Baruch de Spinoza

Baruch de Spinoza

Zapadna filozofija

Filozofija 17. stoljeća

Rođenje 24. studeni, 1632 (Amsterdam, Nizozemska)

Smrt 21. veljača, 1677 (Den Haag, Nizozemska)

Škola/tradicija Racionalizam

Glavni interesi Etika, Epistemologija, Metafizika

Poznate ideje

Panteizam, neutralni monizam, intelektualna i

religijska sloboda, odvojenje između crkve i

države, kritika Mojsijevog autorstva određenih

knjiga hebrejske Biblije, političko društvo nastalo

iz moći, a ne ugovora

Utjecaji Hobbes, Descartes, Stoici, Avicenna, Majmonid,

Nikola od Kuze, Aristotel, Bacon, Platon

Utjecao na

Kant, Hegel, Davidson, Schopenhauer, Deleuze,

Einstein, Leibniz, Goethe, Nietzsche, Althusser,

Hardt, Negri, Fromm

Baruch de Spinoza (Amsterdam, 24. studenog 1632. - Den Haag, 21. veljače 1677.),

nizozemski je filozof.

Sadržaj

1 Život

2 Učenje

3 Kronologija

4 Djela

5 Vanjske poveznice

Život

Benedikt de Spinoza, kojega su njegovi sinagoški svećenici nazvali Baruh Spinoza, bio je

znan i kao Bento de Spinoza ili Bento d'Espiñoza u društvu u kojem je odrastao. Rodio se 24.

studenog 1632. u Amsterdamu. Studirao je židovsku filozofiju i teologiju srednjeg vijeka

(Talmud i Bibliju), kabalističke spise te spise židovskog filozofa Maimonidesa. Kasnije je

učio grčki i latinski jezik, studirao skolastičku filozofiju. S Renéom Descartesom i

Gottfriedom Wilhelmom Leibnizom, bio je jedan od najvećih filozofa racionalista

sedamnaestog stoljeća. Smatra se osnivačem modernog biblijskog kriticizma. Njegovo

najveće djelo je Etika. 27. srpnja 1656. godine židovska ga je zajednica ekskomunicirala zbog

njegovih shvaćanja prirode Boga i tumačenja biblijskih knjiga. Ekskomunikacija je popraćena

prokletstvom kojemu je po žestini malo sličnih u povijesti. Vjernicima je naređeno neka nitko

s njim ne progovori ni pismeno ni usmeno, neka ne borave s njim pod istim krovom i neka se

drže četiri lakta dalje od njega. Nakon ovog događaja, Spinoza je prihvatio ime "Benedikt"

(latinski ekvivalent imena "Baruh"). Posvećuje se studiju kartezijanske filozofije. Živi u

različitim dijelovima Nizozemske i vodi povučen život. Umire od tuberkuloze 21. veljače

1677.

Učenje

Za Spinozu postoji samo jedna supstancija: Bog ili priroda; ona je uzrok same sebe (causa

sui). Supstancija, i sama beskonačna, ima beskonačno mnogo atributa, od kojih čovjek

poznaje dva: protežnost (extensio) i mišljenje (cogitatio). S atributima dolaze i modusi

(načini, posebnosti) supstancije, mnoštvenost naturae naturatae, to jest ukupnost izvanljudske

i ljudske prirode.

Čitajući Spinozinu Etiku, nekih 200 godina kasnije, njemački pjesnik Heinrich Heine napisao

je da je to "šuma misli do neba visokih", čija "nesalomljiva stabla pružaju svoje korijenje u

vječnu zemlju".

Kronologija

1632. - rođen u Amsterdamu

1656. - isključen iz židovske zajednice; kod jednoga bivšeg isusovca uzima privatnu

poduku iz latinskoga, klasične književnosti, skolastičke i kartezijanske filozofije; živi

od brušenja leća

1660. - protjeran iz Amsterdama

1660.-1669. - živi u blizini Leidena

1669.-1677. - živi u Haagu

1677. - 21. veljače umire u Haagu.

Djela

Korte Verhandeling van God, de mensch en deszelvs welstand ("Rasprava o Bogu,

čovjeku i o čovjekovoj sreći", oko 1660.)

Renati des Cartes principiorum philosophiae ("Načela filozofije Renéa Descartesa",

1663.)

Tractatus theologico-politicus ("Teološko-politički traktat", 1670.)

Ethica ordine geometrico demonstrata ("Etika, geometrijskim redom izložena",

objavljeno postumno 1677.)