aristotel - politika

Download Aristotel - Politika

Post on 17-Oct-2015

67 views

Category:

Documents

7 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

aristotel politika knjiga

TRANSCRIPT

  • BIBLIOTEKA EPISTEME

    Urednici GORAN GRETI

    BRANKO DESPOT ZVONKO POSAVEC VERA IIN-AIN

    Recenzenti MISLAV JEI

    FRANJO ENKO

    Aristotel

    Politika Prijevod s izvornika i sedmojezini

    tuma temeljnih pojmova (grki, latinski, engleski, francuski,

    njemaki, ruski, novogrki) TOMISLAV LADAN

    G L O B U S / Z A G R E B

    SVEUILINA NAKLADA LIBER / ZAGREB

  • Naslov izvornika

    Predloak grkog teksta prema izdanju ARISTOTELIS

    POLITICA

    Recognovit brevique adnotatione critica instruxit W. D. ROSS

    MCMLXXIII,

    CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb

    UDK 172.1:321.15

    ARISTOTELES Politika / Aristotel ; prijevod s izvornika i sedmojezini tuma

    temeljnih pojmova (grki, latinski, engleski, francuski, njemaki, ruski, novogrki) Tomislav Ladan ; - Zagreb : Globus, 1988. - XXVIII, 295 str. ; 22 cm. - (Biblioteka Episteme)

    Prijevod djela: Aristotelous politikon biblia okto / Aristoteles, prema izd. Aristotelis Politica, Oxford, 1973. - Str. V-XXVIII: Znaenje Aristotelove Politike / Zvonko Posavec. - Pogovor prevoditelja: str. 287-288. - Kazala. - Biljeke uz tekst. ISBN 86-343-0412-4

    Objavljivanje ove knjige sufinancirala je Republika samoupravna interesna zajednica kulture-SR Hrvatske

    ZNAENJE ARISTOTELOVE POLITIKE

    PRIRODI POLITIKOG ZNANJA U suprotnosti prema Platonu, koji je principe teoretske

    spoznaje primijenio u spoznaji kako podruja vjenih biti tako i u podruju ljudskih stvari, Aristotel je prvi izradio specifine principe etiko-politikog podruja i time je prvi ocrtao prirodu politikog znanja uope. Diferenciranje znanja na teoretsko i politiko poiva kod Aristotela na diferenciranju podruja u kojima se odvija ljudski opstanak. Jedno je sup-stancijalno podruje koje ne moe biti drugaije nego to jest. To podruje moemo samo spoznati i interpretirati, ali ga ne moemo promijeniti. U njega spadaju zvijezde, boanski poredak kozmosa, boansko uope, matematiko; to je podruje teoretske znanosti i filozofije uope. U podruje praktine filozofije, koja obuhvaa etiku i politiku, spadaju ljudska djelovanja udoredno, lijepo i pravedno, praksa voenja ivota, razlikovanje i vrednovanja formi ivota, dobro i najbolje, tj. najvie dobro koje ovjek moe realizirati svojim djelovanjem, ljudska srea, udoredno djelovanje i njegovo izvrenje, ljudska krepost u njezinim razliitim formama realizacije, dua - ukoliko je njezina spoznaja relevantna za teoriju prakse - ljudski afekti i dispozicije djelovanja, slobodna volja i namjera, razmjena roba i funkcija novca, odnos prava i potenja, umjerenost i nesuzdranost, razlikovanje i procjena formi i dosega razliitih vrsti radosti, prijateljstva i samoljublja; razmatra se, nadalje, u izvjesnom smislu nadljudski-boanski rang i uvjeti izvrenja svrhovito slobodne teorije kao i, napokon, predmeti politike filozofije kao znanosti dravi u uem smislu (politike).1 Jednom rijeju predmet praktine i politike filozofije je cjelina ljudskog djelovanja i odluivanja kao i institucije koje su prilikom djelovanja uspostavljene. Zanim-

    1 G. Bien, Einleitung Bemerkungen zum Aristotelischen Staatsphilosophie

    undzu den Grundsatzen der Aristotelischen Staatsphilosophie, u: Politik, Felix Meier, Hamburg 1981, str. XVIII.

    V

  • ljivo je da Aristotel nema struni izraz za etiku kao posebnu znanost. Predmete etike naziva on TA ETIKA, ali znanost u cjelini POLITIKE, i to u svim trim Etikama. Metodu, koju on primjenjuje u etici, naziva politikom (METHODOS . . . POLITIKE: NE 1094 b l l ) . 2

    Kakav je karakter politike znanosti (POLITIKE) koja nije izvedena ni iz znanja bitka, a nije ni samo neko praktino snalaenje u situaciji? Kakav je vlastiti karakter politikog znanja - kad se Aristotel sam dvoumi, s jedne strane, izmeu programa znanstvene politike u kojem je teorija neodvojiva od prakse (zakonodavac-filozof konstituira idealnu dravu uzimajui za normu djelovanja nepromijenjeni fysis, kao to kormilar ima oi uperene u vjenu realnost) i jednostavnog empirijskog sabiranja materijala ustava s druge strane, naputajui svaku transcendentnu formu i zaboravljajui savjet iz Protreptika, gdje kae: Na isti nain kao to nije dobar arhitekt onaj koji ne upotrebljava pravilo (KANON), ni bilo koji instrument ove vrste, nego uzima samo model na drugim postojeim graevinama, isto kao i onaj koji, kad daje zakone dravi ili se bavi politikom, smatra da bi imitirao druge akcije i druge ljudske ustave, bilo da su lakedemonski ili kretski, ili bilo kog drugog naroda, te ne bi bio dobar zakonodavac; jer nemogue je da bi imitacija neke stvari koja nije dobra bila lijepa i da bi imitacija neke stvari koja nije u svojoj prirodi ni boanska ni trajna bila sama besmrtna i trajna.

    Izmeu ta dva pola smjeteni su i sami dijelovi Politike. Tako jedan pol predstavlja teorija idealne drave koja izvodi praksu iz teorije (knjige II, III, VII i VIII), a drugi se oslanja na empirijske opservacije i klasifikacije praktinih savjeta, da bi se sauvala postojea drava (IV-VI).

    U ovom dvoumljenju oko konzistentnosti Aristotelovog miljenja formirala su se dva pravca pristupa i tumaenja njegova djela, koji se ponekad potpuno iskljuuju, ali se najee upotpunjuju. U jednom pravcu predominira genetska egzegeza, a u drugom sistematska.

    Genetska egzegeza roena je 1923. s pojavom knjige W. Ja-egera, Aristoteles (Grundlegung einer Geschichte seiner Ent-wicklung). Svoja otkria najavljuje W. Jaeger ve u radu Stu-dien zur Entstehungsgeschichte der Metaphysik des Aristoteles, 1912. Do toga vremena smatralo se da Corpus Aristotelicum tvori u sebi zatvoreni jedinstveni sistem, koji se dijeli na

    2 Usp. H. Flashar, Ethik und Politik in der Philosophie des Aristoteles,

    Gymnasium, Bd., 78, Heft 1/2, 1971, str. 279. 3 Aristoteles, Protreptikos, X, 55, 14.

    VI

    logiku, fiziku, metafiziku, politiku i poetiku. Ovu idilinu sliku razorio je u potpunosti W. Jaeger (1888-1961) tezom da je Corpus Aristotelicum skrivao dug, raznolik i zamren razvoj Aristotelovog miljenja, a da je taj razvoj bio neprestano u toku, pa stoga svako tumaenje Aristotela mora to uvaiti.

    Osnovne postavke od kojih polazi W. Jaeger su slijedee: 1. - najraniji Aristotelovi spisi odluno zastupaju Platonovu

    filozofiju 2. - najranija djela nesumnjivo su autentina 3. - oiti platonizam ranih spisa stoji u suprotnosti prema

    'aristotelizmu' kasnih spisa 4. - kasne Aristotelove rasprave neosporno su autentine 5. -jedini mogui nain da se dovedu u vezu rani 'platonov-

    ski' s kasnim 'aristotelovskim' spisima, a da se autentinost obiju zadri, sastoji se u tome da se prihvati teza kako je Aristotel svoj filozofski razvitak poeo kao platoniar a zavrio kao aristotelovac.4

    Ova jednostavna pravila imala su dalekosean utjecaj na tumaenje Aristotelovih djela. itav Corpus Aristotelicum doveden je u pitanje. Djela koja su do sada smatrana jedinstvenim sistemom razlazu se u dijelove koji pokazuju razliito doba nastanka i nude razliita miljenja. U konkretnoj analizi pojedinih djela vidi se da su neki dijelovi nastali ranije, a drugi kasnije. Tako su, npr., neki dijelovi Metafizike nastali ranije nego drugi. U ovisnosti prema vremenu njihova nastanka, razliita je i njihova misaona teina, u ranijim spisima, tako je smatrao Jaeger, osjea se jae utjecaj Platona, a u kasnijim slabije. Knjige Metafizike koje su nastale ranije naziva Jaeger Urmetaphysik; tu spadaju knjige A, , poglavlje 1-8, L 6, (s izuzetkom pogl. 8), (poglavlje 9 od 1086 a 21 i 10) te Metafizike. Vremenski slojevi oituju se i u Etici. Postoji takoer i Uretika, koja sadri Eudemovu etiku i Urpolitiku, koja se sastoji od II, III, VII i VIII knjige sadanje Politike. U to rano doba Aristotelove djelatnosti mogu se ubrojiti takoer spisi De Caelo kao i De Generatione et Corruptione, a i dio Fizike.

    Aristotel prema tome nije bio uvijek Aristotel, nego je postepeno gradio svoju vlastitu filozofiju. On je najprije bio platoniar, zatim se postepeno distancirao od platonizma i konano postavlja temelje svoje realistike filozofije, koja ga sve vie vodi prema empiriji. Tako su u zadnje vrijeme njegove

    4 Usp. A.H. Chroust, Die ersten 30Jahre moderner Aristoteles - Forschung

    1912-1942, u knjizi: Aristoteles in der neueren Forschung, Darrastadt 1968, str. 100.

    VII

  • djelatnosti, dakle izmeu 335. i 322. pr. n. e., nastali spisi koji nose u sebi jedan drukiji ton nego oni rani. Tako su napisane ostale knjige Metafizike u to doba, naime Z, H, O, I, L (pogl. 8), (pogl. 1-9) (do 1086 a 21), Fizika knjiga VIII, Politika knjige IV, V, i VI, Nikomahova etika i niz radova iz podruja prirodnih znanosti, biologije, psihologije, povijesti filozofije, povijesti ustava, povijesti mimetikih umjetnosti itd.

    Ova kasna 'majstorska djela' bila su namijenjena lektiri i diskusiji uskog kruga posveenih uenika. Ona su imala iskljuivo ezoteriki karakter. U tim kasnim godinama Aristotel se sve vie orijentira prema istraivanju injenica, empirije, on postaje sve vie 'pozitivist', znanstvenik. Iz toga razdoblja nastaje njemu slika utemeljivaa i zaetnika organiziranog i sistematskog znanstvenog istraivanja.

    Dakle, ako stvar malo pojednostavimo, tada moramo - po Jaegerovu miljenju - Aristotela i njegove spise tumaiti u toku njegova intelektualnog razvitka, a on se odvijao u tri osnovna smjera: prvo razdoblje (367-347) karakterizira jak utjecaj Platona; u drugom razdoblju (367-347), razdoblju 'lutanja' po Maloj Aziji i Makedoniji, gdje je bio uitelj Aleksandra Velikog, postavio je temelj svoga vlastitog sistema; tree razdoblje (335-322) pripada njegovom drugom boravku u Ateni i u tom razdoblju izvrio je znatnu reviziju ranih djela i na kraju se potpuno odao empiriji.

    Unato netonostima u pojedinostima i bez obzira na kasnije korekcije mjesta nastanka pojedinih knjiga i na dovre-nost