balkanski odnosi - skripta, novija
TRANSCRIPT
-
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
1/102
1. Poreklo i obeleje naziva ''Balkansko poluostrvo'', ''Balkan'' i ''Jugoistona Evropa''
Drevni naziv za Balkan je Hemus (Haimos, traki moda za lanac) po planini na severu
Trakije. Balkan se pominje prvi put u 15. veku, u hronikama italijanskog pisca i diplomata Filipa
Kalimaha (Philippus Chalimachus, 1437-1496). Filip Kalimah je pisao u junakim delima jednog
Vladislava Varnieka, te u jednom memorandu adresirano, papi iz 1490. godine pie da se ljudi u tom
kraju koji nazivaju Balkanom (quem incolae Bolchanum vocant).
O poreklu imena postoji vie teorija. Danas je u svetu irom prihvaeno da naziv Balkan potie
od turske rei balakan za umovitu goru, odnosno da su ga doneli Turci, poto se pre dolaska Turaka
taj naziv ni u jednom izvoru ne pominje. Suprotno postoje alternativne teorije o poreklu imena, koje
zastupaju posebno balkanski narodi. Bugari naime smatraju, da je Balkan keltskog porekla, iz bal(h)
kan, to bi trebalo da znai velika majka. Jedna druga bugarska teorija tvrdi da je Balkan izvedeno iz
bugarskog nacionalnog imena, iz doba kad su se proto-Bugari doselili na Balkan, te da bal(h) kan
znai ustvari bugarsko carstvo.
U Srbijiglavna teorija poziva se na jednu legendu, prema kojoj je planina Hem nazvana po
trakom tiraninu Hemu, koga je u dvoboju ubio Posejdonov sin Vizant, koji se smatra osnivaem
istoimenog grada na Bosforu. Po drugom kazivanju, Hem je sin boga Severnog Vetra Boreje, najjaegod svih vetrova i personifikacija trake planine. Bio je oenjen Rodopom, koja mu je rodila sina Hebra
reka Maricaili Hebar). Zbog svae sa bogovima, oni su pretvoreni u planine. Naziv Balkan je kasnijeg
datuma po starom italskom bogu vatre Vulkanu, prvenstveno bogu vulkanske vatre, a kasnije i bogu
kovake vetine. Ovaj naziv odnosi se na planinu Hem i itavo poluostrvo.
Posle XV veka naziv Balkan sve vie se koristi u izvorima evropskih diplomata, pisaca itd., uz
dodatak da planinski venac hem, po kojim je nazivom poznat jo iz antikog doba, domai itelji
nazivaju Balkanom.
Najzad u zvaninu upotrebu kao geografski pojam, Balkan, za evropske krajeve juno od
Dunava i Save, uvodi Nemac Johan Avgust Cojne (Johann August Zeune) 1808. godine. On je
smatrao da je ono na severu odvojeno od ostatka Evrope vencem balkanskih planina, i po starom
obiaju da poluostrvo nosi naziv dominantne planine dao mu je naziv balkansko poluostrvo (kao topostoji Apeninsko, Pirinejsko i sl). Ovo je bilo pogreno uverenje Cojnea da su Balkanske planine
severna granica poluostrva, no uprkos toj velikoj greci, putnici su veu XVIII veku bili dobro i tano
upoznati sa konkretnim poloajem ove planine. Njegov predlog Balkan brzo je prihvaen u naunom
i politikom svetu, mada su vekrajem XIX veka, t.j. poetkom dvadesetog veka, nastali predlozi da
se umesto Balkana kae Jugoistona Evropa. 1909 godine nemaki geograf Teobald Fierje pokuao
da ispravi Cojneovu greku i uvede nove geografske injenice i ovaj deo Evrope nazvao Jugoistona
Evropa. Vrlo je verovatno da je u posleratnom periodu termin Jugoistona evroppa zbog zloutrebe
od strane nacista postao nepoeljan i od tada je odstranjen iz upotrebe zbog svojih politikih
konotacija. Jugoslovenski geograf Rogli je kasnije 1950. pokuao da ponovo uvede ovaj termin
(jugoistona evropa), ali mu nije uspelo.Nauka o Balkanu je balkanologija, koja je osnovana u XVIII veku, radi izuavanja drutveno-
politikih, kulturno-istorijskih, filozofskih, folklornih i drugih osobenosti Balkana
Prvi put je pojam Bal-kan u Evropu uveo 1794 god. Britanac Don Morit, koji je na proputovanju
za Osmansko carstvo i dalje na istok, planinu Bal-kan oznaio kao mesto koje razdvaja Bugarsku od
istoka prema zapadu Evrope. Ali kae da je antiki naziv za ovu planinu HEMUS mnogo lepi.
Termin Balkan-misli se na njegov kontinentalni deo a termin Balkansko poluostrvo pdreuje
celokupni prostor ukljuujui i njgovu mediteransku dimenziju sa ostrvima i morima od Jadranskog i
Crnog mora.
Jedina razlika u tumaenju Jugoistone Evrope i Balkana moe se zatei u nemakom jeziku i
knjievnosti i posledica je razliitih kriterijuma za definisanje. Naime, u nemakom jeziku Jugoistona
http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%92%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BD%D1%82http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D0%BE%D1%81%D1%84%D0%BE%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D0%BE%D1%80%D0%B5%D1%98http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A0%D0%BE%D0%B4%D0%BE%D0%BF%D0%B8http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%B0%D1%80%D0%B8%D1%86%D0%B0_(%D1%80%D0%B5%D0%BA%D0%B0)http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A5%D0%B5%D0%B1%D0%B0%D1%80&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%92%D1%83%D0%BB%D0%BA%D0%B0%D0%BD_(%D0%BC%D0%B8%D1%82%D0%BE%D0%BB%D0%BE%D0%B3%D0%B8%D1%98%D0%B0)http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%83%D0%BD%D0%B0%D0%B2http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%B0%D0%B2%D0%B0_(%D1%80%D0%B5%D0%BA%D0%B0)http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%B0%D0%B2%D0%B0_(%D1%80%D0%B5%D0%BA%D0%B0)http://sr.wikipedia.org/sr-el/19._%D0%B2%D0%B5%D0%BAhttp://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%91%D0%B0%D0%BB%D0%BA%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%BB%D0%BE%D0%B3%D0%B8%D1%98%D0%B0&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/XVIII_%D0%B2%D0%B5%D0%BAhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%92%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BD%D1%82http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D0%BE%D1%81%D1%84%D0%BE%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D0%BE%D1%80%D0%B5%D1%98http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A0%D0%BE%D0%B4%D0%BE%D0%BF%D0%B8http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%B0%D1%80%D0%B8%D1%86%D0%B0_(%D1%80%D0%B5%D0%BA%D0%B0)http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A5%D0%B5%D0%B1%D0%B0%D1%80&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%92%D1%83%D0%BB%D0%BA%D0%B0%D0%BD_(%D0%BC%D0%B8%D1%82%D0%BE%D0%BB%D0%BE%D0%B3%D0%B8%D1%98%D0%B0)http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%83%D0%BD%D0%B0%D0%B2http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%B0%D0%B2%D0%B0_(%D1%80%D0%B5%D0%BA%D0%B0)http://sr.wikipedia.org/sr-el/19._%D0%B2%D0%B5%D0%BAhttp://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%91%D0%B0%D0%BB%D0%BA%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%BB%D0%BE%D0%B3%D0%B8%D1%98%D0%B0&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/XVIII_%D0%B2%D0%B5%D0%BA -
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
2/102
Evropa je oznaka za region a balkan je samo njen podregion. Maarska je npr. deo Jugoistone
Evrope ali ne i Balkana. Kada neko ove pojmove koristi kao sinonime, Maari se ljute jer ih je neko
oznaio Balkancima. I tu se upravo vide razliita politika i kultura odreenja balkana.
Najvie u 20. veku su sem ovih odlika uvedene ak i antropoloke odlike. kod J.Cvijia je
Balkan mesto gde ive balkanske civilizacije mesto gde ive i Hrvati i Slovenci.
DordHofman je Grku i Rumuniju izbacio sa Balkana, jer ove zemlje ne odgovaraju balkanskom
profilu naroda. Rumunija je podvoena pod iri pojam Jugoistone Evrope.
Tako se pojam Balkana tretirao ili kao sinonim za pojam Jugoistone Evrope ili kao ui deo njega.
2. Razliita odreenja (poimanja) Balkana u politikom, verskom i kulturolokom smislu
Najoptije gledano definicija Balkana odreena je nizom geografskih, politikih, istorijskih,
verskih i kulturnih kriterijuma i njihovom kombinacijom.
U drugoj polovini XVIII veka, Balkan je bio pod uticajem sve aktivnije ruske politike na
Mediteranu pa je na delovima Balkana dolo do otvorene pobune protiv Porte. U XIX veku
hriansko-muslimanska dihotomija izala je iz politikog i kulturnog renika u smislu u kome je do
tada postojala. Sada je ta opozicija izraena u u liku nacija eljnih da se razviju u duhu evropskogprogresa, s jedne strane, i onih koji ive u nazadnom tradicionalistikom dravnom ureenje, s druge.
Vremenom je pridev balkanski dobio i svoja mogua peorativna znaenja u engleskom,
italijanskom i francuskom jeziku.
Na osnovu upotrebe imena Balkan kao etikete u razliitim jezicima moemo izvesti odreene
zakljuke o relativnom znaaju tog pojma. U glavnim evropskim jezicima ili u jezicima drava koje su
imale poseban interes na Balkanu to ime se pojavljuje samo u jednom obliku (ili u jednini ili u
mnoini) izuzetak je Francuska u kom se upotrebljavaju oba oblika. Slino kao i u grkom,
rumunskom, srpsko-hrvatskom oznaava NEUKUSNO, NEKULTURNO, ZAOSTALO,
NEDOLINO. U srpskom jeziku postoji i znaenje kao samokritike kada se kae Balkanci smo.
U svim jezicima, uz dva izuzetka, ime Balkan upotrebljava se sa emotivnim primesama, a
emocija varira od emotivne do pogrdne. Prvi izuzetak je Turski u kom Balkan nema pogrdnu
komponentu, drugi je Bugarski koji ima sve nijanske znaenja od negativne, neutralne do pogrdne.
Najvaniji pojam koji je izveden od rei Balkan jeste balkanizacija. Na kraju XIX veka, re
Balkan je sve vie poela da se upotrebljava sa politikom konotacijom, a ne u isto geografskom
smislu i odnosila se na drave nastale posle raspada Otomanskog carstva: Grku, Srbiju, CG,
Rumuniju i Bugarsku. U to vreme jo nije bilo ni traga omalovaavanja. Simptomatino je da re
balkanizacija, koja se najee koristi da oznai proces rasparavanja geografskih i pol. celina po
nacionalnom osnovu na nove, nije stvorena tokom stolea u kom su se balkanske nacije postepeno
odvajale od Otomanskog carstva venakon I sv. rata kada je nastala samo jedna nova dr ava-Albanija
dok su sve ostale nastale jo u 19. veku. Bujanje velikog broja malih drava izazvano je
dezintegracijom Habzburgovaca i Romanovih i stvaranjem Poljske, Austrije, Maarske,Letonije,Estonije itd.
Erik Hobson balkanizaciju izjednaava sa pojmom koji oznaava sistem mini dravaali grei
kada je povezuje sa raspadom Otomanskog carstva. Oba termina su pripadala reniku politikih
uvreda. On nije jedini koji pogreno datira balkanizaciju. U mnogim savremenim renicima i
enciklopedijama napravljena je ista greka. Glagol se balkaniser oznaava proces nacionalistike
fragmentacije nekadanjih pol. i geografskih celina u nove male dravekao na Balkanu posle I
svetskog rata, uprkos injenici da su sve balkanske drave postojale od nekoliko decenija do jednog
stolea pre I sv. rata osim Albanije.
Izraz balkanizacija pojavio se posle I sv rata: prvi put se spominje u New York Times-u, 1918
-
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
3/102
godine. Balkanizacijom se detaljnije pozabavio evropski dopisnik Chicago Daily News-a Maurer.
On pod tim pojmom objanjava: u regionu gde su rase izmeane, stvara se mnotvo malih drava sa
vie manje zaostalim populacijama, ekonomski slabih drava sklonih intrigama; te drave su stalni
predmet manipulacija velikih sila. Element stranog meanja u unutranje stvari malih zemalja postao
je tako dominantan da je kasnije motivisao drugog autora da definie balkanizaciju kao konstantno
meanje stranih sila koje ele da sauvaju ili uspostave svoje interesne sfere.
esto se dogaalo da se termin balkanizacija potpuno odvoji od Balkana i jednostavno se
paradigmatski povezuje sa razliitim problemima.
3. Geografske karakteristike Balkana
Povrine 550 000 km kvadratnih sa preko 60 miliona stanovnika. Geografske granice Balkana
su: na severu reka Dunav i reka Sava, na jugu Sredozemno more, na istoku i jugoistoku Crno,
Mramornoi Egejsko more, na zapadu Jonskoi Jadransko more. Njegove june obale su jako razuene.
Poluostrvo presecaju veliki planinski sistemi sa severa prema jugu i jugoistoku, koji te e da se od
Alpa, preko Egejskih ostrva spoje sa planinskim sistemom Male Azije. To su Dinarsko-arsko-
Pindski, Karpatski, Balkanski i Rodopski sistemi, sa planinskim visovima do 3000 m. (Rila2925 m,Olimp2918 m, Pind2914 m, Korab2764 m, ar2748 m, Prokletije2694 m, Durmitor2522 m itd. Jo
u antiko doba opisane su i opevane mnoge planine Balkana, najvie svakako Olimp, zatim Hem i
Rodopi, ali i Pind, Tajget, Parnasi druge. Filozof i geograf Strabon (66. g. p. n. e-19. g. n. e.) ar
planinu (Skardus) naziva "Verigom sveta" (Catena mundi). Dolaskom Slovenana to podruje, dobila
je sadanji naziv-ara.
Meu rekama dominiraju Dunav, Sava, Morava, Drina, Drim, Timok, Ibar, Neretva, Bojana,
Vardar, Bistrica, Struma, Marica, Iskar, Tunda, Jantra i Pinej i dr. Jezera su Ohridsko jezero,
Prespansko jezero, Skadarsko jezero, Ostrvsko jezero, Kostursko jezeroitd.
Izmeu planina formirane su manje ili vee iroke ravnice, od kojih je najvea Panonska nizija
u slivu Dunava, Save, Drave, Tise i Morave. Ona predstavlja najnii deo zemljita u Panonskom
bazenu, izmeu Alpa, Karpata, Dinarskih i Rodopskih planina. Nastala je povlaenjem i oticanjem
Panonskog jezera(mora) kroz erdapskuklisuru. Jezero je bilo najvee za vreme pliocenske geoloke
epohe, a postepeno je oteklo krajem pleiocena i poetkom holocena, kada se zavrava poslednje
glacijalno Ledeno dobana Balkanu oko 10.000. g. p. n. e. Za to vreme bile su pod ledom mnoge
planine, kao to su Olimp, Pind, ar-planina, Pirin, Rila, Jakupica, Prokletije, Durmitor, Prenji dr.
Juna, istona i zapadna granica poluostrva jasno su omeene ali kod odreivanja severne granice
postoje razlike:
1. Reke Dunav- Sava-Kupa i imaginarna linija do luke Rijeka.
2. Njenom severnom granicom smatraju liniju Dunav-Sava-Trst
Jovan Cvijismatrao je da su Dunav i Sava savezne granice. Mnogi se slau da Balkanu, pored
Albanije, Bugarske, Grke i svih zemalja bive SFRJ pripada samo joDobruda (kao deo Rumunije)i evropski deo Turske.
Zahvaljujui ovakvom geografskom poloaju Balkan je tranzitni pravac Njegov juni i zapadni
deo ulaze u sastav Sredozemlja i u njegovoj neposrednoj blizini najvanija komunikacija Sredozemnog
mora Gibraltar-Malta-Suec. Deo je svetskog plovidbenog puta: Atlantik, Sred more, Indijski okean,
Australija.
Albanija najmanja Balkanska drava najblia Apeninskom poluostrvu.
Grka pored Grke obale-pomorska komunikacija Gibraltar Malta-Suec, Krit je od severne Afrike
udaljen 300km. Kroz Grku prolazi pruga Pariz-Istambul i Grka ostrva su pred ulazom u Dardanele.
Turska- Azijski deo mosta izmeu Evrope i Azije, Kontrolie Bosfor i Dardanele.
Bugarska-meunarodne transkontinentalne komunikacije koje preko Sofije vode dolinom reke Marice
http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A0%D0%B5%D0%BA%D0%B0_%D0%94%D1%83%D0%BD%D0%B0%D0%B2http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A0%D0%B5%D0%BA%D0%B0_%D0%A1%D0%B0%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%BE%D0%B7%D0%B5%D0%BC%D0%BD%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%BE%D0%B7%D0%B5%D0%BC%D0%BD%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A6%D1%80%D0%BD%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D1%80%D0%B0%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%BD%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D1%80%D0%B0%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%BD%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%95%D0%B3%D0%B5%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%88%D0%BE%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%88%D0%B0%D0%B4%D1%80%D0%B0%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%90%D0%BB%D0%BF%D0%B8http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%95%D0%B3%D0%B5%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%B0%D0%BB%D0%B0_%D0%90%D0%B7%D0%B8%D1%98%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%B0%D0%BB%D0%B0_%D0%90%D0%B7%D0%B8%D1%98%D0%B0http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A0%D0%B8%D0%BB%D0%B0&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E%D0%BB%D0%B8%D0%BC%D0%BFhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E%D0%BB%D0%B8%D0%BC%D0%BFhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D0%B8%D0%BD%D0%B4http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9A%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A8%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A8%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D1%80%D0%BE%D0%BA%D0%BB%D0%B5%D1%82%D0%B8%D1%98%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%83%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%82%D0%BE%D1%80http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A2%D0%B0%D1%98%D0%B3%D0%B5%D1%82&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9F%D0%B0%D1%80%D0%BD%D0%B0%D1%81&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%82%D1%80%D0%B0%D0%B1%D0%BE%D0%BDhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%82%D1%80%D0%B0%D0%B1%D0%BE%D0%BDhttp://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Catena_mundi&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%BD%D0%B8http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%80%D0%B8%D0%BD%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%80%D0%B8%D0%BD%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%80%D0%B8%D0%BChttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%80%D0%B8%D0%BChttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A2%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D0%BAhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%98%D0%B1%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9D%D0%B5%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D0%BE%D1%98%D0%B0%D0%BD%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D0%BE%D1%98%D0%B0%D0%BD%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%92%D0%B0%D1%80%D0%B4%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%91%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B8%D1%86%D0%B0_(%D0%9A%D0%BE%D1%81%D0%BC%D0%B5%D1%82)&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%82%D1%80%D1%83%D0%BC%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%B0%D1%80%D0%B8%D1%86%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%98%D1%81%D0%BA%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A2%D1%83%D0%BD%D1%9F%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A2%D1%83%D0%BD%D1%9F%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A2%D1%83%D0%BD%D1%9F%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A2%D1%83%D0%BD%D1%9F%D0%B0http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%88%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%80%D0%B0&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%88%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%80%D0%B0&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9F%D0%B8%D0%BD%D0%B5%D1%98&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E%D1%85%D1%80%D0%B8%D0%B4%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BEhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D1%80%D0%B5%D1%81%D0%BF%D0%B0%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BEhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%BA%D0%B0%D0%B4%D0%B0%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BEhttp://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9E%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B2%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BE&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9A%D0%BE%D1%81%D1%82%D1%83%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BE&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A0%D0%B5%D0%BA%D0%B0_%D0%A2%D0%B8%D1%81%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%82%D0%B5%D1%80%D0%B4%D0%B0%D0%BFhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%82%D0%B5%D1%80%D0%B4%D0%B0%D0%BFhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%82%D0%B5%D1%80%D0%B4%D0%B0%D0%BFhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9B%D0%B5%D0%B4%D0%B5%D0%BD%D0%BE_%D0%B4%D0%BE%D0%B1%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%88%D0%B0%D0%BA%D1%83%D0%BF%D0%B8%D1%86%D0%B0http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9F%D1%80%D0%B5%D1%9A&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A0%D0%B5%D0%BA%D0%B0_%D0%94%D1%83%D0%BD%D0%B0%D0%B2http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A0%D0%B5%D0%BA%D0%B0_%D0%A1%D0%B0%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%BE%D0%B7%D0%B5%D0%BC%D0%BD%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A6%D1%80%D0%BD%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D1%80%D0%B0%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%BD%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%95%D0%B3%D0%B5%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%88%D0%BE%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%88%D0%B0%D0%B4%D1%80%D0%B0%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%90%D0%BB%D0%BF%D0%B8http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%95%D0%B3%D0%B5%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%B0%D0%BB%D0%B0_%D0%90%D0%B7%D0%B8%D1%98%D0%B0http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A0%D0%B8%D0%BB%D0%B0&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E%D0%BB%D0%B8%D0%BC%D0%BFhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D0%B8%D0%BD%D0%B4http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9A%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A8%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D1%80%D0%BE%D0%BA%D0%BB%D0%B5%D1%82%D0%B8%D1%98%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%83%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%82%D0%BE%D1%80http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A2%D0%B0%D1%98%D0%B3%D0%B5%D1%82&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9F%D0%B0%D1%80%D0%BD%D0%B0%D1%81&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%82%D1%80%D0%B0%D0%B1%D0%BE%D0%BDhttp://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Catena_mundi&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%BD%D0%B8http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%80%D0%B8%D0%BD%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D1%80%D0%B8%D0%BChttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A2%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D0%BAhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%98%D0%B1%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9D%D0%B5%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B2%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D0%BE%D1%98%D0%B0%D0%BD%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%92%D0%B0%D1%80%D0%B4%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%91%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B8%D1%86%D0%B0_(%D0%9A%D0%BE%D1%81%D0%BC%D0%B5%D1%82)&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%82%D1%80%D1%83%D0%BC%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%B0%D1%80%D0%B8%D1%86%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%98%D1%81%D0%BA%D0%B0%D1%80http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A2%D1%83%D0%BD%D1%9F%D0%B0http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%88%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%80%D0%B0&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9F%D0%B8%D0%BD%D0%B5%D1%98&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E%D1%85%D1%80%D0%B8%D0%B4%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BEhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D1%80%D0%B5%D1%81%D0%BF%D0%B0%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BEhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%BA%D0%B0%D0%B4%D0%B0%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BEhttp://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9E%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B2%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BE&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9A%D0%BE%D1%81%D1%82%D1%83%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B5%D1%80%D0%BE&action=edit&redlink=1http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A0%D0%B5%D0%BA%D0%B0_%D0%A2%D0%B8%D1%81%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B5http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%82%D0%B5%D1%80%D0%B4%D0%B0%D0%BFhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9B%D0%B5%D0%B4%D0%B5%D0%BD%D0%BE_%D0%B4%D0%BE%D0%B1%D0%B0http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%88%D0%B0%D0%BA%D1%83%D0%BF%D0%B8%D1%86%D0%B0http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9F%D1%80%D0%B5%D1%9A&action=edit&redlink=1 -
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
4/102
za Carigrad i dalje za Malu Aziju, Bagdad, Persijski zaliv i zemlje Bliskog istoka
Rumunija-istorijski pripada Balkanskim dravama
Preko kanala Dunav-Majna-Rajna veza sa Severnim morem.
Biva YU jugoslovenska, mediteranska, srednjoevropska zemlja, pripada podunavlju i jugoistonoj
Evropi. Zahvata Sredinji deo Balkana koji je preseen Moravsko-Vardarskom dolinom i itav
severozapadni deo izmeu Save i Jadranskog mora.
U knjizi Stevana Pavlovia kae se da severne granice Balkana ine istoni Alpi do Egejskog i
Crnog mora i od Dnjestra do Jadrana, preko zemalja koje naseljavaju: Rumuni, Juni Sloveni, Albanci,
Grci.
irenje ili suavanje balkanskog poluostrva je naalost ee politiko nego geografsko pitanje.
Pored Balkanskih prestonica on je imao 3- spoljne prestonice: Carigrad, Be i Pariz. Carigrad
prestonica Osmanskog carstva, bio je centar Vizantije i raskre izmeu Evrope i Azije i centar
pravoslavlja. Be- sredite Habzburgovaca, centar katolicizma i prosvetiteljstva, obrazovanja. Pariz-
izvor narodnog suvereniteta, nacionalne drave i itave evropske kulture
Standardni pristup geografa se moe podeliti u dva tabora tj dva pristupa:
1. Fiziko geografski
2. Politiki pristup1.Za prvu grupu je neosporno da su Crno more, Mramorno, Egejsko i Sredozemno more,
Jonsko i Jadransko granice balkanskog poluostrva. Severne granice poinje na uu reke Idrijce u
Transki zaliv do jugoistonog oboda Julijskih Alpa, pa do Dunava i Save. Ovom odreenju bi pored
uobiajeno navedenih zemalja pripadale i Dobruda i evropski deo Turske. Po J. Cvijiu severna
granica su Sava i Dunav pa Rumunija ostaje izvan ovog prostora.
2.Drugi pristup bi obuhvatio celu Rumuniju bez Turske. Neki ukljuuju i Kipar i Tursku. Ovaj
drugi u sutini politiki pristup favorizuje veina istoriara dodajui mu istorijske i kulturne faktore.
U knjizi Imaginarni Balkan, balkanskim narodima smatrae se Albanci, Bugari, Grci, Rumuni
i svi bivi Jugosloveni. Prema Cvijiu Slovence ne bi trebalo ukljuiti meu njih jer nikada nisu bili
pod otomanskom vlau, dok Hrvate treba jer su znaajni delovi teritorija dugo bili pod Otomanima.
Maarska jeste bila pod Otomanima ali je razvoj Maarske mnogo tenje vezan za Habzburkumonarhiju i ta injenica opravdava iskljuivanje Maarske iz ovog pregleda. Hrvati nisu bili pod
otomanskom vlau nita due od Maara a Slovenci nisu uopte ali u ovoj knjizi su oni ukljueni jer
se istorija Balkana u XX veku ne moe zamisliti bez istorije celovite Jugoslovenske drave. (teritorije
poput Dubrovnika izvrile su snaan uticaj na Balkansko poluostrvo). Turci e se takoe smatrati
balkanskim narodom poto se geografski delimino nalaze na Balkanu i poto su kao nosioci
Otomanskog naslea, imali najistaknutije mesto u njemu.
Jedna od sledeih vanih geografskih odlika Balkana je da je to teritorija ograniena
planinama.
Za razliku od Pirinejskog i Apeninskog poluostrva Balkansko poluostrvo je na severu otvoreno i ima
niziju. Balkan je vaan kontaktni i saobra
ajni prostor. Spaja Bliski istok sa Evropom i SevernuEvropu sa Mediteranom.
4. Demografske karakteristike Balkana
Na geografski raspored balkanskih naroda bili su od uticaja reljef i srednjevekovni istorijski doga aji
poevi od seobe naroda, zatim u velikoj meri metanastazika kretanja za vreme Turaka, kao i docnije.
Kulturne zone su u toliko uticale na taj raspored, to su kulturama olakavane asimilacije, i time je
proirivana ili smanjivana oblast rasprostranjenja raznih naroda; te su zone bile jood veeg uticaja na
mnoge etnografske i psihike osobine stanovnitva.
Prema tome je raspored balkanskih naroda najpre u vezi sa velikim geografskim celinama.
-
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
5/102
Egejske oblasti su naseljene poglavito Grcima. Arbanakog ili aromunskog porekla su stanovnici
pindske oblasti i njenog primorja, epirsko-arbanakog primorja. U kontinentalnom bloku i na
jadranskom primorju ive juni Sloveni, koji su podeljeni i na dve grupe; na Istoku su Bugari: na
donjodunavskoj ploi i u najveem delu marikog sliva i rodopskih dolina, a na Zapadu, oko
moravsko-vardarske udoline i u dinarskoj sistemi su Srbi, Hrvati i Slovenci, a prostiru se i izvan
Poluostrva u jednom delu panonskog basena i u nekolikim dolinama istonih Alpa. Naposletku, u
izvesnim delovima pontiskih i egejskih, suvih, gotovo stepskih oblasti, ive Turci.Najstariji su stanovnici egejskih i pindskih oblasti: Grci, Arbanasi i Aromuni; njihovi su se
preci naselili na Poluostrvu pre nego to je poela njegova istorija u pravom smislu, te se zbog toga oni
mogu smatrati za autohtone. Ostali su se narodi naselili u toku srednjega veka, i to ju ni Sloveni u
poetku a Turci krajem srednjeg veka.
Stanovnitvo egejskih i pindskih oblasti Grci. Oni su naseljeni u egejskim i pindskim
oblastima sa evrazijskim osobinama.Grci su, moda, meovitijeg porekla no makoji drugi balkanski
narod. U pravom smislu kao potomci starih Jelina, odrali su se samo na nekoliko egejskih ostrva,
manje u egejskom primorju. U vizantijsko doba mnogi Romeji" slovenskog i azijskog porakla
asimilovali su se sa trakim i makedonskim grkim stanovnitvom, i ova se infiltracija nastavila i za
vreme Turaka. U Grkoj se u Grke pretopilo mnogobrojno slovensko stanovni
tvo, koje je po
etkomSrednjeg Veka prodrlo u Epir i Tesaliju, u Jeladu i na Peloponez. Njihovi su poslednji ostaci
jelinizirani tek posle XV veka. Isto su tako Grci apsorbovali velike mase trako-ilirskog stanovnitva u
Epiru, Makedoniji i Trakiji. Od XII do XV veka Tesalija se zvala Velika Vlaka, i u njoj je glavnu
masu inilo aromunsko stanovnitvo. Njih je opisao u XII veku jevrejski putnik Benjamin de Tudela.
U isto doba Etolija je bila poznata pod imenom Mala Vlaka. Najvei broj ovih Aromuna je u toku
potonjih vekova jeliniziran. Ovaj proces jeliniziranja nastavlja se i danas u Tesaliji i u junoj
Makedoniji. Od velikog znaaja je proces jeliniziranja doseljenih Arbanasa na Peloponezu, u Jeladi i
Epiru, koji je, izgleda, otpoeo od XIV veka. Vrio se u znatnoj meri i na Toskama june Arbanije. Po
A. Phillippson-u joi sada ima u Grkoj, u granicama od pre 1912. godine, 250000 Arbanasa koji su
samo povrno grcizirani.
U ovom etnikom amalgamu, u kome je spojeno mnogo stranih elemenata, prevladali su grkijezik i, manje vie, i glavne crte jelinske psihologije, moda sve druge crte, izuzev osobito razvijen
smisao za nauku i filosofiju i neobino razvijena estetska oseanja starih Jelina; ili bar te osobine nisu
jo dole do izraaja kod modernih Grka. S razlogom se moe verovati da sposobnosti etnike
asimilacije, koju su Grci u velikoj meri pokazali, nije jedini uzrok njihova brojna nadmonost; tome su
mnogo doprineli uticaj geografske sredine a naroito grko-egejski nain ivota. Svi doseljeni narodi,
Sloveni, Arbanasi i Aromuni, morali su se u egejskim oblastima naviknuti na taj nain ivota. Uporedo
s tim su imitirali grke obiaje i, navike, i primajui njihov jezik, pretopili su se u grko stanovnitvo.
Severna granica grkog naroda na teritoriji izmeu Soluna i Carigrada bila je u glavnim crtama
vrlo rano i dosta tano utvrena na kartama prvih ispitivaa, naroito na etnografskoj karti A. Boue-a.
Na ovoj granici, kao i na manje poznatoj od Soluna do Kostura, Grci se dodiruju sa Slovenima. To je
otra granica dva razlina sveta, razlina po jeziku, fizikom habitusu, psihikim osobinama i nainu
ivota. U toku vekova ovo je bila najstalnija etnografska mea na Poluostrvu.
Ali je u novije vreme i ova granica pretrpela promene, poglavito u marikom slivu i u primorju
Crnoga Mora. Pre osnivanja bugarske drave, 1878 god, Grci su u masama naseljavali mariku dolinu
do Jedrena i dalje, zatim ih je bilo u zaklonjenim krajevima severno od Rodopa, gde ih sada ima samo
u Stanimaki. Ima ih isto tako na pontiskom primorju, od Bosfora sve do dunavske delte. U toku
poslednjih trideset do etrdeset godina, grko stanovnitvo se iselilo ili je u masama proterano iz
Bugarske, tako da su od njega ostale samo neznatne grupe. Grko stanovnitvo nije kompaktno ni u
trako-makedonskom primorju; razbijeno je velikim turskim masama, zatim bugarskim grupama pa i
sa dva ostrvca srpskoga stanovnitva (Bajramii Karaca Alil). Severna granica grkog stanovnitva
-
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
6/102
izmeu Soluna i Jadranskog Mora nije onako stalna kao granica izmeu Soluna i marike doline. Tu se
vekovima vrilo asimilovanje Toska i Aromuna. Uticaj grke crkve, jezika i trgovine osea se i izvan
asimilovane zone, kod Toska u junoj Arbaniji.
Mogu sa dosta tanosti utvrditi etnografsku granicu izmeu Grka i Slovena u junoj
Makedoniji. Idui iz Epira i june Arbanije epirskim putem Janjina - Ljaskovac -Kora, Slovena nema
sve do presedline Prevtisa i Ivan-planine (juno od Prespanskog Jezera), osim tri sela u koranskoj
kotlini, ije stanovnitvo govori jednim arhainim slovenskim dijalektom. Prevtis i Ivan-planina sujasno izraena etnografska granica izmeu manje ili vie grciziranih Toska na Jugu i Slovena na
Severu. Dalje na Istoku, ulazei iz sliva Bistrice preko Kostura u Makedoniju, naie se na slovensko
stanovnitvo mnogo junije. Sam Kostur je jo grka varo sa muhamedanskom manjinom i
polujelinizovanim Slovenima. Ali u okolini Kostura prevlauje slovensko stanovnitvo, iji je jedan
deo, u oblasti Nesramu, islamiziran. Pored slovenskih ima i sela sa grkim, aromunskim, turskim i
arbanakim stanovnitvom. U okolini Ostrovskog Jezera, u Sariolu, jasna granica razdvaja Grke od
Turaka nastanjenih u okolini Kajlara. Ova se granica gotovo poklapa sa uzdunom osovinom
Ostrovskog Jezera, mada i severno od jezera postoji grupa turskog stanovnitva. U severnom Delu
kotline Sariol, ima meutim, i nekoliko slovenskih sela: velika sela Patelik, Vrbeni i Surovievo; ona
se vezuju za kompaktnu slovensku masu koja poinje severno od presedline Malke Ni
e, u bitoljskojkotlini.
Turci. Velika razlika postoji u rasporedu turskog stanovnitva pre poetka njihovog
povlaenja krajem XVII veka i dananjeg njihovog rasporeda na Balkanskom Poluostrvu.
U toku prve periode, od XIV do XVII veka, Turci su bili u veini gotovo u svima balkanskim
varoima, koje lee na velikim uzdunim putevima. Osim toga, oni su ini znatan deo stanovnitva u
svima varoima, izuzev u Dalmaciji. Bilo ih je u velikom broju i izvan Poluostrva, po varoima u
Ugarskoj. Dalje, ne raunajui one koji su iveli po selima u jugo-istonom i istonom delu
Poluostrva, kao kompaktne narodne mase, neki su poeli da osnivaju sela i po drugim oblastima. Bilo
je u velikom broju i turskih pastira, Juruka, poreklom iz Male Azije, koji su se sa stokom nastanili u
centralnom i istonom Balkanu, na Rodopama i Pirinu i po makedonskim planinama. Topografska
nomenklatura ovih planinskih oblasti je veinom turska; to je i jedini trag Juruka, koji su iezli istoonako kao i tursko stanovnitvo severnih varoi.
Velike mase turskog seoskog stanovnitva ograniene su skoro iskljuno na trako-makedonske
oblasti sa evrazijskim osobinama i na pontisku oblast. Obe su suve klime i time podse aju na zaviaj
Turaka u Maloj Aziji. I pored pridolaenja muhadira, i ove velike oaze turskog stanovnitva stalno se
smanjuju, naroito od druge polovine XIX veka. Poto su oni jedini sailjavali natio militans, iscrpli su
se u stalnim ratovima; osim toga, vojsku i varoi su esto desetkovale razne zaraze.
Danas postoje etiri velike oaze turskog stanovnitva: 1 istono-bugarska; 2 traka, od
Carigrada do Tahinskog Jezera kod Sereza; 3 vardarska, koja se kao pojas prua od Orfanskog Zaliva,
duleve obale Vardara do Skoplja; 4 kajlarska, gde Turci ive u dve varoice, u Kajlaru i Dumi, i u
preko sto mahom malih sela; meu ovim se odlikuju bujnim ivotom i napretkom sela po ivici
plodnoga Budaka, to je, u ostalom, redak sluaj kod turskog seoskog stanovnitva na Poluostrvu.
Naposletku, u istonoj Makedoniji, izmeu Sereza i Drame, ive oko 4500 pravoslavnih Turaka
patrijarista, koji imaju grke kole a govore i turski i grki. Njihov centar je varoica Ziljahovo sa
2800 dua.
Osim ovih glavnih oaza i drugih manjih, Turci ine znatan deo stanovnitva i u svima varoima izvan
onih granica, koje su slobodne balkanske drave imale do 1912. godine.
Arbanasi. Suprotno Grcima, i ako zauzimaju epirsko-arbanako primorje jood najstarijih
vremena, Arbanasi se skoro nisu koristili morem. Nisu pomorci pa ni dobri ribari. Sami nisu odr avali
obalsku plovidbu dusvojih obala, ni prekomorsku sa zemljama koje su s druge strane mora. Zona
mediteranske klime i vegetacije dosta je iroka na celom arbanakom primorju, i ipak je kod Arbanasa
-
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
7/102
slabo razvijen mediteranski nain ivota i zanimanja. Mahom su se povukli s primorja, koje je u
ostalom na velikim prostorijama vrlo moarno, i ive po okolnim breuljcima, po planinama i
unutranjim dolinama; bave se poglavito o stoarstvu, i u manjoj meri o zemljoradnji.
Pre dolaska junih Slovena, Iliri su zauzimali zapadni deo Poluostrva, od srednjeg Dunava do
Epira i centralnih oblasti. Jako ilirsko pleme Liburni ivelo je u severnom primorju i po jadranskim
ostrvima; Dalmati ili Delmati su zauzimali oblast izmeu Splita i upanjca, u Dalmaciji i Bosni.
Labeati su stanovali oko Skadarskog Jezera; njihovi juni susedi zvali su se Prusiti i bavili serudarstvom. U okolini Kroje, u sredini dananje Arbanije iveli su Albani. U centru Poluostrva, u
okolini Nia, na Kosovu, u Metohiji i oko gornjega Vardara bili su Dardani, a junije s njima srodni
Peoni. U okolini Ohridskog Jezera bila je zemlja ilirskog plemena Desareta. Malo se to zna o ovom
ilirskom stanovnitvu. Plemena su bila gotovo nezavisna i delila se na mnoga brastva. Tako su Dalmati
imali 342 brastva. Odlini ratnici oni su davali snane otpore Rimljanima; poznati su bojevi izmeu
Rimljana i kraljice Teute, i ilirski ustanak u Dalmaciji i Panoniji u kome je, ka e se, uestvovalo
200000 ilirskih peaka i 8000 konjanika. Po Dalmatima su Rimljani nazvali Dalmacijom celu oblast
do Mae na Jugu i Drine na Istoku.
U toku Srednjeg Veka poslovenjena su romanizovana ilirska plemena dinarske sisteme osim
onih u Prokletijama i dalje na Jugu u Arbaniji. Izgleda da se tamo povukao i jedan deo ilirskogstanovnitva iz centralnih i severnih delova Poluostrva. Ali u ovoj zemlji kao i u Epiru, krajem X,
poetkom XI veka i docnije, doline i ravnice su bile naseljene Slovenima, a Arbanasi i Aromuni su
stanovali na pobrima i u planinama. Za vlade anujske dinastije (1250.1350.) u primorskim nizijama
i oko Drima imalo je joslovenskog stanovnitva, koje su (po K. Jireeku) pojaali srpski doseljenici
za vreme srpske vladavine, naroito u XIV veku. Joi danas se i usred Arbanije nailazi na ostatke
ovoga poarbanaenog srpskog stanovnitva. Po tradiciji plemena severne Arbanije, ona su meovitog,
arbanako-srpskog porekla. Smatraju sebe za srodnike crnogorskih plemena. Poznato je da je
arbanaki narodni junak, Skenderbeg, arbanako-srpskog porekla. Juni Sloveni su asimilovali veliki
broj Ilira, od Dunava do june Makedonije, oni su, meutim, poarbanaeni u Arbaniji, naroito u
tursko doba.
Usled ovakvih asimilacija, istona arbanaka granica, ili etnografska granica izmeu Arbanasa i Srbaznatno je pomerena, i ta se pomeranja mogu pratiti.
Znatne etnike promene desile su se u onom delu Balkanskog Poluostrva, koji lei izmeu
Skadra i June Morave kod Leskovca. Izmeu Skadra i Prizrena su dve oblasti, Pilot i Reke, u kojima
je u Srednjem Veku ivelo meovito srpsko-arbanako stanovnitvo. U Skadru i u ravnicama oko
Bojane i Drima (Zadrim i Zabojana), kao i u Metohiji i na Kosovu, iveli su u veini Srbi. Posle turske
najezde, Arbanasi su silazili sa planina, jedan deo Srba se iselio, ostali su islamizirani i poarbana eni.
Srpskih iseljenika, Skadrana, ima u Podrinju u Srbiji, u upi Sredskoj kod Prizrena, u tetovskoj kotlini,
u kosovskim, metohijskim, i u gornjo-moravskim varoima itd.
Posle srpskih seoba iz Metohije, sa Kosova i iz june Morave, poeli su Arbanasi u masama
silaziti u te upne krajeve. Najudaljenije od njihove zemlje matice (oko 200 km.) bile su arbana ke
oaze na Zapadu od Leskovca, zatim u Masurici, severno od Vranje, i u Peteru blizu Sjenice. One su
obeleene na svima starim etnografskim kartama, i zbilja su postojale do 1878. godine. Po to je u ovo
doba Srbija zauzela oblast June Morave, Arbanasi su se iselili, poglavito u dolinu Laba, na Kosovo i u
Metohiju, i tako pojaali tamonji arbanaki ivalj. U okolini Leskovca i Vranje sada nema arbanakih
oaza, i ako jonisu iezle sa nekih etnografskih karata. Na Peteri ih je ostalo i posle dogaaj
od 1912. godine. Oko 1700 godine ovde su se doselili Klimente iz okoline Skadarskog Jezera; bili su
katolici pa su docnije islamizirani; sada govore arbanaki i srpski.
Od interesa je pomenuti da se 1776. godine dosta arbanakih porodica iz okoline Skadra iselilo
u Borgo Erizzo, u blizini Zadra u Dalmaciji; to se mesto od toga vremena zove Arbanasi. Godine 1737.
iselilo se iz okoline Skoplja 300 katolikih arbanakih porodica u sremska sela Nikince i Hrtkovce.
-
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
8/102
Izgleda da su ih na iseljavanje naveli katoliki svetenici. Obe iseljene grupe Arbanasa danas govore
samo srpsko-hrvatski. Isto je tako u toku poslednja dva veka posrbljeno dosta Arbanasa u jugoistonoj
Crnoj Gori (Crmnica i Kui) kao i jugoistono od Boke Kotorske.
Aromuni ili Armani. Oni su po jeziku deo rumunskoga naroda, koji stanuje na levoj obali
Dunava; za razliku od ovih ili Dakorumuna, nazivaju ih kato kolektivnim imenom Makedorumunima.
Mi zovemo njihove razline grupe: Crnovuncima, Vlasima, Kucovlasima, Karavlasima, Cincarima,
Karajunima. One na Istri zovu ii i iribiri. U ranijim su vremenima ostatke Vlaha u dinarskimplaninama iznad Jadranskoga Mora, naroito u Velebitu, zvali Mavrovlasima ili Morlacima.
Makedorumuni su balkanski starosedeoci (u istorijskom smislu), a i sada nije reeno da li su
Dakorumuni poreklom sa Balkanskog Poluostrva, pa su se seobama premestili na levu obalu Dunava
ili su tamo staro stanovnitvo od Rimljana Dakije (Trajanovi kolonisti).
Na Balkanskom Poluostrvu ih ima u malo veim grupama u junom delu Pinda i u centralnim i
junim krajevima. Uzimajui u obzir Vajgandovu statistiku i svoje procene, drim da ih nema vie od
150.000 do 160.000 dua, i nesumnjivo iezavaju, pretapajui se u Grke, Slovene i Arbanase. Ovo tim
lake to nemaju svoju veu geografsku oblast, u kojoj bi bili ukorenjeni.
Jedni su pravi nomadski stoari, poglavito sa ovcama; leto provode u privremenim pastirskim
stanovima ili kalivama, i njihov nainivota i njihova sto
arska kretanja su opisana u glavi
etrnaestoj.Na njih se leti nailazi po svima visokim planinama, od Stare Planine u Srbiji i Bugarskoj do
peloponeskih planina. Sada ne dolaze na arplaninu zbog nesigurnosti, zbog Arbanasa, niti dalje na
SZ od arplanine u dinarske planine. Kopaonik je poslednja planina na Severozapadu, na kojoj ima
Crnovunaca. Usled vie uzroka (glava etrnaesta) aromunski stoari sve vie naputaju stoarenje i
stalno se nastanjuju kao i Aromuni druge grupe.
To su Cincari koji ive u velikim naseljima zbijenoga tipa nalik na varoi; njihova su naselja
uvek na sklonjenim poloajima i na visinama od 7001000 metara. Ne bave se zemljoradnjom, oko
njihovih sela skoro nema obraene zemlje, mahom ni vrtova; nemaju stoke ili malo, za domau
potrebu u siru i mleku. Sela im slue vie kao sklonita za ene i decu. Idu u varoi i bave se
raznovrsnim zanimanjima. Ovo je cincarska pealba. Redak je sluaj da odu i izvan granica
Poluostrva, osim u Rumuniju.Naposletku, trea aromunska grupa stalno se nastanila u varoima centralnih i istonih oblasti
Balkanskog Poluostrva, poglavito pored uzdunih puteva, gde se bave raznim poslovima, kao
mehandije i trgovci. Oni su se znatnim delom pretopili i sada se pretapaju u Grke, Srbe i Bugare.
U Srednjem Veku je Aromuna bilo mnogo vie u planinama i skrivenim balkanskim oblastima.
Kao to smo pomenuli, oni su inili veinu stanovnitva u Tesaliji i u Etoliji, u Velikoj i Maloj Vlakoj.
Postojala je Bela Vlaka u Balkanu i severno od njega; ovi su Vlasi sa Bugarima u XII veku, za vreme
Asenove dinastije, osnovali vlako-bugarsku kraljevinu. U ovo doba se pominje i Crna Vlaka, koja je
zahvatala oblasti Moldavije. U H1 veku je bilo Aromuna i ujednom delu Dobrue i u okolini Anhijala.
Poznato je da ih je u HIII veku bilo i u Trakiji. U srednjevekovnim srpskim spomenicima esto se
pominju Vlasi u planinskim oblastima, jugozapadno od umadije i u okolini Prizrena, oko Bilea u
Hercegovini, Donji Vlasi u blizini Drobnjaka itd. Nije mogue uvek sa sigurnou odluiti da li se ovo
ime Vlasi odnosilo samo na prave Aromune ili i na srpske stoare, poto je u Srednjem Veku ime Vlah
(Vlasi) izgubilo svoje etnografsko znaenje i njime su nazivani stoari bez obzira na narodnost.
Aromuni, poslovenjeni i grcizirani, sasvim su iezli iz sela ili iz itavih oblasti, gde ih je pre
jednog ili dva veka bilo. esto emo na daljim stranama govoriti o ovom nestajanju Aromuna. Mnogi
od stranih ispitivaa su zabeleili da je krajem XVIII veka u centralnim i pindskim oblastima na
Poluostrvu bilo 400.000 do 500.000 Aromuna. Neobina stvar, vrlo retko se islamiziraju; jedino su se
u malo veoj masi islamizirali u Meglenu u junoj Makedoniji, gde su se najpre izmeali sa doseljenim
Peenjezima, pa su potom, pre 200220 godina islamizirani.
Juni Sloveni naseljavaju kontinentalni blok.Juni Sloveni ne samo da zauzimaju najprostranije
-
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
9/102
oblasti, ve su i mnogobrojniji nego drugi narodi Poluostrva, i ima ih oko 16 miliona. Ovo nije
kompaktno stanovnitvo. Postoje razlike izmeu junih Slovena na Istoku ili Bugara, kojih danas ima
oko 45 miliona i junih Slovena na Zapadu, kojih ima preko 11 miliona: Srba, Hrvata i Slovenaca;
ima razlike i izmeu Srbo-Hrvata s jedne i Slovenaca s druge strane. Na razliku izmeu Bugara i
ostalih junih Slovena je jamano uticao i reljef, koji je razlian na Istoku (donjo-dunavska ploa,
mariki sliv), u centru i naroito u zapadnim dinarskim i karsnim oblastima. Zatim etniki sastav. Na
Istoku su iveli Traani koje su asimilovala slovenska plemena; na Zapadu i u centru su ivela ilirskaplemena i ostaci Kelta, koji su se pretopili u Srbe, Hrvate i Slovence. Hrvatska plemena izmeu
Gvozda (V. i M. Kapela) i Zrmanje asimilovala su i ostatke Avara (Obri naih spomenika) koji su se tu
odrali joi u X veku. Avarskoga je porekla i poneka plemiska hrvatska porodica; kao da je od Avara
i naziv zemaljskog poglavara ban (bajan avarski).[lix] Od najveeg je znaaja bugarska najezda i
pretapanje ovog ugro-finskog elementa u Slovene, koji su iveli na donjo-dunavskoj ploi. U ovaj
slovensko-bugarski amalgam pretopio se veliki broj Kumana i Peenega, takoe turanskog porekla.
U Srednjem Veku su obrazovane srpska, hrvatska i bugarska drava, i to je bio uzrok da se
pojaa razlika meu junim Slovenima. Meutim, za vreme duge turske vladavine izgledalo je da e
ove razlike nestati. Dalje, u ovo doba su se desila dva dogaaja koja su bila od velikog etnikog
znaaja.TURSKA- ima oko 63 miliona stanovnika.Po stanovnitvu najbrojnija a po tempu rasta
najdinaminija. Stanovnitvo Turske nije homogeno: Turci -83%; Kurdi 15%; Arapi...manjine su
Jermeni i Grci ali usg su svi muslimani a hriana ima 0,2%
ALBANIJA- naseljeni su na Kosovu, Makedoniji, Grkoj. 98% Albanci, ima malo Grka na jugu-
jedino priznaje postojanje Grke manjine. Ogroman je rast albansog stanovnitva. Nisu svi Albanici
muslimani oko 20% pravoslavnih i 10% katolikih Albanaca .
BUGARSKAje 13% stanovnitva pripadalo manjinama, Bugarska ima 8,7 miliona stanovnika. 85%
Bugari; 8,5% Turaka, 2,5% Mkedonci. Veliki broj Turaka i Pomaka(islamizirani Bugari) iseljeni 80-ih
g za vrmeme Todora ivkova. Sada se pokree pitanje njihovog vraanja. Turska trai povratak
250.000 Turaka u Bugarsku.
MAKEDONIJA- od 2 miliona stanovnika oko 65% Makedonci, 22% Albanci, ostatak Srbi,Turci.
Albanci su u Zapadnoj Makedoniji veina 90% trae federaciju.
Grka homogena zajednica-10 miliona stanovnika 98%Grka. Veliki broj albanaca u Epiru ali i nih
iji je status neregulisan.
RUMUNIJA 89% Rumuni , manjine su: Maari 7,1%, Romi i Nemci; 70% pravoslavaca, 7%
katolici i 6% protestanti
SRBIJA (I CRNA GORA) 68% , manjine su Albanci 16,5% ali na KiM preko 90%, Crnogorci 5%
BiH nijedan konstitutivni narod nema vie od 40%, Muslimana 38%, Srba 40%
Hrvatska 78% 1991 u njoj je bilo 12% Srba ali zbog etnikog ienja prbeglo 400 hiljada
SLOVENIJA87%, oko 2,7% Hrvata, 2% Srba i Italijani
Najkompleksnija je bila situacija u takozvanim kontaktnim zonama: Makedoniji, Bosni, Dobrudi, naKosovu, Vojvodini i samom Istambulu. Ovo sve sugerie da pitanju otomanskog naslea u
demografskoj sferi treba prii mnogo uoptenije: kao kompeksu imperijalnog naslea u kontekstu
nacionalnih drava. Ako se uporedi sa drugim multinacionalnim imperijalnim nasleima Evrope
(austrijskim i ruskim), otomansko naslee pokazuje neke bitne razlike. Razlika je to u vreme klijanja
nacionalistikih ideja, dominantne grupe u austrijskom i ruskom carstvu inili su etniki elementi sa
viskokom nacionalnom sveu, dok je u Otomanskom carstvu sluaj bio obrnut. Turci su u poreenju
sa Balkanom bili poslednja grupa koja e razviti sopstveni turski nacionalizam. Kada j do toga dolo
veliki deo Balkana nalazio se izvan Otomanske sfere i uticaja (sem Moldavije i Albanije).
Sve balkanske zemlje problem manjina reavale su emigracijom i asimilacijom. Vrhunac
-
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
10/102
emigracije je serija pomeranja posle I sv rata, u periodu izmeu ratova i posle drugog svetskog rata.
Nereeni problemi manjina i dalje predstavljaju aktivna i potencijalna krizna arita na Balkanu u
Bosni, Makedoniji, na Kosovu, Trakiji i Kipru.
Moe se izvui zakljuak da je u demografskoj sferi otomansko naslee jouvek ivo.
Posledica ove demografske kulture je veno prisutno manjinsko pitanje.
5. Verske (civilizacijske) osobenosti balkanskih naroda
Od prelaska junih Slovena u hrianstvo i podele na zapadnu i istonu crkvu, nije meu njima
nikad bilo toliko promene vere kao u tursko vreme. Jer pred ovom epohom Balkansko je Poluostrvo
bilo hriansko. Meutim, veu prvim decenijama turskog zavojevanja cele narodne grupe prelaze na
islam u svakoj oblasti Poluostrva. Izdvojio se tip islamiziranih, naroito u zapadnim zemljama. Osim
toga, mnogi pravoslavni i bogumili zapadnih zemalja preobraeni u katoliku veru. Bilo i unijaenja, i
ti esto prelazili dalje na katoliku veru. Usled toga se, osim antagonizma izmeu hriana i
muhamedanaca, sve vie razvijala suprotnost izmeu katolika i pravoslavnih.
U Bosni i Slavoniji, franjevci, glavni predstavnici katolike crkve, razvijaju veliku prozelitsku
revnost jer kau, njihova je prva dunost obraanje inovernika na katoliku viru".[cxxx] Zbog svegatoga je ojaala verska raznolikost u srpsko-hrvatskom narodu i razvila se verska osetljivost i
surevnjivost, koja se uticajem prosvete i napretkom civilizacije poela stiavati tek u toku XIX veka.
U izvesnim oblastima bilo je naroitih predispozicija za promenu vere. u Bosni i Zahumlju kod
bogumila; u Bosni i kod pravoslavnih, jer izgleda nije bilo vre organizovane pravoslavne crkve.
Naposletku, konvertiranja je bilo tamo gde hrianstvo nije uhvatilo dubljeg korena, kao u Arbaniji.
Usled toga, kad su Turci zavladali Bosnom i Zahumljem, islamizirali su se bogumili zajedno sa
plemstvom i izvesan broj pravoslavnih. Stvorena je snana islamska grupa od nacionalnih elemenata.
Preobraanje u islam nastavilo se i priirilo na ostale dinarske Srbe do planine Rogozne na Jugu od
Novog Pazara; a na Kosovu, Metohiji i u prizrenskoj oblasti islamiziranje se vrilo i do kraja XIX
veka. U Arbaniji ogromna veina stanovnitva prela na islam; samo velikim naporima Rima i panije,
docnije Austrije, ispalo za rukom odrati u katolikoj veri Miridite i neka malisorska plemena;
meutim su Toske na Jugu veim delom ostali pravoslavni, branjeni grkom crkvom. U Makedoniji
vrlo malo pravoslavnih preobraeno na islam, i te zovu iacima i Torbeima. Jamano usled slinih
uzroka, kao u Bosni, preao na islam i znatan deo Bugara i severno i juno od Balkana, najvie izgleda
u Rodopama; zovu se Pomaci. U izvesnim krajevima donjo-dunavske ploe i u marikom slivu odralo
se neto bogumila, koje u izvetajima i putopisima nazivaju Pavlianima. Bilo i sporadinog prelaenja
u islam kod svih naroda Poluostrva, najmanje kod Grka i Cincara; kao da je najvea grka islamizirana
grupa ona na Kritu a cincarska u Meglenu u junoj Makedoniji.
Pravoslavni su prevoeni u katoliku i unijatsku veru najvie pri seobama, usled tekih ivotnih
prilika, zatim za vlade Marije Terezije i u vie sluajeva kada se njihove male grupe nastanjivale meu
mase katolikog stanovnitva.Kao da je najvie katolienja bilo u Dalmaciji, Slavoniji i Bosni. Posle odvajanja katolike i
pravoslavne crkve krajem XI veka, Dalmacija je postala oblast kulturne i crkvene borbe izmeu Rima i
Vizantije. Prevladali su Rim i katolika vera, naroito posle splitskog provincijalnog sinoda od 1075
god. Kad su Mleci zauzeli Dalmaciju bilo samo ovde onde grkih pravoslavnih optina, koje
obrazovali stratioti, grki vojnici u mletakoj slubi, sa po nekim grkim trgovcem. Pri doseljavanju, u
mletako doba, Srbi se prikljuivali tim grkim pravoslavnim optinama kojih je bilo samo u primorju.
Srbi iz dalmatinske Zagore behu pod vlau dabro-bosanskog mitropolita u Sarajevu, a oni u primorju
pod upravom filadelfijskog mitropolita u Mlecima; kad Mleii zauzeli celu Dalmaciju, onda su svi
pravoslavni ostali dugo pod vlau toga mitropolita. Nemajui svojih, oni poseuju katolike crkve i
sahranjuju ih i katoliki svetenici. Oko polovine XVIII veka bi im doputeno sagraditi pravoslavne
-
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
11/102
crkve.[cxxxi] Duhovno sredite pravoslavnih severne Dalmacije bio tada manastir Sv. Arhangel na reci
Krki, a onih u junoj Dalmaciji pravoslavna episkopija u Kotoru. Crkvena organizacija bila slaba, i za
sve vreme mletake vladavine bilo je katolienja. Po Jireeku Mleii nisu bili prijateljski raspoloeni
prema pravoslavnom svetenstvu; godine 1446 dobio je kotorski biskup nalog da istisne 'preti schiavi' i
da ih zameni katolikim svetenstvom, ali polako, na zgodan nain. Kao to je pomenuto, Dubrovani
nisu na svojoj teritoriji trpeli pravoslavne crkve i pokatoliili su pravoslavne i bogumile na Stonskome
Ratu; nestalo je pravoslavnih crkava i svetenika i u Konavlima gde se pominju u XV veku.I za vreme austrijske vladavine bilo namesnika koji nisu povoljno gledali na pravoslavnu veru.
Franjevci navode mnogobrojne primere, prema kojima su na hiljade pravoslavnih preveli na
katolianstvo. Njihovom saradnjom ak 1831. g. preli na katoliko sjedinjenje" popovi sela Krika i
Baljka u Petrovom Polju u Dalmaciji zajedno sa seljacima, a u isto vreme i razli ite obitelji u
varoima Drniu i Vrliki." Ali oni sami tvrde da pominju samo one u veem broju, a predugo bi bilo
kad bismo i pojedine biljeili." I zbilja je mnogo vie pravoslavnih pokatolieno nego to se to moe
potvrditi zapisima i istorijskim izvorima.
Preobraanja pravoslavnih u katolike deavala se u Dalmaciji, naroito u XVII veku, kao to se
vidi iz izvetaja Franjevaca.
Poetkom XVII veka ra
irila se unija me
u pravoslavnim u Hrvatskoj. Tada je pre
ao na unijumaranski vladika Vratanja s mnogo naroda, a 1670. g. proirila se unija i na umberak. Unijatska
biskupija 1777. g. prenesena iz Mare u Krievce gde je i danas.
Od interesa je spomenuti i suprotan proces, preobraanje muhamedanaca naega jezika u
katoliku veru, koje se izgleda najvie vrilo u Dalmaciji i Slavoniji,
Najree, i samo u neznatnim razmerama, bilo je promene vere kod katolika. Poznato je da su u
slavonskoj Podravini prelazili na kalvinizam, poneki su primali islam, ak i koji hrvatski plemi i
upnik u Slavoniji. Ima jedan pomen da su katolici u zapadnom Sremu preli na pravoslavlje
U Bosni se moe osobito dobro prouavati koliko je katolika crkva, a naroito franjevaki red
uticao na versko formiranje katolika. Jedva bi se moglo pretpostaviti da je od dinarskog oveka
moguno stvoriti onako krotke i smirene ljude kao to su bosanski katolici; a takvi su ne samo katolici
od starine, vei pokatolieni pravoslavni i bogumili. Svi oni, kao to kau franjevci, poput ovicaslijede svoje duhovne pastire." Ranije pomenuti papski izaslanik fra Ivan od Vjetri kae u svome
izvetaju od 1708. g.: ,,kamo sree kad bi italijanski katolici toliko potovali najznamenitije ostanke
svetih koliko bosanski katolici potuju sveteniku odeu, te da bi toliko u Italiji cenili biskupe, koliko
ovde cijene vodu kojom svetenici ruke umivaju." Usled toga je prirodno to su oni docnije prili
Austriji, kao kapitalistikoj dravi. Tako je nastala diferencijacija u karakteru i pogledima izmeu
pravoslavnog i katolikog dinarskog stanovnitva.
Nacionalizam se na Balkanu tokom XIX veka osmiljavao prevashodno na okosnici jezikog i
verskog identiteta. Sve nacionalne i kulturne voe shvatile su jezik kao najmonije sredstvo
ujedinjavanja pored vojske. Meutim i samo to naglaavanje kohezionog potencijala jezika ukazuje na
njegovu iskljuivost i na krutost etnikih granica koje on povlai. To je spreilo integrisanje (ali ne i
asimilaciju) razliitih jezikih grupa u jedinstvenu naciju (Albanaca u Srbiji, Grka u Albaniji..)
Albanija ima 3 veroispovesti-muhamedanska, katolika i pravoslavna. Rimokatoliki uticaj
(15%) na severu, vezuje se za Jadransku obalu, Pravoslavna crkva (20%) na jugu Albanije-uticaj
junih suseda Vizantije i Grke. Prisustvo islama posledica vekovnog uticaja Osmanskog carstva,
danas je islam dominanatna religija (70%).
Bugarska Pravoslavna vera dominantna. Islam-pripadnici Turske manjine (8,5%); pomaci
(islamizirani Bugari). Katolika ima malo oko 70.000
Grka Uglavnom pripadnici grke pracoslavne crkve 97%, Crkva igrala vanu ulogu u borbi za
nacionalno osloboenje i irenje grkog uticaja. I danas crkva igra vanu ulogu u politikom ivotu
Grke.
-
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
12/102
Rumunija Preteno pravoslavne veroispovesti (80%) . irenje islam. Carstva praeno je
nametanjem islama. Sinteza vlasti i vere. Sultan je istovremeno i kalif (verski poglavar). Kemal Paa
Ataturk izvrio je korenite reforme turskog drutva, 1922 odvojio je kalifat od sultana a 1923 kalifat je
ukinuo .
Srbija 68% Srba pravoslavci; 16,5% Albanci-muslimani; Vojvodina najvei broj razliitih
verskih zajednica
BIH 37% muslimana; 22% Hrvata katolika i ostalo su Srbi
Hrvatska 78% katolika, do 1991 bilo je 12% Srba sada ih je samo 200.000
Slovenija87 Sloveni, 2,7 5 Hrvati i 2% Srba, uglavnom su katolici.
6. Balkan kao kontaktni i saobraajni (tranzitni) prostor
Balkan je vaan kontaktni i saobraajni prostor. Spaja Bliski istok sa Evropom i Severnu
Evropu sa Mediteranom.
Balkan je tranzitni pravac prvog reda izmeu Zapadne Evrope i Bliskog Istoka, izmeu
Severne Evrope i Afrike. Meutim saobraajnice su krajnje nerazvijene upravo ovde. Balkanske
zemlje treba da izgrade mehanizam dogovaranja o zajednikoj politici u oblastii izgradnje,modernizacije i korienje velikih saobraajnica koje prolaze celim regionom.
Postoji velika zainteresovanost ali nije reeno pitanje pravine naknade za korienje
infrastrukture i zagaenje itave okoline od drumskog saobraaja. Ove naknade bi trebale da se plaaju
zemlji ija se infrastruktura koristi i u kojoj je zagaivana itava okolina.
Razradom sistema multilateralnih dozvola bilo bi postignuto i postepeno prilagoavanje
reimu liberalizovanog trita EU i EFTA zemalja koje su stupile 1993. Praktina korist od primene
takvih dozvola u drumskom saobraaju je u smanjenju trokova transporta, to bi povealo
ekonominost poslovanja i smanjilo zagaenje.
Otvaranjem kanala Majna-Dunav oekuje se udvostruenje tranzita Dunavom koji protie kroz
3 balkanske zemlje, a uiji sliv ulazi 5 balkanskih zemalja. Ovim vodenim putem je Srednja Evropapovezana sa Crnim morem. Hidroenergetski potencijal nije dovoljno aktiviran.
Postoji potreba za moderniziranjem eleznike mree koja povezuje balkanske zemlje i
modernizacija eleznikih pruga koje vode ka srednjem Istoku.
Koridori na Balkanu:
Putni koridori: koridor 10 - Panevropski koridor 10, koji predstavlja najkrau vezu izmeu
Zapada i krajnjeg Juga evropskog kontinenta definisan je i uvrten u mreu evropskih koridora jo
1997. godine na panevropskoj konferenciji u Helsinkiju. On direktno povezuje osam zemalja Evrope:
Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, Maarsku, Srbiju, Bugarsku, Makedoniju i Grku, a indirektno joest
zemalja: Nemaku, Italiju, Bosnu, Rumuniju, Tursku i Albaniju. Koridor je dug 2.360 kilometara i
protee se od Salcburga preko Ljubljane, Zagreba, Beograda, Nia i Skoplja do Soluna, sa krakom Ni
- Sofija i Beograd - Budimpeta. Od ukupne duine koridora, kroz Srbiju prolazi 800 kilometara, odkojih su 380 km autoputevi punog profila, 165 km delimini autoputevi, a jo400 kilometara treba da
se dovri.
Za zavretak autoputeva u naoj zemlji potrebno je oko dve milijarde evra.
Koridor 4
Izradeni su planovi za alternativni koridor 4 koji ide preko Arada, Krajove, Sofije na Plovdiv i
nie do severne Grcke i Soluna. Ukoliko mi za relativno kratko vreme ne zavrsimo deonicu od Nisa do
granice i na severu prema Budimpesti, Evropa e ii alternativnim koridorom. Takode, postoji i
koridor 8 koji ide od Varne, Burgasa i Plovdiva, preko Sofije, Skoplja, Tirane i izlazi na Jadransku
-
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
13/102
obalu, trajektom prelazi u Italiju i dalje autoputem povezuje zemlje Evropske unije. Ako mi brzo nesto
ne uradimo i ako ne izvrsimo rekonstrukciju postojece putne mreze, plasim se da cemo potpuno biti
zaobideni. A potpuno isti slucaj imamo i sa trasama gasovoda i naftovoda.
Koridor 7 Dunav
Zakljuak je da je od 6 balkanskih koridora naoj zemlji pripao samo jedan-Koridor 10.Koridor 8 znaajan je za Albaniju, Makedoniju i Bugarsku, Koridor 7 prati reku Dunav. Koridor 5 ide
pravcem Venecija-Trst-Kopar-Ljubljana-Budimpeta-Uzgvor-Lavov s granom koja spaja Rijeku i
Zagreb i drugim krakom: Ploe, Sarajevo-OsjekBudimpeta. Zamisao je da se Koridorom 10 preko
Srbije Salcburg povee s Atinom i Istanbulom. Na putu od Salcburga preko LJubljane, Zagreba,
Beograda i Skoplja Koridor 10 (koji u nau zemlju na severu ulazi na Horgou, a na zapadu u
Batrovcima), ima krakove koji idu prema Budimpeti i Sofiji. Oni se spajaju s grkim motornim putem
"Via egnacija", iz Makedonije put vodi prema Albaniji i juno prema zapadnoj Grkoj. Najvea
konkurencija za prevoz robe ovom koridoru je upravo grki motorni put, koji je trajektnim linijama
spojen s Italijom. Razmilja se i o izgradnji novog koridora koji bi iz Austrije iao do Atine preko
Slovenije, Hrvatske, Bihaa, Sarajeva i Pri
tine. Za povezivanje Kosova s Evropskom unijom posebnosu se zauzeli Slovenci. Hrvatska tipuje na jadransko-jonski pravac, koji preko njene teritorije povezuje
Italiju, Sloveniju, BiH, Crnu Goru, Albaniju i Grku, a istarski "ipsilon", koji je na toj trasi, veje
puten u saobraaj.
Nedostaje josamo most preko Dunava kod Vidina izmeu Rumunije i Bugarske, za koji je
tender veu toku, a koji je samo 20 kilometara nizvodno od nae granice. Njime e prolaziti i drumski
i elezniki saobraaj i bie omogueno izbegavanje mostova u Srbiji. Premda je svoje starteke
dokumente o izgradnji infrastrukture donela tek 2001. godine, mnogo kasnije od Slovenije, koja je to
uradila jo1994. (jer ju je raspad zemlje najmanje pogodio), Hrvatska je do sada vetoliko izgradila
da se na autoputevima moe oseati ba kao na pistama. Slovenija se potpuno prilagodila svim
zahtevima EU i, koristei sve finansijske instrumente koji su joj ponueni, za deset godina se u
potpunosti ukljuila u evropsku mreu puteva.Evropska komisija je i za nau zemlju usvojila strateke osnove tek 2001. godine, a do tada
meunarodna zajednica je osigurala tek deo novca preko donatorske konferencije u Briselu i nekih
humanitarnih programa za sanaciju postojee infrastrukture. Meutim, do danas planirani posao nije
zavren. Jo autoputem nije spojen ni Novi Sad s Beogradom, a kamoli pravac do Horgoa. A o
mostovima da i ne govorimo. Jose ne zna ni kako e izgledati budui beanski, oko kojeg se vedve
godine koplja lome, a novi elezniki u Novom Sadu nije ni u planovima, osim pred izbore.
Naftni koridori Od Crnog mora ka zapadnoj Evropi. Postoje strujni, vazduni I
telekomunikacioni koridori.
7. Geopolitike osobenosti Balkanskog poluostrva
Balkanski prostor zadrao je geopolitika svojstva regiona klasine politike nestabilnosti,
bure baruta, prostor istovremenog spajanja i proimanja ali i odvajanja i podela povezanost borbe za
opstanak sa borbom za prostor. Borbe i podele su stalna pojava u istoriji balkanskih naroda koje su se
ispoljavale kroz stotine planova o podeli Otomanskog carstva izmeu velikih sila.
Borbe i podele proizlaze iz 3 vana elementa balkanske istorije
1. vie korenitih preobraaja tokom istorije ovog podruja
2. razliitosti proistekle iz podele na istok i zapad evro-sredozemne istorije
3. istorijskog oblikovanja vie malih naroda, etniki razliitog porekla i podeljenih sa 3 razliite
-
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
14/102
religije
Balkanski narodi su uspeli da sauvaju svoju etniku pripadnost i uprkos vekovnom ivotu u
Otomanskom carstvu.
Prelomni istorijski dogaaji u balkaskim odosima poinju se odvijati od kraja 18. veka kroz
borbu srpskog i grkog naroda za nezavisnost koje su kaO REZULTAT IMALI SLEDEE:
1. faktika nezavisnost Crne Gore 1796.
2. sticanje autonomije Srbije3. grka nezavisnost 1829.
4. prvi balkanski savez 1866. zahvaljujuci knezu Mihailu Obrenovicu koji je radio na razvijanju
solidarnosti i saradnje balkanskih naroda
5. transformacija Habzburskog carstva u Austrougarsku monarhiju 1867.
6. ugarsko-hrvatska nagodba kojom je hrvatski narod dobio status dravnog naroda i elemente
dravnosti 1868.(ma vai......prim.prev.N.M.)
7. berlinski kongres 1878. gde su utvrene granice SRB, CG, RUM, BUG i priznate za nezavisne
drave
8. 1885. prisajedinjenje Istone Rumelije Bugarskoj i njena faktika nezavisnost
9. napad Srbije na Bugarsku prvi oruani sukob,dva balkanska naroda u novijoj istoriji, jer jeSrbija bila protiv treritorijalnog proirenja Bugarske
REZULTATI PRVOG SVETSKOG RATA;
1.raspad Austrougarske
2.nastanak po principu narodnosti novih drava u Centralnoj Evropi i na Balkanu
3. SHS 1.12.1918.
Posle Prvog svetskog rata u periodu od 1920.g. do 1922.g. kojim je stvoren regionalni
odbrambreni savez nazvan Mala antanta. Meusobna saradnja na osnovu ovih bilateralnih ugovora
dovela je do potpisivanja tzv. Trojne konvencije, odnosno Opteg akta mirenja, arbitrae i sudskog
raspravljanja izmeu drava Male antante od 21. maja 1929.g. Ovi ugovori su produavani sve do1933.g kada je, 16.februara u enevi, zakljuen izmeu ove tri drave Pakt o organizaciji Male antante
kao regionalne meunarodne organizacije sa svojim stalnim organima-Savetom ministara inostranih
poslova i Ekonomskim savetom koji je trebao da radi na formiranju ekonomske unije izmeu tri
zemlje.
Mala antanta je predstavljala prvi psleratni regionalni odbrambreni zavez triju zemalja u
Evropi, iji je cilj bio ouvanje stanja stvorenog u srednjoj i jugoiszonoj Evropi posle rata i borba
protiv eventualnog povratka habzburke dinastije u Austriji ili Maarsku u cilju ouvanja svoje
nezavisnosti. Maarska je, naime, za sve tri zemlje predstavljala glavnu opsanost jer su se sve tri
graniile sa njom. Dvostranim ugovorima bila je predviena obaveza meusobnog priticanja u pomo
u sluaju neizazvanog napada na bilo koju od njih od strane Maarske ili Bugarske i konsultovanje o
politici meu njima.
Razvitak i aktivnost Male antante deli se na tri etape:
Prvu, koja traje od 1920.g do 1929.g i koja se karakterie razvijenom politikom saradnjom na osnovu
dvostranih ugovora tri zemlje.
Drugu, izmeu 1929-1933.g, koja predstavlja period trojnog saveza, triparitetne saradnje, u kojoj se
drave lanice posebno angauju na reavanju ekonomskih odnosa i problema koji su, uporedo sa
razvitkom velike ekonomske krize, bili sve brojniji i tei.
Treu fazu izmeu 1933- 1938.g, u kojoj Mala antanta poinje da deluje kao meunarodna regionalna
organizacija ali se postepeno raspada.
U toku prve dve etape drave lanice Male antante vodile su, pored politike meusobne
-
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
15/102
saradnje, politiku saradnju sa Francuskom i oslanjanja na nju, poto je zajedniki cilj njihove i
francuske politike bio ouvanje sistema evropskih odnosa stvorenih versajskim sistemom ugovora.
Prvih godina tree etape, do 1935.g takoe je voena zajednika politika i razvijana meusobna
saradnja, ali bez oslanjanja na Francusku, poto su se, uporedo sa porastom nacistike opasnosti,
poele orijentisati na samostalniju aktivnost.
Politika revanistikih draava bila je upravljena na likvidiranje Male antante i primenu
politike njenih drava lanica, to im je u poslednjem periodu njenog postojanja sve vie uspevalo, pase Mala antanta poela raspadati, da bi posle Minhenskog sporazuma iz 1938.g (kojim su Velika
Britanija, Francuska, Italija pristale na oduzimanje od strane Nemake dela ekoslovake teritorije,
to je predstavljalo odstupanje pred revanistikim pretenzijama Nemake) prestala postojati.
Jugoslavija i Rumunija su, uporedo sa ehoslovakom. Od samog kraja rata Jugoslavija je imala
normalne odnose jedino sa Grkom, sa kojom je odmah poela pregovore o dobijanju dela solunskog
pristanita, kao autonomne carinske zone Jugoislavije, preko koga e obavljati svoj spoljnotrgovinski
promet sa jednim delom sveta, koji su okonani potpisivanjem Konvencije radi utvrivanja tranzita
preko Soluna, 10.maja 1923. Konvencijom od 1923.g Jugoslavija je dobila na iskljuivo korienje, na
50 godina, deo solunskog pristanita sa blizu 100.000 km kvadratnih, a dopunjena je sa 6 protokola u
toku 1929.g. Tako je slobodna Solunska zona funkcionisala do II sv.rata, kao i od vremenanormalizovanja odnosa sa Grkom posle rata. U vremenu izmeu 1930-1933.g odrano je vie
savetovanja predstavnika svih balkanskih drava na kojima se raspravljalo o stvaranju saveza iji bi
prvenstveni zadatak bio obezbeenje postojeih meusobnih granica ijoj je promeni vodila, pre
svega, italjanska i bugarska politika. Realizovanje ovog cilja poelo je zakljuivanjem dvostranih
ugovora. Jugoslavija se sa Turskom, sa kojom je imala prijateljske odnose jo1924.g zakljuila Ugovor
o prijateljstvu 27.Novembra 1933.g. Iste godine, Turska je zakljuila odgovarajue ugovore sa Grkom
i Rumunijom. Posle toga dolo je, 9.Februara 1934.g do zakljuenja Balkanskog sporazuma izmeu
Grke, Jugoslavije, Rumunije i Turske kojim je formirana tzv, Balkanska antanta. Albanija i Bugarska
nisu prihvatile uee u savezu.
II sv rat: na strani saveznika: YU, Grka, Albanija; Sile osovine: Rumunija i Bugarska i Turska
neutralna (do predkraj rata, na strani saveznika)41-Atlanska povelja
43- Teheranska konferencija (Staljin, Ruzvelt, eril) odluke su se neposredno ticale pojedinih
balkanskih zemalja.
45-Krimska konferencija na Jalti, Jaltska formula o podeli interesnih sfera uticaja na Balkanu. Staljin i
eril donose sporazum o podeli interesnih sfera na Balkanu. SAD se ne pojavljuju u ovoj podeli
JUG 50% -50% ali je prevladavao Sovjetski uticaj Crvena armija ulazi na Balkana
RUM :SSSR 90%-VB10%
BUG :SSSR 90%-VB10%
GR :SSSR 10%-VB90%
U pogledu interesnih sfera na Balkanu situacija je bila jako isprepeltana
Albanija nije pomenuta obe zemlje smatrale su da je ona pod njihovom sferom uticaja.
1945-Postamska konferencija teritorijalno razgranienje. U pogledu spornih teritorija prema Italiji
saveznici su insistirali da se to pitanje rei mirovnim ugovorom. Oni su Postdamskoj konferenciji
formirali Savet ministara inostranih poslova ( 4 velike sile SSSR,SAD,VB i Francuska) iji je
zadatak izrada mirovnih ugovra sa Italijom, Bugarskom, Rumunijom i Finskom.
Tako je morala biti nastavljena diplomatska borba za dobijanje ovih teritorija na mirovnoj
konferenciji, u raspravama o mirovnom ugovoru sa Italijom. (Narodno oslobodilaka vojska se, pod
pritiskom saveznika povukla sa ovih teritorija) argumenti na kojima su se zasnivali jugoslovenski
zahtevi bili su etniki sastav stanovnitva, ekonomska i geografska vezanost ovog podruija za svoje
zalee, istorijske injenice.....
-
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
16/102
Mirovna konferencija je pokazala veliko neraspoloenje zapadnih saveznika prema Jugoslaviji i
njenim zahtevima. Savet ministara je doneo reenje prema kome se hrvatski krajevi koji su bili pod
Italijom i jedan manji deo Istre daju Jugoslaviji, a Gorica, Beneka Slovenija, Kanalska dolina,
Tri,Devin i Buje pripadaju Italiji, dok se ostalog dela formirala tzv. Slobodna teritorija Trsta, to je
mirovna konferencija prihvatila 28.Septembra 1946.g (usvajajui Francusku liniju o podeli Istre)
Jugoslavija je potpisala mirovni ugovor sa Italijom 10.Februara 1947.g
Ugovorom o miru, formiana je slobodna teritorija Trsta, koja je bila pod saveznikom vojnomupravom, a bilo je predvieno da pod tom upravom ostane do imenovanja njenog guvernera. Ona se
sastojala od dve zone Zone A-sa Trstom pd Anglo-amerikom vojnom upravom i zone B pod
Jugoslovenskom vojnom upravom.
Slobodna teritorija Trsta bila je zamiljena kao tampon drava sa svojim guvernerom i vladom.
Guvernera je trebao da imenuje Savet Bezbednosti UN uz konsultovanje Jiugoslavije i Italije ali on nije
mogao biti dravljanin ove dve zemlje. On je trebalo da zajedno sa Vladom organizuje izbore za
ustavotvornu skuptinu koja e doneti ustav Slobodne teriorije Trsta. Do ovakvog razvoja nije dolo,
zbog nemogunosti sporazuma oko imenovanja Guvernera, a stvarno zbog igre zapadnih sila.
Ovakvo dranje zapadnih saveznika negativno je uticalo na njihove odnose sa Jugoslavijom.
Ponaanje SSSR-a bilo je globalno na strani Jugoslavije ali ni on nije bio spreman da se do kraja boriza ostvarenje principa samoopredeljenja i pomoJugoslaviji.
Balkanske zemlje sa nereenim teritorijalnim i etnikim pitanjima, meusobni sukobi, meanje
velikih sila (naroito za vreme Hladnog rata) 2+2+2 tada je na Balkanu funkcionisala ova formula:
- Grka i Turska lanica NATO
- Rumunija i Bugarska u Varavskom paktu
- Jugoslavija i Albanija svaka na svoj nain nezavisna.
Pripadanje tj ne pripadanje odreenom bliku odreivao je odreeni geoplitiki i vojnostrateki poloaj
pojedinih balkanskih zemalja, i regiona u celini. Balkan je bio tampon zona vam sfere uticaja.
8. Strategijski pravci na balkanskom prostoru
Balkansko poluostrvo ima specifian poloaj u Evropi.
1. Ima geografski otvoreno zalee preko Panonske nizije (veza sa centralnom, zapadnom i
istonom Evropom) to je geostrateka prednost u odnosu na Apeninsko pol koje je zatvoreno
Apeninima i Pirinejskog gde su u zaleu Pirineji.
2. Bitna strategijska karakteristika Balkanskog pol. je povezanost sa Malom Azijom (ka Bliskom
Istoku, Centralnoj Aziji, podruiju Kaspisjkog mora. Na Balkanu se nalaze najkrae putne,
eleznike i telekomunikacijske veze celokupnog zalea sa Jugoistonom Azijom.
Polozaj i velicina Balkanskog poluostrva i njegova prohodnost u centralnom i jugoistonom
delu omoguavaju najkrae putne, eleznike i telekomunikacione veze celokupnog zalea sa
Jugoistonom Azijom.Strategijski pravci na Balkanskom poluostrvu su prirodne i komunikacione spone Podunavlja
sa Sredozemljem,odnosno Malom Azijom, Bliskim istokom i severnom Afrikom. Balkan ima
deset takvih pravaca:
1. crnomorski pravac
2. balkanski pravac
3. strumiki pravac
4. moravsko-vardarski pravac
5. kolubarskoibarski-kosovski pravac
6. primorsko-drinski pravac
7. neretvljansko-bosanski pravac
-
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
17/102
8. unski pravac
9. karlovaki pravac
10. ljubljanski pravac
Sa vojnogeografskog stanovista poseban znacaj ima teisni prostor Balkana.On se nalazi u
centralnom delu Balkana u trouglu SKOPLJE SOFIJA PRISTINAKRALJEVO. SREDITE JE
NI. To je najvaniji geostrategijski objekat na Balkanu; odatle je mogue razvijati operacije u
svim pravcima I-Z-S-J.
Kad pogledamo Balkansko poluostrvo kao deo Sredozemlja onda moramo imati u vidu
pribrena mora, najvanije luke i ostrva jer se preko pomorskih luka ostvaruju veze ne samo s lukama
u Sredozemlju vei sa drugim lukama u Evropi, Aziji i Africi.
Crnomorsko pribreje je upravo zbog tih svojih karakteristika predstavljalo prostor
sukobljavanja dve velike sile u ovom podruiju tokom istorije: Turske i Rusije. Balkansko poluostrvo u
svom crnomorskom okruenju dobija ne samo na vojnom vei u ekonomskom znaaju jer je podruije
bogato naftom.
Podunavlje ukljuuje u sebe sliv svih pritoka reka Save, Morave i donjeg toka Dunava.
9. Teritorijalni sporovi balkanskih drava i naroda
Albanija: najznaajnija manjina su Grci 1,8% i Romi. Grci tvrde da je grka populacija daleko
brojnija u Albaniji i da je preko 400.000 kao i da svi Albanci nisu muslimani ve da je 20%
pravoslavnih i 10% katolikih miuslimana.
Bugarska: U Bugarskoj ivi muslimanska nacionalna manjina, t.j. Turci koji se tretiraju kao
Pomaci jer su odvojeni od matice. 1986-87. javlja se politiko nezadovoljstvo muslimana koji ele da
napuste Bugarsku i ivkov im to doputa. Tada se 150.000 Pomaka seli u Tursku mislei da e im
tamo biti bolje. Turska im je obezbedila smetaj, ali poto im nije bilo kako su oekivali, nakon smene
ivkova oni ele da se vrate, ali Bugarska ih ne eli. Meunarodna zajednica tada urgira i na taj nain
se vraa jedan deo Pomaka koji osnivaju svoju politiku stranku.
Bugarska je imala veliki problem priznanja makedonske nacije i jezika, a sto se tie drave prvi
su je priznali. Posle Balkanskih ratova deo Makedonije pripao je Bugarskoj. Bilateralni sporazumi
izmeu Makedonije i Bugarske pisani su na francuskom jeziku zbog rasprave oko jezika. Bugarska ne
priznaje postojanje makedonske nacije, jezika i makedonske manjine u Pirinskoj Makedoniji koja joj
je pripala posle Balkanskih ratova, a najznaajnije manjine su Turci 3,7% i Romi i Pomaci. Bugarska
je potpisnica Lozanskog sporazuma iz 1923. kojim je izvreno preseljenje stanovnitva u cilju etnike
homogenizacije. To je osnov sporova izmeu Bugara i Turske jer Turska trai povratak oko 250.000
Turaka u Bugarsku. Sto se Srbije tie bilo je sluajeva gde su Bugarski pojedinci poeli da govore o
zapadnim pokrajnama-delovi oko Pirota, Bosilegrada. To ipak nije bio stav bugarskih politikih vlasti.
Hrvatska: Ima probleme granica na severu sa Srbijom na Dunavu i u pitanju je 100 i neto
km. to se Prevlake tie, pitanje je vefaktiki reeno a i pravno potpisivanjem sporazuma iz 2002.godine, jer UN i druge zemlje prihvataju suverenitet Hrvatske na za SRJ spornom kopnenom delu (kod
rta Otra), pa je osnovno sporno pitanje granica na moru, na ulazu u Boku. Drugim reima pitanje je
problem garantiranja slobode plovidbe i sigurnosti na za SRJ tako bitnom podruiju. Dolo se do
kompromisnog reenja prihvatanjem Protokola 2003.g kojim je pitanje reeno demilitarizacijom dela
graninog podruija i zajednikim patroliranjem u vodama zaliva.
Formalno je reeno a sve vie i u praksi ostvareno pitanje priznanja i potovanja prava
nacionalnih manjina. U 2004.g potpisan je poseban sporazum o meusobnoj zatiti manjina i njihovim
pravima. U Hrvatskoj je posle 1991. g. srpska manjina formalno priznata i uiva odreena zakonska
prava (predstavljanja u Saboru..materijalnu potporu drave..) ali se u praksi esto postavlje pitanje
stvarnih prava i ravnopravnosti. Principijelno je sa Hrvatske strane prihvaeno, ali je u praksi
-
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
18/102
minimalno ostvareno pravo na povratak izbeglica i prognanih Srba. U Julu 2005.g Hrvatska je podigla
optubu protiv SRJ za ratnu odtetu.
Makedonija: Probleme su imali sa Grkom zbog imena i zastave. Zvezda na zastavi pronaena
je u grobu oca Aleksandra Makedonskog. Problem je reen jer su smanjili broj krakova na zastavi. to
se imena tie makedonska varijanta je da ima 2 imena. Biva Jugoslovenska Republika Makedonija za
ceo svet a za Grke-Makedonija a Grci su da se promeni ceo naziv bez Makedonija. Drugi problem su
Albanci. Postoji pretnja da e Albanci za nekoliko decenija biti veina, trae iroku autonomiju i eleda budu konstitutivan narod to vodi federaciji Makedonije. ele od Makedonije da naprave sloenu
dravu. Makedonska veina to ne eli jer bi znailo kraj i cepanje Makedonije. Od Tetova do Struge su
sve Albanci.
Drugi problem spoljne politike vlade u Skoplju sadran je u odnosima sa Bugarskom, iji su
vojnici u oba svetska rata okupirali Makedoniju, pokuavajui da realizuju koncept Velike Bugarske.
Bugarsko rukovodstvo smatra da makedonski jezik predstavlja samo jednu varijantu, (dijalekt)
bugarskog jezika. Drugim reima, Bugarska je priznala makednosku dravu ali ne i postojanje
posebne Makedonske nacije, tj Makedonija je za Bugarsku samo jojedna Bugarska drava.
Dugo nisu bila regulisana pitanja razgranienja i predstavnici Makedonije su izraavali
nezadovoljstvo zbog toga. Formirana je zajednika,me
ovita me
udr
avna komisija eksperata zaobeleavanje granica i odrala je nekoliko sastanaka. Predstavnici Makedonije su zauzeli stav da je
granica utvrena( jer su kao dokaze navodili vojne karte iz perioda SFRJ), dok su predstavnici SRJ
takav stav indirektno odbacivali. Problematina teritorija bila je locirana na tri mesta: ar Planina,
Kozjaka i (kumanovske) Crne Gore. SRJ je postavila zahteve za korekciju granice na tri mesta, to
predstavnici Makeoniju nisu prihvatili. Nakon dolaska na vlast demokratskih snaga u SRJ i
inteziviranja saradnje s Makedonijom i ovo pitanje je reeno-potpisan je psorazum o demilitarizaiji, na
osnovu koga je na terenu poela i demarkacija koja je obavljena od tromee na granici
Bugarske,Makedonije i CG do dela granice na kojem je KiM. Zbog nemogunosti da nae vlasti izvre
demarkaciju na tom delu granice makedonska strana je jedno vreme prihvatala da se posptpak
demarkacije privremeno zaustavi.
Nema sporenja u oblasti imovinskih i socijalnih pitanja.Pitanje poloaja manjina t.j. srpske u Makedoniji jer Makedonaca kao pripadnika manjine u
nas gotovo i da nema. Problem je u nespominjanju srpske manjine u Ustavu RM.
Postoji jojedan specifian problem-problem odnosa SPC i kanonski nepriznate Makedonske
pravoslavne crkve to nije meudravno pitanje nego versko tj.. crkveno.Pitanje je priznanja
Makedonske pravoslavne crkve. Makedonci smatraju da je taj nastav nacionalistiki. Deavale su se
zabrane svetenicima SPC da u crkvenim mantijama prelaze makedonsku granicu zbog ega su
reagovali nai dravni organi.Od nedavno je to pitanje zaotreno odlukom najviih organa SPC da
proglase novu Ohridsku arhiepiskopiju koju vode svetenici koji priznaju crkvenu vlast SPC.
Srbija: Albanci 16,5% ali ih na Kosovu ima 90%, Crnogorci 5% i Maari u Vojvodini.
U Sloveniji i Albaniji nema kola i medija na srpskom jeziku, Maari i Italijani imaju garantovano
poslaniko mesto u parlamentu iako ih ima 10 puta manje od Srba.
Srbi u Sloveniji nisu ak ni nacionalna manjina (ima ih 39.000) po izvetaju o poloaju Srba u
zemljama u okruenju to ga je sainilo Ministarstvo za dijasporu. Poloaj nac manjine u Sloveniji
imaju Maari i Italijani kojih ima zantno manje. U Sloveniji je najvei problem to 10.000 Srba se
vode kao izbrisani nisu dobili jodravljanstvo posle samostalnosti Slovenije.U Albaniji Srbi imaju
status nacionalne manjine ali najvei problem Srba u Albaniji je nemogunost nacionalnog i verskog
opredeljenja pa se i ne zna taan broj Srba. U Hrvatskoj imaju status manjine i ima ih oko
200.000.Problem su esti napadi na Srbe zbog tajnih optunica i pristrasnih suenja za navodne ratne
zloine. U BiH su konstitutivan narod i ima ih 50.000. U Rumuniji Srba ima oko 20.000 i imaju status
manjine. U Makedoniji 40.000 i problem je nereen crkveni spor, lokvalitet nastave na srpskom i u
-
7/27/2019 Balkanski Odnosi - Skripta, novija
19/102
Maarskoj 3.800-problem je to je u pripremi novi zakon o manjinama koji predvia smanjenje
njihovih prava.
Spor sa Bugarskom optina Strumica. U pitanje je razgranienje na Timoku 1884. Timok je u
meuvremenu meandrirao ali nejasan je strateki znaaj moda zato to je u pitanju tromea ili zato
to je to najnia taka nadmoreske visine.
Problem na Kosovu sa Albancima. Na Kosovskoj strani je Srpsko stanovnitvo a u Medvei su
Albanci. Sa nima su odnosi najkomplikovaniji, zbog srpsko-albanskog etnikog spora na KiM .Albanija je jedina na svetu koja je priznala Republiku Kosovo i omoguila rad njenog diplomatskog
predstavnitva u Tirani.
Posle pobede demokratske stranke i Sali Berie na izborima 1992.g odnsi sa Albanijom su
zapali u krizu. Albanska elja da se priblii EU i NATO-u i stav te dve organizacije da se problem
Kosova mora reavati unutar Srbije donekle je omoguilo poputanje u odnosima izmeu ove dve
susedne zemlje, iako su oni i dalje daleko od normalnih.
U vreme Miloevia odnosi su bili zategnuti ali ne otovreno. Miloevise na Kritu 1997 sastao
sa Albansim predsednikom Fatos Nanom. Ideja je da Albanija ne podrava otvoreno protest na Kosovu
ali je inila i neke neprihvatljive poteze. Albanci nius presreni idejom albanaca sa Kosova i
ujedinjenju svih Albanaca. Albanci se plae da bi Albanci sa Kosova pobedu prebacili na sebe.Trgovina je mala. Odnosi SRJ i Albanije bie u najveoj optereeni Kosovom i njegovim buduim
statusom. Uz to obe zemlje imaju katastrofalnu lou ekonomsku situaciju. Diplomatski odnosi sa
Albanijom obnovljeni su 2001.g.
Rumunija: Imala je nesporazum sa Moldavijom. U Rumuniji se smatra da su to Rumuni a ne
Moldavci. To pitanje je jako delikatno ali oni ga kontrolisu zbog pristupa EU. Moldavija je danas
punopravna drzava i nacija. Teritorijalni problem imaju sa Ukrajinom, a vezan