armija - mod.gov.bamod.gov.ba/files/file/novine bilten armije22.pdf · bitnica ratnog priznanja...

2

1. 2. pješadijski (rendžerski) puk 3

2. Aktivnosti puka 4

3. Brzo - kratko 8

4. Izvještaji iz jedinica 10

5. Uzorni vojnici - sportisti 16

6. Armija R BiH 1992-1995. 20

7. Historija Bosne 24

8. Bosanski jezik 28

9. Njegovanje tradicije 30

10. Vjerski život 32

11. Kulturna baština 34

IMPRESUM

ARMIJABILTEN

2. PJEŠADIJSKOG (RENDŽERSKOG) PUKAORUŽANIH SNAGA BOSNE I HERCEGOVINE

Broj 4, 2011.

IZDAVAČ2. PJEŠADIJSKI (RENDŽERSKI) PUK

ZA IZDAVAČAbrigadir Ferid Mazalović

REDAKCIJAmajor Kasim Mešićmajor Suada Ćosić

major Elmir Mahmutbegovićkapetan Amer Husika

kapetan Armin Karahodžićzastavnik Dževad Terzićzastavnik Jasmin Musić

st. vod. Almedin Maleškićst. vod. I kl. Zamir Hadžiabdić

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKmajor Elmir Mahmutbegović

TEHNIČKI UREDNIKgospodin Said Huremović

LEKTORprof. Delila Hadžim

ehmedović

ŠTAMPA:“PrintCom”, d.o.o. grafički inženjering Tuzla

ADRESA: Drugi pješadijski (rendžerski) pukVojna baza„Aerodrom Dubrave“

Tel: 035/308-341

Autorski prikazi objavljeni u “ARMIJA“ – Bilten 2. pješadijskog (rendžerskog)puka nisu službeni stavovi Ministarstva odbrane

i Oružanihsnaga Bosne iHercegovine.

Naslovnica: Smotra jedinica u povodu AR BiH odnosnoDana 2. pješadijskog (rendžerskog) puka OS BiH

ARMIJABilten 2. PJEŠADIJSKOG (RENDŽERSKOG) PUKA

S a d rž a j

3

2. pješadijski (rendžerski) puk

Četvrti broj biltena“ARMIJA”publikujemo povo-dom obilježavanja šeste godišnjice 2. pješadij-skog (rendžerskog) puka Oružanih snaga Bosnei Hercegovine (OS BiH) i devetnaeste godišnjiceArmije Republike Bosne i Hercegovine. Biltensadrži tematske cjeline iz života i rada pripad-nika komande i jedinica puka OS BiH, te histo-rijske sadržaj koje i ovom prilikom otimamo odzuba zaborava.

U prvom dijelu biltena, obradili smo nekeod ključnih aktivnosti na kojima se angažovalakomanda 2. pješadijskog (rendžerskog) pukatokom protekle godine. U ovom izdanju Biltenaimat ćete priliku pročitati o aktivnostima kojesu realizovane u 1. pješadijskom bataljonu 5. pbr,2. pješadijskom bataljonu 6. pbr i 3. pješadij-

skom bataljonu 4. pbr. I ove godine neizostavnodonosimo fotozid i raport sa prethodne godiš-njice puka. Predstavljamo i vojnike, uzorne spor-tiste, kojim se naši batljoni s pravom ponose.

U drugom dijelu posvetit ćemo pažnju“Čudu bosankog otpora”, barjaku slobode koji sukroz historiju časno nosili Bosanci, simbolici lji-ljana, kao i ljepoti bosankog jezika. Nastojali smoda našim čitaocima opišemo i slikom dočaramoAjvatovicu kod Prusca, memorijalni Marš miraTuzla-Srebrenica, svečanost otvorenja mesdžidau Banja Luci kao i da se prisjetimo starih zanata.Imajući u vidu da je između dvije godišnjice obi-lježena i 100-ta godišnjica rođenja Meše Seli-movića, osvrnut ćemo se i na ovog titanasvjetske prozne baštine.

Ovom prilikom želimo da se zahvalimo po-jedincima i komandama pješadijskih bataljonakoji svojim člancima i radovima doprinose kva-litetu Biltena 2. pješadijskog (rendžerskog) puka.

Nadalje, koristimo se prilikom da zahvalimomajoru Enisu Redžepagiću za njegov rad, “Kursengleskog jezika”, i majoru Ćerimu Rastoderu zanjegov rad“Formiranje TO R BiH”, koji je objavljenu prošlogodišnjem izdanju Biltena.

U cilju afirmiranja rezultata i postignuća po-jedinaca, cijenili bismo vaše priloge koji se odnosena naučno-istraživačke radove, a koje biste voljeliobjaviti u Biltenu 2. pješadijskog (rendžerskog)puka. Stoga pozivamo sve zainteresovane dastupe u kontakt sa Komandom 2. pješadijskog(rendžerskog) puka na telefon 035-308-341.

RIJEČ UREDNIKA


4

Aktivnosti puka


U periodu između izdavanja dva broja biltena"Armija", komanda 2. pješadijskog (rendžer-skog) puka učestvovala je na pripremi i realiza-ciji niza planskih aktivnosti. Težišna aktivnostbila je usmjerena na obilježavanje osamnaestegodišnjice ARBiH i pete godišnjice 2. pješadij-skog (rendžerskog) puka. Obilježavanje Cen-tralne pukovske svečanosti održano je u graduBihaću, u kasarni "Adil Bešić".

U sklopu obilježavanja godišnjice ARBiH, usaradnji sa boračkim udruženjima gradova Sa-rajeva, Zenice, Bihaća, Tuzle, Mostara i Goražda,posjećene su porodice šehida, poginulih boraca,RVI i demobilisanih boraca i tom prilikom istimasu uručeni prigodni poklon paketi. Pored aktiv-nosti na obilježavanju godišnjice ARBiH i 2. pje-šadijskog (rendžerskog) puka, starješine komandesu, uz prethodno dobijene saglasnosti, prisustvo-vali i drugim aktivnostima, od kojih izdvajamo:

1. polaganje cvijeća na spomen obilježjimapoginulih boraca-šehida, u saradnji saboračkim udruženjima,

2. prisustvo manifestacijama obilježavanjaznačajnih datuma iz historije BiH, napoziv organizatora,

3. prisustvo vjerskim programima u orga-nizaciji jedinica OS BiH.

Na poziv organizatora, starješine komandepuka prisustvovale su i obilježavanju godišnjica

formiranja ratnih komandi i jedinica ARBiH(korpusi, divizije i brigade), kao i svečanostimaobilježavanja Dana OS BiH, 1. pješačke (gardij-ske) pukovnije OS BiH i 3. pješadijskog (RS)puka OS BiH.

U saradnji sa boračkim udruženjima, ko-manda puka izvršila je polaganje cvijeća namnogim spomen obilježjima, među kojima su:

ČUVARI TRADICIJA

5

Aktivnosti puka


• Spomen obilježja Kovači, harem Alipa-šine džamije i mezarje Lav u Sarajevu, spo-men obilježja u Bihaću, Zenici, Goraždu iMostaru u povodu obilježavanja 18. go-dišnjice ARBiH, 14. i 15. 4. 2010. godine,

• Spomen obilježje Kovači, u povodu obi-lježavanja godišnjice smrti prvog pred-sjednika Predsjedništva R BiH, r. AlijeIzetbegovića, 19. 10. 2010. godine,

• Spomen obilježje u Tuzli, u povodu tu-zlanskih“Dana otpora”i godišnjice formi-ranja Tuzlanskih brigada, 16. 5. 2010.godine,

• Spomen obilježje na Smetovima - Ze-nica, u povodu obilježavanja zeničkih“Dana otpora” i formiranja Zeničkih bri-gada, 29. 5. 2010. godine,

• Spomen obilježje poginulog borca – šehi-da Safeta Zajke, nosioca ordena herojaoslobodilačkog rata, dobitnika ratnogpriznanja značka “Zlatni ljiljan” i prvogkomandanta 2. brigade, 17. 6. 2010. go-dine,

• Spomen obilježje poginulog borca – še-hida Envera Šehovića, nosioca ordenaheroja oslobodilačkog rata, dobitnikaratnog priznanja značka “Zlatni ljiljan” ikomandanta 1. mtbr., 27. 7. 2010. godine,

• Spomen obilježje poginulog borca – še-hida Hajrudina Mešića, nosioca ordenaheroja oslobodilačkog rata, 30. 10. 2010.godine,

• Spomen obilježje poginulog borca – še-hida Adila Bešića, nosioca ordena herojaoslobodilačkog rata, 28. 11. 2010. godine,

• Spomen obilježje poginulog borca – še-hida Nesiba Malkića, nosioca ordenaheroja oslobodilačkog rata, 25. 10.2010. godine,

• Spomen obilježje poginulog borca – še-hida Fadile Odžaković – Žute, nosiocaordena Zlatnog grba sa mačevima i do-bitnica ratnog priznanja značka “Zlatniljiljan”, 18. 9. 2010. godine,

• Spomen obilježje poginulog borca – še-hida Zaima Imamovića, komandanta14. divizije ARBiH i dobitnika ratnogpriznanja značka “Zlatni ljiljan”, 9. 10.2010. godine,

• Otvaranje spomen obilježja ubijenimmještanima Kozarca i otkrivanje spo-men ploče za poginule pripadnikeARBiH, 31. 7. 2010. godine.

Na poziv organizatora, starješine komandepuka prisustvovale su obilježavanju značajnijihdatuma iz historije BiH:

• Obilježavanje Dana državnosti BiH,Sarajevo, 25. 11. 2010. godine,

• Godišnjice formiranja TO BiH, Sarajevo,8. 4. 2010. godine,

• Godišnjice stradanja tuzlanske mladosti“Kapija 2010”, Tuzla, 25. 5. 2010. godine,

• Godišnjice “Operacija Grebak”, Goražde,8. 8. 2010. godine,

• Manifestacija “Odbrana BiH – Igman,2010.”, 5. i 6. 8. 2010. godine,

• Manifestacija “Putevima pobjede”, Mostar, 19. 6. 2010. godine,

• Manifestacija “Dani Ajvatovice”, DonjiVakuf, 26. i 27. 6. 2010. godine,

• Manifestacija “Oslobađanje teritorijeTreskavice”, Trnovo, 9. 10. 2010. godine,

• Manifestacija“Odbrana Čemerske plani-ne”, Hadžići – Ilijaš, 11. 10. 2010. godine,

• Manifestacije u povodu Dana oslobo-đenja grada Sarajeva, 6. 4. 2010.godine,

Prisustvo vjerskim programima i prijemima

Starješine komande puka prisustvovale sumnogobrojnim obilježavanjima vjerskih pro-grama, te prijemima od kojih izdvajamo:

• Dani sjećanja na žrtve genocida “Sre-brenica, 2010.”, 11. 7. 2010. godine,

• Tradicionalna šehitska dova u Pobuđu,Bratunac, 25. 7. 2010. godine,

• Prisustvo iftarima u organizaciji OS BiHi Vojnog muftijstva MO BiH, 1. – 8. 9.2010. godine,

• Obilježavanje Ramazanskog i Kurban--bajrama, 9. 9. 2010. godine i16. 11. 2010. godine,

• Obilježavanje Dana šehida, obilazakmezarja i polaganje cvijeća na mezarjuKovači, 10. 9. 2010. godine,

• Prijem komandanta puka u AmbasadiVelike Britanije u povodu rođendanakraljice Elizabete, 9. i 15. 6. 2010.godine,

• Prijem komandanta puka kod načel-nika općine Novi Grad, u povodu godiš-njice formiranja 2. viteške brigade,7. 10. 2010. godine,

• Prijem komandanta puka povodombožićnog koncerta u Domu OS BiH,21. 12. 2010. godine.

6

Aktivnosti puka


U Banji Vrućici kod Teslića, u periodu od 21. do25. februara 2011. godine, pod pokrovitelj-stvom Štaba NATO-a u Sarajevu, održana je ra-dionica pod nazivom “Izrada koncepta zapukove-pravilnika, priručnika i historije puka“.

Cilj radionice bio je prorada nacrta regula-tive koja se odnosi na rad pukova i pripremupodzakonskih akata vezano za organizaciju irad pukova i to prvenstveno: Pravilnika o mu-zejima pukova OS BiH, Pravilnika o biltenimapukova OS BiH, Pravilnika o klubovima pukovaOS BiH, Priručnika puka, te Standardnih opera-tivnih procedura kojima se reguliše organiza-cija i rad pukova OS BiH.

Na radionici, u izradi nacrta pomenute re-gulative, učestvovali su predstavnici Ministar-stva odbrane BiH i Zajedničkog štaba OS BiH, tepredstavnici komandi pješadijskih pukova OSBiH i komandanti pješadijskih bataljona u OS BiH.

Shodno, usvojenom programu rada na Ra-dionici, učesnici radionice su upoznati sa radomNATO-a i pukovskim sistemom, gdje su učešćena predavanju uzeli:

1. pukovnik Olsen, zamjenik komandanta NATOštaba u Sarajevu na temu „Aktivnosti ŠtabaNATO-a u Sarajevu“

2. penzionisani general pukovnik Sir MichaelWillckocks, na temu “Pukovski sistem ostalihpukova, rodova i službi u Velikoj Britaniji“

3. pukovnik Erno Odor na temu “Mađarski pu-kovski sistem i njegova tranzicija od dobaImperije do NATO-a, te

4. “Uloga podoficira u njemačkoj pukovskojtradiciji i duh pripadnosti, čiju je prezenta-ciju imao Oberstabsfeldwebel Borau.

Na predavanju predstavnika NATO-a, bili suprisutni i predstavnici iz Ministarstva odbrane:gospodin Živko Marjanac, gospodin Ahmet Ha-džiomerović, gospodin Muhamed Smajić, te ge-nerali OS BiH: Anto Jeleč, Mirko Tepšić, MirsadGutić, Sakib Forić, Senad Mašović i Stemenko No-vaković. NATO Štab je za učesnike radionice i go-ste na predavanju organizovao i svečanu večeruna kojoj su se, osim druženja, mogla čuti i isku-stva kroz koja su prošle pojedine zemlje članiceNATO-a na uspostavljanu pukovskog sistema.

“Radionica“ o pukovima

PenzionisanjeSa danom 31. 12. 2010. trojica pripadnika ko-mande puka, tačnije brigadir Mirsad Begić, pu-kovnik Nahid Mehić i stariji vodnik I klaseNusret Guber stekli su uslove za penziju.

Komandant komande puka brigadir Mir-sad Begić otišao je u starosnu penziju dok sudruga dvojica stekli uslove za prijevremenu sta-rosnu penziju.

Radi se o starješinama koji su dali ogromandoprinos u osnovnoj zadaći puka – da baštinitradiciju i identitet konstitutivnih naroda BiH injeno naslijeđe Armiju R BiH.

Na čelu 2. pješadijskog (rendžerskog) puka OSBiH došlo je do promjene. Komandant puka,brigadir M. Begić sa 31. 12. 2010 je penzionisan.Dužnost komandanta puka preuzeo je 7. fe-bruara 2011. brigadir Ferid Mazalović. BrigadirMazalović rođen je 1965. godine u Kladnju, oda-kle već poslije osnovne škole započinje uslovnorečeno vojnu karijeru. Završio je Srednju vojnuškolu KOV-smjer ARJ PVO, a potom i Vojnu aka-demiju, istog smjera. Brigadir Mazalović dosada u VF BiH obavljao dužnosti Izvršnog ofi-cira u NC Tuzla, Načelnik odjeljenja za informi-sanje u Komandi 2. Korpusa, zatim GeneralnogInspektora u 2. Diviziji KoV i 2. mehanizovanojbrigadi OS BiH.

Formiranje 5. pbr OS BiH postavljen je nadužnost PNŠ za Civilnovojnu saradnju, a 2010.godine odlazi na dužnost Načelnika odjeljenjaza Civilnovojnu saradnju u ZŠ OS BiH. Magistri-rao je na FPN u Sarajevu 2000. g., a u završnojje fazi sticanja doktorskog zvanja. Brigadir Ma-zalović je oženjen, ima dvoje djece i živi u Tuzli.

Novi komandantpuka

7

Aktivnosti puka


Dana 15. aprila 2010. godine u Bihaću, u ka-sarni “Adil Bešić“ obilježena je 5. godišnjica 2.pješadijskog (rendžerskog) puka i 18. godiš-njica formiranja Armije Republike Bosne i Her-cegovine. 2. pješadijski bataljon 6. pbr OS BiH,prvi put, ustupio je kasarnu i svoje resurse, te sapripadnicima komande puka uzeo aktivno uče-šće u pripremi svečanosti.

Da su Krajišnici vojnici i da vole vojsku, te dasu gostoljubiv narod, pokazali su upravo kroz

učešće u organizaciji Centralne pukovske sveča-nosti. Pripreme su otpočele blagovremeno, teradom i velikim zalaganjem svakog pripadnikabataljona uspješno je izvršeno uređenje krugakasarne, uređena je pista za postrojavanje, adap-tirana postojeća bina, popravljen i uređen prila-zni put i pomoćne staze u krugu kasarne. Nemože se ne spomenuti odlična saradnja sa civil-nim strukturama vlasti od Kantona, općina, bo-račkih udruženja, vjerskih zajednica, udruženjagrađana, pa i samih građana Bihaća i okoline,spremnih da pomognu i učestvuju u svečanosti.

Komanda bataljona u Bihaću, obilježava-nje Dana 2. pješadijskog (rendžerskog) puka OSBiH, počela je 14. aprila, polaganjem cvijeća iodavanjem počasti svim šehidima i poginulimborcima Armije R BiH na spomen obilježje“Humci“ zajedno sa predstavnicima civilne vla-sti USK, policije, predstavnicima boračkih udru-ženja.

Centralna svečanost, dana 15. aprila u11:00 sati, počela je postrojavanjem jedinica1. pb/5. pbr, 2. pb/6. pbr i 3. pb/4. pbr i preda-jom raporta komandanta 2. pješadijskog(rendžerskog) puka predsjedavajućem Predsje-dništva BiH dr. Harisu Silajdžiću.

Svečanost su svojim prisustvom uveličali: pre-dstavnici MO BiH na čelu sa dr. Selmom Cikotićem,starješine i vojnici OS BiH, predstavnici zakonoda-vne i izvršne vlasti svih nivoa, vjerskih zajednica,boračkih udruženja, predstavnici međunaro-dnog diplomatskog kora, kao i brojni građani iučenici svih osnovnih škola sa područja Bihaća.

Prisutnima su se obratili komandant 2. pje-šadijskog (rendžerskog) puka brigadir MirsadBegić, Ministar odbrane BiH dr. Selmo Cikotić,te predsjedavajući državnog predsjedništva dr.Haris Silajdžić, koji je u svom govoru istakao po-sebno zadovoljstvo što se ova svečanost odr-žava u Krajini, u Bihaću, te da je BiH naposljednjoj stepenici na putu ka NATO-u, a štoje zajedno s punopravnim članstvom u EUjedan od strateških prioriteta države.

U kulturno-umjetničkom programu nacentralnoj svečanosti, predstavili su se: Bošnjačkazajednica kulture “Preporod“ Bihać, udruženje“Muzička omladina“ Bihać i JU Umjetnička ško-la Bihać. Centralnu pukovsku svečanost iz ka-sarne“Adil Bešić“ u Bihaću prenosila je direktnoTV Unsko-sanskog kantona, a bilo je prisutno inekoliko televizijskih kuća kao i brojne radijskestanice sa područja cijele Bosne i Hercegovine.

Raport s godišnjice puka

8

Brzo - kratko


Težišni zadatak pješadijskih bataljona(1/5. pbr, 2/6 Pbr i 3/4. pbr) tokom2010. godine je bila tranzicija vojničkog personala koja se odvijala u dvasegmenta. Prvi, osjetljiviji i “bolniji“ segment, je bilo otpuštanje našihkolega vojnika koji su imali više od 35 godina starosti, a po osnovu istekaugovora o profesionalnoj vojnoj službi. Osjetljiv u smislu skidanja vojni-čke uniforme i nakon dvadeset godina vojničkog staža u prosjeku, prela-ska u civilni život. Komande bataljona, prepoznavajući važnost ove

aktivnosti, poduzele su sve u svojoj nadležnosti da ista protekne u skladusa naređenjima pretpostavljenih komandi, kombinujući važnost reali-zacije redovnih i vanrednih zadataka sa brigom o svakom pojedincu,pripadniku vojnog kolektiva. Uporedo sa ovom aktivnošću, konstan-tno se realizovala i druga strana tranzicije vojničkog personala, a to jeprijem i integracija novoprimljenih vojnika iz COO OS BiH koja teče od2008. godine.

Komande i jedinice bataljona težište aktivnostisu usmjerili na realizaciju planirane obuke nasvim nivoima, čime bi obezbijedili spremnost zaizvršenje svojih misija, a težište u obuci je usmje-reno na sljedeće: realizacija individualne i kolek-tivne obuke kroz ZVO i obuku po prilici, kvalifika-cijsko bojevo gađanje i test tjelesne spremnosti,vježbe u obuci (MAPEX, CPX, STX, SIMEX i dr.),

pojedinačna i kolektivna obuka za učešće u PSO-NATO vođenim operacijama, obuka za pomoć ci-vilnim organima u reagiranju na prirodne i drugenesreće, institucionalna obuka starješina u zem-lji i inostranstvu (kursevi, seminari i drugo), podi-zanje profesionalizma kroz dostizanje zahtije-vanih standarda, kao i konceptualna moderni-zacija starješinskog i vojničkog kadra.

Dobro uhodana mašina trenažnog procesa pookončanju planskih aktivnosti uz uspješnu kom-binaciju iskustva starješina i elana novoprimlje-nih pripadnika željnih dokazivanja i “avanture“vojničkog poziva vrlo brzo će produkovati željenerezultate - a to su vojnik i kolektiv koji su u svakomvremenu i na svakom mjestu u datim okolnosti-ma osposobljeni za izvršenje dodijeljene misije.

Tranzici ja

Obuka - temelj uspjeha

9

Brzo - kratko


Žene u OS BiH, a posebno u pješadijskim bataljonima su ravnopravno uključene u sveaktivnosti i zadatke komande i jedinica bataljona. Za to su stvoreni potrebni uslovi zaživot i rad žena, što je i zakonska obaveza vezana za poštovanje normi ravnopravno-sti spolova. Nećemo ulaziti u detalje brojčanih pokazatelja koliko ih ima, koliko jedošlo u novom kontigentu popune, nećemo istaći ni da su one“ljepšeg pola“, ali onošto moramo istaći je da veoma odgovorno, profesionalno, disciplinovano i časno izvr-šavaju postavljene zadatke, da se u svakom momentu kolektiv može osloniti i pouz-dati u njih što je svakako i obaveza svakog profesionalnog vojnog lica.

OS BiH su i u toku 2010. godine podržale realizaciju manifesta-cije “Odbrana BiH- Igman, 2010.“ sa personalom i resursima, au manifestaciji pored jedinica KL OS BiH, značajnu podršku jepružio 1/5. pbr sa personalom (35 pripadnika bataljona) i re-sursima. Podrška bataljona se ogledala u prisustvu počasne je-dinice sa naoružanjem za odavanje počasti na mezarjimaIgmana (Veliko Polje, Mrazište, Brezovača), kao i asistencija timastarješina u polaganju cvijeća na mezarju: Kovači, Grkavica, Pro-skok, Veliko Polje, Mrazište, Brezovača), te značajna logističkapodrška (logorska oprema, stolovi, stolice, angažovanje mo-tornih vozila). Podrška pomenutoj manifestaciji je blagovre-meno koordinirana sa organizacionim odborom, posredstvomkomande 2. pješadijskog (rendžerskog) puka OS BiH.

Tuzlanska kasarna “Husein-kapetan Gradašče-vić“ , u srijedu 16. februara je na upriličenoj ce-remoniji, zvanično predata Tuzlanskomuniverzitetu. Nakon nepune tri godine otkakoje ova lokacija odlukom Predsjedništva progla-šena neperspektivnom, a vojne jedinice dislo-cirana u VB “Aerodrom Dubrave“, ovaj objekatje ponovo stavljen u funkciju i korist društve-noj zajednici. Ministar odbrane, dr. Selmo Ci-kotić, istakao je da nema boljeg ulaganja zajednu zemlju od ulaganja u obrazovanje njenemladosti, te da nakon složenog procesa provo-đenja procedura koje su prethodile ovoj primo-predaji, sa zadovoljstvom predaje simboličniključ kasarne premijeru Federacije BiH. Premi-jer Mujezinović, u svom obraćanju pred oko 200zvanica iz društveno-političke i akademske za-jednice, kazao je kako u današnjem vaktu ne-mamo luksuz na neperspektivnost pojedinca ilokacija te da sve kapacitete moramo stavit ufunkciju progresa i da sa zadovoljstvom predajeključ kasarne rektoru Tuzlanskog univerziteta.

Rektor, dr. Enver Halilović, izražavajući zahval-nost Ministarstvu odbrane, vladi Federaciji i Ko-misiji za imovinske odnose što su imalirazumijevanje za potrebe Tuzlanskog univerzi-teta, istako je da menadžment već ima plan zapostepeno stavljanje pojedinih objekata ufunkciju obrazovnog procesa te da će komple-

tna lokacija u vrlo kratkom roku zaživjeti upunom kapacitetu. Ceremonija je završena obi-laskom lokacije i objekata te simboličnim po-stavljanjem table kampusa na ulaz u bivšukasarnu. U narednih nekoliko dana bit će zavr-šen i administrativni dio primopredaje koje za-vršavaju ranije oformljene stručne komisije.

Kasarna opet u funkciji

Igman 2010.

Žena vojnik

10

Izvještaji iz jedinica


Posmatrajući protekli period kroz kretanje per-sonala u 1. pješadijskom bataljonu 5. pbr OSBiH,po osnovu isteka ugovora, otpušteno je 215 voj-nika. Na ovaj broj treba dodati još 11 vojnika kojiće biti otpušteni po završetku angažmana u mi-siji ISAF u IR Afganistan, tokom 2011. godine.Uporedo sa ovom aktivnošću, konstantno serealizovala i druga strana tranzicije vojničkogpersonala, a to je prijem i integracija novoprim-ljenih vojnika iz COO OS BiH u naš bataljon. Bitnoje napomenuti da ova aktivnost teče od 2008.godine, odnosno od prijema dijela vojnika izCOO OS BiH prve klase. Do danas je u bataljonintegrisano ukupno 118 vojnika iz šest klasaCOO, a u toku su pripreme za prijem dijela voj-nika sedme klase koji će se desiti na samom po-četku 2011. godine. Potpuna integracija vojnikau bataljon je podrazumijevala organizaciju čet-verosedmične stručno-specijalističke obuke, kaoi uključivanje istih u realizaciju redovnih i van-rednih operativnih obaveza jedinice. Realizaci-jom oba segmenta tranzicije vojničkogpersonala, stvarala se nova slika našeg bata-ljona. Tu sliku grade iskusne starješine i mladivojnici bez profesionalnog iskustva, ali s velikomželjom za usavršavanjem.

Uzimajući u obzir zadatke koji nas očekujuu idućoj godini, pogotovo dva prioriteta u obuci

koja uključuje rotaciju kompletnog bataljona uCBO Manjača u maju mjesecu i obuku 1. pješa-dijske čete koja je u NATO-u deklarisana jedinicaza Operacije podrške miru (PSO) u 2011. godini,komanda bataljona je preduzela određene ko-rake s ciljem pripreme jedinice za ove aktivnosti.Ove pripreme su podrazumijevale doobuku,kako vojničkog, tako i starješinskog kadra bata-ljona. Stavljajući akcenat na specijalističke jedi-nice i VES-ti kao što su vezisti, minobacačlije,vozači, izviđači, odlučili smo se, grupisanjemobuke i prolaskom kroz “brze“ planove obuča-vanja, postići traženi standard i nivo obučenosti,tako da obezbijedimo kontinuitet u postizanjuvisokih standarda pri realizaciji svakog zadatka.Uporedo sa ovim obukama, isplanirali smo i za-jedničku vojnu obuku za sve podoficire bata-ljona u dva pravca – opštevojna doobuka zapodoficire, kao primarne instruktore i doobukapo pitanju NATO PSO, a sve s ciljem kvalitetnerealizacije prioriteta u obuci naredne godine.Mišljenja smo da će po okončanju ovih planira-nih aktivnosti i uspješnom kombinacijom isku-stva naših starješina sa mladošću i svježinom“novih“ vojnika, naš bataljon ostati na putupotpune realizacije svih postavljenih zadatakauz najviše profesionalne standarde što je uo-stalom bila naša glavna odlika u dosadašnjem

periodu. Komanda i jedinice bataljona težišteaktivnosti su usmjerili na realizaciju planiraneobuke na svim nivoima, čime bi obezbijedilispremnost za izvršenje misije bataljona, a teži-šte u obuci je usmjereno na sljedeće:

• Realizacija individualne i kolektivneobuke, kroz ZVO i obuku po prilici.

• Kvalifikacijsko bojevo gađanje i testtjelesne spremnosti.

• Vježbe u obuci (MAPEX, CPX, STX, SIMEXi dr.).

• Pojedinačna i kolektivna obuka za uče-šće u PSO-NATO vođenim operacijama.

• Obuka za pomoć civilnim organima ureagiranju na prirodne i druge nesreće.

• Institucionalna obuka starješina u zem-lji i inostranstvu (kursevi i seminari).

• Podizanje profesionalizma kroz dostiza-nje zahtjevanih standarda, kao i kon-ceptualna modernizacija starješinskog ivojničkog kadra.

Pored planske obuke koja se provodi u ko-mandi i jedinicama, želimo istaći realizacijumetodoko-pokaznih i pokaznih vježbi, kojeimaju za cilj prikazati praktičnu realizaciju odre-đenih tehnika, postupaka i radnji, sa ciljemispunjenja zahtijevanih standarda i normi.

Stari bataljon - mladi vojnici

11



Metodoko-pokazne i pokazne vježbe su veomakorisne za obezbjeđenje spremnosti i izgradnjukolektivnog duha jedinica, te razvoj i osposob-ljavanje vođa na svim nivoima.

Tokom 2010. godine, na nivou bataljona jeplanirano i realizovano više metodoko-pokaz-nih i pokaznih vježbi, od kojih izdvajamo slje-deće:

• Uspostava i rad na kontrolnoj stanici ;• Priprema i realizacija KVBG l/n na nivou

čete;• VKM – MAPEX vježbe;• Dril posluge mitraljeza M-2 Browing;• Izviđanje i zaposjedanje VP na tenko-

prohodnom pravcu;• Reakcija na kontakt kod patroliranja u

PSO okruženju;• Pružanje pomoći civilnim vlastima u slu-

čaju požara.

Naredna godina je posebno karakterističnapo pitanju realizacije obuke i slobodno je može-mo nazvati “Godina izazova i obuke bataljona“.Ovo potvrđujemo činjenicom da je planiranarealizacija rotacijske vježbe 11-1 bataljona uCBO Manjača ostvarena, sa sveobuhvatnim pri-premnim aktivnostima i koracima kroz propi-

sane faze, kao i činjenicu da je planirana rota-cijska vježba čete deklarisane za operacije po-drške miru (PSO), također sa svim pripremnimaktivnostima kroz propisane korake i faze reali-zovana.

Također, obuka pripadnika bataljona nateme: “Mjesto i uloga parlamentarnog vojnogpovjerenika BiH“ (dva puta godišnje) i “Kodeksponašanja pripadnika OS BiH - obuka o standa-rdima ponašanja“ (jednom godišnje) se blago-vremeno planira i realizuje na nivou komande ijedinica bataljona.

Pored pomenutih aktivnosti na kojima setemelji ciklus obuke u bataljonu, veoma je bitno

istaći planiranje i realizaciju stručno-specijali-stičke obuke novoprimljenih vojnika u bataljonunakon završene osnovne obuke u COO Pazarić,kao i zajedničke vojne obuke (ZVO) sa specifič-nim sastavima od kojih izdvajamo: ZVO podo-ficira, ZVO komande bataljona, ZVO vozača, ZVOvezista i drugo. Cilj stručno-specijalističke obukenovoprimljenih vojnika u bataljonu je da semladi vojnici dodatno osposobe za rad na for-macijskim mjestima na koja su raspoređeni, kaoi da se prilagode tekućim obavezama jedinice.Adaptaciji i fazi prilagođavanja jedinici novo-primljenih vojnika se također posvećuje zna-čajna pažnja.

12



Dana 10. 06. 2010.godine u Kulen Vakufu jerealizovana zajednička pokazna vježba “KulenVakuf-2010." - Spašavanje civilnog stanovni-štva od poplava.

Ova vježba imala je za cilj provjeru sprem-nosti učesnika vježbe u procedurama spašava-nja civilnog stanovništva u slučaju poplava,stvaranje povjerenja kod lokalnog stanovništvau institucije sistema zaštite i spašavanja, jača-nje saradnje i razmjena iskustava između uče-snika vježbe i lokalnog stanovništva, te pomoću stvaranju uslova za razvoj lokalne zajednicesa civilnim vlastima i civilnim strukturama op-ćine Bihać i USK-a .

Aktivnostima tokom vježbe rukovodio jeOperativni centar u čijem sastavu su bili:

• kapetan Elvir Bešić, koordinator za Civil-nu zaštitu, tj. rukovodilac aktivnostiispred OS BiH

• poručnik Ale Prošić, koordinator zaangažovanje Zračnih snaga OS Bosne iHercegovine

• inspektor Said Ljubijankić, je ispred Je-dinice za podršku MUP USK-a

• gospodin Amir Bakrač, šef Operativnogcentra Službe CZ, koordinator ispred CZOpćine Bihać

• gospodin Fuad Dedić, pomoćnik načel-nika Općine Bihać za CZ, tj. rukovodilacoperativnog centra pokazne vježbe.

U realizaciji vježbe, učestvovalo je ukupno207 lica, od čega iz:

OS BiH:2. pješadijski bataljon 6. pbr OS BiH, Inžinjerij-ska jedinica iz sastava br TP, Jedinica iz sastava

br ZS i PZO, Odjeljenje iz sastava 6. blp KL i Timvoda vojne policije.

Civilnih struktura:Štab civilne zaštite Općine Bihać, Vatrogasnajedinica Općine Bihać, Medicinska služba Domazdravlja Bihać, Ronilačka jedinica općine Bihać,Jedinica za podršku MUP-a USK-a i Policijskauprava Bihać.

Nakon realizacije pokazne vježbe, na sta-dionu u Kulen Vakufu je održan taktičko tehni-čki skup, a prisutnima su se obratili: komandant2. pješadijskog bataljona, komandant 6. pješa-dijske brigade i načelnik štaba CZ Općine Bihać.Realizaciju vježbe pratio je tim starješina izEUFOR-a, na čelu sa zamjenikom komandantaEUFOR-a, brigadnim generalom Tiborom Nagy-jem i tim starješina LOT house Cazin EUFOR-a.

“Kulen Vakuf-2010.”

13



U periodu između dvije godišnjice 2. pješadijskog (rendžerskog) puka, 2. pješadijski bataljon 6. pješadij-ske brigade realizovao je sve planirane zadatke, bio domaćin sportskim takmičenjima, uspješno realizo-vao vježbu u saradnji sa civilnim institucijama, a iskazao se i u pružanju humanitarne pomoći. Od velikogbroja aktivnosti 2. pješadijskog bataljona izdvajamo:

• Obilježavanje 5. godišnjice 2. pješadijskog (rendžerskog) puka u kasarni“Adil Bešić“, 15. aprila 2010. godine,• Sportsko takmičenje u streljaštvu na nivou 6. pbr u Bihaću na modernom i uređenom strelištu

“Debeljača“, održanog 20. i 21. aprila 2010. godina,• Sportsko prvenstvo u streljaštvu na nivou Oružanih snaga BiH na strelištu “Debeljača” u kasarni “Adil

Bešić” u Bihaću, održano18.- 21. maja 2010. godine,• Zajednička pokazna vježba“Kulen Vakuf 2010”- Spašavanje civilnog stanovništva od poplava, održana

10. juna 2010. godine,• Vanjsko ocjenjivanje 2. pješadijske čete 2/6. pbr OS BiH, 23. 11. 2010. godine.Komandu 2. pješadijskog bataljona između ostalih posjetili su:• pripadnici EUFOR-a iz IPU (Integrated police unit) Alpha Coy Company iz sastava španskog, italijan-

skog i portugalskog kontigenta policijskih snaga jedinica EUFOR-a u periodu od 1. 6. do 4. 6.2010. godine.

• Parlamentarni vojni povjerenik Bosne i Hercegovine gospodin Boško Šiljegović, koji je na lokacijiboravio sa timom kojeg su činili predstavnici Generalnog inspektorata MOBiH brigadni general HuseinTursonović i brigadir Dragan Radišić, predstavnici NATO-a major Bachmeier, glavni narednikMichael Borau, te predstavnici OSCE-a u periodu 21. i 22. 6. 2010. godine.

Humanost pripadnika 2. pješadijskog bataljona 6. pbr OS BiH ogleda seu pomoći radnom kolegi Liđan Ibrahimu, kome je PVS prestala u toku2010. godine. Pripadnici komande čete, znajući tešku materijalnu situa-ciju svog kolege, pokrenuli su putem Komande bataljona humanitarnuakciju prikupljanja gotovinskih novčanih sredstava, s ciljem završetka po-

rodične kuće i useljenja, znajućida je objekat u kojem je do tadaživio sa suprugom i tri maloljetnekćerke, veoma neuslovan.

Svi pripadnici jedinice suuzeli učešće u ovoj akciji. Prikupilisu gotovinska sredstva na nivou2. pješadijskog bataljona koja subila dostatna da se za prizemljekuće kupi unutrašnja i vanjskastolarija, materijal za izradu fa-sade na unutrašnjim zidovima, kao i podne obloge, te keramika i sani-tarije.

Pripadnici 2. pješadijskog bataljona i to električari, zidari, stolari iostali koji su imali iskustva u građevinskim radovima, u toku svakog vi-kenda, pomogli su da se sredstva ugrade i Ibrahim sa svojom porodicomuseli u novu kuću. Pripadnici 2. pješadijskog bataljona su ponosni uči-njenim, prizemlje kuće je osposobljeno, porodica se uselila u svoju kuću,a svojim postupkom usrećila jednu porodicu, porodicu Liđan Ibrahima, ra-nijeg pripadnika OS Bosne i Hercegovine.

Brzo-kratko iz 2. pb/6. pbr

Humanost na djelu pripadnika 2. pješadijskog bataljona

14



Kruna ciklusa trogodišnje obuke 3.pb i prido-datih jedinica 4. pbr bilo je izvođenje rotacijskevježbe “10-3” na poligonu Manjača u periodu05.–13. 10. 2010.godine, koja je izvedena uzupotrebu manevarske i bojeve municije te MIL-LES opreme. U sklopu priprema za izvođenjerotacijske vježbe, održano je niz koordinacijskihsastanaka sa predstavnicima CBO, starješi-nama pretpostavljene komande i pridodatimjedinicama. 3. pb izveo je simulacijsku vježbuna sistemu JANUS u CBO Žunovnica, a izvedenesu vježbe CPX bataljona sa težištem na raduštaba u PDVO i radu komandira četa na pripre-mi i izdavanju OPNAR-a, STX vježbe nivoa vodai čete koje su se realizovale na poligonu Glamoči LPO Grebak i kvalifikacijska bojeva gađanja.

Obzirom na udaljenost poligona Manjače ispecifičnosti razmještaja jedinice, dana 5. 10.2010. godine, prethodnica jedinice je uspješnoizvršila taktički marš sa m/v rutom kasarna Ko-sova-Foča-Gacko-Stolac-Čapljina-Ljubuški-

Posušje-Livno-Glamoč-Manjača, uz noćenje nalokaciji “Ante Bruno Bušić” Livno.

Dana 7. 10. 2010. godine, glavnina snagaje uspješno zaposjela TPO i pripojila se pret-hodnici. Tokom realizacije Rotacije “10-3” u

skladu sa planom CBO Manjača, 3. pb realizo-vao je marš i posjedanje TPO, pokret do kon-takta, odbranu, izvođenje kontranapada uzpodršku iz zraka sa dva helikoptera. Na krajuvježbe izvedeno je bojevo gađanje iz svih oružjai oruđa sa kojim jedinica raspolaže.

Pored ostalih, bojevom gađanju su prisu-stvovali i pratili: zamjenik komandanta za ope-racije OK OS BiH brigadni general Sakib Forić,komandant 4. pbr brigadni general Ivica Jerkić,zamjenik komandanta EUFOR-a u BiH generalNagy i tim starješina ZŠ OS BiH na čelu sa Faru-kom Smailagićem. Tom prilikom brig. generalSakib Forić i brig. general Ivica Jerkić su iskazalizadovoljstvo i čestitali jedinici na uspješnoj rea-lizaciji rotacijske vježbe “10-3”.

Nakon uspješno izvedenog bojevog gađa-nja, izvršena je analiza rotacije, izlazni brifing iuručivanje procjene obučenosti jedinice odstrane instruktora i komandanta CBO Manjača.

Rotacija “10-3”

15



U sklopu misije OS BiH pružanje pomoći civil-nim vlastima u slučaju prirodnih i drugih ka-tastrofa 3. pješadijski bataljon aktivno je uzeoučešće u pružanju pomoći civilnim vlastima istanovništvu koje su prouzrokovane velikim po-plavama izlivom rijeke Drine iz svog korita kojesu pogodile Gornje Podrinje i grad Goražde,gdje su poplavljene mnoge kuće, zdravstvene iškolske ustanove, privredni objekti, što je na-tjeralo stotine ljudi da napuste svoje domove.

Nakon proglašavanja vanrednog stanja 1.12. 2010. godine od strane općinskih i kanto-nalnih vlasti u BPK-u, pripadnici 3.pješadijskogbataljona su svojim aktivnostima kroz nesebi-čno zalaganje i hrabrost pokazali obučenost ispremnost prilikom pomoći u spašavanju od-

nosno evakuaciji stanovništva u Novom Go-raždu u naselju Donja Sopotnica, kao i spašava-nju materijalnih dobara poplavom zahvaćenihobjekata.

Kada je riječ o saradnji sa civilnim struktu-rama treba istaći da je 3. pješadijski bataljonpružao podršku civilnim strukturama u organi-zaciji kulturnih, vjerskih i sportskih manifestaci-ja od čega se mogu izdvojiti podrškemanifestacijama: “Grebak-put života 2010”,

“Ustikoljansko ljeto 2010.”, “Festival prijatelj-stva Goražde, 2010.”, “Grebak, 2010.”, potompodrška IZ povodom otvaranja džamije i zgrademedžlisa u Rudom, otkrivanja spomen obilježjau selu Gudelj u općini Foča, organizaciji sveča-nog otvaranja obnovljene džamije u džematuSetihovo-Rudo, održavanju tradicionalne dovena “Dobrim vodama” te sprovođenju projekta“Entitetsko druženje učenika i škola-put u bu-dućnost” u Goraždu.

U periodu od 23. 8. do 27. 08. 2010.godine 3.pb uspješno izvršio kvalif ikacijsko bojevo gađanje sa vodomMB 120 mm 2. pb/4. pbr, sekcijom MB 60 mm 1.pb/4.pbr i sekcijom POLK 9K 111 ( 2 sistema) na poligonuManjača. Prema ocjeni tima instruktora CBO Manjača ova jedinica je postigla najbolje rezultate u odnosu nasva dosadašnja gađanja.

Na visini zadatka

16

Uzorni vojnici - sportisti


Vojnik Romana Ramadanović je rođena 1988. godine u Tuzli i kao dijeteje maštala o vojničkom pozivu, gledajući svog oca u uniformi. Odmah poobjavi konkursa za prijem u OS BiH, prijavila se sa nadom i silnom željomda će biti primljena. Želja se ostvarila i ista je u sklopu kontingenta no-voprimljenih vojnika upućena u Centar za osnovnu obuku “Pazarić”, gdjeje uspješno završila osnovnu tromjesečnu obuku. Trenutno je raspoređe-na na vojničkoj dužnosti u sastavu 3. pješadijske čete. Po raspoređivanjuu 3. pč, prolazi i uspješno završava stručno-specijalističku obuku u traja-nju od mjesec dana. Kako sama kaže, to je bilo ostvarenje njenih snova, tesa ponosom nosi uniformu OS BiH i časno izvršava postavljene zadatke.

Ono što joj se posebno dopada je kolektivni duh, profesionalizam,disciplina i poštovanje prava i obaveza PVL u OS BiH. Sport je zasigurnovrlo bitan dio Romaninog života i karijere, te kroz sport pokazuje svoje vri-jednosti, sposobnost i spremnost za sve izazove koji su sastavni dio pro-fesije kojom se trenutno bavi.

Kao uspješna pripadnica bataljona u kategoriji “žena“ tokom svogkratkog angažmana u OS BiH, učestvovala je u raznim takmičenjima nanivou 5. pbr i OS BiH, u kojima je postizala zapažene rezultate. Kao spor-tista u atletskoj reprezentaciji OS BiH učestvovala je na više takmičenja,a najbolji pojedinačni rezultat je ostvarila na takmičenju polumaraton(21 km) u Čapljini 2010. godine, osvajanjem 3. mjesta.

Kao član ženske ekipe 5. pbr na takmičenju“orjentaciono trčanje”nanivou OSBiH osvaja 1. mjesto. Učestvujući na takmičenju u odbojci, kaočlan ženske ekipe 5. pbr, na nivou OS BiH, osvaja 2. mjesto.

Ernad Tutnjić, rođen je 1984. godine u Žepču. Vanredni je student Peda-goškog fakulteta, smjer socijalna pedagogija. Naime, nakon završenesrednje škole, prijavio se na odsluženje vojnog roka, te isti odslužio u Na-stavnom centru u Bugojnu, u aprilu 2004. godine. Nova sredina, prvi voj-nički dani, tačno isplanirano vrijeme, mnoge obaveze još tad su na njegaostavile snažan dojam. Za njega biti pripadnikom OS BiH znači ostvare-nje tadašnje želje.

Primjer je vojnika koji pokazuje da se pored redovnih zadataka i oba-veza, mogu postići odlični sportski rezultati. Tako je Ernad na osnovu svo-jih rezultata, trudom i radom, postigao da je postao član atletske ekipe2. pb, atletske ekipe 6. pbr, te atletske reprezentacije na nivou OS BiH.Rezultate koje je vojnik Ernad Tutnjić zabilježio u 2010. godini u pojedi-načnom plasmanu, uspjeh su i 2. pješadijskog bataljona na takmičenjimana nivou 6. pbr OS BiH u ekipnim takmičenjima. Na naš upit o sportskimuspjesima i učešćima u toku 2010. godine, Ernad je nabrojao niz uspje-šnih učešća u takmičenjima na nivou brigade, kao i na takmičenjima nanivou OS BiH u disciplinama: cross country 8000 m, orjentaciono trčanjei polumaraton. Osim toga, vojnik Ernad Tutnjić, pripadnik 2. pješadijskogbataljona je, kao član atletske ekipe OS BiH uzeo učešće u trkama izvanOružanih snaga Bosne i Hercegovine, gdje je također ostvario zavidnerezultate: učešće na uličnoj trci“Vivičita”Sarajevo, na učešću od oko 2100učesnika, završio kao 7-plasirani, dužina staze 12 000 m (12km); učešćena uličnoj trci “Vivičita” Tuzla i još desetine drugih. Inače, vojnik ErnadTutnjić nalazi se na dužnosti izviđača u izviđačkom vodu komandne čete.

Djevojka sa korakomod 7 milja

Trči, Erni,trči

20

Armija RBiH 1992-1995.


Period od devedesetih godina XX stoljeća dodanas, gledano sa historijske distance je vrlokratak, ali je isprepleten velikim brojem važnihi sudbonosnih dešavanja, za sve narode i gra-đane Bosne i Hercegovine. Padom jednopar-tijskog i uspostavom višestranačkog sistema,uz jačanje nacionalnih naboja i spleta niza dru-gih okolnosti u ovom periodu, došlo je do diso-lucije socijalističke Jugoslavije.

Koristeći ustavna rješenja iz 1974. a nakonizdvajanja dvije zapadne federalne jedinice, teodržanog referenduma - Bosna i Hercegovinaje iskoristila demokratsko pravo i postala ne-ovisna i samostalna država, priznata od stranesvih međunarodno relevantnih subjekata.

Odluka o neovisnosti Bosne i Hercegovine,naišla je na osporavanje od strane velikodrža-vnih projekata, koji su nastojali negirati Bosnui Hercegovinu kao zasebnu cjelinu i oživjeti pro-jekte njene podjele.

Uprkos činjenici što je prostor Bosne i Her-cegovine postao poligon raznih sučeljavanja,velike koncentracije vojske, naoružanja i dru-gih različitosti - bosanskohercegovačka ak-tualna vlast je (u tim teškim vremenima)poduzimala neophodne mjere da izbjegne bilokakve sukobe. Međutim, situacija u bližem i

širem okruženju je navodila na zaključak da jeneophodno što prije raditi na organiziranoj pri-premi - pružanju otpora.

Ratni vihor iz susjedne Hrvatske se poste-peno krajem 1991. i početkom 1992. sve višeprenosio i na prostor Bosne i Hercegovine. U tojsituaciji, bosanskohercegovačke patriote, bezobzira na vjersku, nacionalnu ili pak drugu raz-ličitost su vršile pripreme za odbranu svoje i dr-žavne opstojnosti. Njihov specifikum je da surelizirane u tajnosti.

Tako je formiranju ARBiH, koja je izrasla izjedinica Teritorijalne odbrane, prethodilo vojnoorganiziranje jedinica šireg patriotskog bloka,koje su samostalno egzistirale do 8. aprila1992. od kada su odlukom Predsjedništva RBiHstavljene pod jedinstvenu komandu Teritori-jalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine.

Vojno organiziranje bosanskohercegova-čkih patriota se nije jednovremeno i istim raz-mjerama sprovodilo na cijelom prostoru Bosnei Hercegovine. Masovnost organiziranja je ovi-sila od niza okolnosti, nacionalne struktureodređenog prostora, prisustva vojnih potenci-jala - snaga koje Bosnu i Hercegovinu nisu vi-djele kao samostalnu državu, te prevashodnopatriotizma i htijenja pojedinaca. Stoga je sa

ove vremenske distance nezahvalno isticati po-jedince, a ne sjetiti se širokih narodnih masa igrađana bez obzira na vjeru i naciju, koji su dalidoprinos formiranju i uspjesima ARBiH.

Okolnosti i vrijeme formiranja su utjecalida se ARBiH stvarala i kalila bez posebnog vre-mena za obuku i organiziranje u mirnodopskimuvjetima. U ratnim okolnostima definisano jeorganizaciono ustrojstvo jedinica, koje seuglavnom temeljilo na teritorijalnom principu.Formirane su jedinice ranga: odjeljenja, vo-dova, četa, bataljona, odreda, brigada, opera-tivnih grupa, općinskih štabova, uprava, preko

Armija RepublikeBosne i Hercegovine

21



korpusa do Štaba Vrhovne komande – koji jeneposredno komandovao jedinicama i bio pot-činjen Predsjedništvu Bosne i Hercegovine –kao Vrhovnoj komandi. Organizaciona strukturase tokom rata mijenjala i ovisila je od okolnostina frontovima. Najznačajnija promjena u orga-nizacionoj strukturi zabilježena je početkom1995. kada su od postojećih operativnih grupaformirane divizije i oslobodilačke brigade.

Iz godine u godinu, ARBiH se sve više oma-sovljavala, apsorbujući u svoje redove različitekategorije društva. Svi potencijali privrede, in-dustrije i cjelokupnog života su u situaciji pot-punog embarga bili usmjereni prema planskojproizvodnji.

Otežavajuću okolnost za ARBiH predstav-ljala je i činjenica što je tokom 1993. pored su-koba sa Vojskom Republike Srpske (VRS), došlodo otvorenog sučeljavanja s postrojbama Hr-vatskog Vijeća Obrane (HVO). Ovaj sukob jeokončan Vašingtonskim sporazumom 1994.stvaranjem Federacije BiH.

Iako nepotpuno naučno potvrđeno, ratniperiod (1992.-1995.) se može sa aspekta ARBiHpodijeliti u više razdoblja od kojih su najznačaj-niji period defanzivnog djelovanja i organiza-cionog ustrojstva od 1992. do kraja 1994. teperiod oslobodilačkog djelovanja do okončanjarata.

Bez namjere vršenja posebne analize uči-naka ARBiH tokom rata, potrebno je naglasitida su njeni ciljevi bili i ostali isti, očuvanje ne-ovisne i jedinstvene države Bosne i Hercegovinei njenih građana. S ponosom možemo otvoritisve armijske arhive, dati ih struci i nauci, tj.

istraživačima na dalje korišćenje, bez potrebeprikrivanja ili pak falsifikovanja dokumenata.Analizom fenomena bosanskohercegovačkogotpora, tj. ARBiH, u cijelosti je potvrđena tezada je ljudski faktor (nadahnut željom i htije-njem), imao važniju ulogu od bolje opremlje-nog i naoružanog protivnika.

Armija RBiH kao zrela institucija je bez ob-zira na okrutnosti ratnih nedaća i masovnihstradanja prevashodno Bošnjaka, civila, žena,djece, te pljačke, silovanja, paljenja itd., ostalavjerna poštivanju međunarodnih konvencijakoje definiraju pravila ratovanja. Ovdje se ogra-đujemo od pojedinaca, koji su suprotno aktual-noj politici i ratnim ciljevima, kršili pravilaratovanja i podržavamo njihovo sankcionisanje.

Detaljnijom analizom dostupnih i vjerodo-stojnih izvora, s ponosom možemo konstatiratida je nacionalna struktura ARBiH tokom svihratnih godina bila multietničkog sastava, iako

je najveći broj pripadnika armije bio iz reda bo-šnjačkog naroda.

Okončanje rata, za ARBiH je značilo prela-zak iz ratnog u mirnodopski period, koji se ka-rakterisao njenim kontinuiranim smanjenjem.Jedinice ARBiH zajedno sa HVO pod nazivomVojska Federacije Bosne i Hercegovine su prih-vatile načela obučavanja po NATO standardima,odmah po okončanju rata. U poslijeratnom pe-riodu VF se, pored obuke, angažirala i na po-moći civilnim institucijama vlasti. Najznačajnijirezultati su postignuti na zadacima deminira-nja, te sanaciji i izgradnji putne mreže, pružanjepomoći pri elementarnim nepogodama, itd.

Pripadnici ARBiH, zajedno sa ostale dvijekomponente HVO i VRS su dali veliki doprinos ustvaranju jedinstvenih Oružanih snaga Bosne iHercegovine. Najveća potvrda tom priznanju jeprijem naše zemlje u partnerstvo za mir. Aktiv-nosti, koje su u toku oko priključenja naše zem-lje kao punopravne članice NATO saveza, sutakođer dobri reperi napretka OS BiH. Taj na-predak, koji je ocijenjen kao najsnažniji u od-nosu na ostale reforme, definitivno isključujetezu onih zlonamjernika, po kojoj je nemogućeod zaraćenih strana formirati jedinstvenu voj-sku. Reforma vojske je potvrdila da nema togzadatka koji bosanskohercegovački građani,uvažavajući različitosti i zasebnosti nisu spremniizvršiti. Ovako organizirane vojne snage Bosnei Hercegovine ni u kom slučaju ne mogu biti pri-jetnja bilo kom narodu, već samo garant ostva-rivanja svih građanskih prava. Nepotrebno jeponovo vršiti opitovanja kako to u Bosni i Her-cegovini izgleda ako je jedan od njenih konsti-tutivnih naroda nenaoružan.

Major Ćerim Rastoder (mart 2008.)

22



Priča o neobičnim ljudima zemlje Bosne kroznjenu dugu historiju, bila bi, zaista, nepotpunada u njoj nema ove posljednje generacije ga-zija. Ustvari, kada malo bolje razmislimo, ondadolazimo do toga da je ova neobična zemlja imorala da iznjedri isto tako neobične ljude kojisu na poseban način bili vezani za tu svoju zem-lju “Bosnu, rekti” . Dodavali su uz svoja imena iono Bosnavi birvaktile, što je na carigradskomdvoru pokazivalo njihovo mjesto odakle sudošli. I dok su brojne države, koje su i u ovoj po-sljednjoj agresiji pokušavale da dokažu da taBosna, pa time i Bosanci, a kamoli Bošnjaci, ine postoje, dok, dakle, tih država nije bilo ni upomenu, Bosna je bila zasebnost, i kao ejalet ikao pašaluk i kao Bosna i Hercegovina. Poslijesjajne pobjede Bošnjačkog korpusa u bici naMonta Mileti na strani Austro-Ugarske mona-rhije, tamo“na lijepom plavom Dunavu” je Beč-lija skladao marš “Bošnjaci dolaze!”. Više odosamdeset godina je trebalo da se postavi

nišan za preko 200 onih Bošnjaka koji su u tojsjajnoj pobjedi poginuli. Ginuli su Bošnjaci zatuđi interes i po Rusiji i Ugarskoj i u Perziji i Ga-liciji, ali su pronosili gazijsku slavu i bili ratniciza primjer i na dvobojima po svom junaštvu igizdavosti ostali upamćeni. Ova posljednjageneracija Bosne, izložene bezobzirnoj agresiji,je stavila pečat na sve te sjajne pobjede i po-hode i svojim junaštvom ih definitivno afirmi-sala.

I početkom XXI stoljeća, spomen nišan uMonta Mileti, poprištu herojstva Bošnjaka izPrvog svjetskog rata, postavile su, ustvari, novegazije Bosne, afirmišući svojom borbom po-malo zaboravljena junaštva i prethodnih ge-neracija svoje zemlje Bosne.

Armija Republike Bosne i Hercegovine je,pod historijskim grbom Bosne, iz vremenanjene najveće moći u srednjem vijeku, ustvaribila bitku za sebe, za odbranu historije i za bu-dućnost Bosne i Hercegovine. To je ono po čemu

će “Zlatni ljiljani” ostati upamćeni kao jedanneprekinuti kontinuitet prepoznatljivosti i ne-običnosti, kao što im je i zemlja neobična i priv-lačna.

Da nije tako, zar bi potezale tolike vojske izraznih krajeva svijeta da je osvoje. Ali te vojskene znaju šta su sa Drine vedrine, kako je to u li-jepom starom gradu Višegradu, Sarajevo-be-hara ti tvoga, šta je to Mujo od Doboja, zbogčega luta Fata po Mostaru sama, Maglaj grade,Tešanj grade - krasi vas gradina, Banja Luko, hej,Travniče, Bosno moja, divna, mila... U Bosni sepodrazumijeva vezanost za to tlo, za zov muje-zina sa munara, okrenutost kuće prema suncu,uloge brižne majke i tanahne ljube, sevdah se

Da se ne zaborave gazije Bosne

23


ćuti u vazduhu dok behar bljeska, a voda žubori.I sve su to pokušali da opesine neki sinovi mrakaispuzali iz jama mržnje. Pokušali da sječivomgelera zasijeku to njezino tkivo koje se uvijekobnavlja u prelijepim bojama bosanskog ćilima,pokušali da pregaze, poruše, upesine, razbiju,da posiju zaborav po očišćenim terenima na ko-jima su im smetale i ptice i mezarja, dječija igrai dim iz dimnjaka i munara koja je preteća sve-mirskih brodova i sama veliča dobrotu i milostkoja se prosula od Stvoritelja prema Bosni. Zah-valjujući toj milosti, Bosna i opstaje i ima ljudekoji stanu da brane taj kamen, taj trag potoka,tu trešnju pod kućom, taj toprak koji je samonjihov. To su ljudi koji su iskreno krenuli putemistine i u odbranu istine žrtvujući sve što semoglo žrtvovati. To su oni “Zlatni ljiljani” međuzlatnim ljiljanima. Oni su ti ljudi-nadljudi, aopet oni znaju da su sasvim obični sa neponov-ljivim djelima u jednom neponovljivom vre-menu. Oni će uvijek reći da je bilo i prečih odnjih da dobiju to rijetko priznanje. I bit će upravu, kada tako vele. Jer i bilo je, ali i to je ve-ličina i svih drugih gazija, ali veličina i onih kojisu danas u stroju dobitnika najvišeg priznanjaArmije Republike Bosne i Hercegovine-značke“Zlatni ljiljan”. Danas na njihovim grudima, pro-fesionalnih vojnika i starješina Vojske Federa-cije, ta priznanja sijaju kao znamenje i brojnihnjihovih saboraca koji su u čvrstom bedemuBosne i dalje živi i dalje do Sudnjeg dana susvjedoci i čuvari bosanske neponovljivosti i ne-djeljivosti.

Svaki pokušaj da se od zaborava sačuva tojedno neponovljivo vrijeme, uvijek i iznova afir-

miše borba za pravdu, slobodu, zemlju, istinu,historiju, kulturu, tradiciju, vjeru , što sve skupaBosnu, “posnu, bosu, prkosnu” tjera kroz cijelonjeno postojanje na ponovno dokazivanjeonoga što je tako očigledno.

Neka zato i ovaj tekst bude podsjećanje nasve ono koji su na jednom teškom prostoru BiHzauvijek ostali upisani zlatnim slovima u vječ-nim knjigama dobrih djela. Zaslužili su da i nadunjaluku dobiju slovo o sebi.

Ne toliko radi sebe, jer njih krasi skromnost,koliko zbog budućih naraštaja i pisanja istinskehistorije koja se dešavala i dešava se još sa namakao učesnicima da ne bi, kao onomad, na su-đenju ratnom zločincu Slobodanu Miloševićujedan francuski general [Philip Morion] davaolekcije iz historije i budućim generacijamaBosne i svijeta govorio da su svi bili krivi. On,koji je gledao glad i smrt Srebrenice, samo je usvom ograničenom životu ispunjavao svoj skupii “ograničeni mandat”. Zarad onih budućih do-brih Bošnjana, razasutih zbog iste agresije po

cijelom dunjaluku, kao svjedočanstvo i opo-mena, kao primjer, kao uzdanica i podsticajkako se brani i voli zemlja i cijelo bogatstvo kojese u njoj krije i daruje svim dobronamjernim lju-dima koji se u tom dobru i sami potvrđuju i dataj“specifikum Bosnia”šire dalje. Izabrani međubrojnim gazijama i oni su svojim djelom i živo-tom branili principe najvećih dotignuća čovje-čanstva u oblasti ljudskih prava i sloboda i timese svrstali među svijetle ličnosti u svijetu kojesu branile u ovom stoljeću (i ovom milenijumu)ljudskom rodu darovanu pravednost. Svaki odnjih (Zlatnih ljiljana) reći će da je radio ono štobi svaki čovjek sa poštenjem (i obrazom) premasebi i drugim trebao da uradi. Ta zemlja (Bosna)može biti sretna što u svim generacijama imatakve ljude. I sasvim sigurno i među onim kojitek rastu, ako Bog da, ima takvih. I zato Bosnaopstaje li opstaje kao primjer koji se širi zbogtoga što dobro uvijek pobjeđuje zlo koje prijeti.A ovo slovo je o njima koji su ipak omogućili dase u BiH uvodi i liberalna demokratija i podu-zetnička privreda, koji su omogućili da idejaBosne ponosne ne umre i da joj se mogu vra-ćati njeni sinovi i kćeri sa ponosom jer na svojedolaze.

I sada, ovog sniježnog februara 2004. go-dine (prije 7 godina op. p.) u vrijeme kada sejasno nazire državno ministarstvo odbrane BiHne smiju se potisnuti u zaborav oni koji su seustrajno i uz najveće žrtve borili za ideju državeBosne i Hercegovine – Zlatni ljiljani Bosne.

Prof. dr. Dželal Ibraković, februar 2004.,Magazin “Prva Linija“


24

Historija Bosne


U svim poznatim civilizacijama, zastave, grbovii druga slična obilježja imala su poseban značaj.Zastave ili grbovi kao simbol roda, bratstva,plemena, naroda (nacije), države ili neke za-jednice uopće, uvijek su imale istaknuto mje-sto.

U ratovima bajraci su bili simbol okuplja-nja, svrstavanja, grupisanja, i u toku borbe bilesu vidno istaknute. Sve dok je bajrak bio visokopodignut, sve dok se zastava vijorila to je bioznak da nema poraza. Samo najbolji i najza-služniji su imali privilegiju da u borbama, ali i umiru za vrijeme raznih svečanosti nose zastaveodnosno bajrake.

Zastave kroz historiju Bosne

Kada se govori o grbovima i zastavama kroz hi-storiju Bosne, najstarije poznate zastave odno-sno grbovi su oni koji pripadaju bosanskimbanovima, kraljevima i ostalim bosanskim ve-likaškim porodicama: Kotromanićima (Tvrtko-vićima), Vukčićima, Zlatonosovićima i drugim.O izgledu i obliku ovih obilježja nema puno po-dataka, osim pojedinih zbirki grbova (grbo-vnika) i rijetkih sačuvanih fragmenata kao štoje onaj uklesan na portalu na ulazu u jajačkutvrđavu ili motiva na stećcima.

U Fojničkom grbovniku nalaze se dvije va-rijante grba Kotromanića. Grb koji je naveden

kao grb Tvrtkovića je u stvari grb kralja Tvrtka,on se vremenom počinje uzimati za grb dina-stije Kotromanića.

U ovom grbovniku nalazi se i grb Bosne ičini ga smeđi štit sa nazubljenom krunom. Toje složeni grb, sastavljen od dva grba. Spoljnigrb je ustvari grb Bosne koji se nalazi u grbo-vniku koji je izradio Ulrich Richental u svom gr-bovniku iz perioda 1414. – 1418. godine, ačine ga dvije nazubljene koso ukrštene grede,koje na gornjoj strani posjeduju glave sakrunama. U ovom većem grbu nalazi se manjigrb, koji predstavlja grb Ilirije, sastavljen kra-jem 16. vijeka po zamisli dubrovačkih “iliraca”,a čini ga crveni štit sa srebrenim polumjesecomi osmokrakom zvijezdom, okrenut premagore.

Zastava srednjovjekovne Bosne bila je bi-jele boje sa grbom dinastije Kotromanića usredini.

Na zastavi se iznad grba nalazila kruna saheraldičkim ljiljanima.

O izgledu zastava odnosno bajraka krozosmanski period Bosne nema puno podataka,mada se zna da su i u ovom periodu ova obi-lježja bila puno zastupljena. Bajraci su bili oba-vezni dekor kod okupljanja za polazak u vojnu.Spahije sa područja određenog sandžaka oku-pljali su se oko bajraka koji bi razvio vojni za-povjednik – sandžakbeg, dakle zastava je bila

simbol poziva na okupljanje radi odlaska uvojnu. I sama riječ sandžak vezana je za za-stavu, turskoperzijskog je porijekla (sandžak -zastava).

Razviti bajrake značilo je pozvati pripad-nike određene jedinice u vojni pohod. Ovajmotiv često se pominje u narodnim pjesmama:“Vijaju l’ se alajli bajraci...” ili “Razviše se alajlibajraci” i sl.

Zabilježeni su primjeri korištenja zastavakod pojedinih begovskih porodica, naročito ugraničnim dijelovima Bosne, kod kojih je za-stava obavezno bila zelene boje sa bijelim po-lumjesecom i zvjezdom.

Za vrijeme borbe za autonomiju Bosne od1831. do 1832. godine pod vođstvom Husein-kapetana Gradaščevića korištena je zastava ze-lene boje sa žutim mjesecom i zvijezdompetokrakom u sredini.

Nakon odluka Berlinskog kongresa po ko-jima je Austro-ugarskoj monarhiji Bosna datana upravu, osmanske trupe povučene su izBosne i Hercegovine. U isto vrijeme je u Sara-jevu izabrana Narodna vlada, koja je faktičkiproglasila nezavisnost Bosne. Organizovan jeotpor ulasku austrougarskih trupa u Bosnu, azastava koja je korištena u ovom pokretu bilaje zelene boje sa žutim polumjesecom i zvijez-dom petokrakom u sredini, a usvojena je 28.juna 1878. godine.

Pod bajrakom slobode

Grb Kotromanića uklesan na ulazuu srednjovjekovno Jajce

Grb Kotromanića iz Fojničkog grbovnika 1. Zastava Srednjovjekovne Bosne2. Zastava iz Otomanskog perioda

3. Zastava iz 1831. godine

Dakle, radi se o istoj ili sličnoj zastavi kakvaje ona iz vremena borbi za autonomiju Bosne1831-32. godine.

Prilikom borbi protiv austrougarske okupa-cije Bosne 1878. godine korištena je i zastava učijem gornjem polju se nalazio crveni polumje-sec sa crvenom šestokrakom zvijezdom.

Poslije austrougarskog preuzimanja Bosnei Hercegovine 1878. godine izrađena je nova za-stava za Bosnu i Hercegovinu. Inače zastave ze-malja unutar Austro-Ugarske monarhije imalesu standardiziran izgled. Sve su zastave bile vo-doravno podijeljene na dva dijela u različitimbojama.

Za zastavu Bosne i Hercegovine izabrane su cr-vena boja za gornje polje i žuta boja za donje polje.

Na sredini zastave se nalazio tadašnji grbBosne i Hercegovine. Zastava je usvojena kra-jem 1878. godine.

U vrijeme Kraljevine Srba Hrvata i Slove-naca odnosno Kraljevine Jugoslavije Bosna nije

bila zasebni entitet, pa tako nije ni imala grb izastavu u zvaničnoj upotrebi. U periodu1945-1992. Bosna i Hercegovina kao republikau okviru socijalističke Jugoslavije imala je svojuzastavu i svoj grb.

Grb i zastava Narodne Republike Bosne iHercegovine usvojeni su 31. decembra 1946.godine.

Grb je imao sljedeći izgled: iza dva ukrštenasnopa pšenice nalazila se kontura naselja, sadva dimnjaka i zupčanikom, sve okruženo vi-jencem s crvenom trakom.

Vijenac se sastoji od grančica bukve sa li-jeve strane i grančica jele sa desne strane, i na-dvišen je zlatno obrubljenom crvenompetokrakom zvijezdom.

Grb i zastava Republike Bosne i Hercego-vine, usvojeni 4. maja 1992. godine, zasnivalisu se na simbolima srednjovjekovne Bosne i bo-sanske dinastije Kotromanića. Zastava Repu-blike Bosne i Hercegovine bila je pravougaonog

oblika, bijele boje sa grbom Republike Bosne iHercegovine u sredini.

Za grb Republike Bosne i Hercegovine usvo-jen je stilizovani kraljevski grb bosanske dina-stije Kotromanića. Zastava Republike Bosne iHercegovine prvi put je zvanično predstavljena22. maja 1992. godine pred zgradom Organi-zacije Ujedinjenih Nacija u Njujorku. Tog danaRepublika Bosna i Hercegovina zvanično jeprimljena u članstvo Organizacije UjedinjenihNacija a njena zastava je svečano podignuta najarbol pored drugih zastava članica ove svjetskeorganizacije.

Sadašnji grb i zastava Bosne i Hercegovineusvojeni su 4. februara 1998. godine, odlukomVisokog predstavnika za provođenje dejtonskogmirovnog sporazuma Karlosa Vestendorpa. Za-stava je plave boje, pravougaonog oblika adesno od centra nalazi se trougao žute boje. Pa-ralelno lijevoj strani trougla, od gornjeg rubazastave do donjeg ruba, proteže se red devet bi-jelih petokrakih izlazećih zvijezda.

Zastava je prvi put predstavljena na Zim-skim olimpijskim igrama u Naganu (Japan)1998. godine.

Grb čini plavi štit, u čijem se gornjem des-nom uglu nalazi zlatni trougao, a paralelno li-jevoj strani trougla, od gornjeg do donjeg ruba,proteže sedam srebrenih izlazećih zvijezda. Grbje sastavni dio zastave Bosne i Hercegovine isimbol je njenog historijskog i državnog konti-nuiteta u novim, promijenjenim društvenimokolnostima.

Dr. Salih Kulenović

25

Historija Bosne


Grb Bosne i Hercegovine za vrijemeaustrougarske uprave

26

Historija Bosne i Hercegovine


Zlatni ljiljan je bilo najveće vojno odlikovanjeArmije Republike Bosne i Hercegovine za vri-jeme rata u Bosni i Hercegovini. Dodjeljivao sevojnicima, podoficirima i oficirima za najsmje-lije, najhrabrije i najtaktičnije podvige protivagresora.

Zlatni ljiljan je hiljadugodišnji simbolBosne, endemični cvijet karakterističan zapredjele Bosne (lat. Lilium bosniacum) koji jekorišten kao simbol za čistoću, nevinost i lje-potu. Koristili su ga mnogi bosanski herojitokom duge historije, počevši od plemićkih po-rodica do kraljevske dinastije Kotromanića. Lji-ljan je također bio karakteristika bosanskihavlija i bašti, opjevan najčešće kao zambak. Nanišanima bosanskih šehida se također graviraoljiljan.

Zlatni ljiljan (fr. Fleur-de-Lis) kao simbol sepočeo upotrebljavati u srednjem vijeku. Prisu-tan je na novcu, pečatima, zastavama, grbo-vima plemićkih dinastija, stećcima, raznimukrasnim predmetima itd. Posebno je postaopopularan kada je Bosna bila najmoćnija dr-žava na Balkanu i kada je njom vladao kralj Tvr-tko I Kotromanić. Dinastija Kotromanića je za

simbol uzela bosanski ljiljan, najčešće zvan zla-tni ljiljan. Danas je zlatni ljiljan simbol Bo-šnjaka.

Prema nekim izvorima, ljiljan potiče izUgarskog-Anžuvijskog kraljevsta. Ipak ta tezaje manje vjerovatna pošto je Kralj Tvrtko I Ko-tromanić imao nesuglasice sa Anžuvijskim kra-ljevstvom u početku svoje vladavine, zbognamjere Anžuvijskog kraljevstva da prisvojiBosnu svom kraljevstvu.

Također postoji vjerovatnoća da je ljiljanuveden kao paralela patarenima Francuske kojisu dijelili neka od osnovnih načela doktrineCrkve bosanske.

Na ovaj način, Tvrtko je namjeravao prika-zati jedinstvo bosanskog naroda u okruženju ri-mokatoličke i bizantijske kulture. U svakomslučaju zlatni ljiljan se može smatrati autohto-nim bosanskim simbolom, s obzirom da postojii posebna vrsta ljiljana poznata pod nazivomLilium bosniacum.

Grb zlatnih ljiljana stvoren od kraljevskeporodice Kotromanić se sastojao od šest zlat-nih ljiljana na plavoj podlozi sa bijelom lentom.Dolaskom Osmanlija na područje Balkana i

padom dinastije Kotromanić i sam grb je iza-šao iz upotrebe.

1992. godine grb zlatnih ljiljana nalazisvoju ponovnu upotrebu sa proglašenjem ne-zavisne Republike Bosne i Hercegovine. ZastavaRepublike Bosne i Hercegovine se sastojala odgrba zlatnih ljiljana na bijeloj podlozi. Ovo jebila i zastava Armije Republike Bosne i Herce-govine. Grb je također bio uklesivan na me-zare/grobove bosanskih šehida/poginulihboraca.

E. M.

Zlatni ljiljani

Ljiljani su tokom četverogodišnjeg rata postali simbolom na-dljudskog otpora, patnji, stradanja i herojskih pobjeda go-lorukog bošnjačkog naroda. Pod ljiljanima je na krajuizvojevana krvava, ali zaslužena pobjeda što je spasilo Bosnui Hercegovinu od nestanka. I to je razlog što su ljiljani ušliduboko u srca svih kojima je Bosna jedina domovina, i što seprema njima odnose s toliko ljubavi i emocija. Dok ponovo neprocvjetaju širom Bosne, Bosanci ih čuvaju u svojim srcima i

sjećanjima, da ih podsjećaju šta su oni značili za Bosnu i nji-hove pretke od vremena Kulina bana i kralja Tvrtka do našegvremena, kad su u ovom posljednjem ratu zajedno s naro-dom bili proganjani, sakaćeni i ubijani.Unatoč tome, njihovim ljiljanima nije uništen korijen. Iznjega će jednog dana ponovo procvjetati vitki i zlatni ljiljanii prekrit će svu Bosnu, od Une do Drine i od Save do mora,kako je nekada bilo.

28

Bosanski jezik


Đuro Škondrić, već više od35 godina radi kao novi-nar. Univerzalna neznalica,živa enciklopedija sveganevažnog, vječito ljut pačak i kad mu brkovi kriju

smijeh radi kao lektor i bibliotekar na RTV TK.Gura uveliko 6 deceniju svog života al’ drži seko momak. Da li zato što je profesor književno-sti, ili pak krajišnik, ili možda komšija pokojnogčika Branka Ćopića, a ko zna možda zbog svegatoga zajedno, on je čovjek koji ima magiju davas svojom pričom ili tekstom koji napiše držizakovanim bolje nego španska trakavica dokcijelo gradivo uspješno ne svarite. Upravo zatou nastavku donosimo njegov tekst o ljepoti bo-sankog jezika.

Mislim da neću pretjerati ako kažem daniko dosada nije rekao ni napisao ljepše mislio ljepoti bosanskog jezika nego što je napisalasrbijanska književnica Isidora Sekulić koja kaže:“Bosanski jezik i književnost, to je jednaogromna livada koja se guši od rasta, cveća imirisa. Livada ostaje blizu, zemlju krasi i pre-liva, u zemlju otresa seme.”

Eto, tako je mislila, govorila i pisala o bo-sanskom jeziku Isidora Sekulić prije 65 godinakad taj i takav jezik u Bosni i Hercegovini nijejoš imao ni svog zvaničnog imena. A kad je tajjezik prije 17 godina (Ustav FBiH) dobio i svojezvanično ime, brzo se pojavio Pravopis bosan-skoga jezika, pa nekoliko gramatika bosanskogjezika, pa Rječnik bosanskoga jezika i svi smo

se u Bosni i Hercegovini tome puno obradovali,nadajući se da će se sad bosanski jezik početijoš više usavršavati, bogatiti, a posebno čuvati.

Ali, avaj, nije bilo tako! Njegovih čuvara ni-gdje nije bilo, a ni sada ih nema. U tome nisuništa pomogle ni njegove gramatike, ni njegovPravopis, ni njegov Rječnik, pa ni njegove ka-tedre na fakultetima i višim školama. Ne samošto se ništa nije usavršilo, ni obogatilo, nego senije ni sačuvalo ono što je bilo dobro. Sve je kre-nulo kako ne treba, i na radiju, i na televiziji, iu novinama i u našem svakodnevnom govoru,a ništa se ne poduzima da se stanje što prije po-pravi i poboljša.

A što je to krenulo kako ne treba? Evo što,bar u nekoliko najvažnijih primjera. Krenimonajprije od prevelikog i nepotrebnog preuzi-manja tuđih riječi koje nisu nikada postojale ubosanskom jeziku i bez kojih bi bosanski jezikbio čistiji, ljepši i razumljiviji. U ovakvoj dana-šnjoj nepovoljnoj jezičkoj situaciji u Bosni i Her-cegovini bilo bi vrlo korisno da svi naučimonapamet stihove pjesnika Petra Preradovića ida ih nikad ne zaboravimo:

“Ljubi, rode, jezik iznad svega,U njem živi, umiri za njega!Po njem tebe svijet poznaje živa,Na njem ti se budućnost osniva”.

Osporavanje bosanskog jezika od straneistočnih i zapadnih susjedaIako je bosanski jezik postao ustavna katego-rija, iako je lingvistička nauka zorno dokazalada je to zaseban jezik, nisu nas ostavili na miruistočni i zapadni susjedi (Srbija i Hrvatska) u po-gledu negiranja bosanskog jezika. Međutim,dovoljno im je podastrijeti samo nekoliko či-njenica, a one su sljedeće: Još davno, u I/II vi-jeku nove ere, rimski historičar Apij (zapisao jeMustafa Imamović: Historija Bošnjaka), kojimora da je bio izuzetno značajan pisac onogavremena, jer njegovi potomci nazvaše naj-ljepšu ulicu u centru Rima Via Apija, zapisao jeime Bosna - svakako u fonološkom liku aktuel-nog jezika onoga vremena.

Također, vizantijski car i pisac KonstantinPorfirogenit, sredinom X vijeka, u svom djelu“O upravljanju carstvom’’ (‘’De administrando

imperio’’) zapisao je ime Bosna, i Usora, kao i imenaroda koji je ove oblasti nastanjivao, te i njegovesusjede, u strukturalnoj varijanti svoga jezika.

Krajem XII vijeka, bosanski ban Kulin svo-jom Poveljom Dubrovčanima potvrđuje imegeografskog pojma i države Bosna, a time i imejezika svih Bošnjana odnosno bosanskog jezika.A onda, tokom narednih stoljeća, mnogi pisci,hroničari, putopisci, vladari, vjerski dostojan-stvenici iz ovih i susjednih oblasti i država bi-lježili su ime Bosna, ne samo kao hidronim/to-ponim (ime rijeke i ime države) već i njen an-troponimski derivat; impresivno su isticali lje-potu bosanskog jezika (kao “lijepi jezik dobrihBošnjana”, i sl.).

Definicija bosanskog jezika i njegovarasprostranjenost

Bosanski jezik je jezik Bošnjaka i svih dru-gih ljudi iz Bosne i Hercegovine koji ga pod timimenom osjećaju svojim. Bosanskim jezikomgovori oko 2 do 2,4 miliona ljudi: u Bosni i Her-cegovini (1,7-1,8 milion), Srbiji i Crnoj Gori(245.000) i Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi(250.000), te neutvrđen broj iseljenika u Tur-skoj (neki izvori pretpostavljaju 100.000 do200.000 govornika).

U bosanskom jeziku se koriste dva ravno-pravna pisma: latinica i ćirilica.

Jezik na kojem su pisale stotineknjiževnika ne može se osporitiBosansko-hercegovačku književnost činemnoga poznata djela, pisana perima najpoz-natijih književnika kod nas. Ivo Andrić je naj-značajniji predstavnik domaće književnosti idobitnik Nobelove nagrade za književnost1961. godine za “kompletan književni opus ohistoriji jednog naroda”. Vrhunac tog rada je bioroman “Na Drini ćuprija”. U sam vrh literarnogstvaralaštva kod nas spadaju i autori: Meša Se-limović (Derviš i smrt, Tvrđava), Ivan FranjoJukić, Isak Samokovlija, Petar Kočić, HamzaHumo, Svetozar Ćorović, Hasan Kikić, BrankoĆopić, Nedžad Ibrišimović, Ibrahim Kajan, Mi-ljenko Jergović, Aleksandar Hemon i mnogidrugi velikani. Od pjesnika bosanskog porije-kla najpoznatiji je Aleksa Šantić, ali i MusaĆazim Ćatić, Antun Branko Šimić, Jovan Dučić,

Ljepota bosanskog jezika

29

Bosanski jezik


Mehmedalija Mak Dizdar, Skender Kulenović,Abdulah Sidran, Izet Sarajlić i drugi. Tokomosmanskog doba, mnogi pisci iz Bosne i Herce-govine su bili poznati u orijentalnom svijetu, au samoj Bosni razvija se alhamijado književnost.Dramska književnost u Bosni i Hercegovininema dugu tradiciju. Među najznačajnije dra-matičare ubrajaju se: Ahmed Muradbegović, Ve-limir Stojanović, Abdulah Sidran, Safet Plakalo,Nedžad Ibrišimović, Almir Imširević, Almir Ba-šović...

Antun Branko Šimić(Pjesnici su čuđenje u svijetu)

Oni idu zemljom i njihoveoči velike i nijeme rastu pored stvari

Naslonivši uhona ćutanje što ih okružuje i uči

pjesnici su vječno treptanjeu svijetu

Mehmedalija Mak Dizdar(Zapis o zemlji)

Pitao tako jednom jednogvrli pitac neki:

A kto je ta šta je ta da prostišGdje li je ta,Odakle je taKuda je Ta Bosna Rekti.

A zapitani odgovor njemuhitan tad dade:

Bosna da prostišjedna zemlja imade

I posna i bosa da prostišI hladna i gladna

I k tomu još da prostišPrkosna od Sna.

Isak Samokovlija(Bijela nirvana)

Što me se tiču vaši snovi i riječivaših zanesenih želja?

Moja je duša sitakad sunca lijepo grijua pale su krupne kiše.

Crvena krv ko plamen rumen i vreooblijeće selom na bijelom suncu;

sljepoočnice bijui ćutim: talasi zelenog žita rastu i zriju.

Aleksa Šantić(Što te nema ?)

Kad na mlado poljsko cv'jećeBiser niže ponoć nijema,Kroz grudi mi želja l'jeće:

"Što te nema, što te nema?"Kad mi sanak pokoj dade

I duša se miru sprema,Kroz srce se glasak krade:

"Što te nema, što te nema?"

Musa Ćazim Ćatić(pjesma Zambak )

U kineskoj maloj vaziNa prozoru sobe moje

Cvjeta zambak čist i bijelNevinosti poput tvoje

Vrh zelene stabljike muMekano se perje širiA oko njeg lepršaju

Sanje moje ko leptiriMističnijem svojim krilom

Vjetrići mu pelud trunePa mirisom opojnijemMoju malu sobu pune

Ja taj miris žedno gutamDuša mi ga strasno pije-

Ah, u perju zambakovuTvoja duša sanke snije.

Rekli su o bosanskom jeziku

Alija Isaković“Naš jezik je naš moral i

ne treba osobit trud da bismoobjasnili pojam bosanski jezik.Bosanski jezik nije nastao ni uokrilju srpskog ni u okrilju hr-

vatskog jezika, nije njihova izvedenica, već jed-na od objektivnih naporednosti. Bosanski jezikje imao i svoj vlastiti tok do početka 20. vijeka,kada su političke prilike izmijenile njegov javnistatus...” (Rječnik karakteristične leksike u bo-sanskom jeziku)

Senahid Halilović“Ispričat ću vam priču Bosanska prinova, a

govori o ženi (Jugoslavenki) koja je u zao čas ro-dila četvero djece (srpski, hrvatski, crnogorski ibosanski jezik) i umrla. Prvo dvoje djece seodmah pridiglo na noge (srpsko i hrvatsko),osokolilo se, a ono drugo dvoje kržljavo (bo-sansko i crnogorsko) jedva se propinjalo na no-žice. Onda je ono dvoje kržljavih dumalo šta bito moglo biti pa su, takvi kakvi su, na krajuskontali da im je to zbog imena - urokljivog. Nakraju je ono manje kržljavo zaključilo: “Nije imekrivo, već je ono, jadno, krivo zato što je živo.”

(Međunarodni skup"Jezik i demokratizacija")

Zapažanja pojedinih autora ipisaca o jeziku Bosne

Petar Kočićusprotivio se uticaju njemačkog jezika i stilaaustrougarske administracije, jer to dovodido “varvarstva… našeg velikog, silnog, sjaj-nog i slobodnog jezika… To nas kao stare idobre Bošnjane mora boljeti, jer je naš jeziki u najstarijim vremenima bio neobično lijepi zvučan, mnogo ljepši i narodniji od jezika uistočnim srpskim zemljama koji se razvio poduticajem vizantijske kulture i grčke sintakse”.Navedeno prema: M. Sipka, Jezik Petra Ko-čića, Radovi Instituta za jezik u Sarajevu,knj. XIII, Sarajevo, 1987, 92.

Isidora Sekulić:“Jezik Bosne, to je jedna kolektivna umet-nost čiste genijalnosti, od ranga narodnihumotvorina, ali koja nije samo čudo prošlo-sti, nego čudo sadašnjosti” .

Aleksandar Belić:“Nema nikakve sumnje da je bosanski jezik,zajedno sa Vukovim hercegovačkim i Dani-čićevim vojvođanskim, narodna osnovicanašeg književnog jezika.”

Meša Selimović:"Najsublimniji izraz cjelokupne naše naro-dne poezije, a možda i našeg jezika uopštenalazi se u baladi ”Omer i Merjema”:"Đul miriše, mila moja majko,Čini mi se Omerova duša”.

Skender Kulenoviću “Ponornici” kaže: “Još pet stotina godinaturska vlast ovdje da je ostala, ovi negda-šnji patareni govorili bi bosanski” .

30

Njegovanje tradicija


Šesti po redu organizovani pohod "Marš miraputem smrti do slobode, 2010." ove godine jebio najmasovniji. Učešće u pohodu od 120 kmod Nezuka do Potočara, uzelo je preko 7.000učesnika iz cijele Bosne i Hercegovine, zemaljaregiona i cijelog svijeta.

Mjesec i pol dana stalnih kontakata, oba-vještavanja, odgovaranja na pitanja, prijavlji-vanja i drugih aktivnosti prethodilo jezvaničnom organizovanju grupe Udruženja“Porodice žrtava rata Vlasenica 1992-95”, prekokoga je u pohodu Marš mira 2010. učešće uzelo573 učesnika.

Osmog jula u 05:30 bio je zakazan polazakorganizovanim autobusom ispred Hotela Tuzla,do lokacije Nezuk, odakle je kolona marša kre-tala.

Prvog dana pohoda prelazimo od Nezuka,preko Baljkovice, Crnog Vrha, Snagova do kamplokacije u Kamenici. U koloni susrećemo prija-teljice iz Beograda “Žene u crnom” koje su ovegodine organizovale oko 30 svojih učesnika zaovaj pohod. Staša Zajević i Žene u Crnom suprva organizovana grupa iz Srbije koja je 2008.godine posjetila logor“Sušica”u Vlasenici i timeskrenula pažnju na zločine počinjene na po-dručju Vlasenice.

Prve noći pohoda, spavanje je planirano uKamenici. Oružane snage BiH zajedno sa eki-pama Crvenog križa-krsta-polumjeseca, Mer-hametom, ekipama Vatrogasnih jedinica,MUP-a TK i MUP-a FBiH, te Organizacionim od-borom, formirali su šatorski kamp. Predviđanjaorganizatora da će ove godine biti oko 5.000učesnika su prevazišla očekivanja. U kampu senalazilo blizu 7.000 učesnika Marša mira 2010.

Ali vojska se nije dala iznenaditi jer za ovakonešto, kamp ovih razmjera u 3 dana 4 puta dićipostaviti samo vojska može. Hvala im za svakinapor koji čine jer mnogi učesnici nisu svjesnido ovog momenta kada ulaze u uređen kamp ukakvu su se avanturu upustili.

Naša grupa se donekle obezbijedila šato-rima, koje smo ponijeli, za ostale članove grupeorganizovali smo spavanje u velikim vojnim ša-torima, sa ostalim grupama iz pohoda.

Večara - vojni grah, je nešto što nigdje inikad ne može biti tako ukusno kao u ovommomentu. Za sve učesnike obezbijeđen je i kul-turni program sa historijskim časom i predava-njem o genocidu nad Bošnjacima Srebrenice iPodrinja.

Nakon uhvaćenog sna od nekoliko sati, dokse kompletan kamp umirio i utonuo u san,ustajemo u 04:30. Rosna noć, prohladno i obla-čno jutro, neke od učesnika privlači da uhvatejoš koji minut za odmor. Vođa grupe budi svečlanove naše grupe u pet minuta do pet sati.Brzo spremanje opreme i formiranje grupe zapriključenjem koloni.

Pred nama su Glodi, Udrč, Rovaši, Cerska,Kaldrmica i odredište za novi kamp na područjuNove Kasabe. Spuštamo se kroz selo Glodi upodnožje Udrča gdje nas čeka prelijepa rijekaDrinjača. Kolona se ovdje zaustavlja da se do-pune zalihe vode i uzme kratak predah pred pe-njanje na Udrč. Članovi naše grupe, većinskiznaju mnogo toga o Udrču i sve nas hvata nekatoplina i zadovoljstvo jer dolazimo na područjenašeg rodnog zavičaja. Ushićeniji smo od osta-lih. Ipak je ovo naša zemlja, naši korijeni suodavdje.

Gorostasna planina Udrč, koja se vidi i izSrebrenice i iz Tuzle, iz Vlasenice posebno lijepo,kod učesnika sa strane izaziva strahopoštova-nje. Nije Udrč strašan kako izgleda, on je višespasitelj i putokaz progonjenom i orijentir na-mučenom. Dobar poznavalac stradanja Podri-nja i Podrinjaca, zna da je Udrč spasio ispašavao progonjene Bošnjake Podrinja uprvim danima agresije na BiH i područje Cerskei Konjević Polja, da se narod spašavao njego-vim obroncima 1992. da je bio izlaz za namu-čene Podrinjce 1993. okupacijom slobodneteritorije od Cerske do Srebrenice i da je bio pu-tokaz progonjenima padom zaštićene zone UNSrebrenica 1995. godine.

Na vrhu Udrča kolona zastaje da bi se od-morila i spremila za spuštanje prema Rova-šima. Nama je poseban prizor u kojem vidimovlasenička brda, okolinu i panoramu našeg dje-tinjstva. Rovaši, prvo naseljeno mjesto ispodvrha Udrča, pružaju nam osvježenje vodom,predah i lagani obrok. Obezbjeđenje našegrupe sa nekoliko -MOTOROLA- (sredstava ko-munikacije) u ovim predjelima se pokazala izu-zetno korisnim. Zbog velikog broja učesnika,sve grupe su bile izmiješane, tako da smo imalikomunikaciju sa svim članovima našeg udru-ženja.

Nakon kratkog odmora, pružene medicin-ske pomoći u vidu zatezanja koljena ili stavlja-nja obloga na plikne rane, krećemo se iz Rovašaprema kotlini historijskog mjesta za općinu Vla-senica, do Cerske. Kroz Cersku asfaltnim putemprolazimo pored povratničkih kuća. Ispredsvake kuće poslužuje se kahva i voda, ako je kogladan bujrum mu i na ručak...čuje se iz po-

“Marš mira 2010”

31

Njegovanje tradicija


vratničkih domova. Cerska rijeka mnogobroj-nim učesnicima pruža odličan odmor i prelijepeprizore. Mnogi su napravili pauze za ručak iosvježiti se pored ove nevelike vodene ljepotice,koja će za tek par kilometara utonuti u Jadar izavršiti svoj veseli, brzi i bistri tok.

Kaldrmičke trgovine smještene na mostupreko rijeke Jadar, kod nekadašnjeg mlina, pru-žaju priliku za opskrbu neophodnim i potrošenimzalihama. Uglavnom se kupuje voće radi osvje-ženja. Predviđeno mjesto za noćenje je u rejonuPobuđa na Mravinjcima kod Nove Kasabe.

Dio naše grupe ostaje u kampu, a dio jesmješten u porodičnu avliju porodice Mujčino-vić na Kaldrmici. Ulazak naše grupe sa istimmajicama u Mravinjce, u kamp, skrenuo je paž-nju i ekipi NTV Hayat, koja je radila trosatnuemisiju iz kampa uživo za zemaljsku i satelitskumrežu. Nakon kratkog odmora traže da neko iznaše grupe bude gost u emisiji.

Reakcije nakon gostovanja i fakata kojesmo iznijeli su bezbrojne od strane naših čla-nova koji su ostali kod kuće, ali i mnogobrojnihgledalaca , posebno Vlaseničana širom svijeta.

Uslijedila je lagana večera i druženje predpočinak sa članovima porodice Mujčinović, kojise spremaju za dženazu identifikovanom ocuOsmanu Mujčinoviću, ubijenom u zaštićenojzoni UN Srebrenica.

Desetog jula kolona se kreće iz Mravinjaca,preko Pobuđa, Burnica, Lolića, Kameničkogbrda, Ravnog Buljima prema Potočarima. Jednaod najdužih trasa puta. Sve vrijeme smo izlo-ženi sunčanoj strani ovih predivnih panoram-skih prizora. Visoke temperature i dugotrajniusponi i još duža spuštanja niz visoravni, činenoge lahko povredljivim. Detalja je mnogo zaopisati, ali mnogo više govore fotografije kojesu bilježili vlasnici fotoaparata i kamera.

Dolazak naše grupe, ustvari dijela grupe uPotočare desio se u 18 sati.

Formiramo kolonu zajedno sa grupom izJanje, kojih ima četrnaestero, a među njima inajodvažniji učesnik ovogodišnjeg“Marša miraputem smrti do slobode” četvorogodišnjaAmina, koja je i najmlađi učesnik.

Sreća zbog izdržanog pohoda, tuga zbogpovoda i preko osam hiljada mezarova... kodsvakog od nas tjera na plač i još veću žal, osje-ćaj pripadanja i povezanosti. Tuga, bol i ponos,zadovoljstvo zbog učinjenog i ispunjenog ni-jeta, dovode nas u zajednički takoreći bratskizagrljaj i ponovni žal.

“Marš mira putem smrti do slobode” isku-stvo koje svaku dušu učini punom tuge i napunizadovoljstvom, utisne u grudi osjećaj poveza-nosti, pripadnosti, odgovornosti, zajedništva...poveže nepoznate u poznanike i prijatelje...

Hazim Mujčinović, Radio Kameleon

I ove godine OSBiH, konkretno 1. pješa-dijski bataljon 5. pbr i 5. bataljon logističkepodrške iz sastava KL OSBiH dali su maksi-malni doprinos u realizaciji “Marš mira-Sre-brenica 2010.“

Podrška se ogledala u: uspostavljanje lo-gorskih prostorija za smještaj učesnika„MaršMira-trasa smrti, put slobode, Srebrenica,2010“ po protokolu organizacionog odboranavedene aktivnosti na lokacijama: 7. 7. umjestu Nezuk (Kućice), općina Sapna, kapa-citeta 300 osoba; 8. 7. u mjestu Gornja Ka-menica, općina Zvornik, kapaciteta 3000osoba; 9. 7. u mjestu Mravinjci, općina Bra-tunac, kapaciteta 3000 osoba i 10. 7. u mje-stu Donji Potočari, općina Srebrenica,kapacieta 3000 osoba, zatim prijem, tran-sport i distribucija obroka na pomenutim lo-gorskim prostorijama za učesnike aktivnosti“Marš mira“, koji je obezbijedio organizacioniodbor.

U skladu sa odlukom Predsjedništva BiHformirana je počasna jedinica jačine 20 star-ješina iz sastava 1/5. pbr koja je dana 11. 7.2010. godine u Memorijalnom centru Poto-čari asistirala prilikom odavanja počasti i po-laganja vijenaca za: Predsjedništvo BiH,delegacije R Crne Gore, R Hrvatske, R Srbije,R Makedonije, R Slovenije, R Turske i drugihvisokih delegacija. Generalno, aktivnosti suvrlo uspješno realizovane, a OS BiH su i naovaj način pokazale potpunu opredjeljenosti spremnost na saradnju sa civilnim struktu-rama.

32

Vjerski život


Integracija entitetskih vojski u Oružane SnageBosne i Hercegovine podrazumijevala je oba-vezu premiještanja znatnog broja, kako osta-lih, tako i Bošnjaka na lokacije širom Bosne iHercegovine na kojima do tada nisu bili.

Znatan broj Bošnjaka došao je na lokciju„Kozara“ u Banja Luci. Po samom dolasku, na-metnula se potreba za mesdžidom, gdje bi semogle obavljati propisane obaveze od dragogAllaha dž.š., i živjeti vjerske slobode, koje jezakon u službi u Oružanim snagama BiH pre-poznao i pozitivno regulisao.

Propisi i zakoni su tu, ali samo od sebenikad ništa ne nastaje. Bošnjaci na su lokacijuod prvog dana imali jasnu viziju šta im treba ičvrsto opredjeljenje da naprave mesdžid naovoj lokaciji, kako bi mogli izvršavati svoje oba-veze prema dragom Bogu dž.š., a u skladu saspomenutim pozitivnim zakonskim rješenjima.Posjete vojnog muftije Ismail ef. Smajlovića uzpratnju glavnog imama u OS BiH prof. Hadis ef.Pašalića su ohrabrivale i obećavale.

Prvi dani su uvijek najteži, svjesnosti oba-veza prema Bogu ali i nedostatak adekvatnog

prostora gdje bi mogli realizirati vjerske obrede,kao rješenje se vidjelo da se dnevni namaziobavljaju u kancelariji brigadnog imama 6. pbr.prof. Bećira ef. Meštrovca.

Predstavljajući realne potrebe za većimprostorom, i uz razumijevanje generala StamenkaNovakovića koji je imamu 6. pbr dodijelio većukancelariju stvorili su se prostorni uslovi za oba-vljanje u dnevnih namaza džematu.

Veoma bitno je napomenuti da tada, nanivou KP OS BiH i 6. pbr., nije bilo vjerskih služ-benika iz katoličke i pravoslavne vjere.

Zbog složenosti i obimnosti vojničke misi-je koja iziskuje puni angažman, trebalo je orga-nizovati obavljanje džuma namaza na lokacijikoju su muslimani do tada obavljali van ka-sarne. Opet pitanje gdje?

U međuvremenu, za komandanta KP OSBiH došao je general Mirsad Gutić. Nakon upoz-navanja o stanju vjerskih potreba, uz podrškugenerala Dragana Vukovića i Marka Stojčića,obezbijedio je novu prostoriju u zgradi ko-mande koja je bila prostorija ali i dalje neade-kvatna zbog nedostatka abdesthane i činjeniceda se nalazila u podrumu. To je bilo tada jedinomoguće rješenje. Prostirku za mesdžid daro-vao je Muftija banjalučki Edhem ef. Čamdžić. Ukasarni Kozara počeo se obavljati i džumanamaz.

Tokom vježbe “Združeni napor 2009.“ tajmesdžid je dobro došao i pripadnicima musli-manima iz drugih zemalja koji su došli na tuvježbu.

Godinu dana kasnije ukazala se bolja pri-lika za trajno rješenje i izlazak iz podrumskihprostorija. Treba istaći zaslugu ponovo generalaGutića i dvojice generala njegovih zamjenika,koji su dali podršku za novi mesdžid jer se na-kon pregrupisavanja personala poslije nave-dene vježbe ukazao“višak“ prostora na lokaciji.

Adaptacija dodijeljenih prostorija za mes-džid je izvršena i uz ramazan 2010. svečano ot-vorena. Ovaj mesdžid zadovoljava u potpunostipotrebe vjernika muslimana. Uz obredni pro-stor koji je klimatizovan, mesdžid ima divan-hanu, abdesthanu i WC. U OS BiH, i drugimlokacijama vjerojatno ima većih i ljepših mes-džida, ali toga dana sigurno nije bilo radosnijihvjernika od muslimana koji službuju u kasarni“Kozara“.

Štabni imam prof. Salih ef. Grabus

Banjalučki mesdžid

33

Vjerski život


Prusac (Akhisar, “Bijeli Grad”) je jedan od naj-starijih gradova u Skopaljskoj dolini, gornjemtoku rijeke Vrbas, između Bugojna (Uskoplje) iGornjeg Vakufa (Gornje Uskoplje). On je biojedan od velikih vjerskih i kulturnih centara Bo-sanskog pašaluka.

Prusac je bio poznato sjecište srednjovje-kovnih bosanskih intelektualaca i smatrao se,u doba Osmanske vladavine, mjestom pobu-njenika, pa je takvo stanovništvo, opasno care-vini, rastjerano i raseljeno kao političkiosuđenici. Osim toga, smatra se da je u Pruscunastalo i naše bosansko pismo, koje je koristilo

arapske pismene znakove, koji su fonetski pri-lagođeni bosanskom govoru i načinu izgovora,kod nas poznati više kao arebica ili alhamijado.

Dolazak i posjećivanje Ajvatovice, smatrase kao specifičan islamski običaj, prerastao izstarih običaja bogumilskih molitvi. Od najpoz-natijih dovišta Bošnjaka na Balkanu je Ajvato-vica, ali i kao najveće dovište muslimana uEvropi. Nalazi se u blizini mjesta Prusac. Dovi-šte je dobilo ime po Ajvaz-dedi, koji je u Prusacdošao nakon osmanlijskog osvajanja BiH.Ajvaz-dedo je bio učenjak, koji je neumornoradio na prosvjećivanju naroda i unapređenju

kraja u koji je došao. Prusac je prije dolaskaAjvaz-dede imao problem sa snabdijevanjemvodom. Legenda kaže da je Ajvaz-dedo neda-leko od Prusca našao snažno vrelo, ali je mjestobilo zakrčeno stijenom dugom 74 metra i viso-kom oko 30 metara. Stijena je ometala provo-đenje vodovoda, pa se Ajvaz-dedo 40 danauzastopno ranim sabah-namazom obraćao Al-lahu dž.š. da stijenu rastavi. Četrdeseto jutroučeći, nakon namaza, Ajvaz-dedo je zaspao iusnio da su se dva bijela ovna sudarila i rasta-vila stijenu.

Probudivši se iz sna, ugledao je stijenu ra-stavljenu. Duž nastalog koridora kroz stijenu supoložene drvene cijevi kroz koje je potekla vodau Prusac. U znak Božije blagodati ljudi su po-čeli pohoditi mjesto gdje se desilo raspuknućestijene.

Ne zna se pouzdano kada je prvo pohođe-nje Ajvatovici održano. Zanimljivo je da pohodAjvatovici svoje periodično vremensko određe-nje nalazi u tradiciji zemlje Bosne, budući da sepočetak ne vezuje ni za hidžretski kalendar nitiza jedan od dva muslimanska blagdana Baj-rama. Naime, obilježavanje Dana Ajvatovicepada u svaki sedmi ponedjeljak po Jurjevu. In-teresantno je istaći još jednu činjenicu, a to daje 2010. godine obilježena 500. Ajvatovica.

Pripremio: major Elmir Mahmutbegović

Ajvatovica

34

Kulturna baština


Abadžije

Abadžije su se bavile izradom seoske odjeće oddomaćeg platna. Danas se izrađuju dijeloviodjeće kao suveniri.

Arakijadžije

Arakijadžije ili kapari postoje u Sarajevu od 16.st. Bave se izradom svih vrsta kapa, ali i tradi-cionalnih fesova.

Filigransko-kujundžijski zanat

Obrada i iskorištavanje metala je zauzimalaznačajno mjesto u zanatskoj proizvodnji.

Među zanate koji su se bavili obradom me-tala spadaju: kovači, tufegdžije, sabljari, zil-džije, bravari, kazandžije i kujundžije. Finom,umjetničkom obradom metala bavili su se: ka-zandžije i kujundžije. Kujundžije su majstori kojisu izrađivali nakit od zlata i srebra. Kujundžijskačaršija nastala je u prvoj polovini 16. stoljeća

na mjestu današnje Gazi Husref-begove ulice iMalog Kujundžiluka na Baščaršiji. I danas u timulicama većinom rade zlatari. Filigranski zanatje nastao u okviru kujundžijskog, a vremenomsu se majstori filigrani usavršavali i pojediniosamostalili.

U početku su kujundžije izrađivali komadenakita, dok su filigrani pravili ispune savijajućii pletući srebrene žice precizne ornamente, ko-jima su se punile praznine na komadima nakitaili su se samo lijepili po površini. Sama riječ fi-ligran je latinskog porjekla i znači“nešto preci-zno”. Turska riječ za filigran je “telkar”, pa jepretpostavka da je filigransko umijeće u našekrajeve došlo preko Dubrovčana. Srebro koje sukoristili naši majstori se uglavnom dobivalo odraznih ruda iz okoline Kreševa i Srebrenice. Prvobi se sačinila tanka žica koja se zatim velikompreciznošću“plela”i letovala za podlogu speci-jalnim srebrenim prahom. Od žice su nastajalii danas nastaju savršeni oblici, te se filigranskoumjeće s pravom svrstava u umjetnost ili, kakose obično kaže, u“umjetne zanate”. Odvajanjemod kujundžija, filigrani počinju praviti ne samonakit, već i predmete upotrebne vrijednosti,kao što su: kutije za čuvanje nakita i novca, žen-ske torbice, lule, cigarluke... Oni su, pored na-kita, ukrašavali i oružje, odnosno ručke za sabljei razne vrste puški. Od nakita su izrađivali, aliizrađuju i danas, belenzuke i halhale-vrste na-rukvica, naušnice, broševe, privjeske, teper-luke-ukrase za ženske kape, pafte-kopče zapojas, ali i čitave pojase. Filigranski i kujundžij-ski zanati su se sačuvali i do danas i postoji ne-kolicina majstora koji čuvaju tradiciju u izradinakita.

Nadamo se da će svoje umijeće prenijetimlađima, te da ovaj zanat, odnosno umjetnostobrade srebra i zlata, neće izumrijeti na našimprostorima.

Kaligrafi

Kaligrafija se s pravom smatra jednom vrstomumjetnosti. Razne vokacije i poruke ispisane dosavršenstva dovedenim arapskim pismom,predstavljaju prava remek-djela.

Ovi natpisi su izrađivani na papiru, drvetu,koži, metalu i sl. Danas se izrađuju levhe i razniukrasni predmeti sa kaligrafskim natpisima.

Kazandžijski zanat

Kazandžijski zanat je dio esnafa kojem pripa-daju i kalajdžije. Jedni izrađuju predmete odbakra, a drugi ih presvlače kalajem. Budući dase predmeti od bakra, naročito posuđe, nijesamo kalajisalo, nego i ukrašavalo ornamen-tima i gravurama, to je davalo i umjetničku di-menziju ovim proizvodima. Posao ukrašavanjasu uglavnom radile žene, a naziva se savaćenje.To je vrsta ukrašavanja, tipična za Sarajevo, kojase održala do danas.

Zanat je u Bosnu i Hercegovinu došao sadolaskom Osmanlija i od 16. stoljeća, na istom-mjestu gdje se nalazi i danas, locirana je Ka-zandžijska čaršija. Mada su se kazandžijskidućani mogli vidjeti i na Vratniku, centar ove

Stari bosanski zanati

35

Kulturna baština


djelatnosti je oko ulice Oprkanj na Baščaršiji.Ova čaršija je podmirivala potrebe za kazan-džijskim proizvodima u cijeloj BiH. Mogli su sepohvaliti sa najmnogbrojnijim priborom za radi sa više od sedamdeset različitih proizvoda,među kojima izdvajam: kuhinjsko posuđe i po-suđe za serviranje raznih vrsta i veličina; posuđeu kojem se donosila i držala voda, đugumi, ibricii leđeni; pribor za kompletno posluživanjekahve-table, ibrici, džezve, zarfovi; različiti sa-kralni predmeti- proizvodi za rasvjetu, za bri-jačnice, za banje itd….

Glavne sirovine za rad su bakar, kalaj, olovo,nišador, te peći sa visokim temperaturama u ko-jima su se ovi elementi topili i izlijevali u pri-premljene kalupe. Posao je bio izuzetno naporani zahtijevao je posebnu opremu, tzv. zavita, kojase morala održavati vlažnom. Prvi kazandžija sepominje u Sarajevu 1489. godine da bi njihovbroj vremenom rastao, te su početkom 16. sto-ljeća već mogli osnovati esnaf. Postojale su po-rodice koje su se ovim zanatom bavile kontinu-irano preko 150 godina. Ujedno, ovo je prviesnaf u kojem su se članovi počeli baviti i trgo-vinom bakra, kalaja i kazandžijskih proizvoda.Prve podatke o ovome susrećemo početkom 18.stoljeća, dok se kod ostalih zanatlija ovaj prela-zak javlja tek polovinom 19. stoljeća. Zahvalju-jući austro-ugarskoj vlasti osnovana je posebnaradionica za umjetne zanate koja je dala doda-tni poticaj razvoju ove djelatnosti.

KazaziLjetopisci i putopisci ostavili su brojne tragove oživotu naše Baščaršije. Zanatlije su bile brojne,toliko brojne da su imale svoje ulice: Sarači,

Abadžiluk, Kazazi, Terzijska čaršija... Bilo ih jena desetine. Mnogo šta im je prijetilo: požari-od onog prvog 1480. do onog najstrašnijeg, kadje cijelo Sarajevo nastradalo, 1697; poplave, bo-lesti i druge nedaće. Samo u pedeset godina 18.stoljeća pomrlo je 145 terzija, 118 kazaza, 64abadžija i mnogo drugih. Uprkos tome, zana-tlije su ovdje živjele i htjele opstati. Čuvali susvojom voljom i ljubavlju zanat, ali i Baščaršiju.Ostalo ih je veoma malo, ali oni svjedoče o du-gogodišnjoj tradiciji, ljepoti krojenja i umijećuukrašavanja, kako gradske, tako i seoske tradi-cionalne nošnje. Manufaktura, industrija i na-vike učinili su svoje...

Kovači

Kovački zanat se pojavljuje dosta rano i jedan jeod zanata koji izumire. Oni su izrađivali raznepredmete od gvožđa i željeza, od dijelova za gra-dnju kuća do raznih vrsta alata za druge zanatei obradu zemlje. Danas, pored ovih, proizvodese i razne vrste svjetiljki, halke za kapije itd.

Papudžijski zanatGledano kroz historiju, nošenje obuće je u uskojvezi sa kulturom stanovanja. Još u drevnim ci-vilizacijama Starog istoka, gdje nastaju prvi gra-

dovi (urbane sredine), bila je odvojena vrstaobuće po namjeni. Strogo je bila odvojenaobuća koja se nosila vani i ona koja se nosilaunutar kuće ili hrama.

Smatralo se bogohuljenjem ući u hram ilikuću sa obućom koja se nosila van ovih pro-stora. Takav odnos prema kući i hramu se zadr-žao kroz historiju u sve tri monoteističke religije,s tim što se kod kršćana ovo donekle izmijeniloprilikom sažimanja ove religije sa Rimskim car-stvom. Papuče tako postaju obuća koja se no-sila isključivo u kući i oko kuće. DolaskomOsmanlija u Bosnu, započinje proces urbaniza-cije naše zemlje osnivanjem gradova tzv. le-vantskog tipa, gdje je jasno odvojen privredniod porodičnog života u mahali. Papuče su daklesinonim za kulturu stanovanja u gradu ili zagradsku kulturu. Sama riječ papuča ima korijenu arapskoj riječi “babuš”, koja se u perzijskomizgovara “papuš”, a do nas je došla u obliku kao“papuča”. Osmanlije su izvršile organizovanjezanata u esnafe (cehove), a zanatlije koji su sezatekli u Bosni uklopili su se u novoformiraneorganizacije. Papudžijski zanat je pripao čizme-džijskom esnafu. Ovom zanatu su pored papu-džija i čizmara, pripali i mestvedžije i firaeldžije.Papudžije se u defterima prvi put spominju1530. g. i tu se vidi da su zastupljeni u neznat-nom broju, ali već od polovine 16. st. broj ovihzanatlija je veoma narastao.

SaračiSarači (sedlari) spadaju među najstarije i jedneod najznačajnijih zanatlija. Pojavljuju se već1489. godine i opstaju do danas. Ranije su sebavili proizvodnjom konjske opreme, opremeza putnike, kao i proizvodnjom nanula i opa-naka. Danas su više okrenuti proizvodnjiopreme za pse, kožne galanterije, a od tradicio-nalnih proizvoda proizvode: zembilja, nanule ipapuče. Pored toga, bave se i popravkamaproizvoda od kože.

VeziljeSarajevski vez je nadaleko poznat. Vezli su se di-jelovi nošnje, koje je kasnije dovršavao terzija.Vezilje su radile po kućama i nisu imale zasebnedućane.Tek dolaskom Austro-Ugarske, Zemaljskavlada otvara vezioničke radionice. Danas po-stoje vezionički dućani u kojima se izrađuju ve-zeni stolnjaci, salvete, jastuci, odjevni predmetii sl.

Ženske narodne nošnje Bosne i Hercegovine

Mehmed Meša Selimović rođen je 26. aprila 1910. godine uTuzli gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. 1930. godineupisao se na studijsku grupu srpskohrvatski jezik i jugosloven-ska književnost Filozofskog fakulteta u Beogradu. Diplomiraoje 1934. godine, a od 1935. do 1941. godine radi kao profesorGrađanske škole, a potom je (1936) postavljen za suplenta uRealnoj gimnaziji u Tuzli.

Prve dvije godine rata živi u Tuzli, gdje ga hapse zbog sa-radnje sa NOP-om, a u maju 1943. godine prelazi na oslobo-đenu teritoriju, postaje član KPJ i član Agitprop-a za istočnuBosnu, potom je politički komesar Tuzlanskog odreda, a 1944.godine prelazi u Beograd i obavlja značajne političke i kulturnefunkcije. Od 1947. godine živi u Sarajevu i radi kao profesorViše pedagoške škole, docent Filozofskog fakulteta, umjetnički di-rektor “Bosna-filma”, direktor drame Narodnog pozorišta, gla-vni urednik IP “Izdavačkog preduzeća Svjetlost”.

1971. godine odlazi u penziju i seli u Beograd. Biran je zapredsjednika Saveza književnika Jugoslavije, bio je počasni dok-tor Sarajevskog univerziteta (1971.), redovni član ANUBiH iSANU. Dobitnik je brojnih nagrada od kojih su najznačajnijeNIN-ova nagrada (1967.), GORANOVA nagrada (1967.),Njegoševa nagrada (1967.), potom DvadesetsedmojulskaSRBiH, nagrada AVNOJ-a, itd. Umro je 11. jula 1982. godineu Beogradu. Ubjedljivo je najprevođeniji ex jugoslovenski knji-ževnik svih vremena.

O Bosni je Meša Selimović rekao:

“Bosna je moja velika ljubav i moja po-vremena bolna mržnja. Bezbroj puta sampokušavao da pobjegnem od nje i uvijekostajao, iako nije važno gdje čovjek fizi-čki živi. Bosna je u meni kao krvotok.Nije to samo neobjašnjiva veza izmeđunas i zavičaja, već i koloplet naslijeđa, hi-storije, cjelokupnog životnog iskustva mogi tuđeg, dalekog, koje je postalo moje. Vi-đena izvana i bez ljubavi, Bosna je grubai teška, viđena iznutra i sa ljubavlju kojuzaslužuje, ona je ljudski bogata iako i usebi nesaznana potpuno. Rijetko je ko bol-nije i dramatičnije određen historijom kaoBosanac. Šta se sve kroz vijekove naku-pilo u tim ljudima! Osjećanje vlastite ne-određenosti, tuđe krivice, teške historije,neizvjesne budućnosti, straha od pro-mjene, želje za dobrotom i humanošćukoja bi se odnosila na sve ljude bez ika-kvih ograničenja i čestih razočarenja kojasu rađala mržnju.

To su veoma složeni i zamršeni ljudi iteško ih je razrješavati po prvom viđenjui po spoljašnjim utiscima.”

armija - mod.gov.bamod.gov.ba/files/file/novine bilten armije22.pdf · bitnica ratnog priznanja...

Documents