Aleksandar Durman Hajka Makjanić

ARHEOLOGIJAZA MLADE

NARODNA TEHNIKA HRVATSKEZagreb, 1982.

NASLOVNA STRANA

iskopavanje u selu Drenju, općina Zaprešić

Snimio: Mario Lenković

P R E D G O V O R

Pokret »Nauku mladima« djeluje u okviru Narodne tehnike Hrvatske od 1964. godine, a zadaća mu je da organizira takve sadržaje, ob like i metode rada, koji pomažu u otkrivanju i razvijanju kreativnih spo­sobnosti mladih i time stvara uvjete za izrastanje stručnog i znanstve­noga kadra, nužnog za brži razvoj našega društva.

Mnogo je nastavnika, znanstvenih radnika, organizacija, institucija i drugih, koji su svojim radom i pomoći kroz Pokret »Nauku mladima« omogućili omladini da se zainteresira za znanstvenoistraživački rad. Takvo široko dobrovoljno angažiranje stručnjaka omogućilo je da se ta djelatnost razvije u organizaciju priznatu u našoj zemlji i inozem­stvu.

Svake godine mnogo mladih sudjeluje na natjecanjima, susretima, seminarima, savjetovanjima, istraživačkim kampovima i u drugim obli­cima rada Pokreta »Nauku mladima«, izlažući rezultate rada, izmje­njujući iskustva ili pak uz pomoć stručnjaka rade na istraživanjima određenih problema.

Dosadašnji program rada okupljao je omladinke i omladince koji su bili zainteresirani za prirodne znanosti: matematiku, fiziku, astrono­miju, biologiju i kemiju. Međutim, mnogo je mladih koji bi željeli ovladati metodama znanstvenog rada u društvenim znanostima i zato moramo stvarati mogućnosti da kroz Pokret »Nauku mladima« i taj dio omladine pokaže svoju nadarenost i kreativnost.

Upravo zato Pokret »Nauku mladima«, u zajednici s Arheološkim zavodom Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Centrom za povijesne zna­nosti — Odjel za arheologiju i Arheološkim muzejom u Zagrebu, po kreće organiziranje arheoloških istraživačkih grupa u osnovnim i sred njim školama. Tim bi grupama bio cilj otkrivanje i evidentiranje nala za i nalazišta od znanstvene, kulturne i historijske vrijednosti. Uz znan stveni doprinos jednako je važno i obrazovanje, odnosno usmjerivanje mladih na sistematičnost i metodički pristup u radu. Tako stečena is­kustva, osim praktične vrijednosti za samu arheološku znanost, imaju vriiednost i u neposrednom upoznavanju mladih s kulturnim tradici jama i baštinom svoga kraja i cijele zemlje.

Ovaj priručnik treba poslužiti kao osnova svima onima koji žele svojim radom pridonijeti unapređivanju arheološke znanosti, a ujedno poslužiti kao povod za organizirani rad u kojem će se moći istraži­vački duh usmjeriti na produbljivanje znanja i njegovu konkretnu pri­mjenu u životu.

3

I. ŠTO JE ARHEOLOGIJA?

Otkad postoji na Zemlji, čovjek je s jedne strane želio saznati sve0 svom porijeklu, a s druge strane nastojao ostaviti za sobom traga koji bi ga otrgnuo od zaborava. Iz te vječne težnje da sazna sve o svojoj prošlosti, razvila se današnja znanost koju nazivamo arheolo­gijom. Prvi pravi priznati arheolog bio je Nijemac VVinkelmann koji je u 18. stoljeću počeo iz zemlje vaditi predmete neobične ljepote i umjetničke vrijednosti. Otada su ljudi počeli sistematski tražiti ostat­ke prošlih civilizacija koje u sebi sakriva zemlja. Nazvali su ih arheo­lozima, prema grčkim riječima koje označuju znanost o starom, dav­nom.

Isprva je arheolozima zastajao dah nad veličanstvenim otkrićima piramida, gradova Latinske Amerike zaraštenih džunglom ili civilizaci­jama između Eufrata i Tigrisa. I doista, arheologija je već odgovorila na mnoga pitanja o tim davnim kulturama. Međutim, arheološka na­lazišta su i na drugim mjestima, svuda oko nas. Tragove svog boravka na Zemlji čovjek je ostavio širom danas poznatog svijeta. Tako arheo­loga zanimaju pitanja čiji odgovori nam omogućuju da rekonstruiramo svakodnevni život nekadašnjih ljudi, kao npr. kako je paleolitički čov­jek palio vatru, gdje je živio, kako su se odijevali Neandertalci, što su jeli Kelti, kakve su kuće gradili Grci, kako su Rimljani pravili opeku1 sl. Budući da za davna vremena ne postoje pisani dokumenti, arheo­log proučava predmete, znači materijalne ostatke koje je pokrila zemlja, a do njih dolazi sistematskim iskopavanjima.

KAKO ARHEOLOZI ZNAJU GDJE TREBA KOPATI

Najveći dio arheoloških nalazišta otkriva se slučajno, kada ljudi radeći na polju, brdu, šumi, na obalama rijeka, mora, jezera naiđu na dotad nepoznate građevine ili predmete. Obavijest o takvim nalazima vrlo često stiže do arheologa prekasno, kad je nalazište već ozbiljno oštećeno ili uništeno. Ljudi, naime, uglavnom ne znaju ocijeniti važ­nost svog nalaza jer za njih naoko nevažna krhotina posude arheolo­zima je važan predmet. Zato postoje sistematski organizirana traže­nja arheoloških nalazišta koja nazivamo rekognosciranjima. Što ar­heolozi traže rekognosciranjima?

Arheološki spomenici se dijele na nepokretne, a to su naselja, utvr­de, pojedinačni izdvojeni objekti, vodovodi, bunari, kanali, ceste, mos­tovi, rudnici, groblja i pokretne u koje uključujemo alate i oružje, ke­ramiku, novac, staklo, kultne predmete, namještaj i druge predmete koji služe u kući i na gospodarstvima. Rekognoscira se hodajući i gledajući u zemlju, vodeći računa o konfiguraciji terena, uočavajući sve pojedinosti dotičnog kraja.

Međutim, prije samog izlaska na teren, arheolog se raspituje među stanovnicima određenog kraja, tj. provodi malu anketu među ratarima, poljarima, geodetima, šumarima, traktoristima da bi doznao jesu li prilikom obrade zemlje naišli na tragove zidova od kamena ili opeke, žbuke, kućnog lijepa, gara i pepela, tamnijih mrlja u zemlji u kojima se može naći keramike, obrađenoga kamena, ostataka metala, novca, stakla, ljudskih ili životinjskih kosti te većih ili manjih humaka nasta- Iih radom ljudskih ruku.

Koji put i sami nazivi mjesta pokazuju da stanovnici toga kraja već znaju da žive na mjestima koja su bila nastanjena davno prije njih. Takvi nazivi su npr. Gradina, Gradac, Grad, Gradište, Crkvina, Crkviš- te, Staro groblje, Grčko groblje, Gomila, Gromila, Stari put, Rimski put, Laz, Stari most i drugi.

Isto tako valja osluhnuti priče koje kruže u pojedinim krajevima. Tako se često može čuti priča o strancu koji je od nekog ratara kupio naoko običan kamen u kome je bilo sakriveno zlato; ili priča o kvočki sa zlatnim pilićima. I te priče na svoj način govore da je negdje u blizini arheološko nalazište.

6

KAKO I KADA SE REKOGNOSCIRA

Teren je najkorisnije obilaziti u vrijeme oranja, u proljeće i jesen. Tada plug izbacuje nalaze, naravno, ako se oni nalaze dovoljno plitko, blizu površine zemlje.

Površine koje se nikad ne obrađuju obilaze se kada je na njima najniža vegetacija. Tada se posebno promatraju zvjerinje rupe, kr- tičnjaci, odroni, vojni rovovi ili neki slučajni iskopi u kojima može biti nalaza. Za dugih i sušnih ljeta mogu se po boji jače spržene tra­ve uočiti tragovi zidova i do pola metra u dubinu, i to na livadama na kojima se inače ne mogu vidjeti.

Za potpuno ogoljele prostore nema vremenske zapreke. To se po­sebno odnosi na prethistorijske ilirske gradine u Dalmaciji, Lici, Hr­vatskom primorju, Gorskom kotaru, Istri i na Kordunu. Tamo su nala­zišta najčešća na ogoljelim vrhovima brežuljaka, premda je ponegdje neke obrasla šuma.

Gradine Velika i Mala Karaula iznad sela Široka kula (Lički Osik) — pret­historijsko naselje ilirskih Japoda.

7

Radovi u kojima se dublje zadire pod površinu zemlje kopanjem kućnih temelja, probijanjem kanala, prokopima, ravnanjem terena, ri- golanjem zemljišta, drenažom njiva, polaganjem kabela, gradnjom cesta, vodovoda, plinovoda itd., moraju se posebno pratiti. Obilazeći takve prostore prije nego se zatrpaju, na izbačenoj zemlji ili presjeku iskopa mogu se uočiti po različitoj boji i materijalu ostaci starih na­selja ili grobova. Ako se naiđe na takvo otkriće vrlo je važno izmjeriti dubinu od površine zemlje do mjesta nalaza.

Njive se obilaze sistematski, brazda po brazda, a ako su već zasi­jane treba posebno paziti da se ne gazi po usjevima, često se na površini njiva, koje se mogu nalaziti i daleko od naselja, uočavaju tragovi keramike, stakla, pokoji dio crijepa ili opeke. To, međutim, ne mora značiti da je to arheološki lokalitet, jer pojedinačni nalazi dos­pijevaju na njive zajedno sa stajskim gnojivom, kao otpadnim mate­rijalom današnjeg vremena. Zbog toga se posebno razmotri količina takvih nalaza. Komadići porculana ili bijelo glazirane keramike s tra­govima drugih boja nedvojbeno govore da su proizvod današnje civi­lizacije.

U mjestima gdje su kuće i ostali objekti građeni kamenom, treba te objekte razgledati, jer se u njihovim zidovima zna zateći kakav stariji kameni blok s tragovima urezanih natpisa, likova ili posebno obrađe­nih oblika. Važno je, dakako, pitati ukućane da li znaju nešto o pori­jeklu takva kamena bloka.

Rimski nadgrobni spomenik uzidan u ogradu izvora pokraj izletišta Pigika u Petrinji.

Nakon velikih kiša, dok teren još nije potpuno suh, predmeti koji se nalaze na površini dobro su isprani i lako uočljivi. Zato je takvo vri­jeme idealno za rekognosciranje.

Pribor potreban za rekognosciranje:1. Topografska karta u mjerilu 1 : 50.0002. Kompas3. Bilježnica, pribor za pisanje i crtanje4. Metar5. Metarska traka ili uzica na kojoj su označeni metri (razmak od

1 metra crnom, od 5 metara crvenom, 10 metara bijelom bojom ili slično)

6. Vrećice — platnene, plastične ili papirnate (najpogodnije su platnene, jer su čvrste, trajne i u njima se nalazi lako suše)

7. špahtle (ličilačke lopatice)8. FotoaparatTopografska karta omogućuje lakše snalaženje na terenu, a kompas

orijentaciju na terenu i pravilnu orijentaciju samog nalazišta na crtežu koji se mora napraviti.

Rukovanje kartom i kompasom je jednostavno. Najprije se na karti pronađe mjesto trenutačnog stajališta, tzv. stajna točka. Na neku rav- niju površinu prostre se karta i na nju položi kompas tako da njegove oznake N i S (sjever i jug) poklope bilo koji meridijan ili zadebljani okomiti obrub karte. Tada se karta zajedno s kompasom pomiče (ro­tira), dok se magnetska igla ne poklopi s pravcem N—S i meridija­nom (obrubom) na karti. Time se na terenu odredi položaj sjevera.

U bilježnicu se unose svi podaci koji su prikupljeni anketom kao i njihova provjera na samom terenu.

1. Datum izlaska na teren i imena članova koji rekognosciraju.2. Ime, ime oca, prezime i adresa vlasnika zemlje na kojoj se lo­

kalitet nalazi. Ako vlasnik zemlje zna za broj katastarske čes­tice, svakako i to treba pribilježiti.

3. Naziv lokaliteta — njegovo službeno i lokalno ime (ako ga ima).4. Približno se određuje veličina nalazišta i skicira sam položaj. Uz

skicu se unosi položaj sjevera i približna udaljenost od najbli­žeg naselja.

5. Za vidljive tragove nekih građevina ili samo pojedinačnih zidova približno se ucrtaju njihove konture, a njihova debljina precizno izmjeri. Opisuje se i materijal od kojeg su zidovi načinjeni.

6. Za pokretne nalaze, dovoljno je pobliže u skici označiti gdje im je najveća gustoća i do kuda se oni najudaljeniji prostiru.

7. Ako postoji neka posebna zanimljivost, i ona se unosi u biljež­nicu.

9

Predmeti s nalazišta skupljaju se u vrećice, ali nije potrebno poni­jeti sve što je nađeno. U jednu vrećicu ostavlja se materijal samo s jednog lokaliteta, a u nju se položi papir na kome se ispisuje naziv lokaliteta i datum.

Najvredniji su nalazi novca, metala, stakla, keramike, obrađenoga kamena ili kostiju. Najviše se nalazi keramičkih predmeta, pa se iz­dvajaju oni vredniji: rubovi usta posuda, drške, dna, dijelovi s po­sebnim ukrasom, bilo da je ukras urezivan, bojen ili reljefan.

Rimski novac cara Trajana, iz II stoljeća naše ere.

Ako vire, predmeti se vade iz zemlje ili s njene površine špahtlom. Od suvišne zemlje čiste se rukom ili komadom drvenog ivera prije definitivnog pranja vodom, a nikako ne špahtlom, jer bi se time po­vršina oštetila.

Lokalitet se fotografira tako da se čitav vidi.Na povratku s terena otvara se Temeljni karton novog nalazišta i

obavještava Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture.Na nalazištima, prilikom rekognosciranja ne smije se kopati, čak

ni arheolozi, prije nego dobiju posebnu dozvolu Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Svi oni koji se na to oglušuju odgovara­ju pred zakonom. Takva improvizirana iskopavanja nanose lokalitetima nepopravljivu štetu.

10

Poznati engleski arheolog Sir Leonard Wooley u prilog tome je iz­javio da je »jednom otkopani lokalitet uništen lokalitet«. Time je za­pravo želio istaknuti da svako prodiranje u jezgru lokaliteta znači i njegovo definitivno uništenje. Zbog toga je potrebno da iskopavanja vode samo stručnjaci, da bi se uz pravilno vođenu dokumentaciju (dnevnik rada, stručno ucrtavanje i fotografiranje), kojom se vodi bri­ga i o najmanjim detaljima, okolnostima i međusobnom položaju na­laza i posebno opreznom rukovanju prilikom njihova vađenja i trans­porta, što vjernije mogao rekonstruirati život ljudi na tom mjestu. U kontrolnim obilascima već otkrivenog terena, ako ima nekih novouo- čenih nalaza potrebno je uz stari Temeljni karton priključiti novi. Te­meljni karton je zaseban arak papira u koji se unose najvažniji po­daci. Kako on izgleda vidljivo je na 13. i 14. stranici.

11

UPUTE ZA POPUNJAVANJE TEMELJNOG KARTONA NALAZIŠTA

Pod: II. obvezna je konzultacija s arheologom

IV. ako vlasnik ne zna broj katastarske čestice, ona se može izvaditi u Uredu za katastar općine, na temelju podataka iz I i III točke Temeljnog kartona.

XI. fotografija nije obvezna, ali ako u školi postoji foto-sekcija može se i ona uključiti svojim prilogom u rad na zaštiti lo­kaliteta.

12

TEMELJNI KARTON NALAZIŠTA

I. NAZIV LOKALITETA (I NJEGOV LOKALNI NAZIV) I OPĆINA

II. VRIJEME IZ KOJEG DATIRA NALAZIŠTE

III. IME. IME OCA, PREZIME I ADRESA VLASNIKA ZEMLJE

IV. BROJ KATASTARSKE ČESTICE

V. SKICA NALAZIŠTA S KRATKIM OPISOM NALAZA

Vi. OČUVANOST NALAZIŠTA

a) dobrob) zadovoljavac) loše

VII. UGROŽENOST NALAZIŠTA

a) nije ugroženob) ugroženoc) prijeti mu nestanak

Vili. PRIMJEDBE

IX. IMENA SUDIONIKA OTKRIVANJA NALAZIŠTA

X. DATUM

XI. FOTOGRAFIJA NALAZIŠTA

14

II. KAKO JE ŽIVIO ČOVJEK U PRETHISTORIJI

1. PALEOLITIK ILI STARIJE KAMENO DOBA

Kada se čovjek u dugoj evolucijskoj liniji pojavio na Zemlji, ni da­nas ne možemo sigurno reći. Zasad znamo da je prvi čovjek živio u Africi. Najstarije razdoblje čovjekova života nazivamo paleolitik ili starije kameno doba.

Sam paleolitik se, opet, dijeli na stariji, srednji i mlađi paleolitik. STARIJI PALEOLITIK traje od 600.000 do 150.000 godina prije naše ere. Na Zemlji su živjele razne rase ljudi: australopitek (južnoafrički pra­čovjek) hodao je uspravno, živio u šumovitim predjelima i bio je ve­getarijanac. Kapacitet mozga mu je odgovarao kapacitetu mozga da­našnjeg gorile. Pitekantrop (ili Homo erectus, uspravni čovjek) živio je na velikom području od sjeverozapadne Afrike do Dalekog istoka; on je već imao mnogo veći mozgovni kapacitet od svog susjeda aus- traiopiteka, jeo je meso, a čini se da je bio i kanibal. Pitekantrop je upotrebljavao alate, doduše vrlo primitivne, ali ipak dovoljne da se može svrstati u red ljudskih predaka. Riječne oblutke bi malo otkre- sao i tako dobio oštrije rubove na kamenu, Pekinški čovjek je pozna­vao upotrebu vatre koja je, osim topline i mogućnosti pečenja mesa pružala i zaštitu od divljih zvijeri. Osim ovih, u doba starijeg paleo­litika živi i zinjatrop (istočnoafrički pračovjek) i drugi (si. 2).

SI. 2. Razvojni put od pračovjeka do današnjeg homo sapiertsa može se pratiti po oblicima lubanja.

15

Uz ove prve ljude žive i životinje kao npr. neke vrste slonova, no- sorog, konj, govedo, dabar i drugi. U dugom periodu paleolitika koji traje stotine tisuća godina, klima na Zemlji se mijenjala, izmjenjivala su se ledena i međuledna doba.

Doba SREDNJEG PALEOLITIKA (150.000 do 35.000 godina prije naše ere) je doba neandertalca. Za proučavanje ove vrste ljudi posebnu su ulogu odigrala nalazišta iz naše zemlje. Naime, još sredinom proš­log stoljeća u Neanderthalu kod Dusseldorfa nađeni su ostaci tog pračovjeka. Kako je dotad bio potpuno nepoznat, stručnjaci su pomis­lili da su to kosti suvremenih ljudi, deformirane nekom bolešću. No, tada je veliki znanstvenik Dragutin Gorjanović Kramberger, rođen u Zagrebu, našao u pećini iznad Krapine više od 600 kostiju ljudi od godine dana do 40 godina starosti, na bazi njih opisao i rekonstruirao neandertalca, a nalazi i iz drugih zemalja potvrdili su da je riječ o davno izumrloj vrsti.

Neandertalac je bio nizak, zdepast, s izbočenom glavom. Imao je veliko lice s izraženim očnim lukovima i ispupčenom bradom. Od kre- mena je izrađivao ručne sjekire. Također je znao od pažljivo odabrane kamene jezgre jednim udarcem odbijati male komade koji su imali pogodan oblik. Tako je dobio male »nožiće« koji su mu omogućavali da kroji kožu, a odjeća mu je dopuštala opstanak u hladnim područji­ma. I zaista, neandertalac je živio u vrlo hladnoj klimi i preživio je jedno ledeno doba.

Naravno, najzanimljivije je nešto znati o duhovnom životu neander­talca, o njegovim mislima, kultovima ili religiji. O tome, na žalost, mo­žemo samo nagađati. Neandertalac se nije kitio niti je poznavao um­jetnost. Međutim, pokopavao je svoje mrtve, i to dokazuje da je raz­mišljao o smrti, a prema tome i o ostalim apstraktnim pojmovima. Mrtvi su se pokopavali u spiljama. Tako je u jednoj spilji pronađen kostur prirodno osakaćenog muškarca od oko 40 godina starosti. Oči­to su drugi članovi zajednice pokazivali zanimanje i brinuli se za ne­sposobnog člana, iako je život bio težak i okrutan, u stalnoj borbi za egzistenciju. To dokazuje da su neandertalci imali razvijen osjećaj za zajedništvo.

U doba MLAĐEG PALEOLITIKA (35.000—10.000 g. prije naše ere) prvi puta se, među neandertalcima koji izumiru javlja homo sapiens. Nazvan je kromanjonski čovjek (po nalazištu Cro-Magnon u Francus­koj). Bio je visok, uspravan, dobro građen. Imao je dugačku glavu s većim mozgom od mozga današnjeg čovjeka. Živio je u posljednje le­deno doba. Kromanjonac je bio vrlo okretan i maštovit. Nalazi poka­zuju da su u ovom razdoblju tehnički noviteti vrlo česti i tempo pro­mjena brži nego u prethodnom razdoblju. Ljudi mlađeg paleolitika su upotrebljavali raznoliko oružje — strelice, harpune, osti, udice od kosti, rogova, bjelokosti, i naravno, od kamena, uglavnom kremena. Sada se kremen obrađuje dugim, uzdužnim udarcima, tako da se do­bivaju paralelni žlijebovi. Novost je i sitna obrada takvih komada, tako

16

da su imali male piliće. No najviše ipak zadivljuje pojava umjetnosti. To su slikarije i gravure na stijenama pećina, skulpture u kamenu, glini, kosti i rogovima. Svima su poznate prekrasne realističke slike u pećinama Altamire i Lascauxa. Na nekim mjestima su nađene ljuske školjaka pune okera i drugih boja i ostaci baklji. Boje su se pravile od ugljena i nekih minerala koji su se miješali s vodom ili masti. Ta­kođer su poznate tzv. Venere, skulpture ženskih likova s izrazitim ob­linama (si. 3).

SI. 3. Nagli procvat umjetnosti prvi puta se javlja u doba mlađeg paleo­litika (35.—10.000 g.p.n.e.); kameni alati i oružje se usavršavaju.

No, to poznavanje umjetnosti je bilo kratkog vijeka. Promjena klime uvjetovala je nove promjene i ljudi kao da su zaboravili na slikarije, a umjetnost počinje razvoj ispočetka.

Da li se mogu i gdje naći predmeti koji pripadaju vremenu paleo­litika?

U našim krajevima razdoblje paleolitika nije još dovoljno istraženo. Iz najstarijeg doba poznato je samo nekoliko lokaliteta. Osim u Kra­pini, neandertalac je nađen u još nekoliko spilja, a razdoblje mlađeg paleolitika također je predstavljeno s nekoliko nalazišta. Ostatke iz doba paleolitika valja tražiti prvenstveno u spiljama. No, oni su uglav­nom zatrpani metrima debelim slojevima zemlje. Kamene sjekire, no-

2 Arheologija 17

žici, piliće, i drugi alati iz doba paleolitika mogu se koji put naći i na otvorenom. Međutim, amateru je često dosta teško reći koji komad kamena je namjerno obrađen ljudskom rukom, a koji je takav po svom prirodnom obliku.

2. MEZOLITIK ILI SREDNJE KAMENO DOBA

Oko 10.000 godina p.n.e. led se počeo povlačiti i Zemlja je ušla u postglacijalno doba. Sada nastupa period ljudske historije koji na­zivamo mezolitik ili sredje kameno doba. Mnoge životinje su izumrle, a nove vrste su se pojavile. Osobito se promijenila vegetacija. Zem­lju su, naime, prekrile guste i neprohodne šume. Zato su ljudi bili prisiljeni živjeti na obalama jezera i rijeka. No, neke zajednice i dalje stanuju u pećinama. Ljudi se prehranjuju lovom, pa se lovačko oružje usavršava; kameno oružje i alati su manjih dimenzija i geometrijskog oblika. Mali komadi kamena, odbijeni od veće jezgre, umeću se u rascijepljeni vršak štapa. Sjekire i čekići imaju drvenu dršku na koju je nataknut jelenski rog, a u ovom opet kremena oštrica — to je alat za obradu drva.

Najveće otkriće mezolitika u Evropi zadnjih dvadesetak godina je u Lepenskom Viru. Kada su 1965. godine počeli veliki radovi za hidro­centralu na Đerdapu, na svjetlo dana je izišlo jedno od najzanimljivijih

SI. 4. Zagonetna skulptura čovjeka-ribe iz mezolitičkog nalazišta Lepenski Vir.

18

arheoloških otkrića Evrope. Otkriveno je naselje s kućama u obliku trapeza i s podovima od čvrsto nabijene zemlje. Svaka kuća je imala ognjište, a sve kuće su zajedno, u nekoliko redova, također tvorile oblik trapeza. Uz ognjište su nađene velike skulpture načinjene od najvećih oblutaka izvađenih iz Dunava, a predstavljaju polučovjeka- poluribu (si. 4). Naselje je bilo savršeno isplanirano i predviđeno za

dulji boravak. To je ono što čini Lepenski Vir drugačijim. Naime, dok su njihovi susjedi još bili nomadi, stanovnici Lepenskog Vira nisu ni stočari ni ratari, već ribari. Nisu poznavali keramike — posuđa, jedno od glavnih obilježja sjedilačkog načina života. Riječ je dakle, o ljudima koji su stanovali kao ljudi iz doba neolitika, a ekonomija im je bila čisto mezolitička. Lepenski Vir je jedna od karika u lancu prelaženja s nomadskog na sjedilački način života. On također povezuje Evropu s kulturama Bliskog istoka, gdje se u gradovima Jerihonu u Palestini, Catal Huyuku i Hacilaru u Maloj Aziji živjelo na sličan način.

Osim na Lepenskom Viru i u nekoliko pećina na Jadranu, zasad je razdoblje mezolitika neistraženo u našoj zemlji.

3. NEOLITIK ILI MLAĐE KAMENO DOBA —ČOVJEK ZEMLJORADNIK i STOČAR

Početak razdoblja mlađega kamenog doba (neolitika) treba tražitiu već navedenim gradovima Bliskog istoka. U Jerihonu su prvi puta ljudi počeli jesti žitarice, i to pšenicu koja je divlje rasla. To im je bio i povod da, uz lov, počinju proizvoditi hranu zemljoradnjom. Tako počinje u jugozapadnoj Aziji novo doba, od 9000 do 6000 g.p.n.e., razdoblje novog načina života. Dotad raštrkane grupe ljudi zbijaju se na uske prostore, započinju živjet? u prvim seoskim naseljima.

Za arheologa je vrlo značajna pojava keramike (si. 5). Ono što je za paleolitik i mezolitik bila kamena rukotvorina, sada postaje ke­ramička. Budući da se keramika izvrsno može očuvati i gotovo je nepromjenljiva tisućama godina, postaje glavni izvor proučavanja ci­vilizacija neolitika. Osim toga, pojava materijala od kojeg se može napraviti posuda znači da se počinje i s drugačijom prehranom; hrana se kuha, a u keramičke posude mogu se spremiti žitarice preko cijele zime.

Neolitik nije počeo najednom niti na jednom mjestu. Na Mediteranu počinje negdje u petom tisućljeću prije naše ere. Ovdje živi tzv. me­diteranska rasa, ljudi od oko 1,60 m visine. Oni i dalje žive u peći­nama, ali pojava keramičkog posuđa pokazuje nailazak novog doba. U najranije doba posude su jednostavne, okruglih, trbušastih oblika, pečene uz pristup zraka tako da su crvenkaste ili smeđe boje. Ukras najranije keramike je utiskivanje ruba školjke ili prstiju u još mokru glinu.

19

SI. 5. Oblici najstarijih keramičkih posuda i predmeta iz Jugoslavije: 1. Impresso keramika 2. Posude Starčevačke kulture 3. Posuda i idol Vinčanske kulture 4. Sopotska kultura 5. Zdjela i kultni predmet Da- nilske kulture.

20

Tom istom krugu pripada i kultura koja se razvija u kontinental­nom dijelu naše zemlje, nazvana Starčevačka kultura, po mjestu Starčevu kraj Pančeva. Ona se proširila od Makedonije do zapadne Hrvatske i u susjednim zemljama. Ljudi su živjeli u zemunicama, dakle ukopani u zemlju, dok bi kao krov služile grede i kolci zabijeni u zemlju preko kojih se poput šatora razapinjala koža.

Tako su stanovnici Starčevačke kulture živjeli negdje do oko 3200 g.p.n.e., kada dolinom Morave i Vardara stiže novo stanovništvo iz Male Azije, izbija na Dunav i pred sobom tjera raspršene starosje­dioce. Ova velika migracija ustanovljena je i u drugim zemljama i širila se u raznim smjerovima. Pripadnici Starčevačke kulture sklanja­ju se u Slavoniju i istočnu Bosnu. Pridošlice su donijeli novu kulturu, u našim krajevima nazvanu Vinčanskom, po mjestu Vinči kraj Beo­grada. Njihova keramika je crne boje, glina se peče bez pristupa zraka. Posude nisu oble već oštre, bikonično profilirane, a ukras je reljefan: na gornjem rubu se užljebljuju fini široki žlijebovi (to zo­vemo kaneliranje), ili se u trake ubadaju točkice. Nosioci ove kul­ture također se bave zemljoradnjom. Tako su pronađene razne sjekire od kamena i alati od rogova. Ljudi su živjeli u zemunicama, ali i ku­ćama četvrtastog oblika s jednom ili više prostorija. Zidovi su bili izrađeni od kolaca oblijepljenih blatom. Drvo kolaca je danas istru- nulo, ali mi nalazimo stvrdnuto, koji put izgoreno blato koje je saču­valo oblik kao da su drveni kolci još umetnuti. To nazivamo kućni lijep.

U sjevernoj Hrvatskoj traje u doba Vinčanske, Sopotska kul­tura, koja je povezana s kulturama u Mađarskoj. Ona nije bila tako jaka i ekspanzivna kao Vinčanska koja je na nju i snažno utjecala. Naselja Sopotske kulture su u nizinskim krajevima, na mjestima za­štićenim od poplava. Oblici posuda se ispočetka vežu na starčevačke, a kasnije na vinčanske.

Istodobno na Jadranu žive ljudi čiju smo kulturu nazvali Danilskom, po mjestu Danilu kod Šibenika. Svoje su posude slikali veselim, živim bojama. Slikali su trokute, kvadrate, uzdužne linije, urezivali spirale. Njih su naslijedili nosioci Hvarske kulture koji su također oslikavali posude, izvana i iznutra, crvenom bojom.

Osim keramike, u doba neolitika se i dalje upotrebljava kameno oružje. Ono je sad fino glačano. Osim komada keramičkog posuđa i kamenog oružja i alata, iz doba neolitika možemo naći i druge pred­mete: keramičke utege za mrežu ili tkalački stan, koštane igle, pro- bušene jelenske rogove, itd. O duhovnoj kulturi neolitskih ljudi ne možemo mnogo reći. živjeli su jednostavnim, teškim životom seljaka.

Zanimljivo je da u našoj zemlji nije pronađeno dosad niti jedno neolitičko groblje. U nekim naseljima nađeni su kosturi zakopani ispod kuća. Da li je riječ o kultnom žrtvovanju ili o slučajnim ukopima? Zasad je na to teško odgovoriti.

Predmetima Vinčanske kulture pripadaju i male keramičke statu- ice s velikim trokutastim očima i glavama. Takve statuice nazivamo

21

idolima i pripisujemo im kultno značenje. Međutim, nije isključeno da to nisu bile dječje igračke. Nosioci Danilske kulture pravili su vaze na četiri noge, s visokom drškom i koso postavljenim otvorom. One su očito služile u kultne svrhe (si. 6).

Si. 6. Život u zemunici ljudi iz doba neolitika (4500—-2200 g.p.n.e.).

S neolitikom završava i kameno doba. To je najduže razdoblje koje su ljudi prešli u svojoj evoluciji. Trajalo je gotovo milijun godina! A od svršetka kamenog doba do danas prošlo je tek 4000 godina! Vidimo da je čovjeku trebalo mnogo vremena da bi od najjednostav­nijeg, kamenog alata i oružja prešao na nove materijale, na metai. Prvi metal koji su ljudi upotrebljavali bio je bakar. No, prijelaz na upotrebu metala nije bio brz. Čini se da su već u Vinčanskoj kulturi poznavali bakar, ali ga nisu intenzivno iskorištavali

4. ENEOLITIK ILI BAKRENO DOBA —ČOVJEK UPOZNAJE PRVI METAL

Doba upotrebe bakra naziva se ENEOLITIKOM. On počinje u po­sljednjim stoljećima trećeg tisućljeća prije naše ere. Na širem po­dručju, od Egipta preko Male Azije do jugoistočne Evrope javljaju

22

se novi narodi. Arheolozi nailaze na tragove popaljenih i porušenih naselja. U Egiptu je to doba slabljenja moći faraona i stalnih napada iz Azije. Slično je bilo i u Mezopotamiji. Troja, slavni grad iz grčkog epa je u to doba opljačkana i spaljena. Općenito se može reći da je doba između 2300 i 1900. godine p.n.e. obilježeno stalnim napadima i naviranjem naroda iz zapadne Azije. Neki od tih naroda su svakako govorili indoevropskim jezicima, tj. jezicima srodnim današnjim evrop­skim.

U Slavoniji i Srbiji javlja se kultura nazvana Badenskom, po Bade- nu u Njemačkoj. Nosioci Badenske kulture su bili brza i ekspanzivna populacija koja nije prezala od uništavanja i paljenja neolitičkih sela pred sobom, lako su poznavali bakar, malo je poznatih bakrenih nalaza. Još su za arheologa najvažniji keramički oblici — najkarakterističniji' su lončići i vrčevi tamnosive do crne boje s drškom visoko uzdignu­tom iznad ruba.

No, najznačanija kultura eneolitika u našim krajevima je Vučedolska (si. 7). Vučedol je mjesto kod Vukovara, na Dunavu, gdje je otkopano naselje ove kulture. Keramika je crne boje, a u izrovašenu glinu su umetali bijelu pastu, tzv. inkrustaciju. Tvorci ove keramike su bili vrlo maštoviti, stvarali su svakojake šare po keramici, na koje su ih vje-

Si. 7. Oblici keramičkih posuda iz doba eneolitika: 1. Badenska kultura 2. Vučedolska kultura.

23

SI. 8. Na temelju statuica i keramike može se donekle rekonstruirati noš­nja iz doba eneolitika.

rojatno inspirirali isto takvi vezovi na tkaninama. Osim keramike, na­đeno je dosta kultnih predmeta. To su stilizirani rogovi bika, male statuice žena u živopisnim haljinama, mali žrtvenici na četiri noge. Nađena je i prekrasna realistički napravljena golubica. »Vučedolci« su stanovali u kućama, obrađivali su zemlju, pripitomljavali životinje i obrađivali bakar. U naseljima su nađene dječje igračke, male sto­lice, zvečke i dr. Ostaci ove kulture se mogu naći u Slavoniji, Srije­mu, sjevernoj Hrvatskoj, njene varijante u okolici Ljubljane i istočnim Alpama. Slična kultura proteže se i na Jadranu, od Trsta do Crne Gore.

5. BRONČANO DOBA

Negdje u 18. st. p.n.e. javlja se BRONCA. To je, kako znamo, le­gura bakra i kositra i ima mnogo prednosti pred čistim bakrom: ta- lište je niže, čvršća je, pri obradi se ne lomi i ne puca. Ljudi su je obrađivali lijevanjem u kalupe načinjene od kamena ili gline, ili su pravili original od voska koji su omotali glinom i zapekli. Kroz mali otvor su ulijevali broncu i dobivali željeni oblik. Vosak bi se

24

rastopio, a glineni omotač razbio. Takav način obrade naziva se cire perdue, tehnika izgubljenog voska. Bronca se također obrađivala če­kićima.

Ova novost se, čini se, raširila iz prednjoazijskih razvijenih civili­zacija i istodobno je prihvaćena u nekoliko rudom bogatih evropskih područja.

Upotreba tako korisne kovine dovela je do velikih promjena u ljud­skom životu. Budući da je bronca vrlo kvalitetan materijal, počinje se intenzivno iskorištavati, i to za razne svrhe. Od bronce se prave oružje i alati, nakit, ukrasi, itd. Bronca je došla u dotad isključivo seljačke zajednice. Sada neki članovi prelaze na nova zanimanja ru­dara i prerađivača. Oni više ne proizvode hranu za sebe.

Keramika se, međutim nije mnogo promijenila, nastavlja se u tra­diciji Vučedolske kulture. To znači da to nisu novi narodi već staro­sjedioci koji su se upoznali s novim tehnološkim procesima. Za širenje bronce na Balkan sigurno je mnogo zasluga imala Mikenska kultura u Grčkoj. Nasuprot tom mišljenju, neki stručnjaci smatraju da se metalurgija u Evropi razvila samostalno, bez utjecaja s juga ili Azije.

SI. 9. Nakit brončanog doba — ukrasne igle i narukvice (1800—1200 g.p.n.e.).

25

U proučavanju brončanog doba veliku ulogu igraju groblja, odnosno nekropole, kako ih nazivaju arheolozi. U razdoblju RANOG BRONČA­NOG DOBA, od 18. do 16. st.p.n.e., mrtvaci se ukopavaju u zgrčenom položaju. Uz mrtvaca se postavljaju posude i nakit, predmeti koje je upotrebljavao u životu, uz ratnika oružje. Ovaj običaj prilaganja pred­meta u grob zadržat će se do prevage kršćanstva, i njemu arheolozi imaju zahvaliti za mnoga saznanja o običajima i nošnji.

U ovo doba ljudi nose raznoliki nakit (si. 9), uglavnom izrađen od bronce: ukrasne igle za pričvršćivanje odjeće s najraznovrsnijim oblicima glavica, narukvice od spiralno navijene žice, lijevane, a po odijelu su nosili male stožaste aplikacije koje se nazivaju tutuli. Prvobitno oružje od bronce su bodeži trokutastog oblika i male sje­kire s rubnim pojačanjima ili s otvorom za nasad, dršku. Mačeve su nosili samo ratnici iz Karpatske kotline.

Od 16. do 13. st.p.n.e traje SREDNJE BRONČANO DOBA. Sada se mrtvi polažu ispruženi na leđima, a iznad groba se podiže mali humak. No, ima i iznimaka i u Karpatskoj kotlini se mrtvi i spaljuju i pepeo se stavlja u urne, ali i nad takve grobove se baca zemlja. Ako je to veći humak, ukop nazivamo tumulom.

Iz tog razdoblja potječu znatni nalazi ostava. Ostava označava na­mjerno ukopano blago ili veću količinu predmeta. Oni se ukopavaju u burna doba ratova, kao spremišta koja čekaju da se vlasnik po njih vrati, itd. Često se vlasnik nikad ne vrati i arheolozi pronalaze ove dragocjene predmete.

U brončano doba ukopavali su razne predmete, pohranjene u po­sude: male srcolike privjeske, narukvice, srpove, sjekire . .. Posjedo­vanje metalnih predmeta u ono vrijeme, pa bili to i najobičniji privjesci, značilo je pravo bogatstvo, kao danas novac.

Ostatke iz srednjeg brončanog doba nalazimo u Srbiji, Vojvodini, Srijemu. Područje Hrvatske je gotovo potpuno neistraženo.

Oko 1200. g.p.n.e. u južnim dijelovima srednje Evrope javlja se nov način ukopavanja: svi se mrtvi spaljuju a pepeo polaže u urne, gro­bovi nisu obilježeni humkom. Ta se pojava naziva kulturom žarnih polja Vrlo se brzo širi i uskoro preplavljuje gotovo cijelu Evropu. Iz nje se u alpskom području razvila nova kultura željeznog doba, a u mediteranskom području klasične kulture Grka i Etruščana.

Kultura žarnih polja donosi nove metalne predmete i jednak nakit se nalazi u svim područjima Evrope. Prvi puta se javlja fibula. Fibula je zapravo kopča koja pridržava odjeću, a najranije vrste izgledaju gotovo isto kao današnje sigurnosne igle. Fibula se sastoji od luka i tako se zakopčava. Od ovog doba, pa sve do 7. st.n.e. fibula se nosi, mijenja, razvija i postaje vrlo značajan predmet za arheologa. On često može na temelju jedne fibule datirati cijeli nalaz (si. 10).

Osim fibula i dalje se upotrebljavaju igle. Narukvice nisu zatvorene, već su im krajevi otvoreni i tako se mogu prilagoditi raznim veliči­nama ruke. Javljaju se i britve, očito se muška moda promijenila. Ma­čevi imaju drške od metala (si. 11).

26

oSI. 10. Dug razvojni put fibule (1100 p.n.e. — 7. st.n.e.): 1—4. kasno bron­

čano doba, 5—7. starije željezno doba, 8. Libumska fibula, 9—10. kasno brončano doba, 11—12. starije željezno doba, 13—16. keltske

27

fibule, 17—21. fibule koje su nosili Rimljani. 22. fibula koja je ozna­čavala čin rimskih službenika iz 4. st., 23—26. gotske fibule, 27. zapadnogermanska fibula, 28—29. langobardske fibule, 30. fibula rimskih starosjedilaca iz 6. st.

28

SI. 11. Razni tipovi mačeva iz kasnog brončanog doba.

Posude su često prevučene slojem grafita. U sjevernoj Hrvatskoj je pronađeno mnogo nekropola ove kulture.

U razdoblju MLAĐEG BRONČANOG DOBA treba tražiti nastanke pojedinih naroda, na našem području raznih naroda nazvanih Ilirima. U Grčkoj je to vrijeme seobe plemena Dorana i početak tzv. geometrij­skog perioda.

6. STARIJE ŽELJEZNO DOBA

U 8. st. p.n.e. počinje se upotrebljavati željezo i Evropa ulazi u razdoblje nazvano STARIJE ŽELJEZNO DOBA ili HALLSTATT.

Željezo omogućuje masovnu, serijsku proizvodnju alata i oružja. Ono također nameće seobu u područja bogata željeznom rudom. Tako se na primjer napušta područje Drave i ljudi sele prema jugu.

Jačanjem Etrurije, koja je postala značajan centar civilizacije, pod­ručje naše zemlje sve se više orijentira prema Italiji, dok se stare, tisućgodišnje veze s Grčkom i Egejskim morem napuštaju.

29

Od početka uvođenja i upotrebe metala u ljudsko društvo počele su velike sociološke promjene. Pojedinci koji su prešli na nova zani­manja ili oni koji su uspjeli na neki način doći do bogatstva, uzdižu se i tako počinje raslojavanje društva na bogate i siromašne. Brzo obogaćeni zahtijevali su i političku moć i uskoro se od seoskih starje­šina stvaraju vladari koji metodama, koje su i danas ponegdje pozna­te, postižu da ih njihovi sinovi nasljeđuju. U starije željezno doba po­jedini moćnici su tako ojačali da su mogli podizati izuzetno bogate grobove. Takve grobove pod tumulima nazivamo kneževskim. Bogati knez bi se ukopao u sredinu, a oko njega 2 ili 3 manje bogata prati­telja. Nad njih bi se nabacala zemlja. Humci mogu biti vrlo visoki i široki, i desetak metara u promjeru. Osim ovih postoje i manje bo­gati, tzv. rodovski tumuli, s kosturima koji su radijalno raspoređeni oko centralnog ukopa.

Veliki tumuli u nas su u Jalžabetu, još neistražen, i Martijancu kraj Varaždina, koji je na žalost opljačkan. Oni se mogu lako prepoznati. Vrlo su pravilni brežuljci koji dominiraju okolnim, obično ravnim te­renom.

Vrlo teške uvjete rada u rudarstvu u željezno doba potresno po­tvrđuju ostaci odjeće rudara nastradalih u velikim rudnicima soli u Hallstattu, u Austriji. Zahvaljujući soli, danas možemo vidjeti grubu tkaninu od koje je bila načinjena njihova odjeća, bijedne kožne cipele i ostatke baklji koje su osvjetljavale uske hodnike.

Naselja ovog doba su velika i utvrđena, na dobrim strateškim po­ložajima. Oružje se također unaprijedilo. Halštatski ratnici nose že­ljezni mač koji ima balčak u obliku klobuka, a oštrica je u donjem dijelu zadebljana poput lista. Nose i koplje i sjekiru. Mač se nosio u limenim koricama koje završavaju krilcima.

Kao ukras se i dalje nose igle. Fibula se razvija, proizvodi se u najraznovrsnijim oblicima.

Od rimskih pisaca saznajemo da su već od 8. st. p.n.e. na području između rijeka Raše u Istri, Krke i Zrmanje živjeli Liburni, jedan od ilirskih naroda. Oni su bili vješti moreplovci, gradili su lake brodove, u rimsko doba preuzeli su ih Rimljani i nazvali liburnama. Takvim brodovima doplovili su do obala Italije, a svoja uporišta imali čak i na Krtu. Oni vole nakit velikih dimenzija, osobito nose fibule koje se sastoje od spiralno namotane žice, nalik na naočale. Na području da­našnje Like živjeli su Japodi. Oni su na lukove svojih fibula stavljali jantar i uopće su jako voljeli razne privjeske. Poznate su japodske kape i oglavlja, načinjena od tkanina na koje su prišivani ili pričvršći- vani metalni dijelovi. Tradicija ovih kapa se zadržala sve do danas i očituje se u poznatim ličkim kapama. Od Krke do Cetine žive Del- mati, po kojima je Dalmacija dobila ime. Južno od njih su Daorsi. Iliri su bili poznati ratnici i gusari, ali i vješti rudari i stočari.

30

7. MLAĐE ŽELJEZN0 DOBA

U 5. st. p.n.e. Evropa se sve više upoznaje s Keltima, narodom čije porijeklo još nije sasvim razjašnjeno (si 12). Oni oko 400. g.p.n.e. kreću s gornje Rajne u pljačkaške pohode. Ubrzo su preplavili cijelu Evropu. Razdoblje do 1. st. p.n.e. naziva se LATEN ili MLAĐE ŽELJEZ­NO DOBA. Sobom Kelti nose i svoju kulturu. Njihovo društvo je strogo podijeljeno na kneževske obitelji, ratnike, svećenike-druide, obrtnike, itd. Iz najranije historije ovog naroda potječe mnogo bogatih knežev- skih grobova u kojima su se keltski velikodostojnici ukopavali na kolima. Nosili su masivan zlatni nakit, ukrašen ljudskim i životinj­skim maskama, te ukrasima u obliku ribljeg mjehura. U prvoj polo­vici 4. st. p.n.e. Kelti iz sjeverne Italije provaljuju na Balkan i Podu-

Sl. 12. Keltski ratnik i masivni zlatni nakit koji su Kelti posebno voljeli.

31

navije, želeći doći do bogate Grčke, često ratuju s Ilirima. Neka kelt­ska plemena su se zadržala u Slavoniji i Srijemu. Donijeli su lončarsko kolo, razvijeno rudarstvo i ralo, značajno za poljoprivredu. Ratnici ima­ju duge mačeve, fibule su vrlo kićene. Kuju vlastiti novac po ugledu na grčki.

Istodobno na našu obalu stižu Grci sa Sicilije. Osnivaju svoje gra­dove na Visu, Hvaru, Korčuli, zatim Trogir i Stobreč kraj Splita. Oni prvi uvode na našu obalu novac. Kuju ga grčki gradovi na Jadranu, ali trgovinom ovamo dopire i novac udaljenijih grčkih gradova. Opo­našajući Grke, i Iliri počinju s kovanjem novca. To je bakreni ili sre­brni novac koji na sebi nosi skraćenicu imena vladara ili plemena, napisanu grčkim slovima.

Od tog doba, to jest od naseljavanja Grka na našu obalu počinje zapravo prava povijest. Od grčkih, a osobito rimskih pisaca saznajemo imena naroda, vladara i gradova. Arheologiji koja je dosad otkrivala bezimene ostatke prošlih civilizacija priključila se pisana riječ koja imenuje i daje pobliža objašnjenja za otkrića arheologa.

32

III. DOBA ANTIČKE CIVILIZACIJE

Od kraja 3. st. p.n.e. na našoj se obali pojavljuju Rimljani, predstav­nici Rimske republike, najjače države na Mediteranu, a uskoro i u Evropi (si. 13). Oni će to ostati slijedećih osam stoljeća. Kao i svuda

gdje su se pojavili, oni lukavom taktikom i izgovorima pokušavaju osvojiti Dalmaciju. No Iliri su bili vrlo hrabri i Rimljani su se dobrano namučili dok nisu ostvarili svoje naume. Za slučajeve nužde Iliri su gradili naselja na visokim brežuljcima i opasavali ih čvrstim bedemi­ma. Ta se naselja nazivaju gradinama.

Osim u Dalmaciji, Rimljani su ratovali i u kontinentalnom dijelu naše zemlje. I ovdje su se ilirska plemena žilavo borila, tako da se u ove krajeve morao uputiti i sam rimski car (jer, u međuvremenu se rimska republika pretvorila u carstvo). I kada su Rimljani mislili da su ovi krajevi pokoreni i proglasili ih provincijama i nadjeli im imena, nemiran slobodoljubiv ilirski duh se ponovno javio i Rimljani moraju gušiti razne ustanke. Tek početkom 1. st. n.e. ovi su se kra­jevi smirili i počinje prodor rimske civilizacije. Niču mnogi gradovi, a u njima raskošne kuće i hramovi posvećeni rimskim božanstvima. Duž obale grade se teatri i amfiteatri, na selu niču velika privatna gospodarstva na kojima uživaju rimski doseljenici. Cijela zemlja je prošarana mrežom vrlo dobrih cesta kojima se kreće promet i trgo­vina. Obalni dio naše zemlje do Save naziva se provincijom Dalma­cijom, dok se sjeverni dijelovi uključuju u provinciju Panoniju. Sada se gradovi grade na. raskrsnicama cesta, a Iliri s gradina silaze u doline, naseljavaju se u gradovima i poprimaju jezik i običaje Rim­ljana, ali nikada u potpunosti.

Veliki rimski gradovi na obali bili su Poreč, Pula, Zadar, Nin, Skra­din, Solin, Vid kod Metkovića, a u Panoniji Sremska Mitrovica, Vin­kovci, Osijek, Daruvar, Sisak, Varaždinske Toplice i drugi.

Rimske predmete možemo naći u svim krajevima. Najznačajniji su kameni spomenici. To mogu biti razni arhitektonski ulomci, skulpture i natpisi. Najčešći su nadgrobni natpisi i natpisi posvećeni božanstvi­ma. Osim ovih važni su nalazi miljokaza. Oni, kao i današnji pokazuju udaljenosti među gradovima. Posebna grana arheologije koja se bavi proučavanjem grčkih i rimskih kamenih natpisa zove se epigrafija.

Rimska keramika je vrlo raznolika. Najfinija se zove terra sigillata, jer na njoj postoje pečati radionica koje su je pravile. Ona je crvene boje-i vrlo je sjajna, često s pečatnim ukrasima. S pomoću pečata možemo odrediti mjesto proizvodnje i približan datum nastanka. Ri­mljani su izrađivali i vrlo kvalitetne opeke i crijepove. Njihovoj kvali­teti se dive i današnji građevinari. Žbuka je bila od sastava koji i do danas ne poznajemo točno. Uz cirkulaciju toplog zraka i vješto pos­tavljenih keramičkih oplata i crijepova, rimske kuće su imale central­no grijanje. Od keramike su pravljene i rimske uljane svjetiljke. Staklo je bilo vrlo fino, raznih boja, mutno i Ijuskavo.

Podjednako su se upotrebljavali bronca i željezo. Često možemo naići na rimske čavle, dijelove raznih alata, itd. Nakit je bio od bron­ce, srebra i zlata. Rimljani su nosili fibule, ogrlice, narukvice, prste­nje i dr. Za predmete poput opeka i čavala, vodovodnih cijevi, postojao je određeni standard za jiuljinu i širinu.

34

Posebno su značajni rimski novci koji precizno određuju vrijeme, čak i godinu kada su kovani. U nas su kovnice bile u Sisku i Srem- skoj Mitrovici. Novcem se bavi grana arheologije numizmatika.

O rimskoj se civilizaciji uopće mnogo zna, no još preostaju razni aspekti života koji nisu razjašnjeni, mnoga naselja i groblja koja još nisu nađena.

35

IV. RAZDOBLJE RANOG SREDNJEG VIJEKA

Tako su prolazila stoljeća u miru, dok Rimsko carstvo nisu počeli razarati prvo unutrašnji nemiri, a zatim i navale raznih barbarskih plemena koja su uglavnom prodirala s istoka i htjela se dočepati bogate Italije. Putovi mnogih barbara prolazili su kroz Balkanski po­luotok, dolinama Save, Drave i starim rimskim cestama preko Slo­venije. U 5 st. u Panoniji vladaju strašni Huni sa svojim legendarnim vođom Atilom. Zatim dolaze Goti, Gepidi i Langobardi, germanski narodi (si. 14). U 6. st. našu su zemlju preplavili nomadski Avari.

SI. 14. Rani srednji vijek: hunski i germanski knez.

37

Preplašeno rimsko stanovništvo dotad naviklo živjeti u otvorenim gradovima sada se iz njih povlači, bježi dalje od cesta i u zabitnim, često močvarnim predjelima živi u manjim zajednicama, unutar utvrda koje su na brzinu podignute.

S tim velikim promjenama Evropa ulazi u razdoblje SREDNJEG VI­JEKA. U arheološkom smislu razlikujemo staro, romanizirano stanov­ništvo od barbara. Glavna barbarska nalazišta su groblja na redove, tj. grobovi poredani jedan do drugog u pravilnim redovima. Od Rim­ljana su barbari preuzeli fibulu, a svaki narod ju je prilagodio svom ukusu.

I dok su ovi narodi protutnjali kroz Evropu, naši preci Slaveni su se naseljavali u naše krajeve tiho i malo po malo. Dolaze zajedno s ' Avarima. Početkom 7. st. moć Avara je prestala, i kao novi seobeni val na zapad dolaze Hrvati, a na istok Srbi. O prvim godinama života u no­voj domovini malo se zna. Čini se da su Slaveni bili ratnici koji su svo­je starješine pokapali s bogatim oružjem: mačem i srebrnim ostrugama.

SI. 15. Naušnice iz starohrvatskih grobova.

Voljeli su se i lijepo kititi (si. 15). Iz ovog doba potječe niz pre­krasnih naušnica u obliku grozdova, izrađenih filigranom i granulaci- jom, a pod utjecajem bizantskih radionica. Dalmatinska Hrvatska je uz Velikomoravsku i Kijevsku državu bila jedan od najjačih slavenskih

38

SI. 16. Višeslavova krstionica, jedan od najpoznatijih predmeta naše najranije povijesti.

centara u 9. st. Vladao je knez (kasnije kralj) koji je bio povezan s moćnim franačkim kraljevstvom. Pod franačkim utjecajem Hrvati se pokrštavaju, a knez se veže uz rimskog papu (si. 16). Od tog trena za arheologa groblja prestaju biti važan izvor informacija. Kršćanima je zabranjeno stavljanje priloga u grob. Mogu se naći samo rijetki primjerci osobnog nakita.

Brzo uklapanje u zapadnu civilizaciju očituje se i u natpisima u kamenu pisanim latinskim jezikom, a na kojima se spominju vladari. Oni grade i male crkvice jednostavno građene, raznih oblika. Ukra­šavali su ih pleterom, u kamenu reljefno izvedenim raznim oblicima, a sve od vrpci koje teku u tri paralelne linije.

U sjevernoj Hrvatskoj stanovništvo nije bilo tako bogato. Kitili su se serijski proizvedenim lijevanim nakitom, koji je tek po obliku od­govarao svojim bizantskim uzorima. Osim toga javljaju se jednostavne naušnice, male karičice koje završavaju u obliku slova S.

Početkom 10. st. u Evropu stiže posljednji narod koji će ovdje os­tati sve do danas. To su Mađari, mongolski narod. Oni od drskih pljačkaša brzo postaju značajna sila prema zapadnom svijetu, i u 12. st. prisiljavaju Hrvate da prihvate njihova kralja koji se naziva »kra­ljem Mađara i Hrvata«.

Ovo je i vrijeme kada u Hrvatskoj jačaju velikaške porodice, stva­raju se feudi i Hrvatska, kao uostalom i cijela Evropa postaje feu­dalna država.

39

V. ŠKOLSKE ARHEOLOŠKE SEKCIJE

Organiziranost, zajednička akcija, sistematičnost, ustrajnost i egz- aktnost vođenja bilježaka prve su osobine dobrog znanstvenika.

Prepoznavanje i vrednovanje kulturne prošlosti, uz materijalne do­kaze svojih vlastitih istraživanja, važan je modul u formiranju ličnosti mladih.

Upravo to, dio je obola koji će učenicima dati arheologija, radom u sekciji, u usmjeravanju mladih prema znanosti, bez obzira koju će granu odabrati kao svoje konačno opredjeljenje.

Arheološki predmeti, kojima.se ne zna mjesto nalazišta, gube svoju historijsku vrijednost, jer su bespovratno izdvojeni iz sredine kojoj su pripadali. Takva pak, nalazišta, izdvajanjem predmeta kojima se kasnije zaboravilo mjesto nalaza, trajno osiromašuju.

Već je istaknuto da je otkrivanje novih nalazišta prvi od zadataka arheologije.

Da se izbjegne isključiva slučajnost, a nje će uvijek biti, provodi se rekognosciranje.

Na žalost, izvan krugova arheologije malo je onih koji bi mogli prepoznati lokalitet, a među njima još manje onih koji vijest o tak­vom otkriću jave na pravo mjesto.

Upravo u takav značajan zadatak u daljem osvjetljavanju čovjekove prošlosti, namjeravamo uključiti i sve zainteresirane učenike osniva­njem arheoloških sekcija.

To nije poziv učenicima da svi postanu budući arheolozi, već želja da svakog mladog člana naše zajednice još školske dobi, upoznamo kako se aktivno može uključiti u zaštitu kulturno-histrorijskih spome­nika, a na prvom je mjestu svakako vještina kako ih može prepoznati. U tome se ujedno i sastoje dva najznačajnija zadatka arheoloških sekcija u školama:1. Nalaženje i pravilno prikupljanje podataka o novim lokalitetima2. Suradnja s arheološkim ustanovama.

Sekciju čini neograničen broj članova, podijeljenih u više istraživač­kih grupa koje se međusobno obavještavaju o akcijama i rezultatima. Nužno je voditi jedinstvenu dokumentaciju u kojoj će biti zabilježeni svi rezultati, iz svih godina rada.

Arheološke sekcije ne uključuju samo članove povijesnih grupa, jer predznanje ove vrste nije najvažniji uvjet, već sve učenike zain­teresirane za organizirani, timski rad na sistematskom i ustrajnom istraživanju zadanog terena. Takav posao nije niz pojedinačnih, kam-

41

panjskih pothvata već trajan zadatak svake sekcije, zbog čega je pri­jeko potreban kontinuitet djelovanja generacijama, u kome će mlađi zamjenjivati starije i učiti na njihovu iskustvu.

U raznim se zemljama arheolozi razilaze u pogledu gornje vremen­ske granice istraživanja u arheologiji, pa se tako pristupi razlikuju i u nekim našim socijalističkim republikama; dok u Hrvatskoj arheo­loška istraživanja sežu najkasnije do 12. stoljeća, u Srbiji se ona pro­težu sve do 18. stoljeća. Premda smo rekli da se u Hrvatskoj arheo­loška istraživanja završavaju na spomenicima materijalne kulture iz 12. stoljeća, to nikako ne znači da nije potrebno otkrivati i bilježiti podatke o spomenicima mlađim od tog vremena, jer time pomažemo znanosti kao što su povijest, povijest umjetnosti i etnologija a pripo- mažemo i razumijevanju nacionalne kulture novijeg vremena.

Najvažniju pomoć u organiziranju i radu sekcija pružaju nastavnici, zainteresirani za ovaj oblik učeničke aktivnosti.

Unutar sekcija formira se izvršni odbor na čelu s predsjednikom koji saziva sastanke, vodi zajedničke akcije i koji se posebno brine o prikupljenoj dokumentaciji.

Cilj sekcija je izrada arheološke karte, tj. karte arheoloških nala­zišta i pojedinačnih nalaza kraja koji obuhvaća škola i mjesta iz kojih u nju dolaze učenici.

Unutar sekcije određuje se najširi prostor istraživanja, regija koja će se obuhvatiti arheološkom kartom. Ovu površinu dobro je podije­liti na više manjih zona, koje mogu dobiti i svoje brojeve (I, II, III itd.], po udaljenosti od škole.

Teren se može obilaziti sistematski, zona po zona, ili više zona od­jednom, ali tada treba obilježiti istražene dijelove zone. Strategiju »napada« na teren određuju same sekcije. Na istraživanje se polazi grupno.

Na već istražena mjesta, bilo da je postignut pozitivan ili negati­van rezultat, navraća se više puta zbog kontrole stanja nalazišta ili eventualnog novog nalaza.

Radom sekcije će se sakupljati predmeti. Takvi su nalazi u nekim arheološkim sekcijama pri školama činili vrijedne male zbirke, koje nisu imale prikladan prostor za izlaganje, pa se s vremenom dosta predmeta zagubilo ili nestalo. Odlaskom nastavnika koji su vodili takve sekcije, nestalo je i takvih zbirki, a time se nepovratno izgubio trag i vrijednim predmetima i podacima.

Nove arheološke sekcije ne smiju stvarati zbirke, već čvršće sura­đivati s arheolozima iz svojih općinskih ili regionalnih muzeja, koji će im na temelju donesenih nalaza moći odgovoriti na pitanja kojem vremenu pripadaju nalazi i što znače. Tako će predmeti biti trajno sačuvani, a muzeji će steći vrlo mnogo suradnika na terenu.

U arheološku kartu sekcije unijet će se prikladnim znakom ili bo­jom podatak dobiven od arheologa iz muzeja; starost nalazišta ili nalaza, te pripadnost određenoj civilizaciji i kulturi.

42

Rad sekcije i njezina suradnja s muzejom doći će time do najboljeg izražaja na arheološkoj karti.

Obavještenje arheologa o rezultatima rada znači njegovo uključi­vanje u istraživačku aktivnost sekcije. Pomoć u obliku predavanja i upozoravanja na vrstu nalaza koji se mogu u nekom prostoru očeki­vati, te zajednički izlazak na već otkrivene lokalitete, govori da će time imati velike koristi i arheolog i sekcija.

Ako se ne uspostavi potrebna suradnja s arheologom ili on uopće ne postoji u muzeju, radi nastavka rada sekcija se može obratiti za po­moć Arheološkom zavodu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji će po­slati nekog svog člana ili iskusnijeg studenta iz dotične regije.

Tek zatvaranjem ovog prstena informacija sekcija će imati smisao postojanja.

Njihov doprinos arheološkoj znanosti bit će direktan ako duplikat popunjenog Temeljnog kartona nalazišta u kome je rubrika (br. II) is­punjena zajedno s arheologom, pošalju Narodnoj tehnici Hrvatske — Pokretu »Nauku mladima«. Iz tog mjesta podaci se upućuju regio­nalnim zavodima za zaštitu spomenika kulture, da se svako nalazište evidentira i zaštiti, te Odjelu za arheologiju Centra zo povijesne zna­nosti u Zagrebu, koji se brine o projektu Arheološke karte Hrvatske.

U okviru Pokreta »Nauku mladima« izdavat će se list, iz kojeg će se moći vidjeti aktivnost i rezultati sekcija, ili će oni biti objavlji­vani u raznim časopisima i novinama.

43

TUMAČ POJMOVA

antika — razdoblje kulturne i političke prevlasti Grčke i Rima u Evropi od 5. st. p.n.e. do propasti Rimskog carstva 476. godine

arheologija — znanost koja na temelju materijalnih ostataka proučava ljudsko društvo od prve pojave čovjeka na Zemlji do srednjeg vijeka

Dorani — starogrčko pleme koje je u 11. st. p.ri.e. naselilo teritorij GrčkeEtrurija — pokrajina u srednjoj Italiji (današnja Toskana); od 8. st. p.n.e. do 4. st. p.n.e. dominira kulturno i politički na Apeninskom poluotoku

fibula — kopča, igla koja sastavlja dva dijela haljineFranci — germanski narod, u 8. i 9. st. najznačajnija sila u Evropi; podjelom njihove države razvile su se današnja Njemačka i Francuska

gradina — naselje na vrhu brda, osobito karakteristično za Ilire

Hallstatt — stari rudnik soli u Austriji, zbog izuzetnih arheoloških nalaza dao naziv razdoblju starijeg željeznog doba (1000 — 500. g.p.n.e.)

Homo sapiens — latinski naziv za današnju ljudsku vrstu

Iliri — narodi smješteni na Balkanskom poluotoku od 11. st. p.n.e. do pre­vlasti Rimskog carstva

Kelti — evropski narod, nosioci latinske civilizacije

keramika — izrađevine od pečene zemljekromanjonac — ljudski predak koji je živio u doba mlađeg paleolitika

La Tene — lokalitet u Francuskoj po kojem je nazvano cijelo mlađe željezno doba (500 — 50. g. p.n.e.)

lokalitet — nalazištemezolitik — srednje kameno doba (10.000 — 5000 g. p.n.e.)Mikenska kultura — značajna kultura predklasičnog razdoblja na Peioponezu u Grčkoj (15 — 11. st. p.n.e.)

neandertalac — ljudski predak koji je živio u doba srednjeg paleolitika

neolitik — mlađe kameno doba (5000 — 2500. g. p. n.e.)

paleolitik — starije kameno doba (60.0000 — 10.000 g. p.n.e.)

rekognosciranje — otkrivanje i evidentiranje arheoloških nalazišta

topografske karte — karte malih mjerila — specijalke, od 1 : 200.000 do 1 : 25.000tumulus — grobni humak

45

47

POPIS ARHEOLOŠKIH INSTITUCIJA I ARHEOLOGA U SR HRVATSKOJ

s adresama i telefonskim brojevima kojima se javlja pronalazak arheološkog lokaliteta

BENKOVAC

Muzej (u formiranju)

- -57300 Benkovac

BIOGRAD n/m

Zavičajna zbirka 57210 Biograd n/m Branka Juraga

BJELOVAR

Gradski muzej Trg jedinstva 1 43000 Bjelovar Telefon: 043 43 07

BOL NA BRAČU

Arheološka zbirka Dominikanskogsamostana58420 Bol na Braču

BRDOVEC

Zavičajni muzej Narodno sveučilište Zaprešić Trg žrtava fašizma 2 41211 Zaprešić 041 89 056

BUZET

Muzejska zbirka 52310 Buzet 053 75 792 Marija Ugrin

CAVTAT

Muzej JAZU Knežev dvor 50210 Cavtat

ČAKOVEC

Muzej Međimurja Trq Republike 5 42300 Čakovec042 812 285 Zeljko Tomičić Josip Vidović

ČAZMA

Zavičajni muzej Trg pobjede 10 43240 Čazma043 77 226 Vjekoslav Štrk

DARUVAR

Zbirka Starina Daruvarskog kraja (u formiranju)43500 Daruvar

DRNIŠ

Muzej Drniške krajine (u formiranju)59320 Drniš Jordanka Jalić

DUBROVNIK

Dubrovački muzej Knežev dvor 50000 Dubrovnik 050 28 469 Spomenka Petrak Ivica 2ile

Pomorski muzej JAZU Kula sv. Ivana 50000 Dubrovnik 050 26 465 Anica Kisić

ĐAKOVO

Dijecezenski muzej Strossmayerov trg 6 54400 Đakovo 054 843 253

Muzej Đakovštine JNA 15 54400 Đakovo 054 84 254 Ivo Pavlović

GOSPIĆ

Muzej Like Maršala Tita 27 48000 Gospić 048 72 051 Branka Proroković

HVAR

Centar za zaštitu kulturne baštine 58450 Hvar 058 74 009

Marinko Petrić

ILOK

Muzej grada Iloka šetalište Braće Jakšića

(Dvor Odescalchi)56236 Ilok 056 73 152 Milena Gluvajić

KARLOVAC

Gradski muzej Karlovac Strossmayerov trg 7 47000 Karlovac 047 23 280 Lazo čučković

KNIN

Muzej Kninske krajine 59300 Knin 059 60 773 Milojko Budimir

KOPRIVNICA

Muzej grada Koprivnice Trg L. Brozovića 1 43300 Koprivnica 043 823 391 Zorko Marković

KORČULA

Muzej grada Korčule 58260 Korčula Adica Fazinić

KRIŽEVCI

Gradski muzej Šenoina 2 43260 Križevci 043 744 036 Zoran Homen

KUTINA

Muzej Moslavine Trg N. Božića Juga 13 41320 Kutina 045 21 145

OTOČAC

Zavičajni muzejNarodno sveučilište »M. Orešković« 48220 Otočac 048 71 143

OZALJ

Zavičajni muzej Dvor Ozalj

(kontakt preko Martina Vajdića, OŠ »Slava Raškaj«)047 76 112)

POREČ

Zavičajni muzej Poreštine Dekumanova ul.52360 Poreč 053 31 585 Vladimir Kovačić

PULA

Arheološki muzej IstreM. Balote 352000 Pula052 33 024, 33 488Vesna JurkićFina JurošBranko MarušićRobert MatijašićKristina Mihovilić

RIJEKA

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Žrtava fašizma 18 51000 Rijeka 051 37 612 Željka Cetinić

Regionalni zavod za zaštituspomenika kultureUžarska 1251000 Rijeka051 31 119Nino Novak

LABIN

Narodni muzej 51429 Labin053 82 751 Tulio Vorano

NAŠICE

Zavičajni muzej Trg maršala Tita 5 54500 Našice054 711 414

NIN

Arheološka zbirka 57232 Nin Ljiljana Klarin

NOVA GRADIŠKA

Zavičajni muzej (Narodno sveučilište)M. A. Reljkovića 55400 Nova Gradiška055 63 762 Zorislav Đajić

OGULIN

Zavičajni muzej Trg žrtava fašizma 2 47300 Ogulin 047 72 566

OSIJEK

Muzej Slavonije Partizanski trg 6 54000 Osijek 054 25 208 Mirko Bulat Hermina Lukić Gerike Zdravko Marić Jasna Šimić

Regionalni zavod za zaštituspomenika kultureKuhačeva 2754000 Osijek054 23 544Zvonimir BojčićKornelija Minichreiter

4 Arheologija

50

ROVINJ

Muzejska zbirka 52210 Rovinj Anton Pauletić

SAMOBOR

Samoborski muzej Livadićeva 7 41430 Samobor

SESVETE

Muzej Prigorja Trg M. Badela 4 41260 Sesvete Vladimir Sokol

SINJ

Arheološka zbirka Franjevačkogsamostana58230 Sinj058 82 374fra Nikola Gabrić

Muzej Cetinske krajine 58230 Sinj 058 82 569 Ante Milošević

SISAK

Muzej Sisak Trg slobode 6 44000 Sisak 044 22 697 Zdenko Burkovski

SLAVONSKI BROD

Muzej Brodskog posavlja Starčićeva 50 55000 Slavonski Brod 055 231 116 Jesenka Kovačević Silvija Salajić

SLAVONSKA POŽEGA

Muzej Požeške kotline N. Demonje 1 55300 Slavonska Požega 055 78 393Dubravka Sokač Štimac

SPLIT

Arheološki muzej u SplituZrinsko Frankopanska 2558000 Split058 44 574Neda AnzulovićNenad CambiBranko KiriginEmilio MarinIvan MarovićGoran ProtićŽeljko Rapanić

Muzej hrvatskih arheološkihspomenikaMoše Pijade b.b.58000 Split 058 43 983 Tonči Burić Vedrana Delonga Magdalena Dragičević Dušan Jelovina Mate Zekan

Regionalni zavod za zaštituspomenika kultureTopuska 458000 Split058 42 327Jasna Jelščić

Zavod za zaštitu spomenika kultureopćine Splitiza Vestibula 258000 Split058 41 044Franko Oreb

51

STARI GRAD NA OTOKU HVARL

Arheološka zbirka Dominikanskog samostana58460 Stari grad na otoku Hvaru otac Ivo Farčić

ŠARENGRAD

Muzejska zbirka Franjevačkogsamostana56234 Šarengrad

ŠIBENIK

Muzej grada Šibenika Gradska vrata 59000 Šibenik 059 23 880 Zlatko Gunjača Ivo Pedišić Zdenko Brusić

Zavod za zaštitu spomenika kultureStube Jurja Čulinovića 59000 Šibenik 059 29 325 Njegoslav Lapov

ŠKRIPA NA BRAČU

Muzej otoka Brača 58410 Postire Hrvoje Gjurašin

TROGIR

Muzej grada Trogira 58220 Trogir 058 73 406 Ivo Babić

VALPOVO

Muzej Valpovštine Narodno sveučilište. Dvorac 54550 Valpovo 054 81 677

VARAŽDIN

Gradski muzej Stari grad 42000 Varaždin 042 44 828 Marina Šimek

VARAŽDINSKE TOPLICE

Muzej Varaždinske Toplice Trg slobode 16 42223 Varaždinske Toplice 042 71 339

VELIKA GORICA

Muzej Turopolja Trg slobode 1 41410 Velika Gorica 041 810 066

VELA LUKA NA KORČULI

Arheološka zbirka pri Domu kulture58270 Vela Luka na Korčuli

VID' KOD METKOVIĆA

Arheološka zbirka (u formiranju)58350 Metković

VINKOVCI

Gradski muzej Trg Republike 8 56000 Vinkovci 056 11 916 Ivana Iskra Janošić

VIROVITICA

Gradski muzej Dvorac, Trg maršala Tita 43400 Virovitica 046 721 228

52

VIS

Arheološka zbirka pri Muzeju narodne revolucije (u formiranju)58380 Vis Vid Baličić

VUKOVAR

Gradski muzej Ive Lole Ribara 2 56230 Vukovar056 41 065, 41 403 Antun DornRuža Marić

ZADAR

Arheološki muzej B. Petranovića b.b.57000 Zadar057 25 340 Šime Batović ivo Fadić Smiljan Gluščević Boris llakovac Miro Jurić Marija Kolega Branka Nedved Božidar Vilhar Vinko Buble

Filozofski fakultet Obala maršala Tita 2 57000 Zadar 057 36 893

katedra za arheologiju Šime Batović Janko Selošević Nenad Cambi Sineva Kukoč Julijan Medini

katedra za povijest umjetnosti Nikola Jakšić Ivo Petricioli

katedra za povijest Slobodan čače Franjo Smiljanić

ZAGREB

Arheološki institut Đ. Salaja 3 41000 Zagreb 041 513 155 Aleksandra Faber Remza Koščević Rajka Makjanić Ivančica Pavišić

Arheološki muzej Zrinjevac 19 41000 Zagreb 041 448 993, 447 803

Lidija Bakarić Dubravka Balen Letunić Valerija Damevski Zeljko Demo Ružica Drechsler Bižić

Zdenka Dukat Zoran Gregl Ivan Mirnik Dorica Nemeth Ante Rendić Katica Simoni Tihomila Težak Branka Vikić

Filozofski fakultet.Arheološki zavod Đ. Salaja 3 41000 Zagreb 041 513 155 Aleksandar Durman Nives Majnarić Pandžić Duje Rendić Miočević Marina Šarić Marija Šmalcelj Marin Zaninović

Regionalni zavod za zaštitu spome­nika kulture Mesnička 49 41000 Zagreb 041 272 956 Danica Iveković Ivica Šarić

Republički zavod za zaštitu spome­nika kulture Ilica 44 41000 Zagreb 041 442 826 Marijan Orlić Josip Šmic

Studijski kabinet za arheologiju JAZUMarinkovićeva 2 41000 Zagreb 041 447 830 Božidar Čečuk Dunja Glogović Nikša Petrić Duje Rendić Miočević

ŽUPANJA

Muzej Županje Savska 3 56270 Županja 056 71 581 Višnja Plemić

PREDGOVOR .................................................................................................... 3

S. ŠTO JE ARHEOLOGIJA?....................................................................... 5

Kako arheolozi znaju gdje treba kopati..........................................................6Kako i kada se rekognoscira..........................................................................7

II. KAKO JE ŽIVIO ČOVJEK U PRETHISTORIJI . . 15

1. Paleolitik ili starije kameno doba..............................................................152. Mezolitik ili srednje kameno doba............................................................ 183. Neolitik ili mlađe kameno doba — čovjek —

zemljoradnik i stočar...............................................................................194. Neolitik ili bakreno doba — čovjek upoznaje

prvi metal................................................................................................ 225. Brončano doba.........................................................................................246. Starije željezno doba................................................................................297. Mlađe željezno doba................................................................................31

III. DOBA ANTIČKE CIVILIZACIJE.............................................................33

IV. RAZDOBLJE RANOG SREDNJEG VIJEKA . ... 37

V. ŠKOLSKE ARHEOLOŠKE SEKCIJE.............................................41

TUMAČ POJMOVA.............................................................................................45

POPIS MUZEJA, ZBIRKI I ARHEOLOGA U SR HRVATSKOJ . 47

POPULARNA NAUČNO-TEHNIČKA BIBLIOTEKA

KNJIGA ŠESNAESTA

Aleksandar Durman

Rajka Makjanić

ARHEOLOGIJA ZA MLADE

Crteži:MARINA MILIČEVIĆ

Glavni urednik:

DUBRAVKO MALVIĆ

Urednik:KREŠIMIR MUNK

Tehnički urednik: VJEKOSLAV BOSNAR

Recenzent:Prof. dr MARIN ZANINOVIĆ

Lektor:ZORKA HORVATIĆ

Priprema za tisak:IZDAVAČKI ODJEL NARODNE TEHNIKE HRVATSKE

Zagreb, Dalmatinska 12

Tisak:Tiskara »Zagreb«—Samobor, Novaki bb