1

Ivana Prijatelj Pavičić Filozofski fakultet u Splitu Odsjek za povijest umjetnosti

Bilješke uz predavanja

kolegij Umjetnost XV. i XVI. st. Split, akademska godina 2011/2012.

Napomena: Ovaj pisani materijal namijenjen je isključivo studentima koji slušaju kolegij Umjetnost renesanse i baroka na II. godini preddiplomskog studija Povijesti umjetnosti i na II. godini preddiplomskog studija Likovne kulture i likovne umjetnosti na Sveučilištu u Splitu. Ovaj materijal nije službena skripta u izdanju Filozofskog fakulteta u Splitu niti može biti jedini materijal za pripremu kolokvija i ispita iz ovoga kolegija. Njegova je svrha olakšati praćenje nastave te snalaženje u gradivu i literaturi. Njegova zlouporaba, odnosno umnažanje, distribuiranje izvan matičnog fakulteta i javno objavljivanje bit će sankcionirano sukladno Pravilniku o stegovnoj odgovornosti studenta.

2

Naziv predavanja: Arhitektura renesanse XV. st. u Italiji (1. dio) Uvod Klasicizam u arhitekturi renesanse Cilj renesansnog poimanja proporcija je uspostavljanje sklada kroz strukturu, kroz redove kao dominantne komponente i uporabom dimenzija diktiranih ponavljanjem jednostavnih omjera. U rimskoj arhitekturi traže se kanoni, matematička pravila ljepote, proporcije, omjeri izmeñu visine i širine zdanja, izmeñu dijelova koji nose i koji su nošeni. Na gradilištima se smanjuje autonomija majstora, arhitekt postaje projektant i izvoñač projekta. Klasična grañevina = grañevina čiji dekorativni elementi izravno ili neizravno proizlaze iz arhitektonskog rječnika antičkog svijeta. Temeljne osobine renesansnog klasicizma u arhitekturi: -asimilacija klasičnog jezika, -preuzimanje elemenata rimske arhitektonske gramatike. Arhitektonski elementi: Sredinom XV. st. Leon Battista Alberti opisao je redove prema Vitruviju, a stavove temelji i na vlastitom proučavanju rimskih ruševina. Alberti dodaje kompozitni red, koji spaja karakteristike korintskog i jonskog. 5 standardnih redova (dorski, jonski, korintski, kompozitni, toskanski) Korišteni su u renesansnoj arhitekturi na standardne načine (oblikovanje prozora, vrata, zabata, tipova profilacija). Prvi opis redova nalazimo kod Vitruvija (10 knjiga o arhitekturi predstavljaju kodifikaciju arhitektonske prakse u 1. stoljeću prije Krista, opis jonskog, korintskog i dorskog reda u 3. i 4. knjizi). Slavoluk. Korištenje slavoluka kako na pročeljima i u unutrašnjosti kršćanskih crkava tako i na nadgrobnim spomenicima. Utjecaj slavoluka Septimija Severa i Konstantinovog u Rimu, slavoluka Sergijevaca u Puli. Primjena u arhitekturi: L. B. Alberti: primijenio motiv slavoluka na zapadnoj fasadi Tempio Malatestiano u Riminiju (1447.-1450.), te na zapadnoj fasadi crkve s. Andrea u Mantovi (gdje je atiku slavoluka zamijenio zabatom), i u njezinoj unutrašnjost (gdje su arkade broda projektirane u istom mjerilu). Primjena u skulpturi: -Donatello i Michelozzo, Grobnica kardinala Brancaccija, crkva S. Angelo a Nilo, Napulj, 1427. -Pietro i Tullio Lombardo, Grobnica Pietra Moceniga, S. Giovanni e Paolo, Venecija, 1476.-1481. Uvoñenje motiva antičkog troosnog slavoluka u venecijansku sredinu vezan je uz

3

obitelj Lombardo. Novina u tipologiji ranorenesansnih nadgrobnih spomenika: zaključivanje središnjeg otvora (u kojem je smješten sarkofag dužda) lukom. Tipovi crkava: inspiracija grčko-rimskim hramovima. Razvoj tipologije. Longitudinalni tip (bazilikalni tip): tlocrt u formi latinskog križa -F. Brunelleschi, crkva san Lorenzo, 1421.-1428. Trobrodna crkva, inspiracija arhitekturom starokršćanskih i romaničkih crkava. -F. Brunelleschi, crkva san Spirito, 1434.-1482. Jednobrodna crkva s tlocrtom u obliku latinskog križa, s bočnim kapelama u formi niše (38 kapela) -L. B. Alberti, crkva sant'Andrea, Mantova, 1470.-1476. Centralni tip: Tlocrt u formi grčkog križa -L. B. Alberti, crkva san Sebastiano, Mantova, 1460-1470. (prva renesansna centralna crkva s tlocrtom grčkog križa); -G. da Sangallo, crkva S. Maria delle Carceri, Prato, 1486.-1495. ; -M. Codussi, crkva s. Giovanni Crisostomo, Venecija, 1497., centralna grañevina s tlocrtom u obliku grčkog križa i plosnatom kupolom -D. Bramante, projekt za novu crkvu sv. Petra u Rimu, 1506. Kružni tlocrt: -D. Bramante 1502. g. projektira hram sv. Petra (Tempietto di san Pietro) u dvorištu crkve S. Pietro in Montorio u Rimu. Pokušaj rekonstrukcije starog rimskog hrama (uzor Vestin hram na Tiberu). Tipovi gradskih palača (stambena i javna arhitektura) Javna arhitektura: F. Brunelleschi, Ospedale degli Innocenti (nahodište za nezbrinutu djecu), Firenca, 1424.-1445.: prva jednokatna longitudinalna grañevina s harmoničnim otvorenim trijemom u prizemlju glavnog pročelja Stambena arhitektura, palače s unutrašnjim dvorištem rastvorenim stupovima i arkadama oblikovanim trijemom. Izraz svjetonazora epohe koja voli javnost, a čuva svoju privatnost. XV. st.: Toskanski tip s centralnim dvorištem: -L. B. Alberti, Palazzo Rucellai, Firenca, 1446.-1451. -Michelozzo, Palača Medici Riccardi, Firenca, započeta 1444., grañena za Cosima I. Medicija. Ima trijem s portikom (cortile porticato). -Palazzo Strozzi, Firenca, Benedetto da Maiano započeo gradnju 1489., a pod utjecajem palače Medici. Palaču je nastavio graditi Simone del Pollaiuolo zvan Il Cronaca, 1502.-1504. Rimski tip s centralnim dvorištem: -nepoznati graditelj(i)/projekt se pripisuje L. B. Albertiju, Giulianu da Maianu ili Bernardu Rossellinu, a u posljednje vrijeme Francescu del Borgo/, Palazzo Venezia, Rim, 1455.-1467. Na projektu sudjelovao kipar Ivan Duknović, koji je isklesao portale u vrijeme pape Pavla II.

4

(1460.-1465.). Paradigmatski primjer za razvoj rimske renesansne arhitekture. Utjecaj antičkih modela: viridarium inspiriran Coloseumom. Početak XVI. st., uvoñenje teme palače s redom na katu (Bramante,Rafael). Primjeri: nekadašnja Rafaelova kuća u Rimu i Palazzo Branconio dell’Aquila, Rim, 1512.-1520. Ladanjska arhitektura Tema ville suburbane (utjecaj Plinija, Vitruvija, Seneke, Varona, Marcijala te arhitektonskih traktata L. B. Albertija) Firentinski primjeri: Giulianno da Sangallo, Vila Medici s portikom antičkog hrama, Poggio a Caiano, 1485.-1492. Naručitelj Lorenzo il Magnifico; projekt ljetnikovca s velikim središnjim atrijem proizašao je iz izučavanja rimskih termi. Vilu Marsilia Ficina u Careggiju, izvorno fortifikacijskog karaktera, preuredio je Michellozzo, kada je zadobila današnji izgled castella. Bila je poklon Cosima I. de Medicija uglednom humanisti. Dalmatinski primjeri: ladanjske vile u Kaštelima izmeñu Splita i Trogira; ladanjska arhitektura na prostoru Dubrovačke republike. Tema idealnog grada Slobodan grad važan je u gospodarskom i civilizacijskom smislu za pojavu renesanse. Renesansa teži oblikovanjem prostora stvoriti idealan grad. Alberti se u traktatu De Re Aedificatoria (1450.) bori protiv srednjevjekovnog modela planiranja grada, prema kome je svaka obitelj zidala palaču i kulu bez ikakvog osjećaja prema svojim susjedima, osim rivalstva. Daje najpotpunije detalje o planiranju i konstrukciji trgova, kula, mostova, sudnica, crkava i kazališta. Utjecaje Albertijevih arhitektonskih traktata: Pienza, idealni grad pape humaniste Pia II Piccolominija, s objektima koje je za papu projektirao Bernardo Rossellino (izvedba: 1459.-1462.). Prikazi idealnog grada u perspektivi koji se čuvaju u muzejima u Baltimoru, Berlinu i Urbinu, nekoć su bili pripisani Lucijanu Vranjaninu. U posljednje vrijeme ove se slike atribuiraju Leonu Battisti Albertiju i njegovom krugu. Antonio di Pietro Averlino zvan Filarete je napisao Trattato d’architettura izmeñu 1460. i 1464. u kojem je iznio osnovu za idealni grad Sforzindu u obliku osmerokrake zvijezde. Zamislio je grad šesnaesterokutnog oblika, s osam izbačenih uglova u kojima su izgrañene kule povezane vodenim kanalima sa središtem grada i osam uvučenih uglova u kojima su otvorena gradska vrata (model za Palmanovu). Primjena geometrijske perspektive. Slikarsku, geometrijsku perspektivu otkrio je Brunelleschi oko 1420. g., o čemu svjedoči Manetti. Izum je demonstrirao grañanima Firence. Eksperimentom pomoću ogledala je dokazao ispravnost svoje metode koja se temeljila na matematičkim proračunima i geometrijskim konstrukcijama. Otkriće geometrijske perspektive - sudbinski trenutak za razvoj renesansne umjetnosti. Filippo Brunelleschi je definirao dvije perspektivne metode: -centralnu perspektivu konstruiranu iz jedne točke, tzv. costruzione legitima;

5

-centralnu perspektivu konstruiranu iz dvaju žarišta, koja se umjesto u središtu slike, nalaze na dvije strane slike Brunelleschijev postupak konstruiranja perspektive razradila su dvojica arhitekata, Alberti i Filarete. U rukopisu “Traktat o arhitekturi” Filarete opisuje postupak konstrukcije perspektive. U to doba ona je bila od primarne važnosti za arhitektonsko projektiranje, a tek sekundarna za slikarstvo. Filarete je ucrtao kvadrat kao okvir slike (finestra) s motrištem u kojem se sabiru sve linije što polaze od osnove kvadrata u jednakim razmacima formirajući lepezast trokut (tj. jednu stranicu vizualne piramide) te niz paralelnih vodoravnih linija izmeñu kojih su razmaci postepeno smanjuju u smjeru odozdo prema gore. Paralele koje se približavaju, presječene dijagonalama što se zrakasto šire iz fokusa formiraju na njegovom crtežu perspektivnu iluziju kvadratičnih podnih ploča, koje se proporcionalno smanjuju s udaljenošću. Bramante je primijenio iluzionistički efekt lažne perspektive u apsidi crkve Santa Maria presso San Satiro u Milanu (postigavši iluziju prostora dubokog tri traveja). Traktati o arhitekturi. Leon Battista Alberti (De re Aedificatoria, 1452.), Filarete (Trattato di architettura, 1460.-1464.). Najznačajniji predstavnici ranorenesansne arhitekture u Italiji 1. Filippo Brunelleschi (1377. – 1446.) - inicijator firentinske ranorenesansne arhitekture: koncept preuzimanja antičkih i romaničkih grañevnih elemenata. Školovanje i početak karijere. 1398. Uči zlatarski nauk 1399. Izvodi kipove od srebra za katedralu u Pistoi 1401. Sudjeluje u natječaju za sjeveroistočna vrata firentinske krstionice. Od slavnih imena, na natječaju su sudjelovali još Francesco di Valdambrino i Jacopo della Quercia, a pobijedio je Lorenzo Ghiberti. 1403.-1405. S Donatellom u Rimu 1418. Brunelleschi i Ghiberti sudjeluju u natječaju za izvedbu kupole firentinske katedrale. 1420. Brunelleschi i Ghiberti daju na natječaj drveni model buduće kupole. Ghiberti postaje protomajstorom katedrale, a Brunelleschi je do 1433. godine bio samo savjetodavac. Kupola firentinske katedrale Kupola, katedrala Santa Maria del Fiore, Firenca, 1420-1436. Osam rebara spajaju se u tjemenu. Kupola je posvećena 1436. godine. Godine 1446. počinje se graditi lanterna po Brunelleschijevom nacrtu, dovršena tek 1467. godine. Za Brunelleschija je poticaj bila toskanska romanika. Kompaktnost i čvrstoća romboidnih jedara ublažena je velikim okulusima u gornjem dijelu tambura i ornamentikom raznobojne obloge. Kupola je visoka 107 m, a njena baza ima 46 m promjera (Michelangelova kupola crkve sv. Petra u Rimu ima 42 m promjera). Napravljena je pomoću samonosivih skela kao dvostruka kalota, od kojih ona unutarnja nosi težinu, a vanjska prekriva konstruktivnu jezgru cjeline. Godine 1418. Brunelleschi je konstruirao samonosivu skelu. Tajna uspjeha bila je u gradnji dviju odvojenih kalota, one robusne unutrašnje od opeke i vanjske, lagane poput tanke opne poduprte s osam kamenih rebara koja kupoli daju eleganciju i polet. Dovršena je 1436. g. Na

6

vrhu kupole je lanterna u obliku oktogonalnog hrama, za čiju je izgradnju napravio posebne grañevinske strojeve. Crkva sv. Lovre (san Lorenzo) Crkva San Lorenzo, Firenca, 1421.-1428. Od 1421. Brunelleschi radi na mauzoleju obitelji Medici, crkvi san Lorenzo. Trobrodna, poput starokršćanskih ili romaničkih crkava. Objekt su dovršili Manetti i Michelozzo. Papa Leon X je namjeravao 1518. godine izraditi fasadu u kararskom mramoru prema Michelangelovom nacrtu. Važnija obilježja crkve s. Lorenzo u Firenci: -novi proporcijski odnosi izmeñu lañe i transepta (2:1); -artikulacija arhitekture korištenjem pietra serena; -upotreba novog konstruktivnog sistema stupova, lukova i greña; -novi sistem proporcija stupova; -nova upotreba lučnih segmenata. Stara sakristija, crkva s. Lorenzo, 1418-1428. (nazvana starom, nakon što je 1510. započeta izgradnja nove sakristije): -prvi centralni tlocrt u renesansi -prvi kubični prostor koji prekriva polukružna kupola Tlocrt: savršeni kvadrat s pridodanom malom scarsellom u kojoj je smješten oltar. Prostor je artikuliran pilastrima i arkadama kojima je postignut geometrijski sklad. Pilastri s korintskim kapitelima nose greñe, entablaturu koja dijeli donji od gornjeg nivoa objekta. Prostoru je dodat kvadratni kor s kvadratičnim oltarom, a on je nadsvoñen polukružnom kupolom. Rješenje kupole s pandativima podsjeća na bizantinsku arhitekturu. Ospedale degli Innocenti Ospedale degli Innocenti, Firenca, trg s. Annunziata, 1424.-1445. jednokatna longitudinalna grañevina s harmoničnim otvorenim trijemom u prizemlju ukrašena medaljonima s reljefima Andree della Robbie, dok se iznad profiliranog vijenca nižu prozori ukrašeni trokutastim zabatima. Upotreba firentinskog modula: raspon izmeñu stupova, prostor koji se proporcionalno ponavlja na pročelju objekta, je 10 firentinskih lakata (cca 5, 84 metara). Njime je definirao širinu portika, dijametar luka i visinu gornjeg kata iznad greña. Crkva San Spirito Crkva Santa Maria del Santo Spirito, Firenca, 1434.-1482. Nakon Brunelleschijeve smrti na crkvi radio Antonio Manetti. Crkva ima tlocrt u obliku latinskog križa, s bočnim kapelama u formi niše (38 kapela). Pregrañena je u baroku. Cappella dei Pazzi Cappella obitelji Pazzi, u klaustru samostana Santa Croce, Firenca, 1429-1461. Naručitelj: Andrea Pazzi. Rasprava o autoru: tko je bio projektant, Brunelleschi, Michelozzo ili Giuliano da Maiano? Kapela inspirirana grčkim prostilosom. Na pročelju se ističe trijem otvoren prema vrtu s 6 korintskih stupova, arhitravom i atikom. Pročelje je perforirano polukružnim lukom izdignutim iznad dvaju središnjih stupova trijema. Unutrašnji zidovi kapele ukrašeni su pilastrima, polukružnim nišama i oslikanim tondima. Lit. R. Wittkower, Architectural Principles in the Age of Humanism, London: Tiranti,1962; P. Murray. Architecture of the Renaissance. New York: Harry N. Abrams, 1971.; B. Fletcher, A History of Architecture.

7

Boston: Butterworths, 1987.; B. Milić, Razvoj grada kroz stoljeća II., Školska knjiga, Zagreb, 1995.; B. Jestaz, Architecture of the Renaissance. From Brunelleschi to Palladio, Thames and Hudson, 1996.; R. Ivančević, Perspektive, 1996.; A. Blunt, Umetnička teorija u Italiji 1450.-1600., Clio, Beograd, 2005.