balkanski odnosi - skripta, novija

Upload: cafic200

Post on 13-Apr-2018

302 views

Category:

Documents


2 download

TRANSCRIPT

  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    1/102

    1. Poreklo i obeleje naziva ''Balkansko poluostrvo'', ''Balkan'' i ''Jugoistona Evropa''

    Drevni naziv za Balkan je Hemus (Haimos, traki moda za lanac) po planini na severu

    Trakije. Balkan se pominje prvi put u 15. veku, u hronikama italijanskog pisca i diplomata Filipa

    Kalimaha (Philippus Chalimachus, 1437-1496). Filip Kalimah je pisao u junakim delima jednog

    Vladislava Varnieka, te u jednom memorandu adresirano, papi iz 1490. godine pie da se ljudi u tom

    kraju koji nazivaju Balkanom (quem incolae Bolchanum vocant).

    O poreklu imena postoji vie teorija. Danas je u svetu irom prihvaeno da naziv Balkan potie

    od turske rei balakan za umovitu goru, odnosno da su ga doneli Turci, poto se pre dolaska Turaka

    taj naziv ni u jednom izvoru ne pominje. Suprotno postoje alternativne teorije o poreklu imena, koje

    zastupaju posebno balkanski narodi. Bugari naime smatraju, da je Balkan keltskog porekla, iz bal(h)

    kan, to bi trebalo da znai velika majka. Jedna druga bugarska teorija tvrdi da je Balkan izvedeno iz

    bugarskog nacionalnog imena, iz doba kad su se proto-Bugari doselili na Balkan, te da bal(h) kan

    znai ustvari bugarsko carstvo.

    U Srbijiglavna teorija poziva se na jednu legendu, prema kojoj je planina Hem nazvana po

    trakom tiraninu Hemu, koga je u dvoboju ubio Posejdonov sin Vizant, koji se smatra osnivaem

    istoimenog grada na Bosforu. Po drugom kazivanju, Hem je sin boga Severnog Vetra Boreje, najjaegod svih vetrova i personifikacija trake planine. Bio je oenjen Rodopom, koja mu je rodila sina Hebra

    reka Maricaili Hebar). Zbog svae sa bogovima, oni su pretvoreni u planine. Naziv Balkan je kasnijeg

    datuma po starom italskom bogu vatre Vulkanu, prvenstveno bogu vulkanske vatre, a kasnije i bogu

    kovake vetine. Ovaj naziv odnosi se na planinu Hem i itavo poluostrvo.

    Posle XV veka naziv Balkan sve vie se koristi u izvorima evropskih diplomata, pisaca itd., uz

    dodatak da planinski venac hem, po kojim je nazivom poznat jo iz antikog doba, domai itelji

    nazivaju Balkanom.

    Najzad u zvaninu upotrebu kao geografski pojam, Balkan, za evropske krajeve juno od

    Dunava i Save, uvodi Nemac Johan Avgust Cojne (Johann August Zeune) 1808. godine. On je

    smatrao da je ono na severu odvojeno od ostatka Evrope vencem balkanskih planina, i po starom

    obiaju da poluostrvo nosi naziv dominantne planine dao mu je naziv balkansko poluostrvo (kao topostoji Apeninsko, Pirinejsko i sl). Ovo je bilo pogreno uverenje Cojnea da su Balkanske planine

    severna granica poluostrva, no uprkos toj velikoj greci, putnici su veu XVIII veku bili dobro i tano

    upoznati sa konkretnim poloajem ove planine. Njegov predlog Balkan brzo je prihvaen u naunom

    i politikom svetu, mada su vekrajem XIX veka, t.j. poetkom dvadesetog veka, nastali predlozi da

    se umesto Balkana kae Jugoistona Evropa. 1909 godine nemaki geograf Teobald Fierje pokuao

    da ispravi Cojneovu greku i uvede nove geografske injenice i ovaj deo Evrope nazvao Jugoistona

    Evropa. Vrlo je verovatno da je u posleratnom periodu termin Jugoistona evroppa zbog zloutrebe

    od strane nacista postao nepoeljan i od tada je odstranjen iz upotrebe zbog svojih politikih

    konotacija. Jugoslovenski geograf Rogli je kasnije 1950. pokuao da ponovo uvede ovaj termin

    (jugoistona evropa), ali mu nije uspelo.Nauka o Balkanu je balkanologija, koja je osnovana u XVIII veku, radi izuavanja drutveno-

    politikih, kulturno-istorijskih, filozofskih, folklornih i drugih osobenosti Balkana

    Prvi put je pojam Bal-kan u Evropu uveo 1794 god. Britanac Don Morit, koji je na proputovanju

    za Osmansko carstvo i dalje na istok, planinu Bal-kan oznaio kao mesto koje razdvaja Bugarsku od

    istoka prema zapadu Evrope. Ali kae da je antiki naziv za ovu planinu HEMUS mnogo lepi.

    Termin Balkan-misli se na njegov kontinentalni deo a termin Balkansko poluostrvo pdreuje

    celokupni prostor ukljuujui i njgovu mediteransku dimenziju sa ostrvima i morima od Jadranskog i

    Crnog mora.

    Jedina razlika u tumaenju Jugoistone Evrope i Balkana moe se zatei u nemakom jeziku i

    knjievnosti i posledica je razliitih kriterijuma za definisanje. Naime, u nemakom jeziku Jugoistona

    http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%92%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BD%D1%82http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D0%BE%D1%81%D1%84%D0%BE%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D0%BE%D1%80%D0%B5%D1%98http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A0%D0%BE%D0%B4%D0%BE%D0%BF%D0%B8http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%B0%D1%80%D0%B8%D1%86%D0%B0_(%D1%80%D0%B5%D0%BA%D0%B0)http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A5%D0%B5%D0%B1%D0%B0%D1%80&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%92%D1%83%D0%BB%D0%BA%D0%B0%D0%BD_(%D0%BC%D0%B8%D1%82%D0%BE%D0%BB%D0%BE%D0%B3%D0%B8%D1%98%D0%B0)http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%83%D0%BD%D0%B0%D0%B2http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%B0%D0%B2%D0%B0_(%D1%80%D0%B5%D0%BA%D0%B0)http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%B0%D0%B2%D0%B0_(%D1%80%D0%B5%D0%BA%D0%B0)http://sr.wikipedia.org/sr-el/19._%D0%B2%D0%B5%D0%BAhttp://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%91%D0%B0%D0%BB%D0%BA%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%BB%D0%BE%D0%B3%D0%B8%D1%98%D0%B0&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/XVIII_%D0%B2%D0%B5%D0%BAhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%92%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BD%D1%82http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D0%BE%D1%81%D1%84%D0%BE%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D0%BE%D1%80%D0%B5%D1%98http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A0%D0%BE%D0%B4%D0%BE%D0%BF%D0%B8http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%B0%D1%80%D0%B8%D1%86%D0%B0_(%D1%80%D0%B5%D0%BA%D0%B0)http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A5%D0%B5%D0%B1%D0%B0%D1%80&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%92%D1%83%D0%BB%D0%BA%D0%B0%D0%BD_(%D0%BC%D0%B8%D1%82%D0%BE%D0%BB%D0%BE%D0%B3%D0%B8%D1%98%D0%B0)http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%83%D0%BD%D0%B0%D0%B2http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%B0%D0%B2%D0%B0_(%D1%80%D0%B5%D0%BA%D0%B0)http://sr.wikipedia.org/sr-el/19._%D0%B2%D0%B5%D0%BAhttp://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%91%D0%B0%D0%BB%D0%BA%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%BB%D0%BE%D0%B3%D0%B8%D1%98%D0%B0&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/XVIII_%D0%B2%D0%B5%D0%BA
  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    2/102

    Evropa je oznaka za region a balkan je samo njen podregion. Maarska je npr. deo Jugoistone

    Evrope ali ne i Balkana. Kada neko ove pojmove koristi kao sinonime, Maari se ljute jer ih je neko

    oznaio Balkancima. I tu se upravo vide razliita politika i kultura odreenja balkana.

    Najvie u 20. veku su sem ovih odlika uvedene ak i antropoloke odlike. kod J.Cvijia je

    Balkan mesto gde ive balkanske civilizacije mesto gde ive i Hrvati i Slovenci.

    DordHofman je Grku i Rumuniju izbacio sa Balkana, jer ove zemlje ne odgovaraju balkanskom

    profilu naroda. Rumunija je podvoena pod iri pojam Jugoistone Evrope.

    Tako se pojam Balkana tretirao ili kao sinonim za pojam Jugoistone Evrope ili kao ui deo njega.

    2. Razliita odreenja (poimanja) Balkana u politikom, verskom i kulturolokom smislu

    Najoptije gledano definicija Balkana odreena je nizom geografskih, politikih, istorijskih,

    verskih i kulturnih kriterijuma i njihovom kombinacijom.

    U drugoj polovini XVIII veka, Balkan je bio pod uticajem sve aktivnije ruske politike na

    Mediteranu pa je na delovima Balkana dolo do otvorene pobune protiv Porte. U XIX veku

    hriansko-muslimanska dihotomija izala je iz politikog i kulturnog renika u smislu u kome je do

    tada postojala. Sada je ta opozicija izraena u u liku nacija eljnih da se razviju u duhu evropskogprogresa, s jedne strane, i onih koji ive u nazadnom tradicionalistikom dravnom ureenje, s druge.

    Vremenom je pridev balkanski dobio i svoja mogua peorativna znaenja u engleskom,

    italijanskom i francuskom jeziku.

    Na osnovu upotrebe imena Balkan kao etikete u razliitim jezicima moemo izvesti odreene

    zakljuke o relativnom znaaju tog pojma. U glavnim evropskim jezicima ili u jezicima drava koje su

    imale poseban interes na Balkanu to ime se pojavljuje samo u jednom obliku (ili u jednini ili u

    mnoini) izuzetak je Francuska u kom se upotrebljavaju oba oblika. Slino kao i u grkom,

    rumunskom, srpsko-hrvatskom oznaava NEUKUSNO, NEKULTURNO, ZAOSTALO,

    NEDOLINO. U srpskom jeziku postoji i znaenje kao samokritike kada se kae Balkanci smo.

    U svim jezicima, uz dva izuzetka, ime Balkan upotrebljava se sa emotivnim primesama, a

    emocija varira od emotivne do pogrdne. Prvi izuzetak je Turski u kom Balkan nema pogrdnu

    komponentu, drugi je Bugarski koji ima sve nijanske znaenja od negativne, neutralne do pogrdne.

    Najvaniji pojam koji je izveden od rei Balkan jeste balkanizacija. Na kraju XIX veka, re

    Balkan je sve vie poela da se upotrebljava sa politikom konotacijom, a ne u isto geografskom

    smislu i odnosila se na drave nastale posle raspada Otomanskog carstva: Grku, Srbiju, CG,

    Rumuniju i Bugarsku. U to vreme jo nije bilo ni traga omalovaavanja. Simptomatino je da re

    balkanizacija, koja se najee koristi da oznai proces rasparavanja geografskih i pol. celina po

    nacionalnom osnovu na nove, nije stvorena tokom stolea u kom su se balkanske nacije postepeno

    odvajale od Otomanskog carstva venakon I sv. rata kada je nastala samo jedna nova dr ava-Albanija

    dok su sve ostale nastale jo u 19. veku. Bujanje velikog broja malih drava izazvano je

    dezintegracijom Habzburgovaca i Romanovih i stvaranjem Poljske, Austrije, Maarske,Letonije,Estonije itd.

    Erik Hobson balkanizaciju izjednaava sa pojmom koji oznaava sistem mini dravaali grei

    kada je povezuje sa raspadom Otomanskog carstva. Oba termina su pripadala reniku politikih

    uvreda. On nije jedini koji pogreno datira balkanizaciju. U mnogim savremenim renicima i

    enciklopedijama napravljena je ista greka. Glagol se balkaniser oznaava proces nacionalistike

    fragmentacije nekadanjih pol. i geografskih celina u nove male dravekao na Balkanu posle I

    svetskog rata, uprkos injenici da su sve balkanske drave postojale od nekoliko decenija do jednog

    stolea pre I sv. rata osim Albanije.

    Izraz balkanizacija pojavio se posle I sv rata: prvi put se spominje u New York Times-u, 1918

  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    3/102

    godine. Balkanizacijom se detaljnije pozabavio evropski dopisnik Chicago Daily News-a Maurer.

    On pod tim pojmom objanjava: u regionu gde su rase izmeane, stvara se mnotvo malih drava sa

    vie manje zaostalim populacijama, ekonomski slabih drava sklonih intrigama; te drave su stalni

    predmet manipulacija velikih sila. Element stranog meanja u unutranje stvari malih zemalja postao

    je tako dominantan da je kasnije motivisao drugog autora da definie balkanizaciju kao konstantno

    meanje stranih sila koje ele da sauvaju ili uspostave svoje interesne sfere.

    esto se dogaalo da se termin balkanizacija potpuno odvoji od Balkana i jednostavno se

    paradigmatski povezuje sa razliitim problemima.

    3. Geografske karakteristike Balkana

    Povrine 550 000 km kvadratnih sa preko 60 miliona stanovnika. Geografske granice Balkana

    su: na severu reka Dunav i reka Sava, na jugu Sredozemno more, na istoku i jugoistoku Crno,

    Mramornoi Egejsko more, na zapadu Jonskoi Jadransko more. Njegove june obale su jako razuene.

    Poluostrvo presecaju veliki planinski sistemi sa severa prema jugu i jugoistoku, koji te e da se od

    Alpa, preko Egejskih ostrva spoje sa planinskim sistemom Male Azije. To su Dinarsko-arsko-

    Pindski, Karpatski, Balkanski i Rodopski sistemi, sa planinskim visovima do 3000 m. (Rila2925 m,Olimp2918 m, Pind2914 m, Korab2764 m, ar2748 m, Prokletije2694 m, Durmitor2522 m itd. Jo

    u antiko doba opisane su i opevane mnoge planine Balkana, najvie svakako Olimp, zatim Hem i

    Rodopi, ali i Pind, Tajget, Parnasi druge. Filozof i geograf Strabon (66. g. p. n. e-19. g. n. e.) ar

    planinu (Skardus) naziva "Verigom sveta" (Catena mundi). Dolaskom Slovenana to podruje, dobila

    je sadanji naziv-ara.

    Meu rekama dominiraju Dunav, Sava, Morava, Drina, Drim, Timok, Ibar, Neretva, Bojana,

    Vardar, Bistrica, Struma, Marica, Iskar, Tunda, Jantra i Pinej i dr. Jezera su Ohridsko jezero,

    Prespansko jezero, Skadarsko jezero, Ostrvsko jezero, Kostursko jezeroitd.

    Izmeu planina formirane su manje ili vee iroke ravnice, od kojih je najvea Panonska nizija

    u slivu Dunava, Save, Drave, Tise i Morave. Ona predstavlja najnii deo zemljita u Panonskom

    bazenu, izmeu Alpa, Karpata, Dinarskih i Rodopskih planina. Nastala je povlaenjem i oticanjem

    Panonskog jezera(mora) kroz erdapskuklisuru. Jezero je bilo najvee za vreme pliocenske geoloke

    epohe, a postepeno je oteklo krajem pleiocena i poetkom holocena, kada se zavrava poslednje

    glacijalno Ledeno dobana Balkanu oko 10.000. g. p. n. e. Za to vreme bile su pod ledom mnoge

    planine, kao to su Olimp, Pind, ar-planina, Pirin, Rila, Jakupica, Prokletije, Durmitor, Prenji dr.

    Juna, istona i zapadna granica poluostrva jasno su omeene ali kod odreivanja severne granice

    postoje razlike:

    1. Reke Dunav- Sava-Kupa i imaginarna linija do luke Rijeka.

    2. Njenom severnom granicom smatraju liniju Dunav-Sava-Trst

    Jovan Cvijismatrao je da su Dunav i Sava savezne granice. Mnogi se slau da Balkanu, pored

    Albanije, Bugarske, Grke i svih zemalja bive SFRJ pripada samo joDobruda (kao deo Rumunije)i evropski deo Turske.

    Zahvaljujui ovakvom geografskom poloaju Balkan je tranzitni pravac Njegov juni i zapadni

    deo ulaze u sastav Sredozemlja i u njegovoj neposrednoj blizini najvanija komunikacija Sredozemnog

    mora Gibraltar-Malta-Suec. Deo je svetskog plovidbenog puta: Atlantik, Sred more, Indijski okean,

    Australija.

    Albanija najmanja Balkanska drava najblia Apeninskom poluostrvu.

    Grka pored Grke obale-pomorska komunikacija Gibraltar Malta-Suec, Krit je od severne Afrike

    udaljen 300km. Kroz Grku prolazi pruga Pariz-Istambul i Grka ostrva su pred ulazom u Dardanele.

    Turska- Azijski deo mosta izmeu Evrope i Azije, Kontrolie Bosfor i Dardanele.

    Bugarska-meunarodne transkontinentalne komunikacije koje preko Sofije vode dolinom reke Marice

    http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A0%D0%B5%D0%BA%D0%B0_%D0%94%D1%83%D0%BD%D0%B0%D0%B2http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A0%D0%B5%D0%BA%D0%B0_%D0%A1%D0%B0%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%BE%D0%B7%D0%B5%D0%BC%D0%BD%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%BE%D0%B7%D0%B5%D0%BC%D0%BD%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A6%D1%80%D0%BD%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D1%80%D0%B0%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%BD%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D1%80%D0%B0%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%BD%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%95%D0%B3%D0%B5%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%88%D0%BE%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%88%D0%B0%D0%B4%D1%80%D0%B0%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%90%D0%BB%D0%BF%D0%B8http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%95%D0%B3%D0%B5%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%B0%D0%BB%D0%B0_%D0%90%D0%B7%D0%B8%D1%98%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%B0%D0%BB%D0%B0_%D0%90%D0%B7%D0%B8%D1%98%D0%B0http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A0%D0%B8%D0%BB%D0%B0&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E%D0%BB%D0%B8%D0%BC%D0%BFhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E%D0%BB%D0%B8%D0%BC%D0%BFhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D0%B8%D0%BD%D0%B4http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9A%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A8%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A8%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D1%80%D0%BE%D0%BA%D0%BB%D0%B5%D1%82%D0%B8%D1%98%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%83%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%82%D0%BE%D1%80http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A2%D0%B0%D1%98%D0%B3%D0%B5%D1%82&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9F%D0%B0%D1%80%D0%BD%D0%B0%D1%81&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%82%D1%80%D0%B0%D0%B1%D0%BE%D0%BDhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%82%D1%80%D0%B0%D0%B1%D0%BE%D0%BDhttp://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Catena_mundi&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%BD%D0%B8http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%80%D0%B8%D0%BD%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%80%D0%B8%D0%BD%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%80%D0%B8%D0%BChttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%80%D0%B8%D0%BChttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A2%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D0%BAhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%98%D0%B1%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9D%D0%B5%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D0%BE%D1%98%D0%B0%D0%BD%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D0%BE%D1%98%D0%B0%D0%BD%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%92%D0%B0%D1%80%D0%B4%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%91%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B8%D1%86%D0%B0_(%D0%9A%D0%BE%D1%81%D0%BC%D0%B5%D1%82)&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%82%D1%80%D1%83%D0%BC%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%B0%D1%80%D0%B8%D1%86%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%98%D1%81%D0%BA%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A2%D1%83%D0%BD%D1%9F%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A2%D1%83%D0%BD%D1%9F%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A2%D1%83%D0%BD%D1%9F%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A2%D1%83%D0%BD%D1%9F%D0%B0http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%88%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%80%D0%B0&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%88%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%80%D0%B0&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9F%D0%B8%D0%BD%D0%B5%D1%98&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E%D1%85%D1%80%D0%B8%D0%B4%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BEhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D1%80%D0%B5%D1%81%D0%BF%D0%B0%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BEhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%BA%D0%B0%D0%B4%D0%B0%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BEhttp://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9E%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B2%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BE&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9A%D0%BE%D1%81%D1%82%D1%83%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BE&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A0%D0%B5%D0%BA%D0%B0_%D0%A2%D0%B8%D1%81%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%82%D0%B5%D1%80%D0%B4%D0%B0%D0%BFhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%82%D0%B5%D1%80%D0%B4%D0%B0%D0%BFhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%82%D0%B5%D1%80%D0%B4%D0%B0%D0%BFhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9B%D0%B5%D0%B4%D0%B5%D0%BD%D0%BE_%D0%B4%D0%BE%D0%B1%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%88%D0%B0%D0%BA%D1%83%D0%BF%D0%B8%D1%86%D0%B0http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9F%D1%80%D0%B5%D1%9A&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A0%D0%B5%D0%BA%D0%B0_%D0%94%D1%83%D0%BD%D0%B0%D0%B2http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A0%D0%B5%D0%BA%D0%B0_%D0%A1%D0%B0%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%BE%D0%B7%D0%B5%D0%BC%D0%BD%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A6%D1%80%D0%BD%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D1%80%D0%B0%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%BD%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%95%D0%B3%D0%B5%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%88%D0%BE%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%88%D0%B0%D0%B4%D1%80%D0%B0%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%90%D0%BB%D0%BF%D0%B8http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%95%D0%B3%D0%B5%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%B0%D0%BB%D0%B0_%D0%90%D0%B7%D0%B8%D1%98%D0%B0http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A0%D0%B8%D0%BB%D0%B0&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E%D0%BB%D0%B8%D0%BC%D0%BFhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D0%B8%D0%BD%D0%B4http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9A%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A8%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D1%80%D0%BE%D0%BA%D0%BB%D0%B5%D1%82%D0%B8%D1%98%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%83%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%82%D0%BE%D1%80http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A2%D0%B0%D1%98%D0%B3%D0%B5%D1%82&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9F%D0%B0%D1%80%D0%BD%D0%B0%D1%81&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%82%D1%80%D0%B0%D0%B1%D0%BE%D0%BDhttp://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Catena_mundi&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%BD%D0%B8http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%80%D0%B8%D0%BD%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%80%D0%B8%D0%BChttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A2%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D0%BAhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%98%D0%B1%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9D%D0%B5%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D0%BE%D1%98%D0%B0%D0%BD%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%92%D0%B0%D1%80%D0%B4%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%91%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B8%D1%86%D0%B0_(%D0%9A%D0%BE%D1%81%D0%BC%D0%B5%D1%82)&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%82%D1%80%D1%83%D0%BC%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%B0%D1%80%D0%B8%D1%86%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%98%D1%81%D0%BA%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A2%D1%83%D0%BD%D1%9F%D0%B0http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%88%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%80%D0%B0&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9F%D0%B8%D0%BD%D0%B5%D1%98&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E%D1%85%D1%80%D0%B8%D0%B4%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BEhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D1%80%D0%B5%D1%81%D0%BF%D0%B0%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BEhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%BA%D0%B0%D0%B4%D0%B0%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BEhttp://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9E%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B2%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BE&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9A%D0%BE%D1%81%D1%82%D1%83%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BE&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A0%D0%B5%D0%BA%D0%B0_%D0%A2%D0%B8%D1%81%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%82%D0%B5%D1%80%D0%B4%D0%B0%D0%BFhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9B%D0%B5%D0%B4%D0%B5%D0%BD%D0%BE_%D0%B4%D0%BE%D0%B1%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%88%D0%B0%D0%BA%D1%83%D0%BF%D0%B8%D1%86%D0%B0http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9F%D1%80%D0%B5%D1%9A&action=edit&redlink=1
  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    4/102

    za Carigrad i dalje za Malu Aziju, Bagdad, Persijski zaliv i zemlje Bliskog istoka

    Rumunija-istorijski pripada Balkanskim dravama

    Preko kanala Dunav-Majna-Rajna veza sa Severnim morem.

    Biva YU jugoslovenska, mediteranska, srednjoevropska zemlja, pripada podunavlju i jugoistonoj

    Evropi. Zahvata Sredinji deo Balkana koji je preseen Moravsko-Vardarskom dolinom i itav

    severozapadni deo izmeu Save i Jadranskog mora.

    U knjizi Stevana Pavlovia kae se da severne granice Balkana ine istoni Alpi do Egejskog i

    Crnog mora i od Dnjestra do Jadrana, preko zemalja koje naseljavaju: Rumuni, Juni Sloveni, Albanci,

    Grci.

    irenje ili suavanje balkanskog poluostrva je naalost ee politiko nego geografsko pitanje.

    Pored Balkanskih prestonica on je imao 3- spoljne prestonice: Carigrad, Be i Pariz. Carigrad

    prestonica Osmanskog carstva, bio je centar Vizantije i raskre izmeu Evrope i Azije i centar

    pravoslavlja. Be- sredite Habzburgovaca, centar katolicizma i prosvetiteljstva, obrazovanja. Pariz-

    izvor narodnog suvereniteta, nacionalne drave i itave evropske kulture

    Standardni pristup geografa se moe podeliti u dva tabora tj dva pristupa:

    1. Fiziko geografski

    2. Politiki pristup1.Za prvu grupu je neosporno da su Crno more, Mramorno, Egejsko i Sredozemno more,

    Jonsko i Jadransko granice balkanskog poluostrva. Severne granice poinje na uu reke Idrijce u

    Transki zaliv do jugoistonog oboda Julijskih Alpa, pa do Dunava i Save. Ovom odreenju bi pored

    uobiajeno navedenih zemalja pripadale i Dobruda i evropski deo Turske. Po J. Cvijiu severna

    granica su Sava i Dunav pa Rumunija ostaje izvan ovog prostora.

    2.Drugi pristup bi obuhvatio celu Rumuniju bez Turske. Neki ukljuuju i Kipar i Tursku. Ovaj

    drugi u sutini politiki pristup favorizuje veina istoriara dodajui mu istorijske i kulturne faktore.

    U knjizi Imaginarni Balkan, balkanskim narodima smatrae se Albanci, Bugari, Grci, Rumuni

    i svi bivi Jugosloveni. Prema Cvijiu Slovence ne bi trebalo ukljuiti meu njih jer nikada nisu bili

    pod otomanskom vlau, dok Hrvate treba jer su znaajni delovi teritorija dugo bili pod Otomanima.

    Maarska jeste bila pod Otomanima ali je razvoj Maarske mnogo tenje vezan za Habzburkumonarhiju i ta injenica opravdava iskljuivanje Maarske iz ovog pregleda. Hrvati nisu bili pod

    otomanskom vlau nita due od Maara a Slovenci nisu uopte ali u ovoj knjizi su oni ukljueni jer

    se istorija Balkana u XX veku ne moe zamisliti bez istorije celovite Jugoslovenske drave. (teritorije

    poput Dubrovnika izvrile su snaan uticaj na Balkansko poluostrvo). Turci e se takoe smatrati

    balkanskim narodom poto se geografski delimino nalaze na Balkanu i poto su kao nosioci

    Otomanskog naslea, imali najistaknutije mesto u njemu.

    Jedna od sledeih vanih geografskih odlika Balkana je da je to teritorija ograniena

    planinama.

    Za razliku od Pirinejskog i Apeninskog poluostrva Balkansko poluostrvo je na severu otvoreno i ima

    niziju. Balkan je vaan kontaktni i saobra

    ajni prostor. Spaja Bliski istok sa Evropom i SevernuEvropu sa Mediteranom.

    4. Demografske karakteristike Balkana

    Na geografski raspored balkanskih naroda bili su od uticaja reljef i srednjevekovni istorijski doga aji

    poevi od seobe naroda, zatim u velikoj meri metanastazika kretanja za vreme Turaka, kao i docnije.

    Kulturne zone su u toliko uticale na taj raspored, to su kulturama olakavane asimilacije, i time je

    proirivana ili smanjivana oblast rasprostranjenja raznih naroda; te su zone bile jood veeg uticaja na

    mnoge etnografske i psihike osobine stanovnitva.

    Prema tome je raspored balkanskih naroda najpre u vezi sa velikim geografskim celinama.

  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    5/102

    Egejske oblasti su naseljene poglavito Grcima. Arbanakog ili aromunskog porekla su stanovnici

    pindske oblasti i njenog primorja, epirsko-arbanakog primorja. U kontinentalnom bloku i na

    jadranskom primorju ive juni Sloveni, koji su podeljeni i na dve grupe; na Istoku su Bugari: na

    donjodunavskoj ploi i u najveem delu marikog sliva i rodopskih dolina, a na Zapadu, oko

    moravsko-vardarske udoline i u dinarskoj sistemi su Srbi, Hrvati i Slovenci, a prostiru se i izvan

    Poluostrva u jednom delu panonskog basena i u nekolikim dolinama istonih Alpa. Naposletku, u

    izvesnim delovima pontiskih i egejskih, suvih, gotovo stepskih oblasti, ive Turci.Najstariji su stanovnici egejskih i pindskih oblasti: Grci, Arbanasi i Aromuni; njihovi su se

    preci naselili na Poluostrvu pre nego to je poela njegova istorija u pravom smislu, te se zbog toga oni

    mogu smatrati za autohtone. Ostali su se narodi naselili u toku srednjega veka, i to ju ni Sloveni u

    poetku a Turci krajem srednjeg veka.

    Stanovnitvo egejskih i pindskih oblasti Grci. Oni su naseljeni u egejskim i pindskim

    oblastima sa evrazijskim osobinama.Grci su, moda, meovitijeg porekla no makoji drugi balkanski

    narod. U pravom smislu kao potomci starih Jelina, odrali su se samo na nekoliko egejskih ostrva,

    manje u egejskom primorju. U vizantijsko doba mnogi Romeji" slovenskog i azijskog porakla

    asimilovali su se sa trakim i makedonskim grkim stanovnitvom, i ova se infiltracija nastavila i za

    vreme Turaka. U Grkoj se u Grke pretopilo mnogobrojno slovensko stanovni

    tvo, koje je po

    etkomSrednjeg Veka prodrlo u Epir i Tesaliju, u Jeladu i na Peloponez. Njihovi su poslednji ostaci

    jelinizirani tek posle XV veka. Isto su tako Grci apsorbovali velike mase trako-ilirskog stanovnitva u

    Epiru, Makedoniji i Trakiji. Od XII do XV veka Tesalija se zvala Velika Vlaka, i u njoj je glavnu

    masu inilo aromunsko stanovnitvo. Njih je opisao u XII veku jevrejski putnik Benjamin de Tudela.

    U isto doba Etolija je bila poznata pod imenom Mala Vlaka. Najvei broj ovih Aromuna je u toku

    potonjih vekova jeliniziran. Ovaj proces jeliniziranja nastavlja se i danas u Tesaliji i u junoj

    Makedoniji. Od velikog znaaja je proces jeliniziranja doseljenih Arbanasa na Peloponezu, u Jeladi i

    Epiru, koji je, izgleda, otpoeo od XIV veka. Vrio se u znatnoj meri i na Toskama june Arbanije. Po

    A. Phillippson-u joi sada ima u Grkoj, u granicama od pre 1912. godine, 250000 Arbanasa koji su

    samo povrno grcizirani.

    U ovom etnikom amalgamu, u kome je spojeno mnogo stranih elemenata, prevladali su grkijezik i, manje vie, i glavne crte jelinske psihologije, moda sve druge crte, izuzev osobito razvijen

    smisao za nauku i filosofiju i neobino razvijena estetska oseanja starih Jelina; ili bar te osobine nisu

    jo dole do izraaja kod modernih Grka. S razlogom se moe verovati da sposobnosti etnike

    asimilacije, koju su Grci u velikoj meri pokazali, nije jedini uzrok njihova brojna nadmonost; tome su

    mnogo doprineli uticaj geografske sredine a naroito grko-egejski nain ivota. Svi doseljeni narodi,

    Sloveni, Arbanasi i Aromuni, morali su se u egejskim oblastima naviknuti na taj nain ivota. Uporedo

    s tim su imitirali grke obiaje i, navike, i primajui njihov jezik, pretopili su se u grko stanovnitvo.

    Severna granica grkog naroda na teritoriji izmeu Soluna i Carigrada bila je u glavnim crtama

    vrlo rano i dosta tano utvrena na kartama prvih ispitivaa, naroito na etnografskoj karti A. Boue-a.

    Na ovoj granici, kao i na manje poznatoj od Soluna do Kostura, Grci se dodiruju sa Slovenima. To je

    otra granica dva razlina sveta, razlina po jeziku, fizikom habitusu, psihikim osobinama i nainu

    ivota. U toku vekova ovo je bila najstalnija etnografska mea na Poluostrvu.

    Ali je u novije vreme i ova granica pretrpela promene, poglavito u marikom slivu i u primorju

    Crnoga Mora. Pre osnivanja bugarske drave, 1878 god, Grci su u masama naseljavali mariku dolinu

    do Jedrena i dalje, zatim ih je bilo u zaklonjenim krajevima severno od Rodopa, gde ih sada ima samo

    u Stanimaki. Ima ih isto tako na pontiskom primorju, od Bosfora sve do dunavske delte. U toku

    poslednjih trideset do etrdeset godina, grko stanovnitvo se iselilo ili je u masama proterano iz

    Bugarske, tako da su od njega ostale samo neznatne grupe. Grko stanovnitvo nije kompaktno ni u

    trako-makedonskom primorju; razbijeno je velikim turskim masama, zatim bugarskim grupama pa i

    sa dva ostrvca srpskoga stanovnitva (Bajramii Karaca Alil). Severna granica grkog stanovnitva

  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    6/102

    izmeu Soluna i Jadranskog Mora nije onako stalna kao granica izmeu Soluna i marike doline. Tu se

    vekovima vrilo asimilovanje Toska i Aromuna. Uticaj grke crkve, jezika i trgovine osea se i izvan

    asimilovane zone, kod Toska u junoj Arbaniji.

    Mogu sa dosta tanosti utvrditi etnografsku granicu izmeu Grka i Slovena u junoj

    Makedoniji. Idui iz Epira i june Arbanije epirskim putem Janjina - Ljaskovac -Kora, Slovena nema

    sve do presedline Prevtisa i Ivan-planine (juno od Prespanskog Jezera), osim tri sela u koranskoj

    kotlini, ije stanovnitvo govori jednim arhainim slovenskim dijalektom. Prevtis i Ivan-planina sujasno izraena etnografska granica izmeu manje ili vie grciziranih Toska na Jugu i Slovena na

    Severu. Dalje na Istoku, ulazei iz sliva Bistrice preko Kostura u Makedoniju, naie se na slovensko

    stanovnitvo mnogo junije. Sam Kostur je jo grka varo sa muhamedanskom manjinom i

    polujelinizovanim Slovenima. Ali u okolini Kostura prevlauje slovensko stanovnitvo, iji je jedan

    deo, u oblasti Nesramu, islamiziran. Pored slovenskih ima i sela sa grkim, aromunskim, turskim i

    arbanakim stanovnitvom. U okolini Ostrovskog Jezera, u Sariolu, jasna granica razdvaja Grke od

    Turaka nastanjenih u okolini Kajlara. Ova se granica gotovo poklapa sa uzdunom osovinom

    Ostrovskog Jezera, mada i severno od jezera postoji grupa turskog stanovnitva. U severnom Delu

    kotline Sariol, ima meutim, i nekoliko slovenskih sela: velika sela Patelik, Vrbeni i Surovievo; ona

    se vezuju za kompaktnu slovensku masu koja poinje severno od presedline Malke Ni

    e, u bitoljskojkotlini.

    Turci. Velika razlika postoji u rasporedu turskog stanovnitva pre poetka njihovog

    povlaenja krajem XVII veka i dananjeg njihovog rasporeda na Balkanskom Poluostrvu.

    U toku prve periode, od XIV do XVII veka, Turci su bili u veini gotovo u svima balkanskim

    varoima, koje lee na velikim uzdunim putevima. Osim toga, oni su ini znatan deo stanovnitva u

    svima varoima, izuzev u Dalmaciji. Bilo ih je u velikom broju i izvan Poluostrva, po varoima u

    Ugarskoj. Dalje, ne raunajui one koji su iveli po selima u jugo-istonom i istonom delu

    Poluostrva, kao kompaktne narodne mase, neki su poeli da osnivaju sela i po drugim oblastima. Bilo

    je u velikom broju i turskih pastira, Juruka, poreklom iz Male Azije, koji su se sa stokom nastanili u

    centralnom i istonom Balkanu, na Rodopama i Pirinu i po makedonskim planinama. Topografska

    nomenklatura ovih planinskih oblasti je veinom turska; to je i jedini trag Juruka, koji su iezli istoonako kao i tursko stanovnitvo severnih varoi.

    Velike mase turskog seoskog stanovnitva ograniene su skoro iskljuno na trako-makedonske

    oblasti sa evrazijskim osobinama i na pontisku oblast. Obe su suve klime i time podse aju na zaviaj

    Turaka u Maloj Aziji. I pored pridolaenja muhadira, i ove velike oaze turskog stanovnitva stalno se

    smanjuju, naroito od druge polovine XIX veka. Poto su oni jedini sailjavali natio militans, iscrpli su

    se u stalnim ratovima; osim toga, vojsku i varoi su esto desetkovale razne zaraze.

    Danas postoje etiri velike oaze turskog stanovnitva: 1 istono-bugarska; 2 traka, od

    Carigrada do Tahinskog Jezera kod Sereza; 3 vardarska, koja se kao pojas prua od Orfanskog Zaliva,

    duleve obale Vardara do Skoplja; 4 kajlarska, gde Turci ive u dve varoice, u Kajlaru i Dumi, i u

    preko sto mahom malih sela; meu ovim se odlikuju bujnim ivotom i napretkom sela po ivici

    plodnoga Budaka, to je, u ostalom, redak sluaj kod turskog seoskog stanovnitva na Poluostrvu.

    Naposletku, u istonoj Makedoniji, izmeu Sereza i Drame, ive oko 4500 pravoslavnih Turaka

    patrijarista, koji imaju grke kole a govore i turski i grki. Njihov centar je varoica Ziljahovo sa

    2800 dua.

    Osim ovih glavnih oaza i drugih manjih, Turci ine znatan deo stanovnitva i u svima varoima izvan

    onih granica, koje su slobodne balkanske drave imale do 1912. godine.

    Arbanasi. Suprotno Grcima, i ako zauzimaju epirsko-arbanako primorje jood najstarijih

    vremena, Arbanasi se skoro nisu koristili morem. Nisu pomorci pa ni dobri ribari. Sami nisu odr avali

    obalsku plovidbu dusvojih obala, ni prekomorsku sa zemljama koje su s druge strane mora. Zona

    mediteranske klime i vegetacije dosta je iroka na celom arbanakom primorju, i ipak je kod Arbanasa

  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    7/102

    slabo razvijen mediteranski nain ivota i zanimanja. Mahom su se povukli s primorja, koje je u

    ostalom na velikim prostorijama vrlo moarno, i ive po okolnim breuljcima, po planinama i

    unutranjim dolinama; bave se poglavito o stoarstvu, i u manjoj meri o zemljoradnji.

    Pre dolaska junih Slovena, Iliri su zauzimali zapadni deo Poluostrva, od srednjeg Dunava do

    Epira i centralnih oblasti. Jako ilirsko pleme Liburni ivelo je u severnom primorju i po jadranskim

    ostrvima; Dalmati ili Delmati su zauzimali oblast izmeu Splita i upanjca, u Dalmaciji i Bosni.

    Labeati su stanovali oko Skadarskog Jezera; njihovi juni susedi zvali su se Prusiti i bavili serudarstvom. U okolini Kroje, u sredini dananje Arbanije iveli su Albani. U centru Poluostrva, u

    okolini Nia, na Kosovu, u Metohiji i oko gornjega Vardara bili su Dardani, a junije s njima srodni

    Peoni. U okolini Ohridskog Jezera bila je zemlja ilirskog plemena Desareta. Malo se to zna o ovom

    ilirskom stanovnitvu. Plemena su bila gotovo nezavisna i delila se na mnoga brastva. Tako su Dalmati

    imali 342 brastva. Odlini ratnici oni su davali snane otpore Rimljanima; poznati su bojevi izmeu

    Rimljana i kraljice Teute, i ilirski ustanak u Dalmaciji i Panoniji u kome je, ka e se, uestvovalo

    200000 ilirskih peaka i 8000 konjanika. Po Dalmatima su Rimljani nazvali Dalmacijom celu oblast

    do Mae na Jugu i Drine na Istoku.

    U toku Srednjeg Veka poslovenjena su romanizovana ilirska plemena dinarske sisteme osim

    onih u Prokletijama i dalje na Jugu u Arbaniji. Izgleda da se tamo povukao i jedan deo ilirskogstanovnitva iz centralnih i severnih delova Poluostrva. Ali u ovoj zemlji kao i u Epiru, krajem X,

    poetkom XI veka i docnije, doline i ravnice su bile naseljene Slovenima, a Arbanasi i Aromuni su

    stanovali na pobrima i u planinama. Za vlade anujske dinastije (1250.1350.) u primorskim nizijama

    i oko Drima imalo je joslovenskog stanovnitva, koje su (po K. Jireeku) pojaali srpski doseljenici

    za vreme srpske vladavine, naroito u XIV veku. Joi danas se i usred Arbanije nailazi na ostatke

    ovoga poarbanaenog srpskog stanovnitva. Po tradiciji plemena severne Arbanije, ona su meovitog,

    arbanako-srpskog porekla. Smatraju sebe za srodnike crnogorskih plemena. Poznato je da je

    arbanaki narodni junak, Skenderbeg, arbanako-srpskog porekla. Juni Sloveni su asimilovali veliki

    broj Ilira, od Dunava do june Makedonije, oni su, meutim, poarbanaeni u Arbaniji, naroito u

    tursko doba.

    Usled ovakvih asimilacija, istona arbanaka granica, ili etnografska granica izmeu Arbanasa i Srbaznatno je pomerena, i ta se pomeranja mogu pratiti.

    Znatne etnike promene desile su se u onom delu Balkanskog Poluostrva, koji lei izmeu

    Skadra i June Morave kod Leskovca. Izmeu Skadra i Prizrena su dve oblasti, Pilot i Reke, u kojima

    je u Srednjem Veku ivelo meovito srpsko-arbanako stanovnitvo. U Skadru i u ravnicama oko

    Bojane i Drima (Zadrim i Zabojana), kao i u Metohiji i na Kosovu, iveli su u veini Srbi. Posle turske

    najezde, Arbanasi su silazili sa planina, jedan deo Srba se iselio, ostali su islamizirani i poarbana eni.

    Srpskih iseljenika, Skadrana, ima u Podrinju u Srbiji, u upi Sredskoj kod Prizrena, u tetovskoj kotlini,

    u kosovskim, metohijskim, i u gornjo-moravskim varoima itd.

    Posle srpskih seoba iz Metohije, sa Kosova i iz june Morave, poeli su Arbanasi u masama

    silaziti u te upne krajeve. Najudaljenije od njihove zemlje matice (oko 200 km.) bile su arbana ke

    oaze na Zapadu od Leskovca, zatim u Masurici, severno od Vranje, i u Peteru blizu Sjenice. One su

    obeleene na svima starim etnografskim kartama, i zbilja su postojale do 1878. godine. Po to je u ovo

    doba Srbija zauzela oblast June Morave, Arbanasi su se iselili, poglavito u dolinu Laba, na Kosovo i u

    Metohiju, i tako pojaali tamonji arbanaki ivalj. U okolini Leskovca i Vranje sada nema arbanakih

    oaza, i ako jonisu iezle sa nekih etnografskih karata. Na Peteri ih je ostalo i posle dogaaj

    od 1912. godine. Oko 1700 godine ovde su se doselili Klimente iz okoline Skadarskog Jezera; bili su

    katolici pa su docnije islamizirani; sada govore arbanaki i srpski.

    Od interesa je pomenuti da se 1776. godine dosta arbanakih porodica iz okoline Skadra iselilo

    u Borgo Erizzo, u blizini Zadra u Dalmaciji; to se mesto od toga vremena zove Arbanasi. Godine 1737.

    iselilo se iz okoline Skoplja 300 katolikih arbanakih porodica u sremska sela Nikince i Hrtkovce.

  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    8/102

    Izgleda da su ih na iseljavanje naveli katoliki svetenici. Obe iseljene grupe Arbanasa danas govore

    samo srpsko-hrvatski. Isto je tako u toku poslednja dva veka posrbljeno dosta Arbanasa u jugoistonoj

    Crnoj Gori (Crmnica i Kui) kao i jugoistono od Boke Kotorske.

    Aromuni ili Armani. Oni su po jeziku deo rumunskoga naroda, koji stanuje na levoj obali

    Dunava; za razliku od ovih ili Dakorumuna, nazivaju ih kato kolektivnim imenom Makedorumunima.

    Mi zovemo njihove razline grupe: Crnovuncima, Vlasima, Kucovlasima, Karavlasima, Cincarima,

    Karajunima. One na Istri zovu ii i iribiri. U ranijim su vremenima ostatke Vlaha u dinarskimplaninama iznad Jadranskoga Mora, naroito u Velebitu, zvali Mavrovlasima ili Morlacima.

    Makedorumuni su balkanski starosedeoci (u istorijskom smislu), a i sada nije reeno da li su

    Dakorumuni poreklom sa Balkanskog Poluostrva, pa su se seobama premestili na levu obalu Dunava

    ili su tamo staro stanovnitvo od Rimljana Dakije (Trajanovi kolonisti).

    Na Balkanskom Poluostrvu ih ima u malo veim grupama u junom delu Pinda i u centralnim i

    junim krajevima. Uzimajui u obzir Vajgandovu statistiku i svoje procene, drim da ih nema vie od

    150.000 do 160.000 dua, i nesumnjivo iezavaju, pretapajui se u Grke, Slovene i Arbanase. Ovo tim

    lake to nemaju svoju veu geografsku oblast, u kojoj bi bili ukorenjeni.

    Jedni su pravi nomadski stoari, poglavito sa ovcama; leto provode u privremenim pastirskim

    stanovima ili kalivama, i njihov nainivota i njihova sto

    arska kretanja su opisana u glavi

    etrnaestoj.Na njih se leti nailazi po svima visokim planinama, od Stare Planine u Srbiji i Bugarskoj do

    peloponeskih planina. Sada ne dolaze na arplaninu zbog nesigurnosti, zbog Arbanasa, niti dalje na

    SZ od arplanine u dinarske planine. Kopaonik je poslednja planina na Severozapadu, na kojoj ima

    Crnovunaca. Usled vie uzroka (glava etrnaesta) aromunski stoari sve vie naputaju stoarenje i

    stalno se nastanjuju kao i Aromuni druge grupe.

    To su Cincari koji ive u velikim naseljima zbijenoga tipa nalik na varoi; njihova su naselja

    uvek na sklonjenim poloajima i na visinama od 7001000 metara. Ne bave se zemljoradnjom, oko

    njihovih sela skoro nema obraene zemlje, mahom ni vrtova; nemaju stoke ili malo, za domau

    potrebu u siru i mleku. Sela im slue vie kao sklonita za ene i decu. Idu u varoi i bave se

    raznovrsnim zanimanjima. Ovo je cincarska pealba. Redak je sluaj da odu i izvan granica

    Poluostrva, osim u Rumuniju.Naposletku, trea aromunska grupa stalno se nastanila u varoima centralnih i istonih oblasti

    Balkanskog Poluostrva, poglavito pored uzdunih puteva, gde se bave raznim poslovima, kao

    mehandije i trgovci. Oni su se znatnim delom pretopili i sada se pretapaju u Grke, Srbe i Bugare.

    U Srednjem Veku je Aromuna bilo mnogo vie u planinama i skrivenim balkanskim oblastima.

    Kao to smo pomenuli, oni su inili veinu stanovnitva u Tesaliji i u Etoliji, u Velikoj i Maloj Vlakoj.

    Postojala je Bela Vlaka u Balkanu i severno od njega; ovi su Vlasi sa Bugarima u XII veku, za vreme

    Asenove dinastije, osnovali vlako-bugarsku kraljevinu. U ovo doba se pominje i Crna Vlaka, koja je

    zahvatala oblasti Moldavije. U H1 veku je bilo Aromuna i ujednom delu Dobrue i u okolini Anhijala.

    Poznato je da ih je u HIII veku bilo i u Trakiji. U srednjevekovnim srpskim spomenicima esto se

    pominju Vlasi u planinskim oblastima, jugozapadno od umadije i u okolini Prizrena, oko Bilea u

    Hercegovini, Donji Vlasi u blizini Drobnjaka itd. Nije mogue uvek sa sigurnou odluiti da li se ovo

    ime Vlasi odnosilo samo na prave Aromune ili i na srpske stoare, poto je u Srednjem Veku ime Vlah

    (Vlasi) izgubilo svoje etnografsko znaenje i njime su nazivani stoari bez obzira na narodnost.

    Aromuni, poslovenjeni i grcizirani, sasvim su iezli iz sela ili iz itavih oblasti, gde ih je pre

    jednog ili dva veka bilo. esto emo na daljim stranama govoriti o ovom nestajanju Aromuna. Mnogi

    od stranih ispitivaa su zabeleili da je krajem XVIII veka u centralnim i pindskim oblastima na

    Poluostrvu bilo 400.000 do 500.000 Aromuna. Neobina stvar, vrlo retko se islamiziraju; jedino su se

    u malo veoj masi islamizirali u Meglenu u junoj Makedoniji, gde su se najpre izmeali sa doseljenim

    Peenjezima, pa su potom, pre 200220 godina islamizirani.

    Juni Sloveni naseljavaju kontinentalni blok.Juni Sloveni ne samo da zauzimaju najprostranije

  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    9/102

    oblasti, ve su i mnogobrojniji nego drugi narodi Poluostrva, i ima ih oko 16 miliona. Ovo nije

    kompaktno stanovnitvo. Postoje razlike izmeu junih Slovena na Istoku ili Bugara, kojih danas ima

    oko 45 miliona i junih Slovena na Zapadu, kojih ima preko 11 miliona: Srba, Hrvata i Slovenaca;

    ima razlike i izmeu Srbo-Hrvata s jedne i Slovenaca s druge strane. Na razliku izmeu Bugara i

    ostalih junih Slovena je jamano uticao i reljef, koji je razlian na Istoku (donjo-dunavska ploa,

    mariki sliv), u centru i naroito u zapadnim dinarskim i karsnim oblastima. Zatim etniki sastav. Na

    Istoku su iveli Traani koje su asimilovala slovenska plemena; na Zapadu i u centru su ivela ilirskaplemena i ostaci Kelta, koji su se pretopili u Srbe, Hrvate i Slovence. Hrvatska plemena izmeu

    Gvozda (V. i M. Kapela) i Zrmanje asimilovala su i ostatke Avara (Obri naih spomenika) koji su se tu

    odrali joi u X veku. Avarskoga je porekla i poneka plemiska hrvatska porodica; kao da je od Avara

    i naziv zemaljskog poglavara ban (bajan avarski).[lix] Od najveeg je znaaja bugarska najezda i

    pretapanje ovog ugro-finskog elementa u Slovene, koji su iveli na donjo-dunavskoj ploi. U ovaj

    slovensko-bugarski amalgam pretopio se veliki broj Kumana i Peenega, takoe turanskog porekla.

    U Srednjem Veku su obrazovane srpska, hrvatska i bugarska drava, i to je bio uzrok da se

    pojaa razlika meu junim Slovenima. Meutim, za vreme duge turske vladavine izgledalo je da e

    ove razlike nestati. Dalje, u ovo doba su se desila dva dogaaja koja su bila od velikog etnikog

    znaaja.TURSKA- ima oko 63 miliona stanovnika.Po stanovnitvu najbrojnija a po tempu rasta

    najdinaminija. Stanovnitvo Turske nije homogeno: Turci -83%; Kurdi 15%; Arapi...manjine su

    Jermeni i Grci ali usg su svi muslimani a hriana ima 0,2%

    ALBANIJA- naseljeni su na Kosovu, Makedoniji, Grkoj. 98% Albanci, ima malo Grka na jugu-

    jedino priznaje postojanje Grke manjine. Ogroman je rast albansog stanovnitva. Nisu svi Albanici

    muslimani oko 20% pravoslavnih i 10% katolikih Albanaca .

    BUGARSKAje 13% stanovnitva pripadalo manjinama, Bugarska ima 8,7 miliona stanovnika. 85%

    Bugari; 8,5% Turaka, 2,5% Mkedonci. Veliki broj Turaka i Pomaka(islamizirani Bugari) iseljeni 80-ih

    g za vrmeme Todora ivkova. Sada se pokree pitanje njihovog vraanja. Turska trai povratak

    250.000 Turaka u Bugarsku.

    MAKEDONIJA- od 2 miliona stanovnika oko 65% Makedonci, 22% Albanci, ostatak Srbi,Turci.

    Albanci su u Zapadnoj Makedoniji veina 90% trae federaciju.

    Grka homogena zajednica-10 miliona stanovnika 98%Grka. Veliki broj albanaca u Epiru ali i nih

    iji je status neregulisan.

    RUMUNIJA 89% Rumuni , manjine su: Maari 7,1%, Romi i Nemci; 70% pravoslavaca, 7%

    katolici i 6% protestanti

    SRBIJA (I CRNA GORA) 68% , manjine su Albanci 16,5% ali na KiM preko 90%, Crnogorci 5%

    BiH nijedan konstitutivni narod nema vie od 40%, Muslimana 38%, Srba 40%

    Hrvatska 78% 1991 u njoj je bilo 12% Srba ali zbog etnikog ienja prbeglo 400 hiljada

    SLOVENIJA87%, oko 2,7% Hrvata, 2% Srba i Italijani

    Najkompleksnija je bila situacija u takozvanim kontaktnim zonama: Makedoniji, Bosni, Dobrudi, naKosovu, Vojvodini i samom Istambulu. Ovo sve sugerie da pitanju otomanskog naslea u

    demografskoj sferi treba prii mnogo uoptenije: kao kompeksu imperijalnog naslea u kontekstu

    nacionalnih drava. Ako se uporedi sa drugim multinacionalnim imperijalnim nasleima Evrope

    (austrijskim i ruskim), otomansko naslee pokazuje neke bitne razlike. Razlika je to u vreme klijanja

    nacionalistikih ideja, dominantne grupe u austrijskom i ruskom carstvu inili su etniki elementi sa

    viskokom nacionalnom sveu, dok je u Otomanskom carstvu sluaj bio obrnut. Turci su u poreenju

    sa Balkanom bili poslednja grupa koja e razviti sopstveni turski nacionalizam. Kada j do toga dolo

    veliki deo Balkana nalazio se izvan Otomanske sfere i uticaja (sem Moldavije i Albanije).

    Sve balkanske zemlje problem manjina reavale su emigracijom i asimilacijom. Vrhunac

  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    10/102

    emigracije je serija pomeranja posle I sv rata, u periodu izmeu ratova i posle drugog svetskog rata.

    Nereeni problemi manjina i dalje predstavljaju aktivna i potencijalna krizna arita na Balkanu u

    Bosni, Makedoniji, na Kosovu, Trakiji i Kipru.

    Moe se izvui zakljuak da je u demografskoj sferi otomansko naslee jouvek ivo.

    Posledica ove demografske kulture je veno prisutno manjinsko pitanje.

    5. Verske (civilizacijske) osobenosti balkanskih naroda

    Od prelaska junih Slovena u hrianstvo i podele na zapadnu i istonu crkvu, nije meu njima

    nikad bilo toliko promene vere kao u tursko vreme. Jer pred ovom epohom Balkansko je Poluostrvo

    bilo hriansko. Meutim, veu prvim decenijama turskog zavojevanja cele narodne grupe prelaze na

    islam u svakoj oblasti Poluostrva. Izdvojio se tip islamiziranih, naroito u zapadnim zemljama. Osim

    toga, mnogi pravoslavni i bogumili zapadnih zemalja preobraeni u katoliku veru. Bilo i unijaenja, i

    ti esto prelazili dalje na katoliku veru. Usled toga se, osim antagonizma izmeu hriana i

    muhamedanaca, sve vie razvijala suprotnost izmeu katolika i pravoslavnih.

    U Bosni i Slavoniji, franjevci, glavni predstavnici katolike crkve, razvijaju veliku prozelitsku

    revnost jer kau, njihova je prva dunost obraanje inovernika na katoliku viru".[cxxx] Zbog svegatoga je ojaala verska raznolikost u srpsko-hrvatskom narodu i razvila se verska osetljivost i

    surevnjivost, koja se uticajem prosvete i napretkom civilizacije poela stiavati tek u toku XIX veka.

    U izvesnim oblastima bilo je naroitih predispozicija za promenu vere. u Bosni i Zahumlju kod

    bogumila; u Bosni i kod pravoslavnih, jer izgleda nije bilo vre organizovane pravoslavne crkve.

    Naposletku, konvertiranja je bilo tamo gde hrianstvo nije uhvatilo dubljeg korena, kao u Arbaniji.

    Usled toga, kad su Turci zavladali Bosnom i Zahumljem, islamizirali su se bogumili zajedno sa

    plemstvom i izvesan broj pravoslavnih. Stvorena je snana islamska grupa od nacionalnih elemenata.

    Preobraanje u islam nastavilo se i priirilo na ostale dinarske Srbe do planine Rogozne na Jugu od

    Novog Pazara; a na Kosovu, Metohiji i u prizrenskoj oblasti islamiziranje se vrilo i do kraja XIX

    veka. U Arbaniji ogromna veina stanovnitva prela na islam; samo velikim naporima Rima i panije,

    docnije Austrije, ispalo za rukom odrati u katolikoj veri Miridite i neka malisorska plemena;

    meutim su Toske na Jugu veim delom ostali pravoslavni, branjeni grkom crkvom. U Makedoniji

    vrlo malo pravoslavnih preobraeno na islam, i te zovu iacima i Torbeima. Jamano usled slinih

    uzroka, kao u Bosni, preao na islam i znatan deo Bugara i severno i juno od Balkana, najvie izgleda

    u Rodopama; zovu se Pomaci. U izvesnim krajevima donjo-dunavske ploe i u marikom slivu odralo

    se neto bogumila, koje u izvetajima i putopisima nazivaju Pavlianima. Bilo i sporadinog prelaenja

    u islam kod svih naroda Poluostrva, najmanje kod Grka i Cincara; kao da je najvea grka islamizirana

    grupa ona na Kritu a cincarska u Meglenu u junoj Makedoniji.

    Pravoslavni su prevoeni u katoliku i unijatsku veru najvie pri seobama, usled tekih ivotnih

    prilika, zatim za vlade Marije Terezije i u vie sluajeva kada se njihove male grupe nastanjivale meu

    mase katolikog stanovnitva.Kao da je najvie katolienja bilo u Dalmaciji, Slavoniji i Bosni. Posle odvajanja katolike i

    pravoslavne crkve krajem XI veka, Dalmacija je postala oblast kulturne i crkvene borbe izmeu Rima i

    Vizantije. Prevladali su Rim i katolika vera, naroito posle splitskog provincijalnog sinoda od 1075

    god. Kad su Mleci zauzeli Dalmaciju bilo samo ovde onde grkih pravoslavnih optina, koje

    obrazovali stratioti, grki vojnici u mletakoj slubi, sa po nekim grkim trgovcem. Pri doseljavanju, u

    mletako doba, Srbi se prikljuivali tim grkim pravoslavnim optinama kojih je bilo samo u primorju.

    Srbi iz dalmatinske Zagore behu pod vlau dabro-bosanskog mitropolita u Sarajevu, a oni u primorju

    pod upravom filadelfijskog mitropolita u Mlecima; kad Mleii zauzeli celu Dalmaciju, onda su svi

    pravoslavni ostali dugo pod vlau toga mitropolita. Nemajui svojih, oni poseuju katolike crkve i

    sahranjuju ih i katoliki svetenici. Oko polovine XVIII veka bi im doputeno sagraditi pravoslavne

  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    11/102

    crkve.[cxxxi] Duhovno sredite pravoslavnih severne Dalmacije bio tada manastir Sv. Arhangel na reci

    Krki, a onih u junoj Dalmaciji pravoslavna episkopija u Kotoru. Crkvena organizacija bila slaba, i za

    sve vreme mletake vladavine bilo je katolienja. Po Jireeku Mleii nisu bili prijateljski raspoloeni

    prema pravoslavnom svetenstvu; godine 1446 dobio je kotorski biskup nalog da istisne 'preti schiavi' i

    da ih zameni katolikim svetenstvom, ali polako, na zgodan nain. Kao to je pomenuto, Dubrovani

    nisu na svojoj teritoriji trpeli pravoslavne crkve i pokatoliili su pravoslavne i bogumile na Stonskome

    Ratu; nestalo je pravoslavnih crkava i svetenika i u Konavlima gde se pominju u XV veku.I za vreme austrijske vladavine bilo namesnika koji nisu povoljno gledali na pravoslavnu veru.

    Franjevci navode mnogobrojne primere, prema kojima su na hiljade pravoslavnih preveli na

    katolianstvo. Njihovom saradnjom ak 1831. g. preli na katoliko sjedinjenje" popovi sela Krika i

    Baljka u Petrovom Polju u Dalmaciji zajedno sa seljacima, a u isto vreme i razli ite obitelji u

    varoima Drniu i Vrliki." Ali oni sami tvrde da pominju samo one u veem broju, a predugo bi bilo

    kad bismo i pojedine biljeili." I zbilja je mnogo vie pravoslavnih pokatolieno nego to se to moe

    potvrditi zapisima i istorijskim izvorima.

    Preobraanja pravoslavnih u katolike deavala se u Dalmaciji, naroito u XVII veku, kao to se

    vidi iz izvetaja Franjevaca.

    Poetkom XVII veka ra

    irila se unija me

    u pravoslavnim u Hrvatskoj. Tada je pre

    ao na unijumaranski vladika Vratanja s mnogo naroda, a 1670. g. proirila se unija i na umberak. Unijatska

    biskupija 1777. g. prenesena iz Mare u Krievce gde je i danas.

    Od interesa je spomenuti i suprotan proces, preobraanje muhamedanaca naega jezika u

    katoliku veru, koje se izgleda najvie vrilo u Dalmaciji i Slavoniji,

    Najree, i samo u neznatnim razmerama, bilo je promene vere kod katolika. Poznato je da su u

    slavonskoj Podravini prelazili na kalvinizam, poneki su primali islam, ak i koji hrvatski plemi i

    upnik u Slavoniji. Ima jedan pomen da su katolici u zapadnom Sremu preli na pravoslavlje

    U Bosni se moe osobito dobro prouavati koliko je katolika crkva, a naroito franjevaki red

    uticao na versko formiranje katolika. Jedva bi se moglo pretpostaviti da je od dinarskog oveka

    moguno stvoriti onako krotke i smirene ljude kao to su bosanski katolici; a takvi su ne samo katolici

    od starine, vei pokatolieni pravoslavni i bogumili. Svi oni, kao to kau franjevci, poput ovicaslijede svoje duhovne pastire." Ranije pomenuti papski izaslanik fra Ivan od Vjetri kae u svome

    izvetaju od 1708. g.: ,,kamo sree kad bi italijanski katolici toliko potovali najznamenitije ostanke

    svetih koliko bosanski katolici potuju sveteniku odeu, te da bi toliko u Italiji cenili biskupe, koliko

    ovde cijene vodu kojom svetenici ruke umivaju." Usled toga je prirodno to su oni docnije prili

    Austriji, kao kapitalistikoj dravi. Tako je nastala diferencijacija u karakteru i pogledima izmeu

    pravoslavnog i katolikog dinarskog stanovnitva.

    Nacionalizam se na Balkanu tokom XIX veka osmiljavao prevashodno na okosnici jezikog i

    verskog identiteta. Sve nacionalne i kulturne voe shvatile su jezik kao najmonije sredstvo

    ujedinjavanja pored vojske. Meutim i samo to naglaavanje kohezionog potencijala jezika ukazuje na

    njegovu iskljuivost i na krutost etnikih granica koje on povlai. To je spreilo integrisanje (ali ne i

    asimilaciju) razliitih jezikih grupa u jedinstvenu naciju (Albanaca u Srbiji, Grka u Albaniji..)

    Albanija ima 3 veroispovesti-muhamedanska, katolika i pravoslavna. Rimokatoliki uticaj

    (15%) na severu, vezuje se za Jadransku obalu, Pravoslavna crkva (20%) na jugu Albanije-uticaj

    junih suseda Vizantije i Grke. Prisustvo islama posledica vekovnog uticaja Osmanskog carstva,

    danas je islam dominanatna religija (70%).

    Bugarska Pravoslavna vera dominantna. Islam-pripadnici Turske manjine (8,5%); pomaci

    (islamizirani Bugari). Katolika ima malo oko 70.000

    Grka Uglavnom pripadnici grke pracoslavne crkve 97%, Crkva igrala vanu ulogu u borbi za

    nacionalno osloboenje i irenje grkog uticaja. I danas crkva igra vanu ulogu u politikom ivotu

    Grke.

  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    12/102

    Rumunija Preteno pravoslavne veroispovesti (80%) . irenje islam. Carstva praeno je

    nametanjem islama. Sinteza vlasti i vere. Sultan je istovremeno i kalif (verski poglavar). Kemal Paa

    Ataturk izvrio je korenite reforme turskog drutva, 1922 odvojio je kalifat od sultana a 1923 kalifat je

    ukinuo .

    Srbija 68% Srba pravoslavci; 16,5% Albanci-muslimani; Vojvodina najvei broj razliitih

    verskih zajednica

    BIH 37% muslimana; 22% Hrvata katolika i ostalo su Srbi

    Hrvatska 78% katolika, do 1991 bilo je 12% Srba sada ih je samo 200.000

    Slovenija87 Sloveni, 2,7 5 Hrvati i 2% Srba, uglavnom su katolici.

    6. Balkan kao kontaktni i saobraajni (tranzitni) prostor

    Balkan je vaan kontaktni i saobraajni prostor. Spaja Bliski istok sa Evropom i Severnu

    Evropu sa Mediteranom.

    Balkan je tranzitni pravac prvog reda izmeu Zapadne Evrope i Bliskog Istoka, izmeu

    Severne Evrope i Afrike. Meutim saobraajnice su krajnje nerazvijene upravo ovde. Balkanske

    zemlje treba da izgrade mehanizam dogovaranja o zajednikoj politici u oblastii izgradnje,modernizacije i korienje velikih saobraajnica koje prolaze celim regionom.

    Postoji velika zainteresovanost ali nije reeno pitanje pravine naknade za korienje

    infrastrukture i zagaenje itave okoline od drumskog saobraaja. Ove naknade bi trebale da se plaaju

    zemlji ija se infrastruktura koristi i u kojoj je zagaivana itava okolina.

    Razradom sistema multilateralnih dozvola bilo bi postignuto i postepeno prilagoavanje

    reimu liberalizovanog trita EU i EFTA zemalja koje su stupile 1993. Praktina korist od primene

    takvih dozvola u drumskom saobraaju je u smanjenju trokova transporta, to bi povealo

    ekonominost poslovanja i smanjilo zagaenje.

    Otvaranjem kanala Majna-Dunav oekuje se udvostruenje tranzita Dunavom koji protie kroz

    3 balkanske zemlje, a uiji sliv ulazi 5 balkanskih zemalja. Ovim vodenim putem je Srednja Evropapovezana sa Crnim morem. Hidroenergetski potencijal nije dovoljno aktiviran.

    Postoji potreba za moderniziranjem eleznike mree koja povezuje balkanske zemlje i

    modernizacija eleznikih pruga koje vode ka srednjem Istoku.

    Koridori na Balkanu:

    Putni koridori: koridor 10 - Panevropski koridor 10, koji predstavlja najkrau vezu izmeu

    Zapada i krajnjeg Juga evropskog kontinenta definisan je i uvrten u mreu evropskih koridora jo

    1997. godine na panevropskoj konferenciji u Helsinkiju. On direktno povezuje osam zemalja Evrope:

    Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, Maarsku, Srbiju, Bugarsku, Makedoniju i Grku, a indirektno joest

    zemalja: Nemaku, Italiju, Bosnu, Rumuniju, Tursku i Albaniju. Koridor je dug 2.360 kilometara i

    protee se od Salcburga preko Ljubljane, Zagreba, Beograda, Nia i Skoplja do Soluna, sa krakom Ni

    - Sofija i Beograd - Budimpeta. Od ukupne duine koridora, kroz Srbiju prolazi 800 kilometara, odkojih su 380 km autoputevi punog profila, 165 km delimini autoputevi, a jo400 kilometara treba da

    se dovri.

    Za zavretak autoputeva u naoj zemlji potrebno je oko dve milijarde evra.

    Koridor 4

    Izradeni su planovi za alternativni koridor 4 koji ide preko Arada, Krajove, Sofije na Plovdiv i

    nie do severne Grcke i Soluna. Ukoliko mi za relativno kratko vreme ne zavrsimo deonicu od Nisa do

    granice i na severu prema Budimpesti, Evropa e ii alternativnim koridorom. Takode, postoji i

    koridor 8 koji ide od Varne, Burgasa i Plovdiva, preko Sofije, Skoplja, Tirane i izlazi na Jadransku

  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    13/102

    obalu, trajektom prelazi u Italiju i dalje autoputem povezuje zemlje Evropske unije. Ako mi brzo nesto

    ne uradimo i ako ne izvrsimo rekonstrukciju postojece putne mreze, plasim se da cemo potpuno biti

    zaobideni. A potpuno isti slucaj imamo i sa trasama gasovoda i naftovoda.

    Koridor 7 Dunav

    Zakljuak je da je od 6 balkanskih koridora naoj zemlji pripao samo jedan-Koridor 10.Koridor 8 znaajan je za Albaniju, Makedoniju i Bugarsku, Koridor 7 prati reku Dunav. Koridor 5 ide

    pravcem Venecija-Trst-Kopar-Ljubljana-Budimpeta-Uzgvor-Lavov s granom koja spaja Rijeku i

    Zagreb i drugim krakom: Ploe, Sarajevo-OsjekBudimpeta. Zamisao je da se Koridorom 10 preko

    Srbije Salcburg povee s Atinom i Istanbulom. Na putu od Salcburga preko LJubljane, Zagreba,

    Beograda i Skoplja Koridor 10 (koji u nau zemlju na severu ulazi na Horgou, a na zapadu u

    Batrovcima), ima krakove koji idu prema Budimpeti i Sofiji. Oni se spajaju s grkim motornim putem

    "Via egnacija", iz Makedonije put vodi prema Albaniji i juno prema zapadnoj Grkoj. Najvea

    konkurencija za prevoz robe ovom koridoru je upravo grki motorni put, koji je trajektnim linijama

    spojen s Italijom. Razmilja se i o izgradnji novog koridora koji bi iz Austrije iao do Atine preko

    Slovenije, Hrvatske, Bihaa, Sarajeva i Pri

    tine. Za povezivanje Kosova s Evropskom unijom posebnosu se zauzeli Slovenci. Hrvatska tipuje na jadransko-jonski pravac, koji preko njene teritorije povezuje

    Italiju, Sloveniju, BiH, Crnu Goru, Albaniju i Grku, a istarski "ipsilon", koji je na toj trasi, veje

    puten u saobraaj.

    Nedostaje josamo most preko Dunava kod Vidina izmeu Rumunije i Bugarske, za koji je

    tender veu toku, a koji je samo 20 kilometara nizvodno od nae granice. Njime e prolaziti i drumski

    i elezniki saobraaj i bie omogueno izbegavanje mostova u Srbiji. Premda je svoje starteke

    dokumente o izgradnji infrastrukture donela tek 2001. godine, mnogo kasnije od Slovenije, koja je to

    uradila jo1994. (jer ju je raspad zemlje najmanje pogodio), Hrvatska je do sada vetoliko izgradila

    da se na autoputevima moe oseati ba kao na pistama. Slovenija se potpuno prilagodila svim

    zahtevima EU i, koristei sve finansijske instrumente koji su joj ponueni, za deset godina se u

    potpunosti ukljuila u evropsku mreu puteva.Evropska komisija je i za nau zemlju usvojila strateke osnove tek 2001. godine, a do tada

    meunarodna zajednica je osigurala tek deo novca preko donatorske konferencije u Briselu i nekih

    humanitarnih programa za sanaciju postojee infrastrukture. Meutim, do danas planirani posao nije

    zavren. Jo autoputem nije spojen ni Novi Sad s Beogradom, a kamoli pravac do Horgoa. A o

    mostovima da i ne govorimo. Jose ne zna ni kako e izgledati budui beanski, oko kojeg se vedve

    godine koplja lome, a novi elezniki u Novom Sadu nije ni u planovima, osim pred izbore.

    Naftni koridori Od Crnog mora ka zapadnoj Evropi. Postoje strujni, vazduni I

    telekomunikacioni koridori.

    7. Geopolitike osobenosti Balkanskog poluostrva

    Balkanski prostor zadrao je geopolitika svojstva regiona klasine politike nestabilnosti,

    bure baruta, prostor istovremenog spajanja i proimanja ali i odvajanja i podela povezanost borbe za

    opstanak sa borbom za prostor. Borbe i podele su stalna pojava u istoriji balkanskih naroda koje su se

    ispoljavale kroz stotine planova o podeli Otomanskog carstva izmeu velikih sila.

    Borbe i podele proizlaze iz 3 vana elementa balkanske istorije

    1. vie korenitih preobraaja tokom istorije ovog podruja

    2. razliitosti proistekle iz podele na istok i zapad evro-sredozemne istorije

    3. istorijskog oblikovanja vie malih naroda, etniki razliitog porekla i podeljenih sa 3 razliite

  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    14/102

    religije

    Balkanski narodi su uspeli da sauvaju svoju etniku pripadnost i uprkos vekovnom ivotu u

    Otomanskom carstvu.

    Prelomni istorijski dogaaji u balkaskim odosima poinju se odvijati od kraja 18. veka kroz

    borbu srpskog i grkog naroda za nezavisnost koje su kaO REZULTAT IMALI SLEDEE:

    1. faktika nezavisnost Crne Gore 1796.

    2. sticanje autonomije Srbije3. grka nezavisnost 1829.

    4. prvi balkanski savez 1866. zahvaljujuci knezu Mihailu Obrenovicu koji je radio na razvijanju

    solidarnosti i saradnje balkanskih naroda

    5. transformacija Habzburskog carstva u Austrougarsku monarhiju 1867.

    6. ugarsko-hrvatska nagodba kojom je hrvatski narod dobio status dravnog naroda i elemente

    dravnosti 1868.(ma vai......prim.prev.N.M.)

    7. berlinski kongres 1878. gde su utvrene granice SRB, CG, RUM, BUG i priznate za nezavisne

    drave

    8. 1885. prisajedinjenje Istone Rumelije Bugarskoj i njena faktika nezavisnost

    9. napad Srbije na Bugarsku prvi oruani sukob,dva balkanska naroda u novijoj istoriji, jer jeSrbija bila protiv treritorijalnog proirenja Bugarske

    REZULTATI PRVOG SVETSKOG RATA;

    1.raspad Austrougarske

    2.nastanak po principu narodnosti novih drava u Centralnoj Evropi i na Balkanu

    3. SHS 1.12.1918.

    Posle Prvog svetskog rata u periodu od 1920.g. do 1922.g. kojim je stvoren regionalni

    odbrambreni savez nazvan Mala antanta. Meusobna saradnja na osnovu ovih bilateralnih ugovora

    dovela je do potpisivanja tzv. Trojne konvencije, odnosno Opteg akta mirenja, arbitrae i sudskog

    raspravljanja izmeu drava Male antante od 21. maja 1929.g. Ovi ugovori su produavani sve do1933.g kada je, 16.februara u enevi, zakljuen izmeu ove tri drave Pakt o organizaciji Male antante

    kao regionalne meunarodne organizacije sa svojim stalnim organima-Savetom ministara inostranih

    poslova i Ekonomskim savetom koji je trebao da radi na formiranju ekonomske unije izmeu tri

    zemlje.

    Mala antanta je predstavljala prvi psleratni regionalni odbrambreni zavez triju zemalja u

    Evropi, iji je cilj bio ouvanje stanja stvorenog u srednjoj i jugoiszonoj Evropi posle rata i borba

    protiv eventualnog povratka habzburke dinastije u Austriji ili Maarsku u cilju ouvanja svoje

    nezavisnosti. Maarska je, naime, za sve tri zemlje predstavljala glavnu opsanost jer su se sve tri

    graniile sa njom. Dvostranim ugovorima bila je predviena obaveza meusobnog priticanja u pomo

    u sluaju neizazvanog napada na bilo koju od njih od strane Maarske ili Bugarske i konsultovanje o

    politici meu njima.

    Razvitak i aktivnost Male antante deli se na tri etape:

    Prvu, koja traje od 1920.g do 1929.g i koja se karakterie razvijenom politikom saradnjom na osnovu

    dvostranih ugovora tri zemlje.

    Drugu, izmeu 1929-1933.g, koja predstavlja period trojnog saveza, triparitetne saradnje, u kojoj se

    drave lanice posebno angauju na reavanju ekonomskih odnosa i problema koji su, uporedo sa

    razvitkom velike ekonomske krize, bili sve brojniji i tei.

    Treu fazu izmeu 1933- 1938.g, u kojoj Mala antanta poinje da deluje kao meunarodna regionalna

    organizacija ali se postepeno raspada.

    U toku prve dve etape drave lanice Male antante vodile su, pored politike meusobne

  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    15/102

    saradnje, politiku saradnju sa Francuskom i oslanjanja na nju, poto je zajedniki cilj njihove i

    francuske politike bio ouvanje sistema evropskih odnosa stvorenih versajskim sistemom ugovora.

    Prvih godina tree etape, do 1935.g takoe je voena zajednika politika i razvijana meusobna

    saradnja, ali bez oslanjanja na Francusku, poto su se, uporedo sa porastom nacistike opasnosti,

    poele orijentisati na samostalniju aktivnost.

    Politika revanistikih draava bila je upravljena na likvidiranje Male antante i primenu

    politike njenih drava lanica, to im je u poslednjem periodu njenog postojanja sve vie uspevalo, pase Mala antanta poela raspadati, da bi posle Minhenskog sporazuma iz 1938.g (kojim su Velika

    Britanija, Francuska, Italija pristale na oduzimanje od strane Nemake dela ekoslovake teritorije,

    to je predstavljalo odstupanje pred revanistikim pretenzijama Nemake) prestala postojati.

    Jugoslavija i Rumunija su, uporedo sa ehoslovakom. Od samog kraja rata Jugoslavija je imala

    normalne odnose jedino sa Grkom, sa kojom je odmah poela pregovore o dobijanju dela solunskog

    pristanita, kao autonomne carinske zone Jugoislavije, preko koga e obavljati svoj spoljnotrgovinski

    promet sa jednim delom sveta, koji su okonani potpisivanjem Konvencije radi utvrivanja tranzita

    preko Soluna, 10.maja 1923. Konvencijom od 1923.g Jugoslavija je dobila na iskljuivo korienje, na

    50 godina, deo solunskog pristanita sa blizu 100.000 km kvadratnih, a dopunjena je sa 6 protokola u

    toku 1929.g. Tako je slobodna Solunska zona funkcionisala do II sv.rata, kao i od vremenanormalizovanja odnosa sa Grkom posle rata. U vremenu izmeu 1930-1933.g odrano je vie

    savetovanja predstavnika svih balkanskih drava na kojima se raspravljalo o stvaranju saveza iji bi

    prvenstveni zadatak bio obezbeenje postojeih meusobnih granica ijoj je promeni vodila, pre

    svega, italjanska i bugarska politika. Realizovanje ovog cilja poelo je zakljuivanjem dvostranih

    ugovora. Jugoslavija se sa Turskom, sa kojom je imala prijateljske odnose jo1924.g zakljuila Ugovor

    o prijateljstvu 27.Novembra 1933.g. Iste godine, Turska je zakljuila odgovarajue ugovore sa Grkom

    i Rumunijom. Posle toga dolo je, 9.Februara 1934.g do zakljuenja Balkanskog sporazuma izmeu

    Grke, Jugoslavije, Rumunije i Turske kojim je formirana tzv, Balkanska antanta. Albanija i Bugarska

    nisu prihvatile uee u savezu.

    II sv rat: na strani saveznika: YU, Grka, Albanija; Sile osovine: Rumunija i Bugarska i Turska

    neutralna (do predkraj rata, na strani saveznika)41-Atlanska povelja

    43- Teheranska konferencija (Staljin, Ruzvelt, eril) odluke su se neposredno ticale pojedinih

    balkanskih zemalja.

    45-Krimska konferencija na Jalti, Jaltska formula o podeli interesnih sfera uticaja na Balkanu. Staljin i

    eril donose sporazum o podeli interesnih sfera na Balkanu. SAD se ne pojavljuju u ovoj podeli

    JUG 50% -50% ali je prevladavao Sovjetski uticaj Crvena armija ulazi na Balkana

    RUM :SSSR 90%-VB10%

    BUG :SSSR 90%-VB10%

    GR :SSSR 10%-VB90%

    U pogledu interesnih sfera na Balkanu situacija je bila jako isprepeltana

    Albanija nije pomenuta obe zemlje smatrale su da je ona pod njihovom sferom uticaja.

    1945-Postamska konferencija teritorijalno razgranienje. U pogledu spornih teritorija prema Italiji

    saveznici su insistirali da se to pitanje rei mirovnim ugovorom. Oni su Postdamskoj konferenciji

    formirali Savet ministara inostranih poslova ( 4 velike sile SSSR,SAD,VB i Francuska) iji je

    zadatak izrada mirovnih ugovra sa Italijom, Bugarskom, Rumunijom i Finskom.

    Tako je morala biti nastavljena diplomatska borba za dobijanje ovih teritorija na mirovnoj

    konferenciji, u raspravama o mirovnom ugovoru sa Italijom. (Narodno oslobodilaka vojska se, pod

    pritiskom saveznika povukla sa ovih teritorija) argumenti na kojima su se zasnivali jugoslovenski

    zahtevi bili su etniki sastav stanovnitva, ekonomska i geografska vezanost ovog podruija za svoje

    zalee, istorijske injenice.....

  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    16/102

    Mirovna konferencija je pokazala veliko neraspoloenje zapadnih saveznika prema Jugoslaviji i

    njenim zahtevima. Savet ministara je doneo reenje prema kome se hrvatski krajevi koji su bili pod

    Italijom i jedan manji deo Istre daju Jugoslaviji, a Gorica, Beneka Slovenija, Kanalska dolina,

    Tri,Devin i Buje pripadaju Italiji, dok se ostalog dela formirala tzv. Slobodna teritorija Trsta, to je

    mirovna konferencija prihvatila 28.Septembra 1946.g (usvajajui Francusku liniju o podeli Istre)

    Jugoslavija je potpisala mirovni ugovor sa Italijom 10.Februara 1947.g

    Ugovorom o miru, formiana je slobodna teritorija Trsta, koja je bila pod saveznikom vojnomupravom, a bilo je predvieno da pod tom upravom ostane do imenovanja njenog guvernera. Ona se

    sastojala od dve zone Zone A-sa Trstom pd Anglo-amerikom vojnom upravom i zone B pod

    Jugoslovenskom vojnom upravom.

    Slobodna teritorija Trsta bila je zamiljena kao tampon drava sa svojim guvernerom i vladom.

    Guvernera je trebao da imenuje Savet Bezbednosti UN uz konsultovanje Jiugoslavije i Italije ali on nije

    mogao biti dravljanin ove dve zemlje. On je trebalo da zajedno sa Vladom organizuje izbore za

    ustavotvornu skuptinu koja e doneti ustav Slobodne teriorije Trsta. Do ovakvog razvoja nije dolo,

    zbog nemogunosti sporazuma oko imenovanja Guvernera, a stvarno zbog igre zapadnih sila.

    Ovakvo dranje zapadnih saveznika negativno je uticalo na njihove odnose sa Jugoslavijom.

    Ponaanje SSSR-a bilo je globalno na strani Jugoslavije ali ni on nije bio spreman da se do kraja boriza ostvarenje principa samoopredeljenja i pomoJugoslaviji.

    Balkanske zemlje sa nereenim teritorijalnim i etnikim pitanjima, meusobni sukobi, meanje

    velikih sila (naroito za vreme Hladnog rata) 2+2+2 tada je na Balkanu funkcionisala ova formula:

    - Grka i Turska lanica NATO

    - Rumunija i Bugarska u Varavskom paktu

    - Jugoslavija i Albanija svaka na svoj nain nezavisna.

    Pripadanje tj ne pripadanje odreenom bliku odreivao je odreeni geoplitiki i vojnostrateki poloaj

    pojedinih balkanskih zemalja, i regiona u celini. Balkan je bio tampon zona vam sfere uticaja.

    8. Strategijski pravci na balkanskom prostoru

    Balkansko poluostrvo ima specifian poloaj u Evropi.

    1. Ima geografski otvoreno zalee preko Panonske nizije (veza sa centralnom, zapadnom i

    istonom Evropom) to je geostrateka prednost u odnosu na Apeninsko pol koje je zatvoreno

    Apeninima i Pirinejskog gde su u zaleu Pirineji.

    2. Bitna strategijska karakteristika Balkanskog pol. je povezanost sa Malom Azijom (ka Bliskom

    Istoku, Centralnoj Aziji, podruiju Kaspisjkog mora. Na Balkanu se nalaze najkrae putne,

    eleznike i telekomunikacijske veze celokupnog zalea sa Jugoistonom Azijom.

    Polozaj i velicina Balkanskog poluostrva i njegova prohodnost u centralnom i jugoistonom

    delu omoguavaju najkrae putne, eleznike i telekomunikacione veze celokupnog zalea sa

    Jugoistonom Azijom.Strategijski pravci na Balkanskom poluostrvu su prirodne i komunikacione spone Podunavlja

    sa Sredozemljem,odnosno Malom Azijom, Bliskim istokom i severnom Afrikom. Balkan ima

    deset takvih pravaca:

    1. crnomorski pravac

    2. balkanski pravac

    3. strumiki pravac

    4. moravsko-vardarski pravac

    5. kolubarskoibarski-kosovski pravac

    6. primorsko-drinski pravac

    7. neretvljansko-bosanski pravac

  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    17/102

    8. unski pravac

    9. karlovaki pravac

    10. ljubljanski pravac

    Sa vojnogeografskog stanovista poseban znacaj ima teisni prostor Balkana.On se nalazi u

    centralnom delu Balkana u trouglu SKOPLJE SOFIJA PRISTINAKRALJEVO. SREDITE JE

    NI. To je najvaniji geostrategijski objekat na Balkanu; odatle je mogue razvijati operacije u

    svim pravcima I-Z-S-J.

    Kad pogledamo Balkansko poluostrvo kao deo Sredozemlja onda moramo imati u vidu

    pribrena mora, najvanije luke i ostrva jer se preko pomorskih luka ostvaruju veze ne samo s lukama

    u Sredozemlju vei sa drugim lukama u Evropi, Aziji i Africi.

    Crnomorsko pribreje je upravo zbog tih svojih karakteristika predstavljalo prostor

    sukobljavanja dve velike sile u ovom podruiju tokom istorije: Turske i Rusije. Balkansko poluostrvo u

    svom crnomorskom okruenju dobija ne samo na vojnom vei u ekonomskom znaaju jer je podruije

    bogato naftom.

    Podunavlje ukljuuje u sebe sliv svih pritoka reka Save, Morave i donjeg toka Dunava.

    9. Teritorijalni sporovi balkanskih drava i naroda

    Albanija: najznaajnija manjina su Grci 1,8% i Romi. Grci tvrde da je grka populacija daleko

    brojnija u Albaniji i da je preko 400.000 kao i da svi Albanci nisu muslimani ve da je 20%

    pravoslavnih i 10% katolikih miuslimana.

    Bugarska: U Bugarskoj ivi muslimanska nacionalna manjina, t.j. Turci koji se tretiraju kao

    Pomaci jer su odvojeni od matice. 1986-87. javlja se politiko nezadovoljstvo muslimana koji ele da

    napuste Bugarsku i ivkov im to doputa. Tada se 150.000 Pomaka seli u Tursku mislei da e im

    tamo biti bolje. Turska im je obezbedila smetaj, ali poto im nije bilo kako su oekivali, nakon smene

    ivkova oni ele da se vrate, ali Bugarska ih ne eli. Meunarodna zajednica tada urgira i na taj nain

    se vraa jedan deo Pomaka koji osnivaju svoju politiku stranku.

    Bugarska je imala veliki problem priznanja makedonske nacije i jezika, a sto se tie drave prvi

    su je priznali. Posle Balkanskih ratova deo Makedonije pripao je Bugarskoj. Bilateralni sporazumi

    izmeu Makedonije i Bugarske pisani su na francuskom jeziku zbog rasprave oko jezika. Bugarska ne

    priznaje postojanje makedonske nacije, jezika i makedonske manjine u Pirinskoj Makedoniji koja joj

    je pripala posle Balkanskih ratova, a najznaajnije manjine su Turci 3,7% i Romi i Pomaci. Bugarska

    je potpisnica Lozanskog sporazuma iz 1923. kojim je izvreno preseljenje stanovnitva u cilju etnike

    homogenizacije. To je osnov sporova izmeu Bugara i Turske jer Turska trai povratak oko 250.000

    Turaka u Bugarsku. Sto se Srbije tie bilo je sluajeva gde su Bugarski pojedinci poeli da govore o

    zapadnim pokrajnama-delovi oko Pirota, Bosilegrada. To ipak nije bio stav bugarskih politikih vlasti.

    Hrvatska: Ima probleme granica na severu sa Srbijom na Dunavu i u pitanju je 100 i neto

    km. to se Prevlake tie, pitanje je vefaktiki reeno a i pravno potpisivanjem sporazuma iz 2002.godine, jer UN i druge zemlje prihvataju suverenitet Hrvatske na za SRJ spornom kopnenom delu (kod

    rta Otra), pa je osnovno sporno pitanje granica na moru, na ulazu u Boku. Drugim reima pitanje je

    problem garantiranja slobode plovidbe i sigurnosti na za SRJ tako bitnom podruiju. Dolo se do

    kompromisnog reenja prihvatanjem Protokola 2003.g kojim je pitanje reeno demilitarizacijom dela

    graninog podruija i zajednikim patroliranjem u vodama zaliva.

    Formalno je reeno a sve vie i u praksi ostvareno pitanje priznanja i potovanja prava

    nacionalnih manjina. U 2004.g potpisan je poseban sporazum o meusobnoj zatiti manjina i njihovim

    pravima. U Hrvatskoj je posle 1991. g. srpska manjina formalno priznata i uiva odreena zakonska

    prava (predstavljanja u Saboru..materijalnu potporu drave..) ali se u praksi esto postavlje pitanje

    stvarnih prava i ravnopravnosti. Principijelno je sa Hrvatske strane prihvaeno, ali je u praksi

  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    18/102

    minimalno ostvareno pravo na povratak izbeglica i prognanih Srba. U Julu 2005.g Hrvatska je podigla

    optubu protiv SRJ za ratnu odtetu.

    Makedonija: Probleme su imali sa Grkom zbog imena i zastave. Zvezda na zastavi pronaena

    je u grobu oca Aleksandra Makedonskog. Problem je reen jer su smanjili broj krakova na zastavi. to

    se imena tie makedonska varijanta je da ima 2 imena. Biva Jugoslovenska Republika Makedonija za

    ceo svet a za Grke-Makedonija a Grci su da se promeni ceo naziv bez Makedonija. Drugi problem su

    Albanci. Postoji pretnja da e Albanci za nekoliko decenija biti veina, trae iroku autonomiju i eleda budu konstitutivan narod to vodi federaciji Makedonije. ele od Makedonije da naprave sloenu

    dravu. Makedonska veina to ne eli jer bi znailo kraj i cepanje Makedonije. Od Tetova do Struge su

    sve Albanci.

    Drugi problem spoljne politike vlade u Skoplju sadran je u odnosima sa Bugarskom, iji su

    vojnici u oba svetska rata okupirali Makedoniju, pokuavajui da realizuju koncept Velike Bugarske.

    Bugarsko rukovodstvo smatra da makedonski jezik predstavlja samo jednu varijantu, (dijalekt)

    bugarskog jezika. Drugim reima, Bugarska je priznala makednosku dravu ali ne i postojanje

    posebne Makedonske nacije, tj Makedonija je za Bugarsku samo jojedna Bugarska drava.

    Dugo nisu bila regulisana pitanja razgranienja i predstavnici Makedonije su izraavali

    nezadovoljstvo zbog toga. Formirana je zajednika,me

    ovita me

    udr

    avna komisija eksperata zaobeleavanje granica i odrala je nekoliko sastanaka. Predstavnici Makedonije su zauzeli stav da je

    granica utvrena( jer su kao dokaze navodili vojne karte iz perioda SFRJ), dok su predstavnici SRJ

    takav stav indirektno odbacivali. Problematina teritorija bila je locirana na tri mesta: ar Planina,

    Kozjaka i (kumanovske) Crne Gore. SRJ je postavila zahteve za korekciju granice na tri mesta, to

    predstavnici Makeoniju nisu prihvatili. Nakon dolaska na vlast demokratskih snaga u SRJ i

    inteziviranja saradnje s Makedonijom i ovo pitanje je reeno-potpisan je psorazum o demilitarizaiji, na

    osnovu koga je na terenu poela i demarkacija koja je obavljena od tromee na granici

    Bugarske,Makedonije i CG do dela granice na kojem je KiM. Zbog nemogunosti da nae vlasti izvre

    demarkaciju na tom delu granice makedonska strana je jedno vreme prihvatala da se posptpak

    demarkacije privremeno zaustavi.

    Nema sporenja u oblasti imovinskih i socijalnih pitanja.Pitanje poloaja manjina t.j. srpske u Makedoniji jer Makedonaca kao pripadnika manjine u

    nas gotovo i da nema. Problem je u nespominjanju srpske manjine u Ustavu RM.

    Postoji jojedan specifian problem-problem odnosa SPC i kanonski nepriznate Makedonske

    pravoslavne crkve to nije meudravno pitanje nego versko tj.. crkveno.Pitanje je priznanja

    Makedonske pravoslavne crkve. Makedonci smatraju da je taj nastav nacionalistiki. Deavale su se

    zabrane svetenicima SPC da u crkvenim mantijama prelaze makedonsku granicu zbog ega su

    reagovali nai dravni organi.Od nedavno je to pitanje zaotreno odlukom najviih organa SPC da

    proglase novu Ohridsku arhiepiskopiju koju vode svetenici koji priznaju crkvenu vlast SPC.

    Srbija: Albanci 16,5% ali ih na Kosovu ima 90%, Crnogorci 5% i Maari u Vojvodini.

    U Sloveniji i Albaniji nema kola i medija na srpskom jeziku, Maari i Italijani imaju garantovano

    poslaniko mesto u parlamentu iako ih ima 10 puta manje od Srba.

    Srbi u Sloveniji nisu ak ni nacionalna manjina (ima ih 39.000) po izvetaju o poloaju Srba u

    zemljama u okruenju to ga je sainilo Ministarstvo za dijasporu. Poloaj nac manjine u Sloveniji

    imaju Maari i Italijani kojih ima zantno manje. U Sloveniji je najvei problem to 10.000 Srba se

    vode kao izbrisani nisu dobili jodravljanstvo posle samostalnosti Slovenije.U Albaniji Srbi imaju

    status nacionalne manjine ali najvei problem Srba u Albaniji je nemogunost nacionalnog i verskog

    opredeljenja pa se i ne zna taan broj Srba. U Hrvatskoj imaju status manjine i ima ih oko

    200.000.Problem su esti napadi na Srbe zbog tajnih optunica i pristrasnih suenja za navodne ratne

    zloine. U BiH su konstitutivan narod i ima ih 50.000. U Rumuniji Srba ima oko 20.000 i imaju status

    manjine. U Makedoniji 40.000 i problem je nereen crkveni spor, lokvalitet nastave na srpskom i u

  • 7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija

    19/102

    Maarskoj 3.800-problem je to je u pripremi novi zakon o manjinama koji predvia smanjenje

    njihovih prava.

    Spor sa Bugarskom optina Strumica. U pitanje je razgranienje na Timoku 1884. Timok je u

    meuvremenu meandrirao ali nejasan je strateki znaaj moda zato to je u pitanju tromea ili zato

    to je to najnia taka nadmoreske visine.

    Problem na Kosovu sa Albancima. Na Kosovskoj strani je Srpsko stanovnitvo a u Medvei su

    Albanci. Sa nima su odnosi najkomplikovaniji, zbog srpsko-albanskog etnikog spora na KiM .Albanija je jedina na svetu koja je priznala Republiku Kosovo i omoguila rad njenog diplomatskog

    predstavnitva u Tirani.

    Posle pobede demokratske stranke i Sali Berie na izborima 1992.g odnsi sa Albanijom su

    zapali u krizu. Albanska elja da se priblii EU i NATO-u i stav te dve organizacije da se problem

    Kosova mora reavati unutar Srbije donekle je omoguilo poputanje u odnosima izmeu ove dve

    susedne zemlje, iako su oni i dalje daleko od normalnih.

    U vreme Miloevia odnosi su bili zategnuti ali ne otovreno. Miloevise na Kritu 1997 sastao

    sa Albansim predsednikom Fatos Nanom. Ideja je da Albanija ne podrava otvoreno protest na Kosovu

    ali je inila i neke neprihvatljive poteze. Albanci nius presreni idejom albanaca sa Kosova i

    ujedinjenju svih Albanaca. Albanci se plae da bi Albanci sa Kosova pobedu prebacili na sebe.Trgovina je mala. Odnosi SRJ i Albanije bie u najveoj optereeni Kosovom i njegovim buduim

    statusom. Uz to obe zemlje imaju katastrofalnu lou ekonomsku situaciju. Diplomatski odnosi sa

    Albanijom obnovljeni su 2001.g.

    Rumunija: Imala je nesporazum sa Moldavijom. U Rumuniji se smatra da su to Rumuni a ne

    Moldavci. To pitanje je jako delikatno ali oni ga kontrolisu zbog pristupa EU. Moldavija je danas

    punopravna drzava i nacija. Teritorijalni problem imaju sa Ukrajinom, a vezan