balk meteor 211

Click here to load reader

Post on 12-Jun-2015

1.295 views

Category:

Documents

0 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

futur 6999 year

TRANSCRIPT

William Ale

Meteor

BALKiPlaneta Nada

Meteor Balk i Planeta Nada 105.000 rijei autorsko izdanje Dizajn: Criss Yellow Korice: Male Ilija Korektor: Preduzee IM Tehniko ureenje Chris Yellow tampa i povez Pandora Press: Kent street & Charles Kitchener Ontario Kanada Kanada, 10-ga Avgusta 2009 godine [email protected] 2

Primajui Nobelovu nagradu za knjievnost Andri Ivo je rekao da knjievna umjetnost nije nita drugo do ljudska potreba da ovjek pria ovjeku. to ine i kiriije na putovanjima i obani pored vatri. Priajui, ovjek se oslobaa u sebi, dok u sagovorniku trai sauesnika za ispoljavanje sopstvenog doivljaja, radi olakanja ili orjentacije.

3

Zbogom Balk zauvjek Moj dome zauvjek Po, 25 Prvi 6999 godine Probudila me muzika sa SyS, jednog od mnogih poklona primljenih tog sudnjeg 27-og Treeg 6996 godine od nae nove domovine planete Nada. Gledajui Ekran zapazih da kasni 17 sec za vremenom na zidnom displeyu. To me malo zaudi, jer sam dugo sluao da je to ba totalno ureena Planeta koja se prostire na oko 40 miliona kvadratnih kilometara i na njoj je samo jedna rava sa tim istim divnim imenom Nada. Uglavnom, najvanije za nas je da ovde nema nacionalizama i podjela na religijskoj bazi, jer su oni kod nas bili nasilni i u krajnjoj fazi od ljudi stvarali vojne podanike. Jednako je mjerenje vremena i slina klima kao nekada na Zemlji koja je naalost davno unitena kapitalizmom brzoga profita. Tamo, za neku veu populaciju, nema vie ni vode ni uma ni vazduha. Postoje kolonije pod kupolama i tu, uglavnom bez porodica, ive samo dobro uvani lanovi Direktorijuma i njihova svita. Ljudi se raselie po planetama, satelitima, mjesecima i adaptiranim meteorima. Ovi zadnji vrludaju bez cilja naom Galaxijom i na njima je veoma nesigurno, ali neki to vole tako, da im je Zemlja jedna zaista obina ploa iza koje je ponor. esti su sukobi na svakojakoj bazi to zavisi od toga kome ve ta padne napamet kao razlog da bi nekome neto surovo otrgao ili iz korjena iupao, bilo ta materijalno ili duhovo ili oboje. Meutim, na Nadi skoro da i nije bilo ratova. Bilo je neto jae prije 2000 godina i vie nikad. Naime, bio je doao proglas iz Direktorijuma da se na trgovima postave statue Atanasa, krvolonog vojskovoe, koji je mirio narode desetkujui im populaciju. Ve davno pridolim generacijama koje su se uglavnom plaile svega i svaega to dolazi od Guvernmanta i u svuda prisutnoj hijararhiji stavljali to podreenima do znanja nijemom kretnjom kliui sa dva prsta du svojih usana kao da ih zatvaraju zipzarom, to se zaudo masovno ne svidi pa poruie nou to se za dana napravi. Kao da je taj stalni strah od svega morao negdje da provali. Moda tako i revolucije nastaju. Neka naoko bezvezna sitnica prevagne i nastane preokret. Na kraju, iz Directoriuma poslae A jedinice na elu sa Atilom, unukom Atanasa Velikoga. Poslije prvih arki i misterioznog gaenja sistema za povratak, Aovci su skinuli zatitu, poenili se, uklopili se sa domaima, i ostali da ive tu ne priajui ba mnogo gdje su bili i ta su radili po naoj lijepoj Galaxiji. Po uvjetu iz 3133-e, u druge nam nema pristupa. Slubeni jezik je i Ropijen, naroito u Kupoli 2 gdje su neki ljudi Amerijan smatrali okupatorskim, a ba nama tu odredie dolazak. U privatnoj upotrebi, nisu zabranjeni, ni drugi jezici, a takoer; nacije, religije, zastave, obiaji, hrana, odjea, imena, prezimena, noni zivot, rad za gotovinu, etanje u svako doba, vonja 4

sopstvenog vozila, naroito bicikala, tako da je narod jakih nogu i zdravog izgleda iskrsavao na pravim udima od tih dvotokaa po cijeni i do 5000 talira. Biciklistike staze se proteu kilometrima a da nemaju dodira sa bilo kakvim putevima. Jedan takav jednostavan pronalazak, a toliko se zadrao u upotrebi ljudsoga roda. Jednom sam vidio i nekakvu napravu na etiri toka i na njoj isto toliko ljudi koji su u skoro leeem poloaju okretali pedale. Kupola iznad kolonije, neka magnetna skrama, se i neprimjeuje iznutra, tako da vidimo obino plavi svod kao nekada davno na Zemlji, a kad se nto pokvari onda samo plave komade u obliku kvadrata. Za blagdane udare i neki prikaz spektra boja, imitacije vatrometa, ma uda od teknike. Ja ih nevolim ba mnogo, jer su praeni detonacijama i zvucima rafala, pa me podsjete na rat na Balku. Uz kodex normalnog ponaanja na SyS se moe zakupiti termin, pa bez uznemiravanja drugih emituj ta hoe. I to naravno, bez psovki ili nudizma, mada kad Kopranke zapleu trbune plesove vitkih i glatkih stomaka, sa razrezima na dugim haljinama, pa gole noge iskau do vrh kukova, onda ovjeku stane neka knedla u grlu. Vjerovatno radi poveanja populacije planete novim mrljavim lanovima, to daju vikendom uvee. Meutim, nas starije sa Balka to mnogo ovde ne interesuje. Nita nas ne moe odlijepiti od nae prolosti. Stalno buljimo u nju, priamo o njoj sa svima, pa je napretka slabo. Radimo neke slabo plaene poslove kao i veina imigranata, neznamo dobro ni Ropijen, ni Amerenijen. Poneko bljesne sa malim biznisom sa sirom i proizvodima od mlijeka. Srea pa su Indijci branili ubijanje krava. Osta ih zaista dosta. Ponijeli su i njih na Nojevim barkama na preko 200 destinacija po naoj Galaxiji. Kako? Jednostavno. Iz druge galaxije su doli nama slini ljudi za koje i dalje nita neznamo, ali se svata prialo i dodavalo. Nai ih ekali sa tenkovima i nekim skalamerijama od oruja, ali se ne usudie pucati na ogromni brod, ponegdje visok 100 i dug preko 2 hiljade kilometra, koji jedno jutro bez-umno osvanu na Pacifiku. Neto aviona to poletie oko njega on usisa bez ikakvog zvuka. Zavlada muk. Prednja vrata se na brodu otvorie i na plau polaganim kasom izae ogroman smei konj visok oko 10 metra. Bijae predivan, onako razdragano miran i impresivan. Malo je stajao, frktao, razgledao okolo, kopkao nogom pijesak, zatim laganim kasom ode put brda i planina da ne pogazi nita i nikoga. Ljudi se prepadoe podvale sline onoj u Ilijadi, ali ih razuvjerie obini ljudi koji zatim iz broda dooe maui rukama i maramama, veselo dovikujui i koje neki prepoznae kao sa Zemlje davno nestale roake. Popriae sa nekim naim efovima, a onda se predstavie i vanzemaljci, potpuno isti mi, samo to su visoki izmeu dva i tri metra i jedan je jai od 100 nas zajedno. To je odmah pri izlasku demonstrirao jedan od njih zavitlavi jedan na top daleko u ocean. To je bila i poruka da ele mir. Sve nae jezike su perfektno i familijarno govorili. Nijedan ne podviknu na ljude niti se namrti. Toliku ljubaznost nismo mogli odbiti, pogotovo kad svima davae, hranu, odjeu, zatim i lijeenje i njegu na tom ludom brodu. 5

Prvo najsiromaniji poee tamo redovno boraviti. Oni se nisu vie imali ega bojati. Zatim i obini ljudi se polako naviknue odlaziti tamo kao na izlet, kupati se u bazenima, jesti u restoranima, ali na kraju da sami sve oiste i operu sue to bi sa smijehom svi zduno inili. Najvea atrakcija je bila, penjati se beumnim liftovima i sa velikih visina gedati Zemlju. Naravno da je sve bilo besplatno. Stranci nemaju velike stomake, imaju ogromne oi, kao kad neko od nas stavi ski naoale. Za njih su priali da kad pojedu neku porciju, nita vie od hrane im netreba za slijedeu godinu dana Slona, ako se neto buni, dvojica su iz ale unosili u brod. Inae sa ivotinjama su upravljali preko svojih konja koji su ih sakupljali rui naokolo, valjda na njihovim dijalektima. Poslije saznamo da su u brod usisali i dosta morske flore i faune, ak i kitove Da li su to bili roboti ili ne, niko nezna. Neki im htjeli pustiti krv da to vide pa makar odmah umrli. Drugi manijaci ih brojali i uno smiljali protiv njih ratovati, ali su svi ispali smijeni. Sve to god bi uzeli u ruke, bilo kakvu cijev ili no, ono bi se prije te nakane jednostavno mlitavo savilo prema dole. Na to bi im se svi smijali pa na kraju i oni sami sebi. Meu strancima niko neprimjeti nekakvu hierarhiju, komadante inove i slino. Oni su nam objasnili da smo kao boija bia pohlepom sami sebe unitili i da e nas sigurnog nestajanja spasiti samo ako podjemo sa njima u takve tri ogromne lae parkirane na Oceanima. Stanovnici veih drava su upuivani na jednu planetu, a vie malih drava-plemena, kojih se na Zemlji namnoilo preko 10.000 i koji bijahu istog ili slinog jezika i obiaja, su poslane na jednu destinaciju zajedno. Nai preci se pokupie i preselie. ta bi drugo i mogli kad nisu ni Boga sluali nego ga falcifikovali u bezbroj varijanti. Stranci utovarie i sve zemne biljke, a divno je bilo gledati ivotinje kako zajedno na elu sa velikim konjma sve zajedno mirno dolaze na brod. ivotinje nam zaista pomogoe da nam bude lake na novim destinacijama, radi nae okoline i druenja sa naom izvornom prirodom, da se jednom nauimo mirno suivjeti sa sobom, a ne bjeati od istine i glumiti Boga. I stvarno, na livadi pored jedne krave ovjek se osjea nekako udno kao da se vratio udjetinjstvo i oslobaajue relaxiran, kao da mu ne fali nita od raznih pribora, sata, celfona, interneta, raznih kljueva, novanika, kartica, propusnica i pasworda, odnosno veoma drugaije no u betonskoj dungli velegrada. Usput, to nam je dobro dolo i radi nae komplikovane ishrane. Zamislite kako su nas gledala ta bia ili roboti ta li su ve; kako moramo saditi pa brati i njeti, tako esto jesti, pa svi ti silni toaleti i kuhinje. Koliko je to njima sve jednostavnije. Velika selidba ili konani progon ljudi sa Zemlje bejae 3133 godine i preko 1000 godina se pokazalo svuda dobro dok su ene bile na vasti, to je bio savjet i na neki nain uvjet stranaca. Nije bilo ni oruja ni vojski ni policije. Nita. Poee prvo sa proizvodjnjom vazdunih puaka za istreblenje vjeverica, koje su se namnoile i unitavale voe i povre, pa kad nije moglo sa tim onda sa lovakim karabinima, i poslije to ode u nedogled. Muki uzee vlast, razvi se vojna industrija i postade na onom nivou koji bijae na Zemlji oko 2000 godine poslije Krista. 6

Za neke to nebi nikakav problem, ali veoma morbidno posta na naem Balku, zatim, Afru i jo nekim malim meteorima. Njima se nastavie ratovi, bjeda i glad. Daba i pomo sa strane i delegacije, i konferencije i slino, jer su neki proizvoai oruja, koje u narodu zovu Silla, esto pod maskom donatora i izgovora da je jedna strana slabija, pomagali i podsticali sukob radi profita. Nekad, ti veliki proizvoai nisu nikome nia ni objanjavali, nego su jednostavno slali plaenike i penzionisane generale preko agencija za traenje posla, opremu, ak i rasklopljene bombardere kao da je to neto normalno. Do legalnih intrevencija bi ponekad dolazilo, ali se moralo stati na jednu stranu, to je bilo pogubno za konani mir. Poraeni bi poslije 30-40 godina nali nove saveznike i poeli eskalaciju rata, proirivanje teritorija na nekoj, uglavnom, naci i religijskoj bazi, klanje i ubjanje civila, pljaku, paljenje sela i gradova. Vie puta su sa Balka bjeali i raseljavani ljudi irom Galaxije, ali ih je dobra veina uvijek ostajala tamo. Vanzemaljci pomogoe jednom i vie se nepojavie. Od njih ni traga ni glasa ve preko 3.500 godina. Ostavie nam i manje svemirske brodove koji se za divno udo jo ne pokvarie niti ikad sudarie. Ko zna moda hodaju oko nas i pored nas, a mi nemamo pojma o tome. Moda neki od niih rastom ovdje za neki tim igra koarku. Neznamo ni sa koje su galaxije, niti iz kojih pobuda, niti ih ko od naih glavonja ta priupita, nego gledae samo sebe, da potrpaju to vie stvari u brod, i da biraju koja je planeta bolja za ivot. Imali smo u kompjuterima sve instrukcije. Na svakoj planeti ili meteoru bi trenirana ekipa naih ljudi pomagala svima. Smjetaj je bio fantastian u uvjek dobro grijanim barakama, gdje bi broj soba dobili prema broju lanova familije. Zemlje i vode je bilo u izobilju. Sa projektivnim sistemima sve dovlae sa ogromnih zaleenih palaneta, kao nekad to su plin transportovali cjevima po Zemlji. Za ratova na Zemlji svata su slali kroz te cijevi, mini atomske bombe bojne otrove i viruse, explozivne naprave, itd. Ooo civilizacijo! Kad e neto pametno smisliti, a da ne poslui u ratne svrhe. Sad, nikakvih cijevi nema. Jednom godinje, neto kao tornado projuri prema dalekim skladitima u planini gdje to sve bude zaas usisano. Taj posao stoljeima strogo tajno vode samo odabrane porodice. Tadanjim ba glavnim efovima Zemlje rekoe: Ostajte ovdje, sunce ovog neba nee vas grijati kao to je nekad grijalo, ali pomozite ljudima i samim sebima. Ovo neka vam je nauk i opomena zauvjek. Kako su nas preselili jo nje jasno. Koristili su topoloke prostore u kojima nema malo i veliko, odnosno ne postoje dimenzije. Nezna se koliko je vremena trajalo putovanje, ni da li je uopte trajalo, jer ni na djeci se nita drastino nije promjenilo. Moda poneko djete kao da je ostarjelo negdje blizu pola godine. Imali smo osjeaj da je to sve negdje tu pored nas, jako blizu kao neki paralelni svijet, kao da smo preli iz sobe u sobu, zapisa neki vrli pisac toga doba. Neki opet kau da se putovalo projektovanjem, pa 7

pomou neuklidskih geomertija, koje su kontradiktorne zajedno, ali donekle po jednoj, a dalje po drugoj je to bilo izvodljivo u naem nekom smislu. A ta sve nije u naem postojanju kontradiktorno. Neke zajednice prave savrena drutva kod sebe, a truju ostale jer kontradiktorno vole i mrze ovjeka istovremeno. Kad se sjetim slika kako Fetiisti i A-Veglyja ljube djecu svojih podanika, a drugoj djeci alju otrove, vatru i bombe, a kad neke pohvataju truju ih plinovima u gasnim komorama. Ma zato? Ut 26 Prvi 6999 godine Probudio sam ShuShu, nau erku od 8 godina, a Dra se pojavi odnekud sama. Apartman je sa dvije spavae sobe je toliko velik, da neznam odakle ko dolazi. Nas troje ovaj put ivimo sami, bez drugih lanova familije, pa nam je nekako prozrano i pusto, bez trabunjanja moje mame, zatim, nenajavljenih dolazaka brae, snaja, njihove djece, naih prijatelja; sa posla i iz djetinjstva, roditelja od Dra, komija na kafi i sl. Ma nikoga niotkuda sem stare Alin gazdarice iz susjedne kue, koja nas je zasmijavala do iza ponoi, u zaista duge i snijegom bogate zimske noi. Malo je ivlje otkako smo se preselili u HLM, stan u jednoj zgradi preko puta kole u kojoj povremeno radim kao zamjenik profesora za matematike. Ovdje, za tu nauku ne kau matematka, nego kau to lijepo u mnoini, matematike. Potpuno se slaem sa njima. Toliko vrsta matematika ima, da ih i treba odvojeno posmatrati kao razne discipline u sportu. Naprimjer, najbolji vaterpolista svih vremena, na zemljak Milano, nije uope znao da igra koarku. Da zasmijava drutvo, nekad bi to namjerno radio. Poslije desetak minuta bi potpuno iscpljen legao na pod. Vani je -17C pa odluih voziti nau ShuShuDou i komijsku djecu dvije djevojice, Alvi i Salvi, i malog Salvea kolu. To su djeca Inke i Maje naih susjeda iz prizemlja, koji takoer emigrirae sa Balka iz regiona odakle su Enishi tjerali Onishe. Ipak, na odnos je uvjek korektan, iako su Onishi istjerali nas. Po zamisli generatora rata na Balku, mi bi sada ovdje trebali odmah da se zubima pokoljemo, ali taj film nee gledati, jer mi to nismo ni tamo htjeli. Zato nas oni podrugljivo zovu izdajicama. Izmeu dva rata Stari Balki su najee utei puili i srkali kafu i ponekad rekli Jah, i tako opet nastavili utei puiti i srkati kafu. Neko bi dakle rekao Jah, pa poslije razumne pauze neko bi i odgovorio sa Jah. Time bi pokazali nemo da se prokomentariu pokolji iz prethodnih ratova. Kao i o svemu kod nas, bio je o tome jedan vic. Kad su stariji u jednoj mahali primali u drutvo nekoga novog mladoga lana, koji je dugo i eljno ekao taj poziv, i na neije Jah odgovori sa ubrzanim i nestrpljivim komentarom rekavi dva puta: Jah, Jah, neko mu to vee porui da vie nedolazi na kahvu, jer previe pria.

8

O ratu i ratovima na Balku mi uglavnom sa zemljacima druge vjere nepriamo. Samo bi im mogli navoditi kontraprimjere zloina izvrenih prema nama. Meutim ponekad kad napomenemo neto, neka spojna nit fali u naim pogledima. Nastupaju neka ekanja po glavi, skretanje oiju u stranu, zatim, mjesto onoga Jah, neki nedefinisani gestovi. Kad priamo obine prie onda se polako raspojasamo i iskreni pogledi oiju se opet uestano pojavljuju. Popijemo tada i poneko pivo domae proizvodnje. Ono je pakovano u neke bjedno male flaice od 0,2 litra sa ukusom deterdenta. Ako se pri otvaranju ne pazi dovoljno, ikne puno pjene koja isprazni polovinu te flaice. A ne da je skupo! Jedna, u radnji na oku, kota jedan Talir, a kau u kafanama, u koje mi neidemo, od 5 do 20. Uas! Talir, iji je simbol znak #, je jedinica za novac nae galaxije od prije 3.500 godina. Gdje su sada nae pivare sa flaom od pola litre, koja u kafani kota 1 do 2 # maximalno. U prodavnici na veliko smo imali tri za jedan Talir. Sad kau da ga tamo pakuju u boce od po 1 i 2 litra. Ma to je ipak malo previe. Dok sam o tome razmiljao, ShuShu me opomenu da se nisam vezao. To mi se ponovi 2 sata kasnije kad smo Dra i ja poli u kupovinu. Naime, kad sam traio rukavice, mora da sam malo pipnuo sigurnosno dugme, jer pojas se otkopao sam od sebe. Volan je bio veoma hladan, pa rekoh Dra da ga preuzme dok ih jane navuem. Vozili smo najmanjom moguom brzinom, moda samo tri km na sat. Ja se raspriao kako ovoga dana na planetu DAS u ogromnom megagradu Chi moj drug ZrioZri ve 6 sati radi, kada primjetih da sa moje strane na distanci od samo nekih pola metra policija vozi paralelno sa nama. Otkuda se samo pojavie? Kaznie me to nisam tri sec stao na znak Stop nego samo prikoio. Sve mi je prisjelo i Nada i Balk i kazna od 135 # i tri poena dole od 15 koliko ima svaki voza. Za pojas policajac samo odmahnu, nasmija se kad mi dade da progutam jedan Tzl sa smirenje ali mi ne ofarba nos u crveno da mi se cio svijet ruga sedam dana koliko traje ta boja. Vidio je u kompjuteru da stanujem samo 100 m od tog idiotskog stopa koji je postavljen samo zbog orsokaka od tri kue. Ma da bar ima pjeaka ili auta ma nema nikad nigdje nikog na ulici u to hladno zimsko jutro oko pola deset, ma ni ive due. utili smo ja i moja Dra ili tek promrmljali neto najmanje slijedea dva sata. Kako i nebih kad je naa mjesena pomoc 761 # za familiju i 215 # doplatka za ShuShu. Za 135# mogli smo da napunimo dvije velike korpe hrane u samoposluzi. Poslije podne sam studirao KyBu, jednu popularnu religioznu knjigu koja je objedinjavala mnoge religije. Pomislih da me Bog kaznio to sam se podsmjevao mom drugu Zriu Zri na palnetu DAS i gradu Chi. I Inae statistika kae da ljudi u vonji najvie grijee u blizini kue. Moda je to zato jer su ljudi milionima godina prije nekoliko zadnjih kilometara dolazili kui automatski pjeke ili na konjima pa njima preputali dolazak i pristajnje. Kako da auto samo zna kuda e. Neka auta imaju automatsko pristajanje. ali 9

su ti ureaji suvie skupi za nas. Da sam ovde kao tamo bio profa 20 godina, imao bih i taj ureaj i otplaenu kuu ili stan sigurno. Na Balku sam bio u srednjim skolama prof matematike. Prvo u regionu B, paV, pa pred rat se vratih opet u B gdje ostah skoro cio rat i gdje se zbie nakrvaviji sukobi i najgori zloini. Nisu me mobilisali u vojsku jer sam u naoj koli od matematiara ostao samo ja dok su ostala dva nekud nestala. Kad mi je u B dodijalo gledati torturu 4 miliona ljudi od nekih 200 000 vojnika i njihovih 10-ak lidera, isplanirao sam legalno bjekstvo u S, gdje su ve tri godine bile moja supruga Dra u erka ShuShu. Tamo rata koji se irio kao poar iz regiona u region jo nije bilo. Poslije godinu dana boravka sa njima, potpisao sam neke papire u ambasadi Nade i poslani smo ovamo. I sada patim sam za tim Balkom kao za nekom enom. Patim za svim poznanicima i prijateljima, ali mnogo vie za onim enskoga pola, za prijateljicama. Njih sam uvjek vie cjenio i potovao. Kad se njih sjetim uvijek me neto njeno proima. Konano, sa njima je bilo uvijek interesantnije i veselije nego sa mukima. Volio sam sa njima plesati, nasmijavati ih vicevima alama na na muki raun, a time i sebe oraspoloiti. Mnogo vie mi je to prijalo nego diskutovati gdje ko igra fudbal ili soccer, kako ga ovde zovu. Ja ak nsam znao gdje igra neki eki, naj igra Balka ranih esdesetih. Na kraju, ene nisu neto mnogo ile u vojske niti uzele oruje. A politka, ta me uopte nije interesovala pa se ni tamo uopte nisam razumio kao ni u soccer. Ja nisam pratio ni tu ko za koga igra. Tako, kad su ulanjivanja u stranke poela, ja se mal' neukljuih u neku partiju, sa inilo mi se onako na papiru finim axiomama, kad mi Mita ree da ja pojma nemam, jer tamo su ili samo Onishi. Ovde sam patio takoer za naom muzikom, mirisom i ukusom, ljiva, trave, vode, uma, za sportskim disciplinama i timovima, ulicama i trgovima malih gradova od 10-30 hiljada stanovnika, pa pozorinim salama u kojima sam glumio i reirao skoro 40 godina kao amater. Pa dalje; rjekama, jezerima planinama, hotelima a posebno za naim tako istim morem sa puno ribe. Poslije otcjepljenja Grooma 91-e godine, Anishi u regionu H proglasie veliki dio obale i mora samo njihovim, zatim minirae kue i lokale Enisha, neke ljude muki pobie, a veinu drugih nepravovjernih istjerae u druge regione. U saradnji sa Onishima, to istovremeno nastavie raditi i u regionu B, u mjestima gdje oni zajedno bijahu u veini. Kao odgovor na to, Enishi uradie sve isto u svojim veinkim optinama, gradiima i selima regiona H i B. U jednom se ak Onishi podjelie u dva neprijateljska tabora. U preostalim ljudima probudi se tu jo dvadesetak nacija koji se uglavnom spakovae i odletie na neke druge destinacije daleko od Balka. Od nekada dobrih ljudi postae tri disjunktne nacije sa tri vjere. Od 4,2 miliona stanovnika naega regiona B se na popisu 91 izjasnie; 2,1 milion Onisha, 1,3 milion Enisha i oko 750 000 Anisha. Djecu mjeovitih brakova, proglasie ludom. Mobilisae sve koga su gdje stigli i poslae u najkrvavije okraje. Neke sa nacionalno neodreenim prezimenima postavie za upravnike logora za 10

zarobljene civile, jer su im oni nekako bili najzgodniji za taj krvavi rad bez savjesti. Savjest im bi njihov voa i njegova slika na zidu. Tu su poinjeni nezamislivi zloini nad nemonima. Poslije rata, efove logora isporuie Medjuplanetarnom sudu da bi sakrili naderbe glavonja. Mrnja je carovala na Balku i jo caruje spremajui nove klaonice ljudskoga roda. Dosta zavisi i od Direktoriuma. Kad se oni tamo u njemu neto ne sloe, eto opet naih ratova. Ma ne bi ih dali nitata na svijetu. Veliki znaju da tamo gdje je skoro bio rat, lako ga je ponovo zapoeti, jer u njima postavljeni ciljevi ni za koga, a pogotovo za poraene, nikad nisu potpuno ostvareni. Sa druge strane, Velesile produkuju toliko oruja da ga treba upotrijebiti na stvarnim mjestima, a ne nekim kompjuterskim manipulacijama. Zato nas vole, vole, vole i glade. Sad jedne, sad druge pa ako ima i tree, itd. Onda, na nama malima toliko uporno: vjebaju, vjebaju i vjebaju. Mi dajemo ljudstvo i a oni tehniku. Ovaj moj dnevnik sam htio nazvati Vjebe. Malo me strah da ga mnogi nee proitati ako mu dam takav naslov. Pomisliti e da su to stvarno neke vjebe tijela, moda naprimjer za mravljenje. Ma rat je i to, jer nastupa glad i neimatina. Narod kompletno vjeba kako da ne smra. Samo rijetkima iz naega grada je to uspijevalo, pa su smijeno trali iz gomile. Kad bi Tiko naiao ulicom, raja bi ga zbunjeno gledala, a tek njegovoga brata kockara Emu. Ja sam lino izgubio 35 kg u prve 2 godine rata. Ma jesu to i druge vjebe, jer vjebamo to nikad nismo vjebali. Naprimjer; jedno vrijeme je bilo veoma popularno brzo potezanje pitolja. Poneko i pogibe tako u toj kaubojskoj vjebi. Sjetim se Arog. Pilo se sa drutvom i iz zezanja i potezanja, Mro bi bri, ali pitolj nehotice opali i rani Arog u stomak. Poslije nekoliko dana, podlee u Enikoj bolnici. Prije toga porui eni da ako moe, neka mu doe u posljednju posjetu, jer od njega nema vie nita. Od vjebi se pree na vee igre. To su igre bez granica velikih sa malima, ali samo u jednom smijeru, tako to za njih nae granice ne postoje, a njihove su za nas nepremostive. I jo neto, oni se neprestano igraju sa nama, a nikada mi sa njima. Oni nosaju neke epruvete i dokaze po konferencijama US ( Unated Space), tvrdei za nekoga da ima otrove ili atomsko oruje i koga treba bombardovati sa novim najsavremenijim teledirigovanim bombama, koje zovu Pametne rakete. Jedno vee gledam neki gradi na DAS-u gdje svi rade, svi su nasmijani, lijepe kue i idealano mjesto za ivot. Pojaam ton koji je esto smanjen skoro na nulu, a slika mu doe kao elja da budemo sa jo nekim u stanu. Ne sluam ba paljivo. Priaju neto na ulici sa jednim sveenikom i malo poslije, prikazuju ga kako nou radi za strugom u nekoj fabrici. Ej, pogledam bolje. Pa on radi u fabrici za proizvodnju bombi. Ogromne bombe vise sa nekih vjealica kao zaklane krave u nekom velikim mesarama. Pita spiker sveenika je li to to radi u kontradiktornosti sa religijom. On uporno tvrdi da nije, ak 11

ta vie je i opravdano. Zanjemio sam kada su prikazali gdje ih skladite. Prikaza na stotine velikih polucilindrinih hangara dugih po 200 metara, irokih oko 100 i pokrivenih travom da se ne vide jasno iz vazduha. Tu je bilo najmanje 10 mliona takvih bombi. Kome i zato? Gdje je tu, korist, i za koga? Zaradie se samo ako se vode ratovi? Ovo je bilo previe za samo jedan sveopti rat. Vala me KyBu slabo utjei. Tamo ree: Bog dolazi uskoro i za njemu odane e ivot biti vjean, znai bez ratova i bolesti. Poslije onih bombi ono uskoro mi se nekako rastegnu i vremenski odalji. Zvui suvie parolaki, kao i rjei naih monika sa Balka. Ko mi bude vjeran poginue u svetom ratu za moju stvar. Pa jest moda i uspije, ak i da dobije komad tla za sopstveni grob. Ipak mislim da ivjeti uvjek sa istim problemima bi bilo naporno, mada nebi bilo loe ivjeti 930 godina kao Adam. ta bi tu praunuka bilo za dedino krilo, naravno ako rata ne bi bilo. Ima u KyBu veoma dobrih stvari koje mi pokazuju kako da nastavim ivot poslije rata na Balku, kao naprimjer: Neinite zlo drugome. Ili, neini drugome to neeli da se tebi desi. Medjutim, ima terorista koju se ubiju u ime ovog ili onog voe, ideja ili jedinog nam Boga. Da se ubiju nasamo, ovjek ih bi i alio, ali ovako kad veu za sebe exploziva, pa uu meu ljude, djecu, ene i u to veu guvu i aktiviraju ga, niko ih neali sem moda rodbine. Moj prof religije ree da je Neinite zlo drugome veoma pasivna reenica i bilo bi bolje da glasi:radi ono sto eli da ti drugi radi. Gdje sad tu da strpam mazohiste? Sjetim se ale na njihov raun: Najgore za nekog mazohistu je kad mu sadista kae: Necu ti nita. Popodne sam iao sa ShuShu u biblioteku G. Roz da pitam da li je neko donio jedan program koji sam sino zaboravio na maini za novac kod Des Banke. ShuShu poe neto da ronda kako njoj nita nekupujem nego sve pare dam Dra da farba kosu i sl, a mene uhvatila panika jer dosada nije bilo potenog nalazaa. Moraemo platiti # 43 ako se prije prvoga ne pronae. Oko 18 h doe naa petogodinja susjeda Trici da se sa ShuShu igra. U 20 h poe film Slobodna ena. Gledao sam ga prije etvt stoljea. Ostala mi je u sjeanju scena kad oni u podnevnoj pauzi etaju gradom. Ona neto veselo pria a on njoj hladno kae da voli drugu i da hoe razvod. Na to ga ona prvo zapanjeno gleda i onda ga nokautira. To je retka scena da ena bije mukarca. I u ivotu je tako. Muki kao da se dogovore, pa udri u rat, i tu nema prie, kao da je to obavezno u ivotu jednog mukarca, a ene i djeca ostaju i strahuju ili bjee nekud od istrebljenja. Danas je moja ena toliko itala internet da joj ShuShu ree:Mama, otii e kroz fil od telefona. ShuShu mjea Ropen i na jezik, fil znai ica, a internet smo imali besplatno preko telefonske ice, pa kad se jedno od ta dva koristi onda ono drugo ne radi. Ima se zakupiti intermet veza i preko SyS-a 12

direktno na kabl da ne smeta telefonu, ali je to za nas skupo. Sve vie uviam da je za nas sve pomalo skupo i sve skuplje i da treba raditi. U 22 h smo tragali za vjestima o ratu na Balku u regionu K koji je poeo prije 5500 godina pa po sto puta stao i poinjao. Dok su konsekutivno trajali i prestajali ratovi u regionima Groom, H, B i HB, u K regionu je bilo mirno. Sad stali svi ratovi, a ovaj poeo. Pa dokle bre boni? Vidi se da neko te ratove diriguje kao nekim orkestrom. Sad sviraju ovi pa sad oni. Dodijale im samo vojne simulacije, pa daj vojsci sad malo pravoga adrenalina. Na poetku 6990-e, obavjetajne agencije Direktoriuma su davale prognoze koliko e koji rat trajati i sa koliko rtava. Kako i ne bi jer su ga oni i planirali. Cilj je bio viestruk; da se isproba novo oruje svjetske produkcije, nove uniforme, da se potroe velike zalihe hrane, prije 40 godina konzervirane za sluajeve ratova na teritoriji Velikih, da se ratom razbije Kotova armada i drava jer nije liila ni na jednu drugu, a vidne uspjehe je poela da pokazuje u svemu, privredi, infrastrukturi, obrazovanju, a tek sportu. Ljudi su imali pokoj i dojam da ive u mirna i stabilna vremena. To razbijanje bi mirnim putem bilo nemogue ili bi suvie dugo trajalo. Ovako, ljudi na Balku su bili dovedeni u euforiju da prodaju zadnju kravu za stari pitolj na barut. Znai, kad privreda Velikih uspori ratovi poinju, jer svi kupuju sve i bez pitanja za cijenu isvi nau nekakve sponzore i vlade po svijetu da ih pomognu iz opet njihovih ratnih rezervi. Tako iz skladita Ussije na teritoriji Unga snabdjee Anishe jeftino ratnom opremom, a sa Hamera ak i avionima. Ussi su tada imali kod sebe politike perturbacije pa i nisu puno za to marili. Jo je vjerovatnije da su to oni sami i naredili da se rijee vika i zarade neto. Sem broja rtava regiona B, namnoeni vojni analitiari su prognozama, skoro sve pogodili. Ipak je tamo narod milosrdan. Ovaj put ubie manje od 100.000 ljudskih bia, a prognozirano je bilo duplo vie. Meutim, vie od 15.000 se vodi nestalo. I moji aci su pucali i pogaali. Ja sam predavo u Grasslandu i Batchiju i odbranu i zatitu bar 5 godina, sklapanje puaka i mitraljeza i teoriju ratova i odbrambeni rat i na kraju svake godine imali gaanje iz vojnike puke. Kod nas su se svi kleli da vode ba njega, i samo njega, taj odbrambeni rat. Niko nikog nije napadao a toliki mrtvi i nestali. aci su taj predmet sluali u devetom i desetom razredu, dakle pune dvije godine i to svi i djevojice, jer kod nas na Balku su djeca oba pola ili zajedno u kolske razrede. Ako nisu sluili vojsku, naim mladima susret sa pukom, minama, bombama, mitraljezima, bojnim otrovima i bajonetama nije bio nepoznat. Ipak te djevojice, u ratu ve djevojke i majke, se ba ne zaljepie puno za svu tu skalameriju proizvedenu za ubiti blinjega svoga. Ipak pomislim esto da treba da ene vladaju i razjure tu muku bandu manijaka. Kad sam to rekao jednoj mladoj i ljepoj kolegici ovdje na Nadi, ona se ne sloi samnom rekavi: Kako da vladaju, na leima?

13

Na preko 10.000 kanala Na SyS-u nita o regionu K nismo nali, ma i jednu vijest. Nemogue da je i SyS je bio programiran. Nisam to vjerovao, ma ne nije mogue! Na Nadi da se istina blokira, ma ne. Neki razlog ima. Vidjeemo sutra sigurno masu vjesti. Dra zaspa na sofi. Ja je u pono probudih da idemo spavati kao pravedan svijet u na krevet dobijen na poklon od nae nove domovine sa tako ljepim imenom, Nada. Sr 27 prvi, 10:02 6999 godine Trgnuo sam se iznenada iz nekog komara. ShuShu je pjevuila neto ili priala neto u njenoj sobi razdvojenoj od nae nekom tankom gipsanom ploom. Imali smo na Balku 7 takvih fabrika za proizvodnju tih ploa i sve su listom propale. Ma nisu ljudi dole ludi da prave kue od gipsanih pregrada koje meci bue kao sir, nego beton, gvodje i puna cigla. Bjee 7 i 20. Blagosiljah moju malu ShuShu. Moji snovi su bili esto na istu temu; kao ja u posjeti na Balk'u, a oni me silom gurnue u neki Onish geto, nemam gdje da stanujem, gledahu me svi mrko, gine se, padaju bombe, zgrade se rue, tu mi je negdje i otac, nedaju mi nigdje otii, mobiliu me itd. Svaki put kad leei na niskom krevetu dirnem desnom nogom pod nae sobe na Nadi neustajem omah, osjetim beskrajan mir i leim zatvorenih oiju jo koju minutu. Mogu da mislim na ta hou. Najee na moje dvije erke iz dva braka. AvaSha studira environmentalistiku i plaa 1# za jedan obrok. Stanuje u internatu sa jo dvije kolegice u sobi. Mnogo bolje nego ja prve godine mojih studija, 80 km od Grasslanda, u Traderu, u sobi sa 8 kreveta na kojima nikad nije spavalo manje od 12 uvjek mukih osoba. Stalno je nekome od stanara bilo nekakvih posjetilaca, pa ilegalaca, naroito iz regiona MN. Dom se zvao Liberty Princip, u ast atentatora na Princa Sillabica i njegovog sina. Sillabic se bio toliko osilio da je sinu dao ime Sillabicster i harao po desetini Galaxije tamo neke davne godine. Powslije atentata, Sillabicovi napravie na vie planeta rat od 4 godine i izgubie skoro posjede sve sem dvije. Najgore proe Balk sa 50 % mrtvih mukih glava. ene i djecu nikonije ni brojao. Ipak, odati ast nekome za zloin, da li je to rjeenje? Poslije, dolazi osveta ili razlog za novi rat. esto su taj sluaj pominjali kad bi napali Enishe na Balku, jer je Liberty bio Enish, a to to je ubio tiranina nije bilo vie vano. Jedan od uesnika u organizaciji i rezerva, ako Liberty zatreperi pa promai nije ba bio oduevljen sa onim to je vidio poslije atentata i javno to iznosio i 60 godina poslije. Kad su snimali film o tome Buntu protiv Tiranije, zvanom Atentat, mlad i pun energije reiser filma je doao kod njega da ga obavjesti da e i njegov lik biti tamo i glumie ga mlad i ve afirmisan glumac AdoAji, ovaj hladno izjavi da se on lino kao uesnik, i zbog toga i robija ne ponosi mnogo sa tim zloinom. Naivno misli da Sillabic nebi satro region S bez toga. Pa ve je pripremio vojsku do zuba naoruanu i vrio manevre posvuda. ak je i novu prugu izgradio, poevi od Tradera prema istoku, do duge mnogo puta krvave rijeke Rine, granice sa tada Enish dravom Eny. 14

Dom je bio smjeten u polovini starog religijskog kompleksa, Sve je bilo izgradjeno u jednom komadu prije 200 godina i crkva i manastir tako da se vlaga ve duboko uvukla u debele zidove koji vonjae na kiseli kupus. Zimi je u Traderu bilo veoma hladno. Jedna mala pe odmah iza vrata je sluila za grijanje na ugalj. Spava do pei se nou prevrtao od vruine i u snu bacao sve sa sebe i vikao;Ne loi vie, a onaj do debelo zaleenih prozora cvokotao od zime i vikao: Dodaj uglja. Mi predloismo onome do pei da onome do prozora posudi ebad, a samo arav zadri za pokrivanje. Ja sam sluajno jo u septembru dobio krevet u sredini te sobe iji je svod dosezao 5 metara. Kada bih mjenjao pregorjelu sijalicu koja je visila na kablu duine od metar i pol morao sam se popeti na ormar da je dohvatim. Svako vee, u prizemlju nad velikim betonskim koritom prao bih moj torzo. Naravno da tople vode nikad nije bilo. Zimi, studenti prolazei stubitem u zimskim kaputima bi zastali i gledali me u udu. Kada se pone u septembru, pa dan za danom, to postane uobiajena navika i nita junako. Moj drug jo iz srednjokolskih dana Mita, koji sada ivi na DASu, stanovao je u sobi sa 10 kreveta. Nita od privatnih stvari se tamo nije moglo imati i sauvati. Bilo je studenata pijanaca i siledija, pa se u sobama uspjelo samo prespavti, ali uz prethodno oprezno izvianje kroz prozore i po hodnicima. Ostalo vrijeme bi provodili na predavanjima i uei po bibliotekama. Da bih zavarao glad, esto sam pio rjetku kafu u njihovim kantininama. Dva puta na dan, za ruak i veeru sam dosta vremena troio za pjeaenje do menze i nazad. U njima bi se opet red nekad toliko otegao i ekalo se na bjednu hranu i po pola sata. Doruak se normalno preskakao. Ja sam bio sa 67 kg teine veoma mrav, a tada su u modi bili jaki momci sa Mrando bicepsima. On bjee popularni glumac sa ne ba bilding tjelom kao Shvartz, ali je bio miiav, okruglih i slatkih bicepsa da je svaka djevojka poeljela da ih zagrize, a i po neki odrtani peder. Do rane mladosti nita o njima nismo znali, ni da postoje. O njima se nikada javno nije ni prialo. Kad ostarismo dovoljno, saznamo da postoje. ak i kod nas u Grasslandu bjehu dvojica, Velaga i Tiraga, za koje se to tvrdilo i to ba runih i starih i ofucanih, na koje je cio grad gledao sa prezirom. Jedan od njih me u ratu pokua poljubiti, rekavi da je sretan kad je uo da ja nisam Enish. Mora da ga je neko nagovorio jer bijae upravo suprotno. Ovde u Kupoli 2 pereri se vodaju za ruke, i to mladi i ljepi momci. Gledamo njihove parade i duge diskusije na SyS, pa ak i roditelji im dolaze u posjete i sjede sa njima na klupama kojih svuda ima. Mnogi trae da se njihov brak legalizuje i da usvoje djecu, dok lezbejke ba neto mnogo ne spominju. Dakle, nae kolegice, uglavnom mravne djevojke, bi nam Mranda uvjek nabile na nos kad bi neto pokuavali oko njih. Bar se meni to esto deavalo. Njega bi tako slatko pominjale da sam imao utisak da e se istog trenutka nai sa njim iza prvog oka i otii da mu grizu biceps negdje u mraku hotelske sobe. Nismo znali 15

da i one na taj nain bjee iz njihove bjede i njihovih soba sa 6-8 kreveta, ali me to toliko deprimiralo da sam dobio neki dugo tuan izraz lica, pa me MRge, jedan godinu stariji student iz Grasslanda, prozvao Tugaljivi arko sam elio da kao Mrando zavrim istu kolu za glumu na DASu, i da u filmovima vozim po svemiru raketu AriArison sa bandom huligana iza mene. Zato te huligane u filmovima djevojke toliko vole, a prave huligane ba ne? Ko vie zna ta one vole? Jednom sam bio svratio sa jednom kolegicom u takoer star enski dom u centru grada. U sobama je manje smrdjelo, jer se na svuda razapetim trikovima suilo puno istog vea i odjee. Mislim da sam tada prvi put uopte vidio djevojaki ve i u to odjednom u ogromnim koliinama. Da li su to prisutne primjetile neznam, ali sam ga izbjegavao gledati da nebih pocrvenio. Malo sam gledao kroz prozor, hvalio poloaj doma u centru grada i zdimio. Tako sam se lijepo osjeao na ulici vlanih trotoara i ozona u vazduhu. Slijedee 6968 godine nas trojica iz Grasslanda, Ar, Aka i ja smo stanovali vrlo daleko od centra grada u maloj kuici na Desnom brdu u nekom orsokaku. Kuica je bila smjetena u dnu veoma strmog dvorita jedne velike kue nekog ve umrlog bogatog zlatara. Imala je jednu sobicu 3x4 m i mali WC uavac, U nju se upadalo iz dvorita strmim uskim stepenicama kao u neke katakombe. Sobica je bila toliko niska da sam morao sjesti na jedan od 3 eljezna kreveta da bih se poeljao. alili smo se rekavi da pri tom bar nisam morao otvarati prozor. Imali smo u njoj jedan ormar i malu pe na ugalj. Tu mjesta za dugo sjedenje nije bilo nego samo za leanje. Moj krevet nije bio ravan jer se duek drao samo na ipki u sredini i malo na poderanoj mrei pa sam od njega imao kriva i esto bolna lea. Kad je moja Platonska dola te jeseni na studije i poeljela da vidi taj na brlog, nekao sam se, ali je toliko navaljivala da sam je doveo iza 9 uvee kad gazdarica ve spava. Upalio sam mali reo da nam bude toplije. Uglavnom smo sa prozora izmeu reetaka gledali svjetla velegrada duboko ispod brda i nita znaajno se nije desilo. Gazdarica je sutra ve saznala da dovodim kurve u sobiak. Ja sam se opet iznenadio sam sebi i mom hladnom tonu u razgovoru sa njom, da je o tome zauvjek zautala. Nisam dugo znao kako je uopte za to saznala jer smo doli kad ona ve vie puta potvreno, spava. Sad mislim da znam i koji je od dva druga, koji su po naem dogovoru to vee otili u kino, to njoj rekao. Jedan koji je poslije par nedelja nesuvislo vikao da neeli da se u njegovoj sobi pravi kurvaluk, nata sam se ja zgranuo estinom njegovog glasa. I kod prijatelja ima granica gdje ljubav prestaje, a nastupa zavist i ljubomora. Jedna ena to lijepo opisala rekavi da joj je viemjeseno silovanje tee padalo time to su je silovali prijatelji njenog mua kojeg su prethodno odveli na informativni razgovor na krov solitera iznad stana i gurnuli u ambis. Glavni isljednik i silovtelj je bio njihov kum sa vjenanja s kojim su provodili sve Nove Godine, godinje odmore, slavlja, roendane 16

djece, i cio ivot. Njen mu taj pad nije preivio. Proulo se o tim bacanjima ljudi sa solitera u Traderu. Na lan pozorita, jedan malo opav Anish, veoma galamljiv i brbljiv o tuim aferama, veoma se naslaivao tim priama kako u Traderu vode Enishe na solitere i komanduju im;Leti, zatim opajui po kafana-radnji gdje smo se okupljali, cerio se, mlatarao rukama i drao Leti, leti. Zamisli, leti! Kad su 93-e zaratili izmeu sebe veliki saveznici protiv do tada zajednikog neprijatelja Enisha, Onishi i Anishi, u njegov soliter pravo njemu u stan su upali brojni naoruani Onishi. Preivio je jer je bio opav pa nije ni kod Kota sluio vojsku, a ni u ovom ratu nije bio mobilisan. Molio je da ga potede jer mu je ipak mama Onish. Neki kau da su ga i tukli. On lino nikad o tome nije ni rije spomenuo. Samo je neko due vrijeme postao utljiv, a poslije je skroz prestao svraati u nau podrunicu Esso. Dobro sam i ja jo proao. Moda zato vie i ne gajim prejaka prijateljstva. Teko je bilo studitati esdesetih, ali smo mi to kao i svaka mladost, veselo primali i od nas 27 maturanata IVc, 26 smo zavrili univerzitete. Samo Piki nije htio studirati. Zaposlio se u biblioteci slino kao i dvije godine ranije njegov brat Tipo u optini. Ma neki su imali vie smisla za pare nego za nauku, ali su zato bili veoma glasni u kritiziranju drutva u cjelini i vodili beskrajne polemike o tome, pogotovo Tipo kad bi doao kod brata u biblioteku na pauzu i ostajao po 2 sata uz rakiju lozicu. Sad na drug Piki ide povremeno u Njemaku kod tetke ili njene rodbine na rad na crno, a ivi u Grasslandu kad nakupi para. Nedaju mu vie da radi u biblioteci, valjda jer nije Onish, jer grad je sada samo njihov pa im se moe. Vikendom smo bjesomuno ili da se suimo po kinima, jer od snijega ulice Tradera niko nije danima istio. Nije bilo cipele ili izme koja ne bi propustila vodu. Mi smo opet po cjeli dan pjeaili, jer para za tramvaj nismo imali. Ovako dugih nogu, a da nigdje ne zastanem, sa brda do menze mi je je trebalo oko 35-40 minuta. Nikad se nisam odmah vraao u sobiak, nego gluvario po u centru po Kotovoj ulici. To nigdje na svijetu nebi. Svaki grad na Balku je imao glavnu ulicu sa njegovim imenom iako je on bio dobrano iv. Nekad bih subotom i po tri puta iao u kino. U kinoteku u 10 ujutro, na pageti western popodne, a uvee u ozbiljnije kino; Roman ili VNik pa i Backer, gdje je repertoar bio na visokom nivou. Menza je bila potpuno nova i ljepa, s velikim bordo boje stolovima, ali je hrana je bila oajna osim par dana poslije demonstracija 6968 koje su zahvatile studentske pokrete irom Galaxije. Sillabicovi su kopirali jedni druge i svuda krali meso i ulje studentima. Bjeanje u kino je bilo bjeanje od realnosti. Da smo bar sa curama tamo ili, nego uvjek sami kao pederi. Iz Grasslanda nas bilo je stotinjak studenata. Svako vee oko sedam, pola nas bi dolo na korzo, neko bi etao gore dole, a glavnina je stajala pred expres restranom i neto 17

komentarisala. Ponekad bih i ja uao unutra pojeo koje jelo, a najese grah solo bez mesa. Neki studenti su igrali Bridge u pare i tu dolazili da se nau. Priali bi o svemu, samo nikako o kartanju. Kad bih ja predloio da se ide u kino, oni bi prvo kao pristali, zatim predloili da se ipak baca novi. Pritom bi ovako rekli; Ako padne grb, idemo kockati. Ako padne pismo idemo kockati. Ako ostane u zraku ii emo u kino. Ubrzo bi se pokupili i nekuda nestali. Ili bi oni odmah kockati, ali niko od njih nije smio taj predlog dati, jer je vladalo sujevjerje da onaj ko na kocku zove obavezno gubi. A bogami, nimalo nije bilo naivno kad neko izgubi cjelu stipendiju ili kredit od ega se ivjelo mjesec dana. Za kiriju u domu bi dali oko 25 % od kredita, a za dva obroka u menzi malo vie. Ovi to su kockali, rijetko su u menzu i ili. Imali su love ko zna otkuda. Nekima su tate namjetale i stipendije, koje se nisu vraale, a i studentske kredite. Naeg jednog vrlog prijatelja izbacie iz igre jer je karte pakovao i odozdo sebi djelio po 2 Jokera. Nikakva tajna nje da se igralo u tal, tj., varalo na kartama kao i svuda u svijetu. Nije ni udo to je i on jadnik pokuao. Brat bi bratu namignuo da je tela, ovaj bi se onda otvorio, a onaj drugi handirao i oba bila na dobitku. Talovi su se mijenjali u zavisnosti ko igra. Najslae bi im bilo opeljeiti mlade fudbalere koji su dobijali dobro plaene ugovore. Nakrivlje mi je to sam ja tog prijatelja nauio igrati Bridge dok sam na ferju i radio kao prodava karata i turistiki vodi na staroj tvravi Grasslanda. Te tvrave su imali svi gradii Balka jer se, u vjekovima u njima jednima koa spasavala, a drugima gulila. Na pisac Mesha to lijepo opisa u svom genijalnom romanu Tvrava. U ovom ratu su neki Onishi vodili neke Anishe na nau Grassland Tvravu u zamjenu za neke Onishe pohapene u gornjoj ariji od nekih Anisha. Sreom brzo se razmijenie i nikoga ne ubie niti mu kou gulie. Sve je manje grozota u novom ratu. Moda u slijedeem ratu rata nee ni biti. U Traderu uvedoe i kasne kino predstave od 22 i 23 sata, pa smo na neiji predlog letiliiz tople sobice da doivimo tu slobodu, ii u kino poslije 8 i pred njim slobodno puiti. Nema vie profesora ili razrednika da nam to brani. Na zadnju projekciju od 8 uveer, acima je bilo zabranjeno ii u tu maginu salu Jednom nas je na razrednik SidiBasho ba nezgodno iznenadio u predvorju kina. Bio je u drutvu sa njegovom tada kolegicom, a poslije suprugom i majkom njihove dvije keri. On je nama toliko bio dobar, da nam tada svima bi neprijatno. Volio nas je sve jednako i to se poslije zagladi bez velike pompe. Od njega sam nauio kakav treba biti profesor. I mene su mnogi aci volili kao i mi njega. Shvatao je on da ja ba nisam oduevljen istorijom koju je predavao, pa bi me sa njegovog asa esto slao da njegovoj izabranici odnesem cvijee. Ona je stanovala u istom ulazu gdje i mi, a radila je u popodnevnoj smijeni. Tako je bilo kod nas. kola je radila u dvije smjene; od 18

8 i 14 h, a asovi su bili po 45 minuta i u razredu je znalo biti i do 40 uenika. Poslije povratka u B, negdje 90-e, sam predavao matematiku jednoj od njihove dvije kerke u njenom zadnjem razredu srednje kole. Pred kinom, Ar bi se obavezno posvaao sa jalijom, sitnom Rajom vercera, koji su gluvarili i deparili oko pageti kina. Morali smo sa njima voditi beskrajana natezanaja oko njega i ko je bio i zato u pravu. Mene je iznenadilo kad rekoe da e se sa njim tui, samo ako se ja ne mijeam. Imao sam visinu 186 cm, a mantil kojeg naslijedih od moga brata Pitera je bio ranglanih rukava, tako da sam i po dva dempera mogao obui ispod njega. Izgledao sam tada kao neki gazija. Niko se nikad nije ni potukao pred kinom, ali bi za vrijme projekcije Aru na kosu obavezno zaljepili vaku. Nama; Miti, meni, Sheshki, Enveru, Fichi, Cobi, Orcetu, Ljuljzumu, ili ko bi se tu sve deo od nae Raje i cimeraja od one jazbine, nikada niko nije zaljepio nita, iako smo sjedili odmah do njega. On je jo u srednjoj koli imao uvijek neke nereiene raune sa nekima, pitaj boga oko ega, i esto se tukao. Jednom je doao sa fakulteta i rekao nam da se u anmfiteatru popeo na sto i udario nekog studenta nogom u usta. Ako je stvarno istna, mora da je tog studenta vraki raskrvavio, jer je Ar na nogama nosio uvjek skupe cipele sa debelim onom, valjda da izgleda vii. U kinima nije bilo ba mnogo toplo, ali bi on uvjek skinuo njegovu futrovanu jaknu, tzv, Vijetnamku, poput onih zimskih vojnih jakni, smotao je i sjeo na nju da bolje vidi tu vjeno eljenu projekciju na platnu koja nas je hranila fikcijom i izmiljotinama. Koto dozvoli uvoz pa je cijeli Balk gledao zadnja svijetska ostvarenja. Nikad nam nije bilo dosta filmova. I neke nae filmadije se proslavie po svijetu. Kasnije osnovae i festivale filma i kino klubove. U srednjoj koli smo imali i vokalno instrumentalni sastav, VIS Gym, tri gitare Ar, Cakany i ja, i LadTchaby na veoma dobar pjeva, ali teta za repertoar, samo laganih melodija,. Na najvei uspjeh je bila svirka za Novu 66-u godinu u Novom Grasslandu, u uskoj i veoma dugakoj sali doma omladine. Ponjeli smo nae dvije akustine gitare i jednu elektrinu od 10 Wati. Mikrofona nije bilo, tako da se na dnu sale uo samo bubanj. Bubnjara Ivet-a su nam preporuili momci grupe koja je tu trebala svirati i donjeti opremu, ali su dobili bolji aranman u gradu sa 2000 stanovnika, divljem Bussu. Obeali su nam po 500 #, a dali po 300, jer je bubnjar podjelio viak sa upravom i usput nakrao punu torbu pepeljara, stoljnjaka, servisa i ega jo nije. Ba smo bili iznenaeni dan prije kad je u busu nosio sa sobom ogromnu praznu torbu. Prefinjen fazon, dok je djelio sa njima od nas pokradene pare, on im je pokrao inventar pa poslije nisu smjeli ni zvati policiju. Pade mi misao da su ljudi uvijek i sami pokradeni kada kradu od nekoga. im Podjeli sa nekim plijen ti si i njega pokrao. im kupi 19

ukradeno i sam si lopov. Ove bi parole trebalo staviti na zidove u osnovnim kolama. U ratu sam se sudario sa Ivetom na vratima restorana Forets, veoma jake firme drva i namjetaja u Grasslandu, kojeg su prethodne noi okupirali Anishi, a da ja to nisam znao. U svim ratovima tabove uvijek smjeste u neki restoran, jer je opremljen za kuhanje to efovi rata vole da pokazuju kako se ima ta jesti. Usput, lako se u njih provaljuje i iz njih bjei. Pa naravno da je Ivet bio u uniformi sa nekih sto kaieva oko sebe. Pogledi su nam se susreli i pomislili smo istovremeno na njegovu krau prije etvrt vijeka. Ne rekosmo nita i ja isparih onako sa vrata pod izlikom, kao nekog sam traio koji nije tu. Neznam samo za ta su mu sluile tolike plastine pepeljare koje je te noi odnio i zato e mu onoliki kaievi oko njega. Moda vee neto da mu se nae. Za nas tih 500 ili 300#, to nije bilo toliko bitno. Vano je bilo da smo probili led u naim ivotima. Neto kao prvi poljubac, doivjeli neto kao Bitlsi, ije smo ploe navijali u pauzama. Srea da su imali i Ekran sa dravnim novogodinjim programom. Mi smo ponovili na repertoar 2 ili 3 puta, lagane melodije za ples to je publika rado prhvatala. Pjeva je bio odlian, a pored toga vrlo ozbiljan, lijep, i veoma expresivan u izrazu lica. Oko tri ujutro nou nastade neko vie guranje nego tua. Jedan suvonjav nosonja otvori no skakavac i nastade tajac. Postavi se na vrata da te ja gaam, povika nazalno. Ovo je Busso rodilo dodade i udari se onom drugom praznom pesnicom u razdrljena prsa. Zatim pokua zabiti no u pod pred njm, ali nita od toga. Ljudi nagrnue u sporednu sobu gdje su se djelili kaputi i sve se nekako brzo razie. Mi dopismo flau vermunta kojom nas je astila uprava i odosmo na spavanje u pravi pravcati hotel, takoer od njih plaen. U Sali osta samo jedan ovjek uzaludno traeci kaput kojeg je skupo platio. Imao je neki tuan pogled, est kod glumica koje glume majke izgubljene djece. Svakoga je zapitkivao o lijepom kamilhar kaputu kaki boje, koji je njegova majka, kada ga je kupio, mnogo hvalila i za kojeg je, samo dva dana prije, dao dvije mjesene plate. Kako li e na oi majci kui doi? Sjetim se kako su tri godine ranije od te legendarne svirke, u Busso, u pauzi prestave Krivo Lice, maskirani glumci naeg pozorita, na elu sa Osipom i C-Ekijem, nosei lane koltove skoili kroz prozor da se ganjaju sa publikom, jer su nam za vrijeme predstave vikali i lupali na prozore. Inae predstava je prola pod opsadom policije, jer cjeli Busso navalio u teatar, a imali su samo stotinjak mjesta u domu kulture. Na kraju nije bio kraj, nego smo morali na bis da ponovimo jedan dobar dio komada. Reditelj je bio pijan kao i uvijek i nas mlae je izbacivao na scenu i rukama i nogama. U Busso smo ili vozom, pa na stanici pretovarismo stvari na konjska kola, a na povratku obrnuto. 20

Meutim kasno na povratku, tu na stanici je lokomotiva bila iskoila iz ina, pa se onako znojava i nakrivljena puila pod svjetlima lampi na iak. Prialo se da je tu neko i poginuo. Tada sam se susreo prvi put sa nasilnom smru i pitao se svata o tome. Kako poginuo? ta je to? ekali smo dugo dok zbog uviaja nedoe neki funkcioner u odijelu i kravati i dadoe nam stoni vagon i neku drugu lokomotivu, pa se sa nama i on uputi u Grassland. Na njegov mig, na glumac Choush naljepi brie i razgali nas imitacijam AVeglyja i Tchaplyna, iako je ovog prvog bilo zabranjeno uopte spominjti, a kamo li imitirati. Stigosmo u zoru kui sretnim ukuanima koji su nas budni ekali. Novi reiser Dordevich je bio doao sa veoma zgodnom enom iz Grizvilla u nae malo misto, vjerovatno da jami stan i da se afirmie u svijetu amaterskih pozorita. Mislim da je bio propali student akademije ili neega drugoga. Bio je jako nervozan i esto pio, jer to je bila fama da umjetnici moraju mnogo da piju radi inspiracije. Jednom sam trebao igrati magarca u jednoj predsatvi za djecu i ja to glatko odbio. Ma nebi iv ostao od arije da sam to igrao. Charija je sinonim za tra krugova bilo kojeg naega grada. Trader je imao u to doba najvie stanovnika oko 60.000 a ostali po desetak 20 hiljada. Nakraju se odustalo od te predstave, jer magarca niko nije htio glumiti. Koliko je pozorite opsceno, pokazuje pitanje koje su mi djeca jednom uputila poslije predstave u kojoj sam imao veliki vjetaki trbuh, - da li je to bio pravi ili ne. Meu njima je bila i moja sadanja supruga Dra. Imala je tada pet, a ja dvanaest godina. Film je bio jo opscenji. Tako su u ratu na Balku hodali vojnici maskirani a la Rambo, Mambo, Lee, Oki, Warsi i jo mnogi, ali sa pravim orujem i redenicima. Na grad posta neki divlji nepoznati grad iz onih japanskih filmova o Samurajama. Neki su se osilili i otimali pare, cigarete i stvari od ljudi koji su ih prodavali pred robnom kuom na, naravno, Kotovoj ulici. Jednom ih opkoli njihova vojna policija, osu paljbu i pobi trojicu. Idete gradom a tri ljudska lea lee kao neke trofejne ivotinje. Brat od jednoga, pored njegovoga lea izjavi da nita bolje nije ni zasluio.. Kau da su imali magazu u kasarni u koju niko sem njih nije mogao ui, a unutra je bilo akoholnh pia, cigareta, napljakanih stvari u pohodima na sela, a kau i droge. ak su ih i sahranjivali pod tim imenima iz Olivudskih ratnikoborbenih filmova. Ovde lei D-Emo zvani Rambo. Kad gledate ta su sve ljudi sposobni da rade u ratu, on sam bi bio smijean da nema mrtvih, muenih, gladnih. Ako uzmemo u obzir da mrtvi idu kod Boga onda ostaje samo ovo, da je smijean. Meutim, im postoji makar i jedan rat, poraena je sveukupna civilizacija. On nas vraa mnogo vijekova nazad. Pri tome nekako i sva kosmika dostignua gube na znaaju. Rat vraa ljude u peine. U avgustu mjesecu 41-e godine, iz jedne takve su izvadili 21

moga djeda i cjelu njegovu familiju. Njega su odmah ubili, skinuli mu sa vrata vreicu zlata, a ostale potjerali nizbrdo u selo. Zatim su ih ugurali u jednu koaru, zapalili je benzinom i do mile volje pucali po njoj. Otkopavi neko kamenje u podzidi, moj stric se izvukao iz nje, i pobjee u kukuruze. Kae da su ih u koaru strpali Onishi iz susjednih sela, ali ga je iznenadilo to je tu bilo mnogo djece sa fesovima na glavama, koja su ih pukama gurala i smijala se kao luda. Tek na ulazu u selo su vidjeli jedan kamion i na njemu zatavu sa crveno bjelim kockicama, simbolom Anisha, kojima Veliki Hammer dade nezavisnu dravu i slobodu da treinu Enisha pobiju, treinu pokrste, a treinu protjeraju. Posao je tu bio veliki, jer je tada na toj teritoriji Nezavisne Anyshke bilo 2,8 miliona Enisha, a 2,4 miliona Anisha. Zato Anishi, sa parolom da su njihovo cvijee, pogurae i Onishe za taj manijaki projekat. Jednom ovdje u biblioteci naem tu istu Ani ahovnicu u knjizi na jednom grbu Enikih vladara prije 7000 godina. Anii i Enii imaju masovno ista imena i prezimena, a isti jezik govore. Oni isto da kradu jedni od drugih i junake, grbove, zastave, himne i istoriju. Poeli su i rtve da kradu. Tako neki masovni pogreb jednih, objave kao drugih, to esto raspali svjetsku mrnju prema rtvi, a ne agresoru. Medjutim, 41-e, bi ljudi meu svim nacijama koji se otrgoe toj ideji i formirae ozbiljan broj jedinica sa Kotom na elu, zatim ratovae protiv Hammera i svojih fety sunarodnika pune etiri godine. Jedan od organizatora otpora Hammeru bijee i HengryHenry, prvi predsjednik sadanje drave Anisha, sada po imenu samo Anyshka, bez onoga Nezavisna. Tih 90-ih godina, bivi Kotov general bi dobro podran od od Hammera i KK Religijskog centra Titan, koja svojom religijom diktira estinom Galaxije, to bi dovoljno da se veina svijeta tome prikloni i potvrdi dravnu nezavisnost regionu H. Balka nestade. Murki uze stvar u svoje rukr progasi Balkom region S i MN. Ostavi ak i istu himnu i zastavu. Moj otac je te 41- e bio daleko od kue, mobilisan u rezervu malodobnog kralja Pitera3, koji sa Balka zbrisa na Grand. Nezaboravie ponijeti vree zlata sa sobom, ionako ih ovdje nema ko uvati, a naunike, pisce, vojsku i generale ostavie leinarima. I u Prvom ratu 14-e je njegov deda Piter 1, takoer kralj, je pobjegao, pardon povukao se iz zemlje, ali je sa sobom poveo i 200 000 ljudi. Dugo nisam znao da je tu bio i slavi komediograf Brana, ije komendije jo zasmijavaju sav normalan svijet. Poveli su ak i zarobljene vojnike Sillabica. U pobjednikom juriu u kom je pjeadija bila bra od konjice, vratili su se kui poslije etiri godine. ak su im se pridruili i neki zarobljeni Anishi. Jedan od njih posta poslije njihov vjerski voa. U slijdeem velikom ratu ne ree dovoljno glasno nita prtiv projekta Obscure i Hamera. Zbog toga ga Koto osudi na smrt i likvidira. Sada ga Anishi proglasie za sveca i viu: Blago njemu. Dakle, kraljeva vojska kapitulira. Moj otac bi odveden u sabirni centar na zloglasnu trans stanicu ka logorima smrti, Vin-Kovetz. Jednu no, on i dio 22

zarobljenih se probi kroz bodljikavu icu. Neki pri tom poginue od estoke mitraljeske i puane paljbe. ivi preoe rjeke, brda i doline da bi doli kui. Mnogi, kao i on, naoe samo zgarite i tek ponekog preivjelog od velikih patrijahalnih familija, kako se tada zajedniki ivjelo pod jednim krovom. Ovaj Piter3 se ne vrati vie na Balk, jer mu novi Diktator Koto, ija vojska u 4 godine sa 5000 poraste na 800.000 vojnika, nedade nego uze vlast punih 35 godina, sve do 6980-e, dakle kada je i umro. A ne da je drmao. Koga on naniani toga vie nema. Naroito se okomio na saveznike Hammera, na nacionaliste i Fetyche. Ma bojali su ga se i 10 godina poslije njegove smrti. Zbog toga su se svi kao leinari okomili na njegovu malu dravu, kao da je zbog njega ona kriva i ljudi u njoj. Poee je komadati na 10 dijelova i unitavati to je za njegovoga doba stvoreno. Jo preprodajom unitavaju ali nestiu ba sve. Ipak je toga suvie napravljeno za tih 45 godina izmeu dva posljednja rata. U Prvom ratu, Koto bi vojnik Sillabica. Tada je u regiji B vie od 50% stanovntva bilo Enisha, i naravno, toj vojsci ih je bilo mnogo mobilisanih, meu njima moda i moj djed i njegova braa. Kad su preli rijeku Rinu, neki su bjeali u Enish vojsku, koja, u meuvremenu, dva puta do nogu potue ogromnu Sillabicovu silu. Kad je jedna grupa htjela prebjei Enishima, Koto ih je sumnjaio i htio prijaviti, ali ga oni nou vezae za drvo i prebjegoe. Neki su predlagali i da ga se odmah ubije. Da su ih posluali, nebi li se mnogo promjenilo? Onda bi se naao neki Toto, jo gori od Kota. Tada se sa Hammera umjea malo vea vojska i kralj se sa 200 000 Enisha povue tamo daleko na Alby. Za Kota i kraljevog Generala Dragu, A-Vegly je 41-e raspisao nagradu po 100 000 zlatnika. Mi za tu ucjenu Dragine glave doskora nismo ni znali. To se maestralno krilo. Predstavljali su ga samo kao koljaa Onisha i kao saradnika narodnih okupatora, buljookog A-Veglya sa Hammera i i elavog Muse sa Talya. Toliko su Kotovi bili trn u oku Hammeru, jer je nemiran Balk smetao na prilasku prema najveoj vjeno eljnoj planeti Ussiji, misteriozno bogatoj svim i svaim, a naroito, svima dragim, zlatom za kojeg se prialo da je ba njega Bog prvog stvorio i da ga zato malo ima. Koto se sa Draginom razie, iako su im mnogi vojnici zajedno pili i slavili Novu 42 godinu. Poslije rata, Dragu zarobie, osudie na smrt i likvidirae da mu se ni grob nezna. Sada, na toj linosti i takvoj smrti mnogi na Balku karijere stvarahu. Moja majka je bila prisutna kad su se 41 e godine ljudi njihovog kraja djelili u 2 vojske na jednoj livadi. Za komadante su izabrali dva roena brata. Draginog likvidirae tek tri godine poslije rata u nekoj peini, e bi drugo, gdje se krio, a drugi bijae dugo Kotov funkcioner u Traderu. Masa Dragine vojske, a i onih Anish fetishista pree pred kraj rata kod Kota, pa imade skoro 23

milion ljudi to sprijei intervencije protiv njega i njegovog reima od strane zapada i istoka. Zato su se sada ostrvili na nas, ali prvi put bez vojski. Perfidno su izveli da nevaljamo nita i da se zato sami ubijamo. Neto slino kao u filmu Save pedestrian Rajankada se dva vojnika hrvu po zemlji na ivot i smrt pa jedan vadi bajonet i ovoga drugoga ubjeuje da e biti sve u redu kad mu ga zabije u srce. Tako, manipulacijom miljenja pomou medija, nas su ubjedili da sruimo dravu koja nas je hranila, kolovala, titila, ak od 6965-e godine dala slobodu izbora, otii i raditi bilo gdje, a vratiti se kui po volji, bez ikakvih problema, pod uslovom da si bio poten i normalan, to jest nisi tamo krao i ruio Balk. Zabili smo no u srce sami sebi. Sre 27 prvi 6999 godine, uvee Dan poslije te ivotne etape, svirke u New Grasslandu, ponosno sam mom ocu Duanu vratio 100 # koje mi je pozajmio prethodni dan da mi se nae za bus. Mislim da mi je dao i za cigarete, pie i sendvie jer je to bilo zaista previe samo za prevoz. Znao je da pukam cigarete, to je bilo svuda normalno, kao nekom seljaku otii u zatvor. Nai seljaci bi poslije odsluenja vojnoga roka rekli; -sad sam odsluio vojsku, jo zartvor i onda sam oek. Na SyS prikau nekad ko je sve tada u to doba puio. Tadanji Predsjednici drava izlaze iz auta puei, slavni glumci i pjevai se smijee pueci na pozornicama sala salona i teatra. Glumice na intervjuma ak i fudbaleri. Koliko je ovjek sa Balka naivan pokazalo se i tu vee kad su dvojica malo pripitih uvi muziku Bitlsa sa gramofona jo u prizemlju gdje smo konano na svijetlu slobodno puili, poeli da viu; Ma uj ove to sviraju, kakvi Sheiky, i tako su tamo preskupe karte, uj, uj ovih. Samo ovjek sa Balk je mogao povjerovati da mu tako dobra grupa moe doi i svirati u gradu sa par hiljada stanovnika, starom samo 16 godina, osnovanom zbog vojne industrije. U tom gradu je sve bilo do besvjesti novo. Sheiky su bili eminentni sastav regiona i svirali u Kulturnom centru tu blizu nas. Otili smo da ih virimo kroz ogromna stakla Doma sa providnim zavjesama roza boje. Imali su sedam kolovanih muziara u nioj muzikoj u Grasslandu, sa ogromnim pojaalima i pravim elektrinim gitarama, saxafonom, trubom i trubaem, super bubnjevima i odlinim bubnjarem i naim glumcem C-Ekijem, organama i dva pjevaa. Jedan je bio na drug u pozoritu Osip. Imao je moan glas i silovito pjevao rock na Amerianskom ije tekstove je kau skidao sa konzervi mesa. Poslije je postao dobar glumac u pravom profi pozoritu. Njegovu monodramu Oj Sudbino je cijeli Balk znao napamet. Jedno mjesec dana je bio i ilegalac u naem brlogu. Doao je, ko kao, da studira ekonomiju, a u stvari je uo da se konano otvara 24

dramski studio u Traderu. Uzeo bi moj kaput i imitirao me kad bi iao preko dvorita tako da je gazdarica tih dana pitala Ara da nisam poludio kad se odjednom toliko etam gore dole. Drugi pjeva grupe bijee njegov brat Moa. Kod nas na Balku svaki grad je imao svoje junake koji su nadimke dobijali iz romana slavnih pisaca. Tako smo mi sebi dizali dignitet na svijetski nnivo. Mjesni cigani bi dobijali nadimke crnakih lidera ili boksera. Tako Moa i njegova simpatija Vanja, to su dugo bili nai Romeo i Juluja Garsslanda. On je imao tako ljep i njean glas i bio na majku ufrkane plave kose i plavih oiju, a Osip crnokos i crnook kao ugalj. Njihova mama je dola na premijeru monodrame u velikoj sali pozorita u Traderu i na pola njegove izvedbe ona pita Mou;Kad e na Osip na scenu. Onja je glumio nekoga seljaka sa jadnom seljakom sudbinom koji je odleao zatvor priznavi ubistvo koje je poinio njegov brat, jer mu se neki seljak i komija, podsmjevao u kafani rjeima;Svi se momci poenie samo jedan ne, a znamo zato ne. Nosio je gunj i opanke i veliku ubaru, a toliko je vikao na sceni da ga roena mati niije prepoznala. Mora da kui nije bio tako glasan, a mama nije dolazila na nae rock igranke gdje se zaista pokazao dobar u imitacijama velikana tog anra. Ista djeca vani i u kui esto ne lie. Nihovu opremu za orkestar je nabavila zajednica kulturnih ustanova Grada, koja je vodila i pozorite, na elu sa S-TipomL, tatom Tipe i Pikija. On je nosio malu bradu pa zbog toga nije mogao ui u veliki novi dom vojske gdje su se odravale mnoge priredbe i koncerti sa velikim umjetnicima naeg i drugih regiona. Ljude sa bradom i nas mlade sa duom kosom vojnici nisu putali unutra, jer je to naredio komadant velikog garnizona naega grada. Kad bi se pogasila svjetla mi mlai bi uli kroz bife na zadnja vrata, neplativi ak ni kartu. Konobar Dule bi nam namignuo i odmahnuo rukom. Poslije predstava bi ostali za ankom tog bifea skoro do zore pjevajui zajedno sa onim istim vojnicima to nam nedadoe ui. Uvjek je neki od njih vraki dobro svirao gitaru. Pred zoru bi otili u pekaru kod W-Ajte koji, par godina od tada, postade istinska pop zvijezda Balka. Naime, njegov ouh je imao pekaru i na W-Ajta, visoka markantna momina duge kose i dobar drug sa svima, rano jutrom je kod njega radio. Kifle su bile ve peene i kad se doda malo margarina ili ulja na onako vrue i slane to je bila sa smislom osmiljena i kompletirana avantura. Mogli smo mirno ii na spavanje kao da smo odradili neto znaajno i veliko. Inae, vojnici su i njega ganjali sa makazama u rukama, jer je pomenuti komadant davao 7 dana nagradnog odsustva onom kome uspije da ga oia. Jednom ga skoro uhvatie u nekom od parkova, ali se on istre, a vojniku osta povelik pramen W-Ajtine kose u ruci. Sada ga gledam preko interneta; W-Ajta nema ni dlaice na tjemenu. Poslije je, mislom, 6981-e predstavljao Balk na 25

festivalu pop i rok muzike svijeta. Iako zvijezda, bio je uvijek skroman i ostao dobar sa svima. Sjee sa svakim kao da je na odmoru i sluati vas ako treba cio dan. Putovao je i pjevao u svim gradovima i gradiima svih 6 regiona Balka. Na tom svijetskom festivalu je nastupio u bjelom odijelu i krae kose, ali da zadri imid neobinosti nosio je punu bradu i mjesto cipela, patike, to je tada bilo nezamislivo. Djeca su ga oboavala zbog njegove super odigrane emisijeNedeljni zabavnik u kojoj je sa naim glumcem i reiserom Russo'om igrao sama sebe. Jednom me prepozna na platou ispred velike sale u Nyorku i naredi vozau da stane. Uosmo zatim na njegov koncert, a publika ga veoma toplo doeka, naroito djeca od jedne pa do ranih 18 godina su izali pred njega, a on siao meu njih i zabavljao ih skoro jedan sat. Iza njega nastupi YoLy, fantastina pjevaica iz H. Djeca se razbjeae kao i mi na Balku. Zalud je ona vikala u mikrofon doite djeco, ja volim djecu, kao i oni nai vrle voe da e nama svima pod njima biti lijepo. Djeca i narod su isto. Osjeaju ko ih voli, a ko folira. U ratu sam W-Ajtu povremeno viao u Grasslandu. Izgleda da mu je to oko naih i njihovih dodijalo i dade sa na turneje po galaksiji. Obie mnoge destinacije sa jednim producentom, Rankom, genijem za orkestraciju na jednoj jedinoj maini. Njega upoznah kad smo spremali Deda Mraza za lokalnu firmu Fajter. U program ubacismo i Bicu, lokalnog slikara sa gitarom i usnom harmonikom da zabavi djecu i zaradi neto. Ranko tada bijee trei srednje i sve je to popraao i timao na svojoj maini. Poslije nam firma Fayter organizova bogatu veeru u nekom kafana-kafeu. Meni za reiju platie super honorar, mislim oko # 800, skoro jednu mjesenu platu u koli. Ar je o naem studentskom ivotu priao po Grasslandu kao o lovu na lavove. Na raspustu 68-e, neke srednjokolke su i mene zvale u mrak novog i lijepog obdanita, blizu korzoa, da sjedimo i puimo na eljeznoj ogradi na jarkoj mjeseini. Ve izdaleka smo uli smjeh i ciku. Ar je ve bio tamo i u elementu, veseo i veoma duhovit. Zamotavao takve paldume u interesu smjeha da mu se pola opratalo. Postade mi jasno da je on trznuo na Ericu, jednu visoku plavuu i na originalan nain ljepu maturanticu, ljepih zuba i osmjeha koja je sjedila pored njega, i priupita me da li je to istina da mi je jednom na spavanju Onja golom stranjicom sjeo na nos. Nastade neki kao muk. Vidim po odsaju mjeseca na njegovim oima da Ar pogleda u mene i nada se da u potvrditi tu la, pa skrenu onda negdje u starnu. Ma pusti ga, ida, kaem ja pomirljivo i vie nikome nebi prijatno. Od oekivanog viesatnog zezanja neostade nita. Rasplinu se balon sree, ispuha ili pue i nezakrpi ga niko. Rasturismo se kojekuda. Ba sam ja nekakav. Pokvarih ljudima zabavu. Poslije sam saznao da je Erica nagovorila prijteljice da me nau i dovedu po svaku cijenu. Ma nekad se i maturantice zagriju za studente ili je htjela da zna samo istinu. Tu sam ja trebao da se okrenem prema mlaim djevojkama, a 26

ne da ludim za sa naom generacijom gdje su nam se one postavljale kao neke mame ili tetke. Jednu Lanu, dugo godina najljepu u gradu koja se nebi ni Olivuda zastidjela, smo ak tako i zvali, Teta. Stalno nam je davala nekakve savjete. Te nemoj ovako te onako, i nabijala nam na nos Mranda te Monda. Boe sauvaj to ovjek nekad zabludi. Ove mlae su jednostavno oboavale nas, a Mrando uopte nije bio njihov tip. Nisu ni gledale njegove filmove jer je bio za njhov ukus suvie okruglast, ak i debeo. Nisam im dodao da je istina da je Osip pokuavao neto. Ja sam uo kripu njegovog kreveta koji je bio uzduno spojen sa mojim i pogledam u Ara s kojim sam bio bono spojen, pa kad vidjeh njgov izraz lica koji se ejtanski cerio, odmaknem se i gledam Ojino ogromno golo dupe kako nasjeda na iljak nekog ukrasa na vrhu uzglavlja od kreveta. Ja sam mu tada odglumio hladan bjes rekavi ;Probaj jo jednom i zaklat u te. Inae je tjerao prema Raji neki crni humo koji, po njegovom nadimku Onja, prozvasmo Onjizam. Konstantno je izmiljao neke naivne i ne mnogo zle podvale, neto kao nai Grasslanani, W-Ayta i Russ u Nedeljniom Zabavniku, odlinoj TV emisiji za djecu koja se prikazivala po cijelom Balku, a moda i negdje van. to se tie mog nadimka Tugaljivi on ne zaivi u Raji. Raja je sinonim za bliu i dalju javnost. Prije su neki osvajai zvali tako potalaene, puk. Priznajem, Rge me opisao 100% sa tim nadimkom i neko vrijeme me jo tako zvao. Raja taj nadimak nije prihvatila nego su me i dalje zvali ilet, a zna se to Raja ne prihvati to i ne vai. Nisam bio vie toliko tuan jer sam naao jednu trajniju djevojku. Niko za nas nije znao sem par prijatelja, a to bi bilo nekad dovoljno da zna cijela arija, popularno ime za one koju otraaju svakog u gradu. Tako je bilo kod nas. Ispoetka vienedeljni pogledi na korzou poruke preko dounika, pa u park sa drutvom, pa pratnja kui, pa u nekad nasamo u mrak, pa ta bude. Pola brakova u Garsslandu se zasnovalo u podnoju planine Vile, stoljetnom Gaju iza Gimnazije, ogromne zgradurine, bivega manastira, a sada srednje kole. Tako isto i u Traderu u Novom etalitu sa tako dugim i lijepim drvoredom i gustim mrakom. Neko je namjerno pogasio svjetla ili ih nije ni postavljao. Vee prije nego to ce doi jedini put da vidi na brlog, tu smo opet jedan jedini put etali Platonska i ja. Tada mi je i rekla da bi eljela da joj se desi neki dogaaj, neto promjeni, ali ja je nisam ozbiljno sluao nego samo gledao njenu dugu plavu kosu kako sja. Tako se Trader za 20 godina poveao na 500 000 stanovnika. Standard nije dozvoljavao da se mrijestimo po stanovima i hotelima. Jednom je to u ratu jedan vjerski poglavar vano iznosio kako nee dozvoliti da se Njihova mlade stie i oplouje po okovima. Neree da e zaposliti mlade i podijeliti stanove, to ne, pa nije on tu nadlean. Pa zna svako ta je ljepe i gdje je najbolje za oplodnju. On bi najradije da zaustavi vrijeme, pa da se vie niko ne oplouje. A gdje su se nai, a i njegovi peinski preci oploavali? 27

U peini. Dakle, sve zavisi od doba u kojem se ivi, a na Balku malo malo, pa i narod i stoka i na kraju same voe bjee u peine. Dodue jedan od ovih zadnjih, od nekoliko novo-niklih, je ivio u sefu nacionalne banke. Pa i taj sef je obina rupa u zemlji, jedna peina obloena metalom, ali puna novca za njemu odane. Prije toga je bio u dugo u zatvoru, jer su utvrdili da je sa buenjem svoga naroda bio opasan za Kotov Balk. Od njihove silne dreke nastade buenje i drugih naroda i nastade belaj. Na teritoriji dugoj 200 km i toliko irokoj, iz kua istjerae pola stanovnitva, oko dva miliona ljudi, ena i djece. Oni kau pokrenue sa mjesta prebivalita, a ne kau ime, a to je; terorom, ubistvima na sve mogue naine, paleom, silovanjem, muenjem do smrti. Oko milion pobjee van Balka, a ostali se smjestie po drugim gradiima; u kolama, fiskulturnim salama, atorima, kampovima, hotelima i naputenim kuama i stanovima. Kroz Grassland je prolo 170 000 izbjeglica. Grad je imao oko 18000 stanovnika, a 92-e, u roku od 4 mjeseca 10 000 ga je napustilo. Dakle grad nabubri i zavlada glad i neimatina. Po Galaxiji SyS bombarduje gledaoce silnim reportaama o istrebljenjima ivotinjskih i biljnih vrsta, a na Balku su istrijebili mladie rodjene poetkom sedamdesetih godina. Oni su roeni u vrijeme kada se najbolje ivjelo kod nas. Oko starih jezgara gradova su se namnoili bjeli soliteri novih stanova. Izgradilo se i firmi i otvorilo radnih mjesta da su njihovi roditelji mogli da na miru vode ljubav u svom gnijezdu i imaju zdravu decu da ojaaju Balk za blagostanje kao ovdje na Nadi. U Garsslandu napravie novu Bolnicu, ponos i dika regiona. Za direktora postavie Dr Rakidiju, sposobnoga hirurga i organizatora koji je doao u na grad iz Vnika. On je bio prelom u drutvu. Konano se poslije 25 godina od rata u narodu nekoga hvalilo po profesiji, a a ne nekoj vezi sa ratom i vlau, sem to mu je glavna sestra bio ratni bolniar Suljo. Do tada se svaki ...izam bijedno odnosio prema ljudima. Mjesto one tri takice, stavite po volji; ate, komun, imperijal, fashi, fetishi; ima tih izama vie kojima je tu mjesto. A ovi novi monstrumi naroda su mladie uzeli u vojske da ih istrjebe, da u njihovim statistikama pravljenim za temelje slijedeeg rata poveaju broj mrtvih. I tako svako stoljee po dva tri puta. Gledao sam te generatore rata kako i od staraca na umoru se trznu i postaju mladii uarenog oka; objanjavaju, opravdavaju, sude, odluuju, galame, lupjau akom od sto glume, lau, a naalost time odreuju i nareuju koga treba ubiti. Moda oni ratom kupuju od avla due tih pobijenih mladia, pa se epure i nadaju nekoj novoj ljubavi. Odvojili su se od naroda, poeli su da vode historijski ivot, i postali vjeni. Sve mi vie lie na narkomane koji hodaju na vodi. Pa gospodo, lijeite svoj strah od smrti negdje drugo

28

Na kraju zadnjega rata, masa ih je zavrila u zatvorima, ali za civilizaciju je to suvie kasno. Cilj im nije postignut, a teta bi ogromna. Praina pokriva mnogo toga jo nerasvijetljenoga. Ljudi, zar vam jedno upozorenje od Boga nje dosta. Ubili ste Boijeg sina, sina od brata moga druga Dena, a ubili bi i naeg sina da smo ga Platonska i ja imali. Zbog rata se ona i ubila. Nije izdrala rastanak od erke stare tek 15 godina, koja sa mnogima iz tih generacija emigrira na Grand. Zatim odlazak mua u Anish, odjednom sad neprijateljsku vojsku i njegovo teko ranjavanje od njenih. Neki bi idiot, kojih je uvjek bilo na pretek da se tuoj nesrei raduju, za nju vano i dijagnosiki rekao i da je ona pukla. Ma nije ona pukla nego je demonski pukao pitolj u njenoj ruci. Nije vie mogla da podnese vas koji ste pukli i koji se nacionalizmom i vjerom drogirate, a pritom, sa kojim pravom, njen brak zovete mjeovitim. ta sada imate od svega toga. Osvrete se po okovima gdje je ko vie zgrnuo crijepa, ve-maina ili ega ve. Sjedite po kafiima i posmatrate kako se ko snaao, ekate da vam neko od onih bolje prolih u otimaini porui pie. Sada e od vas da otimaju sve, i budunost vae djece. e 28 prvi 6999 godine Probudio sam se oko devet ujutro. Do tri sata nou sam pisao dnevnik i malo itao nae novine na internetu. ShuShu doe oko 11:30 na ruak. Prvo pojede cereale, a zatim tri kroasana sa sirom koje joj spremi Dra uz pomo maine za hljeb. Bili su tako odlini da sam ih ja pojeo pet, a svako ko ih je probao bi uzdisao i hvalio rad moje pekarke. Inae, razne maine i aparati su se namnoili u naem apartmanu HLM. Stan je na 4 spratu, ima dvije spavae sobe i kupatilo, jedan prostor za pranje i suenje vea, pogled prema starom gradu i dvorcu na brdu, sa jedne, a na Hypodrom i ogromnu salu Colize na drugu stranu. Dodue nema lifta ali je mirno i isto. Imamo i raznolik komiluk. Plaali smo ga samo 258 # mjeseno, ali oekujemo poveanje, jer sam prolo ljeto zaradio 4500# net glumei est dana u Tangu, jednoj TV seriji od pet epizoda o ratu na Balk-u. Tu upoznam ora, na zemljak ovdje odrastao i postao vojnik Nade. Dva puta je bio na slubi za rata u B. Projahao je ak i kroz na grad na tenku US. Prije toga ga je na Planini pijani Enish narednik dva dana drao sa pitoljem na gotovs ignoriui naredbe i samoga CaraCare da ga se dalje propusti. Jednom mu roditelji dooe u posjetu iz Mont-Reala i ostasmo cijelu no kod njega u bati pijui odlino pivo koje stari sam pravi. Ej, na filmu sam zaradjivao 780 # na dan. Istovremeno, kao prof matematike sam radio 35 dana u cugu u koli za odrasle. To bijee 7 nedelja, puno radno vrijeme i tu zaradio skoro 5000# brut. Dvije moje omiljene profesije odjednom u ljeto 6998-e i nikad vie. Sat u koli je bio 37,5#, a na 29

filmu 90#. Ma neznam gje mi je ljpe bilo. U koli sam se preporodio. Interesantno je bilo sretati te poznate axiome, teoreme i dokaze na drugom jeziku. Kupismo jedan polovan Merkury Topaz za 1500, a sa porezom 1725 talira, potpuno novu mainu za ve, krevet Quin i duek, mikroondu, aparat za hljeb, otvara konzervi sa otraem noeva na struju i potpuno nov kompjuter. On sam je kotao 900 kea plus na stari kompjuter. Ve-maina bi 1000#, ali mi je dadoe za 750, a super krevet samo za 800 talira. Prodavac kompjutera se iznenadi kad sam mu ladno dade 900# ke u jednoj banci na osku naeg kvarta Limoalua. Neto je napominjao da on nikad nije bio u takvom groznom kvartu i da bih se ja trebao odatle to prije odseliti. Ja ga gledam zbunjeno, zatim u lijepo oiene ulice, parkove, cvijee, kue urednih fasada i prozora. Mislim se ta je ovom ovjeku. ivi od posla na crno, prodaje kompjutere ilegalno, ne plaa porez, a meni glumi velikog gospodina. Moda se i drogira, jer narkosi to rado rade, glume neke nedodirljiva nebeska Bogom dana bia, hodaju po vodi i prosto leeebdeee u oblacima. Bio sam u njegovom kvartu kad sam poveo nae tek pridole Boju i Matu, kao mehaniare da pogledamo tog predivnog Topaza. Mato, koji je da bi preivio pod Anish vlau morao 10 godina da zaturi svoje pravo Enish ime, nastavi se i ovde tako zvati Mato. Ko bi sad mjenjao sve papire i dokazivao da nje MatoNikad nam ne ree ni kako se prije zvao. Izvikani de lux kvart, a nita posebno. Bijee isto tako isto, cvijee i privatne kue ne ba neto velike kao kod nas, samo na dva nivoa od koga je jedan bio pola pod zemljom. Topaz je odozdo imao neku malu rupu, pa Boja ree da mu ponudim samo 1500 talira. Ja pretrnuo od straha, mislim izgubiu kola jer je gazdina erka rekla 2200. Ponaao sam se kao da su to zadnja kola na svijetu, a po novinama bijahu stranice pune oglasa za prodaju auta. To ti je kad se ovjek sa Balka zaori. Nevidi dalje kao da je paralisan. To popodne, vlasnik auta me nazva i pihvati ponudu smijui se tome kako sam ba takvu cijenu naao. Mora da mu je neko rekao da nee vie ni dobiti. On je prodavao takva dva auta i kuu, jer se seli na DAS, u dio gdje je vjeno ljeto. Stvarno, u ovoj K2, zimi je bilo interesantno, ali po nekoliko mjeseci temperature su se drale na 50C. Zato je ipak trebalo imati kola bez kojih smo bili prve dvije zime. Javni transport bijee besprijekoran, sa ljepim tamno plavim autobusima i oko 30 plavo presvuenih mjesta za sjedenje. Svijetla su nou u njemu takoer bila plava. Putnik bi uao na prva vrata, pokazao vozau knjiicu sa propusnicom na kojoj je bila i njegova fotografija i potom sjeo ili stajao. To me nekoliko mjeseci okiralo jer me podsjealo na situacije kad sam bjeao iz B preko H za Groom. Imao sam dvije vrste papira. Za Onishe sam iao u Region Groom vidjeti Dra i ShuShu, a za Anishe na Taly u neku njhovu 30

fabriku cipela koja imade pogon u Grasslandu. Proli smo osam provjera papira. Prvo bi do zuba naoruana osoba upala na prednja vrata otvorila neku knjiicu i pokazala oferu. Dakle u zamraenom djelu busa kod ofera to bjee isti pokret kao ovdanjih putnika, najee studenata, uvjek sa nekim rancima i fasciklama u rukama, a poesto i u maskirnim jaknama ili hlaama, pa su me podsjeali na one uniformisane ljude. Ovdje kad bi se nekom putniku pribiila stanica izlaska povukao bi kanap da voza zna da neko izlazi da nebi uzalud koio. U njima nikad nije bilo guve i uvjek je bilo prijatno i tiho. Mogli ste bus zaustaviti i negdje izmeu stanica. Revizora nije bilo. To zanimanje ovdje definitivno ne postoji. Nai zemljaci su odmah pristupili prepravkama zastarjelih kupona za vonju ili ih pozajmljivali jedni drugima. Moda su to i domai radili, ko to zna? Djecu uvee niko nije vodio nikud sem nekih od nas novih emigranata. Jednom oko 22 h smo se vraali od naih prijatelja Jasmina i Nede sa posve drugog kraja grada. Sve je bilo normalno, meutim autobus se naglo punio veinom mladim ljudma, uglavnom bradatim i kosatim, sa ranevima na leima ili u rukama, pa se kao nikad napunio i potom prepunio. Isto kao kod nas na Balku, gdje mi je jednom ruka ostala napolju dok sam kasnio u kolu. Naime bio sam izbjeglica u regionu S i zaposlio se u dvije kole u najveem gradu Balka, dvomilionskom Grizvillu. Nisam mogao ui ve u 4-ti autobus po redu, a morao sam se prebaciti daleko do druge kole iz starog u NewGrizvill. Panika me uzela i ja se jedva u slijedei uguram na zadnja vrata. Voza zatvori vrata, a moja ruka osta napoju sve do prve stanice. Nikako joj nisam mogao nai mjesto unutra. Srea pa su na busu dvokrilna vrata sa ivicama obloenim gumom pa kad se desi da neto stri napolje malo pritisne, ali ne boli ba jako. Takvih vrata ovde nema. Dakle ljudi su bili veseli, potezali one kanapie na bonim stranicama, pjevali i lupali iznutra i spolja po staklima kad bi naili na neku stanicu, jer tu od guve ljudi nebi vie mogli ui. Mi se prepali i skupili na dva sjedita. Kad vidjeh da je voza mrtav hladan kao prof u ludom razredu, ja se malo smirih. ShuShu samo gleda gore otvorenih usta, Dra vie kao da je na nekom brzom toboganu; ta je ovo Gile, ja odgovaram Ama ne znam eno, ajmo izai, ali nemoe se ni izai, jer ako se i otvore srednja i li zadnja vrata nahrupi masa samo unutra kao da od vatre bjei. Poslije 20-ak minuta izaosmo svi u cugu u centru 400 godina staroga grada. Na trgu ljudi kao nikad. Svi pleu, skau, galame, svirka sa neke bine unutar zidina, ali niko se ne tue ili cuga iz flae niti ima sre na poploanom tlu. Poslije dvadesetak minuta odosmo ka naoj bezbjednoj kui, ovaj put praznim busom nizbrdo za na potpuno miran i uspavan kvart Limualu. Upalimo malo Ekran, a tamo prenose atmosferu koncerta sa neke ogromne bine u velikoj amfiteatar livadi sa oko 200.000 ljudi. Tek sutradan se sjetimo da je 24 esti 31

St -Jean, nacionalni praznik K2. Ajd nek bar jedan dan pokau da mogu biti kao i mi. Da li bi i u ratu bili takvi ? U jednom jedinom prije 2500 godina, koji se slubeno nevodi kao rat i kad je K2 bio dio drave planete Cunske, u dva dana poginu na toj istoj livadi oko 1000 mukih branilaca i isto toliko napadaa, ali i oba komadanta. Domai se predadoe domaem neprijatelju koji od tada misli za njih i na Nadi napravi samo jednu dravu . I u nas je bila jedna drava svih Balka samo 70 ak godina, ali osvjeteni nee jednu nego prave ve evo sedmu. U jednoj od tih sedam, po imenu Bona, uspjeli su napraviti tri naci disjunktna regiona, neto kao mali Balk, B, H i S, koji funkcioniraju kao drave, samo se tako slubeno ne zovu. To je taj region B odakle smo mi i gdje su Mom ocu u prethodnom ratu ubili enu i djecu i oko 30 lanova porodice u jednom jedinom danu. Pe 29 prvi 6999 godine u 9;18 Ode ShuShu u kolu u 8 i 11. Sada je ve drugi razred. Govorila mi je da njena uiteljica Anne sugerie da krene u 8;00 da bi bila tano u koli. Kaem joj da do kole treba najvie 10 minuta a prvo zvono za ulaz je u 8 i 25 a drugo 8 i 35. Ona je neto kontala, potvrdi glavom i poslua mene. Sino je uzela eki, neke eksere i arafe i neku dasku koju je farbala desetak puta, a danas izjavi da taj njen rad predtavlja sat. Telefonirah Aru. Nekako mi je bilo lake otkako je on prije 5 mjeseci emigrirao sa enom i tri kerke na Aust. Ue jezik, nerade i ive u kui sa 4 spavae sobe, a sve podmiruje guverner. Kod nas na Balku je to nezamislivo. Ispriamo se o starim danima. Podsjetismo se kako je Osip donio drvenu odnekud stolicu sa naslonom, napravio povei otvor na njoj i da bi smo imali ropejski toilet postavio je iznad uavca. Ljeta 81 na 100 km dugoj i 70 irokoj, a visokoj 2 km Planini iznad Grasslanda godine, on pokrenu snimanje drame o drvosjeama. Ja sam tada ivio u BaTchi, 333 km daleko, u vrlo ravnom V regionu gdje je bilo 5 slubenih jezika. Nita me nije moglo sprijeiti da ne doputujem na ferje u Grassland i uestvujem u tom snimanju, jer je Osip nesebino dao ulogu svakome koji je ikada glumio u naem pozoritu. Ostadoh 21 dan na snimanju. Imao sam rei samo 4 reenice i za to zaradih skoro jednu mjesenu platu profesora u srednjoj koli. Ponekad uvee, neko bi organizovao parenje konja u otvorenom toru. Pijuckali bi pie sjedei na livadi i malo se zamislili nad naom prirodom. Primjetio sam da enama nije ba bilo ugodno gledati kako mala kobila posre pod ogromnim atom, a i nisu ba dolazile gledati taj spektakl u neto veem broju.

32

U BaTchiju sam se takoer bavio theatrom. Trebalo mi je skoro 4 godine da dobro savladam vensky jezik koji se govorio u vie sela tog regiona Malo je slian balku na prve rjei, a poslije nimalo. Govorio se svuda u tom mjestu sa 7000 stanovnika, u koli, na ulici, u kafani, optini, radiju, pozoritu, crkvi, na fudbalskim utakmicama, u atobusu, itd. U poetku nita nisam razumijevao i to me malo pritiskalo i nabilo komplex manje vrijednosti. Sjednica u koli je bio na pretek; razredna vijea, nastavnika vijea, zbor radnih ljudi, savjet, razedna zajednica, savez komunista, komitet, struni aktivi, sindikat, omladinska zajednica i razni kruoci. Glava mi je buala od toga jezika. Ma kao da me bacilo na planetu Slo-Wensko odakle su za vladavine Sillabicovih pradjedova, migrirali trbuhom za zemljom prije 1300 godina. Isuili su nekoliko podruja V regiona i pokazali se majstori u obradi zemlje. Vole da na njivi saekaju izlazak sunca, da bi odmah poeli da je rade i tako sve do veeri. ujem da su im otvorili jednu osnovnu kolu i u regionu H. Trude se pred svijetom pokazati demokratinost, a kau da je brojka istjeranih Enia iz njihove lijepe oko osamstotina hiljada. Vaci Imaju ivopisne nonje u kojima pleu folk, a jedna pjesma im traje i vie od pola sata. Jednom sam mijenjao moga susjeda Kotasa na gitari u mjesnoj kafani H-Vjezda. Do ponoi smo odsvirali nekih 8 pjesama, uglavnom valcera i step-a,a bio sam umoran ko pas i rekao Nikad vie. Pa ja nisam ni znao da je taj posao tako teak. Uas. Stalno ulji ui da ne grijei, pozdravlja nijrmo poznanike klimanjem glave, na distanci se smjei damama sa kojima bi zaplesao i stoji 4 sata na jednom mjestu kao vojnik na strai. Svaki posao je teak, samo onaj koji volimo prolazi brzo. Na moje iznenaenje, imao sam tu uenika i Greek nacije. Oni su 41-e godine, u njihovoj dravi Greciji, odmah ispod Donije, takoer digli jak ustanak protiv Hamera. Poslije Velikog rata, pobie se meu sobom oko vlasti. Ustanici sada izgubie mali rat od svojih sunarodnika, koji bijahu protiv nacionalizacije, koju su htjeli sprovoditi u ime Talyna i Komunizma. Mnogo njihovih boraca pobjee i kod nas. Tako neki naselie susjedno selo 5 km odmah do Batchija, koje je bilo prazno, jer odatle Hamery pobjegoe ispred Kotove vojske. Prvi kredit Talira Koto dobi od zapada pod uslovom da ih vrati kui, gdje veoma loe prooe. Jedan koji sada dijeli kredite zapada malim dravicama Balka, Unuk od jednoga vraenoga Greeka, ree da su ih tada jednostavno poklali. Neki pak ne odoe kui nego pobjegoe na Ussiju kod Brke Talina. E, da znamo. Uslovi kredita Velikih su uvijek politikofinancijski, uglavnom kolonizatorski, sve do unitenja malih dravica i njihovih kultura. to ih je vie lake e se sve to sprovesti. Zato je na Balk smetao, bio je suvie veliki za Velike. Na prvoj sjednici ovdje, slino sam proao kao i u Batchiju. Oni su bili fer i rekli da ne moram prisustvovati ako neu. Ipak sam doao i 3 sata nita nerazumjevajui prosto zjevao i po situacijama procjenjivao atmosferu 33

sjednice. Niko tu nije povisio ton ili upadao u rje, ali su bogme bili ozbiljnih lica i diskutovali vie jedni sa drugima nego sa upravom. Nai kau da se oni tako i svaaju Kao uenik, ropijen jezik sam uio po 3 asa sedmino osam godina, i jo jedan semestar na fakultetu. Ovdje ga govore sa dijalektom od prije 6000 godina, naprimjer, umjesto mua kau moe. Sreom, imali su samo dvije sjednice vjea godinje, a do druge se sa jezikom malo pribrah.Tu mi je ovdje na Nadi zaista silovito uenje u trajanju od godinu i pol, i prethodno dobro poznavanje gramatike puno pomoglo. Sjednica je bila veoma kratka, ali sa dugim banketom do iza ponoi. Tu sam se jedini put na Nadi napio. Evo i zato. Kako je vino uzimalo maha jedna ljepa i Mbrando okrugla mlaa profesorica me ponekad pogledavala, zatim upadljivo, na kraju je uarenih oiju piljila u mene. Ma slatka ko puslica. Primjetio je to i rii Tony, jedan od nas 17 matematiara u koli, pa klima neodreeno glavom. Ja neznam kud bih. Kao da sjedim na reou one nae jazbine. Imao sam i kju od praznog HLM stana koji tek dobismo i koji je tu preko puta kole, ak se i to na nesreu potrefilo. Kad mi jedan od kolega ree da je ta djevojka kao mlada ordinirala na ulici, a poslje se prenula i zavrila fakultet, ja se potpuno oladih i okrenuh se drutvu i feti. Sluili su nas neki pravi konobari, lijepo uniformisani u bordo hlaama i prslucima sa bjelim kouljama i lepravim manama. Poslije nae bijede ovo je bio stimulans za moju dalju borbu za mjesto u drutvu. Od siline slobode i ljepote se i napih. Mene su tada bili posadili za sto kod moje zatitnice, Mm Petrozi, zamjenika direktora koja mi je nabacila dodatne sate za ispravljanje pismenih ispita. Plaali su ih etiri na sat, a samo se gledaju rezultati zadataka koje su studenti morali napisati u odreene rubrike. Plastikom sa otvorima se pokrije rad i rupe se tano namjeste na te rijeenja i sa spiska tanih odgov