi iz pjesme Moj Salihaga. Iz pjesme saznajemo kako je i Salihaga u mladosti bio ukoljica, sarho{ od kojeg je drhtala cijela ~ar{ija, te da je triput pu{}ao i vra}ao istu ènu. I Salihaga je upoznao sve strahote rata, no on se za razliku od Tifana poslije rata, kanio pi}a i govora ru`na i svoju ljubav prema djeci, koje sam nije imao, pokazivao pri~aju}i im pri~e, kitio im pri~e od devet alamasa. (Pjesma Moj Salihaga objavljena je u olakovi}evoj zbirci Izabrane pjesme na 95. stranici. Tu ôlakovi}evu prvu zbirku poezije izdalo je u Zagrebu 1990. Hrvatsko knjièvno dru{tvo

sv. îrila i Metoda). Salihaga nagovara Ti-fana, kojeg je sramota da se poslije druge krize vrati Mejri, kako se nema ~ega bojati jer nema tog zla ni grijeha kojeg ne}e opro-stiti èna kad odistinski ljubi:

Nejma, moj Tifane, tolike {irineni nebo cijelo, ni ~itav dunjalukpa ni ahiret - ko ènino srce...

Bijes kod Tifana suàva obzor uvida u vlastiti bitak, dok s druge strane suza kao znak nje`nosti {iri taj isti obzor grani~ne situacije i donosi opu{tanje. U toj igri na-petosti i opu{tanja odvija se Tifanovo bi-vanje kojega je on itekako svjestan, svjestan je te svoje podvojenosti, te o njoj govori Mejri: Voli{ li me, Mejro, i sje}a{ li se / one no}i kad ti pod pendèrom {apnuh / da u meni ìve i {ejtan i Bog.../

Tifan sve vi{e uvi|a kako je ta podvoje-nost njegova esencijalna bit, te da nju nisu stvorili ni rat, niti {antavi {ejtan: Ja mi{ljah, bolji sam, ve}i, / Je li to {ejtan, il’ rat / Il’ mo`da u krvi ne{to, / u srcu, u poganoj du{i.../

Tako u trenutcima krize Tifan spoznaje u grani~noj situaciji bijesa one najdublje tajne svoje egzistencije, tj. tko je on i na koji na~in jest.

Nasupro t tog pe rmanen tnog i uznemiravaju}eg nemira, nespokoja i oluj-nog bijesa stoji Mejrina ljubav koja u biti jeste Tifanova bit, ali samo kao mogu}nost koju on treba spoznati, jer on je sli~an mornaru Peer Gyntu iz istoimenog Ibseno-vog djela, mornaru koji je lutao svijetom i 20 godina plovio morem traè}i svoje ja, tj. najskrovitije i najtajanstvenije odredni-ce svog gubitka: tko je on i {to je smisao njegove egzistencije, da bi tek povratkom ku}i spoznao i uvidio kako je on oduvijek bio, jest i bit }e u ljubavi svoje vjerne So-

lovej koja ga je 20 godina penelopski i sufi jski strpljivo ~ekala.

Metafori~ki re~eno Mejra je Tifanov jorgan koji ga ~uva od hladno}e svijeta, koja ga brani pred drugima, pred selom koje jedva ~eka da izrazi svu svoju zluradost u formi licemjerne brige za Tifana (Divu{a, Plemka...)

Mejra zna kako je Tifan i pored sve svoje snage veoma ranjiv, slab i nesretan, te ga u svojoj silnoj ljubavi brani od “do-bronamjernih” kritika suseljana zato {to je popio pare od prodane jedine krave, a nju samu, bludni~enjem s Ankom, povrijedio u samoj njezinoj biti - enstvenosti. Koliko je ljubav u davanju, jo{ je vi{e u pra{tanju te mu Mejra sve opra{ta. No postoji za Mejru ne{to ve}e, uzvi{enije i od ljubavi prema Tifanu, i od ljubavi prema sinu je-dincu Hajri, a to je u ovoj muslimanki, evliji na ovom svijetu, od djetinjstva duboko u srcu usa|ena ljubav prema Allahu, jer Mejra kao iskreni vjernik, re~eno rije~ima Aljo{e Karamazova, ne vjeruje da ~udo ra|a vje-ru, nego obrnuto da vjera ra|a ~uda. Ona je odistinski odana Bogu, te je njen moral inkarnacija bo`jih zakona objavljenih preko poslanika Muhameda u Kur’anu. Ti kur’an-ski zakoni, koji zaìvje{e u muslimana kao kategori~ki eti~ki imperativi, postado{e Mejri smjernice za stvarni ìvot, a u stvar-nom ìvotu moralni je imperativ: sa~uvati obraz po svaku cijenu. Pa kad Tifan obe}a Marku da }e glasovati za srpske radikale, a za uzvrat dobit }e posao na pilani (ovdje je o~ito koliko bijeda uvjetuje i odre|uje moral svih siroma{nih), tim svojim po-stupkom Tifan izdaje svoje suseljane, te je za njih ve}i kaurin od samog kaurina. Ti-fana opravdava bolest sina, a i gazda Marko mu je obe}ao platiti bolni~ke tro{kove i time ga najvi{e pridobio na svoju, srpsku stranu. Mejra moè razumjeti Tifanove motive, ali mu ne moè oprostiti {to je tr-govcu prodao obraz za zdravlje njihovog vlastitog sina:

Tifane, lijepi {to radi{,zar prodade obraz trgovcu za zdravlje. Jadni~e! Ja, ja - tu`na mati, prije bih i dijete, ~ini mi se, datimogla smrti, ~uj me, nego da sramno,prodajem du{u i obraz.

Mejra brani svog Tifana od ~injenja svakog grijeha, a naro~ito ~estih Tifanovih zakletvi da }e se ostaviti pi}a, koje onda pogazi i ~ini jo{ ve}i grijeh:

STUDIJE I OGLEDI

32 BEHAR 74-75

I kad se Tifan zakleo sinom Hajrom, Mejra je ko vu~ica sko~ila:

Ne kuni se!Njime se ne kuni, tako ti Allaha, ubij me Tifane, ali se ne kunidjetetom svojim i mojim, jest: na{im. Pij, ako mora{, a ja }u trpjetii nikad vi{e oti}i ne}u ja makar me ubio .. Ne kuni se dragi, da u zao ~as ne svrne te {ejtan...

Na Tifanovu repliku kako je on hajvan, Mejra odlu~no{}u ène koja beskompro-misno ljubi Tifana brani i vjeruje u ono {to govori o njemu:

Jok, insan si, junak i dobar, i po{ten, i moj si, jest: moj

Imade li ljep{eg o~itovanja ljubavi u cijeloj bo{nja~koj literaturi. Otkuda tolika moralna snaga u neuke seljanke osim ako ne u beskrajnoj ljubavi spram Boga i vjere u njegovu isto tako beskrajnu milost.:

Kora~aju tu`no, Mejra }uti svi}eu du{i joj radost! Eto, reko joju {apatu tihom na dno srca Bogda }e joj sa~uvati jedinca i da }eTifanu spasiti obraz i nju...

Vjerski optimizam i moralna snaga pomaù Mejri da se, paradoksalno, bori protiv rata koji je davno zavr{io i koji je, mrtav:

Prokletom ratu,kako ja nejaka, nesavjesna ènada zavrnem vratomkad je mrtav ve}al u tebi ìvii kolje te jado,a ja, ja budala...

Ipak je svjesna da se ne moè boriti protiv pro{losti, koja je toliko zla nanijela njenom Tifanu. No mora mu pomo}i u sada{njosti i to najdjelotvornijim lijekom na svijetu - ljubavlju. Mejra to zna, Mejra to ~ini:

Mejra ne zna {to bi, kud bipa mislima svog Tifana traìda obgrli ga nje`no, a ipak strastveno poljubi mu brk.

i na kraju zaklju~uje da, ako ~ovjek ljubi: kako je {irok, kako divan svijet.

Mejrinom optimisti~nom svjetonazoru suprotstavljen je bizarno mra~ni, pesimisti~ni doìvljaj svijeta i refl eksije o njemu najne-gativnijeg lika ili, bolje re~eno, najnesret-nije osobe u romanu Jedinac, kahpijane (prostitutke) Anke: Kako je uzak, kako ruàn svijet.

Koji li su to mra~ni doga|aji doveli Anku da {openhauerski osudi svijet u kojem ìvi kao najgori od svih mogu}ih svjetova? Odgovor na ovo pitanje dat }e analiza njene psihe i njenog ìvota.

Na navedenom semioti~kom ~etvero-kutu Anki pripada donji lijevi kut koji izraàva binegavitet u odnosu na glavnog lika Tifana, jer Anka ga niti voli, niti mrzi, Tifan joj je samo jedan od kupaca njene tjelesne ljubavi. Sam Ankin karakter, zna~aj je veoma blizak zbog vlasti nagona nad razumom i vrelom krvi, Tifanovom karak-teru. Jedna od temeljnih opreka u ovom romanu jeste opreka izme|u bijede i bla-gostanja, izme|u siroma{nih seljaka i bo-gatih gazda, izme|u raje i novostvorenih kapitalista, lihvara i ratnih profi tera. Anka je postala simbol grijeha ili kako to olako-vi} ekspresionisti~ko-naturalisti~ki kaè: A ona Anka, izrod, gnojna rana, prljava krpa usred blata.

Anka je jo{ u najranijem dobu, kao dije-te ive}i u obitelji koju je samo navika dràla na okupu, u liku oca pijanice, kojeg se Anka veoma bojala i vri{tala u strahu od njega dok je on pijan tukao joj majku, upoznala svu mr`nju, tjeskobu, nasilnost, potla~enost u vlastitoj obitelji koja utje~e na formiranje njenog emotivnog ìvota i gdje stje~e prve spoznaje o ocu, ~ovjeku, obitelji, dru{tvu u cjelini, svijetu. O~evo pijanstvo je polako ubijalo majku, a poslije se nesre}e redaju same od sebe: brat joj gine negdje na fronti u Italiji; a njena jedina svijetla to~ka u mla-dosti, njena prva ljubav, koji joj je ukazao na sve slasti tjelesnog uìtka, poginuo je negdje na ruskom frontu.

Anka je tako ostala sama, a jedini ime-tak koji je imala bila je njena ljepota od koje nije imala velike koristi jer zaludu ljepota kada si fukara, / i mjesto miraza ima{ oca pjanu./

Moè se i u siroma{tvu, dokaz je Mejra, sa~uvati obraz i dostojanstvo, no Anka je imala krv koja je kipjela ko ljetno podne.

Dakle ta vrela, pomra~ena krv traì odu{ka kojeg ne moè zadobiti u braku, jer je nitko ne}e uzeti zato {to je siroma{na; ta nezadovoljena strast pretvorila se u zlo koje je u Anki duboko pustilo korijenje u svim

svojim oblicima i pojavnostima: i zavisti, i èlji da se nanese bol drugome, i mr`nji:

Ko curetak zalud pjevala na vrelu,nju -poganu sortu- ne potraì momak od soja, imetka - ona je sirotai mjesto miraza, mil}a, njive, krave,tek zakrpe nosi, ùljeve i brige.Nau~ila mrzit, zavidjeti, htjeti!Kad bogate cure o a{iku svomepri~ale na prelu - gdje bi ona stidnou dno sebe sjela, znaju}: Tu joj je mjesto! -ona je zubima pregrizla suze, i bolesne èlje, da najljep{oj kóni sprì rumeni obrazma{icama vrelim...Krv kipjela u njoj ko ljetno podnei strast se uz mr`nju penjala pod srce:Otet kom{inici bogatoga momkaosjetiti toplinu, slast a{ikovanja...

U navedenom citatu socijalno je veoma znakovita sintagma u dno sobe sjela jer ovdje prostor sobe razdvaja, dobiva razlikovnu funkciju razdvajanja siroma{nih (fukara) od bogatih koji sjede uvrh sobe, tj. prostor odraàva imovinske odnose seljaka.

Naàlost, to je danas a i uvijek bilo istina, da je novac najve}a vrijednost, te da ima karnevalsku mo} da pridoda onome tko ga ima i one akcidencije koje on u biti nema: pa tako ruàn postaje lijep, glupan mudar, a amoralni kapitalist po{tovan i pametan jer zna da se sna|e. Iz dna sobe vinuti se visoko, od fukare postati bogata, bolje re~eno li{iti se siroma{tva, Anka je mogla jedino pomo}u bluda. Vo|ena nave-denim premisama Anka srlja u propast, postaje prostitutka, unato~ tomu {to joj je majka davno savjetovala, ukazivala na vrijednost morala, obraza:

Sve ti je tvoj obrazpa ga ~uvaj {}eri, jer grijeh je vra`ji...Izgubi{ li obraz - sko~i pod ma{inu,ili se objesi o tavansku gredu...

Ovdje je interesantno napomenuti da Mejri i Ankinoj majci, mada dolaze iz razli~itih vjerskih sredina, obraz jeste najva`nija moralna kategorija. Anka sve vi{e tone u amoralnost, ne samo da je bila sva~ija, nego je umorila i vlastito dijete. Valja napo-menuti kako se Anka nije prostituirala samo zbog vrele krvi, nego i zbog odràvanja puke egzistencije sebe i svog drugog sina. Nad op}om sablazni koju javno ~ini Anka, zgraà

STUDIJE I OGLEDI

33BEHAR 74-75

�

se cijelo selo i traì drasti~nu kaznu za nju koja kr{i i Bo`je i ljudske zakone:

U kamen zasuti kahpijupa mrtvu posuti je kre~omi spalit strvinu, da ne vrije|a zemljupogano tijelo, jer bi izrigala u snijeti, gubi kukuruznoj, su{iu pomoru djece, zemlja pogan le{...

I Anka je kao Tifan ekspresionisti~ki koncipiran lik: ona je isto tako sam goli nagon, apsolutno je usamljena, sama u svijetu, i sama protiv svijeta. U svojoj mr`nji naspram sviju ona gubi vjeru u ~ovjeka; pa ~ak i samom Bogu na vjeruje da bi poslu{ao njenu molitvu kad bi se, u napadu kajanja, molila za zdravlje Mejrinog jedinca, te na kraju optuùje i samog Boga: Gospode, i ti, du{man si mi, znadem.

Iz kakvog su ljudskog o~aja i krika bezna|a potekle ove rije~i, te{ko je i zami-sliti. Normalno da takvog moralnog i vjer-skog nihilista kakva je bila Anka, a za koju cijelo selo kaè: da takvoga rugla, sramo-te i bijede Bosna ne pamti od Kulina bana (O~ito je ôlakovi}eva Anka interpretant kurtizane iz Andri}eve pripovijesti Anikina vremena koja je toliko bila bahata u svom grijehu da su doba kad je ona bludni~ila nazvali po njenom imenu), nije bilo te{ko od strane Mare nagovoriti da la`no optuì Tifana kako je njen svodnik, da joj je on na~inio sina, da je izdao kralja, vladu, te da je on tjera da krade i da ju je nagovorio da otruju gazdu Marka Tripkovi}a.

No taj isti Marko, i pored sve svoje amo-ralnosti, jedini ima trezven uvid u karakter i sudbinu Anke, jer zna da Anka nije sama od sebe takva postala, nego su oni, suseljani, krivi za njenu sramotu i zlu sudbinu, pa brani ovako tu bosansku Magdalenu:

A vi, vi bi samo kamenicama po njoj ko da nismo svi krivi za njen udes,mi smo pokvareni, ona nas je {piglo.

Isto tako za svoju ènu Maru, koja nagovara Anku da la`no optuì Tifana, kaè: Sve znam!

Moja ena nije od mu{koga rebra, / nego od zmijske ù~i sa~injena stvar. /

Anka stradava zbog objede Tifana kao neprijatelja dràve, jer kao agitator Srpske radikalne stranke Tifan je vladin ~ovjek, pa je i optu`ba kontradiktorna. Anku àndari zatvore i isprebijaju, a dok je ona u zatvoru, izgori joj ku}a i sin u njoj. Seljaci u tom poàru vide Bo`ju osvetu Anki za u~injene grijehe.

@ena je prvotno bi}e intuicije, osje}aja. U zatvoru ona ima neku zlu slutnju da }e joj se ne{to dogoditi sinu. Ta slutnja kao da je preobraàva, tj. u njoj se budi maj~inska ljubav, instinkt, mnogo ja~i od ljubavi prema mu{karcu. Ona ma{ta o sretnoj budu}nosti svoga sina, spremna je ~ak odre}i se bluda samo da njega usre}i, da postane netko po{tovan u dru{tvu. Moli àndara da je pusti da ide nahraniti sina, koji je u me|uvremenu izgorio. Kad joj to saop}ava kr~mar Marko, ona je skoro po-ludjela te i ne ~uje utje{ne rije~i Markove, koji za zlo koje joj se dogodilo, ne okrivljuje Anku nego vlastitu ènu Maru:

Moja ti je èna, platio joj Bogpaklom i pokorom skrivila to zlo.

Iako o~ajna, na rubu pameti, kad joj muke razdiru grudi vriskom proklinje selo:

Joj, kuku meni! Propalice! Kuge!Prokleti bili! Vi, krastave {uge!Crknute redom!

No kletva samo za trenutak donosi zaborav o izgorjelom sinu:

Vratite mi moje ~edo, mog Pavli}aI{~upat }u Vam noktima i srce, i dìgericu, i o~i....Kuku!

Budu}i da je Anka bila zastava rugla za selo, rije{ili su je se tako {to su joj na{li posao konobarice u gradu. I ovom ~inu se vidi olakovi}eva ljubav spram sela i osuda grada, jer Anku iz sela “premje{ta” u grad, moderno Sarajevo - leglo poroka i zala.

Anka je bila samo sredstvo osvete kr~marice Mare uperene protiv Tifana. I Mara je kurtizana kao i Anka, pametna kurtizana koja je svojim tijelom, nude}i uìtke [vabama, stekla imetak. Jer, ta bo-sanska Madam Courage obogati se za vrije-me rata spavaju}i sa dràvnim neprijateljima [vabama, a u mirnom dobu varaju}i na vazi, lihvare}i, la`no optuùju}i uve}a taj imetak, jer nema tog zla kojeg ona nije u stanju po~initi za novac. Opet podvla~im da svo zlo i ratovi u svijetu vode se zbog profi ta, novca, koji je u krizno doba, kada se doga|a radnja romana, bio va`niji i od samoga Boga (Zar se danas i{ta promijenilo?).

Ovu svoju tezu ilustrirat }u jednom grotesknom situacijom iz romana:

Sluga Balo, koji je u ratu izgubio ivce i imanje, dobiva od svoga gazde Marka

jednu banku, pa on jadan biv{i seljak, biv{i ~ovjek (Koliko imetak odre|uje samog ~ovjeka, njegov socijalni karakter i sam bitak vidi se po sintagmama biv{i seljak i biv{i ~ovjek, jer ako je imetak ~ovjekova bit, a on kao biv{i seljak nema vi{e imetka, onda je on i biv{i ~ovjek, ~ovjek bez bitka.) od nekog ganu}a ~ak pomislio:

Mo`da su ipak ljudi, ipak dobriSamo {to ih novac u vragove sveo.

Ipak Balo jest itekako ~ovjek jer vjeruje odistinski u Boga, u sabur, u dènet i samo ta mu vjera odganja misli o samoubojstvu.

Poslije ove distinkcije o jo{ jednoj nedu`noj rtvi rata vratimo se zloj kr~marici Mari. U semioti~kom ~etverokutu ona zau-zima protuslovan, kontradiktoran poloàj u odnosu na Tifana; ona ga naime i ljubi, i mrzi. Budu}i da je Mara debela i ru`na, Tifan je odbija, mada je spavao i s ru`nijima. I Mara ga u svoj neuzvra}enoj ljubavi duboko zamr-zi kuju}i osvetu. No, ako se sjetimo gr~kog mita o Medeji, bit }e nam jasniji motiv osve-te i medejsko pona{anje ove bosanske ratne profi terke, prostitutke i nacionalistkinje. (Mara tako naziva Hajru ono Tifanovo bal~e). Nai-me, Medeja nije ubila svoj i Jasonov porod da se osveti njemu kao ocu njihove djece zato {to si je na{ao ljubavnicu. Tim svojim po-stupkom Jason ju je ponizio u njenoj samoj biti - enstvenosti, eljom da se uvijek dopa-da svom muù. Budu}i da je Jasenova ljuba-vnica mla|a i ljep{a od nje, pa je time zado-bila prednost pred Medejom kod Jasona, Medeja u vlastitoj djeci vidi krivicu za svoju izgubljenu ljepotu i mladost, te ih ubija. Kr~marica Mara nije boginja, ali zato jeste èna, a odbijena èna nikad ne pra{ta. I tim svojim odbijanjem Tifan ju je povrijedio u njenoj biti, povrijedio njenu oholost jer je izabrao prostitutku Anku umjesto nje koja ga je toliko voljela, èljela:

Sje}anja kad je do{ao iz rataonako snaàn, lijep, ~vrst kao hrasti kod nje pio, gledala ga, cvala,u mislima s njim penjala se u prisoji za svakim plastom grlila ga strasno,a on je lopov, Anku poganu, al’ mladupred njom je grlio, a ona – zla krv -hvalila se Mari: taki je da ènsko poludjeti mora kad je mu{ki stegne.Snivala ga, a on glupi seljak,Zaa{kovao s nekom sitnom Mejrom.

Poslije Tifanove tu~njave s predrad-nikom pilane Hugom, Mara spa{ava Tifana

STUDIJE I OGLEDI

34 BEHAR 74-75

jer bahati [vabo zaboravlja batine i tu`bu kad mu Mara ponudi 2000 dinara, i Mara kona~no ostvaruje dugogodi{nji san: spava s pijanim Tifanom. U toj neprili~noj situa-ciji zatje~e ih njen mu` Marko, no Mara koja, kako kaè njen mu` Marko: vodi sve u pakao sretno se izvla~i. Gazda Marko nagovara Anku da se pomiri s Marom, no Anka ne èli pruìti ruke zmiji. To razljuti gazdu Marka i on govori ove rije~i koje najbolje otkrivaju moral glavnog agitatora Srpske radikalne stranke, a samim time i moral same stranke, jer za Marka je profi t, imetak va`niji i od obraza:

Jednake ste AnkaNo ti si jo{ gora,jer moja Mara bar je ne{to stekla,a ti kopile i izgubljen obraz.Proklete ste obje, zaveo vas rat.

IzboriTre}a bitna tema, pored ljubavi i rata,

jesu u ovom romanu izbori, to~nije pre-dizborna kampanja koju provode predstav-nici Srpske radikalne stranke, po~ev od onih najniìh dru{tvenih slojeva àndara Jove i Save, preko ratnih profi tera i lihvara Mare i Marka, do onih najvi{ih - narodnog poslanika Omera Pa{i}a. Ovi izbori, kako uostalom svaki izbori u bilo kojoj zemlji, uvijek izno-va ponavljaju makijavelisti~ku tezu da cilj opravdava sredstva. Pokazuju i to kako je vje~no kameleonsko mijenjanje obojenosti politi~kog uvjerenja, te da se moral svakog politi~ara svodi na prvu opreku Aristotelove vrline kao sredine izme|u nedostatka i vi{ka ne~ega, i shodno njegovom defi niranju kakav treba da bude karakter u drami (Pjesni~ko umije}e), karakter politi~ara je opre~an tom odre|enju, jer on nikada nije identi~an sa-mom sebi, nikada nije dobar, a najmanje vjeran samom sebi i svojim uvjerenjima. Da politi~ar vjeruje kako je istinito ono {to donosi korist, te da nikada nije istovjetan samom sebi, zorno nam svjedo~e rije~i iz monologa Tifana Lokme koji se prisje}a tko je prije rata bio Omer Pa{i}, a {to je postao poslije rata:

Omer! Omer Pa{i}...E ba{ jesam mahnit.Kakav Srbin? [vabo! Jest bogami ba{ pravi!Fenerih kod tre}e kumpanije. Liska!Sjetih ga se. Krmak!...On? Zar on poslanik?

Al’ nek mi pomogne, pa onda kud koji,nikad ga, da Bog da, ne vidjele o~i.Zar on dobrovoljac? A Mitra i Vladu,I Jovana Zimanju, i Obrada, Ko~uko je ~etrnaeste otjerao u zatvorkao izdajnike, zato {to su Srbi.

Omer Pa{i}, ideolog Srpske radikalne stranke, savjetuje sreskom na~elniku da sa seljacima postupa milom, a ako seljaci ne}e njih, radikale, onda nek kundak sudi. Taj isti Omer Pa{i}, kako se iz navedenog ulomka jasno vidi, je prije I. svjetskog rata bio veliki {vabofi l i borio se na {vapskoj strani, taj veliki neprijatelj Srba po zavr{etku rata sam se nacionalno opredjeljuje kao Srbin musli-manske vjere, te tako|er tvrdi kako Bo{njaci uop}e ne postoje kao narod, niti nacija nego da su svi oni Srbi muslimanske vjeroispo-vijesti; tj. ako je vo`d takav, onda su nepo-sredni agitatori na terenu, kr~mar Marko i zla Mara svojim metodama tipa: nepla}eni dugovi, zarezi na rabo{u koji prisiljavaju seljake da budu uz njih, tj. za radikale, a o àndarima, koje je vlada s jasnim ciljem posrbljenja Bosne, dovodila iz Srbije, najbolje govore njihove rije~i o Tifanu, Bo{njaku: kako je Tifan balijski skot.

Za radikale seljak je sveden na glas “za” na izboru. On je neuk i njega se ne treba bojati, naro~ito ako je zaduèn kod kr~mara Marka:

Ne boj se seljaka dok je uz vlastI dok svakog ima{ na rabo{u svomGmizat }e oni pred nama - ko crvi -

Kr~marica Mara je apriori uz vladu jer ona donosi mo} i vlast nad seljacima. Ona izlaè “zanimljivu” tezu o poloàju triju naroda u Bosni: Srbi su legitimna i vladaju}a nacija, Hrvati su [vabe, a Bo{njaci prljave balije. Dok je Mara politi~ki i nacionalno svjesna, njenog muà, koji trezveno razmi{lja kako u Bosni nisu svi Srbi, te da ima razli~itih vjera i nacija, poganih jezika (komunisti) i prodanih du{a (Omer Pa{i}), politi~ki obra|uje sreski na~elnik:

Glup si ti gazda Marko. Ograni~en. Seljak. Kako moè{ re}i da Srbi nisu Srbi. Bosna je, ~uj me, Srpska i – s tim dosta.Ko nije Srbin – nek iz Bosne seli.

Svaki politi~ki radikalizam nu`no vodi u nacionalizam, {ovinizam, etni~ko ~i{}enje

pa tako po mi{ljenju sreskog treba protje-rati Hrvate i Turke (muslimane) iz Bosne u mjesto ro|enja, te naro~ito sumnjivce (komuniste) i fratre:

Poterati treba sumnjivce i fratre,a Turke u Tursku. Muslimanske vereSrbi nek se krste, a [vabe u Be~!

Bez zadobivanja povjerenja seljaka, bilo la`nim obe}anjima, bilo kundakom, silom, ne dobivaju se kuglice na izboru – moto je vlade SRS-e. No seljaci, Hrvati i Bo{njaci, svi }e redom glasovati za Selja~ku stranku Stjepana Radi}a. Za Bo{njake je glasovanje za radikale zna~ilo izdaju vjere, nacije. To se najbolje o~ituje kad Tifan agituje za radikale u svom selu i to pred dàmijom poslije dùme. Budu}i da je Tifan ~lan zajednice sela Lokme, njegovi suseljani mu mogu oprostiti i to {to je pijanac, mada je pijenje alkohola veliki grijeh za muslimane, mogu mu oprostiti isto tako zabranjeni blud, pomaù}i mu i duhovno (Omeraga, u~itelj, Salihaga) i materijalno, no to da izdaje vlastiti narod radi osobnog interesa (Tifanu su obe}ali posao na pilani, pomo} u lije~enju Hajre), to mu Bo{njaci nikako ne pra{taju – jer obraz je svetinja. Prekidaju Tifanov govor o{trom osudom njega samog:

Poluvla{e! [ejtan!Pred dàmijom samom u kaur nas mami.

I zavlada vika i graja mladih Bo{njaka, jedan ve} vadio ispod snijega kamen, a dru-gi za paramak uhvatio. Od silnih batina Ti-fana je spasio narodni prosvjetitelj - u~itelj.

I agitovanje za radikale pokazuje da je Tifan podvojena li~nost jer on Bo{njak, koji se hvali svojim Bo{nja{tvom, agituje za neprijatelje - Srbe. Tifanova agitacija je vrlo traljava i sretan je kad se sve to svr{i jer je on u du{i veliki Bo{njak, no u nepri-like ga mogu dovesti samo razni utjecaji sa strane, kao uostalom, a to povijest zorno pokazuje, i samu Bosnu. Uostalom olako-vi} nije Tifana zamislio samo kao privatnu osobu u privatnom svijetu, kako roman odre|uje njema~ki teoreti~ar knjièvnosti Wolfgang Kayser. Ne, olakovi} je Tifana koncipirao epski, kao predstavnika Bo{njaka, kao metaforu i simbol razdvoje-nosti Bosne, te njenog opre~nog karaktera izraènog u oprekama prkosa i poniznosti, ropstva i slobode:

STUDIJE I OGLEDI

35BEHAR 74-75

�

Tifan, unuk Bosne prkosa i gladaprapotomak sna`nih bogumilskih predajanji~arski aga, il’ Zmajevski ~etakoji su sultanu strgnuti htjeli fesi ponosno i{li kroz krv do pobjeda.Tifan, unuk Bosne, koja Hadì LojuMori}e, ili \er|elez AluHrnjica Halila i starog Pru{}akamudrace i pijance darivala svijetu.Unuk Bosne ponosne, koja u svom grbu stisnutu {aku u prkos podigla.Bosne pitome i vrletnih brda,Bosnu poto~i}a i bijesne Drine.Tifan, unuk Bosne, prkosa i gladakoja je Pe{ti, i cesarskom Be~uuz poreze, borce, bundìje i slugedarivala onaj krvav kamen smutnjena kom su se spotakli i u ponor pali, a ipak za njih ginula i klalapronosila slavu po svim boji{tima,no ostala “Istok” i krajnji rub Europestjeci{te kultura, vjera, obi~ajasa tri razna kraja, iz tri razna svijeta.Tifan, gordi gor{tak, sin ponizne Bosnekoja smjerno zemlji svija tisu} ~elau molitvi onom vje~itom Allahu...Taj ~udnovat seljak, taj nesretni Tifanstoji kao prijetnja i zori, i nebu,i ku}i, i gordim planinama Bosne -i {akom stisnutom vitla prahom zore kao da je i on sin plamene ma{temudroga [panjolca, ali ne don Qujote, nego onaj njegov zdepast sluga Sanchos du{om, a i gnjevom svog gospodara.

Da, to je Bosna: opre~na pejzaà, opre~ne, ambivalentne povijesti, kulture, pa ni njen sin Tifan nije mogao biti druga~iji od svoje majke Bosne, Tifan koji je gnjev i bijes ali i mehka du{a koja porodi suza u ~ijoj se du{i, pored svih muka, ukaù lje-pote zemlje, neba, Allaha.

Antimodernisti~ki svjetonazor u romanu Jedinac

Antimodernizam kao svjetonazor je kvin-tesencija svih olakovi}evih djela, a {to je to antimodernizam i kao se on o~ituje u romanu Jedinac tema je ovog dijela studije.

Antimodernizam kao knjièvnoteorijski i fi lozofski pojam u hrvatsku je knjièvnost inaugurirao Zoran Kravar; prvo na svojim predavanjima 2001. godine na doktorskom studiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a sustavno ga izloìo u istoimenoj knjizi An-timodernizam (AGM, Zagreb 2003.). Za potrebe ove studije valja citirati njegovu

defi niciju antimodernizma iz ~asopisa Kolo 2 (2003), Matica Hrvatska, Zagreb, 2003. str. 233; iz uvoda u tuma~enje tog svjetona-zora u fi lozofskim djelima A. Schullera, L. Kllagesa, J. Evole i D. Quinna: “Kritika moderne i njezinih tipi~nih pojavnosti u sferi dru{tva, politi~kog sustava, ekonomskog ìvota ili ideologije i svjetonazora zapo~ela je ve} u doba romantike, ali se osobito pro-fi lirala oko 1900.g., kada se po~ela o~itovati planetarna prevlast zapadnja~ke moderne utemeljene na snazi i prodornosti liberalno-kapitalisti~kog poretka”.

Dalje tvrdi Kravar “kako je antimoder-nizam tip refl eksije o modernoj”, koja za razliku recimo od marksizma, “ne propa-gira pregradnju modernog gra|anskog dru{tva, nego svoju kriti~ku poziciju traì u predmodernim i transmodernim svjeto-vima”, s tim da kriti~ari modernog doba, za razliku od pisaca utopijskog i disto-pijskog diskursa, svoje upori{te traè u “povijesnim i predpovijesnim stanjima svijeta i ìvota {to su ih moderna i njene anticipacije toboè dokinule.”

[to se ti~e povijesnog lociranja antimo-dernizma i njegove ekspanzije oko 1900., valja ovdje protusloviti Kravarovom po-vijesnom lociranju. Antimodernizam je postojao i prije romantizma (utopijski spisi Th. Moora, F. Petri}a), a i poslije moderne, napose u postmodernizmu koji je istodobno i kritika i sinteza moderne umjetnosti {to je vidljivo iz trijade tradi-cionalizam-moderna-postmoderna kao sinteza, koja podjednako crpi (krade) i iz modernog i tradicijskog {to je evidentno pri svakom slu{anju moderne obrade folklornih pjesama (etno, world music) ili kori{}enje mita u brojnim postmodernisti~kim knjièvnim, likovnim djelima, a naro~ito u arhitetkturi. Da antimodernizam postoji i poslije 30. godina XX. stolje}a najbolji su dokaz djela Envera olakovi}a naro~ito njegova poezija, te proza Legenda o Ali-pa{i, Lokmljani, Mali svijet, te napose netom objavljeni Jedinac.

Temeljna antimodernisti~ka opreka sta-ro (zlato doba Bosne) i novo (Doba u Bosni poslije Austro-Ugarske okupacije 1878., a u romanu Jedinac to je vrijeme to~no loci-rano: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca neposredno poslije I. svjetskog rata.) prisut-na je u svim navedenim kritikama modernog dru{tva utemeljenog na kapitalisti~koj proizvodnji koja preferira svoje svete zako-ne: napredak, tehniku i osobnost, tj. sposob-nog individualca. ôlakovi}eva djela su

uspjela umjetni~ka ilustracija Kur’ana i morala proiza{log iz svih ajeta Kur’ana, koji je kao eti~ki kategori~ki imperativ nuàn, vje~an i nepromjenjiv.

Individualnosti, koja je sama sebi do-voljna i nu`no determinirana razumom i znano{}u, suprotstavlja ôlakovi} zajedni{tvo, kolektivnost u skladu s kuran-skim u~enjem: kako su svi ljudi bra}a, pa merhamet (milosr|e) obvezuje svakog da pomogne onima koji su u nevolji, nesre}i, dok se merhamet proteè jo{ od zlatnog doba Bosne, ali i prije, od vremena samog nastanka islama kao vjere. To zajedni{tvo u romanu Jedinac najbolje prikazuju rije~i Omerage kad uvjerava svoju enu da Tifa-nov Hajro nije samo njegov:

Zna{ taj maksum nijesamo Lokmin malion je i na{e dijete~itavo ga selo na srcu nosi.

Iz posljednjeg stiha ~itavo ga selo na srcu nosi o~ito da ove zajednice, kao {to je selo Lokme, na okupu drì vi{e ono iracio-nalno (ovdje osje}aj, vjera) koje i jeste bitna odluka antimodernizma, da preferira du{u nad duhom (umom, razumom), snove, mitove, bajke i pri~e nad stvarnim ivotom, dakle sve ono {to se zasniva na iracionalnim vrijednostima (osje}aj, intuicija, ma{ta, nagon). I u romanu Jedinac opetuje se ista ideja utopijskog dru{tva na selu kao i u ciklusu novela Lokmljani. (Radnja u oba djela se doga|a u istom selu Lokme, a pojedini likovi su zastupljeni u oba djela kao Tifan, ali kao sasvim drugi karakter). U oba djela problem pojedinca postaje zajedni~ki problem i briga sela koje taj problem poku{ava rije{iti i pomo}i svom suseljanu, koji je baksuz kao Mujo Halvadìja, koji stradava zbog svoje do-brote (Lokmljani), ili svojim pona{anjem (pijenjem, preljubom, tu~njavom, izdajom), kao Tifan, kr{i vjekovne moralne zasade i norme, te ne sramoti samo sebe, nego cijelo selo kao zajednicu. Postoje, imanent-no u ôlakovi}evom stvarala{tvu, dvije opreke koje se provla~e kroz sva njegova djela,a to su opreke starog i novog; prisut-ne naro~ito u romanima Mali svijet, ciklu-su novela Lokmljani i u romanu Jedinac, a to su opreke selo-grad, te opreka izme|u nekada{njeg starog {ehera Sarajva i mo-dernog grada Sarajeva.

U tom modernom Sarajevu, koje je leglo poroka i lopovluka, i sam bijesni

STUDIJE I OGLEDI

36 BEHAR 74-75

Tifan se osje}a tjeskobno (Drhtulji seljak na asfaltu gradskom / ko izgubljena iz svog jata ptica) i jedva ~eka da pobjegne iz njega (Samo zâr i |i|e, samo van, na snijeg / daleko od grada, od vreve i laì).

No i taj njegov ~isti snijeg ocrnio je garavi dim iz crnog vlaka koji nestvarno djeluje u idili~nom seoskom pejzaù da su ~ak i vukovi pobjegli. Novo doba uvijek donosi i novu modu za razliku od narodnih no{nji koje su vje~ne, jer u njima svaki narod izraàva svoju narav prilago|enu krajoliku (u bo{nja~koj narodnoj no{nji tipi~an primjer za to jeste fes).

Za muslimana promijeniti odje}u i obu}i tijesne hla~e, koje isti~u tjelesnost, jeste veliki grijeh, a skinuti zâr jeste grijeh protiv same vjere koja propisuje kako èna treba biti odjevena. I kad suseljani bockaju Tifana kako ~ak u Turskoj Turci ala frank ìve, te da umjesto fesa nose {e{ire, a hanume ne skrivaju vi{e lica, Tifan je mi{ljenja da se takvo ne{to moè dogoditi i u samoj Turskoj, ali nikada ne}e u Bosni, a u samome otkri-vanju lica on vidi veliki grijeh jer, otkriveno lice, je povod pohotniku za kr{enje vjerskog zakona: Ne pogledaj ènu bli`njeg svoga: “Nju (Mejru) otkriti oku pohotnika èdnu / zar skinuti fes svoj, natu}i {e{ir? Nikad!”

Sli~no L. Kllagesu koji o{tro protestira protiv ubijanja na stotine tisu}a ptica, e da bi ene mogle ukrasiti svoje {e{ire ([okant-no je to da su se ta pti~ja pera ~upala iz ìvih ptica da bi {to duè vremena zadràla sjaj i svjeìnu.) i olakovi} se ironi~no ruga ubijanju ìvotinja za potrebe mode: Tako u {eheru gospodske hanume / zimi na se stave krzno li{~je / pa ne zna{ ide li lisac ili hanuma.

Na tragu opreka iz pjesama Umrla je na Vratniku bula i Smrt ~ar{ije: grad sve vi{e raste, a {eher sve manji i na ~ar{iji mrtvoj - nov se diè grad utemeljena je drasti~na razlika izme|u lijepog {ehera, o kojem je Mejra kao dijete sanjala na temelju maj~inih pri~a, i novog modernog Sarajeva kojeg je Mejra neposredno doìvjela i koje je, ironi~no primje}uje ôlakovi}, i samo obuklo ala frank odijelo, tj. i sama arhitektura sve vi{e nosi obilje`ja zapadnog na~ina gradnje:

Ko mlada curica s dvije guste, zlatnepletenice, koje joj niz le|a legleispratila Tursku; u pla~u i strahudo~ekala [vabu - vlastitim o~imavidjela novo Sarajevo u “binama”, ~udnim “trajvanima”, ùrbi,iz starog Saraja poput dìna raste.

U navedenom ci ta tu je veoma antimodernisti~ki znakovit sinonimski par Saraj - Sarajevo kao ozna~itelji starog i novog, no istog grada, te doìvljavanje rasta novog Sarajeva kao ru`nog ~udovi{ta iz bajke – dìna. Vidjela je jo{ Mejra kako gori, nestaje {eher, te kako jangija guta bezistan te kako diù belediju:

Kako su Miljacku u kamen obukliu usko, novo ala frank ruhokada su stegnuli njezin bujni tok.Vidjela je kako ra|ao se korzona groblju starih adeta, esnafa...

I kao {to kaè dobri Salihaga, nekada{nji kazaz, a sada kroja~, osu|uju}i novo i ale}i za starim dobrom:

...od ~ar{ije stare,rahatluka onog, beri}ata, sre}eostala je samo {ala koja bridiko kad àrom pecne{.

Salihaga kudi i na~in stjecanja imetka:

Crkavaju, bolan, adeti, esnafi ,Danas se “sermije” ne stje~u ve} jedu.

uni{tavanjem divljih ìvotinja i sje~om {uma) obiteljska sre}a i nada da }e djeci u budu}nosti biti bolje, te da nema te vjere u druk~ije i bolje sutra: ôvjek bi rado pod ledinu prije / neg odredi Allah...

Tifan sve vi{e postaje svjestan da Sa-rajevo nije kao {to je prije bilo:

ûj, Mejro, kad bi ti znalakakav poganluk, i “fi nte” i “hinle”i kakav “{}uvez” {eher ovaj krijeNe bi, Mejro, si{la u Saraj’vomakar ti stoput na{ Hajrica umro.

Ne si}i u moderno Sarajevo i po cijenu smrti jedinog sina, to je zaista te{ka i stra{na osuda svih vrijednosti novog doba, te bi Tifan najradije iz }usteka pobjegao iz bo-sanskog Babilona u ~istu, netaknutu priro-du i tamo zagrlio medvjede i vukove.

Suprotnost izme|u modernog i starog doba vidi se i u ljubavi, a{iku, jer nekad je bilo sve ljep{e kada bi momak sa sazom u ruci odlazio djevojci pod pendèr, te bi cijelu no} englenisali, sanjali i ma{tali o svojoj budu}nosti, dok su re{etke prozora ~uvale obraz , dok u modernom Sarajevu za ruke se vode i...

Nijedno olakovi}evo djelo nije toliko krcato rije~ima orijentalnog porijekla, koje su kurzivom posebno istaknute, kao roman Jedinac, te se moè napisati jedan omanji rje~nik od rije~i turskog, arapskog, perzij-skog podrijetla. Malobrojni kriti~ari novi-jeg doba ~esto znaju prigovarati olakovi}u da nepotrebno upotrebljava u istom djelu sinonimske parove istog zna~enja kao {to su: {eher-grad, dvori{te-avlija, }uprija-most, pendèr-prozor. Me|utim ôlakovi} je to svjesno radio, on se doslovce borio za o~uvanje svih rabljenih turcizama kao znakova zlatnog doba Bosne za razliku od standardnojezi~nih leksema koji su ozna~itelji novog doba.

On je itekako svjestan da je zlatno doba Bosne zauvijek pro{lo i u svezi i ahlaka (morala), i adeta, i odje}e, pa ~ak u pojavi novih jela, te ôlakovi}, reklo bi se sa stra{}u Pometa iz Drì}evog Dunda Ma-roja, a kroz usta svog dobrog Bo{njaka Salihage, nabraja sve stare jemeke (jela): kadaif, ho{af, jahniju, hurma{ice, sutlija{; pa svoju radost {to moè ugostiti masafi ra Mejru, poredi s jelom:

Eto volim {to ste do{li negPet ar{ina atemina il’ pun zembilj kadaifa.

Znakovita u svezi antimodernizma je uporaba turcizma sermija umjesto standardnojezi~ne posu|enice kapital, kao i suzna~enja koja proizlaze iz suprostavljanja rije~i stje~u i jedu ~ime autor sugerira kako se nekad u stara dobra vremena imetak po{teno stjecao, dok u novo doba kapitalizma mnogi kapitalisti gaze (jedu) sve slabije od sebe jer profi t (cilj) opravdava sva sredstva.

I kao zavr{nu osudu novog doba izri~e Omeraga:

Ovo ti je zeman od laì i pi}aOd kr~me, teftera, politike, hapsa...

Tom novom zemanu suprotstavlja on vje~ne vrijednosti starog doba kao {to su ljepote prirode (koja je sve vi{e ugroèna

STUDIJE I OGLEDI

37BEHAR 74-75

�

Ma seko smisli {to si nafakliBa{ smo danas halvu ispekli i ho{af.

Ponavljam kako je Enver ôlakovi} dobro znao da ono {to je pro{lo, zauvijek je pro{lo pa su ostale samo rije~i iz tog zlatnog doba, te ih treba itekako ~uvati (One su ve}im dijelom sa~uvane jer su danas postale dio leksika bosanskoga jezika).

Moju tezu da se ôlakovi} borio za sva-ki orijentalizam najbolje potvr|uje sam ola-kovi} u neobjavljenoj Knjizi majci, 1942.g., u kojoj on kritizira svoje pjesni{tvo, pa u svezi gore napisanog kaè: “Moje op}enito elegi~no osje}anje u svemu ima utjecaja i na taj jezik, tako da ~esto nastojim zastarjele provincijalizme, samo ako su na{eg jezi~nog korijena i specifi ~no na{i (bosanski), oìvjeti i upotrebljavam ih... U mojim pjesmama, a osobito u prozi, u kojima opisujem svoju Bosnu, mnogo je slaveniziranih turcizama i modernih provincijalizama. Namjera mi je majko, da barem u literaturi sa~uvam jezik na{ih pradjedova, jer on naglo umire... Ipak }u nastojati da pri~am o Bosni upravo tim jezikom. Ti }e{ mi, majko, ne samo oprosti-ti, nego }e{ mi to i odobriti. Neka snaga lite-rarnog djela, njegov stil, sadràj nadomjeste taj jezi~ni nedostatak, kojeg ja ~ak smatram za jezi~nu prednost, a ne za pusto kori{tenje folkloristi~kih boja.” ( E. ôlakovi}, Knjiga majci u: E. olakovi}, Izabrane pjesme, HKD, Zagreb, 1990, str. 393-394.)

Da zaklju~im, u antimodernisti~kom svetonazoru i veli~anju zlatnog doba Bosne, a to je Tursko carstvo, ôlakovi}u je jezik bogat turcizmima najprikladnije sredstvo za usporedbu starog i novog, tradicionalnog i modernog svijeta u svim njihovim o~itovanjima, tj. ôlakovi} je glede antimodernisti~kih pisaca u Bosni (E. Mu-labdi}, S. Kulenovi}) specifi ~an u svojem specifi ~nom obliku antimodernizma koji je utemeljen provotno kao jezi~ni sukob.

Na samome kraju moram ista}i da, iako je ôlakovi} svjestan da je staro doba Bosne pro{lo (tema ve}ine njegovih pjesa-ma), on i tada, kada je pisao Jedinca punih 15 godina (1947.-1962.) vjeruje u Bosnu, u neku samo svoju Bosnu, a {to se u biti i obistinilo poslije ovog zadnjeg rata, posli-je kojeg je Bosna, iako du{manski podije-ljena od strane velikih sila ta to joj je sud-bina kona~no postala samostalna, slobodna i neovisna. Dakle, Enver ôlakovi} nije bio horoz koji je prije vremena kukurikao, Enver ôlakovi} bio je odistinski prorok vlastita naroda.

Sarajevskih hiljadui jo{ jedna no}*

Od ideje Alije Isakovi}a do realizacije epohalnog pothvata,prvoga na bosanski jezik kompletnog izvornog prijevoda

“Hiljadu i jedne no}i”, za koji je Akademik Durakovi} dobioUNESCO-ovu nagradu Sharjah Prize for Arab Culture 2003.

Moj rad na prijevodu Hiljadu i jedne no}i pokazuje, ~ini mi se, kako „velika vremena“ predstavljaju podsticaj za velike radne po-dvige. U periodu koji je nesumnjivo bio najte i u mome ivotu, ali i jedan od najdramati~nijih u povijesti moga naroda i moje zemlje, ro|ena je ideja da se po~ne prevoditi ovo znamenito djelo koje do sada nismo imali u prijevodu sa arapskog jezika.

Negdje u zimu 1992. godine, jedna grupa intelektualaca, me|u kojima sam bio i ja, okupila se u jednoj prostoriji Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, uz dobro zagrijanu pe} na drva koja je u to vrijeme u Sarajevu djelovala gotovo ne-stvarno, bajkovito, neizmjerno utje{no. Jer, dotle su Srbi ve} uspjeli bombardiranjem grada uni{titi sva prozorska stakla u njemu, isklju~iti struju i vodu, gas. Bila je to uisti-nu samrtni~ka om~a oko vrata jednome znamenitom i nedu`nom gradu, humanosti op}enito. U takvoj situaciji, uàrena pe} je imala naro~ito zna~enje, gotovo ritualno i simboli~ko zna~enje za na{ entuzijazam koji se ni~im nije dao ubiti. Danas, sa znatne vremenske distance i u blagodati egzistencijalne izvjesnosti, ne mogu obja-sniti odakle smo crpili tu silnu snagu iako nas je cijeli svijet bezo~no prepustio nadmo}nom neprijatelju, zabraniv{i nam i naoruàvanje. Sve mi to izgleda nekako mitski, nadnaravno. Nije to bilo puko da-vljenje Sarajeva, ve} je to davljenje - time {to je postalo epicentralno pitanje cijeloga svijeta - oli~avalo mitsku borbu Dobra i Zla, a mi smo u Sarajevu – ma koliko to nekome izgledalo ~udno ili samohvalno – oli~avali mitsko Dobro u ~iju pobjedu smo nepokolebljivo vjerovali. Tragedija svijeta a ne Sarajeva je u tome {to ni nakon te pobjede Dobra Sarajevo nije adekvatno nagra|eno i za{ti}eno: tragedija je to stoga {to takav odnos pouzdano indicira kako }e snage Zla u svijetu ba{ nakon Sarajeva dobivati na snazi, podr{ci velikih svjetskih

Pi{e:Akademik Esad Durakovi}

politi~kih sistema i kako }e svijet sve brè i}i u sunovrat.

Dakle, uz takvu vatru, sakupili smo se u razgovoru. Koliko se sje}am, tu je bio Alija Isakovi}, Enes Kari}, Hadèm Hajda-revi}, Mehmedalija Hadì}, mo`da i Enes Durakovi} i dr. U jednome trenutku, obra-ti mi se Alija Isakovi} prijedlogom da po~nem s prijevodom No}i. Svi drugi prihvatili su to na takav na~in da sam imao dojam kako su o tome ve} razgovarali, prije moga dolaska.

Osjetio sam neku vrstu zebnje, kakvu osjeti ~ovjek neposredno suo~en sa zada-tkom za koji nije siguran moè li ga uop}e savladati. Rekao sam:

- Pa Vi znate da je to tako veliki posao da je za njega potreban gotovo cijeli ljudski vijek!

Alija je {utio na moju reakciju, ali vje-rujem ne zbog toga {to je prihvatio moju zebnju i {to je odustao od svoje ideje, ve} je on ina~e bio vrlo {krt na rije~ima u raz-govoru. Ta ideja zazvu~ala je autoritativno, kao da je rekao: Eto, ja tako mislim, a Vi sad vidite {ta }ete!

Kada je nekoliko godina kasnije preminuo od sr~anog udara, naglo i u naponu snage, u punoj afi rmaciji autoriteta, osje}ao sam se istinski pogo|enim; osjetiv{i se na neki po-seban i teàk na~in osirotjelim, pitao sam se gotovo u o~ajanju i blasfemi~no: Za{to nam tako naglo i u~estalo odlaze ljudi koji su nam moralni i intelektualni orijentiri, i to u vre-menu kada su nam najpotrebniji?!

Izbor predlo{ka za prevo|enjeNeko je rekao da prijevod No}i jest

povelik zalogaj za jednoga ~ovjeka pa bismo

TRAGOVI

38 BEHAR 74-75

to trebali uraditi timski – ja, Enes Kari} i Mehmedalija Hadì}.

Svi smo to prihvatili kao rje{enje.Nedugo nakon toga, oti{ao sam u Gazi

Husrev-begovu biblioteku (tada jo{ nisu bili evakuirani njeni fondovi) da tragam za izvornikom No}i. Moglo se na}i poneko izdanje No}i kod pojedinaca u Sarajevu, ali su to uvijek bila neka skra}ena izdanja, a ja sam rije{io da treba uraditi integralni tekst ili ni{ta.

U Biblioteci sam prona{ao vi{e izdanja, ali nijedno nije bilo kompletno. Kada sam ve} po~eo gubiti nadu (Sarajevo je bilo u om~i, kako rekoh, i nije se moglo napolju traìti odgovaraju}e izdanje), ipak sam prona{ao jedan veoma poùtjeli, kao iz poslovice, komplet bula~kog izdanja No}i iz 1905. godine, i uzeo sam ga na revers od rahmetli Zejnila Fai}a koji mi se sa suzdrànim osmijehom jadao kako mu je najteè kad mu do|u profesori da tragaju po fondovima.

Sam u no}imaPo~eo sam prevoditi odmah, i{~ekuju}i

da se jave Mehmedalija i Enes, kako bismo podijelili posao i dogovorili dinamiku rada. No, oni ne samo da se nisu pojavljivali nego nisu ni{ta spominjali ni kada bismo se sreli. Nastavio sam raditi sam. Danas vidim da je dobro {to se desilo upravo tako jer bi to bila mje{avina stilova koja je neprihva-tljiva u djelu takvog zna~aja. Istovremeno, valja re}i da sam uvijek respektirao stilsku rafi niranost Kari}evu, da sam uvijek cijenio njegov tanahni osje}aj za bosanski jezik.

Rizvi}, Salje, Kra~kovski, Maksim Gorki, [agal

U nekoliko navrata, do mene su dopi-rale vijesti kako poznati profesor Muhsin Rizvi} izraàva ~u|enje za{to radim na tome prijevodu kad ve} imamo prevedene No}i. Ja sam se, opet, i{~u|avao njegovom ~u|enju, jer znam da je Rizvi} bio profesor i nau~noistraìva~ki radnik prvoga reda, dostojan po{tovanja. Jedini razlog vidio sam u tome {to prof. Rizvi} nije bio do-voljno upu}en u kvalitet prijevoda koji je smatrao dostatnim. To je gotovo neupotre-bljiv prijevod Marka Vidojkovi}a sa ruskog jezika. Nikada nisam shvatio kako je takav prijevod potpisao, kao njegov redaktor, jedan od najznamenitijih arabista u svijetu – ruski arabist Kra~kovski. Jer, doslovnost

koju je ruski prevodilac Salje zastupao uporno i ba{ po svaku cijenu u velikoj mjeri je unakazila djelo. Primjerice, vrlo frekventne sintagme on prevodi doslovno, pa tako carevi} ljubi tlo izme|u carevih ruku (umjesto: pred njim); on izlazi iz dvorca dok mu briga curi niz le|a (umjesto: ophrvan brigama) i jo{ mno{tvo sli~nih nesuvislosti. Kako je jedan znameniti Kra~kovski mogao potpisati takav prije-vod?!. Valja dodati da je uz njega izdanju napisao uvodni tekst – niko drugi do Mak-sim Gorki.

Kada sam na jednome me|unarodnom nau~nom skupu u Jordanu razgovarao sa ~uvenim ruskim arabistom i disidentom, Vladimirom [agalom, koji je utjecajan u SAD i u Moskvi, o tome ruskom prijevodu No}i, sloìli smo se ve} u prvim re~enicama da je Saljeov prijevod veoma lo{, te da je pravo ~udo kako veliki ruski jezik do danas nije dobio drugi i bolji prijevod No}i. [agal se zagledao u me, {irom otvorenih o~iju., u nevjerici, kada sam mu kazao da sam upravo zavr{io prijevod No}i na bosanski jezik. (Ina~e, [agal se odnosio prema meni s naklono{}u kada je vidio da poznajem rusku arabistiku i da mogu komunicirati na ruskom jeziku.)

Bosanski jezik i pravopisVaàn problem u to vrijeme bio mi je

pravopis bosanskoga jezika, kao i njegov rje~nik. Zapravo, u to kataklizmi~ko doba tek se govorilo o nu`nosti imenovanja bosanskoga jezika (on se do tada slu`beno zvao hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski), o izradi njegova pravopisa, a za pojavlji-vanje rje~nika trebalo je jo{ mnogo vreme-na. Od prof. dr. Senahida Halilovi}a uzeo sam Stavove Pravopisne komisije (na samo 3-4 strane) i to sam koristio kao neku orijen-taciju, jer je izrada Pravopisa bosanskoga jezika bila u toku. Taj jezik bio je u fazi restandardizacije, pa sam i zbog toga bio svjestan delikatnosti prijevoda, budu}i da knjièvna djela tako velikog zna~aja kao {to su No}i imaju sna`nog utjecaja na standardizaciju jezika prijevoda.

Pri svemu tome, u~inio sam jo{ ne{to {to mi se ~inilo va`nim.

Naime, nekoliko desetaka strana s po~etka djela dao sam, u rukopisu, bosanskom jezi~kom autoritetu, Senahidu Halilovi}u, kako bi na oglednom uzorku mogao sugeri-rati neke stvari principijelne naravi. Senahid je vrlo brzo vratio pa`ljivo i{~itani rukopis,

sa mnogo rije~i ohrabrenja: gotovo da nije imao primjedbi ni sugestija.

Ah,ti pjesniciPo{to sam uvijek nastojao da vi{e ljudi

pro~ita moj rad prije objavljivanja, tako sam i ovom prilikom u~inio. Dogovorio sam se sa knjièvnikom Hadèmom Hajdarevi}em – koga smatram ~udotvorcem u bosanskome jeziku – da mi i{~ita cijelo djelo, i to tako {to }u mu davati u „koma-dima“ svoj prijevod; dogovorili smo se da prati ritam moga rada. Me|utim, pro{lo je vi{e mjeseci nakon {to sam mu dao prve stranice teksta i kada god bismo se vidjeli pri~ao mi je kako on to ~ita. Najzad mi je sve postalo sumnjivo pa sam insistirao da mi iznese tekst kako bih vidio {ta je uradio. Tako sam otkrio da nikada nije pro~itao ni jednu re~enicu. Pjesni~ka boemija! Povukao sam tekst sa mnogo gor~ine, osje}aju}i da sam zaista prepu{ten samome sebi.

Nesta{ice pribora za pisanje

U vezi s radom na prijevodu No}i pam-tim jo{ dvije zanimljivosti kakve nisu pra-tile moj rad na drugim djelima.

Naime, budu}i da je rije~ o ogromnom materijalu, ponestajalo mi je papira za pisa-nje jer u opsjednutom Sarajevu ni~eg nije bilo u knjiàrama, zapravo – nije bilo ni knjiàra; sve je bilo na ulici: od knjiga, koje su prodavali neznani ljudi a pokradene su iz privatnih biblioteka, do stalne smrti pod srpskim snajperima i granatama.

U takvoj oskudici slao sam svoju djecu da mi donesu nekakvih formulara iz razru{ene banke na Bistriku (tada{nja Uli-ca Dragice Pravice): formulari su bili pra-zni s jedne strane pa sam na njima ispisivao prijevod.

Drugu pote{ko}u pri~injavala mi je kemijska olovka. Ona zahtijeva malo ja~i pritisak na podlogu, a budu}i da je tekst trebalo ispisivati nebrojeno mnogo sati, i to u jednome silovitom juri{u kroz vrijeme, po~eo me hvatati gr~ u desnom kaìprstu, pa sam mislio kako }e me to ozbiljno ome-tati u radu. Imao sam nalivpero, ali tinta u Sarajevu u to vrijeme bila je, àrgonom re~eno, mislena imenica. Kada mi je prof. Teufik Mufti} donio pola jedine fla{ice tinte koju je imao (polovinu je ostavio za se), doìvio sam to kao rijetko dragocjen dar, a moj uporni kaìprst kao neo~ekivanu relaksaciju.

TRAGOVI

39BEHAR 74-75

�

Nedostatak svjetla i borba izme|u Erosa i Tanatosa

Te{ko mi je padalo rano smrkavanje u zimskom periodu jer sam morao prerano prekidati s radom, ili raditi pri svije}i. Zapra-vo, to i nisu bile prave svije}e, one sa prazni~nom bistrom svjetlo{}u, ve} samo ih sami improvizirali ume}u}i kroz ~ep fl a{ice napunjene jestivim uljem pertlu od cipele – kao fi tilj. Takva svije}a je emitirala u}kastu, zamu}enu svjetlost i silno je dimila, a ni sam ne znam koliko stotina sati sam pisao pri takvoj svjetlosti. [eherzadin svijet dìna i {ejtana ~inio se znatno realnijim u toj sara-jevskoj zbilji: mutna svjetlost svije}a, glad i studen, nestvarna neprijateljska surovost i ravnodu{nost cijeloga tzv. demokratskog svijeta – sve to na jednoj strani, a na drugoj strani – na{ nestvarno snaàn otpor Zlu, na{a sr~anost, rije{enost da se branimo koliko oru`jem toliko i kreacijom i tolerancijom, sve je to bilo zaista vol{ebno, bajkovito, ~udesno i mitski. Stvarnosti u tome svijetu bile su se izmije{ale, obrisi me|u njima go-tovo da su nestali. Te{ko je objasniti nekome – makar i uz najbolju rje~itost i veoma kul-tiviranu imaginaciju – kako se mogao osje}ati prevodilac No}i u Sarajevu u vrijeme kada ga je satirala srpska opsada koliko i ravnodu{nost svijeta. Bila je to istinska bor-ba Erosa i Tanatosa, Kreacije i Ru{ila{tva.

Zbrinjavanje obiteljiZa razliku od znatnog dijela Sarajlija koji

su izmjestili u inostranstvo sve ~lanove svojih porodica (me|u njima i tada vode}i bo{ nja~ki politi~ari), morao sam brinuti o dvoje male djece, o supruzi, ali ne samo i ne u prvom redu brinuti o njima da ne umru od gladi (dva naestogodi{nji sin mi je znao ~esto re}i: „Da mi je doìvjeti da imam hljeba koliko mogu pojesti!“), ve} jo{ vi{e, i jo{ teè, brinu-ti o njima svakog dana, svakog sahata da ne iz ginu, da se ne obogalje. Stra{an je to teret.

Vjera u BogaSje}am se da sam ~esto molio Boga – u

koga sam uvijek vjerovao, ali sam tada shva-tio da se u Njega naro~ito vjeruje kada je ~ovjek u nevolji; nikada u Sarajevu nije bilo vjernika kao za tih godina stalnog suo~enja s patnjom i sa smr}u – molio sam Boga, ba{ usrdno, da mi sa~uva ìvot dok okon~am prijevod No}i, a poslije – nije va`no. I pri tome nisam „folirao“, ve} sam iskreno taj posao shva}ao kao svoju misiju, kao ìvotni

zadatak; eventualna smrt poslije prevo|enja No}i ne bi tako obesmislila moj ìvot.

Molitve su mi usli{ane: doìvio sam, zajedno s porodicom, kraj srpske opsade i me{koljenje svjetske savjesti, a potom i izdanje svoga prijevoda No}i. U Predgo-voru sam zapisao neizmjernu zahvalu Bogu, ali nikada niko ne}e shvatiti – jer to se ne vidi i ne moè se materijalizirati – kako sam svoje srce, neizmjerno napa}eno i najzad ozareno, umivao suzama radosni-cama. Sarajevska borba Erosa i Tanatosa ~ak ni epski nije izreciva.

Kakvi su umovi silnika S obzirom na okolnosti u kojima sam

radio prijevod, mislim da se moè nasluti-ti da moj rad na prevo|enju No}i, zapravo, nije bio obi~an prijevod. To sam doìvljavao kao ìvotnu misiju u jednom nezamislivo surovom vremenu, kada su najve}e sara-jevske biblioteke pretvarane u loma~e. Pamtim dobro, i pamtit }u zauvijek, kako su Srbi sa okolnih planina zapaljivom mu-nicijom zapalili Vije}nicu (Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku), pa sam, rizikuju}i, izlazio na ulicu na Bistriku, gdje sam tada stanovao, gledao to veli~anstveno zdanje u plamenu i doslovno se gu{io u suzama. „Boè, kakvi su to pomra~eni umovi koji namjerno pale biblioteke i onda ih drè pod artiljerijskom vatrom da im ne mogu pri}i vatrogasci!“, govorio sam.

Na isti na~in spalili su i Orijentalni in-stitut, do posljednjeg rukopisa, sa blagom kakvo se ni zamisliti ne da: stotine hiljada historijskih dokumenata, desetine hiljada rukopisa od desetog stolje}a naovamo a me|u njima mno{tvo autografa. Srpski zlo~in na Markalama i u Srebrenici neopisivo je uàsan, ali je isto tako neopisivo uàsan njihov kulturocid, ~ije razmjere nikada ni u bo{nja~kom korpusu, a ni u svijetu, naàlost, nisu valjano shva}ene. Nikada se Srbi i Crnogorci ne}e mo}i dovoljno naizvinjava-ti za svoje apsolutne i svekolike zlo~ine.

Onda sam se vra}ao u svoju sobu, ~iji je jedini prozor ukopan u obalu – napravljen je valjda zato {to se mislilo kako jedan zid mora imati neki prozor iako on nije obav-ljao svoju funkciju – i nastavljao sam ra-diti na prijevodu No}i.

Fantazija i realnost

@elim re}i, dakle, da je to mnogo vi{e od prijevoda: ja sam ìvio Hiljadu i jednu

no}. Katkada nisam razaznavao koji svijet je realan – moj ili [eherzadin. Bilo je tre-nutaka kada me je mo}na matica toga ~udesnog pripovijednog svijeta nosila tako da mi se ~inilo kako nije nemogu}e da su u sve umije{aju dobri dìni pa da po~nu vitlati uspani~ene ~etnike po brdima i da ja pri tome likujem.

Mo`da je neozbiljno {to }u re}i da se i jesu umije{ale neke dobre vi{nje sile, jer je Sarajevo spa{eno usprkos tome {to su mu sve susjedne zemlje i cijela slu`bena Evropa bile namijenile smrt. Na{ duh ot-pora i kreacije – izdrào je i nadvladao.

Prednosti i nedostaci interpunkcije u arapskom tekstu

U prijevodu mi je naro~ite pote{ko}e pri~injavalo to {to izdanje koje sam koristio nije ura|eno po pravopisu modernog, stan-dardnog arapskog jezika. Naime, u tome izdanju – kao u klasi~nom arapskom jezi-ku uop}e – nema nigdje, na nekoliko hilja-da stranica, ni jednog pravopisnog znaka: ta~ke, zareza, crtice, ni~ega (arapski jezik i onako nema velikih i malih slova). Tekst ide in continuo, u beskraj, kao i [eherza-dina naracija. Tu nastaju prevodio~eve silne muke sa sintaksom – gdje po~eti a gdje zavr{iti re~enicu, kako je sintaksi~ki organizirati i sl. Prijevod takvog izdanja (drugo nisam imao na raspolaganju kao pomo} ili nekakvu orijentaciju) podrazu-mijeva i naro~ito teàk redaktorski posao. No, danas mislim da mi je upravo takvo izdanje nudilo i zna~ajne prednosti: nudilo mi je, zapravo, neizmjerne mogu}nosti kreiranja u sintaksi a time i u domenu lingvostilistike. To je golema prednost, i nadam se da sam je valjano iskoristio.

Sretan zavr{etakSa gotovim rukopisom, nekoliko godina

sam traìo izdava~a, budu}i da je projekt zahtijevan u izdava~kom i u knjiàrskom smislu. Iznenadilo me da na moju ponudu rukopisa nije pozitivno reagirao – nije uop}e reagirao – hrvatski izdava~ Nenad Popovi}, iako je Fondacija SOROS odmah dodijelila 50.000 KM, danas 25.000 Eura, kao potpo-ru. Najzad sam sklopio ugovor sa „Ljilja-nom“, ~emu su prethodili tvrdi pregovori sa urednikom Hadèmom Hajdare vi}em i di-rektorom Mensurom Brdarom – negativcem dostojnim kakvog lika iz [eherzadinoga svijeta, iz nekog njenog tamnoga vilajeta.

TRAGOVI

40 BEHAR 74-75

No, prije toga treba re}i ne{to o promociji izdanja. Obarti su bili ~udesni i time su, reklo bi se, na neki na~in sara|ivali sa za-konitostima svijeta u No}ima.

Organizirana je veli~anstvena, kultna promocija u velikoj, vrlo sve~anoj sali Doma Vojske Federacije BiH. Dvorana je bila prepuna, stajalo se na nogama, u doslovnom smislu. Atmosfera veoma sve~ana. Ne bija{e mi moga Alije Isakovi}a, da ga podsjetim na onu ugrijanu pe} u Medresi i na njegovu odlu~nu ideju. On nas je sve napustio, zau-vijek. Bio je to trenutak izuzetne egzaltira-nosti, osvije{}enosti i prosvijetljenosti. Me|utim, i u takvome ~asu, koji je, koliko znam, cijelo Sarajevo smatralo izuzetnim, a izdanje je kasnije progla{eno kulturnim doga|ajem godine, po mnogima i kulturnim doga|ajem decenije – i u takvome ~asu, velim, ostala su mi tri oìljka.

Naime, od dogovorenih promotora, ~ak trojica se nisu pojavili iako su obe}ali u~e{}e na promociji: Haris Silajdì}, Dèvad Karahasan i Ivan Lovrenovi}. Prva dvojica su, dodu{e, poslali svoje tekstove da bi ih neko pro~itao na promociji, a Lovrenovi} nije u~inio ~ak ni to. Naj~udnije je to {to ni jedan od njih trojice nije smatrao vrijed-nim da me nazove telefonom ni prije ni poslije promocije, nikada, da objasni od-

sustvo, da ~estita, da kaè bilo {ta. To je apsolutno neshvatljivo. Osim toga, nije bio prisutan nijedan moj recenzent: jedan je, kao {to sam rekao, preminuo, a drugi se naprosto nije pojavio.

No, promocija je ipak bila veli~anstvena (promotori: tada{nji ministar Fahrudin Rizvanbegovi}, Hilmo Neimarlija, Hadèm Hajdarevi}), jer je samo djelo tako mo}no, tako va`no u povijesti svjetske kulture da je ocijenjena veli~anstvenom ve} ~injenica da se objavljuje njegov prijevod na neki jezik. Osim toga, naj{ira javnost je godi-nama znala (znalo se za to i u svijetu) da radim na prijevodu No}i i on se o~ekivao s nestrpljenjem.

Najzad, vrijedi zabiljeìti jo{ jedan kuriozitet u vezi s mojim prijevodom No}i. Da je u pitanju neko djelo manjeg kulturnog ili literarnog zna~aja, te da nije tako velik izdava~ki poduhvat, ne bih pridavao zna~aj ovome {to upravo namjeravam zapisati.

Naime, djelo je izdato u 10.000 prekrasnih kompleta, ali izdava~ „Ljiljan“ nikada mi nije isplatio ni marke autorskog honorara, uprkos ~vrstom ugovoru, a odnedavno i pravosna`noj sudskoj presudi u moju korist. Pri tome valja re}i da su ljudi koji su vodili Ljiljan“, sa Mensurom Brdarom na ~elu, svi odreda svr{enici Gazi Husrev-begove medrese, {to

zna~i da sam ih na neki na~in smatrao svoji-ma, jer sam i ja iz te {kole. Tako me je dakle, izdava~ bezo~no oplja~kao.

No, satisfakcija je stigla iz svijeta. Budu}i da su No}i najzna~ajnija referenca u mome dotada{njem opusu, UNESCO mi je 2003. godine dodijelio Sharjah Prize for Arab Culture (uz koju ide i ~ek od 25 000 $), a to je, zapravo, priznanje za najboljeg arabistu tokom dvije godine u svijetu.

Sve~anost uru~enja nagrade odràna je, veli~anstveno, u sjedi{tu UNESCO-a, pod blje{tavim svjetlima Pariza (potom i u Rek-toratu u Sarajevu, tako|er vrlo sve~ano). Doìvio sam to kao ~arobni obrt u [eherza-dinoj naraciji. Naime, pokazao se kao istin-ski dug, podvi`ni~ki i sudbinski neizvjestan put od rada na prijevodu u bistri~koj sobici u kojoj je vlaga naprosto curila niz zidove, ukopanoj u obalu, pod mutnom svjetlo{}u pertle natopljene jestivim uljem, do veli~anstvene i jedinstvene pari{ke svjetlo-sti, te li~ne ~estitke generalnog direktora UNESCO-a. To je prenio cijeli svijet.

Eros je jo{ jednom nadvladao Tanato-sa. �

Bilje{ke:* Naslov i podnaslovi su redakcijski

MEHO BARAKOVI]

Dok traje O~ajtraje{ i ti svojom Nagom povr{inom Tijela u menii neka se no} rasulaParfi m u koji si umo~ila neizgovorene Rije~iima miris neke Unutra{nje za~u|enostiPitam se kako si doìvljavala Crninu na Mirogoju

Ovo je jo{ jedna Zagreba~ka jeseni ulazak Neskladau Prostor koji je sada obloèn Pli{anom tugom

I nema Krugai nema Suglasnika po kojima bi mi slala Porukeje li ovo jo{ Jedna ki{na godina dragi Boè moj

je li ovo Raspe}e snene pticeili ipak Ne{to mnogo gorekoga da Pitam

Vrijeme kao da Posustajei ti biva{ Nesretna {to aparat za kafu ne radikao da se Sve Sunovratilo u bezdaniscrtava{ jedno mogu}e Prolje}e Ruòm za usnei Traì{ utjehuu sanjivoj Pra{ini na svojim ljetnim haljinama

Jo{ nismo probali Slatko od vi{anjai to nam je Neoprostiva gre{ka

Na Mirogoju

TRAGOVI

41BEHAR 74-75

�

STOGODI[NJAK PJESNIK TADIJANOVI]

Ovdje se zaista radi o ~udu, o ljudskom fenomenu, izuzetku kakvog se rijetko na|e u ~ovjekovoj “dolini suza”, pa se treba bez himbe radovati {to blizu nas ìvi jedan krepak, vedar i pokretan stogodi{njak Dragutin Tadijanovi}, o kojem je predsjednik HAZU Milan Mogu{ na sve~anom skupu u ovom uglednom hramu hrvatske znanosti i umjetnosti izrekao:

“U svome gotovo stolje}e i pol dugu postojanju sada{nja Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti moè po prvi put obiljeìti stotu godi{njicu ro|enja svoga najstarijega ìvu}ega redovitoga ~lana - pjesnika Dragutina Tadijanovi}a.” (“Fo-rum”, listopad-prosinac, 2005.) I jo{ je uvaèni predsjednik utvrdio da je Tadija-novi} pune 52 godine redoviti ~lan akade-mije, “najduè od ikojega drugoga sada{njega ~lana.”

Me|u “besmrtnike” Tadijanovi} je pri-mljen 30. lipnja 1953. godine. I ba{ koji mjesec kasnije imao sam ~ast s njime raz-govarati. Kao tek diplomirani profesor knjièvnosti te jeseni bio sam se zaposlio u redakciji kulture zagreba~kog izdanja dnevnika “Borba”, pa me urednik Vlado Stopar poslao da “novope~enog” akade-mika kratko intervjuiram, a ja sam tada kod Tadijanovi}a, u njegovu knjigama zatrpa-nom stanu (dvori{na zgrada u Ilici br. 28) ostao duè od jednoga sata, jer se s dobro raspoloènim pjesnikom nije druk~ije mo-glo. Usput sam mu ispri~ao da sam s nje-govom poezijom upoznao se u rodnoj Bo-sni, ratne 1941. kada sam u zeni~koj knji`nici muslimanskog dru{tva “Zajedni-ca” nai{ao na knjigu pjesama “Pepeo srca” (Izdanje Matice hrvatske, 1936), i odmah spontano zavolio Tadijanovi}evu lirsku toplinu i jednostavan ali sadràjan pjesni~ki izraz.

Takav je pjesnik bio i u razgovoru otvoren, slavonski prostrane i tople rije~i, bliske men-talitetu Bosne, kojoj je Tadijanovi} bio kom{ija, jer je gimnazijskih osam godina proveo u Slavonskom Brodu, i sigurno je mnogo puta gledao sa slavonske obale Save prema susjednom Bosanskom Brodu, sjever-noj kapiji ~udovite, i povije{}u bogate zemlje Bosne. Nedaleko Broda Tadijanovi} se i rodio, u Rastu{ju, selu koje je o~ito dobilo ime prema slavonskim hrastovim {umama.

Pi{e:Nasko FRNDI]

Takav ambijent je uz itna polja Tadijanovi}a najvi{e inspirirao u pisanju pjesama.

Budu}i da se mladi {kolarac Dragutin otrgnuo od rodnog sela odlaze}i na osmogodi{nje gimnazijsko obrazovanje, njegovi roditelji su zaèljeli da im sin po-stane inènjer {umarstva, pa je on protiv svoje volje upisao taj studij na Zagreba~kom sveu~ili{tu, razapinju}i svoje probu|ene sklonosti prema poeziji. I tako je izdrào dvije godine, dok se nije usudio re}i ocu da ne èli dalje studirati {umarstvo nego knjièvnost, jer je tada ve} imao vi{e obja-vljenih pjesama u zagreba~kim ~asopisima. To je bio razlog da mu otac odre~e daljnju potporu, pa se pjesnik prelaskom na Filo-zofski fakultet oslonio na vlastite snage, zaposliv{i se kao korektor u onda{njim Narodnim novinama.

glednijih izabranih i sabranih djela hrvatskih knjièvnika.

Ali je odanoga prire|iva~a tu|ih djela nadvisio pjesnik. Iza{lo je mnogo knjiga pjesama koje su iz desetlje}a u desetlje}e ime Dragutina Tadijanovi}a pronosile od jedne do druge generacije hrvatske mladeì. Samo u [kolskoj knjizi objavljeno je vi{e od dvadeset izdanja izbora iz raznih razdo-blja Tadijanovi}eva stvaranja pod naslovom “Srebrne svirale”. Tome je pridonio i osob-no ìvahni Tadijanovi} odràvaju}i stalne kontakte sa {kolama prigodnim knjièvnim druènjima. Odatle je on po~asni gra|anin vi{e gradova u Hrvatskoj, a neke {kole nose njegovo ime. Za jubilarnih ovih dana sam je pjesnik vedro i {aljivo govorio o svom osobnom ~udu, da je u Slavonskom Brodu stajao ìv i pokretan pokraj spomenika i kipa vlastite osobe.

Tadijanovi} je tijekom dugog ìvota stekao atribut omiljenog pjesnika, kako kod svoje brojne publike na knjièvnim susre-tima po {kolama, tako i me|u kolegama piscima, koji ga od milja zovu jednostavno Tadija, jer za svakoga uvijek ima toplu a zanimljivu rije~. Kad se na{ao na kakvom knjièvnom skupu, me|u svojim isto tako ostarjelim knjièvnim poslenicima, znao je re}i: “Lako je vama dok imate mene koji sam tolikim godinama ispred vas...”Takvim i sli~nim rije~ima Tadijanovi} osvaja sim-patije svih ljudi oko sebe. Velika je zasluga Tadijanovi}a {to svojom osobno{}u poeziju drì na visokom pijedestalu, iako je taj anr odavno izgubio trku s prozom, dramom i esejom. Njegova poezija je na visokoj cijeni, zbog jednostavnog, govornog izraza, ali svaka mu pjesma ima iskru svjeè, originalne misli. Jedan haiku dubrova~kog pjesnika Luke Paljetka po mom sje}anju glasi: “Ulicom ide / slavonski hrast / Ne. To je Tadijanovi} “ Kao da je to su{tinska slika Tadijina lika i djela. �

I u protekloj jubilarnoj godini Tadija-novi} se sjetio kako ga je otac nekoliko godina kasnije na samrtnoj postelji pitao: “Ima{ li me ~ime saraniti?” A sin je ocu odgovorio: “Imam!” Jer je bio upravo dobio honorar za knjigu pjesama “Pepeo srca”. I tako je neposlu{ni sin u posljednjem trenutku ìvota obradovao svoga oca. I moè se re}i da je ~itav ivot Tadijanovi}u poezija bila usputno bavljenje, jer nije kao neki pjesnici ìvio boemski nego uvijek je bio zaposlen, nakon Narodnih novina u Nakladnom zavodu Hrvatske kao jedan od urednika, zatim u Izdava~kom poduze}u “Zora”, a najduè, vi{e od dvadeset godina bio je direktor Instituta za knjièvnost i teatrologiju nekada{nje Jugoslavenske, a sada Hrvatske akademije znanosti u umjet-nosti. Na tom poloàju je Tadijanovi} po-krenuo i uredio vi{e od stotinu knjiga naju-

SJE]ANJA

42 BEHAR 74-75

I dràvne vlasti samostalne Hrvatske shvatile su koga imaju u pjesniku Tadijanovi}u, pa je oki}en odlikovanjem osobno iz ruku predsjednika dràve Stje-pana Mesi}a, a predsjednik vlade Sanader primio je Tadijanovi}a uz du`ne po~asti. Tadijanovi} je sjedio do gradona~elnika Bandi}a na proslavi njegova ro|endana. U tom stilu nastavili su i neki forumi, pa Tadijanovi}a smje{taju u prvi red va`nih privrednih skupova, a trebalo bi ga po{tedjeti od tolikih napora, da nam jo{ poìvi ovakav ~io, pam}enjem potpuno svje` i fizi~ki pokretan, iako mu nije lahko, jer se u jed-nom razgovoru tih dana na{alio na ra~un svoje fi zi~ke iscrpljenosti, rekav{i: “Naru~io sam nove noge, ali mi nikako ne stiù.”

Dragutin Tadijanovi} je uz Dobri{u Cesari}a, Gustava Krkleca i nenadma{nog Tina Ujevi}a svoj pjesni~ki vrhunac u hr-vatskoj poeziji dosegnuo u razdoblju od tridesetih do {ezdesetih godina pro{loga stolje}a. Ilustrativni su naslovi njegovih zbirki pjesama: “Sunce nad oranicama” (1933), “Tuga zemlje” (1942), “Blagdan ètve” 1966) itd. itd. potvr|uju}i da je u svojim inspiracijama bio najodaniji svome slavonskome zavi~aju.

A kao prire|iva~ odabranih i sabranih djela ostat }e zapam}en nesebi~nim trudom da svi podaci i datumi budu to~ni, da se ne dogode bilo kakve smislene ili tiskarske pogre{ke. Tijekom dugog rada s knjigama i na knjigama, Tadijanovi} je toliko izvje`bao svoju memoriju, da u svom pam}enju nosi ogroman fundus znanja o pojedinim knjièvnicima, knjièvnim doga|ajima, o ro|enjima i smrtima. U tom sam se uvjerio davnog 29. listopada 1958. godine, kada je ro|en moj sin Dino i kad sam slu~ajno susreo Tadijanovi}a na Zrinjevcu i pohvalio mu se prinovom, on mi je tada rekao: “Tvoj sin se rodio to~no na pedesetu godi{njicu smrti Silvija Strahimira Kranj~evi}a, koji je umro na dana{nji dan 1908. godine u tvojoj Bosni.” “Znam, za gimnazijskih godina u Sarajevu bio sam nekoliko puta na ko{evskom groblju, gdje sam vidio i Kranj~evi}evo vje~no po~ivali{te.” Tadijanovi} je bio ugodno iznena|en i dirnut.

Zahvaljuju}i akribijskoj sre|enosti zna se da je Tadijanovi}eva ostav{tina potpuno prire|ena za budu}e istraìva~e njegova stvaranja i ìvotnog puta. U povodu stogodi{njice slavljenik je bio prebukiran novinarskim posjetima i televizijskim sni-manjima, pa se vidjelo i ~ulo u jednoj reportaì iz njegova stana u Gajevoj ulici

kako stoje fascikli poredani i po krevetu pokojne Tadijine ène Jele, opjevane u mnogo pjesama iz njihove mladosti i zrelih godina ìvota. U razgovoru s novinarima Tadijanovi} je pri~ao i kako se upoznao sa svojom nerazdvojnom ivotnom druìcom. Kao mladi} vozio se vlakom od Slavonskog Broda prema Zagrebu, i na sjedi{tu ugledao samu a lijepu djevojku, u{ao u kupe i rekao: “Vi jedete naran~u!” Djevojka je odgovo-rila: “ Da, ho}ete li i Vi?” Te dvije re~enice su bile dovoljne da se ovo dvoje upoznaju, zbliè i ostanu zajedno osamdeset godina. Novinarima je pokazao prozor s kojega mu je Jela uvijek mahala kada je odlazio Gajevom ulicom prema Jela~i}evu trgu.

kako sam u predve~erje i{aona selski brijeàk, zami{ljen,odakle se imao da pojavimoj tu`ni otac iz rata -

Jecaj, srce, u samo}i.Kad naviru uspomene.U Rastu{ju, kod Svetog Vida.Odavno spava moja baka. I djed i otac pored nje leè.Pod travom i pod ruzmarinom.A \uro, brat moj, na Mirogoju.

Svi odo{e. Svi sad {ute.Mati i sestra u zavi~aju. Daleko, same.Ne ~ujem vi{e ni rije~i, drage, znane.Bijah li doista Ja taj dje~ak.Koji je slu{ao njihov govor?

[uti, srce, u samo}i.Kad naviru uspomene.

[uti srce u samo}i kad naviru uspomene.Al danas treba da iza|e{Iz osamljenostiI krikne{Razlupaj kutiju uspomenaTr~i na raskr{}a.K tebi dopire ubila~ki zveketpreko razlivenih voda u maglamaPrije nego {to uzmora{ ostavitisrp kojim ànje{tr~i na raskr{}a i krikni

Neka te ~uju ùte {umei te{ke crne oranicei lastavice i dimnjacii neka te ~uju koji bez prestanka o{trenoève za klanjeNeka odjekuju dolineNek se zaljuljaju vrhoviTr~i na raskr{}a u zlatnosti suncatr~itr~ikriknirazlupaj

Ta pjesma stara ravno sedamdeset godina i danas pored svoje umjetni~ke ljepote, ima i sadràjnu, aktualnu vrijednost, jer govori o zlim ljudima koji “bez prestanka o{tre / noève za klanje”. Ti ljudi-neljudi porobljavaju na-rode i razaraju prastare vjerske i kulturne spomenike. Ova pjesma pomla|uje stogodi{njaka Tadijanovi}a, ~ije rije~i “kri-kni...razlupaj” kazuju da mu je mladost bila po{teno buntovna, kao {to mu je starost ~asno dostojanstvena, jer iza sebe ostavlja umjetni~ko djelo trajne vrijednosti. �

Na sve~anom skupu u Akademiji sla-vljenik je brojne uzvanike odu{evio krepkim glasom i svjeìm izgledom, ali na kraju i sa svojom darovnicom da ostavlja 700.000 kuna da svake godine Hrvatska akademija nagra|uje najboljega mladoga pjesnika nagradom od 20.000 kuna, da i na taj na~in Dragutin Tadijanovi} ostane u sje}anju sada{njih i budu}ih ljubitelja knjièvne a osobito pjesni~ke rije~i.

Umjetnike ipak pamtimo najvi{e po djelima koja su iza sebe ostavili u korpusu nacionalne i svjetske ba{tine. Iz obimnog Tadijanovi}eva opusa od nekoliko stotina pjesama odabrao sam jednu koja mi se za ovu prigodu u~inila vrijednom da pjesnika predstavi u njegovu humanom anga`manu, i to u ranoj fazi razvoja, kada je trideseto-godi{nji liri~ar bio nabijen ne samo intim-nim nego i op}eljudskim emocijama. Naslov pjesme glasi:

DANAS TRIDESET I PETEMogao bih mnogo da govorimkako sam se na vozu sijena voziou vedru ve~er, leè}i na le|ima,i ~inilo mi se: mrtav leìm, plav, pod zvijezdama -

SJE]ANJA

43BEHAR 74-75

�

Kako razumjeti pjesnika Meha Barakovi}a

Traganje za Simetrijom i Ravnoteòm ili Usamljenost kao splin Sudbine

Watchthe world around youhow importantour all is...

You say, write it all down.How much does my pain go for?Virtue? Merit?...

(Anastazija Flava,Never again alone, 22, 12)

Znao sam Meha Barakovi}a mnogo ranije, ali samo ”preko pjesama”. Prisje}am se, da smo se prvi put ”tete a tete” sreli u Plavu, na jednom knjièvnom susretu u ovom prokletijskom gradi}u smje{tenom tik uz jezero, niè Visitora. Meho je ovdje tek bio stigao iz Trebinja u Hercegovini, kao izbjeglica. Bilo je tu mnogo djece, ena, staraca – ~itave porodice koje su se spa{avale od progona onih istih varvara zapam}enih iz ranijih ratova. Nije to jo{ bio rat klasi~nog tipa, ve} onaj iznenadni ”udar” sa ciljem totalne i brze likvidacije svih onih koji ne pripadaju politi~ko-vjerskoj litiji naroda koji sebe naziva ”nebeskim”.

Meho je, sa svojom uòm porodicom, u Plavu bio smje{ten u sobu 303 hotela ”Plavsko jezero”. Uspio je da se spase i da u Plav stigne samo sa glavom na ramenu. Porodica mu nije izlazila iz sobe, preìvljavaju}i traumu koju je doìvjela do dolaska u Plav. A on bi, povremeno, izlazio na razgovor sa pjesnicima, i sa jezerom, i sa pjesmama koje je mogao da, u pretrplje-nom bolu, jo{ pamti. Sve mu je drugo bilo ostalo u Trebinju, u stanu u koji se uselio neki bezumnik. Meho je alio knjige – svoju veliku biblioteku. @alio je i modru rijeku Trebi{njicu i ne{to {to je pored ove rijeke proticalo kao nepresu{na poetska inspiracija i, mo`da, Ravnoteà i Simetrija izme|u@ivota i kreacije.

I ja sam, pou~en iskustvom, zami{ljao da je Pjesnik Meho Barakovi}, i pored najve}ih muka i trauma, imao ~ast sli~nu onoj Ovidijevoj – da sebi osigura slavu a progoniteljima poniènje.

Pi{e:Alija Dògovi}

Pjesnik Meho se nastanio kod Jezera, izme|u najvi{ih prokletijskih vrhova – u srcu Prokletijskog Exponata. Imao je i tu sre}u, da do|e ovdje, me|u dobre ljude, me|u pjesnike Sandàka, koji su ga cije-nili, slu{ali njegove zapam}ene stihove, pozivali na knjièvne susrete.

Meho je u ovom Exponatu pisao nove pjesme, ali ne bih rekao da ih je pjevao. A mo`da i jeste, ali sam siguran da ih je popjevao u ti{ini i onako kako pjevaju prognani i uvrije|eni. Pamtim, Meho je bio

ljadama jezera. Jeste Meho je romantik, po svojoj poetskoj Svijesti, ali (to samo ja tako mislim) on je i Sljedbenik Sudbine – Pjesnik kojeg Sudbina vodi po Paklu, da Sve vidi i da Sve ~uje. Vodi ga isto onako kao Ver-gilije slavnog Dantea – kroz kristalne sfe-re Velike Poezije.

Mehovo ivotno i pjesni~ko Putovanje, pod okriljem Sudbine, ima svoje razloge, motive, uzroke. Preìvjev{i trebinjsku (od-nosno bosansku) Kataklizmu, skrasio se, mislio sam, u Prokletijskom Exponatu, koji je trebalo da bude njegova Punta Amica, gdje se miris borova rastvara na mediteran-skoj svijetlosti i toplini. No, Meha je, po-novo ista ona Su|aja ili Vila pjesni~kog Parnasa, {~epala za ruku i odvela ga na Sjever – da slu{a Sjeverne sirene, i da svoj bosanski karasevdah odboljeva ba{ u Bol-lnäsu, gradi}u kod Geteborga, koji i sam boluje – od Ljepote. Tu se Meho zaustavio, da ìvi svoj melanholi~ni pjesni~ki ìvot, pi{e Pjesme, ma{ta i ~ezne za mediteran-skim suncem, Mostarom i Dubrovnikom.

Dok pi{em ove redove o Pjesniku Mehu Barakovi}u, sve mi se ~ini da prepri~avam njegov lirski Parnas, njegovu Poetiku od Prve Pjesme do onih iz stokholmskog poetskog Kruga.

U su{tini ìvota i pogleda na Svijet i postojanje Svjetlosti i kao prirodni i kao pjesni~ki fenomen – onaj izma{tani od prve ljudske spoznaje do dana{njih fi lozofskih i znanstvenih Znanja i Otkri}a u Sebi i izvan Sebe, kao u Fatamorgani Stokholm iznutra, jer Sarajevo }e uvijek pjevati; dakle u su{tini ìvota Pjesnik Meho je pjesnik osobite i virtuozne lirske melanholije, Pjesnik gorke Tuge i latentnog nihilizma.

Ponekada mi se u~ini da Pjesnik Meho i ne pripada totalnom nihilizmu i subjekti-vizmu lirskog sentimenta. Jer je on i epska gromada, koja postoji i koja epskim jezikom pripovijeda svoje ronsarske sonate i elegije, jezikom epske i herojske pjesme u kojoj je primijenjena lirska struktura i lirska lingvi-stika. To je liriko-epika ~iste gramati~nosti, vi{ega jezi~kog reda i vi{e polisemi~ne

osobito hrabar, vidovit i optimista. Smijao se otmjeno i ~ovje~no, raspravljao o Poeziji. Ovdje, u Plavu, napisao je nekoliko knjiga Poezije tokom 1994. i 1995. godine, sve do svojeg odlaska u [vedsku – visoko gore, bliè Stockholma i u Stockholm.

ûo sam, zatim, da je Meho sa porodi-com, i grupom izbjeglica otputovao u [ve-dsku, u ovu sjevernu Veneciju koja od Malmöa do Kerune plovi na Baltiku i hi-

STUDIJE I OGLEDI

44 BEHAR 74-75

funkcije jezika. To je jezik sintagmatske organizaci je , mjest imi~no i jezik nadrealisti~ke spojivosti i nadrealisti~ke metafori~nosti u simbiozi sa simbolizmom i ekspresinizmom. Simboli i ekspresije poetski se realizuju u semanti~kim konsti-tuantama, gotovo Simetri~no i u Ravnoteì poetskog govora.

Moè li se govoriti o Pjesnikovoj (Meho-voj) poetskoj depresiji i povremenom silasku u nihilisti~ke monologe i misaone dileme? Pa to je Poezija, to je Sklad ìvota sa Stvarno{}u. Elegi~ni manifesti su odraz pjesni~ke kulture, humanosti, saradnje sa onima koje prate rituali grube stvarnosti. Tako je kada je Pjesnik dio narodnog Tijela i na-rodne Misli. A Meho jeste. Zato je njegova Poetika kolektivna Bol i kolektivna Misao.

Mehov, neformalni, nihilisti~ki apsurd ima svoje duboke korijene, za~et mo`da jo{ u djetinjstvu, u nekoj neshva}enoj so-ciosredini ili u strahu od Neizvjesnosti i Otkrovenju onoga {to se moè ôvjeku de{avati na Putu ka Svijetlosti vedskoga Boga Vi{ne iz Sanskrta. Ima u ovo sumnje, jo{ od prve zbirke ”Dvoje”, jer odmah poslije ovih stihova uslijedilo je mladala~ko osipanje (zbirka ”Osipanje”), da bi kasnije postalo jo{ hladnije pod nebeskim svodom (zbirka ”Nebeska studen”). Naravno, ovo je samo u identitetu naslova, ali nije sve crno. Uskoro je zaùborilo i zapjenu{alo toplo more pred Dubrovnikom. Pjesnik je trubadurio Stradunom, dive}i se ljepoti ènskih tijela, kao Pablo Neruda (vidi: ”Tijelo ène”).

E, moj Pjesni~e Meho – tako je to sa Ljepotom. Od gledanja Ljepote usred Za-greba, me|u toliko ljudi, umirao je Tin Ujevi}. Umirao je i Mato{ zapisuju}i onaj provokativni naslov ”Cvijet na raskr{u”. A tek {ta da se kaè za Musu ]azima ]ati}a. A ti, Meho karasevdalijo, lijepo zapisa ”Ova ûdesa // kojih je puna stara ljuba-vna ~itanka // i nama se Doga|aju // i mi u njima Sagorijevamo” (”Stockholm iznu-tra”, 74). Ti zapisa i ovo: ”...samo si Ti // Realnost // u koju vrijedi biti Zaklju~an // do same Smrti zaklju~an” (”Stockholm iznutra”, 104).

Pjesnikov egzodus stvarao je Druga~ije Mi{ljenje i @ivljenje: druge sredine, druga mora, drugi ljudi i drugi jezici. Ali, sve je to novi materijal za Novu i Druga~iju Poe-ziju, Nove boje za Nova Platna slikara Meha Barakovi}a – od Plava do Stockholma.

Pjesnikov (Mehov) pesimizam se umnoàva, te~e kao rijeka ”Izme|u Plava

i zaborava”, ”Plavska zvijeri” i ”Legitima-cija raseljenog lica”, pa dalje – do ”Oku-pljanja sebe”. Bollnäs je postao Bolest, a u njemu bolan leì Pjesnik Meho-aga, isto onako, od karasevdaha, kao onaj pa{a na Bosforu.

Romantik je Meho, velim, klasi~an Bajron. Po svojoj pjesni~koj ma{ti prebira davne Snove i Uspomene – traì Izgubjeno Lice, sve iz stiha u stih, iz etimona Rije~i i Sje}anja.

Na Meha se ne treba ljutiti, {to se utapa u Dubine Melanholije, jer je to njegov Simetri~ni Arhipelag, to je njegovo More kojem je ~itav ìvot plovio. To je Sudbina svih dobrih pjesnika. Bajkovito re~eno: u tom Moru je [koljka, u njoj Biser, a u ovom ~udesnom Svijetu – jedina iskra Svijetla, dovoljna da obasja ”îstu Ljubav sa Rje~ju u Istini”, dakle cijeli Kosmos, Pjesmom za Ljude.

Generalni cilj ovoga eseja je pristup umje tn i~kom d i skur su na jnov i j e Barakovi}eve knjige Poezije ”Stockholm iznutra i druge pjesme” (NIK ”Kujundì}”, Lukavac, 2005). U [vedskoj je ovaj bosanskohercegova~ki pjesnik objavio nekolike knjige Poezije, {to argumentira da on, i pored mogu}ih klonu}a u egzilu, ne ispu{ta iz ruku svoje mo}no kreativno pero i istrajava na trnovitom Putu koji su mu Muze lijepih umjetnosti ostavile kao Sudbinu.

Ima u ovjekovom ivotu neda}a, spo-ticanja, prepreka svakojakih, ali Pjesnik Meho se predstavlja kao ôvjek koji je

uvijek na ~vrstom osloncu, pa ma gdje bio: na mediteranskom jugu ili balti~kom sje-veru. On umije da trpi, ponekad i da opro-sti – ~ovje~no, ali je uvijek ta~an i spreman da se osorno ustremi na nepravdu, nekul-turu, povr{nost, nemoral i politi~ko profi -terstvo zagriènih lakrdija{a i nacional egzibicionalista, koji ga gone jo{ od Tre-binja i one Pjesme kojom je udario po nosu sve kreatore ne~ovje{tva.

Najljep{e {to moè Pjesnik da podari knjièvnoj kulturnoj historiji to su one Pjesme o Mostaru i Mostovima, {to ih Meho ispisa Gore – na sjevernim razglednicama od Stockholma do Bollnäsa, koje osmisli u zbirci ”Nikada ne}e{ razumeti za{to sam zaljubljen u Mostar” (Orebro, 2000). Pro~itavao sam ovu knjigu vi{e puta i poku{avao da razumijem Pjesnika, i razu-mio sam ga – njega i njegovu Poetiku, njegove Simbole, njegove Ispovijesti, i sve drugo {to ~ini umjetni~ku ljepotu poetske strukture, poetskih sadràja i poetskog jezika. Razumio sam Pjesnika Barakovi}a, jer sam ovu Knjigu izabrao da je sobom ponesem ~ak i na Mjesec – ako mi se to desi. Iz ove Knjige sam ekscerpirao i Pjesme za do sada najkompletniju i najhistori~niju Antologiju bo{nja~kih pjesnika Sandàka i Kosova. Pjesnik Barakovi} je ovdje gost s najve}im po{tovanjem. Tako|er, nekolike pjesme iz ove Knjige inkorporirane su me|u tekstove najljep{ih primjera bo{nja~ke knjièvnosti – za ~itanku ~ije je i simboli~no ime MOSTOVI – ~itanka za deveti razred. Svakako, sa razlogom, jer su Bo{njaci, i njihovi pjesnici, uvijek bili kreatori histo-rijskih, kulturnih, humanisti~kih spona i veza sa svim narodima Svijeta. Kao Stari Mostarski Most, kao svi bo{nja~ki mosto-vi, tako i Mehovi mostovi...

Nova Barakovi}eva Knjiga Poezije ”Stockholm iznutra i druge pjesme”, pro~itana i shva}ena, ispoljava se kao slika unutra{njih zbivanja u psihopoetskom pro-storu Pjesnika koji gleda i spoznaje kroz prizmu vlastitog ìvota i doìvljavanja svijeta i Svjetlosti. Sumarno konstatovano, to je knjiga o ljudskom i fi zi~kom bolovanju u Bollnäsu, na sjeveru Evrope. Hladno je, tamno je, ìvot se osipa, nema mostarskih prijatelja, nema Dubrovnika... To je, afi r-mativno, ”T’ga za jug”, o kojoj je pjevao i Ko~o Racin, o kojoj je pisala i Isidora Sekuli}. To je, tako|er, i Nostalgija za balkanskim pejzaìma, djetinjstvom, Trebi{njicom, hercegova~kim stelama, kulturom druga~ijom od sjeverne – nor-

STUDIJE I OGLEDI

45BEHAR 74-75

�

dijske, zaklju~ane pod devet katanaca, sebi~ne i uvu~ene u samo}u. Pa se sve to Pjesniku Mehu Ju`njaku sklup~alo u du{u, u Neminovnu Muku, u Ti{inu metala bez zvuka. Sve je Druga~ije, sve je neko Dru-gi – konstatuje Meho u Pjesmama iz Bol-lnäsa, Boluje i Pjesmi kazuje.

U ovoj Mehovoj Poetici Svijet je gledan iznutra, sve od zvuka do boje, od dru{tvenog hermetizma do Straha od Usamljenosti. Bojim se da je Strah postao stalni Problem u Pjesnikovom egzistencijalnom prostoru. Pitam se, da li je taj Strah nanio u pjesniko-vu Du{u neki Vjetar sjeverac, ili ona Ki{a {to pada u Bollnäsu, ili Ne{to Drugo i Druga~ije. A jeste Ne{to, {to je, mo`da, Meho ponio iz Zavi~aja u onoj izbjegli~koj bo{~i – u Zave`ljaju. Bio je Rat, bilo je Strahovito, Ne~ovje~no, Sve pod okom Kame, pod Rukom Zla. Tako je Strah u Mehinoj Svijesti bio njegov Pratilac od djetinjstva do dana{njih Sijedih vlasi u vijencu oko Glave.

Bodlerovski odnos prema @ivotu, pre-ma stvarnosti i prihva}anje umjetnosti kao govora i pona{anja, uklju~ivanje umjetno-sti u stanje Svjetskog, i Svog, Duha; usmje-ravanje oponencije na Normalan red u sociolo{kom korpusu Savremenog Dru{tva – stvorilo je kod Meha Pjesnika uslove za transverziju Sopstvenog, retori~kog, naboja Nesimetrije u Du{i, te promovisanje Sim-bola i simbolizma u refl eksivnim poetskim referencama, u Jeziku i prijelazu iz Jezika normativne gramatike u Jezik simbola i traganja za Simetrijom i Ravnoteòm.

Iz Mehove poetske simbioze simboliz-ma, espresionizma i bajronovske romantike oplodio se u njegovom Misaonom fenome-nu i Poetskom izrazu osobiti stil, onaj po definiciji Boaloa: ”Style et l’ homme”, dakle: stil je sam ~ovjek – Mehov stil je li~no Meho, ondje gdje su mu rije~i ispi-sane po~etnim velikim slovom i gdje im je data nova Dimenzija (zna~enjska i funkcio-nalna, strukturalna, fonolo{ko-zvukovna). U tom stilskom diskursu nastala je Meho-va metafora – originalna, nadrealisti~ka, jednoleksemna, imeni~ko-pridjevska, in-terverzivna, a muzikolo{ki – zvu~no opo-nentna, zvu~no antonimska, obru{avaju}a, nekonvencionalna.

U diskursu stilske orijentacije, Mehova poetika je originalna, i duboko li~na, s atributom vrhunska, onako kako je za Maka Dizdara promovisana vrhunska stilistika govora ste}aka. Makovi poetsko-jezi~ki ste}ci, sintakseme okamenjenog sadràja

i forme – ispisane su u pjesmi kao po hercegova~koj sedri. To je znakovlje onih koji su Bogu prilazili poklonima sa jezika, vedama sa znakovima Vje~nosti. I Mehove poetske Simetrije i Ravnoteè stilisti~ki se integri{u u govor sa stola~kih ste}aka, i sa stela na kojima su ispisane rune po ostrvu Öland, u Balti~kom moru, uzdu` [ve-dske.

I Meho je jedna gromada, jedan veliki ste}ak, pa bilo gdje da ga ona njegova Sudbina pobode – ostat }e uspravno, kao hercegova~ki ste}ak, jer je nastao iz Ste}ka, i Bilja, i Modre Rijeke, i Pjesme Sevda-linke... Bilo gdje da je, u Tu|ini ili na balkanskom jugu – On je u Zavi~aju, u Svojoj Ku}i, dakle u Svojoj Pjesmi. Pa ne tuguj Meho, pruì Ruku da te Pjesma vodi Tamo gdje je mjesto Pjesnicima.

Cijela je [vedska Mehova, i onaj Vjetar, i ona Sjeverna Ki{a, i sve to {to snijeì od Baltika kod Malmöa – do Kirune. Sve je Mehovo: Trebinje i Modra Rijeka, Mostar i Radimlja, i Soba 303 u Plavu, i sve one Zvijeri u Prokletijama. Sve – bez poetskog stereotipa.

[ta su to Mehovi Simboli?[ta su to Mehove Metafore? Mo`da nikada ne}u mo}i da ih i{~itam

i shvatim. Pa kako, onda, razumjeti Pje-snika, kako napisati najbolji esej. Pi{em li ja ovo sada impresionisti~ki – pi{em? @elim, zaista, da napi{em najljep{i esej o Poetici Meha Barakovi}a, o svim njegovim Knjigama. Motivisanost me ne napu{ta odavno – da napi{em esej o Mehovoj Poe-tici i Mostarskom Mostu, o tim ljudinama: gdje Meho povezuje Sjever i Jug, a Most Istok i Zapad. Obojica ìve @ivot sa Pje-smom i u Pjesmama. Pripalo mi je osobito zadovoljstvo da pi{em o njima dvojici – kao o ~udima Svijeta. Shvatio sam da imam i razloga za pisanje, jer ”Pisali to na Kame-nu, pijesku, papirusu – pi{emo ga za Vje~nost i Neprolaznost”. @elim da napi{em najbolji esej o Mehovim Mostovima, onim u Knjizi ”Za{to volim Mostar...” O tome koliko Meho voli Mostar, i njegov Most. Koliko ja volim taj lijepi Most!...

Motivistika je osobita psiholo{ko-emo-tivna mapa ukupnog Poetikona Pjesnika Meha Barakovi}a – razu|ena i vi{ezna~na, sa~injena od subjektivnih niti njegovih Pogleda na Svijet, pretvaranih, onom Rijekom kojom te~e @ivot, u Simbole, poneka u one Stra{ne Simbole i Krikove koji iska~u iz Simetrije i Ravnoteè. Po-nekad izgleda da je Mehova motivisanost

evropski bol – ne{to {to bi moglo biti tipi~no i ostalim evropskim, mo`da i svjetskim, pjesnicima savremenog doba i savremene poetske misli i kulture. Da li je to obnova neoromantizma i svjetskog bola u vihoru novih ratova i psiholo{kih kriza unutar svetskog globalizma? Da li je to neizvje-snost u kojoj se nalazi dana{nji ôvjek i njegova kontroverzna Li~nost? Mogu li Pjesnici izmijeniti Svijet, urediti planetu Zemlju, ili nekoj Ljepotici pokloniti Srce u nekom Vrtu Ruà i u~initi Sebe i Nju v je~nom ig rom Sv i j e t l a i Va t re . Razumijevaju}i Mehove poetske motive gdje on ~ini sve da izmijeni Postoje}e Stanje, prije fi zi~ke smrti – i, zapravo, da ne bude Nje: da ôvjek ostane vje~ito ovakav kakav Jeste, i ovdje gdje Jeste, da ne ostari i da se sa njega ni{ta ne Osipa i ne rastvara u alhemiji @ivota. Jer @ivot je Lijep, i neka ostane Lijep; neka i u Boll-näsu bude kao u Dubrovniku ili Mostaru, neka @ena bude onaj Poljski Cvijet kako bija{e sro~eno u jednom plavskom antro-ponimu, i neka Jezera dobijaju imena Lije-pih èna – kao ona Anastazija Flava.

Dakle, Meho je ôvjek od Adema s prisutvom Have – da se tu ni{ta ne izmije-ni, sem onaj smokov list – da ujesen otpa-dne. Prolaze Stockholmom, Bollnäsom, Geteborgom... lijepe Eve duge slamnate kose kao rukoveti bosanskog zrelog ìta, vazdu{astih o~iju i bijele prozirne puti. Aman, Jarabi, Ljepote! I te{ko je Pjesniku Mehu, vrlo te{ko.

Ljubav je osobito eksponentan motiv u Mehovom ukupnom Poetikonu, pa i u lirsko-dramskoj ~aroliji ”Stockholm iznutra i druge pjesme” ispisivan po onoj strani mape iz ôvjeka koja se naziva Unutra{nji Svijet Tame i Svjetlosti. Ljubav kao motiv traje u nelite-rarnoj i literarnoj tradiciji svih naroda kao internacionalni i vje~ni logos, pa se otuda on inkarnira, u poetskom logosu Pjesnika Meha Barakovi}a kao u vedskoj religijskoj fi lozofi ji. U Mehovoj poetskoj paradigmi ovaj motiv je ljudski, prirodan, bo{nja~ki i karasevda-lijski, begovski – ~ist kao lijepa Rije~, diskre-tan i nepohotljiv. Nije platonski, ali je ivotan i zadivljuju}i. Pripada onom Uzvi{enom logosu u umjetnosti, dakle lijepom (estetskom) bilo kao romanti~na ili realisti~na formula. Otuda i ona erotska leksika, lingvostilemi u funkciji govora Erosa za~aranog Ljepotom, kao: ljubi~asta vatra; za{to ljep{i dio Mene // vi{e ne ìvi u tvome Glasu; ja nisam mogao da Naslutim i Razumijem // krhku liniju tvoga Tijela; jer Ne{to ljekovito bi mogla

STUDIJE I OGLEDI

46 BEHAR 74-75

staviti // na Ranu // na Du{u koja bi ponovo da zapjeva; Zapaljivi smo... // kada je Rije~ o Ljubavi // i Ljubavnoj Groznici... // mo`da ljubav... // ostane i poslije nas // kao Uspo-mena i Ostrvo u Sredozemlju; u tvojoj Uspo-meni // spavam; dok si danima na klaviru // Uvje`bavala // pla~ mora pred Dubrov-nikom...

I koliko jo{ mnogo lijepih metafora i ~udastvenih stilema koje gospodare u strofa-ma ove Mehove knjige zaljubljeni~ke otme-nosti i govora saètog u sintagme i monore-me umjetni~ke mjere. italac }e imati zado-voljstvo da ih u Mehovoj Poetici sam prona-lazi, prema svojem ukusu i afi nitetima, da ih zapam}uje i oslu{kuje njihovu zvukovnu i jezi~ku (lingvisti~ku) polisemiju.

U ovoj Mehovoj knjizi Poezije nagla{ena je afirmativna i ona druga komponenta motiva iz diskursa Ljubav: to je njegova Nostalgija za Dubrovnikom, Mostarom, Prijateljima, morem... U pjesmi ”Sje}anje” apoteozira Uspomene na Dubrovnik: ”ja jo{ ìvim na onim divljim plaàma // rasko{nog Dubrovnika // i moga sada ve} Starog tijela”. Obavezno, u tom slikarskom prostoru, na tom platnu, je Njeno Veli~anstvo @ena: ”sa ljep{om stranom tvoga ìvota // ho}u da se susretnem Uspomeno moja //@eno moja draga uspomeno // moja”. Pje-snika jo{ nosi na krilima ma{te ”gustina mora pred Dubrovnikom”. Pjesnik se pita i ”Za{to sam zaljubljen u Stockholm // (a) za{to mislim na Veneciju...” Mo`da zato {to ”@ena koju volim // @ena koja ìvi u mome vidu // Mo`da ìvi u Stockholmu... // u Krugu nejasno}e”...

”Za{to ba{ Stockholm... // ûdesa... // Nestvarno”!...

Onaj Glas Iznutra: ”Glas je rekao da te vi{e Nema”, preìvio je samo Sluh ”iz koga izrasta Tre{nja” – ”Ti bi rekla Japanska Tre{nja”... U jednom naslovu Pjesnik kon-statira: ”Gradovi su kao mala ~udovi{ta”, u~estvujemo u njihovom ìvotu Iznutra: Stockholm, Bollnäs, Trebinje, pla~ mora pred Dubrovnikom, Mostar i Prijatelji…

Pjesnik Meho Barakovi} je ôvjek sa puno Prijatelja. Imao ih je svuda gdje je boravio. O njima pjeva u svojim poetskim kazivanjima, apostrofi raju}i ih po imenu i prezimenu, a naj~e{}e u latentnim aluzijama i epitetskim stilskim formulacijama. Sve {to je u Krugu Pjesnika Meha treba da je Prijatelj, da se tako ophodi. Iz Kruga izlaze samo oni koji ne posjeduju ljudski razum niti Du{u. Oni su dio dru{tvenog smetli{ta. Meho se od njih distancira i svojim stilom ivota, mo`da

~ak i svjesnom usamljeno{}u i bojkotom netolerancije. Mehovi prijatelji su intelek-tualci, pjesnici zaljubljeni u Pjesme, gra|ani – njegovi po{tovaoci, kao {to je ona ”Gospo|a Jonsson // gospo|a Elvira Jonsson // vrstan poznavalac moje pjesni~ke Du{e”. Meho je najsve~anijim poetskim manirom obiljeìo i sedamdeseti ro|endan sarajevskog Pjesnika Izeta Sarajli}a, onako kako to moè samo dobar ôvjek i Pjesnik dobrom Prijatelju. Srda~nim tonom Meho }e ispisati svoj hro-nogram Prijatelju: ”i traje{ u Meni // dok ja ìvim u {vedskoj hladno}i // u Bollnäsu // i sve ~inim da se ljubi~asta Vatra ne ugasi”...

ôvje~nost je stalni motiv u poetici Meha Barakovi}a. Gdje se god u pjesmi obra}a ôvjeku i njegovom Univerzumu, on to ~ini s ljudskim osmi{ljenjem upotrebljavaju}i i stileme kojima se apo-teozira ôvjek, izdvajaju}i ga iz Pra{ine, odvajaju}i ovjeka od Ne~ovjeka i Taloga – od onih ”sa Dna”, kako je postupao Mak-sim Gorki, odvajaju}i ih od onih ”ni{~ih”, kako je postupao Dostojevski. Pjesnik Meho zna Vrijednost ôvjeka, zato sve {to je ôvje~no i humanisti~ko, iskazano je u odgovaraju}oj leksici, lijepom metaforom, napisano velikom po~etnom grafemom ~ija je i pravopisna i semanti~ka funkcija da osmisli simboliku, stilsko-leksi~ku supsti-tuciju i distinkciju, poetski govorni postu-pak, dakle, upotrebu jezika u umjetnosti. A to Meho dobro umije i ~ini u svojoj poetici – u svojoj originalnoj umjetnosti.

Iz poetike Mehe Barakovi}a, osobito one u knjizi ”Stockholm iznutra i druge pjesme” ~ini se da su Strah i Smrt u izvjesnom smi-

slu motivi od klju~nog ranga, moè se re}i i Key words jednog dijela njegove opsjed-nutosti. Tako|e se sti~e utisak, neka bude i povr{an, da su ovi upotrijebljeni pojmovi i neka vrsta stalnih motiva. Ja, ipak, mislim druga~ije od onoga {to se nudi kao razlog za sumnju. Mogu da tvrdim da ovi pjesni~ki pojmovi stoje samo u funkciji poetske stili-stike i pjesni~kog manira, osobito rekvijemski leksem Smrt. Pjesniku je, svakako, znana ~ovjekova egzistencija – i {to je, tu je. Jeste Strah ne{to {to je pjesnik doìvio, vidio, sa njim se sukobljavao o~i u o~i, pobje|ivao ga, preìvio ga. Nije se Pjesnik osuo iako su ~inili da ga slome u Trebinju i od Trebinja... Meho je ostao nesalomljiv – i kao ôvjek i kao Pjesnik. On sada, kao aed, pri~a o tom Strahu, o Smrti, o Osipanju. Ovi pojmovi, i njihova motivska semiotika, su rje~nik sti-lske funkcionalnosti. Jer Meho Pjesnik Traje, a bi}e ga u Trebinju, Dubrovniku, Sarajevu, u Plavskom Akropolisu – i poslije Stockhol-ma i Bollnäsa.

Stilistika Pjesnika Meha Barakovi}a je specifi ~na, originalna. U nekom smislu i racionalna i racionalisti~ka. Fenomen zva-ni racio gospodari Mehovom Poetikom, govorom, ~istotom leksike, stihorema, redom stilema i njihovom kristalnom izbru{eno{}u. Nema se {ta skinuti sa nje-govog poetskog jezika, nema patine niti besmisla, nema ni{ta za {ta bi se moglo re}i ”ni manje ni vi{e”. Sve je na svojem stilo-genom mjestu.

U funkciji dobroga stila Mehove Poetike je i struktura njegovih poetskih zapisa, njegovih Pjesama. Odsustvo znakova in-terpunkcije je samo formalno i elemenat spolja{njeg (vizuelnog) smisla. Inter-punkciju u Mehovoj Poetici zamjenjuje intonacija, {to je najva`niji muzi~ki sem u svakom knjièvnom tekstu, osobito onom lirskom, emotivnom, emocionalnom, fi gu-rativnom. Intonacija je fon svake lekseme, sintagme, stiha. Vertikalni red stihorema, silabi~ka raznovrsnost (po duìni stiha), uspostavljanje semantema po emotivnom govornom sistemu – po muzi~koj skali lagano – ubrzano, nisko – visoko, u funkciji je emocionalnog govora i dramskog doìvljaja poetske jedinice, fonolo{kih i fonetskih jedinica, re~eni~nih konstituana-ta, poetske slike. Ovdje se, u Mehovom Poetikonu, suptilno dodiruju stihovane strukture sa proznim – dakle, simbioza dva umjetni~ka postupka.

Osobit stilski postupak Pjesnika Meha Barakovi}a u knjizi ”Stockholm iznutra i

STUDIJE I OGLEDI

47BEHAR 74-75

druge pjesme” jeste upotreba stilema koje u svojem leksi~ko-sintagmatskom polju sadrè slikovnost boja. U ovom diskursu boje se imenuju klasi~nim leksi~kim oz-nakama, ali naj~e{}e se imenuju metaforom, metonimijom, komparacijom, likovnom asocijacojom, i sl. Tako pjesnik za poetsko osmi{ljavanje boja i njihovu integraciju u stilogene konstituante Pjesme upotrebljava, vrlo ~esto, semanteme: ljubi~ast, Mutan, Osipanje, Nje`nost, Bolest, Tijelo (imagi-narne ène), Simetrija, Ravnoteà, smrt, samo su ribe bezbojne... Eto, i to su poj-movi za imenovanje boja i njihovih stilskih valera u Poeziji Meha Barakovi}a. Jer pjesnik ima i druga~iji fonolo{ko-morfolo{ki dojam o bojama, on stvara poetiku jezika i njegovu sinonimiju i polivalenciju. Adèktivska i epitetska odrednica ljubi~ast upotrijebljena je vi{e od deset puta, ali uvijek u novoj i druga~ijoj funkciji i stilo-genoj distinkciji. Tako, u sitagmatskoj strukturi, stoje stileme: ljubi~aste Misli (str. 24), ljubi~asta potreba (28), ljubi~asta Vatra (36), ljubi~ast pjev (38), ljubi~asta Bol (42), ljubi~asto Osipanje (48), ljubi~aste

Neizvjesnosti (54), o Ljubavi onoj sanjivoj i Ljubi~astoj (68), svjetlost Ljubi~asta (76), ljubi~astih Ruku (80), itd. Semiotiku boje imaju i stileme tipa: ruke-svjetlost. Jer svjetlost nije bezbojna, kao {to ni Barakovi}eva Poetika nije bezbojna. Ona ima svoju Du{u, svoj Fluid, svoj Ritam, @ivot... Ona je u pokretu, u dinamici, nije stati~na niti andergraundska. Ona je uvijek Sve~ana i dostojanstvena. U tom tonu je njena intonacijska skala, njena ritmi~nost i liri~nost Rilkeovske, Bodlerovske, San-dbergovske otmenosti.

Udvajanje stilema poetski je manir Meha Barakovi}a, kao na primjer: kao Ogledalo // kao neko tajno ogledalo; Gospo|a Jonsson // gospo|a Elvira Jonsson; na jedno toplo // na jedno raspjevano... (48); pri~a se // unaokolo se pri~a (54), itd. Ovo dodavanje boja ima stilogenu potrebu – funkciju samopotvr|ivanja, sjen~enja, jezi~ko-slikovane distinkcije. Da slikarsko platno bude kompletno.

Esejisti~ki pristup bojama, njihovoj metaforici i simbolici, u Poetikonu Meha Barakovi}a, bio bi osobiti traktat o slikar-

stvu. Koliko jezik moè biti u funkciji slikarskog fenomena kreacije. Rije~ima se slika, Rije~ima se lije~i, Rije~i su se upu}ivale Bogovima (vade, mitovi, naro-dna retorika, i sl.).

Kod Meha ”Naslov pjesme i nije vaàn toliko”. Dovoljno je da ~italac Pjesmu ita, jer }e onda da je Osje}a, uje njenu jezi~ko-stilsku polifoniju, osmatra sliku u ateljeu svoje ma{tovitosti i imaginacije. Tu slika postaje bliska, i njeni akordi, i njena Mi-saona dodirljivost.

Ima u Mehovoj Poetici i splina, onog velegradskog, pariskog, Stockholmskog – tipi~nog za Ju`njake koji su navikli da iz svakog zrna pijeska zra~i po jedno Sunce, toplina, svijetlost. Ju`njaci ne vole magle, ni Meho, svakako. On i{te Svijetla, kao protomongolski aedi mole}i Boga Tengrija da obasja stepu, breze, i Du{u njegovu i njegove drage. I Meho je car Pjesme. Pje-va, voli i u Tami se Raduje Svjetlosti, Si-metriji, Ravnoteì.

Neka bude Svjetlosti , za Meha Barakovi}a – Pjesnika iz ponosne Bosne, iz Bollnäsa, sa Bo{nja~kog Parnasa. �

MEHO BARAKOVI]

Göteborg / Zagreb / SarajevoNama se Nikada ne zna u kojem se Gradumoèmo Probuditii svaku Bolest svojom bole{}u Zovemodok Medicina ne utvrdi Druga~ijei ne kaè Ono svojei ono Na{ei na osnovu duìh ispitivanja na{e LjubavneGramatike

Dok se ne dogodi novi Zlo~ini Novi pomor onih rijetkih @ivotinja u zoolo{komVrtuu Vrtu u kojem si ti svojom Rukomsadila Ruè i raznovrsno mirisno ZrnjevljeNi{ta se smrtno ne primje}uje

Kaè{ Gradovikakvi su to Gradovi u kojima se ti ne moè{ Raspremitii mjesto Ve~ernje haljineNoktima iscrtati svoju najdraù Slikui svoga Psa ljubi~aste tuge izvesti u [etnjui pritom biti Sama i Rasko{na

[ejla misli da se ljubi~astom bojom i rukama moè oìvjeti mrtva

povr{ina tijelaPostoje, znano je, razli~iti oblici Smrtia unutra{nje Raspe}e zasigurno je jedno i Neponovljivodok voljeno Tijelone pre|es Razlogomu neko Drugo agregatno stanjei mi ne budemo za Nijansu starijii O~ajnijijer Ljeto je iznevjerilo Nas koji smo pa`ljivo SakupljaliLeptirove besanih no}ii probodene iglicom Bola ostavljali ih na sigurnom

Ne~itljivim rukopisomdodala si ovoj Slici onu nepostoje}u Bojukoja ni meni Mrtvom ne pristaje niti mnogo Zna~ii te Rije~i od ju~ei ta zla}ana povr{ina Tijela koja nekamo Oti~e

Dobro smo pro{liNi{ta smrtno nismo morali uzeti na toj Pijaci

STUDIJE I OGLEDI

48 BEHAR 74-75

Proìmanje hrvatske i bosanske knjièvnosti

BO[NJA^KI DERVI[ U DUBROVA^KOJ POEZIJI

U hrvatskoj baroknoj poeziji 17. stolje}a lirsko-dramski spjev DERVI[ Stijepe \ur|evi}a jezi~nom osebujno{}u i sadràjnim izazovima usamljen je knjièvni uradak. Ovaj dubrova~ki pjesnik nadahnuto je zavi-rio u susjedni bo{nja~ki jezi~ni idiom, a s nakanom izraziti sasvim dubrova~ki lirski doga|aj. Odabranoj temi dao je parodijsku intonaciju, s mjerom kolebaju}i izme|u uìvljavanja u ljubavne zanose svoga junaka, i distanciranja od njegovih pretjeranih, namjerno ki}enih ljubavnih epiteta, na taj na~in iskazuju}i i pripadnost, i kriti~ki odnos prema lirskom petrarkisri~kom naslje|u dubrova~kih pjesnika iz 15. i 16. stolje}a.

Da je u 17. stolje}u i kasnije bio DERVI[ poznat i prihva}en me|u dubrova~kom elitom dokaz je legenda koja je zapisana o nastanku ovog spjeva. Ta je legenda vezana za burnu biografi ju pjesnika \ur|evi}a. Povjesni~ar knjièvnosti Mihovil Kombol kaè da je ovaj Dubrov~anin “...bio u mladosti jedan od onih vlasteli~i}a kojima ma~ nije sluìo samo za ukras, kako se vidi iz zapisnika dubrova~kih sudova. Dva puta u kratko vrijeme dopada tamnice zbog izgreda, a jednom je osumnji~en ~ak radi ubojstva.”

Legenda o nastanku DERVI[A vezana je za jedan od autorovih boravaka u zatvoru. Na izlasku iz tamnice koja se nalazila u podrumu Kneèva dvora, bradatog zatvore-nika ugledala je prelijepa kneèva k}erka, pa iznena|ena neobi~nim susretom usklik-nula: “Gle, kakav je? Kao neki dervi{!” Pjesnik je ~uo taj enski usklik, pred sobom ugledao ljepoticu koja je silazila niz stepeni{te Kneèva dvora, i na prvi pogled zaljubio se. Uskoro je odlu~io taj svoj doìvljaj opjeva-ti likom i emocijama bo{nja~kog bradatog dervi{a. Tako ovu legendu tuma~i dr. Rafo Bogi{i} u svom Zborniku stihova 18. stolje}a, u ediciji Pet stolje}a hrvatske knjièvnosti ( Zora i Matica MH, 1967).

U spjevu DERVI[ sadràna je stvarala~ka dvojnost. Pjesnik je bio iskreno zaljubljen, i to je iskazao puninom zanosa, ali mu je pjesni~ki govor dvozna~an. On u isto vrijeme uzdiè privla~nu ljepoticu, i na usta dervi{a ruga se njenoj krutoj nara-vi, jer ta djevojka tek {utnjom prima ljuba-

Pi{e:Nasko Frndi}

vno udvaranje i ne dopu{ta da se ljubavna igra zavr{i fi zi~kim kontaktom.

Ve} svojom prvom strofom u {est osme-raca autor iskazuje baroknu razvedenost svog pjesni~kog govora, a na usta u Du-brovniku slu~ajno zate~enog bo{nja~kog momka ~udna izgleda i govora: “Ja sam Dedo a{ik-dervi{, / ki ti izranjen padam prid dvor; / Izid, dànum, da me vidi{, / i da ~uje{ moj razgovor - / je li sladak, a, {to veli{? / Ja sam Dedo, smamljen dervi{.” Tako je \ur|evi} prvom strofom predstavio svoga dvojnika u zaljubljenosti.

otvoreniji: “Sin su softi zlatne grablje, / zgrabi}e te od matere, / i strpati u teftere, /na du{eke devetere.” Kod idu}eg slova je poeti~niji: “[in, {e}erna {e}o moja, / {ta }e tebi kna i boja, / kad svak znade da si moja. /[inom }u te ograditi, / zvijezdama zakititi, / |ul-ba{~u ti zasaditi.”

O~ito pod utjecajem ovakve adàmijske poezije \ur|evi} je svome DERVI[U dao dosta osobne smjelosti, otvorenosti, a mjestimi~no i drskosti, koja je bila sastav-nim dijelom naravi ovoga pjesnika. Ve} u drugoj strofi spjeva Dubrov~aninov dervi{ je ki}eno ironi~an i pjesni~ki elokventan: “Od repate ljep{a si zvizde, (bosanska ikavica), / i od sunca, i od zore, / punija si dike i gizde, / negli ~i~ak posred gore.”

Pjesnik apozicijama : zvizda, sunce, zora - papeti~no uzdiè ljepoticu u nebesa, a onda je ironijom spu{ta na priprosti ~i~ak u gori. U fi nalu ove strofe ipak odaje svoju zaljubljenost: “A sva u licu ruòm captis, / ja sam Dedo smamljen dervi{.” Sli~nom jezi~nom akrobatikom proèt je ~itav spjev, kao dopadljiva barokna igrarija. Autor je prividno nesretan {to ga njegova odabrani-ca odbija: “Moje od mene srce ba{ka / bez milosti svak~as drì{/ - uvrije|en sam Dedo dervi{. “ Zbog odbijanja ucviljeni stradava: “Nu |uzeluk (ljepota) tvoj me kolje/.../ Ja sam slomljen Dedo dervi{.”

Neki su povjesni~ari knjièvnosti svrsta-li DERVI[a u ànr ljubavnog romana (Bogi{i}), a neki tom spjevu pripisuju dramske osebujnosti, kojih ima u odnosu zaljubljenika i ljepotice, koja na udvaranje ostaje nijema i hladna, ali njena je {utnja znakovita, jer je u njoj sadràno o~ekivanje, da li }e pjesnik ne samo rije~ima nego i djelima potvrditi svoje krupne rije~i. Tako je stvorena beckettovska dramska situacija u kojoj jedno lice govori, a drugo {uti. Ljubavni solilokvij naslovnog junaka pr{ti emocijama. Zatim autor svog Dedu uìvljava u psihologiju smije{nog udvara~a, kojem postaje jasno da je to sve {ala, pa on pita djevojku: “[to se tu`nim Dedom {ali{, / slatka moja haramzado?” (kopilice, ènski haranba{o).

I u nastavku slijedi depoetizacija osobe ljepotice koju autor uspore|uje s jelom

Ovaj spjev se odlikuje prije svega kom-binacijom dvaju pjesni~kih govora - baro-knog dubrova~kog i sevdalinsko bo{nja~kog pjesni~kog izraza i stila. To se dogodilo u Dubrovniku, koji je tada imao dobre i trgova~ke i me|udràvne veze s Turskom Bosnom koja se protezala do konavoskih brda. Da su te veze bile plodne ~itavo jed-no stolje}e dokaz je postojanje dàmije u staroj dubrova~koj jezgri, koja je nestala u potresu 1667. godine.

Moè se bez dvojbe zaklju~iti da je spjev DERVI[ plod onodobnih bliskih dodira Dubrovnika i muslimanskog mu zale|a, u sferi proìmanja dviju srodnih kultura. Dak-le, \ur|evi} se mogao lahko upoznati s nekim bosanskim pjesnikom ili mo`da samo kaziva~em muslimanske a{ik-poezije. U to je doba bila u cvatu bo{nja~ka adàmijska poezija, jedinstvena lirika na slavenskom jugu, pisana arabicom na bosanskome jeziku. I ona je bila u atributima ki}ena kao i dubrova~ka petrarkisti~ka lirika, s pona-vljanjem udarnih stihova, koji su nosili svjetovne, ali i didakti~ke vjerske pouke.

To se moè lahko uo~iti prisje}anjem na pjesnika Fejzu Softu, u~enika medrese u Travniku, koji je ljubavnim udvaranjem u stihovima opismenjavao mlade Bo{njakinje. On po~inje od prvoga slova elifa: “Elif eldi, nijet geldi - / primakni se, du{o, meni, / da ja kaèm elif tebi. “ Kod slova “sin” jo{ je

PRIKAZI I RECENZIJE

49BEHAR 74-75

(“Od pilava draà si meni, / i od masla, i od meda “) Artisti~kim obratom zatim je diè u nebeske visine: “Ti si rajski melek lijepi, / koji sletje zgara s nebi, / ki me opoji i zaslijepi, / da ve} ne znam ni{ta o sebi.”

Takvim oscilacijama izme|u zemlje i neba, uzdizanjem i prizemljivanjem svoje odabranice, \ur|evi} ostvaruje dinamiku pjesni~kog jezika i sadràja u spjevu DER-VI[. Ako se ljepotica ne ogla{ava rije~ima, ona ipak daje znakove svoga prisustva o~ima: “Svojijem slatkim kad pogledom, / pe~aona (àlosna) me oporavi{ - / ja sam Dedo, trudan dervi{!” Kad drugog izlaza nema dervi{ poseè za svojim ~arolijama: “Hamajliju ve} }u nosit, / kom }u tebe mo} usilit.”

Postoji kod dervi{a potreba re}i ne{to o sebi, da nije ba{ privla~na prilika, da je fi zi~ki zapu{ten i lo{e odjeven, kao da se èli opravdati pred lijepom djevojkom: “Zbabljen, zgrbljen nu ako sam, / ne imam vele ja godi{ta. / Moju mlados poharo sam, / ne haju}i za me ni{ta.” Ali se ne predaje, jer u sebi jo{ ima snage da osvaja ènska srca: “ Ali u meni nu vidjet }e{ / ve}u snagu neg u lava, / k tebi ako me ti pripusti{, / jakostan sam Dedo dervi{.”

Nije \ur|evi}ev dervi{ pjesni~ki brblji-vac i ljubavna neznalica, jer je ve} imao mu{kih iskustava u dubrova~kom okru`ju. Njega je “...sve| ljubila / |uzel Mare iz Cernice”(pu~anka), a to mu je - misli dervi{ - smetnja uspjehu kod ohole vlastelinske Dubrovkinje. I za~as u njemu bukne ponos plemenitog porijekla: “Nijesam ~oban ni kopile, / jok, ja nijesam kiridìja; / od kadu-ne ja sam vile, / s kom me rodi }elebija (otmjen gospodin) / da ~emu me ve} ne grli{? - / Plemenit sam Dedo dervi{.”

Ali ni to nije bilo od koristi, pa dervi{ smi{lja nove na~ine osvajanja: “Vala }u ti dar darovat / ki podoban jes za pa{e.” Ali dervi{ nema dragulja ni drugog blaga, pa ipak ljepotici nudi po njegovu izboru najvre-dniji dar: “Me tekije lijepu zgradu, /.../ i oko nje sve livadu, / svoj teferi~ da tu stavi{ / - dobrostiv sam Dedo dervi{.”

Moè se pretpostaviti da je \ur|evi} svog Dervi{a napisao na osnovu istinitog doga|aja ljubavnog sraza lijepe Dubro-vkinje i bosanskog putuju}eg pjesnika ili barem spretnog kaziva~a ljubavnih stihova. Opjevani dervi{ je toliko samosvojan i autenti~an, da u spjevu do kraja otkriva svoju bo{nj~ku du{u, koja je puna a{ik-zanosa. Mogao je biti rodom iz neke od sarajevskih mahala, od kojih se jedna zva-la (a mo`da se i danas zove) A{ikovac.

Koliko je \ur|evi} svog dervi{a u~inio samosvojnim, da u dosta strofa ne prepoz-

najemo dubrova~ki petrarkisti~ki pjesni~ki izraz, jer je i stih i sadràj ~isto bosanski. Kad mu drugo ne preostaje, glavni junak nalazi svoja, bosanska rje{enja da {okira odabranicu u ljubavnom stradanju: “...u krvi vas podu{en, / kad se smrtno ja izreèm, / u pokrovcu ter poruèn, / hukaju}i ti prid dvor leèm” s nakanom privu}i pozornost prolaznika “i zavikam medet, medet”, a oni }e, pretpostavlja ovaj pjesnik, spontani prete~a uli~nog teatra u Dubrovniku - “u gorku me vide} vaju, / propla~u se nada mnome, / i paka me upitaju: / êmu taj pla~, Dedo, tuì{? / - Ja sam Dedo, nebog dervi{.”

Da je ovim spjevom autor stvarao ne samo poeziju nego i kazali{nu pretstavu, vidi se iz nastavka, u kojem on svog junaka iz psihi~kog stanja samoka`njavanja uspra-vlja u lik uli~nog pjeva~a s tamburom, zvanom ~engija. Dakle, sve je igra i zaba-va, monodramsko zazivanje ne bi li se odazvala ljepotica s prozora Kneèva dvo-ra. I kad bi tu`na drama u spjevu mogla prerasti u nesre}u, pjesnik svom junaku priska~e u pomo} parodijom, koja zabavlja gledatelje: “Pla~ni Dedo ve} ne ru~a, / niti ve}e kafu srka, / neg gologlav, bez papu~a, / po najve}em snijegu trka, / ci} plamena kim ga gori{.”

O~ito se \ur|evi} na usta svog dervi{a narugao naivnostima i bo{nja~ke i petrarkisti~ke ljubavne poezije strofom: “Samo pijem i no} i dan, / ljuti {erbet mojih suza, / jer se }utim jaoh, probadan, / od ljuvenih tvih mamiuza, / kim nada mnom ti gospodi{ - izboden sam Dedo dervi{.” Na kraju \ur|evi} stavlja svog junaka u pravi dramski kre{endo, u kojem on prihva}a i najteè moralne muke, ali pod uvjetom obostranog ljubavnog uìtka: “Nu ako mi }e{ obe}ati / k tebi da me{ ti prigrlit, / za te }u se |aur zvati, / za te rezat, za te prlit, / ta~ ako me obeseli{, / - nesretan sam Dedo dervi{.” Ovdje se dubrova~ki pjesnik di-rektno dodiruje s bo{nja~kim pjesnikom Mehmedom i njegovom pjesmom “Ah, nevisto, du{o moja” (16.st.) U osmera~koj strofi drugi Mehmedov stih glasi: “Daj mi da se obeselim”, dok je u \ur|evi}a taj dodirni stih: “Ta~ ako me obeseli{“. I ovaj detalj govori da je \ur|evi} bio dobro upu}em u onda{nje bo{nja~ko aljamiado pjesni{tvo.

Finalnih pet strofa DERVI[A u znaku su monodramskog obrata, u kojem zalju-bljenik iz temelja mijenja raspoloènje. U stilu bosanske èstoke naravi on postaje samouvjeren subjekt: “Ja sam Dedo gnjevan dervi{.” I smjelo osu|uje nedostupnu oda-branicu: “]afi r, du{man sad mi jesi.” Zatim

u duhu pjesni~kog baroka \ur|evi} na usta dervi{a izri~e osudu ènske oholosti na-spram svih zaljubljnika koji hlepe za ~arob-nim ljepoticama: “Proklet svaki ~ovjek da je / ki se u ensku glavu uzda, / ka za ljubav ni~ ne haje, / za to Dedo volju obuzda, / dokle bolje ti promisli{ / - slobodan sam Dedo dervi{.”

Kao {to se u baroknoj arhitekturi 17. i 18. stolje}a u gradnji dvoraca i religioznih objekata ponavljanjem ukrasnih stupova stvara dojam bogate ki}enosti, tako i \ur|evi} u gradnji svoga spjeva, u pisanju osmera~kih sekstina s blagim varijantama razlika ponavlja iz strofe u strofu svoj ki}eni stih “Ja sam Dedo a{ik dervi{“. U spjevu ima takvih 51 osmera~ki pjesni~ki stup, na kojima ~vrsto stoji ova barokna pjesni~ka dubrova~ko-bo{nja~ka pala~a. Iako se sluì istom formom u svaki nose}i stih svojih strofa, \ur|evi} inkorporira barokne nijan-se razlika, pa se tako osnovnoj sintagmi “Dedo dervi{“ dodaju ili mijenjaju atribu-ti, koji pobliè do~aravaju psiholo{ko i fi ziolo{ko stanje naslovnog junaka.

Od prvog atributa-apozicije “a{ik” Dedo u varijacijama iz strofe u strofu biva: smam-ljen, uvrije|en, zlovoljan, jadni, àlostan, zanesen, trudan, bijedan, ustrijeljen, zatim suànj, mu~an, jakostasn, tama{an, sharan, gizdav, plemenit, razuman, milostiv, do-brostiv, blagodar, ljube`ljiv, praznoruk, uhiljen (t.j. oja|en), pla~an, zato~nik, umo-ren, izranjen, bolan, nebog, poraèn, iz-gorjen, pravoduh, poruàn, poginuo, tuàn, pa i ~emeran, skon~an, otrovan, la~an, pogr|en, uru{en, izboden, alostan, nesre-tan, gnjevan, jadovit, i na kraju rasr~en i slobodan.

Svekoliko bogastvo jezika \ur|evi}eva DERVI[A , s humornim i parodijskim retu{om, konstantno je dramski intonirano. U tom djelu je autor nastoje}i se distanci-rati postao dvojnikom vlastitome liku, i u tome je posebna umjetni~ka zanimljivost i vrijednost ovog spjeva, koji se kroz kalupe i kli{eje barokne poezije 17. stolje}a u Dubrovniku probio do svoje unikatnosti i posebnosti, a koja je atraktivna za prou~avatelje i hrvatske i bo{nja~ke stare knjièvnosti.

Ovo je skra}ena i za BEHAR prilago|ena verzija referata kojeg sam u prolje}e 1993. na simpoziju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti “Dani hvarskog kazali{ta” podnio pred uglednim sudionicima u No-vom Vinodolskom, jer se te ratne godine nije moglo putovati na Hvar. Jeseni iste godine moj tekst je emitiran u ve~ernjoj emisiji Tre}eg programa Hrvatskog radija u Zagrebu. �

PRIKAZI I RECENZIJE

50 BEHAR 74-75

Povodom 90 godina od smrti Muse ]azima ]ati}a

FONETIKA PJESME«JA NIJESAM SANJAR...»

Musa ]azim ]ati}

JA NIJESAM SANJAR…Ja nijesam sanjar {to u tihoj no}iPo moru blijede mjese~ine pliva,Hrle}i carstvu svjetlosti i mo}i,Na svilenom mehkom obla~ju da snivaRuì~ne sanke pramaljetne sre}e, Kad slavuj pjeva i kad cvate cvije}e.

Ja nijesam sanjar, na sun~anom traku[to zida sebi dvore od biljura;Ta ja sam patnik, kog po crnom mrakuNa ledenom krilu silna vitla buraKo svehli listak sa tanane grane,U mutnu jesen kad na zemlju pane.

O davno, davno otrova mi grudiCini~ka zbilja zemaljskog ìvota,Davno me udes rastavio hudiOd mojih milih; ah, ja sam sirota!Gle, moje lice - to je mrtva knjiga,A slova su joj - nevolja i briga!

Ni{ta mi babo ostavio nije,U hladu da mi medom ìvot sladi;Tu`ni se pjesnik sam na sebi grijeI poput mrava radi, radi, radi, -Tro{e}i krvcu – snagu svoga duha,Da ste~e samo tvrdu koru kruha.

Ja nijesam sanjar, na sun~anom traku [to zida sebi dvore od biljura; Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku Na ledenom krilu silna vitla bura Ko svehli listak sa tanane grane, U mutnu jesen kad na zemlju pane.

Pjesma izraàva osobnu ]ati}evu dramu uvjetovanu neispunjenjima, proma{ajima i proturje~nostima s kojima se susre}e u svakida{njem ìvotu. Te{ko socijalno pje-snikovo stanje utjecalo je na osnovni ugo|aj pjesme: smjenjuju se te{ka i tmurna raspoloènja s naznakama optimizma, {to se postiè glasovnim i sadràjnim pjesni~kim postupcima.

Pi{e:Ajka Tiro Srebrenikovi}

osje}aja turobnog stanja pjesnikove du{e, zbog toga nema o{tre granice izme|u sti-hova, emocije i misli iz jednog stiha pre-laze u naredni.

Funkcija rima u ovoj pjesmi je istovjet-na s opkora~enjima. Rime su daktilske, one ne ozna~avaju kraj stiha nego se pjesniko-va misao nastavlja u naredni stih, me|usobno se isprepli}u i ne prave o{tru granicu me|u stihovima.

Inverzije su, tako|er, u ovim ]ati}evim stihovima brojne, posebno se isti~e inver-zija subjekta i predikata: otrova mi grudi / cini~ka zbilja te inverzija priloga za ozna~avanje vremena: O davno, davno otrova mi grudi… kojim po~inje tre}a strofa, a ovaj oblik inverzije nastavlja se i u tre}em stihu: Davno me udes rastavio hudi… Inverzije i opkora~enja se nalaze na jakim mjestima re~eni~nog ustroja (po~etak i kraj stiha), ~ime se jo{ vi{e poja~ava semanti~ka vrijednost pojedinih dijelova pjesme. Ponavljanje sintagmi (kao oblika pravdanja pred samim sobom): Ja nijesam sanjar… u prvoj, drugoj i petoj strofi suprotstavljen je, kao kontrast, stih: Ta je sam patnik…, a tu osnovnu pjesniko-vu spoznaju jo{ vi{e poja~avaju sintagmat-ski dijelovi: crni mrak, cini~ka zbilja, tu`ni pjesnik… te usporedba vlastitog ìvota sa svehlim listkom.

U pjesmi se mogu ozna~iti dvije cjeli-ne. Prva strofa i po~etna dva stiha druge strofe upu}uju na postojanje nade u razrje{enje pjesnikovog nimalo lakog ivo-ta. Sadràji ovih stihova suprotstavljaju se sadràju tre}e i ~etvrte strofe. Peta strofa je jednaka drugoj, pa se za ovu pjesmu moè re}i da ima okvirni karakter kojim se potvr|uje pjesnikovo te{ko ìvotno sta-nje i nemogu}nost bilo kakve promjene.

U prvoj strofi smjenjuju se pjesni~ke slike koje nose naznaku vedrine, ìvotnog optimizma, sre}e i nadanja na {to upu}uju i sintagmatski dijelovi: tiha no}, mjese~ina, mehko obla~je, pramaljetna sre}a i pjev slavuja. Ovi stihovi govore o postojanju

Forma ove pjesme kao da izranja iz same pjesnikove ìvotne nepredvidivosti. Naslovna sintagma „ Ja nijesam sanjar…“ ponavlja se nekoliko puta, {to ima naznaku osobne „ìvotne ispovijesti“, opjevane u vezanom stihu od po pet strofa. Zrcalna struktura upravo je uo~ljiva ponavljanjem ove sintagma na po~etku prve i druge stro-fe. Neravnomjerno se u pjesmi smjenjuju jedanaesterci i dvanaesterci. Dvanaesterac je zahvalna forma koja pjesniku pruà mogu}nost da „skoro vjerodostojno“ predo~i ono {to je utjecalo na oblikovanje njegovog nesretnog ìvota. U pjesmi su brojna opkora~enja, {to se moè povezati sa sta-njem pjesnikove du{e. Misao je bremenita socijalnim nepravdama i cinizmom „ze-maljskog ivota“, osim u prvoj strofi , a stih kao da postaje pretijesan za iskazivanje

PRIKAZI I RECENZIJE

51BEHAR 74-75

blagodati ìvljenja koji su predodre|eni za nekog drugog, a pjesnik je u poziciji da ih samo vizualno i auditivno uo~ava, jer mu surova ìvotna zbilja ne dozvolja-va da dokraja osjeti ìvotne radosti. Pje-snikovo ìvotno stanje je ve} unaprijed odre|eno, i ne postoji mogu}nost bilo kakve promjene. Zbog toga, ve} u drugoj strofi , pjesnika napu{ta iluzija o sretnom ìvotu, a nakon prva dva stiha druge stro-fe, u kojima je jo{ uvijek prisutna pjesni-kova duhovna vedrina: Ja nijesam sanjar, na sun~anom traku/ [to zida sebi dvore od biljura; dolaze kontrastne pjesni~ke slike o: crnom mraku, ledenom krilu, (ìvotnoj) silnoj buri.

Pjesma je pisana u vezanom stihu, tako da prva ~etiri stiha svake strofe imaju una-krsne rime, glasovno se podudaraju prvi i tre}i i drugi i ~etvrti stih: no}i-mo}i, pliva-sniva, traku-mraku, biljura-bura, grudi-hudi, ìvota-sirota, nije-grije sladi-radi, a posljednja dva stiha svake strofe imaju parne rime, glasovno se podudaraju peti i {esti stih: sre}e-cvije}e, grane-pane, knjiga-briga duha-kruha.

Tre}a i ~etvrta strofa govore o pjesni-kovoj patnji koja je zavladala njegovim bi}em, ìvotnom bezna|u i nemogu}nosti bilo kakvog rje{enja. Ritam tre}e i ~etvrte strofe postaje brì, u odnosu na prethodne dvije strofe, a tomu doprinosi forma jeda-naesterca i rime koje se zna~enjski me|usobno suprotstavljaju: grudi-hudi, ìvota-sirota, knjiga-briga; te u ~etvrtoj strofi : nije-grije, sladi-radi, duha-kruha. U ovim rimama izraèna je povezanost stanja du{e (duhovnog) s elementima iz realiteta (materijalnim), u pitanju je afektivno pje-snikovo stanje u kojemu prevladava osje}aj razo~aranja.

Pjesnik je stanje svoje du{e poku{ao izraziti kroz ekspresivno-impresivne vri-jednosti glasova.

U prvoj strofi , od vokala su naj~e{}i visoki svijetli vokali e i i (ukupno 33 glasa). Sonant j (ukupno 12 glasova ) po svojoj materijalnosti i zvuku ~ini se mek{im i lak{im za izgovor od konsonanata. Sonant j otvara ovu pjesmu, a skupa s visokim, svijetlim vokalima e i i ima sinestetsku i metafori~nu vrijednost. U~estalost ovih vokala nije vezana samo za pjesnikov izraz du{e: nadu, optimizam, pozitivno ozra~je, nego svojom tonskom visinom predo~ava i svijetle tonove u prirodi: mjese~inu, svje-tlost, sre}u, ruì~njake, cvije}e itd. Pored aliteracije glasa j, u prvoj strofi prisutna je

i aliteracija glasa s (javlja se 10 puta). Svojom materijalno{}u ovaj glas moè imati i oznaku onomatopeje - tihe uspavan-ke, {to odgovara trenutnom pjesnikovom stanju du{e koja bi rado pobjegla od grube realnosti u svijet sanja. Kraj prve strofe ozna~en je dijelom vremenske re~enice: Kad slavuj pjeva i kad cvate cvije}e koja u metafori~noj oznaci predstavlja pjesnikovo vrijeme mladosti u kojemu ne moè, zbog te{kog socijalnog stanja, do kraja osjetiti blagodati ìvljenja.

U drugoj strofi broj vokala e i i po~inje se lagano smanjivati (ukupno ih je zastu-pljeno 23) {to odgovara pjesnikovom raspoloènju: po~inje ga napu{tati iluzorna nada u bolji ìvot, a gruba realnost biva njegovim glavnim pratiocem.

Ovi nazalni konsonanti su niski glasovi te po svojoj sinestetskoj i metafori~noj vri-jednosti bliski su tamnim vokalima o i u, a njihovom upotrebom jo{ se vi{e nagla{ava pjesnikovo turobno raspoloènje.

U tre}oj strofi uo~ljiva je asonanca glasa o (javlja se17 puta). Glas o po svojoj materijalnosti je niski glas koji upu}uje na tmurna raspoloènja, ali i njegova grafi jska vrijednost u po~etnim stihovima ove stro-fe: O davno, davno otrova mi grudi… upu}uje na prividno kretanje koje je ve} unaprijed odre|eno, iz njega pjesnik ne vidi nikakvog izlaza. U ova dva stiha ponavlja-njem i opkora~enjem isti~e se trajanje, ali je ono nagla{eno i drugim ponavljanjima npr. po~etak prvih stihova prve, druge i pete strofe: Ja nijesam sanjar… U petom stihu ove strofe: Gle, moje lice-to je mrtva knji-ga, kao da je stavljen znak jednakosti izme|u rije~i lice, u metafori~noj oznaci pjesnikove osobnosti, sa mrtva knjiga, u zna~enju njegovog cjelokupnog ìvota, nakon ~ega slijedi jedna vrsta obja{njenja kroz kontrast, izraènog kroz svijetli glas s u rije~i slova gdje nasuprot njenom zna~enju stoje rije~i: nevolje i briga, {to sve upu}uje na ispraznost pjesnikovog ìvota.

U ~etvrtoj strofi visoki i svijetli vokali i i e javljaju se 19 puta, koji se nalaze u opoziciji s niskim i tamnim vokalima o i u koji se javljaju 25 puta. Ovo broj~ano stanje vokala mogli bismo tuma~iti kao naznaku prisutnosti optimizma u pjesniko-voj du{i koji ga brzo napu{ta, a na mjesto vokala koji upu}uju na optimizam i i e dolaze tamni o i u, sukladno pjesnikovom tmurnom raspoloènju. U ovoj strofi za-mjetna je aliteracija glasa r (javlja se 10 puta). Glas r nije izrazito nizak glas, ali njegova materijalna i metafori~na vrijednost kao da se nastavlja na nazalne glasove m i n iz tre}e strofe. Najuo~ljiviji primjer ove aliteracije prisutan je u tre}em, ~etvrtom i petom stihu:

I poput mrava radi, radi, radi / Tro{e}i krvcu(…) / Da ste~e tvrdu koru kruha. Metafori~na oznaka ovog glasa je u tome da ozna~i te{ku i tvrdu ivotnu pjesnikovu ìvotnu stazu, ali ovaj glas ima i jednu vrstu onomatopejske vrijednosti; kao da prisustvujemo nekom instinktivnom pro-cesu rada koje omogu}ava samopreìvljavanje (dok pi{e{ dotle i opstoji{), a njegovim sudionicima ne dozvoljava se nikakav prekid, u protivnom to bi zna~ilo i kraj njihova ìvota. �

Vokali o i u, koji su po svojoj materi-jalnosti niski i tamni glasovi, skoro su ravnomjerno zastupljeni u svim strofama (od 16 glasova u prvoj strofi do 18 u osta-lim strofama). Ovi glasovi kao da uravnoteùju ono {to predstavlja pjesniko-vu trenutnu preokupaciju - naznaku nade (u prvoj strofi ) i svijesti o teìni ìvljenja (u narednim stihovima).

Naj~e{}i konsonanti u ovoj strofi su n (javlja se 12 puta) i m (javlja se 8 puta).

PRIKAZI I RECENZIJE

52 BEHAR 74-75

DVIJE DRAME NASKA FRNDI]ANazif Nasko Frndi} (1920) poznavalac

bo{nja~ke usmene knjièvnosti (Musliman-ske juna~ke pjesme, Zagreb 1969; Narodni humor i mudrost Muslimana, Zagreb 1972.) kao i prvi zna~ajni teatrolog koji u svojim esejima, objav ljenim u zbornicima Dani hvarskog kazali{ta, daje prve kriti~ke prika-ze velikana bo{nja~ke dramske knjièv nosti Ahmeda Muradbegovi

]a i Rasima Filipovi}a, odlu~io je da svoje temeljito znanje iz drame i usmene knji evnosti konkretizira u vlastitim dramskim tekstovi ma Omer-pa{a Latas i Alibegovo pismo Europi i Americi, koje bi op}enito, budu}i da tematiziraju bo{ -nja~ku povijest a utemeljene su na bo{nja~kom folkloru, mogli uvjetno nazvati historijskim folklornim dramama s melodramskim elementima.

Krvava sablja Omer-pa{e LatasaU ovoj historijskoj drami s elementima

komike (komi~no autor postiè beskrajno ponavljanjem, tj. grotesknom slikom da kr-vavi vojskovo|a i pri najmanjem uzbu|enju mora obaviti nu`du, kao i inkorporiranjem pri~e o Nasrudin-hodìnom jorganu kao me-tafori za vje~no stanje u Bosni, te uporabom poslovica kao zaklju~aka, koje pored mudro-sti, izazivaju smijeh..) sastavljenoj iz tri ~ina, ve} se iz naslova vidi predmet umjetni~ke obrade drame. Jer, metonimijskim ustrojem naslova atribucija krvava, koja se prispodo-bljuje sablji, u biti se odnosi na glavnog lika drame – krvavog tiranina Omer-pa{u Latasa koji je kao mu{ir sluìo sultanu za nemilosr-dno gu{enje pobuna u Turskom Carstvu.

Glavna tema drame moè se podijeliti na tri miteme koje su razra|ene u svakom ~inu. Ako se sluìmo Greimasovim aktan-cijalnim modelom, lahko }emo defi nirati sadràj svakog ~ina.

U prvom ~inu po{iljalac Sultan poru~uje, nare|uje Omer-pa{i Latasu, kao subjektu radnje, da nova~i po Bosni vojsku (objekt radnje). Tome se suprotstavlja sarajevska vojna i civilna vlast a najvi{e Ali-pa{a Rizvan-begovi}. No, autor nije znao prvi ~in u~initi dramatskim jer sukobu Ali-pa{e i Omer-pa{e, mada se ~ak la}aju za sablje, ne prethodi intenzivni verbalni sukob koji bi uzrokovao è{}i duel izme|u njih dvojice. Dakle, proti-vnici su njegove èlje da po Bosni kupe vojsku, sarajevska feudalna elita.

Pi{e:Emsud Sinanovi}

Jela~i}a za cara Hrvatske zaboravljaju}i pri tom da su i Bosna i Hrvatska dijelovi Turskog odnosno Austro-Ugarskog carstva. Ovdje se vidi kako je Omer-pa{a Latas kruti vojnik koji se ne razumije u diplomaciju i politiku.

U tre}em ~inu Omer-pa{a je postavio topove oko Sarajeva da pokori vojnu i ci-vilnu vlast u gradu na Miljacki. Tu njegovu nakanu spre~avaju dva habera, koji }e mu promijeniti ìvot, a ta dva habera mu je prorekao Mustafa Firaki, mudrac i zvjezdoz-nanac koji je sudbinu Omerovu pro~itao u biljezima svemira, zvijezdama. Teatrolo{ki re~eno zvjezdoznanac Mustafa je svojevre-meni deus ex machina ove drame. Njegove rije~i o sudbini Bosne koja ne}e pripasti ni Zapadu (Austro-Ugarskoj) ni Turskoj Ca-revini ve} }e ostati sama sa sobom, jer mudra izreka: Pade Pliva u Vrbas i izgubi glas! , to potvr|uje.

Mustafa Firaki je zastupnik autorove ideje o tome kako je sudbina Bosne, ali i njena povijest u suìvotu muslimana, kr{}ana i hri{}ana jer se radi o Bosancima, kao rodnom pojmu, kojima je Bog isti samo su razli~iti proroci vjera u razna vremena dali druga~ije ime, isto kao {to u Sarajevu jedan kom{ija ima ime Mujo, drugi Mijo, tre}i Majo, a svi su sinovi iste im majke Bosne i Hercegovine.

Ne treba ovdje polemizirati s idejom autora kojemu drama Omer-pa{a Latas sluì da sada{njost objasni pro{lo{}u, jer nedavna krvava sada{njost ne ide u prilog toj ideji. U svezi politike, svaki umjetnik je vi{e iracio-nalist i idealist, nego racionalni istraìva~.

Pomalo ironi~no, ali veoma uspje{no autor se bavi porijeklom i nastankom Bosne, Bo{njaka i bosanskog jezika, te ~ini smije{nim i hrvatske intelektualce i srpske politi~are kada tvrde, jedni: kako su Bo{njaci cvijet hrvatskog naroda, a drugi pak da su oni samo potur~eni Srbi. Autor isto tako kritizira ideju o Srbiji od Virovitice do Karlobaga.

U tre}em ~inu Omer-pa{a Latas je slu{aju}i rije~i svoga brata o sebi kao krv-niku, te straha od fermana turskog sultana, te Jela~i}eve prijave Be~u, a be~ke vlasti turskome sultanu o zlodjelima krvavog vezira, shvatio da postoji granica njegovog ~injenja zlo~ina, te mu se na kraju javlja ~ak i gri`nja savjest pa tako on na kraju drame postaje prava dramatska egzistencija koja u jednom presudnom trenutku spozna tko je on i na koji na~in jeste.

Dok se prvi ~in doga|a u Sarajevu 1850. prostor radnje drugog ~ina jeste Travnik 1851. godine.

Drugi ~in je samo rezime onog {to je Omer-pa{a Latas ~inio gu{e}i pobune u Hercegovini, Posavini, Lici, ubijaju}i pri tom predstavnike civilne i vojne vlasti u navedenim krajevima. Da sila Boga ne moli, pokazuje bahata nemilosrdnost Omer-pa{e Latasa koji mu~i svoje protivnike prije nego {to ih ubije (Ali-pa{a Rizvanbegovi}), a one koje ostavi na ivotu poniàva do kraj-nosti te pretvara poraène begove, age i kadije u hizme}are, smetlare.

Od samog po~etka drame Omer-pa{ini savjetnici su hrvatski fratri i knjièvnici Ivan Juki} i Grga Marti}, koji su izgleda bolje od autora drame Naska Frndi}a shva-tili kako je krvavi pa{a prije junak za epski diskurs nego za dramski sukob te su spje-vali u njegovu ~ast spjev Slavodobitnica svietlom gospodaru Omer-pa{i, hvale}i i slave}i njegovo juna{tvo.

Omer-pa{a Latas poku{ava pomo}u Iva-na Juki}a kao poklisara pridobiti za sebe hrvatskog bana Jela~i}a, hote}i da ga ovaj prizna za kralja Bosne, a Omer-pa{a bana

PRIKAZI I RECENZIJE

53BEHAR 74-75

U ovoj drami ne postoji tragi~na krivnja, niti dramatski sukob jer Omer-pa{a nema protivnika u jednoj osobi nego u cijelom narodu.

Najuspjelije ocrtani karakteri su trojica habera{a, a njihovi izvje{taji Omer-pa{i su najuspjeliji dio ovog dramskog diskursa jer im je govor narodni, konkretan i ìvotan. Jedino bih upozorio autora kako srpski {pijun, ako je Bosanac, ne moè govoriti ekavicom. Isto tako, u veoma uspjelom prikazu {to i kako likovi u drami rade pomo}u didaskalija, autor veoma znala~ki do~arava miris i okus Bosne pomo}u jezika, opisa interijera, odje}e te vrsnom funkcionalnom kori{tenju bo{nja~ke usmene knjièvnosti a naro~ito paremiolo{kog blaga (poslovica, frazema, poslovi~nih izreka).

Neki likovi, poput slikara Karasa veo-ma su plo{no prikazani, jer je namjera autora da se drì povijesnih ~injenica o crtanju portreta Omer-pa{e Latasa od stra-ne spomenutog slikara. Ta ~injenica, sama po sebi, nema nikakvu dramatsku funkciju, jer i Napoleon Bonaparte, kao povijesna li~nost, je sasvim ne{to drugo od fi ktivnog lika kakvim ga je uvjerljivo portretirao Lav Tolstoj u romanu Rat i Mir. Jer, povijest pri~a o onom {to se stvarno dogodilo, a umjetnik ne pi{e o onom {to je bilo, nego o onom {to bi se moglo dogoditi, tj. povjesni~ar se drì ~injenice «ovaj i ovakav stvarni ~ovjek Napoleon» dok bi umjetnik trebao prikazati bit, su{tinu Napoleonovu, {to on jeste i kako jeste.

Zaklju~ak: sve u svemu smatram kako je historijska drama Omer-pa{a Latas revi-talizacija bo{nja~ke historijske drame, kojoj je za~etnik Safvetbeg Ba{agi} svojom dra-mom Ali-pa{a i, u dana{nje nasu{no doba knjièvnosti, ne samo bo{nja~ke, Krvava sablja Omer-pa{e Latasa je veliki doprinos bo{nja~koj dramskoj knjièvnosti.

Alibegovo pismo Europi i AmericiDramski tekst Alibegovo pismo Europi

i Americi, utemeljen je na stvarnim povije-snim osobama i stvarnom ambijentu, jer se drugi i tre}i ~in odigravaju i u danas postoje}oj ku}i poznatoj pod imenom «Ku}a kadije Mezi}a».

Dramatic personae drame jeste mladi intelektualac, inènjer agronomije Alibeg Frndi} (pi{~ev stric), koji shva}a kako je svaki intelektualac veoma zna~ajan ali i odgovoran za historiju i sudbinu naroda kojemu pripada. Ta ga spoznaja dovodi do individualne po-bune protiv postoje}eg politi~kog stanja u

Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a naro~ito politi~kog poloàja njegove rodne Bosne, dràve bez dràvnosti, te odlu~i da po{alje pismo Me|unarodnoj mirovnoj konferenciji u Versaillesu, u kojem se poziva na me|u na-rodni plan ameri~kog predsjednika Wilsona kojim se i malim narodima dotada{nje Austro-Ugarske Monarhije daje garancija da budu za{ti}eni u vlastitoj samostalnosti i slobodi. I tako politi~ka stvarnost u Kraljevini SHS u kojoj su Bo{njaci bili ugroèni i nacionalno i konfesionalno je glavni uzrok pisanja pisma i traènja slobode i nezavisnosti od velikih sila koje nam od vijeka vjekova kapu (grani-ce) kroje. Pobuna neslavno propada jer je jedan od aktera drame Proto (interesantno je kao da je autoru drame va`nija funkcija lika nego njegova osobnost, karakter jer predsta-vnici vjera imena su dobili po funkciji u islamu, kr{}anstvu, hri{}anstvu, te se zovu Muderis, Fratar i Proto) dojavi srpskim vla-stima za poku{aj podrivanja stabilnosti Kralje-vine SHS, i pismo biva zaplijenjeno.

S dana{njeg stanovi{ta pismo je veoma interesantno jer je glavni junak drame vi-zionarski anticipirao dana{nju slobodu i nezavisnost Bosne i Hercegovine.

To je ukratko siè ove folklorno-histo-rijsko-konverzacijske drame, prili~no stati~ne, jer se vi{e pri~a, nego {to likovi u drami djeluju, pa bi shodno onom {to sam svojedobno napisao za dramati~ara Rasima Filipovi}a: Kako je on epik koji pi{e drame, te mu je va`nija dijegeza nego mimezis, mogao slobodno prispodobiti i ovom dramskom uratku.

Drugi ~in drame je najuspjeliji, a ina~e moè funkcionirati i biti izvo|en kao sa-mostalna cjelina strukturiran kao teatar u teatru, jer je sadràjno oblikovan kao folklorna melodrama utemeljena na bitnim poetolo{kim karakteristikama tog prvotnog ànra u bo{nja~koj dramskoj literaturi (Osman \iki}, Ademaga Me{i}): pronala-zak davno izgubljenog sina mjesnog Dervi{a. E da bi hepiend bio jo{ uspje{niji Predrag (Nezir) dovodi babi i unuka Ne-nada. Cijeli ~in je napisan u formi egzor-cizma koji Dervi{ izvodi nad dvojicom ratnika, koji su ~inili zulum po Zenici, tr-gali zelene bajrake ne znaju}i da su oni postavljeni kao znaci nadolaska ramazan-skog posta a ne kao tursko oponiranje slu`benoj dràvnoj zastavi. I tako dobri Dervi{ istjera {ejtane iz ratnika i dobi kao nagradu izgubljenog sina. în je isto tako veoma pou~an glede islamskog morala (ahlaka) s pri~om transponiranom iz Kur’ana o dva meleka na desnom i lijevom

ramenu, melecima od kojih jedan pi{e dobra a drugi hr|ava djela.

Iako je ova drama koncipirana oko te-meljnog motiva slanja pisma, ona je kao folklorna drama, naro~ito, glede govora ne{kolovanih likova (Gatara, Nurhanuma, Dèmilahanuma) prva riznica izvornog bo-sanskog jezika, njegovog kolokvijalnog tipa s ikavicom i saìmanjem fonema u pojedinim leksemima ( ~ojk, Sarajvo, Zenca).

Kao vrstan folklorist, sa spoznajom ba{tinjenom jo{ od Herdera, kako je folklor jednog naroda najizravnije i najreprezenta-tivnije isijavanje njegovog kolektivnog bi}a, autor je u drami inkorporirao sve oblike bo{nja~ke usmene knjièvnosti: od epske pjesme ¢(Da mi ~uva{ kulu i avliju/da mi ~uva{ rza i obraza, ovi konotiraju najvi{i moral tada{nje bo{nja~ke elite: aga i begova), do paremiolo{kog blaga, tj. poslovica koje ~uvaju na razini mitolo{kog iskustva ste~enu mudrost, o ~ovjeku, ìvotu i Bogu (Marku prevelika gove|a glava. Dvojica bez du{e – tre}i bez glave) i poslovi~kih izreka [vabo-babo ( i ova izreka konotira vezanost Bosne za Austro-Ugarsku); te gatke koja je malo remek djelo bo{nja~ke usmene knjièvnosti, kojom Gatara istjeruje stravu ne samo gla-vnom liku nego ona saliva stravu cijeloj Bosni da je oslobodi od ste~enog straha, od nove srpske vlasti)£.

Humor i to narodni u formi anegdota je veoma funkcionalan i nije sam sebi svrha. Tako Muderis uspore|uje u~inak Alibegovog pisma s poznatom anegdotom kad aga go-vori k}eri: Dabogda se udala za sultana, ama dijete moje, cigani se oko ku}e vrzmaju. Osim narodnog humora autor veoma vje{to gradi komi~ne situacije (istjerivanje {ejtana i pri tom pretrpljeni strah ratnika) a naju-spjeliji mu je lik narodni pjesnik i ratnik ]oso pozajmljen iz poznatih anegdota i humoreski o ]osi i Ugursuzu, koji je ustva-ri ina~ica hrvatskog Petrice Kerempuha, njema~kog Teila Eilenspigella. Njegova pjesma na kraju Tre}eg ~ina je idejni kre{endo drame: Oj ti Bosno, jedina u svijetu!

Ukratko: i pored nedostataka na drama-turgijskom planu (likovi- funkcije, nekohe-rentna fabula, nedostatak pravog sukoba koji proizvodi napetost) kao izvor dramatskog drama Alibegovo pismo Europi i Ameriici predstavlja pravu riznicu bo{nja~kog folklor-nog blaga, te mali glosarij bosanskih rije~i arapskog, turskog, perzijskog podrijetla; i veoma slikovita u didaskalijama dana sce-nografi ja starih bo{nja~kih enterijera prepo-ruka su za ~itanje ovog dramskog teksta, svojevrsnog agitatorskog dijaloga, �

PRIKAZI I RECENZIJE

54 BEHAR 74-75

PRIVATNA KNJI@NICA U DONJEMUnato~ velikim naporima istraìva~a,

jo{ je uvijek osjetan nedostatak potpunijeg uvida u sadràje arabi~kih rukopisa, a projekti sustavnijega pristupa tim dragocje-nim spomenicima su ~ak i u samoj Bosni tek u naznakama. Stoga su na tom polju najdalje oti{li istraìva~i pojedinci: Safvet-beg Ba{agi}, Mehmed Handì}, Smail Bali}, Hazim [abanovi}, ali i biv{i i sada{nji djelatnici u Gazi Husrev-begove biblioteke (Kasim Dobra~a, Zejnil Faji}, Mustafa Jahi}, Osman Lavi}, Haso Popara) i Orijen-talnog instituta u Sarajevu (Lejla Gazi}, Sulejman Grozdani}, Adem Handì}, La-mija Hadìosmanovi}, Ismet Kasumovi}, Minka Memija, Fehim Nametak, Fehim Spaho, Avdo Su}eska, Salih Trako..). Zahvaljuju}i njima i njihovim publikacija-ma uz periodiku - Anali Gazi Husrev-be-gove biblioteke i Prilozi za orijentalnu fi -lologiju- s izvanrednim radovima na temu fenomena rukopisa, te objavljenim katalo-zima1 {ira se ~itala~ka publika moè lak{e informirati o segmentu kulture njegovane na uìm i {irim prostorima Osmanskoga Carstva, i posebice na prostorima dana{njih ju`noslavenskih dràva. Listaju}i te i dru-ge objavljene kataloge rukopisa za oko zapinje opetovani termin med`mu’a. Taj

Pi{e:Muhamed @dralovi}

mu’a, nalaze i u Orijentalnoj zbirci Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. S obzirom na na~in formiranja fundusa Zbirke i ~injenicu da je ve}ina rukopisa prikupljena u Bosni i Hercegovi-ni, jasno je kolika im je va{nost za prou~avanje kulturne pro{losti ovih kraje-va. Njihov je sadràj raznorodan, pa se cijele studije mogu temeljiti i na samo je-dnoj stranici rukopisa.

Dana{nji odabir je jedna od med`mua Orijentalne zbirke koja bi se mogla pred-staviti na bezbroj na~ina slijedom onoga {to u njoj nalazimo od npr. mudrih izeka, zagonetki, stihova, posebice turkija - dvije banjalu~ke, zvorni~ka i budimska; oporuka, popisa sudionika bitke na Bedru, popisa poklona donesenih na babine, kaligrafskih ispisa i obiteljkih biljeàka i jo{ puno de-talja; koji svaki po sebi moè biti zasebnom istraìva~kom temom.

Predmet na{ega zanimanja je ovaj put samo jedna stranica med`mue pod inven-tarnim brojem 1470 list 8b, na kojoj je popis knjiga, vjerojatno ne~ije privatne rukopisne biblioteke. Rukopis je nastao u Donjem Vakufu u 19. stolje}u i nema jasnih znakova niti eksplicitnoga zapisa o njego-vu vlasniku, pa time ni o vlasniku ostalih

termin u literaturi posebno privla~i pozor-nost istraìva~a jer se pod njim kriju sadràjem izuzetno raznolike knjige. Puzda-na tuma~enja takvog rukopisa pruàju le-pezu informacija o prirodi i karakteristika-ma te specifi ~ne vrste rukopisa, u neku ruku prete~e dana{njih ~asopisa, kronike, tele-vizije, interneta. U njima ima vrijednih inskripcija; jedinstvenih spomena osoba, djela i doga|aja; pa stihova, lije~ni~kih zapisa, zagonetki, poslovica, ajeta, hadisa, te sijaset razbacanih informacija koje obje-dinjene i posloène nerijetko otvore zani-mljive i neo~ekivane slike pro{losti. Stoga je ova vrsta rukopisnih spomenika izazov istraìva~u, jer i kada se ~ini da je sadràj takvoga rukopisa kona~no ispitan i upoznat, odjednom sitni ispis otvori novu temu, novi poticaj za razmi{ljanje, za istraìvanje, za provjeru vjerodostojnosti, za uìvanje u saètim mislima – poslovicama, za uspo-redbu datuma i razmi{ljanju o razlozima pisanja. Takvi se rukopisi, takve med`mue, arapski i perzijski mağmuca, turski mec-

PRIÂ O PUTOVANJU I TRAGANJUS francuskoga prevela Aida Abadì} Hodì}, Tugra, Sarajevo, 2005.

@ivotna pri~a Amina Maaloufa, fran-kofonskog pisca libanonskog porijekla, u mnogim svojim segmentima podsje}a na sudbinu jednog drugog iznimnog intelek-tualca, porijeklom tako|er Orijentalca – Edwarda Saida. Ve} je samim ro|enjem (u Libanonu 1949.g.), kao pripadnik manjin-ske kr{}anske zajednice u srcu arapsko-muslimanskog Orijenta, Maalouf iskusio poziciju dvostruke drugosti: one kr{}anina na Istoku, ali i pripadnika melkitske ma-njine unutar dominantne kr{}anske zajed-nice. Njegovo zanimljivo porijeklo stoga ne predstavlja tek puku biografsku natu-knicu, ve} bitnu odrednicu koja je obiljeìla cjelokupno njegovo pisanje.

Pi{e:Azra Abadì} Navaey

predanosti novinarstvu, zapo~eo karijeru frankofonskog pisca. Pa ipak, taj je proci-jep on izvrsno izmirio u sebi preuzev{i na sebe ulogu mosta, poveznice izme|u ovih nao~igled sukobljenih svjetova. Ostav{i intimno vezan za tradiciju Orijenta putem arapskoga jezika i vlastitih sje}anja, ali i u jednakoj mjeri privrèn zapadnom kultur-nom naslije|u preko francuskog jezika i religije, Maalouf se na{ao na samoj crti kulturnih razdjelnica. Kada pi{e, on to uvijek ~ini iz pozicije ~ovjeka s margina, vje~nog egzilanta koji hoda po rubovima, jer, kao {to i sam priznaje: mudrost je put po rubu, uska staza izme|u dva krajnja shva}anja.

înjenica da sam kr{}anin i da mi je materinski jezik arapski, koji je sveti jezik islama, jedan je od temeljnih paradoksa koji su skovali moj identitet, zapisao je jednom Maalouf saìmlju}i ovom slikovi-tom predod`bom svoj vje~iti usud podije-ljenosti. Taj osje}aj rascijepljenosti izme|u dviju strana, dviju razli~itih kulturnih i vjerskih tradicija – one Istoka i Zapada – po-tencirat }e se jo{ vi{e njegovim preseljenjem u Francusku gdje je nakon vi{egodi{nje

BA[TINA

55BEHAR 74-75

�

�

knjiga s toga popisa. Ipak, ako ne moèmo sa sigurno{}u utvrditi vlasnika po imenu, moèmo o njegovim sklonostima i habitu-su suditi prema izboru knjiga koji je posje-dovao. Pod pretpostavkom da su knjige bile u vlasni{tvu nekoga od osoba koje su se u med`mui potpisale, onda je mogu}i vlasnik i rukopisa i knji`nice bio Salih ibn Ahmed ibn Ibrahim Temi{varac, koji se 14. {evala 1254. (31.12.1838.) na listu 28a u potpisu predstavio kao: Salih Pori~anin u slu`bi Sulejmanbega Dautbegovi}a. U prilog ovoj pretpostavci je ~injenica da je isti potpisnik na listu 21b zabiljeìo ro|enja svojih sino-va: Bekira - 30 ramazana 1238.(10.06.1823.); Ibrahima – 15. dùmadelula 1242. (15.12.1826.); Hasana – 30. {evala 1245. (23.04.1830.) i Husejna – 29. redèpa 1252. (10.11.1836.), a ovakve su bilje{le, izuzet-no osobnoga karaktera, tipi~ne za vlasnike rukopisa u kojima su ispisane. Dakle, sude}i po tomu, upisiva~ ovih biljeàka, je najvje-rojatniji vlasnik i med`mue i ostalih knjiga iz popisa u njoj.

Uz Salihov, u rukopisu se javlja jo{ jedan potpis. Rije~ je o Aliju-efendi-zade, Ni{liji po ro|enju, Donjevakufljaku po stanovanju, o kojemu u bilje{ci od 25. zu lkade 1252. h id`re tske godine

(02.04.1837.), stoji da je pripadao sviti Miralema Ferhat-bega iz Donjeg Vakufa. Njegov se potpis javlja uz jedan detalj kaligrafskih proba na listu 23a, pa se vje-rojatno samo na njih i odnosi.

Na listu 8a je popis 39 rukopisnih sve-zaka razli~itih djela na arapskom, turskom i perzijskom jeziku iz: arapske gramatike, sintakse i morfologije, prava-osnova i na-sljednog prava, lijepe knjièvnosti, leksiko-grafi je, obredoslovlja, dogmatike, stilistike, propovjedni{tva i dr. Ve}ina je djela nave-dena po skra}enim ili uporabnim naslovima uobi~ajenim kod fenomena arabi~koga rukopisa.2 Izbor djela otkriva {iroko zani-manje njegova vlasnika i, za prosje~noga gra|anina, dobro poznavanje pisane rije~i iz spomenutih podru~ja, budu}i da se u zna~ajnom broju radi o djelima relevantnih autora koja su uglavnom u{la u svjetske izvore i povijesti, pa ih ovdje donosimo po redoslijedu kako su spomenuta u popisu s dopunom punih naslova pod kojim ih biljeì svjetska literatura s imenima autora, s izuzetkom homonimi~nih naslova pod kojima je u literaturi zabiljeèno vi{e razli~itih djela i onih gdje je upisivana samo po~etna rije~ naslova. To se poglavito od-nosi na djela iz gramatike.

1. [arh Kāfī, adı Wāfī ¢Puni naslov je Al-Wāfiya fī {arh al-Kāfiya. Komentar djela iz gramatike arapskog jezika. Autor komentara je Sayyid Ruknuddīn al-Hasan ibn Muhammad al-Astarabādī, umro 1313.)£

2. Kāfī maca [āfī ¢Dva Ibn Hadìbova djela: gramatika i sintaksa arapskog jezika Al-Kāfi ya i A{-[āfi ya Puno ime autora je Ğamaluddīn Abû cAmr cUtmān ibn cUmar ibn Abī Bakr, Ibn Hāğib, umro 1248.£

3. Kāfī ¢Jo{ jedan primjerak spomenu-tog Ibn Hağibovog djela£

4. [arh Misbāh maca furğa ¢Iz ovog se naslova ne moè jasno utvrditi na koji se komentar gramati~kog djela Al-Misbāh ovaj komentar odnosi.£

5. [arh Qawācid Icrāb ¢O pravilima disenencijalne fl eksije u arapskom jeziku, Icrabu su pisali brojni gramati~ari£

6. Matn Qawācid Icrāb ¢Tako|er i o konciznima pravilima disenencijalne fl ek-sije u arapskom jeziku, Icrabu, su pisali brojni gramati~ari£

7. Kitāb ad-Daw’ min an-Nahw ¢Pret-postavljamo da je komentar na spomenuti Misbāh svoj komentar napisao je Muham-mad b. Muhammad ibn Ahmad al-Isfarā’inī, umro 1300.£

VAKUFU S POÊTKA 19. STOLJE]A

Sloènost identiteta, dakle ~injenica da ~ovjek u sebi objedinjuje nekoliko, pa ~ak i naizgled suprotstavljenih pripadnosti, postala je tako temeljnom okosnicom nje-govih literarnih interesa: u svim svojim djelima, od povijesnih romana do eseja, Maalouf istraùje zamr{ene odnose preple-tanja vi{e razli~itih pripadnosti i kulturnih utjecaja koji oblikuju ne~iji identitet. «U ime identiteta» (ili u doslovnom prijevodu s izvornika: Ubojiti identiteti) s pravom se smatra kultnom knjigom koja tematizi-ra spomenutu problematiku. Po~ev{i od vlastitog slu~aja, on o{troumnom deduk-cijom uz navo|enje ivopisnih primjera (od kojih se mnogi odnose i na na{e krajeve!) uporno ustraje pri ideji o sloènosti sva~ijeg identiteta. Prevladavaju}e shva}anje koje, po principu pars pro toto, svodi identitet pojedinca na tek jednu od raznorodnih pripadnosti koje on u sebi nosi, po njegovom je sudu vrlo uskogrudno. Takvo, ili kako

ga on jo{ naziva «plemensko» shva}anje identiteta, svojim sekta{tvom i netoleran-cijom proizvodi kod ljudi ~esto ubojite u~inke. Kao antipod ovoj ograni~enosti, Maalouf nam predlaè da osvijestimo vla-stitu slojevitost, tu polifonu strukturu razli~itih sastavnica, doprinosa i ~esto proturje~nih utjecaja koji nas izgra|uju. U njoj on prepoznaje lijek protiv svakog oblika fanatizma i isklju~ivosti. Ohrabruju}i ljude na prihva}anje svojih vi{estrukih pripadnosti i vlastitih ðmalih drugosti’ (kao {to je to uostalom i sam u~inio), Maalouf nam govori kako postati osjetljivijim na razli~itosti. Njegove iskrene poruke o nu`nosti otvaranja prema razli~itim kultu-rama, o spremnosti njihova prihva}anja namjesto poricanja, ~ine se stoga vrlo po-ticajnima. Posebno bi stanovnicima ovih uzburkanih prostora, ljudima ispresijeca-nima gustom mreòm etni~kih, vjerskih, jezi~kih i kojekakvih drugih podjela, ovo

BA[TINA

56 BEHAR 74-75

8. Mucrab Zaynī-zāde calā al-cawāmil al-ğadīd/a/ ¢Osnovno djelo Al-’Awāmil al-Ğadīda o elementima koji utje~u na promje-nu kraja rije~i u arapskom jeziku je napisao Muhammad ibn Pir Ali Al-Birkawi£

9. Tağwīd min al-kitāb al-mağīd ¢(ted`vid) Djelo o ispravnom ~itanju Kur’ana. Ovdje izrijekom ne navodi ime autora.£

10. Durar [arh Gurar ¢Puni naslovi je Durar al-hukkām fī {arh Gurar al-ahkām, to je komentar Priru~nika iz {erija-tskog prava. Osnovno djelo i komentar je napisao Muhammad ibn. Faramurz ibn Ali, Mula Husraw (umro 1480.)£

11. Qūdūrī ¢Vi{e o ovom u Beharu XIV/70, str. 36-39. gdje je opisan ovaj klasi~ni priru~nik iz islamskog prava. Dje-lo je napisao Ahmad ibn Muhammad al-Qudûrī, umro 1037. godine£

12. Lugat ¢Te{ko je pod ovim izrazom doznati o kakvom se djelu radi. Ipak najvje-rojatnije je da je to rje~nik epistolografskih fraza ili rje~nik u stihu, poput rje~nika [āhidi. Op{irnije o [ahidiji u Bosni, Behar XI/2002, br. 60-61, str. 32-36£

13. cAmma ğuz’ tafsīr ma’a ahādit – al-wadaniyyat li cAbdillah ibi Ziyād ¢Ovakav na~in evidentiranja sadràja zbor-nika je uobi~ajen. Misli se na Komentar tridesetog dùz’a Kur’ana - Amme dùz, zbirku Poslanikovih izreka – hadisa, razne molitve i nijete£.

14. Tariqat-i Muhammediyye, ğild tānī ¢Vjerojatno se odnosi na drugi dio Bergivijevog djela At-Tarīqa al-Muham-

madiyya koje sadrì pouke i propovijedi temeljene na Kur’anu i hadisu£.

15. In{ā’ ¢Uobi~ajeno je bilo u obrazo-vnom sustavu u Osmanskom Carstvu da se savlada tehnika korespondiranja, pa su za to sluìli “pismovnici”. Ovo je dakle, jedan od pismovnika. On moè biti i zbirka for-mulara i uputa o na~inu sastavljanja akata, privatnih i slu`benih. Dakako, ovdje je te{ko utvrditi na {to se tekst odnosi.£

16. Kitāb Munīra ¢U literaturi je dje-lo poznato po naslovu al-Munīra ili Ar-risāla ~. Djelo bibliografi pripisuju jednom od trojice pisaca. Po jednima je autor Ah-mad ibn Sulayman Ibn Kamal-pa{a (umro 1533.), po drugima je Yahya ibn cUmar Minqari-zade (umro 1677.), a po tre}ima Pru{~ak Hasan Kafi (umro 1616.)£

17. Hubz(!)-etmek maca Dānisten lugāti ¢Iz spomenutog natpisa razaznaje se da je rukopis sadràvao dva djela i to Lu-gat-i Firi{teoglu, arapsko-turski rje~nik u stihu. Autor mu je cAbdullatif ibn cAbdulmağid Ibn Firi{te (umro prije 1474.godine). Drugo djelo je naslovljeno po prvoj rije~i Dānisten, a pravi naslov mu je Tuhfa al-Hādiya, perzijsko- turski rje~nik. Autor je Muhammad ibn Hağği Ilyās. Sve u svemu, ovo je jedinstven na~in naslovlja-vanja djela u arabi~koj literaturi prema po~etnim rije~ima£

18. Husām Kātī-nin hā{iye(si) ¢Vje-rojatno je to djelo iz logike. Autor je Hu-samuddin Kati (umro 1359.godine). On je komentirao obradu poznatog djela Isagoga u obradi Atīruddina al-Abharija.£

19. Kitāb Sarf buttun. ¢Kompletno djelo iz gramatike arapskog jezika. Naàlost ne moè se utvrditi naslov i autor.£

20. [arh calā al-cIzzi ¢Komentar na gramati~ko djelo o paradigmatskim obli-cima rije~i u arapskom jeziku. Osnovni tekst je napisao ’Izzuddin Abu’l- Fadail b. Ibrahim az-Zinğani (umro 1275.).£

21. [arh cAqā’id maca Ayyuha ’l-wa-lad. ¢Knjiga s dva djela:

a) Komentar djela iz dogmatike i b) kratka Gazalijeva (umro 1111.) ra-

sprava «O mladi}u»£22. [arh Farā’iz ¢Komentar djela iz

nasljednog prava. O nasljednome pravu su napisana brojna djela pa se iz ovog naslo-va ne moè utvrditi njegov autor.£

23. Matn Farā’iz ¢Osnovno djelo iz nasljednog prava£

24. Sadr a{-{arīca. ¢Da djelo postane poznato po imenu, nadimku, nisbi ili umjetni~kom imenu autora op}e je pozna-to. Sadr a{-{arīca je nadimak dvojice teo-loga, fakiha. Jedan je Burhān a{-{arica Mahmûd ibn Sadr a{-[arica al-Awwal Ah-mad ibn cUbaydillah al-Mahbûbī al-Hanafī, umro oko 1274. On je napisao djelo Wiqāya ar-Riwāya fi masā’il al-Hidāya, a komen-tar na njegovo djelo je napisao Sadr a{-[arīca at-Tānī cUbaydullah ibn Mascūd ibn Burhān a{-[arīca Mahmud b. Sadr a{-[arīca (umro1346.). Zaniljiivo je da ovo djelo prepisivano u skriptoriju u Fo~i. Sravni Kasim Dobra~a: Katalog rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, svezak drugi, kat. br. 1072-1077£

sjajno napisano {tivo trebalo postati oba-veznom lektirom.

Sve ono {to je gotovo poput teorije razloìo u ovom nadahnutom eseju, ~ini potku i drugih Maaloufovih djela. U knjièvnome svijetu on je ipak poznatiji kao pisac (novo)povijesnih romana. Sva se nje-gova fi kcionalna ostvarenja, a napisao ih je oko desetak, gotovo opsesivno bave zamr{enim odnosima kulturalnih proìmanja Istoka i Zapada. Kao povla{teno mjesto susreta tih dvaju kultura on ~esto odabire bazen Mediterana: tako se i radnja Baldas-sareova putovanja ve}im dijelom odvija na obalama ove, njemu omiljene pozornice.

Pri~a je to o Baldassareu Embriacu, potomku ugledne |enove{ke loze, ve} stolje}ima nastanjene na Levantu. Godine 1665. (uo~i godine «Antikrista») ovaj se trgovac starinama otiskuje iz rodnoga gradi}a

Dìbeleta, smje{tena u dana{njemu Libano-nu, na dugo i neizvjesno putovanje tragaju}i za tajanstvenom knjigom jednog musliman-skog mudraca. Ova sasvim posebna knjiga – «Stoto ime» Abu Mahera al-Mazandara-nija - sadrì u sebi najdragocjenije, najskri-venije i najzabranjenije istine koje bi prema vjerovanju ve}ine, u sam osvit Kraja svije-ta, mogle spasiti ljude od propasti. Ona, naime, me|u svojim recima skriva Stoto Bo`je ime. Poznato je da Kur’an spominje devedeset devet Bo`jih imena ili atributa kojima se Svevi{nji obznanio ~ovje~anstvu i kojima ga oni mogu zazivati i veli~ati. Pa ipak, najgorljivije je duhove odvajkada kopkalo pitanje ne postoji li mo`da jo{ jedno skriveno, stoto ime Allahovo kojime bi se ovaj broj zaokruìo. Predaja je kaziva-la da bi ga bilo dovoljno samo izgovoriti pa da se nebeska milost spusti na ~ovjeka,

spasi ga svake pogibli i razotkrije tajni smi-sao njegova postojanja. Ova }e tajnovita knjiga, povu~enog antikvara i njegovu ne-vel iku pratnju tako odvu}i posve nepredvi|enim stazama od Halepa, preko Smirne i Istanbula, pa sve do \enove, Lisa-bona i Londona, pretvaraju}i njihovo nima-lo obi~no putovanje u pravu odiseju1.

Baldassareovo putovanje istovremeno je pri~a o putovanju ali i o traganju, u kojoj je ovu vrludavu pute{estviju junaka mogu}e ~itati na barem dvije razine: vi{emjese~no putovanje stvarnim, zemljopisnim predjelima na kojemu }e junak prokrstariti obalama Mediterana i Atlantika, ~ita se i kao putovanje njegovom intimnom geografi jom, prostorima njegova duha. Tragaju}i s mnogo àra za knjigom koja bi svijet navodno spasila od kona~ne propasti, Baldassare i nesvjesno traga za ne~ime {to bi podarilo smisao nje-

BA[TINA

57BEHAR 74-75

�

25. Matn Sadr a{-{arī’a ya’nī Wiqāya ¢Osnovni tekst djela Sadr-[arīca, tj. djela Wiqāya…£

26. Gulistān «Ruì~njak» ¢Prozno dje-lo protkano stihovima, na perzijskom jezi-ku. Autor je [ejh Muslihuddin Sacdi [irazi (1194-1292.)£

27. Bustān «Bostan», «Vrt» ¢Djelo misti~no didakti~kog sadràja, na perzij-skom jeziku, koje je spomenuti Sadi napi-sao 1257. godine. Oba ova Sadijeva djela su ~esto prepisivana i u ju`noslovenskim krajevima od 1489. do kraja 19. stolje}a.£

28. Baharistān ¢Djelo je napisao po-sljednji klasik perzijske knjièvnosti Ab-durahman ibn Ahmad Ğami, umro 1492. Ovo je djelo utjecalo na [ejha Fevzija Blagajca autora Bulbulistana, djela na perzijskom jeziku£

29. Pendi cAttar maca [āhidī maca Namazlik ¢Ovaj rukopis sadrì tri djela:

a) Pend-nama: Djelo perzijskog klasi-ka Farīduddīna cAttara (umro 1232?):,

b) Tuhfe-i [āhidī, perzijsko turski rje~nik u stihu Ibrahima [ahidija (1470-1550.) i

c) obredoslovno djelo o klanjanju£30. [erh Pend-i cAttar – Mufīd ¢Jedan

od brojnih komentara spomenutog Attaro-va djela. Komentar je napisao Abdurrahman Zari (umro 1692.)£

31. [arh Mubārak {arīf calā Kimyā-i Secādet, [arh Fiqh Akbar (!) Abu’l-Muntahā ¢Ovo je zbornik djela:

a) [arh Kimya-i secādet. Komentar neutvr|enog autora. Kako u islamskoj li-

govu vlastitu ivotu. Biljeèno u formi dnev-nika, ovo se putovanje gotovo inicijacijskog karaktera otvara tako i na unutra{njoj razini. Pored opisa stvarnih krajolika, ova intimna dnevni~ka ispovijest razotkriva nam i sva ona sitna vrludanja duha, njegove nemire, ~e`nje, strepnje i nadanja. Na koncu, kao i svako pravo putovanje i ovo }e junaka vratiti njemu samome, potvr|uju}i time jo{ jedanput mu-drost jednoga starog {ejha, izgovorenu na samome po~etku knjige: Ono {to se vidi na putovanjima, samo je varka. Samo sjene. Putovanja i razli~ite zemlje ne nau~e nas ni~emu novome {to ve} nismo znali, ni~emu {to ve} nismo mogli ~uti u sebi samima, u ti{ini no}i.

Napisano s orijentalnom pripovjeda~kom stra{}u, Baldassareovo se putovanje, iako dugog trajanja i popra}eno nebrojenim dogodov{tinama, ~ita gotovo u dahu. Osim

toga, sudbina ovog simpati~nog trgovca ra-zotkriva nam pod rasko{nim naslagama po-vijesti i mnogo autobiografskih elemenata. Baldassareovo priznanje, ve} pri samome kraju dugotrajne pute{estvije – ro|en sam u tu|ini, ìvio sam u tu|ini i umrijet }u u jo{ neznanijim krajevima – tipi~no je malufovska izjava. Maaloufovi su junaci - bilo da je po-srijedi Lav Afri~ki ili Baldassare – kao i on sam, u isto vrijeme ljudi Istoka i Zapada, osu|eni da svugdje pomalo ìve kao u egzi-lu, i taj osje}aj izmje{tenosti, osje}aj stranca svugdje i u svemu nesumnjivo je osobna projekcija na romaneskne likove. Ipak, svje-snim pristajanjem na ideju neprekidnog kul-turalnog mije{anja i odricanjem bilo kakve isklju~ivosti, svi su oni izrasli u prave pred-stavnike kozmopolitskoga duha – one kojima vi{e nije strana pomisao da jedan kr{}anin poput Baldassarea, u potrazi za vlastitim

spasenjem, obi|e i pola svijeta putem knjige jednog muslimanskog mudraca.

Kroz iznimna djela ovog strastvenog libanonskog pripovjeda~a, humanista u pravom smislu te rije~i, zagovaratelja tole-rancije i razumijevanja drugosti, Europa je dobila jednog od ponajboljih glasnika novog doba. Za poèljeti je samo da se glas ovog rado ~itanog i sjajnog autora ~e{}e i vi{e ~uje, kako bi nadglasao katkad odve} kre{tave zvuke koji dopiru s ovih prostora. �

Bilje{ke:1 Da ovdje nije tek rije~ o pukom putovanju,

potvr|uju i razli~ita opredjeljenja prevoditelja na bosanski, srpski i hrvatski jezik, na kojima je knjiga gotovo u isto vrijeme objavljena; zanimljivo je za primijetiti kako je svaki od prevoditelja za naslov romana odabrao drugu rije~: pute{estvija, putovanje, odiseja.

BA[TINA

58 BEHAR 74-75

teraturi ima vi{e djela naslovljenih kao Kimya as-sacadet, ovdje nije jasno na koje se djelo taj komentar odnosi. [to se naslo-va osnovnog djela ti~e, najbliì je Gazali-jevu pisanome na perzijskom jeziku. Dru-gi sli~ni naslovi su: Kimyā as-sacāda li man arāda ’l-husn wa’ z-ziyāda. Autor je Muhyuddin al-Maqdīsī ( pisao 1478.) i Kimya as-sacāda fi ibtāl kimiyā al-cāda. Autor je Muhammad ibn Muhammad al-Gumri Sibt al-Marsafi , umro nakon1562.

b) [arh al-Fiqh al-akbar je drugo djelo u rukopisu. Osnovno djelo Al-Fiqh al-akbar se pripisuje Abu Hanifi (umro 767.), osniva~u hanefi jskog pravnog u~enja. Zanimljivo je da je i ovdje djelo dobilo naslov po kunji komentatora Abu’l-Muntahā. On je Ahmed ibn Muhamed Magnisāwī, umro oko 1591.£

32. Kitāb Mufassal min cilm an-nahw maca [arh Qasīda an-nūniyya maca [arh al-Munfariğa. ¢Prema ovim naslovima u svesku su tri djela i to

a) Al-Mufassal – Gramatika arapskog jezika. Autor je Mahmûd ibn cUmar Az-Zamah{arī, umro 1143. Vrijedno je spome-nuti da je na komentaru drugog Zamah{erijevog gramati~kog djela [arh al-Unmudağ, dok-torsku disertaciju obranio Mustafa Jahi}, direktor Gazi Husrev-begove biblioteke.

b) Drugo djelo je komentar kaside An-Nuniyye, pjesme o vjerovanju na arapskom jeziku. Pjesmu je spjevao Hidr-beg, umro 1458. Od komentatora pjesme spominju se Dawud ibn Muhammad al-Qarsi i Ahmed ibn Musa al-Hayālī, umro 1459.

c) Tre}e djelo je komentar pjesme Al-Munfariğa – Autorstvo osnovnog teksta se pripisuje nekolicini autora, a me|u njima je i Abu’l-Fadl Yûsuf ibn Muhammad an-Nahwi (umro 1111.)£

33. Ha{iya cala Sadr a{-[aria ¢Glose na djelo spomenuto ovdje pod brojem 24.£

34. Rawnaq al-mağalis maca al-Mağālis as-sābic. ¢I ovdje su spomenuta dva djela. Oba se odnose na propovjedi.

a) Rawnaq al-magālis je prema kata-logu Zejnila Faji}a, knjiga pou~nih pri~a o pobo`nosti i asketizmu. Sastavio ju je Abu Hafs Omar ibn al-Hasan al-Nisaburi as-Samarkandi oko 1436. Djelo ima 22 po-glavlja a svako poglavlje ima deset pri~a. (GHB-2113/1); i

b) Magālis as-sābic, Tjedni susreti, oba su zbornici propovijedi i te{ko je utvrditi imena autora.£

35. Kitab Hikāyāt min al-anbiyā wa’l-awliyā a.m. ¢Knjiga pripovjedaka o poslanicima i evlijama – To su narodne islamske predaje.£

36. Kitāb Hikāyāt ¢Tako|er Knjiga pripovjedaka£

37. Kitāb al-istilahāt calā fi cl ¢Knjiga glagolskih termina se o~ito odnosi na stru~nu terminologiju iz gramatike arapskog jezika.£

38. Manāsik hağğ ¢Obredi hadà -djelo neutvr|enog autora£ i

39. [arh Qasīda Tantarānī maca wa-siyyet al-imām Aczam ¢Knjiga s dva djela. Prvo je komentar nepoznatog autora pozna-te pjesme ispjevane u ~ast seldù~kog vezi-ra Nizamulmulka. Autor kaside je Abu Nasr Ahmad ibn Abdurrazzaq Tantarani (umro oko 1087.), a drugo je poznata Oporuka Abu Hanife, Imama A’zama (umro 767.), u kojoj su izloène osnove sunijskog u~enja£.

Te{ko da bi netko pravio ovakav popis knjiga, ako one nisu i postojale, a razlozi za popis su mogli biti razli~iti. Najuobi ~ajenije su ra|eni u slu~ajevima vakufl jenja knjiga,

tj. davanja u zaklade nekih od obrazovnih ustanova, a nerijetko su ra|eni i nakon smrti vlasnika kada se imovina trebala dijeliti me|u nasljednicima ili su knjige prodavane na dra`bama, tj. muhalefatima. Budu}i da nema naznaka spomenutih razloga, nije isklju~eno da je vlasnik u ovom slu~aju naprosto èlio evidenciju knjiga u vlastitoj ku}i, ili da se, {to je najmanje vjerojatno, radi o popisu posu|enih, ili knjiga pripremljenih za posud-bu. [to god bilo, knji`nica, iako po broju naslova skromna, s obzirom na discipline koje “pokriva” je kvalitetna, jer je sadràvala klju~ne obrazovne priru~nike iz gramatike, prava, stilistike, logike, leksikografi je, lijepih knjièvnosti, pedagogije i propo vjedni{tva. Sude}i prema {turom naslovljavanju, popis je sa~inio dobar poznavatelj onda{nje aktu-alne literature na arapskom, perzijskom i turskom jeziku, koji se zadovoljio konciznim naslovljavanjem. Stoga s druge strane utvr|ivanje o kojim je djelima rije~ je zahti-jevalo posizanje u povijesti literature i kata-loge koji su uz osobno iskustvo dugogodi{njega rada na ovakvoj gra|i pomogli rekonstruk-ciju privatne knji`nice u Donjem Vakufu u 19. stolje}u. �

Bilje{ke:1 Do sada je predstavljeno 8.287 rukopisa u ~etrn-

aest svezaka kataloga Gazi Husrevbegove biblioteke. Opise tih spomenika sa~inili su: Kasim Dobra~a (Svezak I. i II.), Zejnil Faji} (svezak III., V. i XI), Fehim Nametak (svezak IV.), Mustafa Jahi} ( svezak VI., VIII., XII.), Haso Popara., i Zejnil Faji} ( svezak VII.), Haso Popara (svezak IX i XIII), Osman Lavi} (svezak X. i XIV).

2 O varijantama naslovljavanja vidi u M. @dralovi}, Prepisiva~i.djela u arabi~kim rukopisima, knj. I, Sarajevo 1988, str.160-166.

Zahvaljujemo na pristiglim pretplatamai podsje}amo na na{ e-mail

behar-pismaºnet.hr

BA[TINA

59BEHAR 74-75

Godine korova Izeta \uzela

U zagreba~kom muzeju Mimara priredio je izlo`bu kipar i slikar Izet \uzel. Suradnik je majstorske radionice A. Augustin~i}a 1974.-75. i jedan od pokreta~a Grupe Biafra. Izlagao je na brojnim izlo`bama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je vi{e zna~ajnih izvedbenih nagrada.

Okorovljeno znamenje Sudbinske zi|evine

IZLO@BA

NA[IH 10 GODINA

behar br. 74-75

Documents