avdo medjedovic Ženidba smailagić meha

Avdo MeedoviENIDBA SMAILAGI MEHA

Avdo MeedoviENIDBA SMAILAGI MEHA

EDICIJA DOSTknjiga prva

Naslov originala:enidba Smailagina Sina

Kazivao je Avdo MeedoviEdited by David E.Bynum with Albert B. Lord

Center for the Study of Oral LiteratureCambridge, Massachusette, 1974.

(Publications of the Milman Parry CollectionText and Translations Series, 2)

Ureuje i prireuje:Jahja Fehratovi

IzdavaiEl-Kelimeh, Novi Pazar

Bonjaka kulturna zajednica BKZ

Za izdavaa:Malik Nurovi

prof. dr. Mevlud Dudi

KoriceFaris Bahor

PrijelomFahrudin Smailovi

tampaGrafiar Uice

Tira300 primjeraka

CIP - , 821.163.4(497.16).09-13:398821.163.4(497.16).09-13 .MEEDOVI, Avdo, 1866-1953

enidba Smailagi Meha / Avdo Meedovi. - Novi Pazar : El-Kelimeh, 2010 (Uice : Grafiar). - 620 str. : autorove slike ; 20 cm. - (Edicija Dost , knj. 1)Tira 300. - str. 7-12: Razlozi za pokretanje edicije Dost i o prvoj knjizi u ediciji / Jahja Fehratovi. Str. 13-32: Prstenasta kompozicija i udvosturavanje u pjesmi Smailagi Meho / Albert B. Lord. - Rjenik: str. 503-529. - Sadri i : Fragmenti: izbor tekstova o Avdi Meedoviu i njegovom epu.ISBN 978-86-7980-068-8a) , (1866-1953) - COBISS.SR-ID 174260748

Avdo Meedovi

ENIDBA SMAILAGI

MEHA

Novi Pazar, 2010.

Avdo Meedovi ispred svoje kue u rodnom Obrovu 1951. godine

Avdo Meedovi i Albert Bates Lord u Obrovu 1951. godine

RAZLOZI ZA POKRETANJE EDICIJE DOST I O PRVOJ KNJIZI U OVOJ EDICIJI

Izdavaka kua Meihata Islamske zajednice u Srbiji El-Kelimeh u saradnji sa Bonjakom kulturnom zajednicom (BKZ) ovom knjigom otvara Ediciju DOST. Cilj edicije je da bar u nekoj mjeri nadomjesti prazninu u obrazovnom sistemu sandakih Bonjaka i drugih koji je osjeaju, a koja je nastala nesrazmjernom zastu-pljenou bonjakih umjetnikih i intelektu-alnih dostignua u kolskim i studijskim obra-zovnim sistemima zemalja u kojima ive. Pored toga, knjige iz edicije mogu posluiti kao lektira u onim sredinama gdje su nastava na bosan-skome jeziku i nauka o bonjakoj knjievnosti zaivjeli u obrazovnim sistemima i postali dio ope naobrazbe. Knjige iz edicije e biti podjed-nako interesantne i onima koji tek usvajaju zna-nja kao i onima koji su odavno zatvorili krug sistemskog izuavanja kroz odgojno-obrazovne

8 Avdo Meedovi ENIDBA SMAILAGI MEHA

institucije svih nivoa. Teit e se da se itaocima ponude kapitalna djela iz bonjake kulturne historije, ona djela koja provociraju zapitanost i na kojima se izgrauje nacionalni identitet, djela bez kojih se ne moe zamisliti cjelovitost bonjakog nacionalnog bia.

Ovim pomalo romantiarskim projek-tom elimo promovirati vrhunska dostignua bonjakih intelektualaca koja su do sada bila poznata samo povlaenim grupama koje su strukom ili vlastitim opredjeljenjem usko vezane za materiju o kojoj je rije. Tenja nam je da se svi Bonjaci upoznaju s onim to ih zapravo sainjava, pokuavamo odgovoriti na znakovito pitanje koje nam je jo sedamdesetih godina dvadesetog vijeka, posredstvom jednog svog lika, uputio Dervi Sui: Znate li vi ita o sebi? Recimo, ko ste vi, to jest mi, Bonjaci? To se mora znati! Poslije tog krajnje opravdanog imperativa o samospoznaji, zadnje tri decenije dvadesetog vijeka Bonjaci u Bosni su sistema-tizirali, iako taj proces jo uvijek nije zavren, skoro sve dijelove vlastitog identiteta, dok se sandaki Bonjaci jo batrgaju po maglama i modrinama, ne uspjevajui proniknuti u uvire naslaga svog kompleksnog bia. To je poslje-dica nepostojanja, odnosno nebrige postojeih

Avdo Meedovi ENIDBA SMAILAGI MEHA 9

nacionalnih institucija da obinom svijetu pred-stave bar one najbitnije autore, kljune ideje i nezamjenjive knjige iz vlastitog nacionalnog korpusa na kojima se zasniva na kulturni iden-titet. Kao to u takvim situacija obino biva, posao tih komformistikih institucija na sebe preuzima Meihat islamske zajednice u Srbiji, koji ovom prilikom, posredstvom svoje izda-vake kue, daje nemjerljiv doprinos opoj kul-turi kako samih Bonjaka tako i onih koji se ele upoznati sa njihovom bogatom batinom.

Kada je u pitanju knjiga kojom otvaramo Ediciju DOST, ni u jednom trenutku nismo imali dileme da to mora biti ep enidba Sma-ilagi Meha Avda Meedovia. Ne zamislivo je da, kako nam govore podaci iz jedne ankete koju su sproveli studenti Katedre za bosanski jezik i bonjaku knjievnost Internacionalnog unverziteta u Novom pazaru, naa srednjokol-ska i visokokolska omladina uope nikada nije ula za ime Avda Meedovia, dok profesori kako osnovnih i srednjih kola tako i univer-ziteta tek djelimino znaju za ovog, u svijetu priznatog, sandakog Homera! Da li je tu rije o onome to govori Husein Bai, da je Avdo Meedovi prevelik za svoj malehni narod, ili moda o nekom namjernom potiskivanju naih


pravih vrijednosti ne elimo polemizirati. No, svakako da nam je cilj da tu vlastitu sra-motu koliko je god mogue anuliramo. S druge strane, i ono prosjenih Bonjaka to povrno poznaje lik i djelo Avda Meedovia jo nikada nije bilo u prilici temeljno se upoznati sa njima, jer je ovaj autor na bosanskome jeziku svega tri puta tampan prvi put u Americi 1974. godine, drugi put u BiH 1987. godine i trei put u Njemakoj 1994. godine. Nijedno od ovih izdanja nije u veem omjeru doprlo do sandakih gradova, niti je ep enidba Smailagi Meha uvrten u obaveznu lektiru obrazovnih institucija u kojima naa djeca stjeu osnovna i srednjokolska znanja, iako je on najvei ep koji je ikada ispjevan na evropskom kontinentu, i uprkos injenici da su u svijetu napisani tomovi i tomovi naunoistraivaih studija o njemu.

U pripremi ovog izdanja epa enidba Sma-ilagi Meha, rukovodili smo se izdanjem sara-jevske Svjetlosti iz 1987. godine koje je ure-dio Alija Isakovi, a priredio Enes Kujundi. Pored toga, umjesto predgovora epu, odluili smo publicirati lanak najveeg svjetskog stru-njaka iz podruja usmene knjievnosti, zname-nitog harvardskog homerovca Alberta B. Lorda o prstenastoj kompoziciji i udvostruavanjima u


Avdovom epu. Smatramo da e ovaj rad najbolje ilustrirati poziciju koju Avdo Meedovi i nje-gov ep imaju u svjetskim naunim kruocima. Na kraju knjige donosimo i niz dragocjenih fragmenata iz preobilne literature o Avdovom epu, koji e itaocu bar donekle pomoi da shvati ulogu i znaaj kako Avda Meedovia tako i njegovog epa enidba Smailagi Meha za cjelokupnu svjetsku knjievnoumjetniku i knjievnohistorijsku batinu.

Za razliku od prijanjih izdanja, u kojima je ovaj ep naslovljen kao enidba Smailagi Mehe, bosansku promjenu imena mukog roda koja zavravaju na vokal a prema promjeni ime-nica enskog roda koje u genitivu jednine imaju nastavak e, u ovom izdanju smo se odluili zamijeniti sandakom varijantom u kojoj te imenice u genitivu jednine imaju nastavak a, pa smo u mjesto Mehe, upotrijebili oblik Meha, jer smatramo da je to blie osjeanju jezika kojeg Avdo Meedovi koristi u ovom epu. To smo sebi dozvolili jer je naslov enidba Smailagi Mehe izbor sarajevskih prireivaa a ne samog autora. U originalnim zapisima, kao i u ame-rikom izdanju, Avdov ep je naslovljen kao: enidba Smail-agina sina.

Jahja Fehratovi

PRSTENASTA KOMPOZICIJA I UDVOSTRUAVANJA U

PJESMI SMAILAGI MEHO1

Dok je mnogo toga napisano o prstenastoj kompoziciji u homerovskim poemama, u staro-engleskoj poeziji i u kolskim baladama, na pri-mjer, dosad nisam naiao na analizu prstenaste kompozicije u sauvanoj tradicionalnoj usme-noj epskoj pjesmi. Da li je tano da se prstenasta kompozicija moe nai u pravoj, tradicionalnoj usmenoj narativnoj pjesmi? U onom to slijedi ispitat u pjesmu Smailagi Meho da bih prona-ao znakove prstenaste kompozicije.

1 Ovaj tekst preuzet je iz edicije Bonjaka knjievnost u knji-evnoj kritici, Usmena knjievnost, knjiga druga, priredili: enana Buturovi i Munib Maglajli; str. 125-133. Na kraju teksta data je napomena da je ovo izvadak iz Lordove studije: Stapanje dvaju svjetova: Usmena i pisana poezija kao putevi prenoenja drevnih vrijednosti, Izraz, 33/1989., 7/8, str. 87-96. S engleskog: Damira Voli i Nevena Krstanovi-Matovac.


Zapravo, proizilazi da je uvodna tema skup-tine u Smailagi Mehi, dobar primjer prstenaste kompozicije. Evo njene eme:1. Opis i nabrajanje velikaa sa Hasan-paom

Tirom na elu2. Intervencija Hasan-pae Tire3. Govor Cifri Hasan-age Mehi4. Mehin odgovor3. Odgovor Cifri Hasan-age Mehi2. Hasan-paa Tiro daje da se pripremi i daje

svoj blagoslov 1. Nabrajanje velikaa kako potpisuju peticiju

i kako se pozdravljaju sa Mehom

Ovo je savreno prihvatljiv prsten. ak i ako ga Avdo nije svjesno planirao da bude takav, prstenasti ablon je tu, svojstven samom pripo-vijedanju, kada ga u cjelini izvodi vjeti pjeva. Fokus pripovijedanja, centar prstena, je znaa-jan u prii. Pripovijedanje i njegovo znaenje su elementi koji najprije ine prsten. Pripovijeda-nje stvara formu, prije nego to forma oblikuje pripovijedanje. Dramatski sukob izmeu strica i neaka u Smailagia Mehi sa sredinjim neako-vim ljutitim govorom koji treba obezbijediti motivaciju za cjelokupnu pjesmu i ukazati na


opasnost koja prijeti nasljedstvu sa oca i strica na sina, to je mitska tema u pozadini ima hijerarhijske drutvene organizacije i iskaz o herojskim vrijednostima. Na poetku prstena, mladiu nije bilo dozvoljeno da ima ikakvu ulogu u aktivnostima drutva, ali, nakraju scene, njegova uloga u toj hijerarhiji je odreena i pre-duzeti su prvi koraci da se potpuno realizuje. Odgovor na Mehinu prijetnju da e poremetiti drutveni poredak jer jo uvijek nije punopravni lan drutva, jeste pokretanje akcije koja e ga na kraju uiniti prihvatljivim, naime, alju ga veziru u Budim na priznavanje statusa.

Ponekad se misli da je pjevau potreban prsten koji e mu pomoi da se sjeti epizode. Zapravo, vjerujem da on treba samo da ispria scenu potpuno i dobro, na svoj uobiajeni nain, slijedei svoj instinkt za balansiranjem slino-sti i suprotnosti, da bi se organizacija scene u prsten ili u neku drugu konfiguraciju razvila i ispoljila. Ruski termin za izvoenje pjesme je izpolnyenye, popunjavanje, ispunjavanje, izvrstan termin za proces o kojem je rije.

Balansiranje odgovarajuih elemenata ne mora se vriti, niti je uobiajeno, potpuno istim rijeima. Avdo ima nekoliko formula-cija za izraavanje osnovne ideje odlomka. On


koristi odreeni broj multioblika u tu svrhu. Na primjer, u prvom krugu prvog prstena Avdo detaljno opisuje velikae iz Kanjie, daje nji-hovo brojno stanje i titule. Postoji i skraeni oblik toga opisa i dvije verzije skraenog oblika se koriste u elementu na kraju kruga koji odgo-vara nabrajanju sa skuptine. On je upotrijebljen poput lajtmotiva u muzici da bi nagovijestio cjelinu. Evo ga u stihovima 1039-48, kada voe skuptine potpisuju peticiju a Hasan-paa Tiro je potvruje.

Potpisa ga pedeset delija,A ezdeset aga kanidkije 1040.I etiri kanidka ajana Dva dizdara, dvanes buljukbaa,I dvadeset turski barjaktara Po mandatu turie muhure. atibi su mandat nainili, 1045.Delije su potpis udarile,Sva gospoda turajli muhure. Hasan ga je paa potvrdio.

Ponovo se pojavljuje nakon to je paa dao peticiju Mehinom stricu, koji je opet dostavlja Mehi, a paa je dao svoj blagoslov za putovanje. Meho ljubi u ruku pau i onda svog strica /sti-


hovi 1073-74/. Zatim slijede ostali u stihovima 1075-80.

Sivi soko na noge skoijo,Hasan-pai ruci poletijo,Gazijsku mu poljubijo ruku, Pa amidi Cifriu Hasanu, Dva dizdara, etiri ajana, 1075.I starijeg bega svakojega, Pa starijeg bau i bimbau, Pa starijeg svakog buljukbau. Barjaktari rairie ruke, Sokoli se grle sa sokolom.

Obratite panju na to da ovaj odlomak poi-nje sa sivi soko u stihu 1071. i zavrava sa Sokoli se grle sa sokolom. Tipino je za Avdu da mijenja odlomak kako bi uskladio zahtjeve pripovijedanja, ali ostalo je nekoliko elemenata koji otkrivaju osnovnu temu.

Takoe obratite panju da su i sama ova dva multioblika lajtmotiva okupljena u prstenastu kompoziciju oko painog blagoslova, prsten unutar prstena, i da cijela scena zavrava veoma dirljivo, kada se svima pojave suze radosnice u oima dok dijele sreu mladog Mehe.


Da se vratimo prii. Nakon uvodne skup-tine je kratka vezna scena koja odvodi Mehu i njegovog strica nazad u kuu njegovog oca, Smaila, da ga izvijeste o onome ta se deavalo na skuptini, o emu on jo nita ne zna.

Slijedea prstenasta scena je takoe lijepo organizovana i prua se od izvjetaja Mehinog strica svom bratu Smailu do dodjeljivanja Osmana kao pratioca Mehi, uz Smailova uput-stva. Pripremu konja i scenu odlaska shvatam kao poseban elemenat. To je tema koja se ponav-lja u dvije epizode gostoljubivosti na putu za Budim koje slijede.

Prva stavka u ovom prstenu je razgovor dva brata, Mehinog strica i oca, dok Meho stoji u stavu mirno odajui im poast. Hasan-aga, stric, izvjetava Smaila o onome ta se desilo na skuptini, a Smail alje Mehu njegovoj majci da obue odjeu koju mu je sultan poklonio kad se rodio. U drugom krugu prstena, nalazimo, sasvim opravdano, Mehu sa majkom. To je scena ritualnog kienja i ukraavanja, oblaenje Mehe koji se treba pojaviti u odjei za svoju novu ulogu kako bi mu otac dao odobrenje. Ovdje u dranju njegove majke osjeamo nagovjetaj skoranjeg vjenanja. Centar prstena je Mehino pojavljivanje i odobrenje njegovog oca. Zatim,


u krugu koji odgovara Mehinom ceremonijal-nom oblaenju je ceremonijalno davanje uputa njegovog oca. Iza ovoga slijedi priprema mladi-evog novog staratelja, ne oinske figure poput njegovog strica nego posebne vrste pratioca, zatitnika, to e rei Osmana. Osman je sluio Mehinom ocu a sad je dobio zadatak da slui Mehi. Smail je dao svom sinu ploaj koji je on imao prema Osmanu. ematizovan, prsten igleda ovako:

1. Meho sa ocem i stricem

2. Meho sa majkom ritualna priprema Mehe

3. Meho se pojavljuje da bi dobio oevo odobrenje

4. Meho sa ocem instrukcije

5. Meho sa ocem i Osmanom - ritualno pripre-manje Osmana

Meho je preao s oca i strica na Osmana.

Ova prva dva prstena su do odredenog ste-pena duplikati. Prvi pokazuje Mehu u velikom drutvenom krugu na skuptini, gdje dobija odobrenje skupine. Drugi ga pokazuje u poro-dinom krugu, gdje dobija konano odobre-nje svog oca. Zavravajui ova dva koplemen-


tarna prstena, pjeva je spreman da krene na putovanje.

Putovanje, od odlaska od kue do povratka svom ocu u Kanjiu, je kompleksna pria i zahvata hiljade stihova. Prvi elemenat u njoj je par udvostruenih prstenova. Oba poinju dolaskom u prenoite, prijemom, jelom, spa-vanjem, jelom, rastankom, odlaskom slijedeeg jutra. Ove dvije epizode, strukturirane i izdife-rencirane, veoma su vane jer hrianski kme-tovi /poglavari sela/, koji se javljaju u oba mje-sta predstavljaju odjek ideja bosanskih musli-mana. Oni nastavljaju sa iznoenjem vrijednosti scene skuptine, koje su bile izrazitije u stavu Mehinog oca prema veziru u Budimu. Meutim, u prvom mjestu zaustavljanja, kmet im nago-vjetava da nije sve u redu sa vezirom i da Meho i Osman trebaju biti oprezni u Budimu. Zahva-ljujui ovome, italac je pripremljen za otkria o veziru koja su dramatino i estoko iznesena u slijedeoj epizodi. Nisu sluajno centralne take prstena u ovom paru gostoljubivosti razgo-vori Mehe i Osmana sa njihovim domainima. Postoje razlike u tonu i sadraju izmeu ova dva razgovora, mada su slini u drugom pogledu. Oni slijede isti ablon:


Dolazak1. vieni sa udaljenosti2. nagaanje ko su oni/1/3. spoznaja da su Meho i Osman4. upute ukuanima za njihov prijemPrijem1. susret u dvoritu2. silazak sa konja/2/3. konji su odvedeni4. Meho i Osman ulaze u kuu i sjedajuPrimanje gostiju1. razgovor sa domainom / a) vezir, b) stari

bolji nego mladi/3/2. jelo3. spavanjePripreme za odlazak1. ustajanje i oblaenje/2/2. silazak u dvorite/4/3. konji su dovedeni4. penjanje na konjeOdlazak


1. pokloni i rastanak sa ukuanima

2. jahanje iz dvorita

/5/

3. jahanje preko ravnice

Odjeljak u kojem se opisuje primanje gostiju ini centralni dio prstena.

Bilo bi zgodno za simetriju kad bi pod Pri-manjem gostiju taka Razgovor dola izmeu Jela i Spavanja, ali prirodni red u stvarnom svi-jetu na Balkanu jeste razgovor / dok se jelo pri-prema /, jelo, spavanje, i Avdo slijedi redoslijed stvarnog ivota.

Avdo nije izmislio dva mjesta u kojima zastaju na putu. Ona su se javila u tampanom tekstu koji mu je proitan. Ni imena Vuk (Vuka-in; u njegovom izvoru Toroman Vuk) i Vujadin nisu izmiljena. Ali sve to je bilo navedeno u njegovom izvoru je da su Meho i Osman bili dobro primljeni i dobro ugoeni. Ostatak ini Avdin uobiajeni nain dopunjavanja i oboga-ivanja dogaaja. Kratko reeno, Avdo je sam stvorio prstenove priajui priu. Ove scene gostoljubivosti koje su u izvoru samo poka-zatelji udaljenosti, ali ih je Avdo razradio i ui-


nio znaajnim predstavljaju drugi elemenat u slijedu putova-nja koje je poelo Odlaskom.

U prvoj sceni skuptine, naglaena je lojal-nost bosanskih velikaa sultanu, s tim da je pri-jetnja Mehinim izdajstvom pozadina te ideje, a na linom planu odluujui korak u njegovom odrastanju. U slijedeoj sceni, gdje se javljaju Meho i njegova porodica, vezira predstavlja Mehin otac, Smail, kao lojalni prijatelj sultana. U ovim dvjema scenama koje prethode putova-nju naglasak je na Mehinom prijeteem revoltu, s njegovim otvorenim upozorenjem da bi se mogao pridruiti hrianskom neprijatelju i tako postati izdajnik. Ovo je ironino i Avdo i njegova publika su svjesni ironije poto e on uskoro saznati ko je pravi izdajnik i nje-gova sudbina e biti da ga ukloni. U prvoj sceni gostoljubivosti on slua sumnje koje su izraene u vezira. U slijedeoj sceni, nakon dva zaustav-ljanja na putu, strana istina o vezirovoj izdaji se dramatino otkriva. Mehin adolescentni bijes Pobjei u neprijatelju i vratiu se i ubiu vas sve je ironini uvod u glavnu radnju i poruku pjesme, koje se odnose na Bosnu i Carstvo i na lojalnost bosanskih velikaa prema sultanu.

U sceni koja slijedi, Meho i Osman stiu na rijeku Klimu i prelaze veliki most ka Mohakom


polju prije Budima. Polje je pozadina presud-nog Mehinog susreta sa Fatimom i njihove vjeridbe. Pojavljuje se koija koja dolazi iz Budima. Vue je dvanaest kobila i okruena je pratnjom od pedeset vojnika, carskih janiara, to se moe zakljuiti po njihovim uniformama. Opis je iscrpan i bogat, kao i obino kod Avde. Pratioci su simboli moi i slave carstva. Meho i Osman se ude i odluuju da im se prblie i ustanove ko su i ko je u koiji.

Kako prilaze uju vritanje u koiji, i Meho se obraa zapovjedniku strae i pristojno ga pita ko je u koiji. Meho je krajiki velika, raskono odjeven i naoruan, s velianstvenom i odgovarajuom Osmanovom pratnjom. Oni su na ravnoj nozi sa drugim velikaima carstva. Vrisak prekida taj uzvieni ton kao i nepristoj-nost zapovjednika koji kae da Meho mora da je pijan ili lud i da treba da se skloni u stranu i gleda svoja posla. On dodaje da vidi da je Meho iz dobre porodice, ali da je on, zapovjednik, lan carske porodice i da mora izvravati nare-enja. Ako bi ga iko omeo u tome, on bi ga ubio. Osman im prilazi, a zapovjednik, naziva-jui Osmana i Mehu banditima, govori da mu se sklone s puta.


Ovo je Mehin prvi ispit lojalnosti, asti i hrabrosti. Osman gleda mladia da vidi kakva je njegova reakcija. Mladieve oi su zakrvav-ljene od bijesa, kosa se nakostrijeila a ruka posee za maem. Onda pogleda Osmana. Da li e ga njegov pratilac podrati? Ovo je ispit i za Osmana. Osman ita Mehine misli (sve ovo se nalazi u tekstu; ja ne stavljam misli u Osmanovu glavu) i umiruje ga lijepim rijeima te na kraju pita Mehu da li eli preuzeti pedeset janiara ili zapovjednika. Meho umjesto odgo-vora izvlai ma i ubija zapovjednika. Osman napada vojnike. Meho i Osman su poloili ispit asti i lojalnosti. Pribliavamo se centru scene, kao i prstena.

Meho, nakon to se uvjerio da nije potre-ban Osmanu, sijee zavjese koije i vidi unutra divnu djevojku. Zauen, on pita ko je ona i ta se desilo. Njene oi su sklopljene, ona misli da razgovara sa zapovjednikom i proklinje ga. Meho joj govori da se vara i eli da vidi njene oi. Ona ih otvara. Zatim pria dugu priu o izdajstvu vezira u Budimu i sudbini onih veli-kaa koji su bili lojalni sultanu. Neki su ubijeni, drugi, ukljuujui Fatiminog oca, Zaima Ali-bega, prognani u Bagdad, na drugi kraj carstva. Sada je konano sve otkriveno. Znamo na ta


je Kmet Vukain mislio kad je upozorio Mehu i Osmana da budu oprezni u Budimu.

Postoje barem dva druga nivoa, ili ispre-pletena elementa, tipina za Homera, koji se javljaju u ovoj epizodi. Obratite panju na kon-trast izmeu dvije porodice, koje su obje lojalne sultanu. Cifrii kojima Smail i njegov brat pri-padaju, i iji je Meho potomak i uzdanica, su sultanovi tienici, u neposrednom kontaktu s njim, a to je u Bosni uzor lojalnosti. Ovo je u kontrastu sa sudbinom lojalne porodice Zaima Ali-bega u Budimu, van bosanskog centra. Oca i ker su razdvojili izdajnici. Zaimova porodica e izumrijeti. Jedna porodica je homogena i eka je velika budunost; druga je podijeljena i osuena na istrebljenje. Ravnotea i kontrast su jasni.

Drugi nivo je lini i mitski nivo inicijacije junaka. Naravno, on je prastari, ali u ovoj prii dvije ili ak tri faze odrastanja su kombinovane: dokazivanje herojeve vrijednosti kao ratnika, osvajanje mlade i, konano, preuzimanje oeve pozicije kao voe. Izgleda da se u procesima tradicionalnog oralnog pripovijedanja abloni preklapaju u vremenu a u toku stvaranja slojevi prie srastaju. I tako, ako je tka osjetiljiv na nijanse naslijeenog materijala, nastaje veoma sloena i raskona tkanica.


Ponekad se mogu dodati poetne niti i pomijeati sa drugim bojama na tapiseriji. Fatima pria kako je ula za Mehu i kako su joj roditelji odabrali Mehu za mua. Meho to prihvata jer se zaljubio u nju. Na kraju, kada je Osman uklonio vojnike i pridruio se Mehi i Fatimi, Meho mu nareuje da okrene koiju i uputi se s njom i konjima nazad u Budim. Ovo je centralna taka prstena ili, tanije, jednog od nekoliko prstenova. Meho kae da e on odvesti Fatimu kui ona ve sjedi iza njega na konju. On govori Osmanu da je vjeren. Tu nalazimo elemenat iznenaenja jer ovo nije u skladu sa obiajem. Avdo je svjestan toga pa dodaje Ako se njena majka slae. Kasnije, kako emo vidjeti, konzervativni Avdo opet izbjegava krenje obiaja. Tako se drevne vrijed-nosti brane i uvaju u tradicionalnom usmenom pripovijedanju.

Mali ali znaajan prsten zapoinje pojavom koije iz Budima s pratnjom. Centar tog prstena ine Fatimina pria i borba; njegov zavrni krug je povratak koije u Budim, bez pratnje, ali sa Mehom. Ovo je vjerovatno najvanija ezi-poda u pjesmi. Jer sada nastaje odmjeravanje Kanjie i Budima, njegove i njene porodice, i


njihovih sudbina, jedne sa ostarjelim a druge sa odsutnim ocem.

Epizode u Budimu su kontrastirane sa onim u Kanjii ne samo s obzirom na dvije poro-dice ve, kao to je pomenuto, i na velikae oko Hasan-pae Tire i vezirskog dvora u Budimu. Spjev ili pjesma se zavrava tako to Meho pre-uzima oevo mjesto, Fatimin otac se vraa iz progonstva a u Budim je postavljen novi, lojalan vezir, pravedni Jahja-paa. Konano, dvije poro-dice se ujedinjuju na vjenanju Mehe i Fatime.

Fatimina porodica je u dubokom oajanju otac je u progonstvu a kerka i jedino dijete (kao i Meho) silom data hrianskom generalu Petru. Meho i Fatima stiu njenoj kui u pravi as da sprijee njenu majku da se baci u smrt. Uporedite s ovim radost Mehine majke i odu-evljenje ljudi u Kanjii po razilaenju skup-tine, kada se raduju zajedno s Mehom.

Takoe postoje slinosti izmeu dva opisa, izmeu recitala Cifri Hasan-age o Smailovom ugledu i bogatstvu i Fatiminog opisa Zaim Ali-begovog bogatstva kada ona i Meho ulaze u Budim. Meho je opinjen Budimom koji je mnogo vei i otmeniji od Kanjie. Ova scena je arobna, armantna da upotrijebim rije


koju rijetko koristim. Ona podsjea na ue-nje Telemaha i Pejsistrata bogatstvu Menelajeve palate.

U razvoju Mehinog i Osmanovog puta u Budim i njihovog povratka, dvije scene gosto-primstva kod Vuka i Vujadina, hrianskih kmetova, stoje oko scene s koijom u rav-notei sa gostoprimstvom u Fatiminoj kui u Budimu. Prevelika srea kmetova okruenih sinovima i kerima poput Nestora kontra-stirana je s pustoi i tugom Fatimine kue, koja nudi gostoljubivost tunog, oaloenog i ugro-enog bogatstva.

Ali, Meho je doao u Budim da bi ga izdaj-niki vezir priznao za alajbega u budimskom okrugu Kanjie u Bosni. Ovome je dodato, nakon susreta u budimskoj ravnici, dobijanje niahname, dozvole za vjenanje. Tako je Mehin i Osmanov boravak u Budimu, koji su neoekivano odsjeli u Fatiminoj kui, obilje-en zvaninom posjetom veziru, za kojeg Meho sada zna da je izdajnik. Situacija je puna poten-cijalne opasnosti, jer je oigledno da su Meho i Osman u manjini. Ali istina i pravda su na njiho-voj strani, atutoritet Smailove porodice je veliki, a na strah od Bosne i njenog uticaja na sultana, kojeg Avdo paljivo gradi od poetka pjesme,


mora se raunati. Kratko reeno, oni nisu sami a Meho je ve dokazao svoju hrabrost.

Kao to su radosne i sretne scene gostolju-bivosti kod kmetova pomijeane sa porodi-nom slikom u Smailovoj kui, kontrastirane s nesretnim i sumornim scenama u Fatiminoj kui, tako je zlokobni dvor vezira u Budimu kontrastiran sa skuptinom koja okruuje Hasan-pau Tiru.

Tu je, dakle, zavretak veeg prstena koji je zapoeo na poetku pjesme:1. Skuptina u Kanjii2. Meho u svom domu3. Gostoprimstvo u toku putovanja4. Meho upoznaje Fatimu; Meho i Osman

susreu zapovjednika i pedeset vojnika3. Gostoprimstvo u Budimu 2. Fatima u svom domu 1. Vezirov dvor u Budimu

Da li je Avdo svjesno slijedio obrazac prstena? Avdo nikada nije uo za prstenastu kompoziciju, ali vjerujem da postoje razliiti stepeni svjesne umjetnosti. Mehin boravak u Fatiminoj kui u Budimu, slika Fatime u svom domu, proizvod su Avdine mate. To se ne spo-minje u tampanom izvoru koji mu je proitan.


U tom izvoru, Meho ostavlja Fatimu u njenoj kui, predajui je majci, a on i Osman odmah nastavljaju ka vezirovoj palati. Pretpostavljam da je Avdu svjesna punoa prianja navela da stvori scenu koja po svojoj prirodi predstavlja ravnoteu i kontrast sa scenom Mehe u njego-vom domu, iji su samo osnovni elementi bili u Avdinom izvoru. On je svjestan ove punoe i ponosan na svoju sposobnost. Takoe je svje-stan odnosa izmeu epizoda, Meho u svom domu, Fatima u svom domu, iako ih ne bi tako nazvao, niti bi vjerovatno imao ikakvo ime za njih. On koristi samo jedan termin: kititi, ukraavati, uljepavati pjesmu. On varira epizode gostoljubivosti na putovanju do Budima, svjesnim umijeem. Isto ini i sa dvjema porodinim scenama. To nisu mehanika ponav-ljanja unaprijed datih tema. Avdo je znao ta radi kad ih je razvijao; on je razvio sline scene i u drugim pjesmama. Da nije razvio epizodu Fatima u svom domu, prsten bi bio nepotpun. Ona se nije sluajno dogodila; u ovom sluaju samo potencijal je bio inherentan u Avdinom objavljenom izvoru.

Da je Avdo izostavio dvije scene gosto-ljubivosti kod hrianskih kmetova kao u tampanom izvoru simetrija prstena bi bila


oeglednija. Kako stvari stoje, tema Fatima u svom domu mora istovremeno biti i tema gostoljubivosti, to je lako izvodivo. Zapravo, kao to smo vidjeli, Avdo je dobro iskoristio dvije epizode gostoljubivosti, i bez njih bi nje-gova pjesma bila siromanija.

U Meedovievom Vjenanju Smailgaia Mehe postoji jasna prstenasta kompozicija. Avdo ju je stvorio i koristio u umjetnike svrhe kao i da bi stavio u fokus drevne mitske, herojske, drutvene i istorijske vrijednosti svoje tradicio-nalne kulture.

Albert B. LORD

ENIDBA SMAILAGI

MEHA

IPrva rije, Boe nam pomozi! Evo druga: Hoe, ako Bog da. Samo da ga pominjemo esto,Pa e nama dobro pomagati I od svake muke zaklanjati, 5 Muke ljute i dumanske ruke, I svakoga hala i belaja,Jer je gora od svakog belaja,Od zlog duga i nevjernog druga.Bie kie, rodie godina, 10Duan e se duga oduiti,A zlog druga nigda dovijeka. A u kui loe domaice,Od te nema gore kukavice.Nije s mirom muu kui poi, 15Ni sa sobom poves musafira.Sve ga vodi a o jadu misli,Koji e ga jadi zadesitiOd zle kuke na dom domaice.Crne mu je srce od gavrana. 20Kuu pokri, pa nee kapati;enu udri, pa nee lajati. Teko tome ko se enom tue,Kad se sama na pamet ne vue.


II

Ondar, moja skupljena gospodo, 25Sad velimo pesmu da brojimo,I s tom pesmom da se veselimo.Ta je pesma od starog zemana,to su stare radile gazijeI junaci u svakojoj stranci 30Za sjajnoga Sulejmana carstvo.Uzvino se Carstvo Tursko zvalo;Tristo eset imo valiluka.Bosna mu je kljuanica bila,Kljuanica i zlaeni kljui, 35Od svakoga dobrog pouzdanja.Ondar se je londa pokupila,U Kajnidi u pjanoj mehani,A e se je vazda nauila.Na toj londi trideset begova, 40Sve glavnije od eher Kanide,Age carske dvades i etiri.Uvrh londe Hasan-paaTiro,Pored njega pedeset delija.Pokraj Pae, sa lijeve strane, 45Ajan Omer, od Kanide dedo;Pokraj Deda dva dizdara carska;Kraj dizdara Cifri Hasan-aga;Do Hasana sindrak Mehmed-aga;


Mijo sinak hadije Smajila, 50A sinovac Cifria Hasana;Naokolo buljukbae carske;Pa napored seli bajraktari.Sve posijo ajan do ajana,A sve sijo akran do akrana, 55Bezi carski jedan kraj drugoga,Age carske ured z begovima,Bajraktari jedan kraj drugoga,Hasan-paa i delije njimeNavrh londe meu penderima. 60Usred kola meu beglerima,Vino slue do dva bajraktara:Jedan bee kanidkog ajana,A drugi je njihnoga dizdara,Deli Hasan i Deli Husein. 65 Pod pazuho dre jaretine,A u desne ruke litrenjae.Sve naizred pojahu glavare,Hasan-pau i prvjence carske.Kako kojem ae dodavahu, 70Ruke svoje pod kuak turahu,Age svoje iram inijahu,Da him age slae piju pivo.Dok se age vina napojile,Pa vinovske ae poturili, 75Jer him vince ulilo ulice,A rakijske taze dofatili.Kad se vino smea i rakija,Rakija je vazda eglendija.


Age klete i begovi carski, 80Muhta nita bezi ne bijahu,Ni odela kakih im je drago,Ni oruja ni sablji gadarki,Ni gotovi u depove para,Ni gotovi konja ulehana, 85Ni na glavi carskije kalpaka,Ni zlatnije carski elenaka.Otvori se sohbet po mehani.Poee se falit Krajinici:Ko je vie dobijo mejdana, 90Il za sebe il drugoga koga,Il za kaka pau i vezira,Il za svoga cara estitoga;Ko je bolje hudut rairijo,Ko l njemakog roba zarobijo, 95Ko l z evojkom druga oenijo,Ko je boljeg konja podhranijo,Ko je boljeg sina podnivijo,Ko je bolju erku odgoijo,Ko odjela bolja nabavijo, 100Ili dela, ilsilah-oruje,Ili sablju ostru na rebrima;Neko svoje toke na prsima,Neko konjski takum i orue.Poee se falit Krajinici: 105Ko se s kojom curom oenijo,Oenijo, il se ko eniti;Ko je odak bolji od kojega,Ko jej unak jai od kojega.


Poee se podizat kalpaci, 110Zlatni urci turat na ivije,Otre sablje preko bedre dvije,Bijele se palahati brade,A sjajati na elo zerdavi, Mladijem se crne oi mutit, 115Povrh ela atreti elenke,Svak poneto i poneto falit.Neko erku, neko seku fali, Neko fali od brata devojku.Eglenie ta ko begenie. 120Tu je vie od ezdeset agaI od dvades bega kanidkije, Osem pae i osim delija.Koliko je gledat po agama,Nit mo znati koji bolji bee 125Ili stari bolji od mladije;Nit su mladi bolji od starije.ovde krupne, zlatna odijela,Glave krupne, a oi im crne,Sva gosposka ispod oi lica. 130Na svakom se atri jagodica,Ka u bai urevska ruica.Oka mrka a ela iroka,Na glavi him carevi kalpaci,A za kalpak careve elenke 135Lica bela a zlatne elenke,A sa glave kose kurijake,Oko vrata kolerovi zlatni,Svi pod grlo na kanat spueni,


Sve kanati od eenog zlata; 140Svim na prsi toke oluklije,A na plei mljetake dolame,Na stareve mavi i zelene,A na mlade bele i crvene;Jednake him na elo zerdave, 145Sve dolame zlatom izvezene,Zlatne grane uz plei junake,A uz mike guje ispletene;Pod grla him glave savedene,Bi rekao kao da su ive; 150Jednaki him na srce silahiI orue jedno u silahu;S puaka him jednaki etovi,Sve etovi dragi kamenovi,A karike od eena zlata; 155Na bedra him edegske akire,oha mrka, a preuto zlato;Uz listove grane zlatne sjaje,A uz bedre guje opletene,Pa pod silah glave sastavljene; 160Pro bedara sablje okovane,Balaci him od eena zlata,A krne him u srebro skovane;Otrovane dide pored aga,Bi rekao da je gora ajna. 165 Zar se nije lasno veseliti?Konji svoji, svako dobro svojeNit haraa, niti kakog danka,Niti ruku mislu ni veeri.


Svaki kmete ima i ivije, 170U ruznice para gotovije.Ko ve nije pa bi hi vidijo,Zaklo bi se da su paalije.Postarije dvore bajraktari,Na vitke se sablje poduprli, 175

Ba ko lale cara u divane.Kad pogleda londu na okolo,Ima l iko bolji od kojega,Sve ostavi, jednoga prestavi:Mehmed sinak Smajil-alajbega. 180Eh, tog lica u toga sokola!Momku nema jo dvades godina.Bi rekao, pa bi se zakleo,I njegova obadva obraza,Billah tepih, ka da sunce sjaji, 185A i ela grije meseina.Crn mu perin bijel vrat prekrijo,Ko da mu je crn gavran zasijo.Majka nema ve njega jednoga.Kolko mu je perin odgojila, 190Pa mu ture pro ela svezala.Na glavi mu fei mededija,Preko fesa mrke ture klete,Mrke ture Smajilova sina.Sve mu grane majka zakitila, 195Sve su grane od bisera sama.Mrkog oka ba ko u sokola,Zuba sitna ba ko u avola.elo mu je kao hamajlija,


Vee su mu kao pijavice. 200Poleele s oi trepavice,Pokrile mu dvije jagodiceBa ki ono krilo lastavice.Brade nema, a nema mustaa,Bi rekao da je belogorka. 205Na deaka mljetaka odela,A najprije burunduk kouljaVie zlatano svilena platna,Pa poslije pletena eermaNit je tkata ni ekiovata, 210No od suha ispletena zlata.Na dolami kud su vovi zlatni,Kud su vovi, sve su gajtanovi;Zlatne grane na etiri strane,Uz miicu uz ruku desnicu, 215Kolika je u mometa ruka,Kolko dobra ovda u junaka,U junaka preko tankog pasa.Na etetu bijele akire,Od bijele mljetake kadife, 220Sve u zlato isto izvezene,Uz bedre mu guje opletene.Vas se sjaji kao meseina.Dva traboloz-pasa oko momka,Preko pasa pletena silaha 225Od pletena venedikog zlata.U silah mu dvije mljetke maleObadvije bez kremenja pale,Cipcijele u zlato skovane;


Onici im kamenovi dragi. 230Ono gore to se dri rukom,Svi vratovi u biser skovani.Ademka mu do lijevog kuka;Vas je balak od dukata uta,A krna joj u biser smotana. 235Kostura joj od zehera ljuta,Preko bedri momku preturena,Bi rekao da spavae guja.Momka zlatne toke zagrlile,Zlatne toke od etiri oke; 240Dva kanata do bijelog vrata,U njih ravna pola oke zlata.Na njih oba jedno slovo pie,Ti kanati od cara poslatiAlajbegu hadiji Smajilu 245I njegovom roenome sinu,Jer je na toj kui alajbegstvo,Tamam eteres i sedam godina,Pod fermanom sjajnog Sulejmana,Pod fermanom i ulefom carskom. 250Od tog bega nema starijega,Niti pae, pa niti vezira,U bosansko sedamdeset grada,Niti take ima odakzadeKa hadije Smajil-alajbega 255I njegova brata Hasan-aga.Oba starca nemaju nikoga,Bog da uva, sal jednog Meina;Nit imaju eri ni sinova.


Kad pogleda kolo na okolo, 260To je dete kolo zainjelo,Cipcijelu londu u mehanu, njegovijem licem gosposkijem,Ba ko ena pitu u tevsiju,Il kajganu na svome tiganju. 265

Kad pogleda Hasan-paaTiro Turin dobar to ga takog nema Kad to kolo to je naokolo,Svi napored veseli junaci:Sve veselo sjede i besjede, 270A hadijin Mehmed neveseo.Bijelo je lice poruijo,Crne oi preda se turijoKao da je u kopao baba,Il amidu Cifria Hasana. 275Dvije ruke pod silah turijo,Pa gledae ka da umirae.Niti vina pije ni rakije,Ni duhanske tegli tumbeije,Niti kake ima lakrdije. 280A to nije dobro pomisliti,A kamoli s okom pogledati,Takog zmaja od takoga baba,Sal jednoga meu oba starca,Pa i njega viet nevesela. 285 Prepade se Hasan-paaTiroDa se nije soko pobolijo,Da utuli kuu alajbega,Da polomi sve Krajine krila,


I samome caru stambolskome, 290Pa se sade paa uzmuijo.Nit ga more gledat nevesela,Nit ga pita meu beglerima,Da mu dete svoje kae derte,ta li mu je i kako li mu je. 295Hasan-paa s koi na nogama,Pa doziva Cifria Hasana:Malo k mene, Hasan-aga, prii,Da te dvije lakrdije pitam.Hasan-aga k Hasan-pai doe, 300Pa kraj njega sjede do koljena.Hasan-paa aplje Hasan-agi:Hasan-aga, zlaena elenko!Moje srce pue u lubinuGledajui tvojega sinovca, 305Mehmed-agu hadije Smajila.Sve veselo, a on neveseo.Sad otidi, sedi kod Mehmeda!Nemoj njega odmah zapitati,Da se momak za me ne osjeti, 310e sam zato tebe k mene zvao,Da na mene hator ne ostane.Ondar Hasan-pau posluao.Hasan-aga sjede pokraj sina,Kod Meina hadije Smajila. 315ae klete naokolo lete;Piju age, ni brige him nije,A ni ko se tome ne seaeto ta linos bjee nevesela.


Poto svega ima i svaega, 320to e momak biti neveseo?Dokle pola od sahata proe,Cifri Hasan skoi nanogama:Malo, pao i redom begovi,Da me malo sabur uinite! 325Svi stadoe, agu pogledae.Cifri Hasan sede na koljeno,Pa sinovca Mehmeda pita:MojMehmede, moj obrazu svetli,to to, sine, sedi neveseo? 330Meu carskog Hasan-paa TiraI carskije pedeset delija Osem to je aga i begova,I ta ima carski buljukbaa,Koliko je, sine, bajraktara 335Mili sine, meu nama svijemNijednoga nevesela nema,No svak neto i poneto fali;Neko sebe, a neko paripa,Neko sebe, sine, i paripa, 340Neko sablju, a neko oruje,Neko ko je hudut proirijo,Neko, sine, roba zarobijo;Neko fali dobro s oeni jo,Neko fali kako e se enit, 345Neko, mijo sine, sina fali,Neko fali erku, neko seku,Neko fali od brata evojku,Svi veseli, nevesela nema,


A ti, zvezdo, to si neveseo? 350Ali ti je alos, Mehimede,to mi stari mlogo doivjesmo,BaboSmajil i amida Haso,Da ti, sine, stari ne dosade?Vakat sada to e brzobiti. 355Ko god ivi, on e umrijeti.Mehimede, moj obrazu svetli!Ili ti je nestanulo para,U sokake ili u kafane,Mijo sine, meu jaranima, 360Il u bai meu devojkama;Ili ti se oha poderala?Na pleima roba svakojaka,Neka dibna a nekakadifna.Pa te neko prekoreo, sine? 365

Kad je uo Smajil-agi Meho,ta mu Cifri Hasan-aga pria,Sokolsku je ispravijo glavu,Grahnue mu oi sokolove,Na obraz mu rascafee rue, 370Uz obraz mu liu plamenovi,Ka bujali duvak na evojku.Vako Mehmed adu besedijo:Ado Haso, sramota je ivaDa to Mehmed misli Smajil-agi, 375Da li su mi stari omrznuli,I da l mislim da su doivljeli!Zna Bog, ado, i Krajina zna de,Tebe, ado, i mojega baba,


Na dan dvorim tri-etiri puta: 380Jedan, ado, kad sabah klanjate;Jedan kadno kuluk ruak bide;Jedan, ado, kad s londe doemo.Pred vas sveem pro srdaca ruke.Po polu vas od sahata dvorim, 385Ka nevjesta skoro dovedena,Koja mua il evera dvori,Ili oca njezinoga mua,Il ka lala cara udivane.Svi rekoe da je to istina, 390Da takoga itadije nema,Da uini itat baba svoga,I amidu Cifria Hasana,Vego Mehmed, a drugoga nema.Sramota je priat, Hasan-aga, 395Pitati me je l nestalo para,U kafane meu jaranima,I u bae meu devojkama,A ja para imam na gomile.Boom pomo, a u carsko zdravlje, 400Pa u zdravlje baba Smajil-age,I u zdravlje ada Hasan-age,-Da hi jedem, pojes hi ne mogu,Da hi pijem, popit hi nemogu,Da hi dorat hoe mete zobi, 405Ni dorat hi pozobat ne more.to me pita za moje odjelo,Da l je na me svita opanula,A na mene svite svakojake


Broja ne znam, pa hesapa ne znam 410U sepete i u sanducima.Koliko je u godini dana,U neelji po svaka dva dana,Bi se mogo preoblait, ado,Sva odela od svakoje ruke, 415Konja dobra, a dobra oruja,Nita, ado, ja eljan nijesam.Kad me pita to sam neveseo,Dok je mene i od mene traga,Ja se nikad veseliti neu. 420Sve u zdravlje stara baba mogaI amide Cifria Hasana.uje, babo, ta zbore begleri,Age carske, pa i buljukbae,Pa svi nai tanki bajraktari, 425Neko vrsnik, a neko postari, Valja pravo da mlaije nema,Od godina od mene Mehmeda.No posluaj, Cifri Hasan-aga,im se fale u mehani Turci: 430Neki kae, etu podizao, Neki kae, u etu hodijo,Neki kae, podizao vojsku,Neki kae, u vojsku hodijo,Neki kae, hudut rairijo, 435Neki kae, mejdan zadobijo,Neki kae, roba zarobijo,A ja, ado Cifri Hasan-aga,Sve u zdravlje Smajil-age babe


I amide Cifri Hasanage, 440Ja ne znado to je etovanje,Pa ne znado to je vojevanje,Pa za mejdan ni pomena nema,Hudut irit ja ga ne poznajem, Niti znadem kuda je granica, 445Ni kuda je mejdanite staro,A kamoli sisti pro huduta,Robit roblje, te oenit druga.Da sam muko, tu junatva nema;Nee se re da sam muka strana. 450Vie nita ja pofalit nemam,Bez da svuem muku eisiju,Da obuem ka na se evojke. Brade nemam, a nemam ni brka,Perin mi je ka i enska kosa, 455Vezak vesti, a preslicu presti.Nek svak ree da sam enska glava!Mehmed-agu slua Smajilova,ta no Mehmed adu besjedae.Mehmed ree: uje, ado Haso! 460Vi obadva nemate nikoga,Bez sal Boga i mene jednoga.ekaj, ado Cifri Hasan-aga,Dok se naa ene rasturati ,Londa naa, do kara-akama 465Ovu londu razvaljivat neu.Kad poemo ka naemu dvoru,Na dvorove hadije Smajila,S tobom poi do mojega baba,


Vi na sebe avdes udariti, 470Vi obadva, i ja ured s vama,I na akam nijet uinjeti,Po akamu dovu izuiti,Vi obadva sednut na ilteta,Hasan-aga, jedan kod drugoga, 475Ja ka to sam nauijo, ado Taj obiaj razvaljivat neu Stat na noge, pa vas pridvoriti,Ado Haso, veerati neu!Niti mogu, ni u veerati, 480Ni ja ove trpet prijekore.Svak se fali, a ja nemam ime.Svega imam, tek mi ne da babo,Ni ljudima, ni e sa ljudima.Pred ljudima ni spomena nema! 485Ado Haso, sis u do podruma.Opremiu kosnata dorina,I na njega turiti takume,Svitu doru ba ko o Bajramu,Kad ga z babom spremam u damiju. 490Na mene je dobra eisija;Nita bolju ni traiti neu,Samo uzet sa ivije luntru,I z bedema didu kostolomnu,Mome konju sesti na srijedu, 495Pa po noi od Kanide krenut,Mome doru dizin poputati,Primai mu tumbak uzengiju.Dorat mahnut ka i vihar gorom,


Ponijet me kuda mi je drago. 500Uvjeri se, ado Hasan-aga,Granicu u pregaziti carsku;Ustavljat se neu u esarsku,2Hasan-aga, ni zemlju Madarsku,No u proi u Kara Bogdansku,3 505Najjaoj se sili prijaviti,U Bogdanu Petru Deneralu,to sam sudi, a sam rasuuje.Take sile u svijetu nema,Ni takoga pod njime putalja, 510Niti take sablje u junaka,Ni ko Petar guje za Turaka.Niti cara ni esara pita;Kud goj hoe on podie vojske,Regemente i ordije svoje, 515Smajil-babo, koliko mu drago.Dosta ima, pokupiti more,Udariti e je njemu drago,Vojska bojna, komanda njegova,Gotova mu hrana i debhana, 520Gotovi mu bojnici topovi.Kad saenjem dora do BogdanaI do dvora Petra Denerala,Onda u se s konja razjahati Na mene su toke i elenke, 525Poznaju se e su od Turaka.Ja u Petru ulje u dvorove.Poznae me Petar Denerale,e sam sinak Hadi Smajil-age,2 esarevina Austrija.3 Karabogdan, Karabogdanska Moldavija.


Po tokama i po elenkama, 530I pod grlo zlatnim kanatima,I u njima ime Mehmedovo,Milog sina hadije Smajila.Kad me Petar vidi Denerale,udie se to sam doo tamo; 535Da l me k njemu opravijo babo.Nije ala lice baba moga, Sve duvelje za mog baba znaju,A Petar e na noge skoiti.Sjedei me doekati nee, 540Jer je sila od dobrog odaka Po tome se poznaju odaci,I najbolji u boju junaci,I najbolje vojne vojskovoe.Oni sebe vazda ponizuju; 545Ko se nii, njega sam Bog vii. Ja mu s vrata Dobro jutro! vikat,A on mene: Dobro dolo, Meho!On mi ruku, da se rukujemo,A ja njemu postupiti ruci, 550Da ga ljubim kao starijega,to mi dinu podnijet ne more,Ali ste me primorali, ado.ta je ovo sa Mehmedom bilo?Mislit Petar, pa se zauditi. 555On je carskog prvog kahrimana,Gazi turskog Smajil-alajbega,to s u sedam uo kraljevina.Rata nema e nije dospijo;


e je doo, svud je pobedijo. 560Na njihnoj je kui alajbegstvo,Pod fermanom i iradom carskom,Iz dan u dan etrdes godina,Sedam vie od etrdes ravno,to na njega, to na Hasan-agu. 565Ta je kua sveta u Kanidi;Iz te kue vazda u vijeku,Iz te kue izdavanja nema.ta je ovo od Mehmeda bilo,Te je izdo baba i amidu? 570S rukom e me Petar zagrliti,Pa me pitat, jo me poljubiti:to Mehmede, sine alajbega,Gazi bega hadije Smajila,Jo nijesi, sine, ni odsijo? 575Od tebe sam sejir uinijo.Pitam tebe ta je s tobom bilo?Je l ti babo u ivot junaki,Je l u ivot ado Hasan-aga?Jeste l zdravo i od Boga mirno? 580Kako vi je kanidka gospoda?Kako vi je Hasan-paa Tiro,Paa carski, cele Bosne krila?Vojujete i etujete li,Pro huduta niz esarevinu? 585Palite li sela i palanke?Robite li lijepe Madarke?enite li po Bosni Bonjake?Ja u Petru rei Deneralu:


Babo mi je, Petre, u ivotu, 590Babo Smajil i amida Haso.Zdravo jesmo i od Boga mirno.Dobro stanje nije meu nama.Oko toga to me sada pita,etuje se, tke drugi ljudi, 595Vojuje se, tke drugi ljudi.Kad je eta, idu buljukbae,Kad je vojska, ide Hasan-aga.Isti mora, begstvo je na njega.Pa se jesam njima zavadijo. 600Sve se falu u mehanu ljudi,Sve akrani, sve moji jarani...Starijima zamerati neu,No se ljutim na mojega baba,I na ada hiljava Hasana. 605 Nit na emu, Petre, nauie,Ni u etu ni stojeu vojsku,Ni da znadnem to je etovanje,A kamoli, Petre, vojevanje,Niti znado e se mejdan djeli, 610Ni kudar su esarski gradovi,Niti znado e su pristanitaNa tom moru od esarovine,Ni zelena polja pokraj mora.Bez ostadoh kao enska strana. 615Reko babu, i ostavijo ga.Bogu jemin, Petre, uinijo.Boa vera koja varat nee,Nebo e se zemljom sastaviti,


A ja tebe neu prevariti, 620Da me uzme u tvoje dvorove,Ali, Petre, do kolena tvoga,Da pijemo ka dva brata mila,Da mi ne da da kom bidem sluga,No da sam ti tvoja desna ruka. 625Sve u s tvojom kalauzit vojskom,Ja najprvi, pa ti iza mene.U nad Boga vodiu ti vojsku,Bosnu gazit a harat palanke Sve to dinu podnijet ne more 630Roblje robit, a sijei glave.Z evojkama enie Bogdance,Sa glavama kitit bedemove.Bog e viet, a viet Krajina,Kakvoga si nabavijo druga, 635to ga nije niko nabavijo.Sve to e mi Petar uiniti,Pod levo me turiti pazuho.Kad ja bidnem njemu povodnica,A on moja tvrda uzdanica, 640Ne e kao babo i amida,No ka sivi soko od sokola.Prevodiu vojsku od Bogdana,Karavlaku4 i Karabogdansku.Na Bosnu je vau navaliti, 645I mlogo vi crna jada dati.Petar e me dobro prifatiti,Konja moga turit kod njegova,Kod njegova dinovna putalja,4 Historijska pokrajina u Rumuniji.


Koji nosi pod kolane krila. 650Videete to su muke ljute!Kad to uo Hasan-paa Tiro,Niz obraz mu suze poleee;Stau mu se suze niz obraze,Kao biser niz bijelo platno. 655Pa pomisli: Vaj do Boga Jaka!ta uinje babo i amida,Meu oba jednog jedihnika,Da upute, prema sebe grdni,Stari ostat bez nie nikoga? 660I to bismo s jadom oprostili,No je crnje Smajilova sina,Da svoj Bosni on oblomi krila,Da na Bosnu crno delo poe,Vijes tuna po cijelom svetu 665e se srui kua alajbega,Izda otac i amida sina.Sad emo him zala doekati.Sad e za njim propanut Krajina,Pa za njome propas carevina. 670ala nije Hadiu Mehmede,Vako dete od onakog baba,to ga vie rodit majka nee,Nit ga rodit, nit ga je rodila.Hasan-aga kad uo sinovca, 675ta mu soko meu age pria,Frknue mu suze sa oiju,Stoie se niz bijelu bradu,Ba ko biser ni bijelu svilu.


Stari skoi, pa rairi ruke, 680A zagrli sina zmajovita.Pa ga ljubi meu oi vrane,e se sivi sokolovi ljube:Moj Mehmede, moj obrazu svetli,Zar bi ti to, sine, uinijo? 685Zar bi nae oi izvadijo,Ihtijara baba i amidu,Tvoju milu ostarjelu majku?Babo ti se tri puta enijo,Babo triput, amida etiri. 690Bog ne dade evlad nijednomeBabu tvome hadiji Smajilu,Bog da uva, sal tebe jednoga,A ja, sine, nemam nijednoga.Mi obadva ruke sve etiri 695Savili hi oko tebe, sine.I dan i no Boga uurimo,Te na tebe mandat Al-Otmana,Ferman z begstvom da na tebe proe,S nas dva stara na tebe mladoga, 700Da se naa ne utuli svea.Ne moremo, sine, doekati,Da ta hasret s oima vidimo,Da ti carsko alajbegstvo damo,Da pred trides buljukbaa poe. 705Doekamo da te oenimo;Molimo se Bogu da vidimo,Sine mili, oba sa oima.Kad bi, sine, u Boga videli,


Da na tebe alajbegstvo proe, 710I da ljuba prema tebe doe,Da pridvori men i baba tvoga,Da umremo ne bismo alili.No ti jedan hasret meu nama;Kako bi te, sine, pregoreli? 715Dobar ponos, dobro izdranje,Alajbegstvo muno vojevanje.A ti, sine, u dobro porasto,Jo si djete ljeta malehnije,A Krajina zadrta haljina. 720Nije ala trides buljukbaa,Za svakijem po hiljada ljudi,Sve birana krvava junaka.Zadrte su unurske delije.Lako nije njima ugoditi. 725Ti su ljudi svakojake udi.A ti, sine, kad si se rodijo,U ilte si glavom udarijo,Palo ti je elo preko zlata,Kosa ti je u biser snizata, 730Iz majina od bisera krila.Mili sine, kad si se rodijo,Na svaki grad u celoj Krajini,I u Bosni i Hercegovini,Mijo sine, i Unurovini, 735Na svaki grad pukli su topovi,Dohodili age i begoviNa veselje mene i Smajilu.Eto aga; sve to, sine, znaju,


I sultanu haber uineli; 740I sultan je ferman opravijo Babu tvome i mene, amidi:Obojici estitam vi sina!Dugoveko dobro se nosijo,I na njega pala gospotinja, 745Ka na baba i ada Hasana!Njesmo, sine, tebe naenuli,Nego ime Mehedije carskog,Mehdija je ehul-islam carski.Da bi vie doivijo, sine, 750Doveli smo tri dojilje bili,Tri dojilje pored tvoje majke,Da bi li te vie podhranile,Da l bi bolje rasto u vremenu,I poviu zadobijo snagu. 755Nijesmo te mogli doekati,Da podraste amidi i babu.Dojile te etiri dojilje,Prva majka, pa tri iz ostatka.Iz dan u dan etiri godine, 760Kada su se naravnile, sine,U nad Boga ti dobro poraste,Ka i drugi od osam godina.Onda smo te u mejtefu dali,Doveli ti na noge imama. 765Nijesmo te mogli pregoreti,Iz dvorova u mejtef spremiti;Na domu te imam nauijo.Uijo si do osam godina.


Da s uijo jo devetu, sine, 770Ti si mogo hafiz iskoiti.Onda smo te makli iz mejtefa.Kad ti dvanes godinica bilo,Opet ferman od Stambola doe.Men i baba Smajil-agu pita: 775Smajil-aga, kako ti je dete?Oe l pripsat sinak na babajka,Na babajka i ada Hasana?Mi smo caru tebe pofalili:Padiahu, ljubimo ti ruke, 780Prilika je da e dobro biti.Od nas nee mlogo poturiti.Kad trinesta nasta ti godina,Dode, sine, ohadare carski,S mabejina cara Sulejmana. 785Doveo ti misirskog dorata;Kupijo ga u misirskog aha.Krila zlatna, griva do kopita.Tad je bijo u drugoj godini,Kolko drugi od sedam godina. 790Takum graen u Afganistanu,Prem dorata kada bi porasto.Sedlo mu je od merdana celo;Sve je sedlo ozgo opleteno,Sve od suhog zlata eenoga. 795Osmanlijska ega ispod sedlaNije, sine, ka i druge ege,Nego svila iz ami-erifa,Da na sapi ne pilji dorata.


Zlatno sedlo i zlatni rahtovi. 800Na dora su svileni kolani;Do tijela misirskog dorata,Meka svila da ga ne premilja.A ozgo su u biser skovati.Viet e hi, ako Bog da, sine, 805Kad alajbeg bude pred Krajinom.Od tog dana tebe devetnesta,Mili sine, ka si se rodijo,A doratu danas je deveta,Kako ti je na dar atisao, 810Mili sine, dorat sa takumom.to se devlet mogo domisliti,Sprem takuma i sprem domiljenja,Taki ti je takum opravijo.Mi smo dora od tebe sakrili, 815Jandal smo mu podrum naineli,I kod njega vie konja nema.U podrumu dvije hizmeije,I etiri goru vielice,No cijelu kod dorata tvoga. 820U podrum ga na noge pojaju.U dvadeset i etiri sataTimaru ga po etiri puta.Ne timaru ka to konji drugi,No arafom od svilenog platna. 825Kolko ti se dorat uhranijo Nit vidijo sunca ni meseca,Mijo sine, za devet godina Pa podigne ule sa dorina,


Koliko mu oluk sapi vrtu, 830Kako mu se dlaka podkratila.A avla se na nokat bacila,Da na njega muha pane crna,S krilom bi se sa konja satrla.Dorat eka tebe, Mehmed-aga, 835Kada bude beg alajbeg bijo,Carske vojske i bae voditi.Dolo ti je odijelo, sine,Od sultana na dar radi baba,Rad hajtara oglaenog baba, 840Tvoga, sine, hadije Smajila,Baba tvoga, mila brata moga.Ta odjela to su dola za te,Te su toke samo od bisera,A ta svila iz ami-erifa. 845Na dolamu i edeg-akire,Vie zlata nego svile same,Na sve strane rasturene grane.Sablja ti je dola ademaka,Maksuz, sine, za te nainjena, 850Od ademskog ljutoga elika.U ljuti je zeher okaljena,Koja ljute see pancijere.Krna joj je u biser vezena,Balak cijel od alem-kamena. 855Pa kad se je sablja nainela,Sablju su ti na Meu spremili,Meanskom je dodali delilu,Te je ehu dao abenskome.


eh joj ajet metno iz Musafa, 860Uza sablju te ga preuijo.Ko je nosi loe biti nee.Pred njim e se straiti logori,U Mei joj ime naenuli,S carskom dovom, Hadi-Ademunku, 865e j u Adem za tebe graena,A na Meu na hadiluk bila,Pa se zove Hadi-Ademunka.Ko je eka, njegova je muka.Na balak joj tri muhura carska, 870I dva, sine, eha abenskoga.Kalpak-kapa to je tebe data,I na njojzi dvanes elenaka,Nit u mene ima, ni u baba,A kamoli u koga drugoga, 875Sal to ti je sultan darovao.To odjelo, tvoje i dorovo,To oruje, tvoje i dorovo,S elenkama, tvoja sablja kleta,Da mu zbije kimet na gomili, 880To bosanskog dobrog vredi grada.Pa zar bi to, sine, uinijo,Da ni baba ima ni amide,Iznad cara i njegova ana?Zna li baba tvoga, alajbega, 885Za dvadeset i sedam godina,Bez promene alajbeg je bijo,I vodijo trides buljukbaa,Ratovao na svakoju stranu,


Pripomogo svakom muslimanu, 890Pored toga caru estitome,Carski obraz svuda otvorijo,Svoje ime svuda osvjetlao.Svud je ime s tvoga baba, sine,Pripoznato pa i odobrato. 895Kad ti babu kosti ostarae,Ne moga se drat na labuda,Ni zengije z dvije noge stezat,Ni ampare dizat na havaje,Sabljom sei ko je nauijo 900Koliko je dobijo mejdana,Toliko je dobijao rana.Sine, kada stie u godine,Stare noge ne jau hajvane,Stare ovde ne delu mejdane, 905Stare ruke ne sijeu glave,A najvie ovda ostarela,Staro tjelo sablje ne podnosi,Otrovane, sine, od dumana.On ostaro, a ja jko stigo, 910Tvoga doba, i malo postari,Tvoj babajko, moj brat, Smajil-aga,Opremi se Mei i Medini,Da na sebe hadiluke svri.Puta bradu i ode na abu, 915I hadiluk ko hadije svri.U Stambol se svrnu k padiahu,Javijo se u pajtahtu carskom.Car estiti bujur uinijo.


Padiahskoj ruci poletijo. 920Car ga z dvije ruke zagrlijo,Na hadiluk dao estidbinu:Moj alajbeg, mumbare ti aba!Sunce nae, a i tebe carstvo!Dro ga je cijel mesec dana, 925A babo se caru poalijo:Nije, care, za me vojevanje;Nijesu mi ruke za mejdana,A ni ovda za ljutije rana,Nit je moja ruka za mejdana. 930Mrtve ruke ne sijeu glave,Mrtve noge ne delu mejdane,Sunce nae, ni jau hajvane.Ja sam Meu tavah uinijo,Od svata sam tobe uinijo. 935Piti vina ni rakije neu.Lagat neu, ni se kleti krivo.Sidet mogu i gospodovati,Sa pomoom Boga velikoga,Sunce nae, sa vaom hajir-dovom. 940Moje sa mene makni alajbegstvo,Sunce zlatno, kome ti je drago!Podaj mu ga ka i to si vlasan!Padiah mu ne do pomenuti,Bez kad sina nejmo pristignuta, 945Ondar z brata nek ode na brata.Kad je doo sa abe hadija,I sa njime tatar Al-Otmana,I s tatarom paalija carski,


S moga brata hadije Smajila, 950Na me carsko begstvo preturie,I carev mi ferman preuie.Evo mi ga danas u nedrima.Pod fermanom sjajnog SulejmanaAlajbeg sam za dvades godina. 955Sad zalazi dvadeset i prva,A ja ima etiri godine,Ka hadiju molim baba tvoga:Aman brate, hadija Smajile,Mahzar spremi caru estitome, 960Nek sa mene skine alajbegstvo,Jer su meni kosti ostarale!Ne mogu se drat na hajvana,Niti s vojskom isti na dumana,A kamoli mejdan dijeliti, 965A ni ostre sablje podnositi,Da kripaju po tijelu mome.Staro tjelo sablje ne podnosi.Osobito to sam ostarijo;Mozak mi je pao po grkljanu, 970Poela mi pamet opadati,Mudro kader nisam govoriti.Sve me moli Hadi Smajil-aga:Malo sabur, brate Hasan-aga,Da l bi Bog do i srea od Boga, 975Meu nas dva da nam stigne dete,(Sa tvog baba i amide Hasa)S nas obadva nek bude na sina,Da ne manjka sa naega dvora


Alajbegstvo, i ta ferman carski, 980I ta berat sjajnog Sulejmana.e je berat, tu je pomo Boa;Na onoj su kui berieti.Bogu uur i danu ovome,Kad dva starca iekae sina, 985Da sa nas dva alajbegstvo proe,S nas obadva na tebe jednoga.Sad je nama, sine, olakica.Sad neemo begstvo preturati,I u Stambol tebe opravljati, 990No je emer doo od sultana,U Budimu utugli veziru;Tu je ferman carski sa emerom;Kad se ene begstvo preturati,Valja tebe do Budima sisti, 995Do naega dobrog prijatelja,U Budimu carskoga vezira.On e s mene alajbegstvo primit,A na tebe mandat preturiti.To je nama dobar prijatelju. 1000Bogu uur kad to doekasmo!Ja u, sine, sada ustanuti.Eve oe, zlatna krila naa,Hasan-pae, carskoga veila;U njega su etiri atipa, 1005to se pro njih povru devapa,U Stambolu caru estitome.Paa e nam mandat nainiti,Potpisat ga pedeset delija,


A eve nam na iskupu aga. 1010Srea, sine, i moja i tvoja.Neemo hi zvati na mehalu,Da se skupu da muhure turu,No evo nam skupljeni glavari.Po potpisu i emeru carskom 1015Sve e age muhur pritisnuti,Hasan e ga paa potvrditi,Pa ga tebe u njedarce dati.Pa dovee, kad se rasturimo,Kod tvog baba na dvor otidemo, 1020Smajil-age, carskog alajbega,Kazat u mu u emu su stvari,Starijemu poleeti k ruci.Nek te babo ka Budimu spremi,Da na sebe alajbegstvo primi. 1025To je Cifri reko Hasan-aga.Svi rekoe na mehalu Turci:Bogu uur ka i to je kadar,Kad babova doekasmo sina,Da pred nama nosi alajbegstvo! 1030

Hasan Cifri skoi na nogama,Hasan-paa emer uinijo,Poskoie etiri atipa,Mandat gradu hadijinu sinu,Da prelazi s oca alajbegstvo, 1035I sa oca, i z brata njegova, njih obadva na Mehmeda mlada.Odmah aren mandat nainee,Potpisa ga pedeset delija,


A ezdeset aga kanidkije, 1040I etiri kanidka ajana,Dva dizdara, dvanes buljukbaa,I dvadeset turski bajraktara.Po mandatu turie muhure.atibi su mandat nainili, 1045Delije su potpis udarile,Sva gospoda turajli muhure.Hasan ga je paa potvrdijo,Cifriu ga dodade Hasanu,Cifri Hasan svojemu sinovcu, 1050Mehimedu, hadijinu sinu.Hasan Tiro, paa turski, carski,Tu je paa dovu uinijo,Paa dovu, a svi Turci Amin!,Za hajirli pute Mehmedove. 1055Sreite mu estitae pute:estiti ti, sine, puti bili,I iroki dok u Budim side,Bez nikake tvoje glavobolje,I na sebe primi alajbegstvo. 1060Sretno tebi ka i babu bilo,Ka i babu i amidi tvome!E, da Bog da, uinijo, sine,Gazaluke, ka to ti je babo!Za se dobar spomen ostavijo, 1065Sa su krila ira po Krajini,Poleeli ka s tvoijem babom!Dumani ti pod nogama bili,Ka dorove avle i potkovi!


Uinijo to si naumijo! 1070Sivi soko na noge skoijo,Hasan-pai ruci poletijo,Gazijsku mu poljubijo ruku,Pa amidi Cifriu Hasanu,Dva dizdara, etiri ajana, 1075I starijeg bega svakojega,Pa starijeg bau i bimbau,Pa starijeg svakog buljukbau.Bajraktari rairie ruke,Sokoli se grle sa sokolom. 1080Tadar srea bee u Turaka,Te hajae jedan za drugoga.Od hasreta toga zmaja zlatna,Od hasreta i velje radosti,Z dvije oi suze udarie, 1085Niz gazijska lica poletee,Ba ko biser niz bijelu svilu.Vakat rekli, rasturie londu.Svaki aga ode svome dvoru.

Cifri Hasan dofati sindraka, 1090Sina mila hadije Smajila;On pred njime, a Mehmed za njime,Uljegoe u begovske dvore.Ti su dvori ka i divan carski,Teneetom utom pokriveni. 1095Visoki su od etiri boja;Bojevi su bojom obojeni,A okovi ohom pokriveni.Na avliji etiri ardaka;


Sva etiri s po dvades sejmena, 1100to hi hadi dri Smajil-aga,I brat njegov Cifri Hasan-aga,O svojemu troku svekoliku.Uz merdiven stubu naljegoe,Koje ohom behu pokovane. 1105Ta je dvorac ba ko u vezira.Kad su doli na najgornje boje,U odaju e sjedi hadija,Odajska je otvorijo vrata.Hadi Smajil sedi na iltetu, 1110Na iltetu meu prozorima.Na hadiju urka mavenoga,Mavi urka, srebrena ibuka.Tutun pali, kahvu pije gorku.Hasan bratu selam naturijo. 1115Hadija ga otur uinijo.Pokraj sebe, e je nauijo.Mehmed deak ruke preloijoPreko srca i silaha svoga,Pa on dvori baba i amidu, 1120Ka nevesta skoro dovedena,Koja mua dvori jal evera,Il mueva oca ili majku.No ga stari gleda Smajil-agaIspod oka, tek preko ibuka, 1125Milog sina gosposkoga lica.Na obraz mu ne cavti ruica,No bi reko da se pobolijo,Ili da se s nekim posvadijo,


Tako se je tevdil uinijo. 1130Babo nema u vijeku svome,Ni amida drugoga nikoga,Niti muka ima ni evojke,Bog da uva, bez njega jednoga.Pa ovako ree Mehimedu: 1135Moj Mehmede, moj obrazu svetli,to si, sine, neto neveseo?Da se njesi, sine, pobolijo,Jali s kime kavgu izvadijo,Ili te je preturilo pie, 1140U mehani meu jaranima?to je tvoje potamljelo lice?to su take tvoje jagodice?Mehmed momak sae ramenima,Sve utae, nita ne govori. 1145Sad amida zbori za sinovca:Sad, moj brate hadija Smajile,Mehmed ti se nije pobolijo,Niti se je s kime posvadijo.Pia nije pijo nikakoga, 1150A kamoli da je prenijelo.No se Mehmed na nas naljutijo,Ba neka je, i nevolja mu je!Danas se je okupila londa,to odavno nije pokupljena, 1155Hasan-paa s pedeset delija,Dva dizdara, etiri ajana,etres aga, dvadeset begova,I dvanaes carsko buljukbaa,


I dvadeset i tri bajraktara. 1160Uza sohbet i uz grko pie,Poee se falit Krajinici,ta ko ima bolje od kojega,Ko je bolji junak od kojega,Ko je vie pogubijo glava, 1165Ko je vie dobijo mejdana,Ko madarskog roba porobijo,Il staroga il evojku mladu,Ko kojega druga oenijo,Ko je boljeg konja podhranijo, 1170Kom je bolje u silah oruje,Kom oruje, kome koplje bojno,ija l bolja luntra dubrovaka,ija na kuk bolja poseklica,Koji se je bolje oenijo, 1175Koji boljeg sina podnivijo,Ko je bolje erku odgoijo.Neko erku, neko seku fali,Neko fali od brata devojku,Neko sina, a neko sinovca. 1180Svak poneto u mehani fali,A na Mehmed sjetan neveseo,Nit se fali, niti duhan pali,Niti vina pije, ni rakije,Ni junake ima lakrdije. 1185Tu detetu pokleknula glava,Billah tepih, ka i poseena,Lice belo pa je potavnjelo.Ja ne mogo od hasreta moga


Upitati, ni se nakaniti. 1190To vidijo Hasan-paa Tiro,Izvrh kola, izmeu prozora,Naeg sina ka i ubijena.Nit mu oi trepte sokolove,Ni na obraz cavte jagodice, 1195Ka to nas je vazda nauijo,No mu bela ehra potamnjela.Hasan-pau srce zabolelo,Pa me sebe kraj koljena zovnu,Pa mi apnu tke podkrijui: 1200Zna, Hasane, ta ti je sinovcu,Tvom sinovcu Smajil-agi Mehi?Ne znam, pao, lijepog mi dina!Za njim mi se srce prekinulo.Ni sam pito, nit ga mogu pitat. 1205Hasan Tiro, mudar paa carski,Pa mi mudru ree lakrdiju:Hasan-aga, sjedi kod sinovca,Pa kad pola od sahata proe,Pitaj njega ta li je Mehmedu, 1210Da vidimo hoe li nam kazatta je njime, Bog bijo sa njime!Ja poslua Hasan-pau Tira,Pa ja sedoh kod Mehmeda moga,Mili brate, i moga i tvoga. 1215Pa kad pola od sahata proe,Po emeru Hasan-pae Tira:Mehimede, moj obrazu svetli,to ti glavu dri preda sebe?


to si, sine, glavu objesijo? 1220Da se njesi togo pobolijo,Da izvadi srce starijemu?Jali ti je, sine Mehimede,Nakav miso to ga ne zna ado?Ili, sine, to smo ostarali? 1225Mi dva stara mlogo doivljeli.Ondar Mehmed mene besjedio:Ado Haso, to tu pria ludo!Da je mene vaa staros teka,Ja vas ne bi usluijo, ado, 1230Preko dana tri-etiri puta;Prvo, ado, kad sabah klanjate,Po sabahu dovu izuite,Ja vas dvorim ka nevesta, ado,Ka nevesta skoro dovedena, 1235Koja mua i evera dvori,Il muova oca ili majku;Drugo, kadgoj ruak pojedete,I to tako kao sa sabaha;Tree, ado, kade akam proe. 1240Vidi i Bog, a vidi Krajina.Al, amida, Cifri Hasan-aga,Nek se age fale Krajinici,Nek se fale, imaju i emu!Neki bijo i ete vodijo, 1245I u ete z drutvom pohodijo.Neko, ado, i s vojskom hodijo.Neko, ado, hudut razmotrijo,I vidijo kuda je granica,


Nauijo kud e etovati, 1250etovati i vojsku voditi.Neko mejdan, neko roba, ado,Neko konja, a neko oruje.Falu ljudi, imaju i emu,A ja, ado, nemam ni o emu. 1255Ja, u zdravlje baba i amide,Niti znado to je etovanje,A kamoli to je vojevanje.Ado, ne znam e je hudut carski,Ado, carski, pa niti esarski, 1260A kamoli e se more bije,e je more, ni e je primorje,A kamoli da na mejdan poem.Ja izgubim sa dva rama glavu,Ja dobijem nekog na mejdanu, 1265Barem spomen da ostavim za se,Ka sve ove nae age drage.Bi mi bolje, ado Haso, bilo,Da sam ensko nego muka glava,Vezak vezla a preslicu prela. 1270Sedijo bih meu evojkama,Pa nekaku ekao sudbinu.Smajil-aga, brate prekomili,Reko mi je sine Mehimede,Ree meni, priati ti neu. 1275Ja sam sinu reko Mehimedu:Moj Meine, moj obrazu svetli!Mi nemamo nikoga bez Boga,Mili sine, i tebe jednoga.


enili se po nekolko puta, 1280Ja etiri, a tri Smajil-aga,Ja nemado nikakog evlada,Ni mukoga, ni devojakoga,Hadi Smajil, sam tebe jednoga.Bog da uva, ako sree bude, 1285iv nam bijo i sree lijepe,Pa si nama dosta obojici.Ne moremo, sine, pregoreti,Mali ljeta u ete spremiti,Ni u ete, ni velike vojske; 1290No ekamo, u Boga itemo,Nae, sine, alajbegstvo carsko,S nas obadva da na tebe proe.Da te, mili, oenimo, sine,Da vidimo snahu u dvorove, 1295Zlatna zvezdo, s tobom uporedu,Da umremo ne bi zaalili.Svakog smo se dobra nadobili,I dobrije konja najahali,Svake sree i svakoga dara, 1300I gotovi u riznicu para.Babo ti je bijo alajbee,Pod fermanom i ulefom, sine,I beratom sjajnog Sulejmana,Najstarijeg na svijet vladara. 1305Za dvadeset i sedam godina,Alajbeg je bijo Smajil-aga.Pred cijelom Bosnom i KrajinomVodijo je trides buljukbaa,


I za svijem po hiljadu ljudi. 1310Mili sine, svu rat uinijo,I carski je hudut rairijo,Dobro pristo nama i Krajini,Mijo sine, pa i carevini.Babovo ti ime proglaeno. 1315Poznaje ga sedam kraljevina.Dok ti babu kosti ostarae,I u mike ruke oslabljee,Noge svoje steat uzengije;Sablju kretat, deliti mejdane. 1320Ne mogoe tvome babu, sine,Podnjet rebra rane od sabalja,Da hi kripa stoji po kostima,Jer je mlogo dobijao rana,Od puaka, pa i od sabalja, 1325Od maeva i bojnije koplja.Kad vidijo e je alajbegstvo, njim upravljat da ne more babo,Na obraz je zaputao bradu,Uzo haluk, otio na abu. 1330Nau abu tavah uinijo,I hadiluk u njoj zavrijo.Vrnuo se, i caru se svrno,U pajtahtu pred Ali-Otmana,Pred naega sjajnog Sulejmana, 1335Na estite al-otmanske ruke,Da poljubi sjajnog Sulejmana.Car mu ne do, no ga zagrlijo,U pajtahtu otur uinijo,


I dobro se sultan smilovao. 1340Vazda ga je, sine, milovao.Drao ga za jedanes dana,Dan cijeli u pajtahtu svome.Hadija se caru zamolijo:Aman, care,nae sunce jarko, 1345S mene makni vae alajbegstvo,Jer su moje kosti ostarale!Mrtva ovda ne era hajvane.Mrtve ruke ne delu mejdane.Ne more mi tjelo staro moje 1350Podnositi sablje od dumana.Mandat podaj kome vi je drago!Od svata sam tobe uinijo:Vina piti ni rakije neu,Krivo zborit ni kleti se krivo, 1355Jer sam grobu doo na obalu.Kad je mrijet, nije se zavrijet.Ondar sultan njemu besedijo:to mi zbori, hadi Smajil-aga,Da drugome dadnem alajbegstvo! 1360Dok je mene traga i otraja,Dok je Bosna mene pri rukama,U Kajnidi, sine, alajbegstvoDrugom panu bez vama ne more.Sina nema, da ga sinu damo, 1365Ali z brata neka je na brata.Emer sultan tadar uinijo,Te na mene dade alajbegstvo.Njemu dao turajli fermana.


Iz Stambola poo paalija, 1370Pro svijeta doo u Kanidu.Preuijo carskoga fermana,Emer dao, mandat preturijoS tvoga baba na mene Hasana.Evo, sine, dvadeset godina, 1375Sad zalazi dvadeset i prva,Ka na mene sjedi alajbegstvo.Ostareo, i borim se njime.Ja ne mogu jahati hajvane,Ni se drat sprema dumanina, 1380Ni podnosit sablje po tijeluOd dumana pa ma koji bilo.Eve, sine, etiri godineKako molim Hadi Smajil-agu,Da opravi mahzar u Stambolu, 1385Mahzar, sine, knjigu molbenicu,Da zamoli sjajnog Sulejmana.Hadija mi ne da pomenuti.Sabur ini, brate Hasanaga,Dok nam sindrak stigne na godine. 1390I ja ekam izrad tebe, sine,Bogu uur i asu ovome,Doekasmo da ti ga predamo!Sad je lake mandat preturiti,Sine mili, nego to je bilo. 1395Sad je carski emer u Budimu,Emer predat Budimskom veziru,Naem, sine, dobrom prijatelju.Srea dobra i mene i tebe.


Trebalo bi sakupljati londu, 1400Sve begove i age careve,Buljukbae pa i bajraktare,Hasan-pau pa i delibae,Da gradimo mandat za prenosa.Srea naa, a skupljena londa. 1405Eve londe, a eve nam Tira,A eve nam pedeset delija!Ja skoijo na noge lagane,Priletijo Hasan-pai Tiru.Vika paa etiri atipa, 1410Te Mehmedu mandat nainismo.Potpisa ga pedeset delija.Age redom turie muhure,Aga etres i dvades begova,I dvanaes tursko buljukbaa, 1415I dvadeset i tri bajraktara.Kad smo sinu mandat naineli,Za Budim ga paa potvrdijo,I mene ga dade u rukama,Ja iz ruka milu sinu tvome, 1420Smajil-aga, i mome i tvome.Turci na to uur uinee,I rekoe: Blago nama svima,Kad viosmo gnezdo alajbega,Da se njihan odak ne zaturi, 1425Kad siv soko alajbegstvo prima.Svi smo razi i zadovoljni smo,Da si, sine, naa vojskovoa.Berat nosi ka to ti je babo,


Berat nosi sa ulefom carskom, 1430Sa ulefom i zlatnom zerdavom!Nek je sretan tebe ka i babu,I amidi Cifri Hasan-agi,I svijema nama prema vama!Hasan-paa na noge ustao. 1435Paa dovu a mi redom Amin!,I sinu ti dovu preuili.Neka ide, sa sreom mu bilo!Uinijo to je naumijo!Dumani mu pod nogama bili, 1440Ka doratu avle i potkovi!Za to ti je Mehmed neveseo,Sram od oca i mene amide.Arli, brate, momak i namusli.Bogu uur, brate Smajil-aga, 1445Kad mi ovo s oima viesmo!Jo u Boga hajir da itemo,Brate mijo, da ga oenimo,Da nam Bog da glavnog prijatelja,to bi odak bijo sprem odaka, 1450Kaka vila sprema naeg sina.

Kad je Cifri Hasan iskitijo,Smajil-agi vakisuna kaza.Kad hadija brata razumijo:Mehimede, moj obrazu svetli! 1455Pohito si, pa se bojim, sine,Da nam biti sa obrazom nee.Ti si, sine, ljeta malenije,A u dobru dobro podnivijo.


Teko na se nita ne vidijo, 1460Ni na sebe, niti oko sebe;Nit si znao to je nematina,Nit si znao to je nedovoljno.Svega esa to ti dua traiImo dosta; imo i odsele! 1465Zadrta je sva Unurovina.Krajina je krvava haljina,Dobri ljudi razdvojene udi;Nej him umet, sine, presuditi,Presuditi ka to volu Turci. 1470Pa se more i poveliati.U odaka nema velianja.Na svakome bidi pod nogama!Starijemu nasijate primi,A vrsnika grli sa rukama, 1475A mlaega meu oi ljubit,Pa za tebe da ne ale, sine,Umrijeti, pa ni poginuti,Ni pleima zindan napuniti!Brade nema, a nema brkova. 1480Ama najzad slua, Mehimede, Potolnjo ti ovo sjetovanje.Ako danas alajbegstvo primi,Ako bide u ivotu babo,Te mi togoj s tvoje strane, sine, 1485S tvoje strane od moje Krajine,Grka rije u uima doe,Od mlaije od tebe momaka Za starije ni govora nema!


Da si kome krivo uinijo, 1490Doklen more mahnuti desnica,I ivije moja posjeklica Babo nema ve tebe jednoga Bog ti vera koja varat nee,Neu imat ni tebe jednoga. 1495Hajde sade iz moje odaje!Evo, sine, sedam godinica,Sve sam krijo, nijesam kazao.Dolo ti je djelo od sultana.Od kako se Bosna zakopala, 1500Takog nije niko ni vidijo,A kamoli da ga je nosijo.Eno ti ga u sepetu, sine,Do jastuka tvoje mile majke,Koja no je mlados izgubila, 1505Za me stara oko tebe mlada.Dri ti ga pod jastukom majka.To je djelo za te opravljeno,Za ovoga vakta i zemana,Kad se ene alajbegstva primat. 1510Kai majci alajbegovici,Nek te svue pa te preobue!Ja u zovnut kavaz Husejina,I njegova brata Ibrahima,Koji evo sedam godin dana, 1515Kako hizmet ini kod dorata,Pa e viet to je doro, sine.Ne velim ti da t u Budim spremamDok se otud iz harema vrati,


Dok te babo vidi opremljena, 1520Da te vidim, jesi l za beglerstva.Hoe li ti kalpak-kapa pripsat,Zlatna kapa z dvanes elenaka,I na elo pero alajbega,I na kuku hadi-ademunka. 1525A ta sablja nije ala naka.Da je vidim pokraj kuka tvoga,Jesi l junak prema ademunki!Pa i ondar da vidimo, sine,Ili u te spremit il ne spremit! 1530Sve to Mehmed slua Smajil-agu,Al je sivi soko od sokola;Dobar babo dobrog ima sina.Nita njemu ne ostade krivo,to ga babo i amida trlja, 1535S rijeima milim i mrznijem.No je babu ruci poletijo.U desnu ga poljubijo ruku,Baba svoga i ada Hasana.Ode Mehmed odaji na vrata, 1540Preko svojih babovije dvora,Dokle doe u hareme k majci.Pa podie ohu na kapiju.Sindrak majci doe u odaju.Selam vika, polete joj k ruci. 1545Majka sina meu oi ljubi,Pa pogleda lice na Meina,Na Mehmeda, zmajovita sina.Kad to lice malo izgubljeno,


Nikad nije ka i to je bilo, 1550Ve bi reko da je bolovalo.Majka cijel vijek ostavila,Dok je takog sina iznivila,Kod staroga mlados preturila.Kad viela lice Mehmedovo, 1555Pa skoila od zemlje na noge,Pa Mehmeda zagrlila sina,Pa zavika: Moj milostan sine!ta je s tobom? Bog bijo sa tobom!Da se njesi, sine, pobolijo, 1560Da l mi ne bi srce izvadijo,Da ti ne bi zakukala majka?Bog da uva, i pomoj od Boga!Mehmed majci vako besedae:Ne bid, moja majko, adamija! 1565Ako Bog d, u nad Boga jaka,Ti za mene zakukati nee.Ve ti, majko, od baba selama.Kod tebe je sepet od sedefa,U njemu je eisija carska, 1570to je za me od cara poslata.Da me svue, da me preobue,Da opremljen odem kod babajka,I amide Cifri Hasanage.Neto velik sevdah Smajil-agi, 1575Da me, majko, vidi opremljena,Pa ja ne znam ta e sa mlom radit.Sve e dobro biti, ako Bog da.Tad kaduna skoi na nogama,


Pa na tome uur uinjela, 1580Ama drugo bee promislila,Da on nee oeniti sina,Pa da njega na prosidbu sprema.A to majka doekat ne more,E, da snahu vidi pokraj sina. 1585Pa sinovska svue odijela I ta behu kao paalarska Pa varakli sepet otvorila,Iz sepeta bou izvadila,Od harira u zlato vezena. 1590Nije boa vezom savezana,No na zlatne igle zapuena.Raspuala bou pozlaenu.Kad se zlatna dela pomolie,Billah tepih, ka da granu sunce. 1595Najprije mu oblaae majkaamaire od burunduk platna,Sve po svili trea ica zlatna.Pa mu dade svilenu eermu Ime joj je svilena eerma, 1600Sva u isto zlato preneena.Niz eermu puca od groca.Od groca do svilenog pasa,Zlaenije dvanaes putaca.Svako puce po p litre zlata. 1605A to mu je puce od groca?Sjaijae ba ko meseina;U to puce puna litra zlata.Na eermi dva kanata zlatna,


Zaklopili momku pored vrata, 1610Obadva hi puce prikuilo.Vrh puceta z desne strane vrata,Tu je slika sjajnog Sulejmana,Z druge strane ehul-lil-islama.Pa mu dade toke oluklije, 1615Ne od srebra, vee od suhog zlata,Sjajne toke od etiri oke.Na lea him paftu zapuila.Pa na noge od svile akire,to su u am bile nainjene, 1620Cipcijele zlatom preneene.Uz bedre mu guje ispletene.Zlatne su him glave savedene,Pod srce mu glave sastavljene.O kajasu kojom sablju vee, 1625Opasa mu dva traboloz-pasa.Opasa mu pletenog silaha.Nije silah ka i to su drugi,No ispleten tek od ice zlatne,A povezen belijem biserom. 1630U silahu dvije mljetke male,U isto su zlato okovane.Niani him alem-kamenovi,A etovi od bisera sama.Sjajijahu ba ko meseina. 1635Oblje puke bez kremenja pale,Pa po litre tuenika primlju,Koje ljute lome pancijere,Koje srca goru u junake.


Meu njima handar, kama ljuta, 1640Koja srca para u junaku,Krna cela u biser snizana,Pa ta drka e dofaa ruka,Cipcijela od zlata skovana.Pa na plei svilena dolama. 1645Dva joj skuta u zlato ogrezla.Grane zlatne na etiri stane.Uz pleke mu guje izvedene,Preko vrata glave preturile.Niz prsi mu etiri gajtana, 1650Svi od suha ispleteni zlata,Sva etiri na silah turila.Opasala na lasu kajasu,to mu dri ljutu ademkinju.Fildi ealj dofatila majka, 1655Turu perin sinu raeljala,U perin mu biser ponizala,Kalpak-kapu na glavu turila.Na toj kapi dvanes elenaka,to hi niko ponijet ne more, 1660Ni veziri, ni carski muiri,Ni ridali, ni pae ostale,Bez alajbeg to je pod fermanom.Ondar sinu izme i kaline.A na glavi navie elenke. 1665Pera zlatna pala preko ela.Te careve bijahu elenke;Od dvije su nainjene vrste,Pola fakli a pola ekrkli.


Kad goj jae, j peice hoda, 1670Piska stoji fakli elenaka.Fakli pitu ka i guje ljute,ekrkli se na ekrk obru.Ve junaku sahat ne trebuje;Okreu se u sahatu klete, 1675Sve u sahat tri-etiri puta.Obu mama izme i kaline,Pa ga majka babu ispratila.Kad je Mehmed doo kod babajka,Ademkinju pod lijevu ruku, 1680Ba ki ono sivzelen sokole,Babu k desnoj postupijo ruci,U desnu ga poljubijo ruku,I babovu poletijo skutu;Poljubi ga u skut i u ruku, 1685Tako baba, a tako amidu.Izmae se, kroka tri-etiri,Pod pusatom i pod saltanetom,U izmama i u kalinama,Pod kalpakom i pod elenkama. 1690Ademkinju pokraj sebe prua,Pokraj sebe sa lijeve strane.Levu ruku na balak turijo,A desnicu pro silaha ruku,Pa pred babom stade na divanu. 1695Kako baba i amidu dvori,Ka i lale cara u divane.Babo sina gleda sa ilteta.Iz as u as ejrek od sahata,


Nit mu babo to goj govorae, 1700Nit se Mehmed kud go pomicae.Taki momak arli a namusli,Tamam bi se s nogu obalijo.Bez izuna milog svoga baba,Otalen se ne bi pomerijo. 1705Babu blago kad ga je rodijo,Ne sal njemu, no celoj Krajini,Dosta dobra i svoj carevini.Babo sinu rije govorae.ekmu babo mae po penderu, 1710Pa Osmana zovnu bajraktara,I ardaka sa kahve-odaka.Odazva se mladi starijemu,Pa istra Osman iz odaka,Navrh stuba prema Smajil-agi. 1715Pro silaha prevezao ruke;ta li e mu stari besediti?Ovako mu Smajil besedijo,Hadi Smajil, bivi alajbee:Moj Osmane, moja krila zlatna! 1720S tobom, sine, i s tvoijem licom,Leti, sine, cijela Krajina,A da leti Hasan i hadija.Ti si, sine, ka i od zmajeva.Eve dvades i sedam godina, 1725Kako nama nosi zelen bajrak,Pred prsima alajbega tvoga,Sedam mene, dvades bratu mome,Taki si nam hizmet uinijo.


Ti si taki, taki niko nema, 1730Nit ga ima, nit e ga imati,Nit e majka takoga roditi.Nie, sine, ne zakloni licaOd puaka dinu dumanina!Vazda su ti, moj premili sine, 1735Tvoje prsi raspuene bile,Zeka ero, a sjeko dumane,Raeravo Njemce na buljuke.Moj Osmane, sudbina ti doe.Meni, sine, i bratu Hasanu, 1740Dobar si nam hizmet uinijo,Dobro teko, a dobro ieko;eralo te dobro i sretalo.S nas dva stara dotee sudbina,Da beglerstvo proe na mlaega. 1745Al, Osmane, begove ti hrane,Da uini hizmet Mehimedu,Bolje nego nama ijednome.Dijete je, adamija luda.Tvoja pamet, sine, prekomudra. 1750Da priuva sina od svaega;Na svakome mestu tijesnome,Da ga uva svakog dumanina,Jer je Mehmed adamija luda!Ja u njemu na amanet dati, 1755Da on tvoje prima nasijate,Sjetovanje od tebe, Osmane,Da ni od ta ne izbjei tvoga,Da te slua ka i baba svoga.


Osman vako besedi hadiji: 1760Da nijesam jemin uinijo,Da posluim odak od odaka,Da mu budem ka u ruci orda,I sokolska iz ramena krila,Ne bi svoju kuu ostavijo, 1765U Orlovce sedam braenaca,Sedam brata, sedam Hamzagia.Doao sam k tebe u Kanidu,I vidijo e si odak prvi,e si majka svakoga Bonjaka, 1770I svakoga carskog kahrimana.Doao sam tebe posluiti,Zlo i dobro s tobom dijeliti.S tobom volim ivet i umrijet.Nek su ivi, no sad sedam brata! 1775Mlada su se braa izenila, A ja hla sjedim neoenjen.Svi su mene zvali u svatove,Da darujem snahe u dvorove.Ti zna dobro, tamo io nisam, 1780Ni svadbovo, ni snahe darovo.Od mojega baba imovinuPodjelili, i mene su zvali.Ni sam io, ni sam dijelijo,No him arnu knjigu opravijo: 1785Na dio vi dolaziti neu.Moje to je, vi ga podjelite!Ako umrem prvi od vas koga,Za duu mi neto podjelite!


A ja dijo imam kod hadije, 1790Kod hadije i brata njegova.Dobro ivim, u begovo zdravlje!Svata imam dosta i svaega.Gosposki mi njime ponoaji.Zakleo sam, kako sam ivijo, 1795Kod njih da u tako umrijeti.Moj hadija, moj nimetu prvi,Moj nimetu prvi i potonji,Dobro u ti sina ugledati.A hadija, u nad Boga jaka, 1800Sa pomoom Boga velikoga,Dok je mene na dva rama glava,Tvome sinu nita biti nee.Biu njemu kao desna ruka,I ka ostra sablja oko kuka. 1805Hadija mu vako besedae:Tvoje oi ljubim, bajraktare,Ljubim oi ka i sinu mome.Ti si mene iz srca mojega.Na amanet eto ti Mehmeda! 1810Opremi se, Osman-bajraktare,Oprem, sine, sebe i zekana!Opremaj se u ona odjelato hi dvaput nosi u godini,Mili sine, na oba Bajrama, 1815Hadijskijem i Ramazanskijem,I kad no smo ili pred sultana,I na tebe, sine, i zekana,Rahte zlatne i kalkane, sine,


Da mi sina vodi do Budima, 1820Do carskoga utugli vezira,Do mojega dobrog prijatelja.Dobar nam je vezir prijatelje,Al u Budim svata ima, sine.Da mi dobro priuva Mehmeda, 1825U Budimu od zla svakojega!Gore mu se bojim u Budimu,Nego nee u ratu veliku.Zovi, sine, kavaz Huseina,Nek oprema misirskog dorata, 1830to se hrani za dana ovoga!Neka mu je prvo putovanje!Neka begstvo na sahiba primi,I drugo e dobro biti, sine!Sal hadija ruku opruijo, 1835Iza sebe sepet otvorijo.Hiljadu je rupi izvadijo,Sve dukata, groa nikakoga,U zlatan hi jagluk zamotao.Kroz pender hi baci bajraktaru: 1840Et, Osmane, moj milosan sine,Eto tebe rupi za trokove,Za Budima, za sretnjega puta!Amanet ti, mili bajraktare,Nemojte se ego napatiti, 1845Ili ego, sine, zasramiti, Jali vas dva, jali nas dva stara,Da vas kogo nee ne prekori.Mene staru u staro vrijeme


Da u staros zasramljenje doe, 1850To ti nikad ne bi prebolijo.Osman slua, zlatno evre primi,Pa on sada bajraktare vika:Brao moja, oba bajraktara,Site dolje kod zekana moga! 1855Opremte ga i opusatiteU ta dela to ree hadija!Dok se Osman na odaju spremi,Bajraktari njega posluali.Osman zovnu kavaz Huseina: 1860Huseine, begski kavadare,Hadija je tebe naruijo,Tog dorata hadije Smajila,to je doo od cara naega.Hranijo se za njegovog sina. 1865Bog nam dao, vakat doekali,Hadi Mehmed za u Budim kree.Spremaj konja u ona odjela,Koja su mu dola iz Stambola!Ondar kad je uo kavadare, 1870Sad doratu kod jasala prie,Dvanaes mu toka raspuijo,Sve dvanaes od srebra liveno,Dvanaes mu obori ulova,Pa dovede kavaz Ibrahima. 1875Donijee kazan vode mlake,Vode mlake i raki sapuna.Doratovu dlaku okupae;S tijem su ga nauili bili,


I na ta ga timar navadili. 1880Sa sunerom vodu pokupie,I na araf dlaku namestie.Varak sepet kljuom otvorie,Doratovi takum izvadie,Tu najprije ebe egetinu. 1885Preturie ebe pro dorata,Pro ebeta sedlo od merdana,Naokolo od zlata pleteno.Po merdanu morski hakikovi,Razne boje, teke iz Misira 1890Jedan vredi madarije ute.Zlato uto, a bijeli biser;Po biseru razni hakikovi,Neki mavi a neki zeleni,Neki uti, a neki crveni. 1895Povrh zlata i povrh bisera,Boja svaka sebe otvorila.Met unkaa od zlata jabuka,Koja vredi kutije dukata.Kuburluci to su od oruja, 1900Od amske su ispleteni svile,Pa u bijel biser unizati.U njih ture dvije puke mljetske,Ve cijele u zlato smotate.Pa turie puke u kubure, 1905Pokrie hi haom populjanom,Nee, nee da more vieti!ohe mljetske, no sve uto zlato,Naokolo rupom potkieno.


Preko sedla etiri kolana, 1910I petica na dora kanica,to hajvana brani od kolana,Kad j u skoku il veliku trku,Sva etiri od svile istkata.Do tijela to steu dorina, 1915Postavljena crna kunetina,A ispolja biser ponizati.Pritegoe na toke kolane,A na sapi ibriim kuskune,Nis kuskune rupe ukovate, 1920A na njima meseina sjaji,Meseina od zlata injena.Oklopie z dva rahta od zlata,A niz prsi ture klobukove;Sve na njima alem-kamenovi. 1925Pod kolan mu turie bilane,Za uzdu hi spue na atale;Svi na zlatne toke zapuati,Pa po njima silimbeta zlatna.Misirsku mu remu prekrilie, 1930Od uiju pro cijela vrata,Za sedlo hi pod unka spuie.Rema zlatna od zlata pletena;Kro nju mrka griva proneena.Mrka griva kroz zlato se sjaji, 1935Kao mesec kroz jelovo granje.Donijee okovicu zlatnu.Misirski mu dizin natakoe.Na dizin mu etiri ampare,


Preko zuba pod vrat zapuene. 1940Sva etiri u biser snizana.Pa pored njih okovica zlatna.Niz obraz mu dva kanata sjaju,Od istoga preliveni zlata,Meu uim puljkom zapueni. 1945Navrh puljke danikinja sjaji,Od alema, u zlato slivena.Kad goj noi meseine nema,Sa ela mu sjaji danikinja,I na njojzi alem-kamen dragi. 1950Pred doratom nema pomrine,No se vidi usred polu noi,Ka i u dan oko polu dana.Boe mili na svemu Ti fala!Kad mamurli konja okovae, 1955Zlatnim sedlom i zlatnim rahtima,S kolanima i sa bilanima,I niz prsi sjajnim klobucima,A zlaenom remom preko vrata,I niz prsi silimbeta zlatna, 1960Okovica pala i kanati,Svrh uiju do nadno obraza,Doratu se dlake ne vidae,Repa malo, a grive nimalo,No sve uto zlato obuzdalo. 1965Dorat hajvan kao gorska vila;Kau ljudi da je steko krila.Dorat hajvan zborit ne znavae,Tek znavae e se ponosae.


Dvije na nos nodre razdrljijo. 1970Kad mu frka stoji iz nodara,Koliko je silan i plamenit,Iz nodri mu biju dumanovi,Pa iza njih mavi plamenovi.Povedoe do dva kavadara 1975Na avliju vilovna dorata.Kad ga Hadi vie Smajil-aga,I brat njegov, Cifri Hasan-aga,Na prozoru ekmu pomakoe.ela njihna ture na prozore, 1980A bijele brade kroz prozore,Sve etiri ruke na jabuke.Smajil vika svoga jedihnika:Haj, Mehmede, eno ti dorataOpremljena i hazurisana! 1985uvaj konja ka i svoju glavu,Jer je dorat hamli u podrumu.ale nije sedam godinica,Kako lei, a nita ne ini.Prvi danak i sjutra do podne, 1990Sve ga tikaj, nemo ga terati,Dok se stega makne sa dorata,Dok se ilje makne sa vilica.Ja ne mislim, sine Mehimede,Sjutra kad e preko podne proi, 1995Da e viet kuda leti doro,A kamoli ustavit dorata.Mehimede, moj premili sine,Ako derman bude od edela,


Nemoj mlogo tamo zaamati! 2000Ne mogu te, sine, iekati.Mudro hodi, nemoj ginut ludo,Jer je Budim kao banevina,Il ka manja, sine, kraljevina,Jer se Budim skoro uruijo 2005Od Madara u ruke sultana,Koji nam je mlogo jada dao!Tu se, sine, nije umirilo,Umirilo pa ni uredilo.Jo pucaju puke krajevima. 2010A vezir te od Budima, sine,Mislim mlogo zaamati nee.Hajde, sine, hajirli ti bilo!Pa isprati niz skaline sina.

Da je kome stati pogledati, 2015Tog sokola niza merdivene,To odjelo od suhoga zlata,A na kuku sablja okovata,Z glave trepti dvanes elenaka,Ni na emu liit ne mogae, 2020Bez s oblaka kad mee sveica,Il kad zmajske padaju otresi.Kad siv soko side do dorata,Oba dobra jedno kraj drugoga,Dobro li je celoj carevini, 2025Taka do dva dobra sastaviti,U svojoj hi imati dravi,A kamoli roditelju svome,Roenoga takog imat sina,


Ponosnoga, pa i pametnoga, 2030I dobroga srca junakoga,Gosposkoga lica i oblika.Silne desne iz ramena ruke Kog bi ijo, teke njemu muke.Kad Mehmed-beg side na avliju, 2035Hadijin se podrum otvorijo,Puljat zekat izbi is podruma.He, kakav je, da ti je vieti!Malo, malo slabi od dorata.Da je leo koliko i doro, 2040On bi bijo bolji od dorata.Kaka bee konju eisija!Sal je druga jer je bajraktarska;Nije mlogo gora od dorove.Vodahu ga do dva bajraktara, 2045Za dva struka uzde i atala.Sal kad vie Hadia dorata,Sal kad jednom zekan omahnuo,Cijel metar die bajraktare.Ne bi reko to i koplje nema. 2050Ondar malo utiae zeka.

Sa ardaka, sa kahve-odaka,Na odaku poklee kapija,Kad ispade Osman-bajraktare,A na njega i svita i zlato. 2055Na glavi mu kalpak elenkama,Kalpak zlatan na glavi Osmanu,I zlaeno sedam elenaka;Tri su fakli, etiri ekrkli.


Fakli pite ka i guje ljute, 2060ekrkli se na ekrk obru,U sahatu po etiri puta.U daleku putu putujui,Ili nee u rat vojujui,Tad junaku sahat ne trebuje. 2065Okreu se pera i ka

avdo medjedovic Ženidba smailagić meha

Documents