bajke - sarl pero

Click here to load reader

Post on 07-Aug-2015

917 views

Category:

Documents

38 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Izabrane bajke - Sarl Pero

TRANSCRIPT

arl Pero BAJKEUSPAVANA LJEPOTICA ivjeli jednom jedan kralj i kraljica i bili su veoma alosni to nisu imali djece, tako alosni da se to ne moe ni ispriati. Obilazili su sve ljekovite banje na svijetu, zavjetovali se, ili na hodoaa, sve su pokuali, ali nita nije pomoglo. Najzad, kraljica ipak rodi ker. Odra se velika sveanost na dan njenog krtenja, a kao kume maloj princezi bjehu pozvane sve vile koje su se mogle nai u kraljevini, a nalo ih se sedam, da bi je svaka od njih darivala, kao to je u to doba bio vilinski obiaj. To je trebalo da doprinese da mala princeza postigne sva mogua savrenstva. Poto se obavi sveano krtenje, sve se zvanice vratie u kraljev dvor, gdje je vilama prireena velika gozba. Pred svakom vilom se nalazio lijep pribor za jelo, sa skupocjenom kutijom od suvog zlata, u kojoj su bili kaika, viljuka i no od zlata, ukraeni dijamantima i rubinima. Ali kad zauzee mjesta za stolom, u dvoranu ue i jedna stara vila koju nisu zvali na krtenje, jer se vie od pedeset godina bila zatvorila u neku kulu, iz koje nikako nije izlazila, pa su svi mislili da je ve umrla ili da je zaarana. Kralj naredi da joj donesu pribor za jelo, ali joj nisu mogli pokloniti kutiju od suvog zlata, kakva je data ostalim vilama, jer je bilo izraeno svega sedam kutija za sedam vila. Stara vila pomisli da je preziru i poe neto da guna kroz zube. Jedna mlaa vila, koja je sjedjela kraj nje, ula ju je kako prijeti, pa se pobojala da bi ona prilikom darivanja mogla uiniti neku pakost mladoj princezi. im ustadoe od stola, mlada vila se sakri iza zavjese kako bi mogla govoriti posljednja i po mogustvu popraviti zlo koje stara vila bude uinila. I tada vile poee da darivaju princezu. Najmlaa je vila obdari da bude najljepe stvorenje na svijetu, ona za njom da bude veoma otroumna, trea da sve to ini, ini ljupko; etvrta da divno plee; peta da pjeva kao slavuj; esta da savreno svira na svakom instrumentu. Kad doe red na ovu staru vilu, ona ree klimajui glavom, vie od zlobe nego od starosti, da e se princeza ubosti u ruku vretenom i da e od toga umrijeti. Zbog ovakvog stranog dara svi prisutni uzdrhtae i nije bilo toga koji ne zaplaka. U tom asu se pojavi iza zavjese mlada vila i glasno izgovori ove rijei: Utjeite se kralju i kraljice, vaa ki nee od toga umrijeti; istina je da ja nemam toliko snage da princezu potpuno oslobodim onoga to joj je namijenila stara vila; princeza e se doista ubosti vretenom, ali umjesto da umre od toga, ona e samo pasti u dubok san koji e trajati sto godina i iz koga e je probuditi jedan mladi kraljevi. Kralj, da bi pokuao da sprijei nesreu koju je predskazala stara vila, objavi naredbu da u njegovoj kraljevini bude pogubljen svako ko se usudi da prede vretenom ili da dri vreteno u kui. Nakon petnaest ili esnaest godina, dok su se kralj i kraljica nalazili u jednom od svojih1

ljetnikovaca, dogodi se da se mlada princeza, obilazei itav zamak i idui iz odaje u odaju, popne na vrh jedne kule, gdje je u jednom sobiku sjedjela neka starica i prela na preslici. Ova dobra ena nije ula za kraljevu zabranu da se prede vretenom. ta radite, dobra bako? zapita princeza. Predem, keri moja odgovori joj starica, koja nije poznavala princezu. O, kako je to divno! uskliknu princeza. Kako vi to radite? Dajte da i ja pokuam! Tek to je uzela vreteno u ruke, kako je bila ivahna i pomalo nesmotrena, to su joj uostalom vile bile dosudile, ona ubode ruku vretenom i onesvijesti se. Dobra starica se nae u velikoj neprilici, pa poe dozivati u pomo: dotrae sa svih strana, princezu su polivali vodom, raskopali joj haljinu, pljeskali po rukama, trljali su joj sljepoonice nekom mirisnom vodicom, ali je nita nije moglo osvijestiti. Tada se kralj, koji se popeo gore kad je uo graju, prisjetio vilinskog predskazanja, pa smatrajui da se to moralo dogoditi jer su vile tako htjele, naredi da se princeza smjesti u jednu od najljepih odaja zamka i da se poloi u postelju, ukraenu srebrom i zlatom. Bila je nalik na anela, toliko je bila lijepa; poto je bila samo u nesvijesti, zadrale su se ive boje na njenom licu; samo su joj oi bile sklopljene, ali se ulo kako lagano die, to je bio znak da nije mrtva. Kralj zapovijedi da princezu ostave da mirno spava dok ne doe as kad e se probuditi. Onoj dobroj vili, koja joj je spasla ivot osudivi je da spava sto godina i sada bila u vilinskom carstvu, udaljenom dvadeset milja, kad je princezu zadesila nesrea, odmah poslae jednog patuljka u izmama od sedam milja (to su bile izme koje u jedan mah prelaze sedam milja) da je izvijesti o ovoj nesrei. Vila je odmah krenula na put i stigla za jedan sat u vatrenim koijama koje su vukli zmajevi. Kralj joj pomoe da izae iz koija. Ona odobri sve ono to je kralj ve bio preduzeo, ali poto je ona bila veoma vidovita, pomisli da e princeza biti u velikoj neprilici kad se probudi i opazi da je sasvim sama u ovom starom zamku, i evo ta uradi: Dotae svojim arobnim tapiem sve ivo to se tu nae (izuzev kralja i kraljice): guvernante, dvorkinje, sobarice, vlastelu, oficire, sluge, kuhare, sudopere, glasonoe, straare, skutonoe, lakeje; dodirnu tapiem i sve konje u konjunicama, zajedno s konjuarima, pse uvare u dvoritu, pa i princezino malo psetance, koje se nalazilo pored nje u postelji. im ih je dotakla, oni zaspae s tim da se ne probude do onog trenutka dok se ne probudi njihova gospodarica, kako bi svi bili spremni da joj se nau na usluzi kad joj zatreba. ak i ranjevi na ognjitu, nanizani fazanima i jarebicama, zaspae, a zaspa i vatra. Sve se to dogodi za jedan tren, jer vile nisu spore u svome poslu. Zatim kralj i kraljica poljubie svoje drago edo, ne probudivi ga, i izdadoe naredbu da niko ne smije prii zamku. Uostalom, ova zabrana nije ni bila nuna, jer malo zatim izniknu oko itavog parka tako mnogo visokog i niskog drvea, meusobno isprepletenog iblja i trnja, da nijedan ovjek ili ivotinja ne bi mogli tuda proi; vidjeli su se samo vrhovi kula na zamku, i to samo iz daljine. Sigurno je vila uplela svoje prste u to da princezu dok spava ne bi uznemiravali radoznalci. Poslije sto godina, sin kralja koji je tada vladao a koji nije pripadao rodu uspavane princeze, lovei u tome kraju, zapita kakve se to kule vide iznad one velike i guste ume. Odgovorie mu prema onome to su sluali: jedni rekoe da je to neki stari zamak u kojem se javljaju aveti, drugi2

da vjetice iz ovog kraja igraju u njemu vrzino kolo. Veina je ipak mislila da u zamku ivi ljudoder, koji svu djecu koju pohvata odnese u zamak i tamo ih u slast pojede. Niko ne moe da poe za ljudoderom, jer on jedini ima mo da se probije kroz gustu umu. Kraljevi je bio u nedoumici, kad jedan stariji seljak ree: Moj knee, ima vie od pedeset godina kako sam sluao od svoga oca da se u tom zamku nalazi princeza, najljepa na svijetu. Ona e tu spavati punih sto godina i iz sna e je probuditi onaj kraljevi kome je ona namijenjena. uvi to, mladi kraljevi naumi da rasvijetli ovu priu, pa podstaknut ljubavlju, a i samoljubljem, ode da vidi u emu je stvar. Tek to je uao u umu, poe se pred njim uklanjati drvee, iblje i trnje, da bi mogao proi. On se uputi prema zamku, koji ugleda na kraju jedne iroke staze i iznenadi se kad vidje da ga iz njegove svite niko ne prati, jer se drvee sklapalo ponovo im bi on proao. On ipak nastavi put: mlad i zaljubljen princ uvijek je hrabar. On ue u prostrano prednje dvorite i ono to ugleda moglo je u prvi mah da mu zaledi krv u ilama. Vladala je duboka tiina, a pred njegovim oima se ukaza slika smrti iako su to bila ispruena tijela ljudi i ivotinja koji izgledahu mrtvi. Meutim, po roavim nosevima i rumenim licima straara, kraljevi se uvjeri da oni ipak samo spavaju; a po njihovim peharima u kojima je ostala pokoja kap vina, jasno se vidjelo da su zaspali pijui. Kraljevi proe kroz jedno veliko dvorite poploano mramorom i pope se uz stepenice. Ue u dvoranu za strau, gdje su straari bili postrojeni s pukom o ramenu, i glasno hrkali. Proe jo neke odaje gdje nae vlastelu i dvorkinje, koje takoe spavahu, neki stojei a neki sjedei. Najzad ude u jednu odaju, svu pozlaenu, gdje vidje najljepi prizor koji se ikad mogao vidjeti: na jednoj postelji, iji su zastori bili razmaknuti, leala je princeza, kojoj je moglo biti petnaest ili esnaest godina, a iz nje je zraila blistava i boanstvena ljepota. Sav ustreptao i zadivljen, kraljevi se priblii njenoj postelji i pade na koljena pred njom. I tada se, poto ve bijae doao kraj arolijama, princeza probudi i posmatrajui ga njenim pogledom, kakvim nije pristojno gledati mladia koji se prvi put vidi, ree: Jeste li vi to, kraljeviu? Suvie sam vas dugo ekala. Kraljevi, oaran ovim njenim rijeima, a jo vie nainom na koji su bile izgovorene, ne znade kako da iskae svoju radost i zahvalnost, pa stade uvjeravati princezu da je voli vie od samog sebe. Govor im je bio zbrkan, ali su zbog toga jo vie uivali u njemu; nije bilo mnogo rjeitosti, ali je zato bilo mnogo ljubavi. Kraljevi nije bio tako spretan u govoru kao princeza, to ne treba da nas udi: ona je imala vremena da razmilja o onome to e mu rei; jer izgleda (iako pria o tome nita ne kae) da ju je vila za vrijeme tog dugakog sna obdarila da sanja lijepe snove. Oni su priali puna etiri sata, a jo nisu ispriali ni polovinu od onoga to su imali jedno drugom da kau. Meutim, sa princezom se probudi i itav zamak: svi su bili zaokupljeni svojim poslom, a poto svi nisu bili zaljubljeni, glad je poela da ih mui. Jedna dvorkinja, koja je bila strano gladna, ree princezi da je veera na stolu. Kraljevi pomoe princezi da ustane; ona je bila raskono odjevena, ali joj ne ree da su takve haljine s visokim okovratnicima nosile bake, jer je ona i pored svoje staromodne haljine bila prekrasna. Odoe u dvoranu s ogledalima, gdje veerae, a dvorile su ih princezine sluge. Violine i3

flaute su svirale lijepe pjesme, koje su ve bile zaboravljene, jer ih sto godina niko nije svirao. I odmah poslije veere, ne gubei ni asa, obavi se vjenanje u dvorskoj kapeli. Malo su spavali. Princezi nije bio potreban san, a kraljevi odmah uju