Aristotel, O pjesničkom umijeću

ARISTOTEL, O PJESNIČKOM UMIJEĆU

(SNL, Zagreb, 1979.)

prvi sustavni književno-teorijski spisdo XVIII. st. pisac i djelo na koje se pozivaju svi teoretičari književnostiod dvije knjige sačuvano nam je jedino 26 poglavlja prve knjige

Iraspravlja se o pjesničkom umijeću:

vrstamaučinkuuspjehu fabule:

=grč. μυ˜ Jος: priča: = uređen skup događaja koji čine okosnicu

radnje:osnovno značenje u ovom slučaju

sujetostvarivanju oponašanja:= grč. μίμησις:

odgovara otprilike današnjem terminu prikazivanjeosnovno:

oponašanje:epsko i tragičko pjesništvokomedijaditirambidio sviranja na svirali i citri

tri razlike:oponašanje različitim sred-stvima:

oponašanje različitih pred-meta:

oponašanje na različite načine:

ritammetargovormelodijarazlika u sredstvima kojima razna umijeća vrše opona-šanjeneka umijeća upotrebljava-ju sva sredstva oponašanja:

razlika:neka istovremenodruga naizmjence

boljijednakigori

dramaep

pjesnici:elegijski ili epski:

upotrebljavaju odgovarajući stihneki u stihovima slažu prirodoznanstvena djela:

prirodoznanci

1

II

oponašatelji:oponašaju:

ljude u akciji:ljude koji djelujužive ljudenaglasak:

ne na ljudima nego na:aktivnostiradnji

ljudi su koje oponašaju po naravi nužno:ili prosti ili plemeniti

karakteri se razlikuju:opakošću vrlinom

oponašaju ljude:bolje od nas:

npr. ‛Homer (VIII. st. pr. n. e.)

poput nas lošije od nas

granična crta između:tragedije: komedije:

prikazuje ljude bolje od nas prikazuje ljude lošije od nas

III

način oponašanja:npr. pripovijedanjem:

bilo kroz usta nekog drugog:‛Homer

bilo u vlastito imebilo prikazivanjem svih oponašatelja kako rade i djeluju:

glumci‛Homer: Sofoklo(497. - 406./5. g. pr.

n. e.):

’Aristofan (oko 450. - oko 385. g. pr. n. e.):

oponašatelji iste vrste prema predmetu oponašanja:oponašaju ljude plemenita karaktera

oponašatelji iste vrste prema načinu (sredstvima) oponašanja:

oponašaju ljude koji:djelujurade

komedija se i tragedija nazivaju dramama, jer oponašaju ljude koji rade:Dorani prisvajaju:

dramu:“raditi”:

dorski: atički:δράν > δράμα πράττειν

tragedijukomediju:

dokaz:komedijaši prozvani:

2

ne po „vinskim ophodima”: nego što su se istjerani iz gradova skitali po selima:

=grč. κω˜ μοςzacijelo ispravnije izvođenje postanka komedije

ime seoskih općina:dorski: atički:

κόμος δέμη

IV

uzroci nastanka pjesničkog umijeća:ljudima prirođeni:

nagon oponašanjavještina u oponašanjuradovanje svakom oponašanju:

razlog:učenje najveće zadovoljstvo:

ne samo filozofimanego i ostalim ljudima:

samo što oni u njemu sudjeluju tek malim udjelomuživanje stvara:

oponašanje: vještina izradbe:ako smo prije toga vidjeli predmet u stvarnosti

ako prije toga nismo vidjeli predmet u stvarnosti

stihovi su isječci ritmova:ritmovi nam i melodije leže u prirodi:

oni koji su u tome oponašanju bili najvještiji iz improvizacije stvorili pjesničko umijećerazdvajanje pjesničkog umijeća prema osobitostima karaktera pjesnika:

- drevni pjesnici:- improvizacijesatirskog i plesnog karaktera

pjesnici uzvišenog duha:oponašaju:

plemenita djela:himne: enkomije:

pjevale se u čast bogova

pjevale se u po-čast ljudima

- djela plemenitih ljudi

pjesnici skromnijeg duha:oponašaju djela prostih ljudi:

rugalice:ΜΑΡΓΙ´ΤΗΣ / MARGIT ‛´Ομηρa?

- u njima se pojavio jampski razmjer

pjesnici uzvišenog duha postadoše pjesnici-ma junačkih stihova:

- epski heksametri

pjesnici skromnijeg duha postadoše pjesnici-ma jampskih stihova:

<grč. ’ιαμβίζω = grdim, podrugujem se- tako se naziva jer su se u njemu izrugivali

pjesnici počeše naginjati vrstama koje su nastale:pjesnici uzvišenog duha umjesto pjesnika epova postadoše pjesnicima tragedija:

pjesnici skromnijeg duha umjesto jambo-grafa postadoše komediografima:

tragedija veličajnija i cijenjenija vrsta od epa

komedija veličajnija i cijenjenija vrsta od jampskih stihova

tragedija nastala od početnih improvi-zacija začinjača ditiramba

komedija nastala od početnih improvi-zacija začinjača faličkih pjesama

3

‛Homer:pjesnik uzvišena stilaprvi naznačio osnovne obrasce komedije oblikovavši dramskim načinom:

ne porugu: nego ono što je smiješno:ΜΑΡΓΙ´ΤΗΣ / MARGIT u istom odnosu prema komedijama kao i ’ΙΛΙΑ´Σ / ILIJADA i ’ΟΔΥ´ΣΣΕΙΑ / ODISEJA prema tragedijama

začinjač:<grč. ε’ξάρχονpredvodnik izvedbeimprovizira prozni uvod u kojem iznosi temu slijedeće pjesmemožda korifejizdvojen iz kora, ali s njime povezan naizmjeničnim pjevanjemprvi stadij razvoja prema osamostaljenom glumcu:

iz njega vremenom postao prvi glumacrazvoj tragedije:

iz malih se priča i smiješna govora tek kasno dovinula do uzvišena oblika:zato što se razvila iz satirske pjesme

razmjer postade:od trohejskog tetrametra: jampskim trimetrom:

pjesničko umijeće više satirskog i plesnog karaktera

od svih razmjera najprikladniji za govorenje

povećanje broja epizoda:i činovi postajali dužii događaji postajali mnogobrojniji

nastanak ostalih ukrasa:masaka, kostima, i sl.

Eshil (525. - 456. g. pr. n. e.):povećao broj glumaca na dvasmanjio korske dijeloveglavnu ulogu dodijelio recitativu

Sofoklo:povećao broj glumaca na triuveo oslikavanje kulisa

Vkomedija:

oponašanje ljudi manje vrijedna karaktera:ne loših u svakom pogledu

smiješno:cilj komedijedio ružnoganeka pogreška ili neka ružnoća koja ne izaziva bol niti vodi u propastkomična pogreška:

<grč. α‘μάρτεμαoznaka pojedinačne pogreške i smiješne radnjeanalogna tragičnoj pogreški:

<grč. α‘μαρτίαtrajna zabluda s mogućim i vjerojatno tragičnim posljedicama

povijest komedije:nije toliko poznata kao povijest tragedije:

4

u početku nije bila uzimana ozbiljnotek negdje kasno arhont komičnim pjesnicima dao kor:

ispočetka dobrovoljciu Ateni Κράτης (V. st. pr. n. e.):

prvi napustio jampski način:satirički način u obliku invektive:

komedija uperena protiv pojedinih povijesnih osobapočeo obrađivati općenitije sadržaje:

fabuleepsko pjesništvo:

slijedilo tragediju sve dok nije postalo opsežno oponašanje ozbiljnih događaja u stihudvije se vrste razlikuju:

ep:oponaša naracijomima samo jednu vrstu stiha:

Else:razlika:

ne u tome što je heksametar jedini stih epa, dok u tragediji postoje više njih

nego u tome što je stih epa samo recita-tivan (govoren), dok u tragediji ima i pjevanih dijelova

u pogledu duljine:tragedija nastoji:

ostati u granicama jednog obilaska sunca:

vrijeme prikazi-vanja svake tetralo-gije na natjec natjecanju?

prika-zano vrije-me?

ili samo malo od-stupiti od toga

ep vremenom neograničen

ono što ima ep, to postoji i u tragediji, ali u epu nema svega onoga što ova sadrži:u epu nema:

pjevanjavizualnog dijela

VI

tragedija:definicija:

oponašanje ozbiljne i cjelovite radnje primjerene veličine ukrašenim govorom, i to svakom od vrsta ukrašavanja napose u odgovarajućim dijelovima tragedije:

oponašanje se vrši ljudskim djelanjem, a ne naracijomoponašanje sažaljenjem i strahom postiže očišćenje takvih osjećaja

pojmovi:radnja:

postupak koji započinjemo imajući u vidu određeni cilj i koji je usmjeren njegovu ostvarenju

5

ukrašeni govor:ima ritam i melodiju:

napjevsvakom od vrsta ukrašavanja napose:

neki se dijelovi izvode samo u stihovima neki se dijelovi izvode uz napjevočišćenje:

iz straha i sažaljenjamože biti:

medicinsko očišće-nje:

moralno pročišćenje:

strukturalno pročiš-ćenje:

intelektualno razjaš-njenje:

terapeutsko dje-lovanje

postizanje prave mjere u osjećaji-ma

razvoj radnje pro-čišćuje tragički čin od moralne okaljanosti

gledatelji intelek-tualno spoznaju sažaljenje i strah:

ne iza-ziva-nje osje-ćaja

prika-ziva-nje osje-ćaja

ukoliko tragedija postoji kao zaseban književni oblik, tragičko umijeće ima šest elemenata:strukturalne sastavnice (po kakvoći)predmet oponašanja:

1) fabula:sklop događajaoponašanje radnjenajvažniji elementtragedija:

ne oponašanje ljudinego oponašanje ljudskih djela i života:

uzroci ljudskih djela:svojstva osobe:

misaokarakter

po tim djelima one:ili uspjevaju ili stradavaju

svrha fabule:radnja ne svojstvo

svrha tragedije:događaji i fabulaono što je najvažnije od svega

tragedija:ne može postojati bez radnje može postojati bez karaktera

dva najvažnija strukturalna elementa fabule kojima tragedija razonođuje:peripetijaprepoznavanje

2) karakteri:ono po čemu kažemo da su osobe ovakve ili onakveglumci ne sudjeluju radi oponašanja karaktera nego se karakterizacija uključuje radi radnje

6

3) misli:govori u kojima osobe:

ili dokazuju da nešto jest ili nije ili iznose:neke opće pogledeneki opći stav

sposobnost govoriti ono što je:primjereno nekoj situacijiu skladu s nečijim karakterom

to je u recitativnim dijelovima funkcija retoričkog i političkog umijećasredstva oponašanja:

4) dikcija:sastavljanje recitativnih stihovapriopćavanje posredstvom riječifunkcija ista i u stihu i u prozi

5) skladanje napjeva:najznačajniji vanjski ukras

način oponašanja:6) vizuelni dio predstave:

osobe vrše oponašanje radećinajnebitniji dio:

za ostvarivanje vizuelnog dijela odlučnije umijeće kostimografa nego pjesnika

VII

fabula u svjetlu prijašnjih definicijakoje osobine treba imati fabula?

tragedija:oponašanje cjelovite i potpune radnje koja ima primjerenu veličinupotpuna radnja:

ne nedostaje joj ništa što je potrebno ne postoji ništa što je nepotrebnopotpuno je ono što ima:

početak: sredinu: završetak:ono što samo ne dolazi nužno poslije nečeg dru-gog

ono što i samo dolazi po-slije nečeg drugog

ono što samo po prirodi jest poslije nečeg dru-gog:

ili po nuž-nosti

ili u pravi-lu

poslije njega nešto drugo po prirodi jest ili nastaje

ono poslije čega dolazi nešto drugo

poslije njega nema više ničeg drugog

treba postojati uska unutrašnja kohezija koja veže dijelove drame u cjelinu, ako ne logički, a ono po vjerojatnosti

ljepota je u veličini i poretku:fabule trebaju imati određenu duljinu, ali takvu da se cjelina fabule lahko drži u pamćenjuograničenje duljine prema samoj prirodi stvari:

u pogledu je veličine fabula uvijek ljepša što je duža, samo ako je ostala sačuvana jasnoća cjeline

pravo određenje za veličinu:veličina u kojoj, uz nizanje događaja u neprekinutom redoslijedu, obrat iz nesreće u sreću ili iz sreće u nesreću nastupa po vjerojatnosti ili po nužnosti

7

VIII

što fabula nije?što dovodi do toga da su fabule ponekad loše konstruirane?fabula nije jedinstvena ako se bavi samo jednim čovjekom:

jedinstvo fabule ne slijedi iz jedinstva glavnog lika:npr. ‘ΗΡΑΚΛΕΙΑ / HERAKLEIDA, TEZEIDA

‛Homer u epu ’ΟΔΥ´ΣΣΕΙΑ / ODISEJA nije upleo sve što se ’Οδύσσειu ikada desilo nego ju je sastavio oko pojedinačne radnje

i u drugim se mimetičkim umijećima jedno oponašanje odnosi na jedan predmet:fabula treba biti oponašanje radnje koja je:

jedinstvena: potpuna:ništa nije tamo gdje mu nije mjesto ništa što je potrebno ne nedostaje

događaji koji sačinjavaju fabulu trebaju biti tako sastavljeni da ako se jedan od njih premetne ili oduzme, promjeni se i poremeti cjelina:

dio koji nema očiglednog učinka, bilo da jest ili da ga nema, i nije dio cjeline

IX

dobro sastavljena fabula prikazuje univerzalnije istine nego što ih povijest obično može prezentiratipjesnikov posao nije da pripovijeda o stvarnim događajima nego o onome što bi se moglo očekivati da se dogodi:

o onome što je moguće da se dogodi po vjerojatnosti ili po nužnostipjesnik: povjesničar:

ne razlikuju se time što pripovjedaju u stihu ili prozi:pjesnik pripovjeda ono što bi se moglo očekivati da se dogodi

povjesničar pripovijeda stvarne događaje

pjesništvo govori više ono što je općenito:zato je pjesništvo uvijek filozofskije od po-vijesti i treba ga shvatiti ozbiljnijeopćenito znači kakva će se vrst stvari desiti čovjeku određene vrste da govori ili radi po vjerojatnosti ili nužnosti:

za tim ide pjesničko umijeće nadijevaju-ći imenatragedija oponaša radnju:

radnja mora biti općenitom da bi is-kazivala bit umjetnosti:

i karakteri općeniti?

povijest govori više ono što je pojedinačno:ono što je određeni pojedinac uradio i što mu se desilo

opisuje ono što se:moglo dogoditi: moralo dogoditi:

vjerojatnost nužnost

opisuje ono što se dogodilo:preslikavanje

komedija:pjesnici sastavljaju fabulu pomoću vjerojatnostitek onda nadijevaju imena koja im padnu na pamet

jampski pjesnici:sastavljaju djelo o određenom pojedincu

tragedija se drži povijesnih imena:

8

jer je ono što je moguće ujedno i vjerojatnonužno je da pjesnik bude više pjesnikom fabula nego pjesnikom stihovaod jednostavnih su fabula i radanja najlošije one epizodične:

epizode slijede jedna drugu bez vjerojatnosti i nužnostiumjetnički savršenije fabule:

one u kojima se strašni i dirljivi događaji događaju suprotno našem očekivanju jedan zbog drugoga:

ako se dogode na taj način, imat će veće svojstvo uzbudljivoga nego da se događaju sami od sebe:

slučajnoi među slučajnim događajima najdublji dojam ostavljaju oni za koje se čini da su se zbili namjerno

X

radnje koje fabule oponašaju mogu biti:jednostavne: kompleksne:

jednostavna radnja: kompleksna radnja:obrat nastaje bez peripetije ili prepozna-vanja

obrat se dešava uz peripetiju ili prepozna-vanje ili oboje

odvija se:dosljednojedinstveno

ono što se događa proizlazi iz prethodnih događaja:

ili po nužnosti ili po vjerojatnosti

velika je razlika nastaju li ti događaji:zbog onih koji su prethodilisamo poslije onih koji su prethodili

XI

dijelovi fabule:1) peripetija:

obrat radnje u protivno, prema vjerojatnosti ili nužnosti2) prepoznavanje:

obrat iz neznanja u znanje, bilo u stanje bliske povezanosti ili u neprijateljstvo, ljudi koji su bili u stanju sreće ili nesrećeumjetnički najuspjelije prepoznavanje:

kad istovremeno nastupa i peripetija:’ΟΙΔΙ´ΠΟΥΣ ΤΥ´ΡΑΝΝΟΣ / KRALJ EDIP Σοφοκλa

najvećma integrirano u fabulu i u radnjudolazi do prepoznavanja osoba:

u nekim slučajevima samo jedna osoba prepoznaje drugu:

već je jasno tko je ona prva

u drugim slučajevima prepoznavanje treba biti obostrano

drugi oblici prepoznavanja:prepoznavanje koje nastupa po predmetima i slučajnim događajimaprepoznavanje nekoga po tome što je nešto učinio ili nije učinio

3) παˉJος:trpljenje, patnjaelement patnječin poguban ili bolan:

npr.:

9

umiranjažestoke boliranjavanja

XII

kvantitativni aspekt:kvantitativni dijelovi tragedije (po veličini):

1) prolog:čitav dio tragedije prije ulazne pjesme kora

2) epizodij:čitav dio tragedije između korskih pjesama

3) eksod:čitav dio tragedije poslije kojega više nema korskih pjesama

korski dio:dijelovi ovoga zajednički svim dramama:

4) ulazna pjesma:čitav prvi govor kora

5) stajaća pjesma:vjerojatno tako nazvana zato što ju je kor pjevao nakon što je već došao u orkestrudijelila:

epizodije jedan od drugogaepizodij od eksoda

napjev bez anapesta i troheja:sumnjivo mjesto

postoje samo u nekim dramama:pjesma s pozornice:

solističke arije glumaca:ponekad i:

duetiterceti

kom:zajednička tužaljka kora i onih na pozornicilirski dijalog između jednog (rjeđe dvojice) glumca i kora

10

XIII

za čime pjesnici trebaju težiti i čega se trebaju čuvati pri sastavljanju fabula?kako se ostvaruje prava funkcija tragedije?uspjela tragedija:

sklop umjetnički najuspjelije tragedije treba biti kompleksanfabula tragedije mora biti oponašanje strašnih i dirljivih događajane smiju čestiti ljudi očigledno padati iz sreće u nesreću:

ne smiju opaki ljudi očigledno prelaziti iz nesreće u sreću

niti smije posve opak čovjek padati iz sreće u nesreću:

nije strašnonije dirljivoizaziva zgražanje

pobuđuje:suosjećanjene i:

sažaljenjestrah

sažaljenje pobuđuje onaj koji nezasluženo pa-da u nesreću:

strah nastaje tako što prepoznajemo da je onaj tko doživljuje nesreću sličan nama:

sažaljenje prema nekrivom strah za nama sličnapreostaje tip čovjeka između krajnosti:

niti se ističe čestitošću i pravednošću:uživa ugled i sreću

niti pada u nesreću zbog zloće i opakosti:pada u nesreću zbog pogreške:

<grč. α‘μαρτίαtrajna zabluda s mogućim i vjerojatno tragičnim posljedicamakod ’Aristotela (384. - 322. g. pr. n. e.) znači pogrešno uvjerenje, dok pojam α‘μάρτεμα uglavnom rabi kao oznaku određenog slučaja pogrešne radnje:

pogrešno uvjerenje

može dovesti do

pogrešne radnje:

α‘μαρτία α‘μάρτεμekod ’Aristotela tri osnovna značenja:

pojedinačna nehotična pogrešna radnja koja proistječe iz nedovoljna poznavanja bitnih okolnosti koje su opet takve da:

su počini-telju mogle biti pozna-te:

počinitelju nisu mogle biti pozna-te:

pogreš-ka se mogla izbjeći

pogreš-ka se ni-je mog-la izbje-ći

svjesni, ali nenamjerni po-grešan pojedinačan čin

nedostatak karaktera

nužno je:da umjetnički oblikovana fabula bude:

jednostrukane dvostruka:

11

s dobrim ishodom za dobre, a lošim za zlenpr. ’ΟΔΥ´ΣΣΕΙΑ / ODISEJA

svojstvenije komediji:i najveći neprijatelji odlaze s pozornice kao prijatelji

da prijelaz bude:ne iz nesreće u sreću nego iz sreće u nesreću

da padanje iz sreće u nesreću bude:ne zbog opakosti nego zbog velike pogreške

XIV

kakva treba biti fabula?dojam strašnog i dirljivog:

može se postići vizuelnim sredstvima može proizlaziti iz sklopa događaja:bolje

nužno je da strašne i bolne događaje jedan drugome čine:ili oni koji su međusobno bliski:

najtragičnije

ili oni koji nisu nijedno od toga

ili oni koji su neprijatelji

umjetnički oblikovana radnja:ili likovi pri izvršenju straš-nog čina djeluju s punim zna-njem i sviješću

ili do prepoznavanja identite-ta žrtve dolazi nakon izvršenja strašnog čina

ili do prepoznavanja identiteta žrtve dolazi prije izvršenja strašnog čina

najgore: bolje:kad neko svjesno naumi izvršiti strašan čin, ali ga ne izvrši:

strašan se čin izvrši u neznanju, a poslije izvršenja dođe do prepoznavanja:

izaziva zgražanje ne izaziva zgražanjenije tragično djeluje potresno

XV

kakav treba biti karakter?dobar:

dobar će karakter postojati ako njegov govor i djelovanje otkrivaju dobro opredjeljenjeprimjeren:

lik koji ne prestupa granice svojeg staleža niti prema gore niti prema doljesličan nama:

u izvorniku se traži samo sličnost:ili karakteri trebaju biti slični svojim mit-skim prototipovima kako ih pokazuje:

ili karakteri trebaju biti slični ljudima uopće:

mitološka tradicijapovijesna predaja

realistični

dosljedan:lik mora u svim slučajevima djelovati onako kao bismo od njega očekivali prema onome što o njemu znamomora biti dosljednim čak i u nedosljednosti

12

potrebne su nužnost i vjerojatnost usklađenosti:likanjegova:

govoračina

rasplet treba proizlaziti:iz fabulene pomoću stroja:

deus ex machinaako je nelogično nemoguće izbjeći, ono treba biti izvan tragedije

XVI

nastavak na glavu XIvrste prepoznavanja:

prva:najmanje umjetničkapomoću znakova:

jedni su prirođeni drugi su kasnije stečeni:na samom tijelu:

ožiljciizvan tijela

bolja su prepoznavanja koja proizlaze iz obrata u radnjidruga:

koju je pjesnik smislio za tu priliku:neumjetničkane proizlazi prirodno iz samog toka radnje odnosno iz predane priče

treća:po sjećanju:

ustvari se radi o prisjećanju:neki događaj doziva u svijest uspomene:

tako dolazi do prepoznavanjačetvrta:

po zaključivanjudruga po umjetničkoj vrijednosti

peta:složeni način prepoznavanja po krivom zaključivanju gledatelja:

lik se dosjeti da bi moglo doći do neželjena prepoznavanja pa to spriječi:u zadnji čas

najbolja:nastaje iz samih događaja:

iznenađenje nastaje vjerojatnošću njihova događanjastruktura radnje takva da njezino logično odvijanje samo nužno vodi otkrivanju pravog identiteta nepoznate osobejedina bez izmišljenih znakova

XVII

13

fabula:treba biti što je moguće više povezana s radnjomtreba uzimati u obzir radnjugestikulacija treba pripomagati pomnom izrađivanju fabule

sadržaj:pjesnik ga treba najprije nabaciti u općim crtamatek ga onda treba proširiti dodajući epizode:

moraju biti:primjereneu drami kratke:

ep njima postiže svoju duljinu

XVIII

u svakoj tragediji postoje:1) zaplet: 2) rasplet:

čine ga:vanjski događaji:

oni koji su izvan prikazivane rad-nje

neki unutrašnji do-gađaji

čine ga ostali unutrašnji događaji

dio koji seže od početka priče do zadnjeg prizora prije nego počinje obrat u sreću ili nesreću

dio koji seže od početka obrata do kraja drame

trebaju biti usklađenimapostoji četiri vrste tragedije:

isprepletena:u cjelosti se sastoji od obrata i prepoznavanja

tragedija patnjitragedija karakterajednostavna tragedija

jedini kriterij za nazivanje tragedija istima ili različitima:njihova fabula:

iste su drame koje imaju isti zaplet i raspletpjesnik ne treba izgrađivati tragedije na epski način:

s mnogo fabulakor:

potrebno je:uzimati ga kao:

jednog od glumacaintegralan dio drame

da i on sudjeluje u radnjikod kasnijih pjesnika pjevani dijelovi drame nisu u većoj mjeri dio te određene fabule nego bilo koje druge tragedije

14

XIX

preostali konstitutivni elementi:misli:

neka vrijedi ono što je napisano u spisima o govorništvu:to je većma predmet tog područja istraživanja

u područje tvorbe misli pripada sve što treba postići posredstvom govora:dijelovi toga:

dokazivanje i pobijanjeizazivanje osjećajauveličavanje ili umanjivanje

i kod radnja treba postupati prema istim načelima kad god težimo prikazivanju sažaljenja vrijednog, strašnog, uvećanog ili vjerojatnog:

i radnje mogu izazivati emocije, ako su organizirane prema načelima dijanoje:načelima razuma

razlika:izazivanje se osjećaja i dojmova putem samih radanja i dramskih situacija treba pojavljivati bez verbalnog obrazlaganjau govoru osjećaje i dojmove treba postizati onaj koji govori i to treba nastajati govorom

dikcija:jedna se vrst proučavanja bavi načinima iskazivanja:

znanje njih pripada:umijeću deklamacijeonome tko posjeduje takvo nadređeno umijeće

to razmatranje pripada nekom drugom umijeću, a ne pjesničkom

XX

dijelovi dikcije:elementarni glas:

nedjeljiv zvuk od kojega je moguće tvoriti složene zvučne sklopovepodvrste:

samoglasnik: polusamoglasnik: suglasnik:glas koji je čujan bez do-dirivanja jezika s raznim dijelovima usta

glas koji je čujan uz dodi-rivanje jezika s raznim dijelovima usta

glas proizveden dodiriva-njem jezika s raznim dije-lovima ustasam za sebe nečujanpostaje čujnim kad ga prate glasovi koji imaju neki zvuk

npr. α, ι npr. σ, ρ npr. γ, δglasovi se međusobno razlikuju:

položajem usta pri izgovorumjestom u ustima gdje nastajuaspiriranošću i neaspiriranošćudužinom i kratkoćomnaglaskom:

oštrim srednjim teškimdetaljno proučavanje tih razlika pripada u metriku

15

slog:glasovni niz bez leksičkog (a ne gramatičkog) značenja, sastavljen od suglasnika i samoglasnikaproučiti te razlike stvar je metrike

veznik:glasovni niz bez leksičkog (a ne gramatičkog) značenja, koji:

ili po prirodi niti sprečava niti uzrokuje tvorbu jednog značećeg glasovnog niza

ili od više značećih glasovnih nizova tvori je-dan značeći glasovni niz

ime:složen značeći glasovni niz koji ne označuje vrijeme, a čiji nijedan dio sam po sebi nema leksičkog (a ne gramatičkog) značenja:

to znači:ne da složene riječi ne možemo analizirati na sastavne dijelove

nego samo da nam ti dijelovi svojim znače-njem nisu nazočni kad rabimo složenu riječ

glagol:složen glasovni značeći niz koji označuje vrijeme, a čiji nijedan dio sam po sebi nema leksičkog (a ne gramatičkog) značenja

spojnik:doslovno članglasovni niz bez leksičkog (a ne gramatičkog) značenja koji:

ili ukazuje na početak ili završetak rečenice ili na granice u njoj

ili po prirodi niti sprečava niti uzrokuje tvor-bu jednog značećeg niza iz više govornih ni-zova i na krajevima i na sredini

nije sigurno na što je ’Aristotelης pod tim pojmom misliopadež:

karakterističan za ime ili glagolili znači odnos:

padež u modernom smislu riječi

ili označava jedninu ili mno-žinu

ili se tiče onoga što pripada umijeću deklamacije:

npr.:pitanjezapovijed

’Aristotelu padež znači:oblik imenske sklonidbe

svaku formalnu modifi-kaciju riječi:

promjenu izraza

izgovorne modifikacije:

riječirečenice

diskursgrč. λόγος = opsegom neograničeni smisleni skup riječisloženi značeći glasovni niz čiji neki dijelovi sami po sebi imaju leksičko (a ne gramatičko) značenjejedinstven na dva načina:

ili označuje jedno:jedan:

pojampredmetideju

ili je jedinstven povezivanjem mnogih disku-rasa

16

XXI

vrste riječi:jednostavna: složena:

ona koja se sastoji od dijelova bez značenja

dvostruka:podvrste:

ona koja se sastoji od značećeg dije-la i dijela bez značenjaona koja se sastoji samo od značećih dijelova

mnogostruke

svaka riječ je:(komplementarni par:)

ili standardna: ili tuđica:ona kojom se služi svatko ona kojom se služe stranci

po stilističkim obilježjima:ili metafora: ili ukrasna

prijenos naziva s predmeta koji označava na neki drugi:

ili s roda na vrstu

ili s vrste na rod

ili po analo-giji

kod ’Aristotela znači:i prijenos naziva s njegovog prirod-nog referenta:

i sam naziv koji se prenosi na neki drugi:

predmeta ili pojma koji označava

pred-met

po-jam

ili kovanica:riječ koja se uopće ne upotrebljava i koju pjesnik sam nadijeva

po formalnim obilježjima:ili proširenica: ili pokraćenica: ili izmijenjena:

postoji ako se nekoj riječi pripadajući samoglasnik zamjenjuje duljim ili ako je umetnut slog

postoji ako se nekoj riječi nešto oduzme

od uobičajene riječi se je-dan dio izostavlja a drugi drukčije raspoređuje

imenice su:ili muške ili nijedno od dvoga ili ženske

17

XXII

vrlina dikcije da bude jasna, ali ne banalna:najjasnija: uzvišena:

ona koja se sastoji od standardnih riječi: rabi neobične riječi:običnihsvakodnevnihkolokvijalnih

tuđicemetaforeproširenicesve što odstupa od standardne dikcije

banalna (otrcana, prosta, plitka, nepleme-nita)

zagonetka:ako se sve sastavi od metaforabit zagonetke:

govoreći o onome što stvarno jest, upotrebljavati riječi koje u svom doslovnom značenju ne daju smislene cjeline

barbarizam:sastavljeno od samih tuđica

dikcija:treba biti izmiješana od tih dviju vrsta:

tuđica će, metafora, ukrasna riječ i druge učiniti da ne bude običnom i banalnom

standardne će joj riječi dat jasnoću

zajednička potreba svih vrsta dikcija:umjerenost

od riječi su najprikladnije:složenice: tuđice: metafore:

za ditirambe za junačke pjesme za jampske trimetre

XXIII

pripovjedno oponašanje u stihu:pripovijedanje:

u samome metrubez melodija

fabule treba, kao u tragedijama, sastavljati dramatski:oko jedne radnje:

potpune i cjelovitene treba biti slična povijesnim djelima:

ona prikazuju:ne jednu radnjunego jedno vremensko razdoblje

18

XXIV

epsko pjesništvo:treba imati iste:

vrste kao tragedija:radnju:

jednostavnu: složenu: karakternu: punu patnjinjima odgovaraju četiri vrste epa:

1) jednostavan 2) isprepleten 3) etički:ep karakte-ra

4) patetički:ep patnji

strukturne dijelove kao tragedija, osim skladanja glazbe i vizualnog dijela:četiri dijela epa:

1) fabula:obratprepoznavanjetragički čin

2) karakteri3) (lijepe) misli4) dikcija

‛Homer je svaki spjev složio drugačije:’ΙΛΙΑ´Σ / ILIJADA: ’ΟΔΥ´ΣΣΕΙΑ / ODISEJA:

jednostavna složena:posvuda postoji prepoznavanje

puna patnje karakternarazlike epskog pjesništva od tragedije:

dužinom sastava:treba se moći jednim pogledom obuhvatiti početak i krajmoguće mnogo dijelova prikazivati kako se izvršavaju istovremeno

metrom:junački šestomjer primjeren:

daktilski heksametarnajsloženiji i najdostojanstveniji od stihova:

osobito prijemljiv za:neobične riječimetafore

dok je:jampski trimetar prikladan za plestrohejski tetrametar prikladan za oponašanje radnje

‛Homer jedini od pjesnika dobro zna što treba činiti:pjesnik sam treba govoriti što manje:

izrekavši kratak uvod, odmah uvodi čovjeka ili ženu ili neki drugi lik s određenim karakterom

ep još u većoj mjeri od tragedije dopušta iracionalno:izvor čudesnoga

uzbudljivo doista stvara užitak:pri slušanju se pripovijedanja koje nas iznenađuje javlja jednostavno uživanje

uputio druge pjesnike kako da govore neistine na pravi način:upotrebom krivog zaključivanja

radije treba birati prikazivanje nemogućega, a vjerojatnoga, nego mogućega, a nevjerojatnoga

19

(i u tragediji i) u epu fabule ne treba sastavljati iz iracionalnih dijelova:ako je to nemoguće, iracionalno treba biti izvan fabulečak se i apsurdno može dopustiti, ako se pjesnik prihvati takve fabule i učini da se ona doimlje prilično vjerojatno

s dikcijom se treba potruditi u dijelovima:lišenim radnjekoji ne sadrže:

ni karakter: ni misli:jer odviše briljantna dikcija skriva:

karakter misli

XXV

ΠΕΡΙ ΠΟΙΗΤΙΚΗΣ / O PJESNIČKOM UMIJEĆU:književno-teorijsko razlaganjeAlbeggiani:

XXV. glava: prvi primjer književne kritike u antici?ali i rješavanje pojedinačnih pitanja u tumačenju književnih djela možemo smatrati hermeneutičkim, a ne kritičkim činom

pisac oponaša na jedan od ukupno tri postojeća načina:1) kakve su stvari bile ili jesu 2) kakve ljudi kažu ili se čini

da jesu3) kakve trebaju biti

to se iskazuje dikcijomSofoklokaže da prikazuje ljude onakvima kakvi trebaju biti, a Ευ’ριπίδης (485./4. - 407./6. g. pr. n. e.) da ih prikazuje onakvima kakvi jesu

dvije vrste pogrešaka u pjesničkom umijeću:1 netočno oponašanje zbog nesposobnosti

pjesnika:2 ako se pjesnikova pogreška tiče nekog

drugog umijeća:pogreška se odnosi na samo pjesničko umijećeprikaz nemogućeg:

pogreškaispravno ako se postiže svrha samog pjesničkog umijeća

npr. liječničkognebitna pogreška:

slučajna

nije bitan sam lijep čin, nego kontekst:tko?zašto?kome?kada?

pet kategorija zamjerki radnji:1. nemoguća2. nelogična3. štetna4. protuslovna5. protiv ispravnosti pjesničkog umijećarješenja je tomu dvanaest

20

XXVI

je li bolje epsko ili tragičko oponašanje?ako je bolje ono manje vulgarno koje se obraća boljoj publici:

epsko pjesništvo: tragičko pjesništvo:orijentirano prema odličnoj publici kojoj ne treba plesnih figura

orijentirano prema prostoj publicivulgarno:

inferiornotaj prijekor pogađa:

ne pjesničko umijećenego glumačko umijeće

tragedija:i bez pokreta čini svoje:i samim čitanjem postaje očito kakva jest

ima živu jasnoću:i u čitanjui kod izvedbe

ima sve što i epsko pjesništvo:uz dodatak glazbe kojom užici nastaju najočitije:

ne beznačajnajedinstvenije oponašanje od onog epskih pjesnika:

iz jednog epa može nastati više tragedijabrže postiže cilj oponašanja:

ono što je zbijenije ugodnije od onog što je pomiješano s mnogo vremena- preteže i funkcijom umijeća:

- katarza putem očišćenja straha i sažaljenja?- užitak u jedinstvu i savršenosti fabule?

nadmoćna epu:u većoj mjeri postiže svoj cilj

21