Apstraktna umjetnost je smjer u modernoj likovnoj umjetnosti s početka XX. st.; teži čistoj

ekspresiji oblika, linija i boja i tematskoj neodređenosti.

Od svih stilova moderne umjetnosti, apstrakcija je izazvala najviše otpora kod publike. Dok je

svijet još uvijek bio zaokupljen materijalnom egzistencijom i nije imao ni vremena, niti je vidio

smisla, za istraživanje čistog duha i emocija, umjetnici su svojom vidovitošću (avangarde = prije

svih), nalik znanstvenim vizijama budućnosti (koje su se kasnije pokazale ispravnim), išli ispred

publike. Umjetnici se približavaju motivu želeći oslikati njenu bit, a produkt toga su slike kao da su

slikane "iznutra". U tom pokušaju umjetnik se udaljava od predmetnih motiva i ostaju mu samo

čiste likovne vrijednosti (linija, boja, obris, kompozicija …). Slika je postala pokazatelj unutarnjeg

stanja duha i duše i ne "predstavlja" ništa (ne teži tome da izigrava bilo što iz opipljiva svijeta).

Povijest razvitka[uredi - уреди]

Kazimir Maljevič, Crni kvadrat, 1913., ulje na platnu, 79,4x79,4 cm, Moskva

Iako se neki elementi apstrakcije daju naslutiti kod Paula Cézannea, Georgesa Seurata, Claudea

Moneta, Henria Matissea i fovista, prvu apstraktnu sliku naslikao je Vasilij Kandinski1910. god.

Apstraktne tendencije se javljaju kod talijanskih futurista Giacomo Balle i Umberta Boccionia ,

ruskih slikara M. F. Larinova i N. S. Gončarova [rajonizam], te Čeha F. Kupke (muzikalizam) i

francuskih slikara Roberta Delaunaya [orfizam]. Pod utjecajem orfizma M. Russel i S.

Mackdonald Wright osnivaju sinkronizam. Najradikalniji ruski umjetnik Kazimir Maljevič utemeljuje

suprematizam; kipar Vladimir Tatljin osniva konstruktivizam, a Aleksandar Rodčenko stvara non-

objektivizam. Nizozemci Piet Mondrian i Theo van Doesburg osnivaju neoplasticizam. Tijekom

1920-tih artikulirali su se svi bitni pravci apstraktne umjetnosti koji će se razvijati do sredine 1940-

tih. Umjetnosti Kandinskoga i Mondriana pridružuju se Paul Klee i J. Itten, Joseph Albers, ruski

konstruktivisti Naum Gabo, El Lisicki i dr. Nakon II. svjetskog rata apstraktno slikarstvo se

simultano razvija i u Europi, i u SAD-u, gdje se javlja osobita struja - apstraktni ekspresionizam

slikara Jacksona Pollocka.

Apstrakcija - podjela[uredi - уреди]

Kompozicija br. 16, ulje i lak na platnu]] Apstrakcija nije nešto neprirodno.

Npr. mikroskopske slike ne nalikuju ničemu stvarnom, što u prirodi možemo vidjeti golim okom,

one se doimaju "apstraktnima" iako prikazuju najkonkretniju stvarnost – materiju samu. Neke

avionske fotografije, ili još više satelitski i svemirski snimci, toliko nalikuju apstraktnim slikama da

bismo ih mogli međusobno zamijeniti. Neke apstraktne slike su čak izrazile osjećaj bestežinskog

stanja, jer na njima ne postoji više "gore" i "dolje" (što im je javnost najviše zamjerila) –

desetljećima prije nego su ga astronauti doživjeli u svemiru. I kao što priroda stvara nepravilne,

krivudave i zavojite oblike, osobito u organskim tvarima, te pravilne,

geometrijske,kristalične oblike, posebno među mineralima, tako se i dvije glavne struje

apstraktnog slikarstva, prema njihovim vizualnim osobinama naziva: organičkom i

geometrijskom apstrakcijom.

Organička apstrakcija[uredi - уреди]

Organička apstrakcija se javlja kao produkt smjelih kubističkih istraživanja u djelima rusa Vasilija

Kandinskog oko 1910. g., a traje, u raznim oblicima, sve do današnjih dana. On slika svoje slike

kao da pravi glazbene kompozicije, te ih tako i naziva – impresijama, improvizacijama ili

doslovno kompozicijama. To su improvizacije (prepuštene samo mašti i osjećajima) eksplozivnih i

turbulentnih kompozicija boja i poteza. Njegove slike apsolutno su ne-predmetne (engl. non-

objective art), dakle – apstraktne. Kandinsky je napisao i jedno od temeljnih djela o apstraktnom

slikarstvu: O duhovnom u umjetnosti (München, 1911.). Kasnije prelazi na geometrijsku

apstrakciju (U plavom).

Geometrijska apstrakcija[uredi - уреди]

Kazimir Maljevič, Supermatizam, ulje na platnu, 1915.

Theo van Doesburg, Studija za kompoziciju - Krava, 1917., ulje na platnu, 37,5x63,5 cm, MOMA, New York

Istovremeno kad se u raznim europskim središtima osjeća avangardno kretanje, ono se, i to

najekstremnije, javlja i u Rusiji. Brojni se umjetnici koji tada djeluju žele svojim idejama

pridružiti revoluciji koja ih kasnije odbacuje jer u umjetnosti traže prvenstveno propagandu.

Geometrijsku apstrakciju osnovao je Kazimir Maljevič, a slika koja najodlučnije prekida s

tradicijom je njegov Crni kvadrat na bijelom polju(1913.) kojim iskazuje da je kontrast osnova

umjetnosti. Godine 1915. objavljuje manifest "Od kubizma do suprematizma" u kojem se zauzima

za prevlast (supremaciju) čistog osjećaja u umjetnosti. Nastoji dosegnuti savršen sklad oblika i

boja nepredmetnim slikama, kompozicijama crta i osnovnih geometrijskih likova: kvadrata,

kružnice i trokuta. Jednostavno, definirao je "'suprematizam"' kao vrhunac, izvanrednost

umjetnosti u apstrakciji. Maljevič zastupa purističko stajalište i krajnji minimalizam u likovnom

izrazu. To je bila prva škola apstraktnog slikarstva. Njegova najsmionija slika je Bijeli kvadrat na

bijelom polju. Suprematizam je pokrenuo i odgovarajući pokret u kiparstvu – Konstruktivizam.

Nasuprot ratnom pustošenju I. svjetskog rata Piet Mondrian se oslanja na razum, geometriju i

matematiku, te teži krajnjoj jednostavnosti. On od prirodnog motiva dolazi do apstraktne

kompozicije, koju dosljedno razvija do čiste geometrijske apstrakcije, poznate pod nazivom

"neoplasticizam" (ili De Stijl, po nazivu nizozemskog časopisa koji je propagirao nove ideje). Ova

koncepcija konstruktivne umjetnosti znatno je utjecala na "Bauhaus",

moderni dizajn i arhitekturu uopće. Konstrukcije njegovih slika svode se na odnose ravnih crnih

crta i pravokutne plohe s trima osnovnim bojama (crvenom, žutom i plavom). On je majstor

nesimetrične ravnoteže, a strogost njegova plošnog slikarstva isključuje svaku vezu sa

stvarnošću i prostornošću, pogotovo sa subjektivizmom ekspresionizma.