EKONOMSKI INSTITUT SARAJEVO

ANALIZA RAZLOGA I UZROKA NEDOVOLJNOG INTERESA DOMAĆIH I STRANIH INVESTITORA U PROCESU PRIVATIZACIJE SA PRIJEDLOGOM MJERA ZA POBOLJŠANJE UKUPNOG AMBIJENTA ZA ULAGANJE KROZ

PROCES PRIVATIZACIJE U F BiH

SARAJEVO, 2008.

Izdavač: EKONOMSKI INSTITUT SARAJEVO

Za izdavača: Prof. dr. Anto Domazet, direktor

Autori:

Dr. Anto Domazet Dr. Fikret Čaušević

Dr. Hasan Mahmutović Mr. Zlatan Dedić Enes Gotovuša

Recenzenti:

Dr. Muris Čičić Dr. Veljko Trivun

Štampa:

Rol- komerc doo Sarajevo Tiraž:

50 primjeraka

CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 338. 246. 025. 88: 330. 322. 4 (497.6) Analiza razloga i uzroka nedovoljnog interesa domaćih i stranih investitora u procesu privatizacije sa prijedlogom mjera za poboljšanje ukupnog ambijenta za ulaganje kroz proces privatizacije u F BiH / [ sudjelovali u izradi studije Anto Domazet...et al.]. – Sarajevo: Ekonomski institut, 2008. – VIII, 159 str.: graf. prikazi; 30 cm Bibliografija: str. 154 – 159 ISBN 978-9958-687-05-1 1. Domazet, Anto COBISS.BH-ID 16729094

II

SADRŽAJ SKRAĆENICE ..................................................................................................................................... v SPISAK TABELA ................................................................................................................................ vii SPISAK SLIKA .................................................................................................................................... viii SAŽETAK ............................................................................................................................................ 1 UVOD I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA................................................................................. 8 1. Uvod ................................................................................................................................................... 8 2. Metodologija istraživanja ................................................................................................................... 9 2.1. Ciljevi istraživanja........................................................................................................................ 9 2.2. Hipoteza istraživanja.................................................................................................................... 10 2.2.1. Glavna hipoteza.................................................................................................................. 10 2.2.2. Pomoćne hipoteze............................................................................................................... 10 2.3. Osnovna istraživačka pitanja......................................................................................................... 11 2.4. Metode istraživanja ...................................................................................................................... 12 I OSTVARENI REZULTATI U PRIVATIZACIJI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE U PERIODU 1999-2007. GODINA .................................................. 14 1.1. Mjesto privatizacije u konceptu tranzicijskih reformi ...................................................................... 14 1.2. Pravni okvir privatizacije .................................................................................................................. 15 1.2.1. Subjekti privatizacije ............................................................................................................... 18 1.2.2. Rokovi privatizacije ................................................................................................................. 19 1.2.3. Metode privatizacije ................................................................................................................. 19 1.2.3.1. Privatizacija podjelom poduzeća na tehno-ekonomske cjeline ................................... 20 1.2.3.2. Promjena vlasničke strukture kapitala po osnovu zajedničkog ulaganja .................... 20 1.2.3.3. Neposredna pogodba ................................................................................................... 21 1.2.4. Kupac kapitala ili imovine ....................................................................................................... 21 1.2.5. Ugovor o prodaji kapitala ........................................................................................................ 21 1.2.6. Raskid ugovora ........................................................................................................................ 22 1.2.7. Pravni okvir reguliranja problema dugova poduzeća koja se privatiziraju ............................. 22 1.2.8. Iskustva drugih: Akcijski fond u privatizaciji .......................................................................... 23 1.2.9. Pravni okvir za restrukturiranje i privatizaciju javnih poduzeća u FBiH ................................ 24 1.2.10. Standardi i smjernice korporativnog upravljanja ................................................................... 27 1.2.11. Promjena strategije privatizacije državnog kapitala – strateški investitori nakon masovne privatizacije ................................................................................................. 28 1.2.12. Tačke diferenciranja modela privatizacije – primjer susjednih zemalja i FBiH ................... 30 1.2.13. Ponuda dionica putem burze .................................................................................................. 31 1.2.14. Razvijenost i karakteristike tržišta kapitala u FBiH .............................................................. 32 1.3. Ostvareni rezultati privatizacije u FBiH do kraja 2007. godine ........................................................ 34 1.3.1. Privatizirani državni kapital i njegova struktura ...................................................................... 35 1.3.2. Mala privatizacija ..................................................................................................................... 36 1.3.3. Efekti prodaje putem tendera ................................................................................................... 36 1.3.4. Efekti masovne privatizacije .................................................................................................... 38 1.3.5. Kontrola provedene privatizacije ............................................................................................. 42 1.3.5.1. Ostvareni rezultati u operativnoj kontroli privatizacijskih ugovora ............................ 42 1.3.5.2. Osnovni uzroci raskida ugovora o privatizaciji ........................................................... 45 1.3.5.3. Nedostaci postojećeg sistema kontrole privatizacije ................................................... 47 1.4. Zaključak ............................................................................................................................................ 49 II TRŽIŠTA PRIVATIZACIJSKIH PROJEKATA, PROFIL I STRUKTURA INVESTITORA U PRIVATIZACIJI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE .............. 51 2.1. Formiranje ponude i tražnje na tržištu privatizacijskog kapitala ...................................................... 51 2.1.1. Tržište ponuđača u privatizaciji ............................................................................................... 55 2.1.2. Tržište kupaca u privatizaciji ................................................................................................... 57 2.1.3. Zaključak .................................................................................................................................. 59 2.2. Profil investitora u privatizaciji ......................................................................................................... 60 2.2.1. Motivi za investiranje u privatizaciji ....................................................................................... 61

III

2.2.2. Konkurentska snaga investitora ............................................................................................... 64 2.2.3. Privatizacijski portfolio u FBiH .............................................................................................. 68 2.2.4. Percepcija poslovne okoline od strane investitora .................................................................. 72 2.2.5. Koji su faktori uticali na uspjeh privatizacije .......................................................................... 77 2.3. Rezultati evaluacije determinanti uspješnosti privatizacije ............................................................... 80 2.4. Zaključak ............................................................................................................................................ 86 III UZROCI NISKOG INTERESA INVESTITORA ZA UČEŠĆE U PRIVATIZACIJI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE ............................................................................... 88 3.1. Uzroci vezani za makroekonomske utjecaje u BiH i FBiH ................................................................ 90 3.1.1. Privatizacija i tranzicija u BiH .................................................................................................. 90 3.1.2. Konkurentnost BiH i njeno mjesto u odnosu na zemlje grupacije CEFTA .............................. 94 3.1.2.1. Konkurentnost prema izvještajima Svjetskog ekonomskog foruma ............................ 94 3.1.2.2. Doing business i mjesto BiH u odnosu na zemlje CEFTA grupacije .......................... 95 3.1.3. Ekonomski rast u BiH i zemljama okruženja ............................................................................ 96 3.1.4. Struktura ekonomskog outputa Bosne i Hercegovine i njeno uspoređenje sa zemljama okruženja ................................................................................................................................... 100 3.1.5. Makroekonomski izazovi za Bosnu i Hercegovinu i komparacija sa zemljama okruženja ...... 101 3.1.5.1. Javna potrošnja ............................................................................................................. 101 3.1.5.2. Deficit tekućeg računa .................................................................................................. 103 3.1.5.3. Zaposlenost ................................................................................................................... 104 3.1.6. Posebni utjecaji iz makroekonomske okoline na nizak interes investitora za privatizaciju iz makroekonomskog okruženja ................................................................................................ 105 3.1.6.1. Izostanak sistemskog pristupa privatizaciji .................................................................. 105 3.1.6.2. Izostanak političke predanosti provođenju reformi i privatizacije ............................... 107 3.1.6.3. Visok politički rizik u uvjetima ograničenog ekonomskog rasta ................................. 107 3.1.6.4. Izgubljen kredibilitet u području privatizacije .............................................................. 108 3.2. Uzroci vezani za utjecaje iz poslovne okoline ..................................................................................... 109 3.2.1. Uzroci vezani za uvjete faktora .................................................................................................. 109 3.2.2. Uzroci vezani za uvjete tržišta ................................................................................................... 111 3.2.3. Uzroci vezani za prateće i industrije za podršku ....................................................................... 111 3.2.4. Uzroci vezani za kontekst konkurencije .................................................................................... 112 3.3. Uzroci vezani za regulaciju i institucionalnu nadležnost agencija i vlada i općina ............................. 112 3.4. Uzroci vezani za provedbu privatizacije .............................................................................................. 115 3.4.1. Priprema firmi za privatizaciju ................................................................................................... 115 3.4.2. Uzroci vezani za provedbu privatizacije .................................................................................... 116 3.4.3. Utjecaji iz područja primjene privatizacijskih ugovora ............................................................. 118 3.5. Zaključak ............................................................................................................................................. 118 IV CILJEVI PRIVATIZACIJE .............................................................................................................. 119 4.1. Novi situacijski kontekst u oblasti privatizacije u FBiH ...................................................................... 119 4.2. Ciljevi i metodi privatizacije ................................................................................................................ 121 4.3. Ciljevi privatizacije: push vs pull pristup privlačenja investicija ....................................................... 123 4.4. Politički aspekti ciljeva privatizacije ................................................................................................... 125 4.5. Zaključak ............................................................................................................................................. 129 V PRIJEDLOG MJERA ZA POBOLJŠANJE UKUPNOG AMBIJENTA ZA ULAGANJE KROZ PROCES PRIVATIZACIJE U FBiH ........................................................... 131 5.1. Zaključak .............................................................................................................................................. 150 VI ZAKLJUČNA RAZMATRANJA ........................................................................................................ 151 LITERATURA .......................................................................................................................................... 154

IV

SKRAĆENICE APF Agencija za privatizaciju F BiH ANUBiH Akademija nauka i umjetnosti BPK Bosansko-podrinjski kantona BiH Bosna i Hercegovina BCI BCI (Indeks poslovne konkurentnosti – Business Competitiveness Index), BTO Built-Operate-Transfer – Izgradi, koristi i prenesi CEE Zemlje Centralne i Istočne Evrope CEFTA Sporazum o slobodnoj trgovini zemalja Centralne Evrope EBRD European Bank for Reconstrucziona and Development – Evropska banka za obnovu i razvoj ESOP Employees Stock Ownership Program–Program dioničarskog vlasništva uposlenih EU Evropska Unija F BiH Federacija Bosne i Hercegovine FDI Foreign direct investments -Strane direktne investicije) FIPA Agencija za promociju stranih direktnih investicija u BiH GCI Indeks globalne konkurentnosti – Global Competitiveness Index GDP Gross Domestic Product - Bruto domaći proizvod HNK Hercegovačko-neretvanski kanton IAGP International advisory group for privatization- Međunarodna savjetodavna grupa za privatizaciju IF Investicioni fond IMF Međunarodni monetarni fond JPD Javni poziv za upis dionica KM Konvestibilna marka MBO Management Buy Out – Privatizacija od strane menadžera MEBO Management Employees Buy Out-Privatizacija od strane uposlenih i menadžera MVTEO Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa sa inozemstvom BiH NIR Naučno-istraživački rad OECD Organisation for Economic Cooperation and Development - Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj PIF Privatizacijski investicioni fond PK Posavski kanton PK FBiH Privredna komora F BiH PPP Public-private-partnership - Partnerstvo javnog i privatnog sektora) PRSP Srednjoročna razvojna strategija BiH PTAC Kredit Svjetske banke za tehničku pomoć u privatizaciji R BiH Republika Bosna i Hercegovina RS Republika Srpska R&D Istraživanje i razvoj – Research and Development

V

SAP Sporazum o asocijaciji i stabilizaciji BiH sa EU SBK Srenjebosanski kanton SK Sarajevski kanton SR BiH Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina SFRJ Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija TK Tuzlanski kanton TNC Transnacionalne korporacije USAID United States Agency for International Decelopment – Agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Država USK Unsko-sanski kanton VTK BiH Vanjskotrgovinska komora BiH WTO Svjetska trgovinska organizacija ZDK Zeničko-dobojski kanton ZHK Zapadno-hercegovački kanton ZPD Zakon o privrednim društvima F BiH

VI

SPISAK TABELA Tabela 1. Efekti tenderskih prodaja (firme u maloj i tender u velikoj privatizaciji) ............ 37 Tabela 2. Pregled ostvarene privatizacije 1999-2007 .......................................................... 39 Tabela 3. Lista tipičnih poduzeća većinski privatiziranih u masovnoj privatizaciji ............ 40 Tabela 4. Ugovorene obaveze i izvršenje prema kontroliranim ugovorima......................... 43 Tabela 5. Pregled raskinutih ugovora po agencijama za privatizaciju u FBiH..................... 44 Tabela 6. Pregled pokrenutih postupaka za raskid ugovora.................................................. 44 Tabela 7. Konkurentska snaga kompanija prema kvalitetu poslovnih operacija i strategija 65 Tabela 8. Evaluacija determinanti uspješnosti privatizacije na uzorku od 20 uspješnih kompanija u FBiH ................................................................................................ 81 Tabela 9. Osnovni indikatori tranzicije za zemlje CEFTA i izabrane zemlje (stanje 2007. godine) ............................................................................................ 91 Tabela 10. Progres u tranziciji infrastrukture u CEFTA i drugim izabranim zemljama (stanje 2007. godine) .......................................................................................... 93 Tabela 11. Realni GDP zemalja CEFTA 1999-2006. sa procjenom 2007-2008. ............... 97 Tabela 12. Stope rasta realnog GDP 1999-2006. i procjena 2007-2008. za CEFTA i ostale uporedne grupacije (u % godišnjeg rasta) ............................................... 98 Tabela 13. GDP pc u zemljama CEFTA i EU .................................................................... 99 Tabela 14. Pokazatelji razine GDP pc 2007. u odnosu na 1989. godinu ............................. 99 Tabela 15. Struktura outputa u zemljama CEFTA i nekim zemljama u tranziciji 1990-2005........................................................................................................... 100 Tabela 16. Stope rasta bruto proizvoda u industriji 2000-2006............................................ 101 Tabela 17. Udio javne potrošnje i bilansa javne potrošnje u GDP zemalja CEFTA ........... 102 Tabela 18. Deficit tekućeg računa zemalja CEFTA (u % GDP) ......................................... 103 Tabela 19. Stope nezaposlenosti u zemljama nove CEFTA (% radne snage, kraj godine) . 104

VII

SPISAK SLIKA Slika 1. Prikaz faza istraživanja projekta ............................................................................ 9 Slika 2. Privatizacija u kontekstu politika tranzicije prema Vašingtonskom konsensusu ... 14 Slika 3. Struktura privatiziranog kapitala prema metodama privatizacije .......................... 35 Slika 4. Funkcije ponude i tražnje na privatizacijskom tržištu ........................................... 53 Slika 5. Grafički prikaz ponude i tražnje u uvjetima dominacije ponuđača na privatizacijskom tržištu .......................................................................................... 55 Slika 6. Grafički prikaz ponude i tražnje na privatizacijskom tržištu sa dominacijom kupaca tržištu ......................................................................................................... 58 Slika 7. Faktori koji određuju profil investitora u privatizaciji u FBiH .............................. 60 Slika 8. Motivi strateških investitora za učešće u projektima privatizacije ........................ 62 Slika 9. Motivi i osnovne ekonomske determinante investiranja u privatizaciji u FBiH .... 63 Slika 10. Privatizacijski portfolio i njegova obilježja .......................................................... 69 Slika 11. Struktura i veze poslovne okoline (dijamant konkurentskih prednosti) FBiH ..... 73 Slika 12. Matrica kompatibilnosti oblika privatizacije i profila investitora u FBiH ........... 74 Slika 13. Ocjena poslovne okoline BiH i njenih elemenata 2005-2007. godine ................. 75 Slika 14. Konkurentske prednosti investitora i kritične varijable konkurentnosti .............. 76 Slika 15. Matrica atraktivnosti poduzeća / privatizacijskih projekata i konkurentnosti investitora.............................................................................................................. 77 Slika 16. Rang pojedinih determinanti uspješnosti privatizacije u FBiH ........................... 83 Slika 17. Prikaz rangiranja determinanti uspješnosti privatizacije po grupama kompanija ............................................................................................................. 85 Slika 18. Faktori i međuveza razina utjecaja na interes investitora u privatizaciji FBiH..... 89 Slika 19. Odnos tranzicije i privatizacije u Bosni i Hercegovini ......................................... 90 Slika 20. Rang zemalja CEFTA u GCI – Globalnom indeksu konkurentnosti .................... 94 Slika 21. Rang zemalja CEFTA u indeksu poslovne konkurentnosti 2007-2008................. 95 Slika 22. Rang zemalja CEFTA prema Doing Business....................................................... 96 Slika 23. Stope rasta određenih ekonomskih grupacija u periodu 1999-2008. (prognoze za 2007. i 2008.)..................................................................................................... 97 Slika 24. Faze i sadržaj aktivnosti na privatizaciji u FBiH .................................................. 120 Slika 25. Mogući ciljevi privatizacije u FBiH...................................................................... 122 Slika 26. Struktura i međusobne veze javnog i privatnog kapitala u ekonomiji FBiH........ 124 Slika 27. Relacije u vezi sa privatizacijom i validnost za FBiH.......................................... 128 Slika 28. Model unapređenja ambijenta i interesa investitora u privatizaciji...................... 131 Slika 29. Uzroci niskog interesa investitora i mjere za njegovo unapređenje u Kompanijama iz Politike privatizacije u FBiH ................................................... 149 Slika 30. Obilježja šireg u odnosu na uži pristup privatizaciji ............................................ 152

VIII

SAŽETAK

Projektni zadatak za izradu ove studije sačinjen od strane Agencije za privatizaciju Federacije BiH, definirao je kao predmet studije utvrđivanje razloga niskog interesa investitora u procesu privatizacije. Iz te analize treba da proizađu mjere za unapređenje poslovnog ambijenta privatizacije koje bi omogućile da se poveća interes investitora za učešće u privatizaciji u Federaciji BiH. Detaljnije je projektni zadatak definirao istraživanje utjecaja strukture ponuđenih poduzeća za privatizaciju, utjecaje pojedinih metoda privatizacije na interes investitora i samu strukturu investitora koji se pojavljuju u privatizaciji u F BiH. U pristupu istraživanju usvojena je metodologija po kojoj su sekundarni podaci o privatizaciji pribavljani iz zvaničnih izvora Vlade F BiH, Agencije za privatizaciju u F BiH, statističkih publikacija i izvora domaće i strane literature i javnih medija. Primarni izvori podataka realizirani su kroz intervjue sa 25 osoba iz kruga investitora u privatizaciji, predstavnika FIPE, naučnih krugova, medija, zvaničnika APF i kantonalnih agencija, zvaničnika Ministarstva energetike, rudarstva i industrije F BiH, zvaničnika Privredne komore F BiH, predstavnicima firmi koje se spremaju za privatizaciju i drugih. Kao vremensko ograničenje u istraživanju definira se 2010 godina, kao godina do koje traje mandat aktualnih vlada. Struktura studije komponirana je na slijedeći način. U prvom poglavlju istražuju se odnos privatizacije i tranzicije, pravni okvir privatizacije i ostvareni rezultati u privatizaciji. U drugom poglavlju razmatra se problem strukture tržišta privatizacijskih projekata u F BiH i profil investitora koji se pojavljuju na tom tržištu. Profil investitora se određuje motivima za investiranje, konkurentskom snagom investitora, privatizacijskim portofoliom u F BiH i percepcijom poslovne okoline u F BiH. U trećem poglavlju se istražuju uzroci niskog interesa investitora u privatizaciji u F BiH. Ti uzroci su podijeljeni u četiri grupe koje odražavaju hijerarhiju odnosa na relaciji makroekonomsko okruženje – poslovna okolina – okvir za regulaciju i djelovanje institucija – provedba privatizacije, tj mikroekonomska razina na kojoj se susreću ponuda i tražnja privatizacijskih projekata. U četvrtom poglavlju se istražuju ciljevi privatizacije koji bi trebalo da pokreću definiranje politika, strategija i operativnih planova privatizacije u F BiH do 2010. godine. U petom završnom poglavlju daje se prijedlog mjera za poboljšanje ambijenta za ulaganje sa ciljem unapređenje interesa investitora za privatizaciju u F BiH. Privatizacija je jedan od najznačajnijih i najdubljih tranzicijskih ekonomsko-političkih promjena, koja ima izravne refleksije na uspostavljanje novih temelja tržišne ekonomije kroz privatno vlasništvo koje omogućava veću tržišnu efikasnost poduzeća. Privatizacija zahtjeva liberalizaciju ekonomskog ambijenta, uspostavljanje novog financijskog sistema i efikasne tržišne i vladine institucije. Rezultati privatizacije je u F BiH u devet godina njenog provođenja u periodu 1999-2007. godine su veoma ograničeni. Privatizirano je svega 53,2% predviđenog kapitala, od čega je samo 9,0% plaćeno gotovinom, a ostalo certifikatima države po zakonom definiranim osnovama. Od 746 firmi u F BiH privatizirano je putem tenderskih prodaja, tj. privlačenjem strateških investitora svega 335 firmi ili 44,9% ukupnog broja firmi predviđenih za

1

privatizaciju. Privučeno je svega 56 stranih direktnih investitora sa ukupnim kapitalom od 650,7 mil. KM ili svega 21,7% od ukupno registriranih stranih direktnih investicija u F BiH.1 Ako se tome doda još 5 ugovora o dokapitalizaciji u kojima su učestvovale strane firme, ukupan obim stranih ulaganja povećava se na iznos od 1,233,6 mil. KM, što čini respektabilnih 41,12% ukupnih stranih ulaganja.2 Kroz tenderske ugovore osigurana je uposlenost 55.767 radnika, što čini oko 13,9% zaposlenih u F BiH koncem 2007. godine, odnosno 24,5% zaposlenih u privatnom sektoru F BiH. Ukupni rezultati ukazuju da proces upravljanja i izvođenja privatizacije nije bio vođen jasnim ciljevima. Najveći dio državnog kapitala privatiziran je javnim upisom dionica, što se u teoriji i praksi privatizacije smatra samo međufazom u promjeni vlasništva, jer privatizacija nije okončana dok god vlasništvo ne pređe u ruke strateških investitora kao konačnih vlasnika. Zbog svih iznesenih razloga sa pravom se postavlja pitanje – koji su razlozi niskog interesa investitora za privatizacijom u F BiH. Obavljenom privatizacijom u F BiH okončana je prva faza masovne privatizacije i u toku je druga faza privatizacije komercijalnih kompanija koje djeluju u konkurentskom okruženju liberalizirane privrede. Druga faza se odvija u velikim teškoćama i svojim dugim odvijanjem čini upitnim moguće doprinose ekonomskom rastu F BiH. No, i pored tih zastoja snažno se osjeća potreba za otpočinjanjem treće faze privatizacije nekada monopoliziranih oblasti elektroenergetike, telekomunikacija, sektora voda, cestogradnje, komunalne privrede, veterinarskih stanica, industrije prirodnog plina, istraživanja nafte i plina i drugih. Privatizacija tih poduzeća podrazumijeva različite forme ulaska privatnog kapitala u većinsko ili manjinsko vlasništvo kompanija iz ovih sektora, kao i privlačenje privatnog kapitala u realizaciju razvojnih projekata utemeljenih na partnerstvu javnog i privatnog kapitala. U kontekstu privatizacije mora se definirati pojam, funkcije i struktura tržišta privatizacijskih projekata. To tržište je imperfektno tržište, sa jedinstvenim i diferenciranim statusom ponuđača i kupaca i sa veoma izraženom asimetrijom tržišnih informacija. To je također veoma visoko regulirano tržište sa obimnom regulativom i postojanjem niza regulatornih i kontrolnih institucija, prije svega agencija za privatizaciju, vlada i sudova. Sve to ograničava slobodu poduzetništva na ovom tržištu, otežava primjenu konkurencije i slobodu tržišnog izbora sa najboljim kombinacijama za prodavce i kupce. Visok intenzitet regulacije se poduzima zbog potencijalno visokih negativnih efekata tržišnih promašaja (market failures). Međutim, sama regulacija izlaže proces privatizacije rizicima netržišnih promašaja (non market failures, governmental failures). Zbog toga se i zamagljuje objektivna predstava o efikasnosti privatizacije, a pokazatelji o ostvarenim efektima ne mogu se porediti sa objektivno mogućim tržišnim prilikama i mogućnostima.

1 Procjena na osnovu Pregleda stranih direktnih ulaganja u BiH – entitet Federacija BiH, MVTEO, Sarajevo, septembar 2007., u kojoj je iznesen podatak od 2.578.774 KM ulaganja sa 30.6.2007. godine. Na tu cifru dodali smo procjenjeni priliv do kraja godine od od 421 mil. KM pa je ukupan procjenjeni obim ulaganja krajem 2007. godine 3,o mld. KM. 2 Dokapitalizacija državnih poduzeća se nigdje u agencijama za privatizaciju ne vodi u njihovim poslovnim informacionim sistemima. Prema našim istraživanjima dokapitalizacijom je investiran strani kapital u Natron Maglaj od Kastamone Integra Turska iznos od 112 mil, KM, Mittal Arcelor u BH Steel Zenica 375 mil. KM, Global Ispaat u KHK Lukavac 31,1 mil. KM, MOL i INA u Energopetrol Sarajevo 46 mil. KM, TLM Šibenik u Aluminij Mostar 18,8 mil. KM, ukupno oko 583 mil. KM.

2

Krive ponude i tražnja za privatizacijskim projektima predstavljaju korisno sredstvo za simulaciju i profiliranje tržišta privatizacijskih projekata. Budući da je to tržište heterogeno, razumno je pristupiti mu primjenom strategije segmentacije, putem koje se mogu izdvojiti tri osnovna tržišna segmenta. Prvi je segment na kome dominiraju prodavci, a radi se o atraktivnim privatizacijskim projektima, na kojima je kriva ponude fiksirana sa ciljem maksimiziranjem prodajne cijene kapitala. Sa takvom krivom ponude suočavaju se različite krive tražnje koje u konačnom definiraju točke presjeka sa krivom ponude i tako definiraju razinu cijene i obim investicija. Drugi tržišni segment obuhvata projekte niske atraktivnosti, na kome su krive tražnje definirane od strane svakog ponuđača, a kriva ponude treba da se prilagodi očekivanim profilima tražnje. U njihovom presjeku definiraju se cijene, kao manje važna varijabla, i obim investicija potreban da se ostvari potrebno restrukturiranje kompanija koje su predmet privatizacije. Treći segment su kompanije za kojima postoji tražnja, ali ih na odgovarajući način, kroz politiku prethodnog defanzivnog restrukturiranja i odgovarajući marketing koncept treba pripremiti za privatizaciju. Njihove funkcije tražnje i ponude podrazumijevaju višu razinu konkurencije, iako se opet radi o diferenciranim heterogenim tržišnim produktima, kod kojih su jednako važne cijene i obim investicija potrebnih za restrukturiranje tih kompanija, koje se inače može izvoditi u mnogo povoljnijim uvjetima u odnosu na stanje drugog segmenta . Imajući u vidu opće karakteristike tržišta privatizacijskih projekata treba istaći da su rizici promašaja na ovom tržištu jednako, pa čak i više vjerojatni od rizika vezanih za druga tržišta - roba, kapitala, rada ili drugih elemenata. Naime, transakcije na privatizacijskom tržištu odvijaju se u okviru poduzetničkog koncepta i motiviranosti za profitom koja pokreće investitore. Te aktivnosti teku u uvjetima nesigurnosti koje vode tržišnim, odnosno komercijalnim i političkim rizicima i zato mogu dovesti u pitanje ostvarenje ugovorenih obaveza u privatizacijskim transakcijama. Dodatno, treba istaći da su privatizacijske transakcije mnogo složenije od transakcija na slobodnom tržištu, jer se odvijaju uz mnoge regulirane faktore (obim investicija, obim zaposlenosti, prelazni period od minimalno 3 godine ograničenog raspolaganja i upravljanja kupljenim kapitalom, neizvršavanje ugovornih obaveza od strane kupca, nečisti imovinsko-pravni odnosi i slično). Ovo treba istaći zbog činjenice da se privatizacijskim promašajima u općoj i stručnoj javnosti prilazi neselektivno, tj. ne razdvajaju se tržišni rizici kojima su izloženi i vrlo odgovorni investitori, s jedne strane, i zloupotrebe, špekulacije ili kriminale sa kojima se prilazi privatizacijskim poslovima od strane špekulativno motiviranih investitora, s druge strane. U F BiH profil investitora određen je motivima investitora za sudjelovanje u privatizaciji, konkurentskom snagom investitora u provođenju strateškog restrukturiranja privatizirane kompanije, privatizacijskim portofoliom i percepcijom poslovne okoline u domenu privatizacijskih projekata, posebno politikama, regulacijom i praksom privatizacije. Ciljanje kvalitetnih strateških investitora i pripremanje kompanija za unapređenje njihove atraktivnosti kod investitora su dvije osnovne dimenzije strateškog djelovanja na promociji privatizacije u F BiH u narednom periodu. Ključni cilj politike privatizacije u operativnoj izvedbi je privlačenje strateških investitora za ulaganje u privatizacijske projekte. Pojam strateških investitora se vezuje za njihove sposobnosti da ostvare strateško prestrukturiranje kompanija čiji kapital kupuju, odnosno da ostvare značajne investicije u investicione projekte kojima se ne ulazi u

3

vlasničku strukturu kompanija, kao što su to projekti utemeljeni na partnerstvu javnog i privatnog kapitala (u elektroenergetici, cestogradnji, vodama, turizmu, komunalnoj privredi i slično). Strateški investitori su jednako važni kod primarne, kao i kod sekundarne privatizacije kojom od sitnih dioničara i investicionih fondova preuzimaju vlasništvo koje oni ne mogu efektivno da koriste. Strateški investitori imaju posebno obilježje u tome da su sposobni da pokrenu restrukturiranje kompanija ili da sudjeluju u realizaciji novih razvojnih projekata na osnovama javnog i privatnog partnerstva. Restrukturiranje kompanija može se promatrati kao defanzivno i strateško. Defanzivno restrukturiranje se odnosi na zadržavanje iste strateške pozicije kompanije u odnosu na tržište i tehnologije. Ono podrazumijeva snižavanje troškova, oslobađanje dijela dugova kompanije, pokušaje rasta prodaja i organizaciono restrukturiranje. Defanzivno restrukturiranje može se poduzimati i u kao pred privatizacijsko, ali sa veoma ograničenim rokom provođenja. Strateško restrukturiranje se poduzima za postizanje konkurentnosti kompanije, koja podrazumijeva ulaganje u novi fizički i intelektualni kapital (hard and soft capital). U ovom slučaju privatizirana kompanija mijenja proizvodnu funkciju. Počinje sa ulaganjima u istraživanje i razvoj, ulaganjima u razvoj tržišta, sa orijentacijom na internacionaliziranje prodaja i razvoj strateškog partnerstva, na razvijanje marketing sposobnosti i usvajanje novih strategija proizvodnje i financiranja, te ulaganja u razvoj ljudskih resursa. S druge strane, počinju ulaganja u fiksni kapital – opremu i nove tehnologije koji će davati mogućnosti osvajanje nove ili konkurentnije proizvodnje postojećih proizvoda. Razvoj se djelomično financira iz vlastitih sredstava, koja su nedovoljna, a djelomično iz bankarskih kredita, jer je emisija novih dionica zbog nerazvijenosti tržišta kapitala upitna. Zato se sav teret strateškog restrukturiranja prenosi na strateškog investitora, a to je kompanija koja je konkurentna u određenoj vrsti biznisa kome pripada, ili prema kome bi mogla da se usmjeri nova strategija privatizirane kompanije. Značaj strateških investitora se u narednim etapama privatizacije u F BiH još više ističe zbog liberalizacije u javnoj komunalnoj privredi i infrastrukturi koje imaju velike potrebe za investicijama i privlačenjem privatnog kapitala za njihovu realizaciju. Zato je osnova svake uspješne strategije privatizacije stvaranje atraktivnog poslovnog ambijenta za privlačenje kvalitetnih strateških investitora, posebno regionalnih i globalnih kompanija, koje, osim kapitala , donose znanje, tehnologije i upravljačke sposobnosti i integriraju lokalne kompanije u globalno tržište. Navedeni značaj strateških investitora ukazuje na potrebu da se kao ciljni investitori definiraju strani investitori u svim slučajevima kada se radi o velikim kompanijama i potrebi značajnog restrukturiranja kompanija koje su predmet privatizacije.

Uzroci niskog interesa investitora u privatizaciji najvećim dijelom potiču iz neatraktivnosti privatizacijskih projekata. Projekti sa lošom tržišnom pozicijom, zastarjelom tehnologijom, visokim dugovima i viškom radnika izazivaju odbojnost investitora, pogotovo ako se kod njih ne može računati na izvjesne elemente defanzivnog restrukturiranja u aranžmanu vlade ili na beneficije za podizanje operativne efikasnosti (niže cijene struje i slično). Analiza determinanti i faktora uspješnosti privatizacije u F BiH pokazuje da djeluje pet ključnih determinanti, u okviru kojih se nalazi određeni broj faktora. Te determinante su: 1) determinanta lokacije koje podrazumijeva ekonomsko-političko-socijalnu sredinu BiH, F BiH,

4

kantona i lokalnih zajednica, 2) Determinanta biznisa / industrije u kojoj se nalazi firma predmet privatizacije, koja iskazuje specifične uvjete za perspektive poslovanja firme koja je predmet privatizacije, 3) determinanta performansi firme koja se privatizira i koja je u mikroekonomskom smislu investicioni projekt za kupca državnog kapitala, za koji on traži određene tržišne parametre kroz stopu povrata kapitala, rast vrijednosti kapitala i slično, 4) determinanta postupka privatizacije, koja bitno utiče na interes investitora, a u velikoj mjeri se vodi na pitanje da li prodavati firmu, njene dijelove ili dozvoliti partnerstvo u formi joint ventures poduzeća i 5) determinanta performansi investitora, koja odlučujuće utiče na efikasnost privatizacije. Evaluacija determinanti i faktora koji je čine pokazala je da dominira utjecaj performansi investitora na uspješnost privatizacije u F BiH, bez obzira o kakvoj vrsti privatizacijskog poduhvata se radi. Pod investitorom se podrazumijeva i domaća i strana kompanija ili fizičko lice sposobno da realizira investicioni projekt privatizacije pod minimalno zadatim uvjetima prodavatelja c državnog kapitala. Ovo saznanje je veoma značajno, jer je tijekom provođenja privatizacije bilo lutanja u forsiranju određenih kriterija privatizacije, u nastojanju da se što prije proda državni kapital. Međutim, očigledno je da za dalji tijek privatizacije u kome se nude uglavnom nekvalitetna poduzeća osnovna strategija mora biti privatizacija vođena kvalitetnim investitorima (Investor-driven privatisation). U tome smislu dominantno treba forsirati međunarodne kompanije, koje imaju razvijene globalne ili regionalne poslovne mreže, koje osiguravaju domaćim kompanijama kvalitetno restrukturiranje i uključivanje na međunarodno tržište.

Drugi po svom utjecaju je pravni okvir privatizacije i kapacitet agencija za provođenje privatizacije. Taj okvir mora biti što više harmoniziran sa okuženjem jer privatizacija nije autohtoni, nego globalni proces. Nepovoljniji regulatorni ambijent za investitore u F BiH znači manje šanse za privlačenje investitora. Po svom utjecaju na interes za privatizaciju poslovna okolina ima specifično granski određene karakteristike i u F BiH se ističu sektori u kojima poslovna okolina ima izuzetno stimulativne utjecaje na biznis, kao što su metalna industrija, industrija prerade drveta, elektroenergetika, turizam i druge oblasti. Makroekonomska okolina emitira utjecaje koji su opći za čitavu ekonomiju i prvenstveno podrazumijevaju makroekonomsku stabilnost, dinamičan ekonomski rast i razvijenost institucija. Svi navedeni utjecaji mogu se podijeliti na utjecaje koji stvaraju uvjete za ostvarenje konkurentskih prednosti koje potiču iz lokacije biznisa (makroekonomska i poslovna okolina) i konkurentskih prednosti koje potiču iz kvaliteta kompanije koja se nudi u privatizaciji (obilježja kompanije i regulatorni okvir privatizacije). Jedan od ključnih nalaza ove studije je da je interes investitora za privatizaciju, i to prije svega kvalitetnih, strateških investitora, nizak zbog dvije osnovne grupe razloga. Prva je regulatorni i ambijent politika privatizacije, koji onemogućava određene grupe investitora da sudjeluju u privatizaciji3. Druga se odnosi na neadekvatnu ponudu poduzeća za privatizaciju i neadekvatne

3 Misli se na slijedeća ograničenja: a) onemogućavanje stranim kompanijama u državnom vlasništvu da sudjeluju u privatizaciji u F BiH. prema diskriminirajućem članu 12 Zakona o privatizaciji, b) nemogućnost da kvalitetni strateški investitori sudjeluju u privatizaciji kvalitetnih kompanija, zbog neodmjereno visokog procenta ponude državnog kapitala ponuđenog u masovnoj privatizaciji za certifikate, umjesto da bude ponuđen strateškim

5

metode privatizacije, sa fokusom na neatraktivna, problematična poduzeća, koja bi prije trebalo da idu u stečaj, nego u privatizaciju, dok je ponuda atraktivnih poduzeća reducirana, a čak i kada se privatizacijske procedure pokrenu, bivaju obustavljene iz neargumentiranih razloga.4 Zato je potrebno uvjetno govoriti o niskom interesu investitora u privatizaciji. Naime, prije se može govoriti o tome da su investitori odbijani da iskažu svoj istinski interes za privatizaciju zbog opisanih blokada.

Drugim riječima, postavljena hipoteza se potvrđuje i zaista postoji nizak interes investitora za učešće u privatizaciji u slučajevima ponude loših, tj. za investitore neatraktivnih kompanija. Na takvoj ponudi poduzeća niti u jednoj zemlji u tranziciji nije bilo velikog interesa za privatizacijom, pa BiH, odnosno Federacija BiH nije nikakav izuzetak. Za narednu etapu privatizacije ciljevi privatizacije moraju podržati orijentaciju sa kvantitativnih na kvalitativne ciljeve, sa prodaja državnog kapitala na partnerstvo sa privatnim kapitalom, sa pojedinačnog djelovanja na strateško upravljanje privatizacijom, sa kupcima vođenu privatizaciju na ciljevima vođenu privatizaciju u kojoj treba osigurati fokus na strateške investitore, u maksimalnoj mjeri ciljajući regionalne i globalne kompanije koje su u stanju da ponude održive programe restrukturiranja privatiziranih kompanija. Ključni preokret treba da se ostvari u dva područja. Prvo, potrebno je poboljšati strukturu ponude poduzeća za privatizaciju, odnosno partnerstvo javnog i privatnog sektora. Drugo, u ponudi neatraktivnih poduzeća treba unaprijediti pred privatizacijske pripreme u smislu defanzivnog restrukturiranja (odgovornost vlada i uprava poduzeća) i izbora adekvatnih metoda privatizacije, te akvizicijskih aktivnosti na promociji i iznalaženju potencijalnih kupaca sa statusom strateških investitora. Definiranje ciljeva privatizacije za reformske vlade mora biti studiozno selektirano u skladu sa njihovim strateškim ciljevima. Pored kvantificiranja ciljeva privatizacije u kvantitativnom smislu obima prodaje državnog kapitala, treba definirati i performanse privatizacije u prihodima od prodaje, obimu investicija, zaposlenosti, dinamici privatizacije i metode privatizacije. Ciljevi privatizacije moraju biti konzistentni sa ukupnim ekonomskim i socijalnim ciljevima razvoja, prije svega osiguranja makroekonomske stabilnosti, podizanja konkurentnosti, strukturalnih promjena, rasta investicija, zaposlenosti i izvoza. Ciljevi privatizacije moraju da uvaže situacijski kontekst privatizacije u kome je prva faza masovne privatizacije okončana sa ograničenim uspjehom, a druga faza privatizacije komercijalnih kompanija odvija se sa velikim teškoćama. To ne smije ograničiti ulazak u treću fazu privatizacije u kojoj treba otpočeti privatizaciju kompanija iz monopoliziranih industrija u

investitorima. Ti procenti su u velikom broju slučajeva vodili većinskom vlasništvu građana i privatizacijskih investicionih fondova. 4 Strateški investitori su skraćeni u prilici da kupuju državni kapital u atraktivnim kompanijama, a nudi im se na prodaju državni kapital u nekvalitetnim kompanijama, koje su zrele za stečaj. Za ovu tvrdnju u našem istraživanju imamo primjere Hidrogradnje dd Sarajevo i Energoinvesta dd Sarajevo, čija se privatizacija obustavlja, a naglasak na privatizaciji daje Fabrici duhana Mostar, Hepoku Mostar, Krivaji dd Zavidovići ili KTK Visoko. Ne može se osporavati potreba da navedene problematične kompanije budu predmetom privatizacije, ali je pravo pitanje zašto se ne nude i prve dvije kvalitetne kompanije, koje bi zbog odlaganja privatizacije mogle čak doći i u značajne teškoće ili im se onemogućava poboljšanje poslovnih performansi putem strateškog restrukturiranja, koje ne mogu izvesti u javnom vlasništvu.

6

kojoj kompanije nisu izložene konkurenciji. Cilj privatizacije u trećoj fazi je podići efikasnost javnih servisa i privući privatni kapital da u aranžmanima partnerstva javnog i privatnog kapitala ulaže u nove razvojne projekte. Privatizacija sadašnjih javnih kompanija će se vršiti u različitim formama, prema specifičnostima industrija i kompanija, od većinske privatizacije u telekomunikacijama, veterinarskim stanicama, komunalnoj privredi i drugim do manjinske privatizacije za ulazak sitnih dioničara i investicionih fondova u elektroenergetiku, vode i druge sektore. Privatizacija ne smije obuhvatiti javna dobra i prirodne resurse. Oni se mogu samo ustupati na korištenje pod određenim uvjetima. Kompleks ciljeva privatizacije potreban je zbog složenih socijalnih i ekonomskih aspekata privatizacije u narednom srednjoročnom periodu. Politički aspekti ciljeva posebno su ozbiljni jer su dosadašnje vlade bile neodgovorne u provođenju politika privatizacije, opstruirajući ih i dokazujući da se ne vode javnim interesima u privatizaciji nego interesima grupa koje predstavljaju, prije svega interesima novo formiranog kapitala i političkih elita, zanemarujući interese radnih slojeva. Navedeni ciljevi trebalo bi da posluže kao polazna osnova za definiraju strategije i politike vlade i njenih institucija u oblasti privatizacije u narednom razdoblju. Za njihovo ostvarenje trebalo bi pripremiti posebne projekte. Mjere za unapređenje interesa investitora za učešće u projektima privatizacije polaze od makroekonomskog ambijenta koji se projicira kao vizija razvoja BiH i F BiH u narednom srednjoročnom razdoblju do 2010. godine. Te mjere su suštinski oslonjene na masivnu liberalizaciju sektora infrastrukture i komunalne privrede i snažnom rastu investicija. To zahtjeva duboke reforme i institucionalno jačanje za eliminaciju makroekonomske nestabilnosti i jačanje političke stabilnosti. U poslovnoj okolini mjere se odnose na stvaranje naprednih uvjeta faktora koje će omogućiti veliku raspoloživost faktora za proizvodnje i usluge sa visokom dodanom vrijednošću, u prvom redu ljudske resurse. Uvjeti tržišta se razvijaju na smjeru evropskih integracija i globalnog otvaranja tržišta. Kontekst konkurencije će se razvijati na osnovi efekata liberalizacije koje će privlačiti privatne investitore u infrastrukturu i komunalnu privredu. Prateće i industrije za podršku će prilivom novih investitora i stvaranjem velikih kompanija imati sve uvjete za klastersko organiziranje u većem broju industrija. Mjere za regulaciju sistema privatizacije predlažu se u veoma radikalnom sadržaju.. Posebno se sugerira jačanje socijalne podrške privatizaciji i uvođenja odgovornosti vlade za upravljanje državnim kapitalom. Predlaže se također čitav niz mjera za efikasnije tenderske procedure i efikasniju provedbu privatizacije u novoj etapi njenog odvijanja. Sugerirane mjere trebalo bi da doprinesu unapređenju makroekonomskog i poslovnog ambijenta od utjecaja na privatizaciju, te poboljšanju zakonskih rješenja privatizacije, koja uključuju i reviziju i sistem kontrole privatizacije, kao i kreiranju programskih dokumenata koji se odnose na politike privatizacije i javnog i privatnog partnerstva na kvalitetno novim osnovama. Te mjere imat će punu opravdanost, ako budu propraćene odgovarajućim operativnim mjerama poboljšanja strukture ponude državnog kapitala za privatizaciju i ponudom projekata za realizaciju na osnovama javnog i privatnog partnerstva, kojima će se privući dodatni privatni kapital, nove tehnologije i upravljačka znanja za intenziviranje investicija, otvaranje novih radnih mjesta i podizanje konkurentnosti ekonomije BiH i F BiH.

7

.UVOD I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA 1. Uvod Projektni zadatak za izradu ove studije sačinjen od strane Agencije za privatizaciju Federacije BiH, definirao je kao predmet studije utvrđivanje razloga niskog interesa investitora u procesu privatizacije. Iz te analize treba da proizađu mjere za unapređenje poslovnog ambijenta privatizacije koje bi omogućile da se poveća interes investitora za učešće u privatizaciji u Federaciji BiH. Detaljnije je projektni zadatak definirao istraživanje utjecaja strukture ponuđenih poduzeća za privatizaciju, utjecaje pojedinih metoda privatizacije na interes investitora i samu strukturu investitora koji se pojavljuju u privatizaciji u F BiH. U pristupu istraživanju usvojena je metodologija po kojoj su sekundarni podaci o privatizaciji pribavljani iz zvaničnih izvora Vlade F BiH, Agencije za privatizaciju u F BiH, statističkih izvora i izvora domaće i strane literature i javnih medija. Primarni izvori podataka realizirani su kroz intervjue sa 25 osoba iz kruga investitora u privatizaciji, predstavnika FIPE, naučnih krugova, medija, zvaničnika APF i kantonalnih agencija, zvaničnika Ministarstva energetike, rudarstva i industrije F BiH, zvaničnika Privredne komore F BiH, predstavnicima firmi koje se spremaju za privatizaciju i drugih. Kao vremensko ograničenje u istraživanju definira se 2013 godina, kao godina do koje bi trebalo da bude projicirana naredna Srednjoročna strategija razvoja BiH. Ova studija se bavi privatizacijom sa sasvim određenim fokusom na interes investitora za učešće u privatizaciji. S obzirom na širinu opće teme privatizacije, svi drugi aspekti privatizacije razmatraju se samo u vezi sa interesom investitora, tj. definiranim predmetom istraživanja. Kvalitetni investitori u privatizaciji su ključ njenog uspjeha. Njihovi motivi investiranja, njihova sposobnost restrukturiranja kompanije i njihova vizija budućeg biznisa na prostoru BiH i F BiH su sa mikroekonomskog aspekta ključna determinanta uspjeha tako složenog makroekonomskog tranzicijskog preokreta kao što je to privatizacija. Kakav profil investitora će biti privučen privatizacijom – to ovisi o makroekonomskoj i poslovnoj okolini u kojoj se privatizacija ostvaruje, ali i o politici i metodama privatizacije i pripremljenosti kompanija i institucija privatizacije za efikasno provođenje tog procesa. Ono što je od sada urađeno pokazuje da nisu privučeni u potrebnoj mjeri kvalitetni investitori. Mnogi od njih niti su platili cijenu za kupovinu kapitala, niti su bili sposobni investitori i kreatori novih radnih mjesta, niti su osigurali restrukturiranje poduzeća, niti unapređenje njihove konkurentnosti. Tome je dosta doprinijela i sama nejasnoća ciljeva privatizacije i loša politika njenog provođenja. Na primjer, preko 50% državnog kapitala za privatizaciju usmjereno je u masovnu privatizaciju, koja se smatra samo prelaznom etapom na putu konačne privatizacije. Struktura studije komponirana je na slijedeći način (vidjeti sliku 1.). U prvom poglavlju istražuju se odnos privatizacije i tranzicije, pravni okvir i ostvareni rezultati u privatizaciji. U drugom poglavlju razmatra se problem strukture tržišta privatizacijskih projekata u F BiH i profil investitora koji se pojavljuju na tom tržištu. Profil investitora se određuje motivima za investiranje, konkurentskom snagom investitora, privatizacijskim portofoliom u F BiH i percepcijom poslovne okoline u F BiH.

8

1. Prikaz i analiza ostvarenih rezultata u privatizaciji u F BiH

2. Definiranje profila, motiva i

strukture investitora u privatizaciji u F

BiH

3. Analiza uzroka niskog interesa

investitora u privatizaciji u F BiH

4. Utvrđivanje ciljeva privatizacije u novoj

etapi privatizacije u F BiH

5. Prijedlog mjera za unapređenje interesa

investitora u privatizaciji u F BiH

6. Zaključna razmatranja

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 1. Prikaz faza istraživanja projekta U trećem poglavlju se istražuju uzroci niskog interesa investitora u privatizaciji u F BiH. Ti uzroci su podijeljeni u četiri grupe koji odražavaju hijerarhiju odnosa na relaciji makroekonomsko okruženje – poslovna okolina – okvir za regulaciju i djelovanje institucija – provedba privatizacije, tj mikroekonomska razina na kojoj se susreću ponuda i tražnja privatizacijskih projekata. U četvrtom poglavlju se istražuju ciljevi privatizacije koji bi trebalo da pokreću definiranje politika, strategija i operativnih planova privatizacije u F BiH do 2010. godine. U petom završnom poglavlju daje se prijedlog mjera za unapređenje interesa investitora za privatizaciju u F BiH opet polazeći od četiri razine elemenata sistema privatizacije. 2. Metodologija istraživanja U okviru metodologije istraživanja razmatraju se ciljevi, hipoteze, osnovna istraživačka pitanja i metode istraživanja. 2.1. Ciljevi istraživanja Osnovni cilj istraživanja, kako je definiran projektnim zadatkom, je definirati razloge nedovoljnog interesa domaćih i stranih investitora u procesu privatizacije u F BiH i predložiti mjere za poboljšanje ukupnog ambijenta za ulaganje kroz proces privatizacije u F BiH. Konciznije cilj istraživanja je dati dijagnozu i predložiti mjere za razvijanje interesa za investiranjem kroz privatizaciju u F BiH.

9

Iz oba pristupa privatizaciji kao prateći ciljevi izdvajaju se:

- definirati razloge nedovoljnog interesa investitora za ulaganja putem privatizacije (što je to „nedovoljan interes“ i na osnovu čega se određuje, koji su razlozi tog stanja)

- definiranje poželjne razine interesa investitora za učešće i investiranje u privatizaciji (što je „poželjni interes“ – je li to interes tražnje za investicionim prilikama koji će apsorbirati svu ponudu poduzeća za privatizaciju u F BiH po ponuđenoj strukturi i uvjetima privatizacije ili je to interes selektiran po određenim grupama poduzeća, odnosno projekata javnog i privatnog partnerstva )

- predložiti mjere za povećanje investicija kroz proces privatizacije, a uz to i mjere za poboljšanje ukupnog ambijenta, ukoliko i koliko je to potrebno

2.2. Hipoteze u istraživanju Razvijamo jednu glavnu i tri pomoćne hipoteze. 2.2.1. Glavna hipoteza Privatizacija je ekonomsko-politički proces koji se odvija na osnovi političkih odluka u danim uvjetima regulacije i tržišnih odnosa u ponudi i tražnji državnog kapitala. Različiti kupci državnog kapitala, tj. investitori imaju različite mogućnosti doprinosa ostvarenju mikroekonomskih (restrukturiranje, profitabilnost i dugoročan rast privatiziranih poduzeća) i makroekonomskih ciljeva privatizacije ( doprinos ekonomskom rastu i razvoju, investicije, zapošljavanje, rast konkurentnosti ekonomije, alimentiranje javnim prihodima). Najveći potencijal efekata privatizacije nude tzv. strateški investitori, a među njima se posebno ističe značaj kvalitetnih međunarodnih kompanija koje, osim kapitala mogu ponuditi i efekte upravljačkog know-how i uključivanja domaćih poduzeća u međunarodne poslovne mreže. Mjere za poboljšanje ukupnog ambijenta za investiranje u privatizaciji trebalo bi primarno usmjeriti na razvijanje interesa strateških investitora, a za velike i važnije privatizacijske i projekte javno-privatnog partnerstva interesa stranih strateških investitora. 2.2.2. Pomoćne hipoteze H1: Interes investitora za privatizacijom se može ocjenjivati tek na osnovi obima i kvaliteta ponude državnog kapitala. Zato se ne može govoriti načelno o niskom interesu investitora u procesu privatizacije, nego taj interes treba vezivati za planiranje odgovarajućeg obima i kvaliteta ponude po načelu što kvalitetnija ponuda državnog kapitala, to veći interes investitora, i obratno. Inicijalni korak u razvijanju interesa investitora treba da učine vlade definiranjem ciljeva privatizacije, građenjem politika privatizacije za ostvarenje tih ciljeva i njihovom efikasnom provedbom kroz izgrađivanje odgovarajućeg regulatornog ambijenta i sposobnih institucija privatizacije i sistema podrške privatizaciji. H2: Interes investitora za privatizacijom može se povećati generiranjem povećane tražnje kroz unapređenje makroekonomskog i poslovnog ambijenta i adekvatnu pripremu poduzeća za privatizaciju, te mjerama regulacije koje odstranjuju diskriminaciju potencijalnih investitora i mjerama direktnog marketinga usmjerenog na ciljna tržišta investitora.

10

H3: Zbog svog širokog ekonomsko-socijalnog utjecaja privatizacije i zaštite digniteta investitora treba ostvariti društveni konsenzus u definiranju ciljeva, politika i metoda privatizacije, te razviti jak regulatorni okvir za privatizaciju i partnerstvo javnog i privatnog kapitala, sa posebnim naglaskom na zaštitu javnih dobara. U tom kontekstu sveobuhvatna revizija provedene privatizacije u F BiH, kao i uspostavljanje okvira za kontinuiranu eksternu kontrolu privatizacije moraju imati važno mjesto u aktivnostima privatizacije. 2.3. Osnovna istraživačka pitanja U istraživanju se suočavamo sa slijedećih sedam istraživačkih pitanja:

a. Kakvi su i u kakvim uvjetima tranzicije i pravnog okruženja rezultati ostvareni u privatizaciji u F BiH do 2007. godine u pogledu obima i strukture privatiziranog državnog kapitala, metoda privatizacije i efekata privatizacije?

Ovim istraživačkim pitanjem pokušava se dati dijagnoza postojećeg stanja u oblasti privatizacije od koga se starta u ocjeni uzroka niskog interesa investitora u oblasti privatizacije. Privatizacija se ostvarivala u uvjetima određenog regulatornog ambijenta i njeni rezultati ukazuju na osnovna dostignuća i promašaje u odnosu na ciljeve privatizacije.

b. Na koji način djeluju tržišni i regulatorni mehanizmi u obavljanju privatizacijskih transakcija i kako te mehanizme iskoristiti za unapređenje interesa investitora?

Interes investitora za učešće u privatizaciji iskazuje se kao efekt određene tražnje za državnim kapitalom. Ta tražnja se vezuje za ponudu državnog kapitala. Ponuda i tražnja državnog kapitala djeluju u uvjetima imperfektnog tržišta na kome postoji asimetričnost informacija tražilaca u odnosu na ponuđače i obratno. U kreiranju ponude i tražnje uključuju se brojni faktori koji se na kraju izražavaju u vrijednosnim transakcijama (cijena, investicije, održavanje uposlenosti). Ponuda kapitala je regulirana, pa je potrebno istražiti faktore koji na to utiču, kako bi se potpunije razumjelo pitanje interesa investitora u privatizaciji u F BiH.

c. Ko su poželjni investitori za proces privatizacije u F BiH i koji su njihovi glavni pokretački motivi da ulažu u okviru procesa privatizacije, koliko su oni divergentni ili konvergentni ciljevima ostalih stakeholdera (vlade, uposleni, javnost). Zašto bi investitori ulagali baš kroz privatizaciju, a ne kroz akvizicije već privatiziranih kompanija ili kroz greenfield investicije ?

Ovo pitanje može se detaljizirati potpitanjima kako se ovi motivi razlikuju za domaće, odnosno strane investitore, kako za strateške, institucionalne ili sitne investitore, kako ih je promatrala vlada kada je definirala svoje politike privatizacije, kako te motive percipiraju različiti stakeholderi. Kada je riječ o stranim investitorima, da li su to regionalne, globalne ili lokalne kompanije i pojedinci, koliko i u čemu su oni superiorniji od domaćih investitora.

11

d. Koji su uzroci niskog interesa investitora u dosadašnjem tijeku privatizacije u F BiH?

Ovo se pitanje treba promatrati sa aspekta: a) uzroka koji se tiču makroekonomskih utjecaja, b) uzroka koji se tiču poslovne okoline, c) uzroka vezanih za regulaciju i institucionalnu nadležnost agencija za privatizaciju i vlada, d) uzroka vezanih za provedbu privatizacije.

e. Kakav je privatizacijski portofolio u F BiH? Od toga kakva je struktura i kvaliteta privatizacijskog portofolia ovisi i definiranje ciljeva privatizacije i mjera za unapređenje interesa investitora u privatizaciji. Privatizacijski portofolio se u odnosu na neprivatizirani državni kapital proširuje u ovoj studiji na kapital koji je privatiziran masovnom privatizacijom i na javni kapital koji služi kao ekonomski temelj za PPP aranžmane.

f. Kojim ciljevima treba usmjeravati buduću privatizaciju u F BiH i kojoj mjeri oni mogu da doprinesu poboljšanju ukupnog ambijenta za ulaganje kroz proces privatizacije i podstaknu interes investitora u privatizaciji?

Adekvatno definirani ciljevi su pouzdan vodič za privatizaciju, a istovremeno osnova za kontrolu i korektivne mjere u privatizaciji. Ciljevi moraju odraziti novi kontekst privatizacije, u kome privatizacija nije samo prodaja državnog kapitala, nego i otvaranje prostora za ulazak privatnog kapitala na bazi javno privatnog partnerstva u realizaciji razvojnih projekata..

g. Koje mjere je potrebno poduzeti za poboljšanje ukupnog ambijenta za ulaganje kroz proces privatizacije i za podizanje interesa investitora u procesu privatizacije u F BiH?

Mjere se fokusiraju na interes investitora, ali uključuju i druge aspekte privatizacije koje utiču na taj interes preko poboljšanja ukupnog ambijenta za ulaganje kroz proces privatizacije u F BiH. 2.4. Metode istraživanja Primijenjeni metodi istraživanja su bili raznovrsni. Oni su temeljili na sekundarnim izvorima agencija za privatizaciju, prvenstveno publikacijama i radnim materijalima Agencije za privatizaciju u F BiH. Među sekundarnim izvorima korištene su studije o privatizaciji i dokumenti koji tretiraju privatizaciju u okviru tranzicije iz domaćih i inozemnih izvora, te dnevna štampa, magazini i Internet stranice koje se bave pitanjima privatizacije. Primarne izvori informacija bili su intervjui obavljeni sa širim krugom od 25 osoba iz reda agencija za privatizaciju (federalna i tri kantonalne), kompanija investitora u toku privatizacije, menadžmenta kompanija koje su prošle privatizaciju i kompanija koje se spremaju za privatizaciju, sindikata, naučnih radnika koji se bave privatizacijom, udruženja građana koja okupljaju sitne dioničare, funkcionari državne administracije i novinari koji se bave pitanjima privatizacije. U intervjuima su dominirala pitanja o ocjeni uzroka niskog interesa investitora za privatizaciju, utjecaja ekonomske politike, (ne)pripremljenosti poduzeća za privatizaciju, uloge

12

radnika i sindikata, ciljeva vlade i percepcija javnosti o privatizaciji, te o mjerama koje bi trebalo poduzeti da se taj interes unaprijedi. Ističemo probleme vezane za raspoloživost podataka na razini države, entiteta i kantona. Naime, mnoge makroekonomske kategorije iskazuju se na razini države, posebno kada je riječ o regionalnim ili globalnim izvorima, kao što su publikacije EBRD koje se odnose na tranziciji ili publikacije Svjetske banke o razvoju, ili publikacije IMF o izgledima svjetske ekonomije. S druge strane, privatizacija u BiH se izvodi na razini entiteta, a u Federaciji BiH i na razini kantona. To je otežavalo statističku usporedivost niza kategorija koje smo istraživali i zato rezultate nekih analiza treba shvatiti uvjetno (na primjer, ocjene o doprinosu privatizacije rastu GDP, zaposlenosti i slično). Predmet istraživanja su oni aspekti interesa investitora u privatizaciji koji se tiču nadležnosti Agencije za privatizaciju u Federaciji BiH, što znači da se isključuje područje privatizacije banaka. Također, u fokusu je regulativa i praksa na razini Federacije, što znači da nije zanemarena ni bogata praksa razvijanja interesa investitora za privatizacijom u kantonima, ali se ona ne može analizirati u svim slučajevima i pojavnim oblicima. U istraživanju se nije mogla izbjeći činjenica da u BiH funkcioniraju dva paralelna ekonomska sistema i to na razini entiteta. Privatizacija je područje ekonomskih politika koje se potpuno regulira i provodi na razini entiteta, pa je i to bio i polazni osnovi u definiranju projektnog zadatka ovog istraživanja. Privatizacija je beskonačna tema i nema ni u društvima zrelih tržišnih ekonomija, ni u tranzicijskim društvima niti jedne teme koja se ne može dovesti u kontekst privatizacije. Zato je bilo veoma značajno definirati ograničenja istraživanja i fokusirati se na pitanja koja su zadata temom istraživanja. Nismo sigurni koliko smo uspjeli u tom reduciranju pitanja kojima se bavi ova studija. U pogledu ograničenja istraživanja važe slijedeće napomene. Vremenski istraživanje je ograničeno na period od početka efektivne primjene Zakona o privatizaciji u F BiH 1999. godine. U budućnosti stoji ograničenje orijentaciono do 2010. godine, koliki je vremenski horizont djelovanja aktualne vlade. Prostorno, ograničenje se odnosi na F BiH i kantone u okviru njihovih nadležnosti u privatizaciji. Međutim, fokus je na istraživanjima u okviru F BiH jer je najveći dio nadležnosti iz ekonomskih politika koje utiču na privatizaciju u rukama F BiH i jer je dokumentaciona građa sistematizirana na razini APF. Predmetno je istraživanje ograničeno na privatizaciju, tj analizu uzroka niskog interesa za privatizacijom i predlaganje mjera za unapređenje interesa investitora za ulaganja u poduzeća i projekte u kontekstu privatizacije. Zbog složenosti predmeta istraživanja, bilo je potrebno ući u mnoga druga granična područja istraživanja, što je čitavo istraživanje učinilo složenijim, zahtjevnijim i skupljim.

13

I OSTVARENI REZULTATI U PRIVATIZACIJI U FEDERACIJI BOSNE i HERCEGOVINE U PERIODU 1999-2007. GODINA Ostvarene rezultate u privatizaciji promatramo u svjetlu pozicije privatizacije u okviru politika tranzicije (1), pravne regulative i institucionalne izgrađenosti i osposobljenosti za provođenje privatizacije (2) i u svjetlu ostvarenih rezultata privatizacije u Federaciji BiH (3). To je ujedno okvir za sagledavanje odnosa investitora prema ponudi državnog kapitala u privatizaciji. 1.1. Mjesto privatizacije u konceptu tranzicijskih reformi Privatizacija u zemljama u tranziciji je oslonjena na neoklasičnu hipotezu da da privatno vlasništvo osigurava veću efikasnost korištenja resursa i veću profitabilnost na mikroekonomskoj, odnosno brži ekonomski rast na makroekonomskoj razini. Ona se tretira kao jedan od prioriteta u tzv. Vašingtonskom konsenzusu kojim su od strane Svjetske banke i IMF preporučene politike za tranziciju u vitalnim područjima ekonomije bivših socijalističkih zemalja. Time je potvrđeno da je privatizacija samo jedno od područja tranzicije i da je uvjetovana ciljevima i drugim faktorima tranzicije (slika 2).5

Osiguranja vlasničkih prava

Deregulacija biznisa

Liberalizacija FDI

Liberalizacija

trgovine

Kurs valute koji osigurava

konkurentnost

Liberalizacija

kamatnih stopa

Poreske reforme

Redistribucija javnih izdataka

Fiskalna disciplina

Privatizacija

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 2. Privatizacija u kontekstu politika tranzicije prema Vašingtonskom konsenzusu 5 U kritici Vašingtonskog konsensusa D. Rodrik je razvio koncept proširenog Vašingtonskog sporazuma (Augmented Washington Consensus), koji uz originalnu listu prioriteta politika dodaje slijedeće: 1) zakonske i političke reforme, 2) razvijanje regulatornih institucija, 3) borbu protiv korupcije, 4) razvijanje fleksibilnog tržišta rada, 5) Sporazum o WTO, 6) računovodstveni standardi, 7) oprezno otvaranje kapitalnog računa platne bilance, 8) neprelazni režimi valutnog kursa, 9) mreža socijalne sigurnosti, 10) smanjenje siromaštva (http://ksghome.harvard.edu/~drodrik/Lessons%20of%20the%201990s%20review%20_JEL_.pdf)

14

Privatizacijom državnih poduzeća stvara se novi kanal koji jača institucionalnu osnovu tržišne ekonomije utemeljene na privatnom kapitalu. Taj institucionalni osnov ima interakciju sa svim područjima tranzicije prikazanim na slici 2. Privatizacija se podržava fiskalnom disciplinom, inače bi subvencije neefikasnim državnim poduzećima odnosile i dalje javne resurse u održavanje njihove neefikasnosti. Ograničenja u javnom zaduživanju stimuliraju državu da prodaje dio svoje imovine u formi državnog kapitala. Redistribucija javnih izdataka ide za time da se smanjuju izdaci za subvencije za pokriće gubitaka neefikasnih državnih poduzeća, administracije i vojske, a da se osigurava kvaliteta javnih servisa u obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj zaštiti i javnoj upravi, te da se podržavaju reforme u penzijskom i drugim sektorima i transparentno uvođenje državne pomoći za podršku ekonomskim prioritetima. Poreske reforme treba da idu u pravcu proširenja poreske osnove, a privatizacija otvara pitanja da li oporezivati kapitalnu dobit građana i da li stimulirati poreskim olakšicama reinvestiranje dobiti. Liberalizacija kamatnih stopa je važna za novouspostavljeni privatni sektor, koji u početku ne može računati na druge izvore kapitala, osim bankarskih kredita. Kurs valute mora osiguravati konkurentnost domaće ekonomije, posebno u uvjetima male otvorene ekonomije. Firme se zbog toga nalaze pod oštrim pritiskom restrukturiranja, a to je ono što privatizacija državnih poduzeća ima kao dugoročni cilj. Liberalizacija trgovine osigurava poticaje za ekspanziju privatnih kompanija, ali istovremeno ugrožava njihove pozicije na domaćem tržištu. Liberalizacija stranih direktnih investicija (FDI) je preduvjet za efikasnu privatizaciju, jer u mnogim oblastima domaća tražnja nije tako razvijena da može generirati dovoljan broj kvalitetnih strateških investitora. Deregulacija otklanja barijere za ulazak u mnoga područja biznisa obilježena niskom efikasnošću zbog monopola državnih kompanija. Time se otvara prostor za konkurenciju i pristup privatnom kapitalu u sektore telekomunikacija, elektroenergetike, putova, voda, javne komunalne privrede i slično. Privatizacija nameće pitanje zaštite vlasničkih prava, koja se odnose na zaštitu kapitala, investicija, intelektualnih prava i slobode poslovnog odlučivanja. Zato je pravna država i vladavina prava ključan preduvjet za efikasno funkcioniranje privatizacije i privatne svojine. Vašingtonski konsenzus je doživio brojne kritike, među kojima svakako i preporuke u vezi sa privatizacijom. Jedan od važnih argumenata je da preporuke za ekonomske politike podrazumijevaju jak institucionalni kapacitet za vođenje procesa, da one ovise o početnim socio-ekonomskim uvjetima za svaku zemlju i da posebno u privatizaciji treba mijenjati neke predrasude. One se odnose na na zabludu da brza privatizacija doprinosi bržem razvoju na srednji rok (to znači da gradualizam ima povoljniji utjecaj na ekonomski rast od šok terapije), kao i saznanje da uspjeh privatizacije u velikoj mjeri ovisi o političkim odlukama o metodu i obuhvatu privatizacije, regulatornom okviru koji promovira konkurenciju i financijskom sistemu koji se razvija kao podrška razvoju nakon privatizacije (Godoy, Stiglitz, 2004, 13-14). 1.2. Pravni okvir privatizacije Privatizacija je postupak prodaje državnog kapitala u privrednim društvima, javnim poduzećima i drugim pravnim licima, pod uvjetima utvrđenim zakonom. Privatizacijom se mijenja vlasnik kapitala i ona je sastavni dio ekonomske tranzicije privrede u tržišnu ekonomiju. Po odredbama Dejtonskog mirovnog sporazuma nadležnost za razvoj institucionalnog i pravnog okvira za privatizaciju poduzeća, kao i tržišta kapitala je na razini

15

entiteta što usporava uspostavu jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH i bržu integraciju BiH u svjetske ekonomske tokove. Karakteristike dosadašnjeg toka privatizacije su: entitetska privatizacija (F BIH, RS i BDBIH); decentraliziran sistem za provedbu koji je u F BIH u nadležnosti APF i deset kantonalnih agencija za privatizaciju, reducirani metodi prodaje, promjene u hodu ciljeva privatizacije (izmirenje duga prema građanima i brza privatizacija svih komercijalnih kompanija u kratkom periodu od dvije do tri godine, zapošljavanje, prihod od prodaje, traženje strateškog partnera), stanje poduzeća (loša tržišna pozicija, veliki dugovi, tehnološka zastarjelost, višak radnika – sve to uvjetuje pristup prodaje u viđenom stanju), niska pripremljenost poduzeća za privatizaciju, nesređene zemljišne knjige, nedostatak industrijskih politika, nepripremljenost šire javnosti za privatizaciju, pravna nesigurnost, socijalne tenzije, neodgovarajuća zakonska rješenja i radno zakonodavstvo, neodgovarajuća carinska i fiskalna politika, siva ekonomija i korupcija (Ganić, E., 2007). Osnovni zakon za postupak privatizacije u F BIH je Zakon o privatizaciji poduzeća (Službene novine F BiH, broj27/97; 8/99;32/00; 45/00; 54/00; 61/00; 27/02 ;33/02; 28/04;44/04;42/06) kojim se uređuju opća pravila pripreme i privatizacije poduzeća, organi nadležni za provođenje, metodi privatizacije i druga pitanja od značaja za njenu provedbu. Zbog potrebe prilagođavanja realnim okolnostima, ovaj zakon mijenjan je i dopunjavan deset puta. Donošenjem Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o privatizaciji poduzeća (Službene novine F BiH“ broj 42/06) precizirane su pojedine odredbe i otklonjene nejasnoće koje su dovodile do usporavanja procesa privatizacije i njime je omogućeno: 1) restrukturiranje poduzeća podjelom na tehno ekonomske cjeline i tenderska prodaja cjelina, 2) prodaja državnog kapitala prodajom državnih dionica putem burze, 3) privatizacija kroz konverziju duga u kapital bez dosadašnjih ograničenja uključujući i potraživanja povjerilaca i radnika, 4) učešće nadležnih agencija u procesu dokapitalizacije i promjeni strukture kapitala formiranjem zajedničkih društava sa domaćim i stranim ulagačima, 5) mogućnost da nadležne agencije određuju metode privatizacije poduzeća iz svoje nadležnosti i 6) mogućnost da Vlada Federacije BiH sporazumno riješi vlasničku strukturu kapitala poduzeća u svrhu privatizacije i dokapitalizacije. Radi uređenja ukupnog procesa privatizacije doneseno je osam zakona, 25 pod zakonskih akata u formi uredbi ili pravilnika i 18 značajnih odluka. Zakoni koji su direktno vezani za privatizaciju su: Okvirni Zakon o privatizaciji poduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini, Zakon o privatizaciji, Zakon o Agenciji za privatizaciju, Zakon o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije, Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, Zakon o početnoj bilanci stanja poduzeća i banaka, Zakon o privrednim društvima /pregled propisa iz oblasti privatizacije u prilogu/. U prethodnom periodu na osnovu ovih zakona izvršena je privatizacija oko 40% državnog kapitala u F BiH. U prethodnom periodu na osnovu ovih zakona izvršena je privatizacija oko 40% državnog kapitala u F BiH.

Zakon o privrednim društvima F BiH, donesen 1999. godine, predstavlja jedan od najznačajnijih sistemskih zakona u tekućem procesu ukupnih zakonodavnih i institucionalnih promjena neophodnih za razvoj tržišne privrede, zasnovane na dominaciji privatne svojine, za funkcioniranje tržišta kapitala, te otvaranje i osposobljavanje privrednih subjekata za direktne

16

investicije i poslovno restrukturiranje. Odredbama ZPD (član 385.) utvrđeno je da će Registarski sud po službenoj dužnosti donijeti Odluku, o prestanku poduzeća koja u utvrđenom roku ne podnesu prijavu za upis u registar društava usklađivanja statusa sa odredbama ovog zakona Na zahtjev povjerilaca, podnesen u pismenom obliku najkasnije 60.dana od dana objavljivanja Odluke suda, registarski sud će pokrenuti postupak likvidacije poduzeća u skladu sa odredbama ovog zakona. Pored toga navedenim ne činjenjem, odnosno ne izvršavanjem utvrđene obaveze, onemogućeno je ostvarivanje prava iz vrijednosnog papira, odnosno prava dioničara, kao i obavljanje prometa vrijednosnim papirima. Ne raspolaže se podacima o broju izrečenih sankcija zbog ne poštivanja odredaba ovog zakona. Parlament FBIH, je u decembru 2007. godine donio Zakon o izmjeni zakona o privrednim društvima (Službene novine FBIH broj 91/2007 od 17.12.2007.) kojim se utvrđuje novi rok-30.06.2008.do kada su sva privredna društva, uključujući i ona sa učešćem državnog kapitala u vlasničkoj strukturi, dužna oblik, firmu, osnovni kapital i statut, uskladiti sa ovim zakonom

Za BIH u cjelini može se reći da ima multiplicirani zakonski, regulatorni i institucionalni okvir, kao i vertikalnu i horizontalnu (ne) harmonizaciju BiH, F BIH, RS, Brčko Distrikt, kantona i općina, kompanije kao“ regulirana tijela“ u tržišnom okruženju, javna poduzeća, „ministarska i vladina imenovanja“, vladine predstavnike u upravnim /nadzornim odborima, višestruke revizije financijskih izvještaja i slično. Država je često u konfliktu vlastitih uloga, nadležnosti i ciljeva kao zakonodavac, regulator i vršilac nadzora, fiskalna vlast, prodavac u privatizaciji i investitor javnih projekata, dioničar, poslodavac, učesnik kolektivnih ugovora i ekonomsko socijalnog dijaloga, pri čemu često djeluje nesinhronizirano i nekonzistentno.

Na razini entiteta doneseni su zakoni o privrednim društvima, vrijednosnim papirima i komisijama za vrijednosne papire, registrima vrijednosnih papira, društvima za upravljanje i investicionim fondovima i brojni propisi od značaja za razvoj korporativnog upravljanja. Uspostavljene su institucije tržišta kapitala u F BIH i RS: regulatori Komisija za vrijednosne papire F BIH i Komisija za hartije od vrijednosti RS, registri vrijednosnih papira, Sarajevska i Banjalučka burza. Od donošenja Zakona iz oblasti tržišta kapitala proteklo je relativno dosta vremena – devet godina, za koje vrijeme su se desile ozbiljne promjene u okruženju i domaćoj pravnoj sceni, koje su već same po sebi razlog da se paket novih ključnih zakona iz oblasti tržišta kapitala, usvoji što prije (prednacrti Zakona koje je pripremila Komisija za vrijednosne papire F BIH, još uvijek nisu krenuli u parlamentarnu proceduru, iako su pripremljeni prije više od pola godine). .Prednacrti Zakona koje je pripremila Komisija za vrijednosne papire F BIH, tek su nedavno krenuli u parlamentarnu proceduru, iako je o istim vođena stručna rasprava početkom 2007. godine. Sve zemlje u okruženju, kao i entitet RS su prije dvije godine donijele nove zakone iz ove oblasti, jer tržište kapitala postaje sve više harmonizirano i zato se između ostalog, privredno pravo, pravo tržišta kapitala, pravo konkurencije i stečajno pravo moraju sve više harmonizirati, kako bi služili razvoju tog tržišta, a ne bi bili njegovi oponenti.

U periodu poslije prodaje državnog kapitala i restrukturiranja privrednih društava, prisutni se brojni problemi, između ostalog i zbog neusklađenosti rješenja zakona koji su ranije doneseni u odnosu na zakone koji su kasnije doneseni, odnosno sukobi oko pitanja koji je zakon opći a koji posebni, posebno kada je isto pitanje regulirano različito. Zakonom o privatizaciji

17

poduzeća6 zadnjim izmjenama i dopuna omogućava se nastanak društava kapitala iz privatizacije, kroz podjelu poduzeća, konverziju duga u obaveze, formiranje novog zajedničkog subjekta, emisiju dionica i slično. Zakon bi morao sadržavati i neka tranzicijska rešenja statusnog tipa za ova društva, dok ne postanu društva kapitala iz zakona o privrednim društvima. Također se pojavljuje problem neusklađenosti sa odredbama zakona i regulacijama iz oblasti tržišta kapitala vezano za nadležnosti Komisije za vrijednosne papire i Registar vrijednosnih papira. Da bi se ubrzao proces privatizacije, unaprijedilo korporativno upravljanje i zaštitili interesi investitora, neophodno je u narednom periodu u cilju harmoniziranja donesenih zakona i poboljšanja konekcije između zakona o privrednim društvima i posebnih zakona , te propisa iz domena privatizacije, posebno sagledati pitanja iz slijedećih zakona: Zakona o stečajnom postupku, Zakona o likvidacijskim postupku, Zakona o zaštiti konkurencije, Zakonom o notarima, Zakona o stranim ulaganjima, Zakona o radu, Zakona o reviziji i računovodstvu, Zakona o javnim poduzećima i dr.

1.2.1. Subjekti privatizacije Subjekti nadležni za provođenje privatizacije su agencije za privatizaciju a neposredni učesnici privatizacije su poduzeće koje se privatizira i kupac. Agencija za privatizaciju je pravno lice koje prodaje kapital, odnosno imovinu i promovira inicira, provodi i kontrolira postupak privatizacije. U F BIH, proces privatizacije zakonski je decentraliziran, što znači da svaki kanton ima svoju agenciju za privatizaciju osnovanu propisima tog kantona i one provode privatizaciju državnog kapitala na razini kantona. Kantonalne agencije za privatizaciju naročito vrše: organiziranje i poticanje privatizacije poduzeća na teritoriji kantona za koji su osnovane, odobravanje početne bilance poduzeća u skladu sa metodologijom za pripremu poduzeća za privatizaciju, određivanje, provođenje, organiziranje i nadziranje privatizacije poduzeća na teritoriji svoje nadležnosti, zaključivanje ugovora o privatizaciji poduzeća putem prodaje, lizinga i drugih metoda, organiziranje i poticanje obrazovanja i stručnog usavršavanja iz oblasti privatizacije, pružanje savjetodavne pomoći poduzećima u privatizaciji na teritoriji svoje nadležnosti APF nema naredbodavnu ulogu niti pak subordinaciju u odnosu prema kantonalnim agencijama nego pruža savjetodavnu pomoć, prati i nadzire provođenje zakona i drugih propisa iz oblasti privatizacije, koordinira rad kantonalnih agencija, arbitrira u sporovima između kantonalnih agencija i drugih učesnika u postupku privatizacije na njihov poziv. Sa ovako definiranim ovlastima i decentralizacijom Agenciji za privatizaciju F BIH onemogućeno da uspješno upravlja procesom privatizacije u cjelini, što ima za posljedicu neefikasnost, improvizacije u pripremi i provođenju procesa, kao i otpore samom procesu uz promoviranje užih, lokalnih interesa. Neophodno je, izmjenama i dopunama Zakona o Agenciji za privatizaciju FBIH, ojačati njemu poziciju nadređenosti nad kantonalnim agencijama i stvoriti preduvjete da APFBIH, može uspješno upravljati procesom privatizacije u cjelini.

6 Zakon o privatizaciji poduzeća Službene novine FBiH, br. 27/97 Službene novine FBiH, br. 8/99 Službene novine FBiH, br. 32/00 Službene novine FBiH, br. 45/00 Službene novine FBiH, br. 54/00 Službene novine FBiH, br. 61/01 Službene novine FBiH, br. 27/02 Službene novine FBiH, br. 33/02 Službene novine FBiH, br. 28/04 Službene novine FBiH, br. 44/04 i Službene novine FBiH, br. 42/06.

18

1.2.2. Rokovi privatizacije S obzirom da je od početka privatizacije u F BIH prošlo skoro devet godina, te da je do kraja 2007.godine privatizirano svega 41,8% državnog kapitala i 71,8% državnih poduzeća, kao i da odredbama Zakona nisu utvrđeni rokovi do kada se treba provesti privatizacija državnog kapitala, nadležne agencije za privatizaciju kroz svoje godišnje programe rada utvrđuju listu poduzeća, koja će biti predmet privatizacije i ona se samo parcijalno realizira, odnosno subjekti privatizacije prenose iz godine u godinu, kao nerealizirana obaveza. Još uvijek nadležni državni organi nisu usvojili i definirali politike, strategije i akcione planove za privatizaciju poduzeća iz sektora energetike, komunikacija, javnog i komunalnog sektora.

U cilju ubrzanja procesa privatizacije, i jačanja odgovornosti svih učesnika na ovom poslu, Zakonom bi trebalo utvrditi rok, do kada se i u kojim privrednim društvima ima provesti privatizacija državnog kapitala, a za poduzeća koja se ne privatiziraju, odnosno za koja ne bude interesa kupaca, po proteku utvrđenog roka pokrenuo bi se postupak stečaja ili likvidacije. Ovi rokovi ne bi se odnosili na privatizaciju infrastrukturnih javnih poduzeća, za koje je potrebno posebnim propisima utvrditi metode i rokove privatizacije.

1.2.3. Metode privatizacije

Privatizacija poduzeća vrši se prodajom kapitala ili imovine, kao i dionica i udjela poduzeća u drugom pravnom licu. O načinu privatizacije odlučuje i postupak privatizacije poduzeća provodi nadležna agencija. Prodaju poduzeća nadležna agencija provodi metodom javnog prikupljanja ponuda (tender) ili na drugi način utvrđen zakonom. Ukoliko se prodaja poduzeća ne ostvari metodom javnog prikupljanja ponuda ili na drugi način prodaja se može izvršiti metodom neposredne pogodbe kada se za to steknu zakonske mogućnosti, a u izuzetnim slučajevima, javnim nadmetanjem. U poduzećima sa više od 50% privatnog kapitala, preostali državni kapital , dionice ili udjeli u tim poduzećima mogu se prodavati putem burze. U poduzećima sa više od 50% državnog kapitala, dio državnog kapitala iznad 51% može se prodavati putem burze. Odluku o prodaji državnog kapitala, dionica ili udjela putem burze donosi nadležna vlada na prijedlog nadležnog ministarstva, odnosno agencije. Odlukom se utvrđuje obim prodaje državnog kapitala (postotak državnog kapitala ili broj dionica). Izmjenama i dopunama Zakona (decembar 2006.) utvrđeno je da nadležna vlada i nadležna agencija mogu promjenu strukture kapitala vršiti i na slijedeće načine: zaključivanjem ugovora o zajedničkom ulaganju, kao i privatizacijom dijelova poduzeća nastalih podjelom poduzeća na više samostalnih tehno ekonomskih cjelina. Također poduzeće može izdati nove dionice u cilju privatizacije putem pribavljanja dodatnog kapitala (dokapitalizacija) ili konverzije duga u dionički kapital, i u slučaju potraživanja povjerilaca i radnika. Dokapitalizacija se može se vršiti ulaganjem u novcu, stvarima i pravima. U skladu sa odredbama Zakona kod prodaje poduzeća početna cijena je vrijednost utvrđena u početnoj bilanci poduzeća koje se privatizira. Pravila prodaje poduzeća putem javne aukcije, javnog prikupljanja ponuda (tender) ili neposredne pogodbe propisuje APF.

19

U nastavku ćemo detaljnije razmatrati neka pitanja iz domena metoda privatizacije koja dobivaju na aktualnosti u novijoj fazi privatizacije. 1.2.3.1. Privatizacija podjelom poduzeća na tehno-ekonomske cjeline Poduzeće će se privatizirati uz prethodnu podjelu na tehno ekonomske cjeline ukoliko nije iskazan interes kupaca za kupovinu poduzeća u cjelini i kada je podjela poduzeća na održive tehno ekonomske cjeline, moguća. Inicijativu za podjelu poduzeća na tehno ekonomske cjeline u svrhu privatizacije može pokrenuti uprava poduzeća, nadležna agencija za privatizaciju i nadležno ministarstvo, a odluku o pokretanju postupka donosi nadzorni odbor poduzeća. Nadzorni odbor imenuje komisiju za izradu prijedloga plana podjele poduzeća koju čine predstavnici poduzeća, sindikata, ministarstva i agencije za privatizaciju. Nadzorni odbor utvrđuje prijedlog plana podjele poduzeća na tehno ekonomske cjeline i dostavlja nadležnoj agenciji za privatizaciju. U uredbi je neophodno izvršiti odgovarajuće izmjene, jer je neodrživo rješenje da komisija koju čine predstavnici poduzeća sindikata, ministarstva i agencije za privatizaciju, utvrđuje prijedlog plana za podjelu poduzeća, a da o njemu stručno mišljenje i verifikaciju nije dala neovisna konzultantska kuća. Imovina poduzeća čija se podjela vrši na tehno ekonomske cjeline predstavljaju zajedničku imovinu svih dijelova poduzeća. Privatizacija ove imovine vrši se po odredbama Zakona o privatizaciji poduzeća i pod zakonskih akata koji uređuje postupak male privatizacije i obavlja se najkasnije prije okončanja privatizacije posljednje tehno ekonomske cjeline poduzeća. Sredstva ostvarena privatizacijom imovine iz ovog člana, koriste se u skladu sa planom koji definira nadzorni odbor poduzeća po prioritetima u skladu sa zakonom. 1.2.3.2. Promjena vlasničke strukture kapitala po osnovu zajedničkog ulaganja Uredbom o pravilima promjene strukture kapitala poduzeća po osnovu zajedničkog ulaganja uređuju se pravila i procedure promjene strukture kapitala zajedničkog poduzeća koje osniva poduzeće u većinskom državnom vlasništvu zaključivanjem ugovora o zajedničkom ulaganju sa ulagačem (investitorom) koji može biti domaće ili strano pravno ili fizičko lice. Inicijativu za zajedničko ulaganje može pokrenuti: potencijalni investitor; nadležno ministarstvo nadležna agencija za privatizaciju i poduzeće. Pokretač inicijative priprema elaborat o opravdanosti zajedničkog ulaganja, koji treba da sadrži bitne elemente utvrđene Uredbom i isti dostavlja nadležnom ministarstvu. Nadležno ministarstvo, uz stručno mišljenje nadležne agencije i odluku nadzornog odbora poduzeća o opravdanosti zajedničkog ulaganja, elaborat dostavlja nadležnoj vladi radi davanja suglasnosti. Suglasnost nadležne vlade dostavlja se nadležnoj agenciji koja definira uvjete za javno prikupljanje ponuda (tender) za zajedničko ulaganje. Aktivnosti na objavi tendera, prikupljanju i ocjeni ponuda i pregovore sa kupcem provodi komisija koju imenuje direktor nadležne agencije. Procedure, pravila, rokovi i druge odredbe vezane za objavljivanje, prikupljanje ponuda, ocjenu i izbor najpovoljnijeg ulagača za zajedničko ulaganje, vode se po propisima koji se primjenjuju za prodaju državnog kapitala metodom javnog prikupljanja ponuda (tender) u velikoj privatizaciji Komisija sa najpovoljnijim ponuđačem utvrđuje prijedlog ugovora o zajedničkom ulaganju, koji mora biti u suglasnosti sa uvjetima iz tendera. Suglasnost na prijedlog ugovora o zajedničkom ulaganju,

20

putem nadležnog ministarstva, daje nadležna vlada, a ugovor odobrava skupština poduzeća. Skupština poduzeća daje ovlaštenje za potpis ugovora o zajedničkom ulaganju i suglasnost na izradu i potpisivanje ugovora o osnivanju zajedničkog poduzeća. Sadržaj ugovora o osnivanju zajedničkog poduzeća mora biti usklađen sa odredbama Zakona o privrednim društvima.

1.2.3.3. Neposredna pogodba Neposredna pogodba je prodaja imovine putem direktnih pregovora sa kupcem u skladu sa zakonom. Prodaja neposrednom pogodbom može se vršiti nakon neuspjele dvije prodaje putem javnog prikupljanja ponuda. Opravdanost prodaje putem neposredne pogodbe nadležna agencija će ocjenjivati na osnovu kriterija: pribavljanja nove tehnologije, moderne opreme, dodatnog kapitala, povećanja zaposlenosti i mogućnosti razvoja.

1.2.4. Kupac kapitala ili imovine U postupku privatizacije, prema odredbama Zakona poduzeća ili imovinu poduzeća mogu kupovati sva domaća i strana fizička i pravna lica. Izuzetno u postupku privatizacije, prema ovom zakonu, ne mogu učestvovati: poduzeća koja su i sama predmet privatizacije, fizička i pravna lica koja imaju neizmirene obaveze po osnovu javnih prihoda za prethodni izvještajni period, poduzeća za koja je samo pravosnažnom sudskom presudom utvrđeno da su poslovala sa poduzećima koja su brisana iz sudskog registra, suglasno članu 52. a točka 3. Zakona o postupku upisa pravnih lica u sudski registar, poduzeća koja su u većinskom vlasništvu poduzeća koja su i sama predmet privatizacije, strana fizička i pravna lica u slučajevima kada je zakonom ograničeno ili isključeno njihovo vlasništvo nad domaćim poduzećima. Početna cijena kod prodaje poduzeća je vrijednost utvrđena u početnoj bilanci, u skladu sa Zakonom. U zakonima susjednih zemalja definirano je da kupac kapitala ili imovine može biti domaće ili strano pravno ili fizičko lice. Domaća ili strana pravna ili fizička lica mogu da se udruže u konzorcij radi kupovine kapitala ili imovine subjekta privatizacije i da ovlaste jedno lice za zastupanje. Kupac kapitala ili imovine ne može biti: 1) poduzeće sa većinskim državnim kapitalom, 2) fizičko lice, pravno lice, osnivač pravnog lica koje prema subjektu privatizacije ima dospjele obaveze neizmirene do dana podnošenja ponude na tender, odnosno prijave za učešće na aukciji, 3) lice sa kojim je raskinut ugovor o prodaji kapitala odnosno imovine zbog neizvršenja ugovorenih obaveza. Kupac kapitala ili imovine matičnog, odnosno zavisnog poduzeća u kojem se sprovodi privatizacija ne može da bude njegovo zavisno, odnosno matično poduzeće. Kupac državnog kapitala ili imovine stiče pravo svojine nad tim kapitalom ili imovinom isplatom prodajne cijene.

1.2.5. Ugovor o prodaji kapitala Ugovorom o prodaji kapitala prenosi se vlasništvo na kupca. Taj ugovor smatra se zaključenim kad ga potpišu kupac i Agencija za privatizaciju. Ugovor o prodaji kapitala, odnosno imovine sadrži odredbe o: ugovornim stranama, predmetu prodaje, ugovorenoj cijeni, roku plaćanja, načinu, oblicima i roku investiranja kupca u subjekt privatizacije radi obavljanja registrirane djelatnosti, načinu rješavanja pitanja zaposlenih. i druge odredbe.

21

1.2.6. Raskid ugovora

Ugovor o prodaji kapitala, odnosno imovine smatra se raskinutim zbog neispunjenja ako, ni u naknadno ostavljenom roku za ispunjenje, kupac: ne plati ugovorenu cijenu, ne investira u subjekt privatizacije na način, u obliku i roku utvrđen ugovorom, raspolaže imovinom subjekta privatizacije suprotno odredbama ugovora, ne osigura kontinuitet u obavljanju registrirane djelatnosti radi čijeg je obavljanja subjekt privatizacije osnovan, ne izvršava odredbe o načinu rješavanja pitanja zaposlenih kao i u drugim slučajevima utvrđenim ugovorom. Poseban problem na koji se nailazi u kontroli izvršenja ugovorom preuzetih obaveza, predstavlja činjenica da normativno-pravno, uopće nije definiran postupak raskida ugovora. Dosadašnja praksa pokazala je da je najlošije rješenje raskid ugovora i njemu se pribjegava u situaciji krajnje nužde, pri tome se ima u vidu neizvjesnost i dugotrajnost sudskog spora. I kada dođe do raskida ugovora, stanje u poduzeću je katastrofalno. Period od pravosnažnosti sudskih presuda do ponovnog preuzimanja poduzeća od strane vlasnika(resorno ministarstvo), podrazumijeva niz radnji u smislu formiranja upravljačkih organa, vršenja revizije imovine i poslovanja, priprema za eventualnu prodaju i dr. Pored toga nadležna ministarstva, kao titulari vlasništva nad državnim kapitalom , ne raspolažu sredstvima za njegovu revitalizaciju (APF, 2007, str. 52). Pravni okvir privatizacije u F BiH je nedovoljno konzistentan i operativan. Osnovni razlog tome je izostanak ciljeva privatizacije u F BiH, koji nisu čak ni zakonom regulirani, a zatim nedovoljna ažurnost u promjeni i usklađivanju regulative u F BiH sa dostignućima privatizacije i razvoja tržišta kapitala u zemljama u okruženju i iskustvima koja se u samoj F BiH stječu na tim područjima. Nema potrebnog analitičko-istraživačkog rada na praćenju provođenja usvojenih zakonskih rješenja i pokretanju potrebne izmjene i dogradnje regulative. Umjesto toga, promjene regulative, prvenstveno Zakona o privatizaciji, vrše se od slučaja do slučaja, stihijski, kako bi se riješio neki problem koji onemogućava ostvarenje interesa uskih elitističkih grupa, a pri tome otvara niz drugih problema ili se kosi sa drugim pozitivnim zakonskim propisima. Izostanak regulacije nekih važnih pitanja, istaknutih u pregledu pravnog okvira , kao i nekonzistentni pristup izmjeni regulative utiču na donošenje neočekivanih odluka i izazivaju pravnu nesigurnost investitora u ostvarenju svojih ekonomskih interesa i probleme u zaštiti državne svojine, kroz ugovaranje, provođenje i kontrolu privatizacijskih ugovora.

1.2.7. Pravni okvir reguliranja problema dugova poduzeća koja se privatiziraju Problem nagomilanih dugova i viška uposlenih u centru pažnje je svih onih koji pokušavaju uticati na unapređenje procesa privatizacije. Vlada je utvrdila prijedlog Zakona kojim bi se državna poduzeća „oslobodila“ obaveza prema državnim fondovima, međutim isti još uvijek nije usvojen. Istovremeno izmjenama i dopunama zakona o privatizaciji poduzeća ( decembar 2006.godine) u članu 30. utvrđeno je da poduzeće može izdati nove dionice u cilju privatizacije putem pribavljanja dodatnog kapitala (dokapitalizacija) ili konverzije duga u dionički kapital i u slučaju potraživanja povjerilaca i radnika. Dokapitalizacija se može vršiti ulaganjem u novcu, stvarima i pravima. Izdavanje novih dionica odobrava nadležna agencija za privatizaciju. Do sada nisu donesena provedbena akta koja bliže uređuju mogućnost konverzije duga u vlasnički kapital u postupku privatizacije poduzeća. Istovremeno, po odredbama člana

22

135. Zakona o privrednim društvima utvrđeno je da se „plaćanje dionica ne može vršiti prebijanjem potraživanja prema dioničkom društvu“. Imajući u vidu da su najveća dugovanja privrednih društava, koja podliježu privatizaciji upravo prema državi i državnim fondovima, to znači da bi konverzija ovih potraživanja u vlasničke udjele-dionice u suštini značila dalje podržavljenje, odnosno povećanje učešća države u njihovoj vlasničkoj strukturi. Zato je neophodno osigurati da se u postupku pripreme za privatizaciju i restrukturiranja subjekta privatizacije, javno poduzeće, poreska uprava, fond za penzijsko/mirovinsko osiguranje, zavod za zdravstveno osiguranje i drugi državni organi i organizacije koje imaju status tzv. državnog povjerioca dužni da „oslobode“- otpuste dug prema subjektu privatizacije u cjelini te svoje potraživanje namire iz sredstava ostvarenih od prodaje kapitala ili imovine subjekta privatizacije. Ovakva rješenja postoje u zemljama u tranziciji , kod kojih je u toku proces privatizacije. Po tim rješenjima državni povjerilac dužan je da pismeno prijavi svoje potraživanje. Prijava sadrži naziv državnog povjerioca, pravnu osnovu potraživanja, kao i iznos potraživanja, i to posebno iznos glavnog potraživanja, a posebno iznos obračunate kamate. Ako se subjekt privatizacije ne suglasi sa visinom prijavljenog potraživanja državnog povjerioca, prijavljeno potraživanje može da se ospori podnošenjem prigovora tročlanom arbitražnom vijeću. Program restrukturiranja smatra se donesenim kada Agencija donese odluku o usvajanju tog programa. On ima snagu izvršne isprave i smatra se ugovorom kojim se utvrđuje visina i način izmirivanja potraživanja povjerilaca koja su u njemu utvrđena. Ako Agencija procjeni da kapital ili imovina subjekta privatizacije ne mogu biti prodati metodom javnog tendera ili javne aukcije bez prethodnog restrukturiranja, ona donosi odluku o restrukturiranju u postupku privatizacije. Restrukturiranje u postupku privatizacije podrazumijeva: 1) statusne promjene, promjene pravne forme, promjene unutrašnje organizacije i druge organizacione promjene; 2) otpis glavnice duga, pripadajuće kamate ili drugih potraživanja, u cjelini ili djelomično; 3) otpust duga u cjelini ili djelomično radi namirivanja povjerilaca iz sredstava ostvarenih od prodaje kapitala ili imovine subjekta privatizacije. U subjektu privatizacije koji se restrukturira u skladu sa Zakonom o privatizaciji, prodaje se cjelokupan kapital ili imovina. 1.2.8. Iskustva drugih: Akcijski fond u privatizaciji U RS i u Republici Srbiji u cilju ubrzanja procesa privatizacije formirani su akcijski fondovi. Akcijski fond Republike Srbije predstavlja specijaliziranu financijsku instituciju Ministarstva privrede čija je osnovna zadaća da se na osnovu Zakona o privatizaciji, Zakona o Agenciji za privatizaciju i Zakona o Akcijskom fondu proces privatizacije završi do kraja, vodeći računa da se pri tom imenuju vlasnici nad cjelokupnim državnim kapitalom. Zakonom o akcijskom fondu (Službeni glasnik Republike Srbije, br.38/2001 i 45/2005), tom su fondu prenesene akcije odnosno udjeli koji su preostali iz prethodnog postupka privatizacije, po osnovu ranijeg Zakona o privatizaciji i drugih akata koji su uređivali vlasničku transformaciju, kao i akcije poslije raskida ugovora o prodaji kapitala, odnosno imovine između Agencije za privatizaciju i kupca kapitala. Akcijski fond prodaje akcije odnosno udjele na osnovu naloga Agencije, koja organizira postupak prodaje akcija ili udjela. Istovremeno Akcijski fond doprinosi porastu prometa akcija i razvoju tržišta kapitala u Srbiji, procesom privatizacije i omogućuje održavanje unutrašnje i vanjske makroekonomske stabilnosti. Postizanjem višeg razine razvoja

23

tržišta kapitala će se osigurati kontinuirano poboljšanje vlasničke strukture u privatiziranim kompanijama i priliv kvalitetnih investicija. U Republici Srpskoj je također donesen Zakon o akcijskom fondu RS, kojim se uređuje osnivanje, pravni status, djelatnost i način upravljanja Akcijskim fondom, čiji je osnivač RS. Fond ima svojstvo pravnog lica i upisuje se u sudski registar kao akcionarsko društvo. Akcije Fonda glase na ime i upisuju se u Centralni registar papira od vrijednosti. Osnovni kapital Fonda je procijenjena vrijednost akcija i udjela poduzeća, banaka i osiguravajućih društava, koje na dan stupanja na snagu ovog zakona čine državni kapital u Republici Srpskoj. Način procjene vrijednosti akcija utvrđuje se posebnim aktom koji donosi Vlada Republike Srpske. Akcije i udjeli poduzeća koja se registriraju nakon stupanja na snagu ovog zakona, a koje čine državni kapital u Republici Srpskoj, kao i akcije i udjeli koje stiče Republika Srpska u postupcima restrukturiranja ili stečaja u registriranim poduzećima, čine imovinu Fonda, te se po osnovu njihove procijenjene vrijednosti uvećava osnovni kapital Fonda. Banka upravlja Fondom prema strategiji koju utvrđuju Vlada, u skladu sa usvojenom godišnjom ekonomskom politikom. Prodaju papira od vrijednosti iz portfelja Fonda Banka vrši: na burzi, tenderom, prihvaćanjem javne ponude za preuzimanje akcija. Izuzetno od odredbi iz prethodnog stava, prodaja papira od vrijednosti se može vršiti i drugim metodama, u skladu sa Zakonom o privatizaciji državnog kapitala u poduzećima. Istovremeno sa ponudom za prodaju akcija iz portfelja Fonda, mogu se nuditi i akcije pojedinačnih akcionara pravnog lica, čije se akcije nude na prodaju, radi prodaje većinskog paketa akcija. Banka ima pravo na naplatu godišnje naknade za upravljanje Fondom u skladu sa financijskim planom koji odobrava Vlada. Razmišljanja o formiranju , akcijskog fonda, fonda državnog kapitala, kao specijalizirane financijske institucije, čija je osnovna zadaća da se proces privatizacije završi do kraja, i pri tom imenuju vlasnici nad cjelokupnim državnim kapitalom, nisu prisutna u nadležnim organima i Vladi FBIH. Umjesto toga U prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o privatizaciji poduzeća koji je po hitnom postupku u martu 2008.godine ušao u parlamentarnu proceduru, predlaže se da se novčana sredstva ostvarena prodajom poduzeća iz nadležnosti Federalne i kantonalnih agencija za privatizaciju, sa izuzetkom djela sredstava namijenjenih za financiranje prebacuju na poseban fond Investicijske banke FBIH, kojim upravlja Vlada FBIH. Umjesto postojećeg rješenja „ Nadležne vlade “utvrdit će namjenu korištenja sredstava s tim da se 20% ostvarenih sredstava koristi za sanaciju i osiguranje osnovnog kapitala u fondu penzionog i invalidskog osiguranja, predlaže se zamjena riječi “nadležne vlade “ sa riječima Investicijska banka FBIH. Novčana sredstva a u visini do 15% , mogu se koristiti za socijalno zbrinjavanje zaposlenika koji su ostali bez radnog angažmana. Postavlja se pitanje da li će i na koji način organi Investicijske banke FBIH biti odgovorni za plasman i korištenje, sredstava namijenjeni za socijalno zbrinjavanje zaposlenika koji su ostali bez radnog angažmana kao i osiguranje sredstava za sanaciju Fonda penzionog osiguranja. 1.2.9. Pravni okvir za restrukturiranje i privatizaciju javnih poduzeća u F BIH Unapređenje, odnosno stvaranje adekvatnog regulatornog okvira za infrastrukturne djelatnosti, restrukturiranje javnih poduzeća kao i njihova djelomična ili potpuna privatizacija -– predstavljaju jedan od najvažnijih zadataka u procesu izgradnje moderne tržišne privrede u BiH u narednih nekoliko godina. Zakon o privatizaciji poduzeća F BiH u članu 3 utvrđuje da

24

odluku o metodama, rokovima i nadležnoj agenciji za privatizaciju poduzeća iz oblasti elektroprivrede, prometa i veza, osim cestovnog prijevoza, vodoprivrede, eksploatacije ruda i šuma, javnog informiranja, igara na sreću, industrije naoružanja i vojne opreme, veterinarske djelatnosti i komunalnih djelatnosti na prijedlog Agencije F BIH, donosi Vlada F BIH, a listu poduzeća utvrđuje Parlament F BiH. Također je utvrđeno da se ova poduzeća mogu privatizirati po posebnim propisima, te da se dio državnog kapitala ili ukupan državni kapital može izuzeti iz privatizacije. Odluku o izuzimanju iz privatizacije vrijednosti državnog kapitala do 30% donosi Vlada Federacije BiH, a za iznos vrijednosti državnog kapitala preko 30% odlučuje Parlament Federacije BiH na prijedlog Vlade Federacije BiH. Dijelovi poduzeća, odnosno sredstva poduzeća koji nisu uvjet obavljanja njihove pretežne djelatnosti, privatiziraju se u skladu sa odredbama ovog zakona, koji uređuju malu privatizaciju i to prije privatizacije samog poduzeća. Imajući u vidu značaj ubrzanja procesa privatizacije, kao i veći broj izmjena Zakona koji se desio u zadnjem periodu, nameće se kao imperativ da Vlada FBIH, kao i Parlament FBIH te kantonalne vlade i njihovi parlamenti, svako iz svoje nadležnosti, što prije donesu odluke o metodama, rokovima i nadležnoj agenciji za privatizaciju poduzeća iz oblasti elektroprivrede, prometa i veza, vodoprivrede, eksploatacije ruda i šuma, javnog informiranja, igara na sreću, industrije naoružanja i vojne opreme, veterinarske djelatnosti i komunalnih djelatnosti . Zakon o javnim poduzećima u F BIH / „Službene novine F BiH“ broj 8/2005/ uređena su određena pitanja upravljanja i poslovanja u javnim poduzećima. Javno poduzeće u smislu ovog zakona, jeste poduzeće ( pravno lice upisano u sudski registar kao privredno društvo, odnosno javno poduzeće, definirano kao takvo posebnim propisom) koje obavlja djelatnosti od javnog društvenog interesa ( energetika, komunikacije, komunalne djelatnosti, upravljanje javnim dobrima i druge djelatnosti od javnog društvenog interesa) koje zapošljavaju najmanje 50 radnika, kao i poduzeće u kojem općina, grad, kanton ili Federacija BiH ima udio u vlasništvu u iznosu od najmanje 50% plus jedna dionica, odnosno udio nezavisno od toga kojom se djelatnosti bavi. Zakon o javnim poduzećima „preferira broj zaposlenih i postotak vlasništvo nad kapitalom a ne vrstu, djelatnosti i javna dobra. U smislu odredaba ovog Zakona- moglo bi se tumačiti da nije javno poduzeće koje obavlja djelatnost od javnog interesa i zapošljava manje od 50 zaposlenika, kao i ono koje ima 50% i manje državnog kapitala. Zakonom o vlasničkopravnim odnosima (objavljen u „Službenim novinama F BIH, br. 6/98i29/03) utvrđeno je da se posebnim zakonom određuju stvari u općoj upotrebi i način njihovog korištenja, kao i tko i pod kojim uvjetima zaposjedanjem (na osnovu koncesija, dozvola i slično) stječe pravo vlasništva na ovim stvarima. Djelatnosti od javnog društvenog interesa utvrđuju općina, kanton i F BiH, svako u okviru svoje nadležnosti. . U proteklom periodu u oblasti usvajanja i primjene regulative, kao i u oblasti restrukturiranja javnih poduzeća ostvaren je određeni napredak, dok je proces privatizacije u ovoj oblasti u potpunoj blokadi. Naime, reforme i privatizacija poduzeća iz oblasti infrastrukture i u drugim zemljama u tranziciji su većim djelom realizirane u okviru“ druge faze tranzicije“ i u većini zemalja su još u toku. Budući da F BIH prelazi u „drugu fazu tranzicije“, vrijeme je da se država fokusira na velike infrastrukturne sisteme u državnom vlasništvu-javna poduzeća i da se uhvati u koštac s njihovim restrukturiranjem i parcijalnom ili potpunom privatizacijom. Ekonomski argumenti i iskustva sugeriraju da je parcijalna ili potpuna privatizacija adekvatno

25

rešenje za gotovo sva javna poduzeća u dijelu koji se odnosi na operativni biznis, dok javna dobra i prirodni resursi ne bi smjeli biti predmetom privatizacije. U F BIH su osnivači javnih poduzeća F BiH i kantonalne, gradske i općinske vlasti. Vlada F BIH je u julu 2004.godine, usvojila Akcioni plan restrukturiranja i modernizacije rudnika ugljena i do sada nisu poduzimane bilo kakve privatizacijske aktivnosti u rudnicima u nadležnosti F BiH, osim Rudnika mrkog uglja Banovići.. Tokom prošle i početkom 2008.godine u Vladi i Parlamentu FBIH, intenzivirane su aktivnosti vezano za strateško restrukturiranje rudnika ugljena i njihovo uključivanje u sistem elektroprivrede. FBIH. Privatizacijske aktivnosti, kao i aktivnosti na institucionalnom restrukturiranju nisu poduzimane ni u sektoru gasa, voda i šuma. APF planira učešće u definiranju politika, strategija i akcionih planova za privatizaciju poduzeća iz sektora energetike, komunikacija, javnog i komunalnog sektora koje su preduvjet za privatizaciju i donošenje zakona o privatizaciji javnih poduzeća iz spomenutih djelatnosti. Neophodno je izvršiti temeljitu analizu, trenutnog stanja u društvima koja se bave proizvodnjom naoružanja i vojne opreme i na osnovu iste utvrditi koja poduzeća treba u potpunosti privatizirati odnosno u kojima država treba da zadrži većinsko vlasništvo i za koja je neophodan strateški investitor. Vlada F BIH je koncem 2007.godine inicirala dokument Politika privatizacije u Federaciji BIH. Ovim Dokumentom definiraju se osnovni ciljevi privatizacije u narednom periodu i ubrzava proces tranzicije vlasničke strukture te na novi način određuje korištenje sredstava dobivenih privatizacijom i njihov plasman kroz Razvojnu banku F BIH. Ovim Dokumentom sugerira se značajno proširenje metoda privatizacije prodajom državnog kapitala; dokapitalizacijom postojećih društava, pretvaranjem obaveza u kapital, pripajanjem i spajanjem poduzeća, odnosno njihovom podjelom, mogućnost zadržavanja dijela kapitala u državnom vlasništvu kao i definiranje najznačajnijih industrijskih politika. Radi ostvarivanja ciljeva privatizacije i uvažavanja specifičnosti poduzeća i sektora definiraju se grupe poduzeća sa slijedećom klasifikacijom:

1. Poduzeća iz oblasti elektroprivrede, prometa i veza, osim cestovnog prometa, vodoprivrede, eksploatiranje ruda i šuma, javnog informiranja, igara na sreću, naoružanja i vojne opreme, veterinarske i komunalne djelatnosti.

2. Poduzeća sa manjinskim državnim kapitalom 3. Poduzeća iz komercijalnog sektora sa većinskim državnim kapitalom sa podgrupama poduzeća:

a) kojima nije neophodan strateški investitor b) kojima je neophodan strateški investitor i c) poduzeća koja se dijele na tehno ekonomske cjeline u svrhu privatizacije

Nedovoljna sposobnost države da upravlja javnim poduzećima trebalo bi, u slučaju BIH da bude jedan od osnovnih motiva za privatizaciju .Vlada povremeno gubi elementarnu kontrolu nad javnim poduzećima, kao što je kontrola plata i zaduživanja. Osim toga, postoji tendencija korištenja poduzeća za financiranje političkih stranaka, a korupcija i umanjivanje imovine kompanija (asset stripping) su rašireni. Razvoj i modernizacija infrastrukture predstavlja neophodan uvjet i faktor za privatne investicije u drugim sektorima privrede.

26

U posljednje vrijeme u izjavama rukovodstva pojedinih privrednih društava, javnih poduzeća i predstavnika Vlade prisutna je ideja o tome kako pojedina poduzeća koja djeluju u potpuno dereguliranom, konkurentskom poslovnom okruženju, ne trebaju strateške investitore i da u njima država treba da zadrži većinsko učešće7. Spomenute izjave su posljedica površnog poznavanja stanja u navedenim poduzećima, zanemarivanje financijskih aspekata , nepoznavanja stanja na regionalnom tržištu i namjera im je da privatizaciju tih poduzeća odlože na neodređeno vrijeme. To je pokušaj da se potencijalni pozitivni efekti privatizacije takvih poduzeća podrede interesima političke i tehnokratske elite koja svoju društvenu i ekonomsku moć gradi na državnom vlasništvu, kojim upravlja bez ikakve ozbiljnije odgovornosti i definiranih kriterija ekonomske efikasnosti. 1.2.10. Standardi i smjernice korporativnog upravljanja Korporativno upravljanje je sistem kojim se vode i kontroliraju kompanije. OECD principi korporativnog upravljanja definiraju korporativno upravljanje kao skup odnosa između uprave kompanije, nadzornog odbora, njenih dioničara i drugih nosilaca materijalnog interesa. Korporativno upravljanje, također, omogućava strukture kroz koje se uspostavljaju ciljevi kompanije i utvrđuju sredstva za postizanje tih ciljeva i nadgledanje učinaka. Dobro korporativno upravljanje treba da pruži ispravne poticaje za realizaciju ciljeva koji su u interesu kompanije i dioničara i treba da podrži djelotvorno nadgledanje tako da ohrabruje firme da učinkovito koriste svoje resurse. Specifičnost kompanije se ogleda u razdvajanju vlasništva od upravljanja i postojanju prirodnog konflikta interesa među zainteresiranim učesnicima u procesu korporativnog upravljanja: dioničara, malih ili sa mogućnosti kontrole ili značajnijeg utjecaja institucionalnih investitora, povjerilaca, uprave i uposlenih. Da bi se stvorili preduvjeti za harmoniju i vođenje kompanije u najboljem interesu svih, a najprije dioničara – vlasnika, potrebno je što preciznije regulirati međusobne odnose spomenutih interesnih grupa i omogućiti dosljedno poštivanje i primjenu uspostavljenih pravila igre. Doneseni zakoni i regulatorni popisi iz ove oblasti u F BiH su blizu međunarodnih standarda u pogledu glavnih pitanja korporativnog upravljanja, međutim, postoji ogroman raskorak između teksta zakona i stvarne prakse. Ovo se posebice ogleda kroz relativno nisku razinu znanja i iskustva učesnika u procesima korporativnog upravljanja (1), specifičnosti koje se ogledaju u nižem stupnju povjerenja u institucionalni i realni ambijent u potpunosti, pa prema tome i u domenu ostvarivanja prava dioničara (2), karakteristika koje su posljedica post privatizacijskih procesa nakon masovne privatizacije, a koje se ogledaju kroz procese vlasničke koncentracije koja se najčešće sprovodi na štetu brojnih malih dioničara (3), upitnu motivaciju menadžera i velikih dioničara (4), težnju da se ostvari dobit postizanjem potpune kontrole nad poduzećem ili likvidacijom imovine poduzeća umjesto motivacije za povećanjem tržišne kapitalizacije i vrijednosti vrijednosnih papira (5). 7 Misli se na izjave po kojima Energoinvest dd Sarajevo i Hidrogradnja dd Sarajevo treba da služe javnom interesu i da ih treba ostaviti van procesa privatizacije, odnosno zadržati u državnom vlasništvu. U osnovi tih izjava je uvjerenje nekih vladinih dužnosnika da tim poduzećima ne treba strateški partner i da ih zato ne treba ni nuditi na tenderu. Po svoj prilici, ovdje je riječ o nerazumijevanju načina provođenja privatizacije, jer ne bi trebalo biti sporno da privatizaciju ovih kompanija treba obaviti, ako ne tenderom, onda nekim drugim prihvatljivim metodama privatizacije. Pri tome treba istaći da u intervjuu u okviru ovog istraživanja direktor Energoinvesta Džemil Vlahovljak ističe potrebu koncentracije vlasništva nad Energoinvestom, kao uvjeta za efikasno upravljanje privatiziranom kompanijom.

27

Smjernice korporativnog upravljanja u kompanijama sa većinskim državnim vlasništvom zahtijevaju jasno definiranja uloga u ostvarivanju vlasničke funkcije, i ko ih obavlja (nap. Ministarstvo industrije; poljoprivrede, financija ili posebne agencije, odnosno odjeli pri istim) jer su do sada prisutni sukobi nadležnosti ili prema državnim kompanijama, dolaze različiti zahtjevi iz okvira nadležnosti velikog broja državnih organa na različitim razinaima organiziranja: opština, grad, kanton, entitet i država. OECD-e smjernice sugeriraju formiranje jedinstvenih centraliziranih koordinacionih centara za državne kompanije, koji bi za svoj rad odgovarali parlamentu i bili upućeni na komunikaciju sa nadležnim državnim organima i organima nadzora. U F BiH ovu ulogu bi mogle preuzeti Agencije za privatizaciju, odnosno njihovi posebni centri, jer iste raspolažu kadrovima, potrebnom tehničkom opremljenošću, te već sada sa dosta dokumenata vezano za rad, organizaciju i poslovanje državnih kompanija. Buduće aktivnosti i pravce djelovanja u oblasti privatizacije u F BIH, treba usmjeriti na ubrzanu prodaju državnog kapitala u preostalim poduzećima za koje postoji iskazan interes investitora i kod kojih ne postoje značajnije prepreke privatizaciji, restrukturiranje poduzeća opterećenih dugovima u cilju njihove uspješne privatizacije, definiranje budućeg statusa poduzeća iz oblasti komunalnih djelatnosti i medija, definiranje statusa poduzeća iz djelatnosti namjenske i vojne proizvodnje, iniciranje pokretanja likvidacije i stečaja u poduzećima koja nije moguće privatizirati kao i unapređenje poslovnog okruženja radi privlačenja domaćih i stranih investitora i jačanja konkurentske sposobnosti F BIH. 1.2.11. Promjena strategije privatizacije državnog kapitala – strateški investitori nakon masovne privatizacije Završetkom masovne (certifikacijske) privatizacije krajem 2002. godine sva pažnja agencija za privatizaciju u Federaciji BiH je okrenuta ka pokušaju pronalaska poduzećima strateških investitora koristeći metode tenderske prodaje ili neposredne pogodbe. Opredjeljenje za strateškog investitora znači jasniju sudbinu kompanije u budućnosti, odnosno mogućnost bržeg restrukturiranja, modernizacije i podizanja konkurentnosti. Pored koristi za državu u vidu gotovinskog prihoda, značajni efekti se ostvaruju za kompaniju putem novih investicija te očuvanjem postojećih i kreiranjem novih radnih mjesta. To je, pored drugih pozitivnih efekata koje opredjeljenje za strateškog investitora donosi (npr. nova tržišta, know-how, menadžerska znanja i vještine, organizaciona unapređenja) lansiralo tender i njegovu modifikaciju u vidu neposredne pogodbe u prvi plan privatizacijskih metoda u periodu 2002.-2007. godina. Opredjeljenje da privatizacija domaćih kompanija bude usmjerena ka strateškim investitorima pokazuje i međunarodna zajednica pripremom liste poduzeća za koje će davati podršku u privatizaciji i formiranjem Međunarodne savjetodavne grupe za privatizaciju - IAGP sredinom 2000. godine.8 Ovim ona povlači konkretne poteze u namjeri da uvede prije svega strani

8 Međunarodnu svajetodavnu grupu činili su predstavnici međunarodnih razvojnih agencija i institucija angažiranih na reformama u BiH (DFID, EBRD, EU, GTZ, IMF,OHR, USAID, WB). Ta grupa u suradnji sa APF je napravila listu od 86 velikih kompanija koje su značajne po svom eksternom uticaju na ekonomiju BiH i po obimu zaposlenosti i angažiranog državnog kapitala, čiju bi privatizaciju pratile pojedine članice IAGP. Lista je u decembru 2001. godine reducirana na 56 poduzeća i ona je sve do danas osnov za nadležnost APF u privatizaciji državnog kapitalamu F BiH (Privatizacija u F BiH, 2007., str. 26).

28

kapital u naše kompanije (do tada su uglavnom učestvovali domaći investitori) i sve pozitivne efekte koje on donosi sa sobom. U opredjeljenju za strateškog investitora možemo pronaći mnogo pozitivnog. Njihovo angažiranje u kompaniji u najvećem broju slučajeva dovodi do bolje tržišne pozicije, lakšeg pristupa financijskim tržištima i novim tehnologijama. To znači i bolji standard uposlenih i dobrobit lokalne i šire zajednice. Privatizacijska iskustava u Federaciji BiH pokazuju da je glavni pokretački motiv učešća strateških investitora u procesu privatizacije bio pristup domaćem tržištu te da su fokusirani na tržišne lidere ili kompanije sa potencijalima za brzim povećanjem tržišnog učešća. Kako je za povećanje tržišnog učešća neophodno razvijati biznis preuzete kompanije to je ovaj cilj konvergentan ciljevima drugih stakeholdera (vlada, uposleni, javnost). Na bazi iznesenog može se konstatirati da su strateški investitori poželjni investitori u procesu privatizacije u Federaciji BiH. Obzirom na veličinu našeg tržišta, izvoznu orijentaciju, kvalitet kompanija nije realno očekivati dolazak globalnih kompanija (izuzetak Arcelor Mittal potvrđuje pravilo) već regionalno orijentiranih kompanija ili onih koje to ovim akvizicijama žele postati. Preferiranje stranih u odnosu na domaće investitore ne mora biti apriori dobar pristup u odabiru strateških investitora već kvaliteta investitora. U dosadašnjem toku privatizacije institucionalni investitori su se pojavljivali u obliku privatizacijskih investicionih fondova (PIF-ova) kojima je zakonska regulativa omogućavala učešće u procesu privatizacije isključivo putem javne ponude dionica. Od samog početka djelovanja privatizacijskih investicionih fondova, kao institucionalnih (kolektivnih) investitora, bilo je nerazumijevanja njihovog mjesta i uloge. Očekivanja da će PIF-ovi odigrati značajniju ulogu u restrukturiranju kompanija u kojima su preuzeli vlasništvo (pa čak i većinsko) nisu bila realna, obzirom da su oni po svom opredjeljenju prije svega financijski (porfolio) investitori a ne strateški (fokusirani na vođenje biznisa kompanije). Porfolio kompanija sa kojima su PIF-ovi raspolagali je bio veoma obiman i diverzificiran te je sa njim bilo vrlo teško upravljati. Ako tome dodamo da u društvima i fondovima nije bilo dovoljno ni znanja ni volje za aktivnosti restrukturiranja kompanija onda ne čudi da su PIF-ovi bili pasivni u unapređenju performansi kompanije sa ciljem privlačenja strateških investitora. Njihovi pokušaju da privuku strateške investitore u kompanije i u kojima su bili većinski vlasnici završavali su neuspjehom jer su to bile uglavnom kompanije u vrlo lošem stanju. Transformacijom PIF-ova u investicione fondove, obavezom smanjenja učešća u vlasništvu emitenta te ograničenjima u investiranje u papire domaćih emitenata manevarski prostor djelovanja ovih fondova je sužen te je za njihovu aktivniju ulogu u budućnosti potrebno izmijeniti regulativu9 koja bi stimulirala njihovu aktivnost. Iako ovaj Zakon omogućava aktivniju investicijsku politiku fondova ne može se očekivati njihova nova uloga u daljem procesu privatizacije u Federaciji BiH. Na ovakav zaključak navodi prije svega priroda njihovog djelovanja te se njihovo učešće može očekivati u privatizaciji dijela kapitala atraktivnih kompanija koje će se prodavati putem burze. To je jedini način da bude iskazan povećani interes ove vrste investitora za proces privatizacije u Federaciji BiH. 9 Duže vrijeme Zakon o investicionim fondovima čeka na usvajanje

29

1.2.12. Tačke diferenciranja modela privatizacije– primjer susjednih zemalja i F BiH

Utjecaj neoliberalnog koncepta u razvoju ekonomije, prevladavajući u međunarodnim financijskim institucijama (IMF, Svjetska banka) i baziran na Vašingtonskom konsenzusu10 doživio je svoju izvedbu i u Bosni i Hercegovini. Po tom scenariju državnim dionicama, na strani ponude, treba kreirati tražnju u vidu „papira“, a zatim izvršiti njihovu razmjenu. Pri tome široko građanstvo treba da nauči prvu praktičnu lekciju djelovanja tržišta.

Analizirajući privatizacijske propise donesene u početnoj fazi privatizacije odnosno rokove za realizaciju pojedinih privatizacijskih aktivnosti može se zaključiti da je osnovna zamisao kreatora koncepta privatizacije u Federaciji BiH bila da se on završi u što kraćem roku. Znajući koliki je utjecaj međunarodne zajednice bio značajan u tom periodu kao i činjenicu da je USAID (do 2000. godine) pružao tehničku pomoć projektu privatizacije sasvim je razumljivo ovo opredjeljenje. Ovako definiranom pristupu najbolje odgovara masovna privatizacija kao model a javna ponuda dionica kao metoda privatizacije. 11

Dobre strane ove metode ogledaju se u preferiranju brzine kao jednog od bitnih principa procesa privatizacije u Federaciji BiH, uspostavljanju nove korporativne strukture i uvođenje nove korporativne prakse upravljanja u novoprivatiziranim kompanijama, stvaranju uvjeta za razvoj sekundarnog tržišta kapitala i razvoju investicijske svijesti i znanja individualnih investitora-građana Federacije.

Negativne strane primjene ove metode ogledaju se u prijenosu vlasništva koje ne osigurava nove investicije, know-how, menadžerska znanja i vještine, bolju tržišnu poziciju i druga unapređenja performansi kompanije. Očekivanja da će građani Federacije BiH kroz javnu ponudu dionica naučiti prvu lekciju tržišta kapitala nisu ispunjena prije svega zbog nedovoljnih znanja o investiranju u vrijednosne papire, nerazvijenoj poduzetničkoj kulturi i slaboj edukaciji javnosti o mogućnostima ulaganja putem ove metode. Gore navedene negativne strane masovne privatizacije dovele su do modifikacije modela privatizacije u Federaciji BiH i preferiranje privatizacije slučaj po slučaj odnosno prodaje strateškom investitoru. Pri tome se ne pravi nikakva selekcija među kompanijama po kriteriju prihvatljivosti za investitore što predstavlja jedan od uzroka njihove slabe zainteresiranosti za kompanije u procesu privatizacije u Federaciji BiH. Iskustva drugih zemalja, a naročito onih koje nisu prihvatile stavove IMF-a i Svjetske banke o načinu privatizacije, su povoljnija u vezi sa interesom investitora za privatizaciju domaćih kompanija. Kao dobar primjer možemo navesti Sloveniju.

Veliki broj poduzeća u ovoj državi se u početku devedesetih godina suočio sa narastajućim gubicima. Da bi se izbjegao stečaj vlada je proglasila moratorij na stečaj po zakonu i uvela pristup po kome će se restrukturiranje poduzeća vezati za privatizaciju kao i rehabilitaciju

10 Sporazum o glavnim tačkama ekonomskih reformi u tranzicijskim zemljama postignut 1989. godine od strane uticajnih finansijskih organizacija, političkih tijela i profesionalnih ekonomista 11 Putem Javne ponude dionica u periodu 2000-2002 godina je izvršena potpuna ili djelomična privatizacija 765 poduzeća u Federaciji BiH sa kapitalom od 3,6 milijardi KM. U procesu je učestvovalo 55.243 dioničara i „utrošeno 7,8 milijardi KM certifikata, Publikacija APF Privatizacija u Federaciji BiH 1999-2006., str 17. i 18.

30

banaka. Lansirano je nekoliko projekata i to: sanacija banaka putem Agencije za sanaciju banaka, aktivno restrukturiranje poduzeća sa velikim gubicima putem Razvojnog fonda, restrukturiranje sektora infrastrukture i sektora čelika kao i vladin program izgradnje sistema socijalne sigurnosti za nezaposlene koji će biti rezultat procesa restrukturiranja.

Razvojni fond je pozvao poduzeća da apliciraju za pomoć u restrukturiranju. Više od 200 poduzeća je apliciralo a nakon rigorozne selekcije ostalo ih je 98. Zahtijevano je da se poduzeća korporatiziraju, odnosno da radnički savjeti budu zamijenjeni nadzornim odborima koje imenuje Fond i izvrše transferiranje dionica u Fond. Fond je obećao da će rezervirati 20% dionica za uposlene. Nakon početne procjene poduzeća su klasificirana u tri glavne grupe: poduzeća koja su održiva i spremna za razvoj što je značilo da se mogu odmah prodavati, druga grupa se odnosi na poduzeća koja trebaju biti likvidirana i treća grupa, poduzeća koja zahtijevaju da budu restrukturirana. Proces restrukturiranja uključuje privremeno otpuštanje, modernizaciju organizacione strukture, financijsku rehabilitaciju koja obuhvata dugove prema bankama, dugove prema dobavljačima i injekcije obrtnog kapitala. Projekt je bio predviđen kao dvogodišnji nakon koga bi se najveći broj poduzeća mogao privatizirati. Posao su obavljali uglavnom lokalni konsultanti financirani od strane Fonda kome su pripadala sredstva iz privatizacije.

Generalno o metodama privatizacije mogu se izvesti zaključci da je pristup slučaj po slučaj mnogo skuplji, zahtijeva duže vrijeme i koristi se kada se prodaja vrši strateškom investitoru. Masovna privatizacija je uspješna u zemljama u tranziciji uglavnom u privatizaciji malih kompanija ili kada se radi o djelomičnoj privatizaciji gdje većinsko vlasništvo ostaje u rukama države.

1.2.13. Ponuda dionica putem burze Mnoge zemlje (Njemačka, Austrija) razvijenih tržišta kapitala koristile su burzu kao metodu prodaje dionica u vlasništvu države te na taj način dale dodatne impulse rastu tržišta u obliku inicijalnih ili sekundarnih javnih ponuda. Pri tome je ne samo došlo do veće transparentnosti procesa privatizacije već je i animiran veliki broj individualnih domaćih investitora i time je došlo do povećanja likvidnosti tržišta.

Nastankom i razvojem tržišta kapitala te uspjehom koje je Sarajevska burza-burza vrijednosnih papira (SASE) postigla u petogodišnjem trgovanju, domaći emitenti postali su interesantni domaćim i (prvenstveno) stranim investitorima. Kao strani porfolio investitori na Burzi su pojavili: industrijske i financijske kompanije, razne vrste investicionih fondova uključujući i hedge fondove, fizička lica. Kako su mnoge od kompanija, uvrštene na SASE, i dalje u većinskom državnom vlasništvu to se kao jedna od mogućih metoda privatizacije dionica u vlasništvu države otvara prodaja putem burze. Kako privatizacija putem burze nije bila jedna „izvornih“ metoda to je bilo neophodno izvršiti izmjenu Zakona o privatizaciju poduzeća, što je i učinjeno izmjenama12 iz 2006. godine te donošenjem podzakonskih akata13.

12 Zakon o izmjenama dopunama Zakona o privatizaciji poduzeća („Službene novine Federacije BiH“, broj 42/06) kojim se omogućuje prodaja državnih dionica putem burze u poduzećima sa više od 50 % privatnog kapitala te u poduzećima sa više od 50% državnog kapitala dio iznad 51% 13 Pravilnik o postupku prodaje državnog kapitala na burzi (“Službene novine Fedracije BiH”, broj 58/06

31

Na bazi donesenih propisa pristupilo se i privatizaciji kompanija putem burze te je do danas obavljena privatizacija 12 % kapitala Interšped dd Sarajevo a u pripremi je prodaja državnih dionica za neke druge kompanije (Bosnalijek dd Sarajevo, Šipad export import dd Sarajevo i druge).

Osnovne prednosti prodaje putem burze su:

• tržišna verifikacija vrijednosti dionica (kompanije) na bazi konkurentnosti što omogućava postizanje najbolje moguće cijene i najveći prihod za prodavca

• brzina obavljanja transakcije jer za pripremu i provođenje treba puno manje vremena od bilo koje druge metode

• transparentnost procesa koje eliminira sumnje u objektivnost izbora najpovoljnijeg ponuđača

• benefit za male dioničare (prvenstveno građane Federacije) ukoliko država odluči da svoje dionice prodaje pod povoljnijim uvjetima ciljanim grupama

• podrška razvoju financijskog i tržišta kapitala kao i unapređenje ukupne kulture investiranja

Ponuda dionica kompanija (uključujući i javne) putem burze znači privlačenje nove kategorije investitora u vidu portfolio investitora. Porfolio investitori ne moraju nužno imati špekulativni pristup kompanijama (zarada na bazi razlike kupovine i prodaje dionica) nego burzu mogu koristiti kao mogućnost stjecanja većinskog ili kontrolnog paketa dionica u svojstvu strateškog investitora koje smo već identificirali kao poželjne investitore. U mnogim varijantama menadžeri fondova mogu biti posrednici ka investitorima koji mogu imati dugoročne interese u našim kompanijama.

1.2.14. Razvijenost i karakteristike tržišta kapitala u FBiH

Karakteristično za sadašnji stupanj razvoja tržišta kapitala u Federaciji BiH je da, sa jedne strane postoje vidljivi znaci uspostave organiziranog tržišta i djelovanja tržišta kapitala u kojima dominira privatna inicijativa, dok su sa druge strane prisutni problemi vezani za nedovršenu tranziciju i vlasničku transformaciju. Usporen proces privatizacije naročito negativno utiče na brži rast tržišta kapitala. Tržište kapitala u Federaciji Bosne i Hercegovine se danas nalazi se na svojevrsnoj prekretnici. Ovo tržište je nastalo 1999. godine, donošenjem regulatornog okvira i formiranjem prvih institucija – Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH i Registra vrijednosnih papira u Federaciji BiH. Nakon toga su, tokom 2000. i 2001.godine počela sa radom društva za upravljanje investicionim fondovima i investicioni fondovi, da bi 2002.godine otpočelo trgovanje na Sarajevskoj burzi-burzi vrijednosnih papira, koju su osnovali profesionalni posrednici – brokerske kuće. Osnovna funkcija tržišta kapitala u vrijeme njegovog formiranja bila je da posluži finalizaciji procesa privatizacije. Privatizacijom državnog kapitala novi dioničari su stekli učešće u kolektivnom vlasništvu (putem PIF-ova) kao i individualno vlasništvo nad privatiziranim poduzećima. Od samog početka djelovanja privatizacijskih investicionih fondova (PIF-ova), kao kolektivnih investitora, bilo je nerazumijevanja mjesta i uloge istih. Očekivanja da će PIF-ovi odigrati značajniju ulogu u restrukturiranju kompanija u kojima su preuzeli vlasništvo (pa čak i

32

većinsko) nisu bila realna, obzirom da su oni po svom opredjeljenju prije svega financijski (porfolio) investitori a ne strateški (fokusirani na vođenje biznisa kompanije). Portofolio kompanija sa kojima su PIF-ovi raspolagali je bio veoma obiman i diverzificiran te je sa njim bilo vrlo teško upravljati. Ako tome dodamo da u društvima i fondovima nije bilo dovoljno ni znanja ni volje za aktivnosti restrukturiranja kompanija onda ne čudi da su PIF-ovi bili pasivni u unapređenju performansi kompanije sa ciljem privlačenja strateških investitora. Njihovi pokušaju da privuku strateške investitore u kompanije i u kojima su bili većinski vlasnici završavali su neuspjehom jer su to bile uglavnom kompanije u vrlo lošem stanju. Transformacijom PIF-ova u investicione fondove, obavezom smanjenja učešća u vlasništvu emitenta te ograničenjima u investiranje u papire domaćih emitenata manevarski prostor djelovanja ovih fondova je sužen te je za njihovu aktivniju ulogu u budućnosti potrebno izmijeniti regulativu koja bi stimulirala njihovu aktivnost. S druge strane ta regulativa ih treba poticati da koristi od uspjeha investicijskih ulaganja imaju i dioničari fondova (građani Federacije BiH) a ne samo vlasnici društava za upravljanje. Obzirom da dionica za svog vlasnika može imati vrijednost tek ukoliko postoji mogućnost njene prodaje, uspostava uređene i funkcionalne infrastrukture tržišta kapitala je bila imperativ. Intenzivan promet na Sarajevskoj burzi-burzi vrijednosnih papira od njenog osnivanja potvrda je iznesenoj tezi. Od 2002.godine do danas, na burzi je zaključeno više od 459 hiljada transakcija, ukupne vrijednosti od preko 2,7 milijardi KM14. Na burzi se gotovo isključivo trgovalo dionicama proizašlim iz procesa privatizacije. Međutim, za sve vrijeme od početka trgovanja na Sarajevskoj burzi-burzi, broj prodavaca vrijednosnih papira je bio višestruko veći od broja kupaca, što je rezultiralo neprekinutim trendom smanjivanja broja aktivnih dioničara15 na tržištu kapitala u Federaciji BiH. Ovaj trend je uobičajen za sve zemlje koje su prošle tranziciju društveno-ekonomskog sistema i u kojima je tržište kapitala nastalo kao slijed procesa masovne privatizacije. Trend smanjivanja broja učesnika u trgovanju na burzi, sam po sebi, ne bi bio zabrinjavajući da sa sobom neminovno ne donosi i koncentraciju vlasništva nad poduzećima čijim se dionicama trguje na burzi. Koncentracija vlasništva za posljedicu ima smanjenje raspoložive količine dionica na tržištu, zbog čega prije ili kasnije dolazi do smanjenja aktivnosti na burzi. Burzanska kontrakcija ne mora nužno biti praćena smanjenjem vrijednosti prometa, jer se može desiti da se uslijed porasta cijena vrijednosnih papira, vrijednost prometa povećava usprkos smanjenju broja prometovanih vrijednosnih papira. Burza se ne može promatrati izolirano od ostatka tržišta kapitala. Iako je burza najvidljivija i naizgled najinteresantnija, ona je ipak samo jedan od dijelova tržišta kapitala – institucionalizirano mjesto sekundarnog prometa. Dugoročno gledano, burza ne može funkcionirati bez aktivnog primarnog tržišta kapitala. Primarno tržište kapitala je mjesto povezivanja kapitalom suficitnih subjekata (pravnih i fizičkih osoba) sa subjektima kojima je kapital neophodan za financiranje svoje djelatnosti – poduzećima emitentima vrijednosnih papira. Vrijednosni papiri su na primarnom tržištu sredstvo – instrument povezivanja ove dvije strane. I dok burza, odnosno sekundarno tržište kapitala poduzećima, odnosno privrednom sistemu u cjelini može donijeti korist u pogledu određivanja i obznanjivanja tržišne vrijednosti

14 Izvor podataka: Sarajevska berza-burza vrijednosnih papira, 29.10. 2007. god. 15 Prema podacima Registra vrijednosnih papira FBiH na dan 31.12.2005. god. 563.642 a 27.09.2007. god. 326.403

33

poduzeća, dotle je primarno tržište kapitala (tamo gdje je razvijeno) glavni dugoročni izvor kapitala. Ne treba zaboraviti napomenuti da je važan učesnik na primarnom tržištu kapitala i država, koja emitirajući obveznice dolazi do značajnih sredstava, koja se uglavnom koriste za financiranje infrastrukturnih projekata. Tržišnim „materijalom“ kreiranim na primarnom tržištu kapitala „hrani“ se sekundarno tržište – burza. Od razvoja jednog segmenta tržišta direktno ovisi i razvoj drugog. U Federaciji BiH već pet godina funkcionira Sarajevska burza-burza. Može se konstatirati da je Burza sasvim dobro obavila zadaću postprivatizacijskog tržišta, kako u smislu mogućnosti prodaje stečenih dionica sa jedne, tako i u smislu koncentracije vlasništva u privatiziranim poduzećima, sa druge strane. Međutim, privatizacijski materijal ne burzi se neminovno i relativno brzo „troši“. Dionicama nekoliko vrlo perspektivnih privatiziranih poduzeća na Sarajevskoj burzi-burzi više se i ne trguje ili se trguje vrlo sporadično. Sa druge strane, u trgovanje na burzu gotovo uopće ne dolaze nove dionice. Primarno tržište kapitala u Federaciji BiH izuzetno je slabo razvijeno. Emisiona aktivnost poduzeća svedena je na zatvorene prodaje, u kojima se cjelokupne emisije dionica prodaju jednom ili užem krugu unaprijed poznatih kupaca. Ove dionica uglavnom i ne dospiju na sekundarno tržište. O emisiji državnih obveznica se govori već nekoliko godina, dok se emisija korporativnih obveznica tek stidljivo najavljuje. Pored toga, na našem tržištu kapitala ozbiljan problem predstavlja i nedostatak pravovremenog i cjelovitog objavljivanja informacija o poslovanju poduzeća čijim se dionicama trguje na burzi, ali i svih drugih informacija čije bi objavljivanje moglo imati utjecaj na cijene vrijednosnih papira ili promet na burzi16. Zbog svega navedenog smatramo da će u narednom periodu biti neophodno poduzeti niz konkretnih radnji na unapređenju tržišta kapitala u Federaciji BiH, kako bi ono postalo uređenije, efikasnije, sadržajnije i transparentnije. Djelovanje na unapređenju tržišta treba biti usmjereno u dva pravca – na modernizaciju i harmonizaciju regulatornog okvira, te na poboljšanje efikasnosti infrastrukture i kreiranje novih financijskih instrumenata. Reforma penzionog sistema je jedna od aktivnosti od kojih se očekuje snažan poticaj razvoju tržišta kapitala. Budući penzioni fondovi, sa značajnim financijskim sredstvima, će biti važni igrači na tržištu kapitala ali je potrebno da postoji tržišni materijal u koji će moći investirati sredstva. Obzirom da oni u svom porfoliju žele manje rizične vrijednosne papire to izdavanje državnih obveznica dobiva dodatno na važnosti. Formiranjem radne grupe za reformu penzionog sistema u Federaciji BiH i pripremom odgovarajućih dokumenta sa njihove strane napravljeni su prvi koraci u pripremi reforme17. 1.3. Ostvareni rezultati privatizacije u F BiH do kraja 2007. godine Rezultati u privatizaciji državnog kapitala mogu se promatrati sa više aspekata. Prvo, kao efekt privatizacije u odnosu na raspoloživi kapital, uzimajući u obzir i strukturu tog kapitala. Drugo, kao prihod koji je država ostvarila kroz privatizaciju koji uključuje novac, ali i obim

16 Transparentnost tržišta kapitala je unaprijeđena jedinstvenim portalom tržišta kapitala u F BiH puštenim 2.11.2007. god. na www.sase.ba 17 Ekspertna grupa sačinila Nacrt Strategije reforme penzijskog sistema u Federaciji BiH u oktobru 2007. god.

34

neutraliziranih certifikata kojima je država izmirila svoje obaveze prema građanima kroz ponudu dijela državnog kapitala. Treće, kao razvojni efekt aktiviranja resursa kumuliranih u neprivatiziranim poduzećima, koji bi trebalo da nakon privatizacije doprinose bržem ekonomskom rastu i zapošljavanju. Četvrto, kao efekt privlačenja u F BiH novih investitora sposobnih da unapređuju investicije i njihove efekte. Peto, kao temelj razvijanja novih osnova poduzetništva utemeljenog na privatnom vlasništvu u orijentaciji na tranziciji ekonomije BiH iz komandne u tržišno orijentiranu. Šesto, kao proces koji ima duboke socijalne posljedice na distribuciju naslijeđenog društvenog bogatstva i socijalno-ekonomski položaj pojedinih društvenih slojeva aktera privatizacije. Predmet našeg istraživanja su oni aspekti privatizacije koji su u vezi sa interesom investitora za privatizaciju.

1.3.1. Privatizirani državni kapital i njegova struktura U toku devet godina provedbe privatizacije u periodu 1999-2007. godina privatizirano je 5.582 mil. KM državnog kapitala, što čini 41,3% planiranog državnog kapitala za privatizaciju od 13.519 mil. KM, što se može vidjeti iz tabele 1.

8,8

46

2,6 5,1

26,1

54

5 7,7

65,1

0

92,4 87,2

0

20

40

60

80

100

Obimkapitala

Keš Certifikati Ukupno

% u

dio

MP VP JPD

Slika 3. Struktura privatiziranog kapitala prema metodama privatizacije

Ovaj procentualni iznos bi mogao biti i veći, ako se ima u vidu da je zbog gubitka u jednom broju velikih poduzeća, obim planiranog državnog kapitala za privatizaciju smanjen za oko 3 mld, što znači da je sveden na oko 10,519 KM. U tom slučaju postotak ostvarenja iznosi oko 53,1%. Struktura privatiziranog kapitala prema metodama privatizacije pokazuje dominantno mjesto javnog upisa dionica (JPD) od 65,1%, zatim tenderske privatizacije sa 26,1% i male privatizacije sa 8,8% privatiziranog kapitala (vidjeti sliku 3). Ukupno realizirana plaćanja odnose se na javni upis dionica sa 87,2%, na plaćanja u velikoj privatizaciji 7,7% i na plaćanja u maloj privatizaciji sa 5,1%. Od ukupnog iznosa certifikata 92,4% ih je utrošeno u JPD, 5,0% za tendersku privatizaciju (VP) i za malu privatizaciju 2,6% certifikata. Od keš plaćanja 54% je korišteno za plaćanja u tenderskoj privatizaciji, a 46% za

35

plaćanja u maloj privatizaciji. Inače, u ukupnim plaćanjima gotovinska plaćanja su učestvovala sa 5,6%, a plaćanja certifikatima sa 94,4%. 1.3.2. Mala privatizacija Mala privatizacija obično predstavlja početnu etapu u privatizaciji, s obzirom da poduzeća koja se privatiziraju pod uvjetima male privatizacije djeluju u konkurentskom okruženju, zahtijevaju relativno nizak kapitala za investicije i ne traže posebno izgrađen regulatorni i institucionalni ambijent za uspješnu privatizaciju. Mala privatizacija je u cjelini pokazala dosta ograničene rezultate u privatizaciji u F BiH, pogotovu u prodaji imovine i dijelova poduzeća. Razlog tome je ostavljanje kratkog roka za provođenje male privatizacije, posebno kod prodaje predmeta male privatizacije. Iz tabele 1 vidljivo je da je 1999 i 2000. godine prodano 76,6% svih predmeta privatizacije, kojima se čistila struktura velikih kompanija van core biznisa, a da je nakon 2000. godine, upravo kada počinje privatizacija putem javnog upisa dionica proces male privatizacije splasnuo. To pokazuje da je javni upis dionica obuhvaćao i onaj kapital u velikim poduzećima koji je zacrtanom logikom privatizacije trebalo da bude predmet male privatizacije. Nakon okončanja javnog upisa dionica, proces male privatizacije se odvija u ograničenim razmjerima i moguć je samo u neprivatiziranim poduzećima i plaćanjima u kešu. Tako su propuštene šanse da se kroz malu privatizaciju što veći dio kapitala privede produktivnoj upotrebi ne čekajući privatizaciju poduzeća kojima su predmeti potencijalno male privatizacije pripadali.18

Značaj male privatizacije bio je jako podcijenjen, a tome je dosta kumovala međunarodna zajednica u svojoj žurbi da moguće efekte male privatizacije žrtvuje u korist javnog upisa dionica. Ugovorena cijena predmeta male privatizacije iznosila je 195,5 mil. KM, što čini 24,5% od ugovorene cijene za tenderske prodaje. Ugovorene investicije iznose 191,4 mil. KM ili 14,8% ugovorenih investicija putem tenderske prodaje. Ugovoreni broj postojećih radnika iznosi 5.593 ili 13% broja radnika ugovorenih kroz tenderske prodaje, a broj novih radnika 2.303 ili 14,8% broja novih radnika ugovorenih kroz tendersku privatizaciju.

1.3.3. Efekti prodaje putem tendera

Tenderske prodaje su bile najkompleksniji oblik prodaje državnog kapitala, jer se uz cijenu ugovarao i obim investicija te obim zaposlenosti koji je prihvaćan kao obaveza kupca, kako u zadržavanju postojećeg broja uposlenih, tako i u upošljavanju novih radnika. Iz podataka danih u tabeli 1. vidljivo je da je, pored cijene, ugovoren obim investicija od 1.270 mil. KM, a da je ugovorena obaveza održavanja zaposlenosti 41.996 postojećih radnika i 13.771 novih radnika, čime je ugovorena ukupna zaposlenost od 55.767 radnika.

18 Željezara Zenica je u svom planu privatizacije pripremila za malu privatizaciju različitih predmeta privatizacije u vrijednosti od oko 100 mil. KM, ali je uspjela prodati svega 500 hiljada KM, zbog čega znatan dio kapitala u predmetima male privatizacije leži van efikasne upotrebe (informacija iz intervjua sa H. Kulovićem)..

36

Tabela 1. Efekti tenderskih prodaja (firme u maloj i tender u velikoj privatizaciji) – 000 KM

Godine Broj poduzeća

Ponuđeni kapital

Ugovorena cijena

Ugovorene investicije

Preuzeti radnici

Nova radna mjesta

1999-2000. 248 297.560 328.884 296.616 10.698 2.014 2001. 114 278.401 216.931 313.698 10.672 3.197 2002. 137 363.159 131.908 251.045 9.713 3.985 2003. 45 196.420 25.726 79.724 4.694 2.043 2004. 29 204.232 61.386 105.002 3.920 1.328 2005. 14 33.438 1.494 24.607 1.365 166 2006. 13 160.406 15.869 170.601 896 754 2007. 4 5.873 7.665 29.500 38 284 Ukupno 604 1.539.491 789.863 1.270.794 41.996 13.771 Izvor: Privatizacija u F BiH, APF, Sarajevo 2007, str. 21 i Izvještaj o provedbi procesa privatizacije i radu APF za 2007. APF Sarajevo 2008, str. 4. Tenderska privatizacija ima veliki značaj u konceptu potpuno liberalne privatizacije kakva je primjenjivana u F BiH. To je koncept u kome nema nikakvog ozbiljnijeg pred privatizacijskog restrukturiranja i sav teret restrukturiranja kompanija pada na kupca u formi strateškog investitora. Ključni problem u tenderskoj prodaji je iznalaženje strateškog investitora, koji ima strateške namjere i kapacitet da izvrši restrukturiranje privatizirane kompanije. Restrukturiranje u osnovi možemo promatrati u dvije forme i to, prvo, kao defanzivno restrukturiranje i , drugo, strateško restrukturiranje (Domadenik, P. ed al., 2000., str. 60-82). Defanzivno restrukturiranje je orijentirano na snižavanje troškova kao izvor za maksimiziranje dobiti (cost related restructuring). Ono uključuje i oslobađanje velikih dugova kojima je opterećeno poduzeće, kao i organizaciono restrukturiranje koje vodi snižavanju troškova. Defanzivno restrukturiranje je put da se preživi do ulaska u fazu strateškog restrukturiranja poduzeća, jer se kompanija zadržava na postojećoj proizvodno-strateškoj poziciji. Ono je obično rezultat smanjene tražnje za proizvodima poduzeća i podrazumijeva smanjenje uposlenosti, odnosno rasta produktivnosti na bazi downsizinga (smanjenja razmjera operacija kompanije). Defanzivno restrukturiranje se, prema istraživanjima na uzorcima slovenačkih kompanija, primjenjuje efikasnije u poduzećima koja su već privatizirana, nego ona koja su u državnom vlasništvu. Naravno, intenzitet ovog restrukturiranja ovisi o strukturi vlasništva kompanija, pri čemu je važan stupanj koncentracije vlasništva i odnos unutarnjih i vanjskih vlasnika, jer su vanjski vlasnici mnogo više motivirani za poduzimanje defanzivnog restrukturiranja. Strateško restrukturiranje se poduzima za postizanje konkurentnosti kompanije, koja podrazumijeva ulaganje u novi fizički i intelektualni kapital (hard and soft capital). U ovom slučaju privatizirana kompanija mijenja proizvodnu funkciju. Počinje sa ulaganjima u istraživanje i razvoj, ulaganjima u razvoj tržišta, sa orijentacijom na internacionaliziranje prodaja i razvoj strateškog partnerstva, na razvijanje marketing sposobnosti i usvajanje novih strategija proizvodnje i financiranja, te ulaganja u razvoj ljudskih resursa. S druge strane, počinju ulaganja u fiksni kapital – opremu i nove tehnologije koji će davati mogućnosti osvajanje nove ili konkurentnije proizvodnje postojećih proizvoda. Razvoj se djelomično financira iz vlastitih sredstava, koja su nedovoljna, a djelomično iz bankarskih kredita, jer je emisija novih dionica zbog nerazvijenosti tržišta kapitala upitna. Zato se sav teret strateškog

37

38

restrukturiranja prenosi na strateškog investitora, a to je kompanija koja je konkurentna u određenoj vrsti biznisa kome pripada, ili prema kome bi mogla da se usmjeri nova strategija privatizirane kompanije. Kao strateški investitori su se u privatizaciji u F BiH pojavljivali: 1) strane kompanije u određenim biznisima, koje su sudjelovale na tenderima za privatizaciju određenih poduzeća ( od globalnih, preko regionalnih do kompanija koje tek na primjeru BiH započinju internacionaliziranje), 2) strane kompanije koje ulažu u dokapitalizaciju domaćih kompanija i imaju ulogu strateškog investitora, 3) domaće kompanije koje razvijaju svoju konkurentnost i jačaju kapacitete strateškog restrukturiranja privatiziranih kompanija, 4) ortačke grupe utemeljene na MEBO (Management and Employees Buy Out – privatizacija od strane menadžmenta i uposlenih) i MBO (Management Buy Out – privatizacija od strane menadžmenta), koji imaju znanje i vještine za strateško restrukturiranje, ali ne i financijsku snagu za njegovo provođenje 5) ortačke grupe poduzetnika koji su spremni da uđu u rizike strateškog restrukturiranja kompanija, ali često nemaju potrebne resurse i sposobnosti da ga provedu uspješno. Mnogi investitori su imali namjeru da defanzivnim restrukturiranjem postignu efekat privatizacije, ali se domet njihovih mjera ograničavao na kratkoročne efekte i nisu imali snagu da se upuste u strateško restrukturiranje, zbog čega privatizirane firme dolaze u teškoće ( primjer Sarabon, Zora i drugi).

1.3.4. Efekti masovne privatizacije Masovnu privatizaciju treba promatrati kao oblik primarne privatizacije, koja ima za cilj da se kapital prenese sa državnog vlasništva na kvazi vlasnike, koji treba da poduzmu aktivnosti sekundarne privatizacije, tj. nalaženje strateških investitora. Naime, kako se ističe u publikaciji Svjetske banke o iskustvima privatizacije u tranzicijskim zemljama, idealna strategija privatizacije bio bi transfer vlasništva što je prije moguće ka individualnim investitorima i koncentriranim grupama investitora putem otvorenog, fer i transparentnog metoda. Neke zemlje, kao Istočna Njemačka, preko Treuhand projekta, Estonija i Mađarska su u tome uspjele. Druge zemlje nisu to mogle provesti zbog toga što je politička prihvatljivost privatizacije ovisila o tome hoće li ona biti masovna. Direktan transfer je bilo teško izvesti i u F BiH jer nema dovoljno domaćih kupaca koji bi mogli stvoriti potrebnu konkurenciju, koje bi onemogućila da se firme prodaju političkoj eliti ispod realne cijene, u odsustvu atraktivnosti zemlje za strane investitore. Masovna privatizacija je tu rješenje alternativi da se poduzeća drže u državnim rukama i onda traže direktno strateški investitori.

149

Tabela 2. Pregled ostvarene privatizacije 1999-2007. – u hilj. KM

Izvor: Privatizacija u F BiH, APF, Sarajevo 2007, str. 14. i Izvještaj o provedbi procesa privatizacije i radu APF za 2007, APF raje, Sa vo 2008, str.

Metod Struktura 1999-2000

2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. Ukupno

firme 161 46 38 10 4 3 4 3 269 Broj predmeti 1.877 74 191 136 60 46 24 37 2.445

Ponuđeni kapital 265.192 36.707 78.082 22.552 15.809 30.018 10.835 30.601 489.798 Certifikati 149.171 21.812 15.705 32.763 2.046 586 0 0 222.085 Prihod Keš 118.318 13.000 34.787 10.057 10.657 17.234 10.668 16.834 231.555

MP

Prihod ukupno 276.490 34.812 50.492 42.821 12.703 17.820 10.668 8916.834 453.640 Firme 87 68 99 35 25 11 9 1 335 Broj predmeti 0 0 0 0 0 0 1 0 1

Ponuđeni kapital 274.306 243.834 334.792 194.553 211.094 31.555 163.399 4.6999 1.458.234certifikati 192.824 124.331 88.866 15.266 4.661 2,5 5,0 0 425.955 prihod Keš 94.281 65.335 24.405 9.269 54.780 1.417 16.274 6.500 272.280

VP

Prihod ukupno 287.105 189.666 113.271 24.535 59.461 1.419 16.279 6.500 698.236 Broj firmi 0 0 0 0 0 0 0 1 1 Ponuđeni kapital 0 0 0 0 0 0 0 1.752 1.752

Prodaja na burzi

Prihod ukupno 0 0 0 0 0 0 0 1.752 1.752 Broj firmi 0 676 71 0 0 0 0 0 747 Ponuđeni kapital 0 2.928.912 703.964 0 0 0 0 0 3.632.876

certifikati 0 5.967.164 1.870.086 0 0 0 0 0 7.837.250Prihod Keš 0 0,5 0 0 0 0 0 0 0,5

JPD

Prihod ukupno 0 5.976.166 1.870.086 0 0 0 0 0 7.837.251Firme 248 790 208 45 29 14 13 5 1.125

Broj Predmeti 1.877 74 191 136 60 46 25 27 2.446 Ponuđeni kapital 539.499 3.209.453 1.116.839 217.106 226.903 61.573 174.234 37.052 5.582.659

certifikat 341.996 6.113.307 1.975.657 48.029 6.707 589 0,5 0 8.485.290Prihod Keš 212.600 78.335 59.191 19.326 65.457 18.651 26.942 24.186 504.687

Ukupno

Ukupno prihod 554.595 6.191.642 2.033.849 67.355 72.164 19.239 26.947 24.186 8.989.978

Masovna privatizacija je tu rješenje alternativi da se poduzeća drže u državnim rukama i onda traže direktno strateški investitori. To bi možda i moglo biti rješenje da je postojala autonomija agencija za privatizaciju da rade bez političkog utjecaja i da postoji institucionalni kapacitet da se spriječi prisvajanje imovine od strane menadžera državnih kompanija (World Bank, 2002, p. 72). Tabela 3. Lista tipičnih poduzeća većinski privatiziranih u masovnoj privatizaciji R.b.

Naziv poduzeća

Udio vlasnika po JPD (%)

R.b.

Naziv poduzeća

Udio vlasnika po JPD (%)

1. Energoinvest- Armature 100,0 16. Namještaj Gradačac 82,1 2. Energoinvest - TAT 100,0 17. Slana Banja Tuzla 100,0 3. Energoinvest VMC 100,0 18. TMD Gradačac 78,2 4. Energoinvest Etas Valves 100,0 19. Amfibolit Vareš 100,0 5. Energoinvest IRIS 71,5 20. Vitex Visoko 97,8 6. Polihem Tuzla 56,2 21. ATP Špedicija Bugojno 100,0 7. Vranica dd Sarajevo 66,0 22. BNT Novi Travnik 100,0 8. RMU Kamengrad 100,0 23. DIP Janj Donji Vakuf 99,0 9. Ratar dd Odžak 100,0 24. Elektrobosna 100,0 10. Helios Banovići 100,0 25. Mediapan Busovača 90,2 11. Ingram Srebrnik 62,5 26. Armature Čapljina 100,0 12. Interšped Tuzla 61,2 27. GP Bosna Sarajevo 99,4 13. Jadrina Gračanica 53,5 28. GP ŽGP Sarajevo 86,2 14. Mlin Ljubače 98,3 29. GP Put Sarajevo 68,5 15. Željezara Ilijaš 100,0 30. Ključ Sarajevo 97,9 Izvor: Pregled privatiziranih poduzeća u F BiH 1999-2005. godine, AFP, Sarajevo 2006. Nema dovoljno osnova da se zaključi kako je masovna privatizacija u F BiH projektirana kao privremena mjera prijenosa vlasništva na građane i investicione fondove. Dva razloga idu u prilog ovoj sumnji. Prvi je da je masovna privatizacija išla bez ikakvog ograničenja vlasništva građana i fondova, pa se dešavalo da mnoga poduzeća budu većinski privatizirana od nesposobnih vlasnika, koji isu mogli poduzeti ni defanzivno, ni strateško restrukturiranje (vidjeti tabelu 3). To je bilo sasvim suprotno od onoga što su uradili u Sloveniji, gdje je masovna privatizacija bila projektirana i uključivala paradržavne fondove sa 20% dionica poduzeća, privatne investicione fondove sa 20% vlasništva nad dionicama u zamjenu za certifikate građana, unutrašnje vlasnike (menadžere, aktivne i ranije uposlenike kompanije) sa 20% dionica, i opcijski za MEBO ili MBO, te kupovine od strateških investitora za 40% dionica (Simoneti, M., Boehm, A., 2001, p.7). Drugi razlog je u tome što se od strane kreatora ekonomske politike razmišlja o tome da se uvedu administrativne mjere koje će ograničiti udio investicionih fondova u vlasništvu poduzeća, odnosno prisiliti ih da se ponašaju kao aktivni investitori u poduzeću kome su vlasnici, često i dominantni. Iako je javnim upisom dionica prodan državni kapital od 3.632 mil. KM ili 34,5% kapitala u F BiH za privatizaciju i time neutralizirano 7.837 mil. KM certifikata, rezultati

40

masovne privatizacije ne mogu se smatrati završenim poslom.19 Zato i u F BiH treba shvatiti da je portofolio poduzeća koja su prošla masovnu privatizaciju ustvari proizvod za sekundarnu privatizaciju koju treba osmisliti na novim načelima aktivne uloge investicionih fondova. To je velike šansa za unapređenje efekata privatizacije, ali i složen zadatak koji traži mnogo više vremena nego se mislilo i u drugim zemljama u tranziciji. Za slučaj F BiH je upitan pristup koji pod masovnom privatizacijom tretira i MBO i MEBO projekte, kao što je to slučaj u drugim zemljama u tranziciji. Naime u F BiH su ti oblici privatizacije išli putem tenderskih prodaja i menadžeri i uposleni se tu tretiraju kao strateški investitori. To je u odnosu na druge zemlje samo dokaz diskriminacije te socijalne i ekonomske kategorije, od čijeg je odgovornog i stručnog brada uglavnom ovisila vrijednost državnih kompanija, a nisu ničim za to bili kompenzirani. U našem istraživanju izvršili smo test na jednom broju kompanija koje su bile u dominantnom vlasništvu investicionih fondova i fizičkih lica i našli da je proces sekundarne privatizacije već u toku, ali da teče stihijski, potican od tržišnih snaga, bez ikakve podrške i sistema. Ti slučajevi se odnose na BNT Alatnicu Novi Travnik, TAT Sarajevo, INPO Komerc Bugojno, Konjic Trans Konjic, Bazar Sarajevo, Rudnik željezne rude Vareš, TSO Sarajevo, Tvornica trikotaže Čapljina, Graditelj Čitluk, Butex Sarajevo i druge firme.

19 Studija provedena na 479 masovno privatiziranih poduzeća u periodu 1995-2001. u Sloveniji, pokazuje da su efekti masovne privatizacije kratkoročno promatrano viša efikasnost masovno privatiziranih kompanija u odnosu na kompanije u državnom vlasništvu, koje su trebale da prođu pred privatizacijsko restrukturiranje i budu prodate od strane države i bolji efekti prodaje tako privatiziranih kompanija u odnosu na prodaju kompanija u državnom vlasništvu. To znači da se masovna privatizacija mora promatrati kao dobar način primarne privatizacije i da je ona bolja osnova za sekundarnu privatizaciju, nego što je to direktna prodaja poduzeća strateškim investitorima. Rezultati su iznenađujući, pa se primarnim vlasnicima – investicionim fondovima prigovara da prodaju poduzeća samo vodeći računa o cijeni, a ne o zaposlenosti i investicijama. Rezultati studije pokazuju da je bolje rješenje bilo obaviti masovnu privatizaciju pa onda davati poduzeća na prodaju, nego ići na pred privatizacijsko restrukturiranje ili odloženu privatizaciju, čekajući da menadžment sam po sebi restrukturira firmu . U slučaju F BiH ovo je značajna lekcija koja bi mogla odrediti politike za prodaje poduzeća iz portofolia IF-ova. Vlasništvo fondova i vlada se promatra kao privremeno vlasništvo koje ima za cilj nalaženje trajnih vlasnika. To „privremeno“ vlasništvo ima tendenciju da bude mnogo duže nego što bi se očekivalo, pogotovo u rukama države. Privatizirana poduzeća kroz masovnu privatizaciju mogu biti kotirana na burzi, kao dionička društva i nekotirana, kao doo. Kod prvih transakcije su javne i idu putem obaveznih javnih ponuda, dok kod drugih mogu ići na netransparentan način. Napravljena je transformacijska matrica koja dijeli kompanije privatizirane u masovnoj privatizaciji na dionička društva i doo i na organizacije u vlasništvu države. Najintenzivnije promjene u vlasništvu bile su kod kompanija u državnom vlasništvu (45,07% su promijenile vlasništvo), zatim u dioničkim društvima gdje je 14,93% promijenilo vlasništvo. Prodaja strateškim investitorima je bila najintenzivnija kod kompanija nu državnom vlasništvu – 22,54% raspoloživih kompanija, doo 18,18% i dd 13,44 % u periodu 1995-1999. U Sloveniji je bila mogućnost da poduzeća učestvuju u restrukturiranju vođenom od vlade ili da idu u direktno u masovnu privatizaciju. Restrukturiranje je bilo vođeno preko Razvojnog fonda Slovenije sa ciljem da se pomogne u defanzivnom restrukturiranju-rješavanje viška radnika i dugova poduzeća, nakon čega bi se poduzeća ponudila na privatizaciju (str. 4). Pošto je kasnije došlo do niza teškoća, vlada je preuzimala na sebe privatizaciju niza poduzeća i proces privremenog vlasništva u fazi restrukturiranja se otegnuo (Simoneti, M. ed al., 2002. ).

41

42

1.3.5. Kontrola provedene privatizacije Kontrola provedene privatizacije je jedno od najsloženijih pitanja privatizacije. Postoje brojne sumnje u javnosti u pogledu efikasnosti kontrole i zato su snažni zahtjevi za provođenjem kompletne revizije privatizacije. Zakonom o privatizaciji iz 1997. godine nije reguliran način provođenja kontrole, pa su agencije popunile tu prazninu, tako da su one organizirale kontrolu provođenja privatizacijskih ugovora. Na ovaj način pokriven je nedostatak, otkriven u zakonu i omogućeno interno obavljanje kontrole privatizacijskih ugovora. 1.3.5.1. Ostvareni rezultati u operativnoj kontroli privatizacijskih ugovora U dosadašnjem radu agencije su imale veoma široku aktivnost na kontroli privatizacijskih ugovora. Zaključno sa koncem 2007. godine izvršena je kontrola 533 ugovora ili 88,69 % od ukupnog 601 zaključenog ugovora. U tim ugovorima predviđena prodajna cijena je iznosila 793, 6 mil. KM, ugovorene obaveze za investicije 1.315, 5 mil. KM, zadržavanje postojećih 43.133 radnika i upošljavanje 15.575 novih radnika. Kontrolom ugovora čije je izvršenje omogućavalo kontrolu, utvrđeno je da je ugovorena cijena realizirana u iznosu od 741,3 mil. Km ili 100% ugovorenog iznosa u kontroliranim poduzećima, da su investicije ostvarene sa 1.177,6 mil. KM ili 67,7% ugovorenog iznosa u kontroliranim poduzećima. Obaveza zadržavanja broja zatečenih radnika ostvarena je sa 38.531 radnikom ili 85,9% ugovorenih obaveza, te da je primljeno 13.126 novih radnika ili 75,5% ugovorenog broja u kontroliranim poduzećima. Tabela 4 pokazuje da postoji različit intenzitet kontrole po pojedinim agencijama za privatizaciju. Najviši stupanj kontrole zabilježile su agencije za privatizaciju USK, TK, SK, BPK, ZHK i SBK, ZDK, K-10 i APF, dok je najniži intenzitet kontrole ostvaren kod agencija SBK i PK. Regionalna neuravnoteženost u intenzitetu kontrole pokazuje da je kapacitet kontrole u agencijama za privatizaciju razvijan neuravnoteženo da je i sama politika kontrole bila izložena lokalnim specifičnostima i političkim utjecajima. Nalazi kontrole se izražavaju i u verifikaciji izvršenja ugovora, raskidu ugovora ili u pokretanju postupka za raskid ugovora. Od ukupno kontroliranih ugovora najniži stupanj izvršenja ugovornih obaveza imaju agencije na HNK, ZHK, ZDK i APF. TK, SK, SBK i ZHK, a najniži stupanj APF i agencije na Kantonu 10, USK i HNK.

149

Tabela 4. Ugovorene obaveze i izvršenje prema kontroliranim ugovorima – stanje 31.12.2007. (u 000 KM)

UGOVORENE OBAVEZE ZA SVA PODUZEĆA

IZVRŠENJE UGOVORENIH OBAVEZA KONTROLISANIH PODUZEĆA

Red. br.

Agen-cija

Zaklj. ugov.

Ugovorena cijena

Ugovorene investicije

Broj zate- čenih radni-

ka

Ugovor. broj

novih radnika

Kontr.

ugov.

Ugovorena cijena

% RC

Ugovorene investicije

% RI

Ugov. broj

postoj. radnika

% RPR

Ugov. broj

novih radnika

% RNZ

1. USK 50 93.626.3 151.615.6 4.800 2.367 36 66.695.3 100,0 97.007.0 90,0 3.435 65,9 1.320 70,7 2. PK 15 1.535.8 13.334.0 8 469 7 967.7 100,0 3.150.3 150,8 8 100,0 107 104,7 3. TK 86 165.617.9 178.626.6 10.111 1.366 80 158.417.8 100,0 172.075.6 92,0 9.299 97,3 1.283 124,0 4. ZDK 100 143.022.8 255.840.7 8.724 2.203 88 133.728.5 100,0 223.750.2 60,4 7.812 99,8 1.871 69,8 5. BPK 8 3.966.6 2.513.8 192 52 7 3.614.4 100,0 2.413.8 106,9 182 100,0 46 87,0 6. SBK 41 26.683.0 79.465.9 2.121 814 28 23.332.7 100,0 58.386.4 120,8 1.339 99,8 602 117,3 7. HNK 56 13.039.8 118.970.4 1.841 1.263 50 12.499.3 99,9 102.400.5 62,7 1.691 95,0 887 63,4 8. ZHK 22 39.345.4 50.571.3 1.455 372 22 39.345.4 100,0 50.571.3 77,6 1.455 69,6 372 62,4 9. SK 163 268.952.3 337.892.1 8.427 3.539 159 265.626.3 100,0 344.492.1 47,2 7.956 59,0 3.529 81,4 10. K10 43 16.363.7 49.555.9 986 813 41 16.163.2 100,0 46.955.9 96,9 986 98,8 792 95,5 11. APF 17 21.482.6 77.074.8 4.468 2.317 15 20.882.5 100,0 76.422.8 39,4 4.368 95,5 2.317 32,3 UKUPNO

601

793.636.2

1.315.461.1

43.133

15.575

533

741.273.1

100,0

1.177.625.9

67,7

38.531

85,9

13.126

75,5

Izvor: interna dokumentacija APF, Sarajevo, januar 2008. Legenda: RPR - realizirano preuzimanje radnika; RNZ - realizirano novo zapošljavanje; RC - realizirana cijena; RI - Realizirane investicije

Kao redovna aktivnost kontrole provode se aktivnosti na raskidu ugovora, koje imaju negativne posljedice i za prodavca i kupca, ali su nužne za očuvanje legitimnosti privatizacije. Sa koncem 2007. godine ukupno je raskinuto 42 ugovora ili 8% ukupno zaključenih ugovora o privatizaciji poduzeća, što se može smatrati relativnim uspjehom. Pregled efekata raskinutih ugovora i njihov udio u ukupno ugovorenim obavezama daje se u tabeli 5. Tabela 5 Pregled raskinutih ugovora po agencijama za privatizaciju u F BiH (u 000 KM)

Ugovorene vrijednosti u raskinutim ugovorima % ukupno ugovorenih vrijednosti Age-ncija Broj

ugov. Cijena Inves-

ticije Zate-čeni radn.

Novi radnici

Broj ugov.

Cijena Inves- ticije

Zate- čeni radn.

Novi radn.

USK 12 26.272 50.542 1.365 1.047 24,0 28,1 33,3 28,4 44,2 PK 0 0 0 0 0 - - - - - TK 6 7.200 6.551 812 83 7,0 4,3 3,7 8,0 59,4 ZDK 12 9.294 32.091 894 355 12,0 6,5 12,5 10,2 16,1 BPK 1 352 100 10 6 12,5 10,0 4,0 5,2 11,5 SBK 0 0 0 0 0 - - - - - HNK 6 541 16.550 150 376 10,7 3,8 14,0 8,1 29,8 ZHK 0 0 0 0 0 - - - - - SK 4 3.326 3.400 471 10 2,5 1,2 1,0 5,6 0,3 K10 0 0 0 0 0 - - - - - APF 1 500 550 89 0 5,9 0,1 0,5 2,0 - ∑ 42 47.485 109.783 3.791 1.877 8,0 6,0 8,3 8,8 12,1 Izvor: interna dokumentacija APF, januar 2008. Daleko najveći broj raskinutih ugovora bilježi agencija na USK, kako po broju, tako i po efektima raskinutih ugovora. Druga je agencija na ZDK, a treća agencija na TK. Iznenađujuće mali broj raskinutih ugovora ima agencija na SK, što svakako odražava različite prilike i politike provođenja privatizacije. Tabela 6. Pregled pokrenutih postupaka za raskid ugovora (u 000 KM)

Ugovorene vrijednosti u pokrenutim sporovima % ukupno ugovorenih vrijednosti Age-ncija Broj

ugov. Cijena Inves-

ticije Zate-čeni radn.

Novi radnici

Broj ugov.

Cijena Inves- ticije

Zate- čeni radn.

Novi radn.

USK 7 18.297 20.633 537 270 16,0 20,0 13,7 12,0 11,4 PK 0 0 0 0 0 6,7 13,3 3,0 37,5 - TK 1 300 750 216 50 1,2 0,2 0,4 2,1 3,7 ZDK 9 8.456 19.772 668 523 9,0 5,9 7,7 7,7 23,7 BPK 0 0 0 0 0 - - - - - SBK 1 350 5.975 68 12 2,4 1,5 7,5 3,2 1,5 HNK 3 1.342 22.490 649 176 5,4 10,0 18,9 35,3 13,9 ZHK 1 1.922 5.600 296 84 4,5 4,8 11,1 20,3 22,6 SK 11 17.870 12.455 429 288 6,7 6,7 3,7 5,1 8,1 K10 2 20 2.565 28 87 7,0 1,2 5,6 3,9 13,2 APF 1 400 400 48 52 5,9 1,9 0,5 1,1 2,2 ∑ 36 48.957 90.640 2.939 1.542 6,0 6,2 6,9 6,8 10,1 Izvor: interna dokumentacija APF, januar 2008.

44

Aktivnosti kontrole iskazuju se i u pokretanju postupka raskida ugovora. Koncem 2007. godine pokrenuto je 36 postupaka, što čini 6,0% ukupno zaključenih privatizacijskih ugovora. Najveći broj pokrenutih postupaka odnosi se na agenciju sa KS, što donekle ispravlja nelogičnosti prisutne kod broja raskinutih ugovora na ovom kantonu. Posebno obilježje ovih postupaka je da se odnose na poduzeća koja nisu ispunila obavezu novog upošljavanja budući da 6% broja ugovora nosi 10,1% učešće u ugovorenom novom zapošljavanju (vidjeti tabelu 6). Iz prezentiranih podataka može se zaključiti da je operativna kontrola provođenja privatizacijskih ugovora bila veoma intenzivna i da je u cjelini osigurala efektivan operativni nadzor nad provođenjem ugovora. Međutim, ta ocjena zadovoljava samo operativni nivo mikroekonomskog privatizacijskog projekta koji nje pokriven privatizacijskim ugovorom. Postoje ozbiljni nedostaci koji se tiču izostanka potpunije kontrole sistema privatizacije u F BiH i eksterne privatizacije pojedinih privatizacijskih projekata, odnosno ugovora. 1.3.5.2. Osnovni uzroci raskida ugovora o privatizaciji U analizi uzroka raskida ugovora o privatizaciji kao osnovni uzrok može se identificirati neizvršavanje ugovornih obaveza u pogledu zapošljavanja (održavanje postojećeg broja i upošljavanje novih radnika) i pogledu investicija. Skoro da nema slučajeva neizvršavanja ugovora zbog neplaćene cijene, što je vidljivo i iz pregleda u tabeli 4. Po svojoj prirodi ugovori na osnovi tendera ili izravne nagodbe, ili formiranja zajedničkog poduzeća su daleko složeniji pravni oblik ulaska u vlasništvo u odnosu na stjecanje vlasništva kupovinom dionica ili nekim drugim oblicima transakcija. Zato i nije neobično da dođe do nemogućnosti izvršenja ugovornih obveza, bilo zato što je kupac precijenio svoje mogućnosti, bilo zato što je došlo do promjene uvjeta poslovanja firme investitora. Kako smo već rekli, investiranje u privatizaciji je izloženo tržišnim rizicima i ima vjerojatnost promašaja kao i svaki drugi investicioni poduhvat. U dosadašnjoj aktivnosti na kontroli privatizacije nedovoljno su analizirane procedure pripreme poduzeća za privatizaciju, posebno kada je riječ o pripremi početne bilance privatizacije. Istina, sama APF je bila uključena u angažiranje revizijskih kuća u poslovima njene pripreme za neaktivna poduzeća. Međutim, nema potrebne analize uključenosti svih stavki aktive firme koja se privatizira u početnu bilancu i tu se krije prostor za moguće zlouporabe u proces privatizacije. Drugi važan aspekt kontrole vezan je za neizvršavanje ugovora koje nastane kao posljedica promijenjenih okolnosti u poslovnom okruženju kupca državnog kapitala. Radi se o slučajevima u kojima ni vlada, niti uključene institucije ne mogu da izvrše svoj dio posla u određenim privatizacijskim projektima, bez čega nema ni izvršavanja obaveza koje je preuzeo kupac. Takvi uvjetovani aranžmani imaju veliku dozu rizika, s obzirom da intervencionizam vlada u privatizacijskim poduhvatima sve manje postaje moguć. Postoje uglavnom negativna iskustva u tom području. Međutim, još su složeniji aspekti neizvršavanja obaveza koji su vezani za promjene u okruženju koje pod utjecajem liberalizacije trgovine i stranih direktnih investicija čine neostvarivim određene poslovne koncepcije. Jedan od takvih primjera je slučaj firme Prevent doo Visoko i njene

45

nemogućnosti da striktno izvrši obaveze vezane za kupovinu udjela u kompaniji Volkswagen doo Sarajevo po ugovoru iz 2001. godine. Prikaz tog slučaja daje se u boxu 1. Box 1.

Izmjenjene okolnosti realizacije projekta proizvodnje automobile u Volkswagen doo Sarajevo

Namjera sudjelovanja u ambicioznom projektu pokretanja proizvodnje automobila u Volkswagenu doo sarajevo bila je osnovni motiv da se Prevent Sarajevo d.o.o. Visoko u toku 2001. godine uključi u proces privatizacije Volkswagen Sarajevo d.o.o. koje je tada bilo zajedničko društvo VW AG Wolfsburg i Unis Holding d.d. Sarajevo. Projektna studija, sačinjena 1998. godine u čijoj su izradi učestvovali Vlada FBiH,Unis Holding d.d. i VW AG Wolfsburg, kao jedan od neophodnih uvjeta za uvođenje CKD montaže u Sarajevu, pretpostavljala je stvaranje jedinstvenog, prema vani zaštićenog ekonomskog regiona u Južnoj Europi i sljedeće strateške postavke za realizaciju :

• Postepeno otvaranje tržišta nekadašnje Jugoslavije ( BiH, Makedonija, Jugoslavija, Slovenija i Hrvatska ) i odabranih izvoznih tržišta,

• Proširenje u fazama proizvodnih kapaciteta i stupnja proizvodnje preko SKD/MKD/CKD montaže usklađeno sa otvaranjem radnih mjesta,

• Reaktiviranje tradicionalnih veza sa pratećom industrijom i sa vlastitom proizvodnjom dijelova za VW koncern i ostvarivanje nacionalnog učešća,

• Kompenzacija povećanih troškova montaže kroz carinske i poreske preferencijale do dostizanja pune konkurentnosti.

Ovaj projekt koji je zahtijevao vladinu intervenciju i jasnu industrijsku politiku u automobilskoj industriji suočio se u samom početku realizacije sa dramatičnim promjenama u okruženju, od kojih navodimo slijedeće:

• Zaključenje bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini, koji su predviđali preferencijale za robe iz BiH na tržišta zemalja Jugoistočne Evrope, pod uvjetom da se osigura klauzula porijekla proizvoda koja je za BiH postavljala zahtjev za 60% učešća u vrijednosti proizvoda iz BiH, što se nije moglo postići započetom SKD proizvodnjom

• Kroz proces liberalizacije trgovine sklopljen je ugovor o slobodnoj trgovini između Češke i Turske, na čije su se tržište se najvećim dijelom orijentirali planovi proizvodnje automobila u Sarajevu. Time je izvoz iz Češke, kao produktivniji postao nepremostiva konkurentska barijera za nastup u Tursku.

• Koncem 2006. zaključen je ugovor o CEFTI, čime je liberalizacija trgovine na regionu utemeljena multilateralnim koncesijama i pravilima WTO i EU, što je onemogućilo planove podrške projektu kroz zaštitu domaće proizvodnje. Domaće tržište samo za sebe je nedovoljno za razvoj proizvodnje domaćih automobila.

• Zaključenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i EU ostvaren je dodatni korak u liberalizaciji trgovine, putem postepenog ukidanja carina, sa efektom ugrožavanja i minimuma domaće proizvodnje.

Pored navedenih promjena, ovaj projekt prate nedaće sa tretmanom proizvodnje u slobodnim zonama, jer je Volkswagen i lociran u Slobodnoj zoni Vogošća. I pored toga što je Zakonom o carinskoj politici još 2006. godine regulirano da uvoz opreme i materijala za proizvodnju u slobodnim zonama ne podliježe plaćanje carine, Vijeće ministara BiH nikada nije donijelo odluku kojom se operacionalizira član 166 spomenutog zakona. Na taj je način jedan od najpoželjnijih globalnih investitora izložen političkim rizicima sa padom entuzijazma za investiranje u BiH i sa neplaniranim ekonomskim gubicima. Slične rizike tretmana slobodnih zona snosi i Prevent Sarajevo doo Visoko, koji je u Slobodnoj zoni Visoko izgradio kompleks fabrika za proizvodnju auto presvlaka, namijenjenu izvozu. Kao posljedica svega Prevent nije mogao izmiriti svoju obavezu ulaganja u razvoj Volkswagena od 18 miliona (izmireno je 7,9 mil. KM i upošljavanja novih 1.400 radnika. In stricto senso kupac se nalazi u

46

kršenju ugovora. U širem smislu, ugovor je omogućio razvoj u drugim sektorima aktivnosti koji su doprinijeli višestruko većim efektima po ekonomiju F BiH. U uvjetima pogoršanja situacije oko proizvodnje automobila, u Preventu i Volkswagenu su razvijeni alternativni programi proizvodnje automobilskih dijelova, komponentu pribora, koji omogućava izvoz Volkswagena od oko 200 mil. KM sa oko 200 radnika i Preventa koji je investirao oko 140 mil. KM i upošljava oko 3.400 radnika. Na ovom konceptu razvio se u BiH snažan automobilski klaster sa potencijalom izvoza od oko 500 mil. KM, koji jasno ukazuje na perspektive BiH u proizvodnji auto dijelova u okviru globalnih mreža auto kompanija Volkswagen, Škoda, Audi, Citroen, Reanault i drugi.

(Intervju sa direktorom ASSA Prevent doo Sarajevo Nihadom Imamovićem) Ulaskom u fazu privatizacije kompanija koje će svoje razvojne koncepte temeljiti na partnerstvu sa Vladom F BiH slične pojave bi mogle imati masovniju zastupljenost. Zato Vlada mora imati razvijene industrijske politike iz kojih će proizlaziti koncepti razvoja koje će nositi budući investitori u procesu privatizacije u F BiH. 1.3.5.3. Nedostaci postojećeg sistema kontrole privatizacije Izneseni način kontrole ne osigurava obim, način i sadržaj kontrole kakav je potrebno imati u nadzoru jednog tako složenog sustava ekonomskih i socijalnih transakcija kakav je privatizacija. Radi se o izostanku slijedećih metoda i sadržaja kontrole privatizacije:

1. Izostanak eksterne kontrole privatizacije20. Taj pristup kontroli treba da osigura nalaze neovisne javne kontrolne institucije koja se nalazi van organizacionog sistema agencija za privatizaciju u pogledu:

• ostvarenja postavljenih ciljeva iz domena privatizacije za određeno

vremensko razdoblje, najčešće godine dana • pripreme početnih bilanca poduzeća predviđenih za privatizaciju • provođenja procedura i metoda privatizacije za prodaju ili partnerstvo

državnog kapitala u poduzećima koja su predmet privatizacije ili dokapitalizacije u skladu sa zakonom i pod zakonskim aktima koji reguliraju tu oblast

• zaključenih i realiziranih ugovora o privatizaciji, te rezultata koji su ostvareni privatizacijom (prihodi od prodaje u gotovini, investicijama, radnim mjestima i drugim efektima)

• raskinutih i u sudskom postupku ugovora o privatizaciji.

20 Nijedna nezavisna institucija nije nikada postavila pitanje zašto se ne ostvaruju usvojeni planovi privatizacije, počevši od 2003. godine, kada se iz godine u godinu prenose i planira privatizacija istog kruga kompanija za privatizaciju. U posljednje četiri godine neprestano se utvrđuju ambiciozni ciljevi privatizacije koji se ne ostvaruju, a da za to nitko ne snosi odgovornost i pored očiglednih blokada političke prirode. Odgovornost najviših političkih tijela, Parlamenta F BiH i Vlade F BiH za provođenje privatizacije je preduvjet da ona bude provođenja na efikasan način na mikro razini kroz kontrolu privatizacijskih ugovora.

47

Kao nezavisna institucija eksterne kontrole u F BiH mogao bi se pojaviti Ured za reviziju Federacije BiH ili posebna revizija, koja bi se organizirala pri Ministarstvu financija F BiH. U mnogim zemljama u tranziciji tu je ulogu eksterne kontrole obavljao Državni ured za reviziju na kontinuiranoj osnovi. Iz nalaza eksterne kontrole poticale su preporuke za poduzimanje korektivnih mjera u sistemu privatizacije, posebno u smislu njegove transparentnosti i metoda i obuhvata poduzeća privatizacijom.

2. Izostanak revizije privatizacije u F BiH. Nakon deset godina intenzivne privatizacije u F BiH nema cjelovite ocjene efekata privatizacije kao najvećeg tranzicijskog poduhvata u F BiH. Zato se o privatizaciji iznose kontroverzne ocjene, bez sagledavanja cjelovitih efekata privatizacije po ekonomski i socijalni razvoj zemlje. Revizija privatizacije u zemljama u tranziciji provođena je kao kontinuiran proces ili kao jednokratan proces na osnovi posebnog zakona. Za F BiH može se govoriti o reviziji kao jednokratnom procesu, za koji postoji primjer u Republici Hrvatskoj. Revizija treba da omogući kompletan uvid u rezultate i efekte privatizacije u sferi transakcija državnog u privatni kapital po metodama privatizacije i načinima plaćanja državnog kapitala (1), u sferi investicija koje su poduzele privatizirane kompanije, ne samo kroz privatizacijske ugovore (2), u sferi zapošljavanja, ne samo kroz privatizacijske ugovore (3), u sferi efikasnosti poslovanja (sa gubicima ili profitom) (4), u sferi statusnih promjena firmi koje su bile predmetom privatizacije, u smislu transformacija ili stečajeva i likvidacija firmi (5), u sferi tržišne orijentacije na domaće ili strano tržište (6) i u pogledu strukture poduzeća koja su bila predmetom privatizacije (velika, srednja ili mala) (7). Naravno, revizija treba da da ocjenu u kojoj je mjeri privatizacija temeljila na ispravno prijavljenim početnim bilancama, tj. potpunom obuhvatu državne imovine, obuhvatu obaveza, potraživanja i neto kapitala. Sve utvrđene nepravilnosti kojima je oštećen državni kapital, trebalo bi da budu predmet organa tužilaštva i na kraju sudskih organa.

Revizijom treba obuhvatiti sva privatizirana poduzeća, bez izuzetka, i ne dozvoliti da se revizija provodi samo u slučajevima za koje postoje prijave odštetnih zahtjeva ili sumnje u ispravnost provedene privatizacije. Cjelovitim pristupom daće se potrebna ekonomsko-socijalna evaluacija provedene privatizacije. Time će se stvoriti mnogo povoljnija situacija za privlačenje investitora u nove privatizacijske projekte, jer će se povećati ukupna kredibilnost poslovne i opće javnosti u privatizaciju.

3. Izostanak cjelovitog procesa kontrole privatizacijskih procedura i ugovora. Iako su agencije za privatizaciju imale vrlo intenzivnu operativnu kontrolu provođenja privatizacijskih ugovora, one su se fokusirale uglavnom na kontrolu operativnog provođenja obaveza kupaca državnog kapitala u privatizaciji. Izostaju u tom procesu važna faza kontrolnih aktivnosti, koja se odnosi na kontrolu procedura koje provode agencije, čime bi se funkcija kontrole trebala okrenuti ka kontroli agencije od strane same agencije, što je prilično upitno.

Ozbiljno se može postaviti pitanje efikasnosti kontrole privatizacijskih ugovora. Jedan od razloga za tu tvrdnju je činjenica da agencije za privatizaciju nemaju potrebnu

48

samostalnost za provođenje kontrole, što skoro isključivo važi za kantonalne agencije, odnosno nalaze se pod pritiskom lokalnih vlada i političkih utjecaja. Drugi razlog je u nastojanjima da se osigura veoma fleksibilan pristup prema pitanju neizvršavanja obaveza po ugovorima zbog toga što je raskid ugovora objektivna veoma teška solucija. Zato se daju naknadni rokovi i nastoji uvažiti objektivan tržišni rizik ostvarenja privatizacijskih ugovora. Kredibilitet privatizacije ovisi od toga sa kakvom odlučnošću i profesionalnošću, u okvirima pravne države, se provodi kontrola privatizacije. Za te svrhe treba osigurati adekvatan informacioni sistem i ažurnost informacija koje se odnose na cjelinu procesa privatizacije. Na primjer, ne može se uključivati u informacije o privatiziranom državnom kapitalu firma za čiju privatizaciju je raskinut privatizacijski ugovor i ona treba ponovno da ide u postupak privatizacije, ili da nema uvida u to koliko je firmi u toku prelaznog privatizacijskog postupka ili kasnije otišlo u stečaj. Izostao je također jedan važan aspekt kontrole, koji se odnosi na javnost privatizacijskih postupaka i informacija o provođenju privatizacijskih ugovora. Mnogi aspekti kontrole imaju javni značaj i efekt i treba da se prezentiraju javnosti, kao što su, na primjer, investicije u okolinsku održivost privatizacijskih projekata ili doprinos privatizacije održavanju postojećih i otvaranju radnih mjesta, posebno u okvirima lokalne zajednice. Ova pitanja su važna i zbog toga što su u privatizacijskim modelima često bili prisutni oblici privilegirane distribucije državnog kapitala plaćanjem certifikatima ili ustupanjem ispod tržišne cijene, ako su investitori nudili radna mjesta. Poznato je također da su ugovori dodjeljivani u kakvim, takvim konkurentskim uvjetima, pa je važno upoznati javnost da li su pobjednici u konkurenciji istovremeno i efikasni u provođenju onoga što su ponudili. Da li su takvi ugovori izvršavani, vrlo je važno pitanje i za javnost, jer je to u protivnom izvor socijalnih nepravdi i distribucije bogatstva mimo tržišnih kriterija, odnosno manifestacija privilegija za pojedince i grupo po osnovi političkih, socijalnih, nacionalnih ili drugih kriterija, koje pravna i socijalna država ne bi smjele da toleriraju. 1.4. Zaključak Privatizacija je jedna od najznačajnijih i najdubljih tranzicijskih ekonomsko-političkih promjena, koja ima izravne refleksije na uspostavljanje novih temelja tržišne ekonomije kroz privatno vlasništvo koje omogućava veću tržišnu efikasnost poduzeća. Privatizacija zahtjeva liberalizaciju ekonomskog ambijenta, uspostavljanje novog financijskog sistema i efikasne tržišne i vladine institucije. Rezultati privatizacije je u F BiH u devet godina njenog provođenja u periodu 1999-2007. godine su veoma ograničeni. Privatizirano je svega 53,2% predviđenog kapitala, od čega je samo 9,0% plaćeno gotovinom, a ostalo certifikatima države po zakonom definiranim osnovama. Od 746 firmi u F BiH privatizirano je putem tenderskih prodaja, tj. privlačenjem strateških investitora svega 335 firmi ili 44,9% ukupnog broja za privatizaciju. Privučeno je svega 56 stranih direktnih investitora sa ukupnim kapitalom za investiranje od 650,7 mil. KM ili svega 21,7% od ukupno registriranih stranih direktnih

49

investicija u F BiH.21 Ako se tome doda još 5 ugovora o dokapitalizaciji u kojima su učestvovale strane firme, ukupan obim stranih ulaganja povećava se na iznos od 1,233,6 mil. KM, što čini respektabilnih 41,12% ukupnih stranih ulaganja.22 Kroz tenderske ugovore osigurana je uposlenost 55.767 radnika, što čini oko 13,9% zaposlenih u F BiH koncem 2007. godine, odnosno 24,5% zaposlenih u privatnom sektoru F BiH. Ukupni rezultati ukazuju da proces upravljanja i izvođenja privatizacije nije bio vođen jasnim ciljevima. Najveći dio državnog kapitala privatiziran je javnim upisom dionica, što se u teoriji privatizacije smatra samo međufazom u promjeni vlasništva, jer privatizacija nije okončana dok god vlasništvo ne pređe u ruke strateških investitora kao konačnih vlasnika. Zbog svih iznesenih razloga sa pravom se postavlja pitanje – koji su razlozi niskog interesa investitora za privatizacijom u F BiH. Odgovor na to pitanje daje se u trećem poglavlju ove studije, nakon što se u drugom poglavlju istraže osnovi tržišta privatizacijskih projekta u F BiH i profil investitora u F BiH.

21 Procjena na osnovu Pregleda stranih direktnih ulaganja u BiH – entitet Federacija BiH, MVTEO, Sarajevo, septembar 2007., u kojoj je iznesen podatak od 2.578.774 KM ulaganja sa 30.6.2007. godine. Na tu cifru dodali smo procjenjeni priliv do kraja godine od od 421 mil. KM pa je ukupan procjenjeni obim ulaganja krajem 2007. godine 3,0 mld. KM. 22 Dokapitalizacija državnih poduzeća se nigdje u agencijama za privatizaciju ne vodi u njihovim poslovnim informacionim sistemima. Prema našim istraživanjima dokiatalizacijom je investiran strani kapital u Natron Maglaj od Kastamone Integra Turska iznos od 112 mil, KM, Mittal Arcelor u BH Steel Zenica 375 mil. KM, Global Ispaat u KHK Lukavac 31,1 mil. KM, MOL i INA u Energopetrol Sarajevo 46 mil. KM, TLM Šibenik u Aluminij Mostar 18,8 mil. KM, ukupno oko 583 mil. KM.

50

II TRŽIŠTA PRIVATIZACIJSKIH PROJEKATA, PROFIL I STRUKTURA INVESTITORA U PRIVATIZACIJI U FEDERACIJI

BOSNE i HERCEGOVINE U ovom istraživanju fokusiramo se na dva pitanja. Prvo se odnosi na obilježja tržišta privatizacijskih projekata, a drugo na profil i strukturu investitora u privatizaciji. Tržišta privatizacijskih projekata su visoko regulirana tržišta na kojima nema uvjeta za razvijanje potpune konkurencije. Štoviše, konkurencija je veoma ograničena pa regulatorna tijela imaju odlučujuću ulogu u definiranju uvjeta transakcija i u njihovoj realizaciji. Budući da snage tržišta djeluju u uvjetima ograničene konkurencije tržišni promašaji (market failures) su realna opasnost u provođenju privatizacijskih transakcija. U korekciji tih tržišnih poremećaja mogući su također netržišni promašaji (non market failures), koje čine regulatorna tijela ili agencije za provođenje privatizacije.23 Zato je kreiranje tržišta privatizacijskih projekata izuzetno složen i važan uvjet efikasnog provođenja privatizacije. To znači da praktično regulacija privatizacije stvara okvir za djelovanje tržišta privatizacijskih projekata. Pozicija agencija za privatizaciju može se promatrati sa stajališta teorije agent-principal po kojoj agent djeluje u korist principala. U praktičnom smislu principal (Vlada i Parlament F BiH) mogu regulacijom zadati uvjete provođenja privatizacije koje agent (agencije za privatizaciju) ne mogu realizirati. Drugim, riječima, što su oštriji okviri regulacije, ponuda privatizacijskih projekata se ograničava, odnosno sve manji broj investitora postaju mogući kupci i tako se reducira i tražnja za privatizacijskim projektima. I obrnuto, liberalizacija regulacije proširuje ponudu i povećava tražnju za privatizacijskim projektima. Na ovoj točki ponovo se dolazi na pitanje koji je cilj privatizacije jer on određuje i okvire za regulaciju privatizacije i definira strukturu i profil mogućih investitora koji će se pojaviti na polu tražnje privatizacijskih projekata. 2.1. Formiranje ponude i tražnje na tržištu privatizacijskog kapitala Privatizacijsko tržište se sastoji od snaga ponude koja obuhvata ponudu projekata, poduzeća i imovine za privatizaciju i snaga tražnje koja obuhvata tražnju za projektima, poduzećima i imovinom koja se želi aktivirati u ekonomske svrhe postizanja profita ili kapitalnih dobitaka. Funkcije ponude i tražnje imaju kao nezavisno promjenljive dvije varijable. Prva varijabla (P) determinira cijenu koju kupac treba da plati vlasnicima (državi) ili povjeriocima poduzeća koje se privatizira (državi za poreze i doprinose, javnim poduzećima za isporučene usluge, radnicima za neisplaćene plaće, bankama i

23 Kao tipičan primjer ovih promašaja može se istaći privatizacija hotela Holiday Inn u Sarajevu u 2000. godini. Na tenderu je bio izabran ponuđač koji je nudio za 51% državnog kapitala u vrijednosti od 24.422.800 KM ukupno 15 mil. KM, od čega 9-750.000 KM u certifikatima (tržišna vrijednost 292.500 KM) i 5.250.000 KM u gotovini. Istovremeno ponuđeno je da se preuzme 248 postojećih radnika i 80 novih, uz investicije od 4 mil. KM. U momentu kada je novi vlasnik trebao da uđe u vlasništvo, na računu hotela bilo je više od 4 mil. KM. Ugovor je poništen vaninstitucionalnom intervencijom, jer su lokalne vlasti tvrdile da je sve urađeno po zakonu. Novi kupac Alfa Baumnangement iz Austrije kupio je kasnije hotel uz cijenu od 42.932.000 KM i preuzimanje 247 uposlenih radnika, te investiciju od 1 mil. KM. Kupac je, neovisno od tog ugovora najavio ulaganja u Grand Media Center uz hotel od 320 mil. KM.

51

drugim povjeriocima za dugove), što za njega znači transfer novca van poduzeća koje kupuje. Druga nezavisna varijabla (I) determinira obim investicija u novu tehnologiju, zapošljavanje ili dokapitalizaciju, što za njega znači ulaganje u podizanje performansi i konkurentnosti kompanije koju kupuje. Zavisno promjenjiva varijabla ( S ili D) predstavljaju iznos novca koje ponuđač nudi da bi se privatizirao, odnosno prenio u privatno vlasništvo određeni obim državnog kapitala (S), odnosno iznos novca koji kupac želi da plati da bi privatizirao, odnosno stekao vlasništvo nad određenim obimom državnog kapitala (D). Ponuda na privatizacijskom tržištu može se definirati kao: S = f ( P, I) gdje je: S = ponuda državnog kapitala P = tržišna cijena projekta, poduzeća ili imovine plus obaveze prema uposlenicima iznad optimalnog broja uposlenih umanjeno za beneficije koje vlada daje kupcu za efikasnije operativno vođenje projekta24 I = potrebne investicija za restrukturiranje poduzeća i upošljavanje novog broja uposlenih, odnosno za dokapitalizaciju poduzeća koja se traži od strane prodavca Iz date funkcije ponude može se uočiti da je najkompleksnija ponuda u slučajevima tenderske ponude, koja uz to podrazumijeva alternativne načine plaćanja putem certifikata i gotovinom. Kompleksnost te ponude utemeljena je na djelovanju obje nezavisne varijable. S druge strane, najmanje kompleksna je ponuda javnim upisom dionica, bilo certifikatima, bilo gotovinom, i ponuda imovine poduzeća u maloj privatizaciji, jer tada najčešće djeluje samo jedna varijabla (P). Funkcija tražnje i ponude za investicijama u privatizaciji je ovisna o cijeni ponude i tražnje privatizacijskih projekata (varijabla X) i o obimu investicija koje treba obaviti u ponuđeno, odnosno kupljeno poduzeće u toku trajanja privatizacijskog ugovora (varijabla I). To znači da je obim ponude ili tražnje za investicijskim projektima na privatizacijskom tržištu rezultanta cijene projekta i potrebnih investicija za njegovo restrukturiranje, koje diktira ponuđač. Drugim riječima, ako cijena projekta raste, može se smanjivati obim investiranja, odnosno ako cijena projekta pada, povećava se obim investicija. Tražnja na privatizacijskom tržištu se može se definirati kao: D = f (P,I) gdje je:

24 Ovdje se misli na povlaštene cijene električne energije ili šumskih sortimenata ili celuloznog drveta ili davanje okolinskih dozvola mimo ispunjenja potrebnih uvjeta okolinske održivosti određenih poslovnih aktivnosti. U smislu danih postavki funkcija tražnje i ponude beneficije kao operativna dobit trebalo bi da budu kapitalizirane i da formiraju veću cijenu privatizacijskog posla.

52

D = tražnja P = tržišna cijena ponuđenog kapitala plus obaveze za rješenja viška radnika koje kupac preuzima uz kupovinu poduzeća umanjeno za beneficije koje vlada daje kupcu za efikasnije operativno vođenje projekta, I = obaveza investiranja koju preuzima kupac poduzeća za restrukturiranje poduzeća i upošljavanje novog broja radnika, odnosno za dokapitalizaciju poduzeća. Iz date funkcije tražnje može se uočiti da je najkompleksnija tražnja za projektima koja se ostvaruje putem tendera ili u direktnom pogodbi, odnosno dokapitalizaciji, jer u tim slučajevima djeluju skoro obje varijable u funkciji tražnje. S druge strane, najjednostavnija je funkcija tražnje u slučajevima prodaje kapitala javnom ponudom dionica, kada praktično djeluje samo jedna varijabla, a to je tržišna cijena. Djelovanje funkcija ponude i tražnje na privatizacijskom tržištu prikazujemo geometrijskim izrazima na slici 4.

Konstrukcija autora Domazet, A., prema Samuelson, P., 1992, str. 172-192.

S

S

D

D

E

Cijena (x) Pd Ps Po

Obim investicija (I)

Io

Tržište ponuđača

Tržište kupaca

E

Ravnoteža ponude i tražnje

Slika 4. Funkcija ponude i tražnje na privatizacijskom tržištu

Obje funkcije imaju opadajući oblik, što pokazuje da kombinacija preferencija u pogledu cijene i investicija ide u inverznoj formi, veća cijena podrazumijeva niži obim investicija za oba aktera i obrnuto. Razlika je u tome što je marginalna sklonost supstitucije cijene investicijama u načelu niža kod ponuđača u odnosu na kupca, pa je nagib krive ponude u načelu blaži od nagiba krive ponude. Drugim riječima, ponuđač traži za smanjenje cijene sa Ps na Po isti iznos investicija, kao i kupac za smanjenje cijene sa Pd na Po, koje je svakako relativno daleko veće. Elastičnost investicija u odnosu na promjenu cijene

53

svakako će zavisiti od situacije na pojedinim segmentima privatizacijskog tržišta, o čemu će biti riječi u nastavku. U punom smislu transakcijska varijabla u navedenim funkcijama je samo cijena (P). Samo putem cijene se ostvaruje transakcija prodaje kapitala kojom državni kapital prelazi u privatni. Varijabla investicije (i) nije transakcijska, jer novac za investicije ne mijenja vlasnika. Taj novac ostaje kod kupca, samo postoji njegova obaveza da ga investira u određene svrhe prema biznis planu i privatizacijskom ugovoru. Investicije su korektivna varijabla, veće investicije mogu oboriti cijenu i obrnuto, niže investicije mogu povećati cijenu. Imperfektnost tržišta privatizacijskih projekata ogleda se i u tome što prodavac može u svojoj skali preferencija cijene i investicija ići do granične veličine cijene od 1 KM da bi maksimizirao varijablu investicija. S druge strane, u slučajevima kada se privatizacija vrši na tržištima kapitala i kada ne djeluje varijabla investicija , maksimira se varijabla cijene do krajnjih mogućih granica koje određuju preferencije kupaca. Poseban slučaj su funkcije ponude i tražnje u slučajevima dokapitalizacije državnih firmi. Tada se ne ostvaruju direktne transakcije, nego samo dodatno investiranje koje obično poduzima partner državnoj kompaniji. Država igra ulogu partnera, a ne ulogu prodavca, jer ne ostvaruje nikakav prihod od prodaje kapitala. Međutim, tržišna cijena kapitala se ovdje verificira implicitno preko verifikacije udjela partnera u venture kapitalu. Tako, na primjer, ulaganje kojim partner stiče 51% sa 51 mil. KM ulaganja u zajedničku kompaniju znači da se državni kapital određene knjigovodstvene vrijednosti verificira kao vrijednost od 49 mil. KM. Na slici 4. prikazan je grafikon odnosa ponude i tražnje u kome je ravnoteža funkcije ponude SS i funkcije tražnje DD predstavljena točkom E, u kojoj se ostvaruje cijena privatizacijskog projekta od Po i obim investicija Zo. Ako je ponuđač spreman da ponudi nižu cijenu za projekt, mogao bi očekivati veći obim investicija u njegovo restrukturiranje. Takav slučaj može odgovarati primjeru nekog poduzeća u privatizaciji koje zahtjeva veći obim restrukturiranja, pa se država, tj. ponuđač odriče dijela cijene, pomjerajući je sa razine Ps na razinu Po da bi povećao interes kupca za investiranjem sa razine 0 na razinu Zo u cilju restrukturiranje poduzeća, očuvanje zaposlenosti i zapošljavanje novih radnika. Ako bi ponuđač insistirao na visokoj prodajnoj cijeni (Ps), morao bi očekivati potpunu odsutnost interesa kupca za investicijama u privatizirano poduzeće. Takav slučaj može odgovarati prodaji profitabilne državne kompanije koja nije suočena s akutnim problemima strateškog prestrukturiranja, što se može realizirati prodajom kapitala putem burze. Kao rezultat napretka u privatizaciji smanjuje se obim ponude državnog kapitala na privatizacijskom tržištu, s jedne, i mijenja se struktura ponude privatizacijskih projekata, s druge strane. U strukturi ponude diferenciraju se tri razine ponude prema procjenama reakcije kupaca na polu tražnje i to:

1. Projekti sa dominantnom snagom ponuđača, sa velikim interesom kupaca u kojima se može insistirati na visokoj prodajnoj cijeni i niskim investicijama (BH

54

Telekom, Aluminijum Mostar, Energoinvest Sarajevo, HT Mostar, FDS Sarajevo, Energopetrol Sarajevo, Sarajevo osiguranje i drugi).

2. Projekti sa dominantnom snagom kupaca i relativno niskim interesom kupaca za kupovinom poduzeća u integralnom obliku, u kojima se može insistirati na dodatnim investicijama za restrukturiranje uz minimalnu prodajnu cijenu (Krivaja Zavidovići, Agrokomerc Velika Kladuša, KTK Visoko, Željezara Zenica, Aida Tuzla, TTU Tuzla, KHK Lukavac, Fabrika sode Lukavac i drugi),

3. Projekti sa uravnoteženom snagom ponuđača i kupaca u kojima je potrebno optimizirati prodajnu cijenu i investicije u privatizirana poduzeća (Hidrogradnja Sarajevo, .

Pozicija ovih poduzeća se prikazuje na grafikonu na slici 4 kao strateško pozicioniranje u odnosu na idealno zamišljenu ravnotežu agregatne ponude i tražnje. Umjesto jedinstvenog privatizacijskog tržišta strategijom segmentiranja dolazi do kreiranja tri različita tipa tržišta čiji se grafički prikazi i interpretacije daju u nastavku. 2.1.1. Tržište ponuđača u privatizaciji Na ovom tržištu kriva ponude privatizacijskih projekata je neelastična. Ona izražava fiksirane uvjete ponuđača u pogledu cijene, odnosno obima investicija. Preferirana varijabla u ponudi je cijena, a investicije su zastupljene u mjeri u kojoj je to potrebno za ostvarenje interesa razvoja kompanije, odnosno grane u kojoj ona djeluje (vidjeti sliku 5).

Cijena D2 D D1 P1 S1 S1 E2 E E1 S E2 E E1 S P S2 S2

P2 E2 E E1 D1 D D2 Obim investicija I2 I I1

Konstrukcija autora Domazet, A., prema Samuelson, P., 1992, str. 172-192. Slika 5. Grafički prikaz ponude i tražnje u uvjetima dominacije ponuđača na

privatizacijskom tržištu

55

Inicijalno stanje odnosa ponude ( kriva S-S) i tražnje (kriva D-D) daje točku presjeka E u kojoj se privatizacija realizira pod uvjetima cijene P i obima investicija I. Pozicija presječne točke E određena je nagibom krive D-D, što je ona oštrijeg nagiba, uz fiksiranu cijenu ostvaruje se niži obim investicija, i obrnuto. Kriva D1- D1 ima blaži nagib i ona daje presjek sa krivom S-S u točki E1, pri kojoj je cijena privatizacijskog projekta nepromijenjena, a obim investicija je povećan na I1. Kriva D2- D2 ima oštriji nagib i daje presjek sa krivom S-S u točki E2 sa nepromijenjenom cijenom privatizacijskog projekta i obimom investicija I2. Navedena tržišna situacija moguća je zbog specifičnosti ponude i tražnje privatizacijskih projekata koji imaju karakteristike monopola u ponudi i karakteristike monopsona ili oligopsona u tražnji. U ponudi, oni su jedinstveni i diferencirani od drugih sličnih projekata, dakle ne radi se i mnoštvu homogenih projekata, nudi ih jedan ponuđač koji ima monopolski položaj na određenom prostoru u određeno vrijeme i na kraju nema mogućnosti njihove naknadne reprodukcije. U tražnji oni su također jedinstveni jer svaki potencijalni kupac ima različitu skalu preferencija cijene i investicija i različite zamisli i poslovne vizije u vezi sa upotrebom projekata koje će kupiti. Što je najvažnije, uvjeti ponude i tražnje nisu transparentni, a postoji fenomen asimetrije informacija, koji onemogućava da tržišna konkurencija efikasno djeluje. Različiti tipovi tražnje u ovoj situaciji mogu jedino uticati na različit obim investicija i tako odlučivati o konkurentnosti kupaca privatizacijskog projekta. U prikazanom slučaju u igri su tri tipa kupaca. Prvi koji preferira plaćanje cijene bez značajnijih obaveza investiranja (D2 - D2), drugi, koji prihvata cijenu uz umjeren obim investiranja (D-D) i treći, koji prihvata cijenu uz značajan obim investiranja (D1 – D1). Sa stajališta prodavca treći tip kupca u danim okolnostima je najpovoljniji, jer on uz traženu cijenu prihvata i najveći obim investicija I1. Naravno, može se govoriti i o dinamici ponude, odnosno mijenjanju uvjeta ponude. U stvarnom životu to bi se moglo prevesti na raspone cijena koje ponuđač diktira u odnosu na neku utvrđenu cijenu. U slučaju podizanja cijene privatizacijskog projekta, kada se ponuda predstavlja krivom S1- S1, svi kupci smanjuju svoje preferencije ka investiranju, tj. spremni su prihvatiti veću cijenu pod uvjetom smanjenja investicija. Presječne tačke tražnje i novouspostavljene krive ponude na višoj razini (E, E1, E 2) održavaju niži razina investicija nego u slučaju presjeka krivih tražnje sa krivuljom ponude S-S. U slučaju obaranja cijena i uspostavljanja nove krive ponude S2 – S2 svi kupci izražavaju porast preferencija ka investiranju, tj. spremni su da zbog niže cijene prihvate veći obim investiranja u pribavljeni privatizacijski projekt. Na ovom mjestu je značajno istaći da se u strukturi tražnje za strateškim privatizacijskim projektima ističe uloga stranih investitora. Oslonac isključivo na domaće investitore rezultirao bi niskim efektima cijene i investicija, posebno niskim obimom znanja i kompetencija potrebnih za restrukturiranje i razvoj kompanija. To potvrđuju primjeri kompanija koje su privatizirane od strane inozemnih kompanija koje su osigurale uspješno prestrukturiranje privatiziranih kompanija: BH Steel-a i Mittal Group, Cementare Kakanj i Heidelberg Zement Njemačka, Šipad Tvornica namještaja Abonos Bužim i Top sedia s.p.a. Italia, Unico filter Tešanj i MANHUMEL Njemačka, Fabrika obuće Sarajevo i Alpina Žiri Slovenija, IBP Hadžići i Coca Cola Beverage Holandija, Plin Sarajevo i Messer Njemačka, Standard Sarajevo i Schieder Gruppe Njemačka,

56

Sarajevski kiseljak i Agrokor Hrvatska, Tvornica rezervnih dijelova Vareš i Sider Impeks Italija, kao i primjeri dokapitalizacije kompanije Natron Maglaj od strane turske kompanije Kastamone Integra u formiranju joint-venture kompanije Natron-Hayat. Na ovim primjerima se potvrđuje da mnogi privatizacijski projekti nemaju tražnju u okvirima lokalne investicione tražnje i da su inozemni investitori osnovni resurs koji uspijeva valorizirati potencijale određenih kompanija koje su velike po svojim razmjerima ili su suočene sa krupnim strukturalnim problemima u svom funkcioniranju. Praktične implikacije iznesenog odnosa ponude i tražnje su višestruko moguće i korisne. Ako se za primjer uzme Aluminij Mostar, slijed poteza mogao bi da bude slijedeći:

1. Utvrđivanje tržišne vrijednosti kompanije (P) i raspona u kojima se može kretati odstupanje ostvarene cijene na niže, na primjer, do 10%.

2. Višak radnika koji se nude kupcu uz kupovinu poduzeća i procjena iznosa novca za rješavanje viška radnika (L)

3. Beneficije koje se mogu ponuditi kupcu od strane vlade u pogledu subvencija cijene električne energije ili nečega sličnog (B)

4. Definiranje koncepcije razvoja kompanije, područja razvoja, strukture i obima potrebnih investicija u kompaniji, kao i mjesta kompanije u osiguranju uvjeta za projektirani razvoj domaće prerađivačke industrije i otvaranje novih radnih mjesta na bazi finalizacije aluminija (I).

5. Utvrđivanje perioda partnerstva vlade i kupca u realizaciji privatizacijskog plana (8-10 godina).

Iz ovako navedenog slijeda aktivnosti Vlada, kao ponuđač može da definira krivu ponude koja će imati slijedeću strukturu:

S= {P - (L-B) + I}

Iz navedene strukture ponude može se uočiti da cijena projekta može biti uvećana iznad tržišne cijene, ako vlada daje beneficije kupcu iznad razina obaveza koje preuzima za rješavanje viškova radnika. Nadalje, ako bi vlada ustanovila fond iz koga se rješavaju viškovi radnika, praktično sve beneficije koje daje kupcu mogle bi se tretirati kao osnova za povećanje tržišne cijene privatizacijskog projekta. Naravno, ovako definirana funkcija ponude treba da se suoči sa odgovarajućim funkcijama tražnje i da se onda osigura transakcija privatizacije, odnosno prodaje, prema modalitetima koji su izneseni u grafiku na slici 2. 2.1.2. Tržište kupaca u privatizaciji Tržište kupaca odražava stanje u kome se nude na privatizacijskom tržištu kompanije niske konkurentnosti koje imaju nisku ili negativnu tržišnu cijenu, sa značajnim financijskim obavezama i viškom uposlenih, te potrebom značajnog restrukturiranja. Na takvom tržišnom segmentu kupci dominiraju i diktiraju uvjete kupovine, polazeći od vlastitih preferencija cijena i investicija za privatizacijski projekt. Ponuđač je u poziciji da

57

se definira svoju krivu preferencija tako da cijena ima manju ulogu u odnosu na obim zahtijevanih investicija, a da je elastičnost investicija u odnosu na promjene cijene visoka. Zato je njegova kriva ponude blago nagnuta na dole u prikazu na slici 6.

Cijena P2 D2 S D2 Po D D E P1 D1 S D1 E1 Obim investicija I2 Io I1

Konstrukcija autora Domazet, A., prema Samuelson, P., 1992, str. 172-192.

Slika 6. Grafički prikaz ponude i tražnje na privatizacijskom tržištu sa dominacijom kupaca tržištu

Presječna točka E krive S-S sa inicijalnom krivom D-D daje cijenu Po i obim investicija Io. Kriva tražnje P1-P1 izražava drugačiju skalu preferencija sa dominacijom investicija u odnosu na cijenu i daje presjek sa krivom S-S u točki E1 sa cijenom P1 i obimom investicija I1. Napokon, presjek krive D2- D2 sa krivom SS daje cijenu P2, kao najvišu cijenu i obim investicija I2, kao najniži obim investicija od sve tri krive tražnje. Treba istaći da tržište kupaca, kao imperfektno tržište, sa asimetrijom tržišnih informacija, treba kreirati od strane ponuđača, kao tržište na kome će se razviti, makar i oligopsonska konkurencija na precizno definiranim uvjetima ponude, odnosno krivoj ponude koja se suočava sa različitim preferencijama kupaca, što omogućava da se nađe optimum u odnosu cijene i investicija za odgovarajuće, manje atraktivne privatizacijske projekte. U stvarnosti funkcije ponude i tražnje na tržištu kupaca mogu imati veliku upotrebljivost, posebno u slučajevima neposredne pogodbe ili tendera sa fiksiranim uvjetima. Njima se uspostavlja željena relacija između cijene i obima investicija u funkciji ponude i određuje ciljna grupa kupaca i njihove poželjne preferencije. Osim toga, iz ovih funkcija moguće je sagledati i prihvatljivost pred privatizacijskog restrukturiranja (u slučajevima kada je

58

oportunitetni gubitak u cijeni veći od oportunitetnog troška ulaganja u pred privatizacijsko restrukturiranje) ili prihvatljivost alternative stečaja ( u slučajevima kada se poduzeće u stečaju može reorganizirati, odnosno kada se imovina stečajnog dužnika može efikasno upotrijebiti za reorganiziranje i privlačenje novih strateških investitora). Ovakve solucije će se moći primijeniti na niz poduzeća iz grupe neatraktivnih, za kojima ne postoji interes investitora za privatizacijom. Treba na kraju istaći da funkcije tražnje i ponude mogu odražavati i različite metode privatizacije, kada se skale preferencija ponuđača i kupaca mogu bitno redefinirati. Tako će se u odnosu na tenderske uvjete bitno mijenjati krive ponude i tražnje za dokapitalizaciju, ili prodaju dionica putem burze. U svakom slučaju, osnovna načela komponiranja i izjednačavanja funkcija ponude i tražnje za privatizacijskim projektima ostaju na razini onih koja su izložena u prethodnim razmatranjima. 2.1.3. Zaključak U kontekstu privatizacije mora se definirati pojam, funkcije i struktura tržišta privatizacijskih projekata. To tržište je imperfektno tržište, sa jedinstvenim i diferenciranim statusom ponuđača i kupaca i sa veoma izraženom asimetrijom tržišnih informacija. To je također veoma visoko regulirano tržište sa obimnom regulativom i postojanjem niza regulatornih i kontrolnih institucija, prije svega agencija za privatizaciju, vlada i sudova. Sve to ograničava slobodu poduzetništva na ovom tržištu, otežava primjenu konkurencije i slobodu tržišnog izbora sa najboljim kombinacijama za prodavce i kupce. Visok intenzitet regulacije se poduzima zbog potencijalno visokih negativnih efekata tržišnih promašaja (market failures). Međutim, sama regulacija izlaže proces privatizacije rizicima netržišnih promašaja (non market failures, governmental failures). Zbog toga se i zamagljuje objektivna predstava o efikasnosti privatizacije, a pokazatelji o ostvarenim efektima ne mogu se usporediti sa objektivno mogućim tržišnim prilikama i mogućnostima. Imajući u vidu opće karakteristike tržišta privatizacijskih projekata treba istaći da su rizici promašaja na ovom tržištu jednako, pa čak i više vjerojatni od rizika vezanih za druga tržišta - roba, kapitala, rada ili drugih elemenata. Naime, transakcije na privatizacijskom tržištu odvijaju se u okviru poduzetničkog koncepta i motiviranosti za profitom koja pokreće investitore. Te aktivnosti teku u uvjetima nesigurnosti koje vode tržišnim, odnosno komercijalnim i političkim rizicima i zato mogu dovesti u pitanje ostvarenje ugovorenih obaveza u privatizacijskim transakcijama. Dodatno, treba istaći da su privatizacijske transakcije mnogo složenije od transakcija na slobodnom tržištu, jer se odvijaju uz mnoge regulirane faktore (obim investicija, obim zaposlenosti, prelazni period od min. 3 godine ograničenog raspolaganja i upravljanja kupljenim kapitalom, neizvršavanje ugovornih obaveza od strane kupca, nečisti imovinsko-pravni odnosi i slično). Ovo treba istaći zbog činjenice da se privatizacijskim promašajima u općoj i stručnoj javnosti prilazi neselektivno, tj. ne razdvajaju se tržišni rizici kojima su izloženi i vrlo odgovorni investitori od zloupotreba, špekulacija ili kriminala sa kojima se prilazi privatizacijskim poslovima od strane špekulativno motiviranih investitora.

59

2.2. Profil investitora u privatizaciji Profil investitora u privatizaciji određen je slijedećim faktorima:

1. Motivima investiranja u okviru privatizacije 2. Konkurentskom snagom investitora u smislu raspoloživosti resursa i sposobnosti i

snagom na tržištu 3. Percepcijom BiH i F BiH kao lokacije biznisa i izvorom konkurentskih prednosti

za kompaniju 4. Investicionim portofoliom za privatizaciju u F BiH

Izneseni koncept možemo osloniti na teorijski okvir konkurentskih prednosti u uvjetima transnacionaliziranja proizvodnje koji razlikuje konkurentske prednosti specifične za kompaniju (company-specific competitive advantages) i konkurentske prednosti specifične za lokaciju biznisa (location-specific competitive advantages) (Dunning, 1988., str. 50-55). Taj koncept je bitan za temu ovog istraživanja zbog toga što pokazuje da kompanija investitor može imati izvanrednu konkurentsku snagu, ali da bez prilika koje stvara lokacija investicija, motivi investiranja ne mogu biti zadovoljeni. Važi i obrnuta relacija – investicione mogućnosti mogu biti veoma povoljne, ali bez kompanija – investitora koje raspolažu potrebnom konkurentskom snagom, one ne mogu biti realizirane. Ovaj koncept možemo primijeniti i na istraživanja profila investitora u privatizaciji u F BiH. On dobiva izgled investicionog trokuta u čijem središtu su motivi investiranja, a na tri ugla su pozicionirani faktori konkurentske snage investitora, privatizacijski portofolio za investiranje i percepcija F BiH ili njenih određenih dijelova kao lokacije biznis (slika 7.).

Konkurentska snaga investitora Motivi investiranja Privatizacijski Percepcija (F)BiH portofolio F BiH kao lokacije biznisa

Konstrukcija autora Domazet, A., prema Dunning, J., 1988, str. 50-55.

Slika 7. Faktori koji određuju profil investitora u privatizaciji u F BiH

60

U nastavku se istražuju identificirani faktori koji definiraju profil investitora u privatizaciji u F BiH. 2.2.1. Motivi za investiranje u privatizaciji Nesumnjiv motiv investiranja je ostvarenje profita, odnosno rasta vrijednosti kompanije investitora ili uloga ulagača na burzi. Međutim, kada se govori o strateškom investitoru profitni motiv u poslovnim strategijama investitora realizira se putem četiri osnovna motiva koji pokreću i kreiraju različite strategije rasta: penetracija postojećeg tržišta postojećom proizvodnjom, razvoj tržišta, razvoj proizvoda i diverzificiranja biznisa. U svakom od ovih motiva ostvaruje se specifičan oblik sinergije novih sa postojećim biznisima kompanije (vidjeti prikaze na slici 8.). Prvi motiv je motiv iskorištavanja postojećih mogućnosti koje su određene pozicijom kompanije na određenom tržištu u određenom biznisu. Ovaj motiv mogu provoditi unutarnji strateški investitori i vanjske ortačke grupe fizičkih lica, koji ne mogu ostvarivati nikakvu sinergiju privatizacijskog projekta sa nekim drugim biznisima, jer je to za njih jedini biznis. U privatizaciji u F BiH je putem MEBO i MBO na ovaj način privatiziran značajan broj poduzeća, kao na primjer, Enker Tešanj, Pobjeda Tešanj, Zenička industrija IM Zenica, Centrotrans Eurolines Sarajevo, Centroprevoz Goražde, Energoinvest dalekovodni stubovi Sarajevo, Bihaćka pivara Bihać, Sarajevska pivara Sarajevo, Tuzlanska pivara Tuzla i mnogi drugi. Specifičan primjer ovog motiva je poduzetnik Jozo Bogdan u privatizaciji FEAL Široki Brijeg. Drugi motiv investitora je orijentacija na osvajanje novih tržišta. Kompanije investitori učestvuju u privatizaciji pokretani ciljem da horizontalnim integriranjem postojećeg i privatizacijom pribavljenih sličnih biznisa povećaju obim prodaja, tržišni udio ili osvoje nova tržišta koja im služe za stvaranje povećanih profita. Ovo je dominantan motiv koji pokreće kompanije na investiranje u privatizacijske projekte. Primjer ovakvih motiva zabilježen je od strane Heidelberg Zement iz Njemačke u privatizaciji Cementare Kakanj, Alas Int. iz Austrije u privatizaciji Fabrike cementa Lukavac, Top Sedia iz Italije u privatizaciji Šipad Tvornica namještaja Abanos Bužim, ANS DRIVE Sarajevo u privatizaciji Tvornice hidroopreme, SABOSS Sarajevo u privatizaciji Tvornice namještaja Turbe, Prevent Sarajevo u privatizaciji KIMO Zenica, MIMS u privatizaciji Merkur Mostar i veći broj drugih privatizacijskih projekata. U budućnosti ovim motivom mogu biti pokretane privatizacije Aluminija Mostar, BH Telecoma, HT Mostar, Energoinvesta Sarajevo, Agrokomerca Velika Kladuša, Fabrika duhana Mostar, Kapis Slovenija u privatizaciji Tvornice kablova Tomislavgrad, Krivaja dd Zavidovići, Sarajevo osiguranje dd Sarajevo, Hidrogradnja dd Sarajevo, veterinarskih stanica i slično. Ovakvim motivima će se voditi i investitori na bazi partnerstva javnog i privatnog kapitala u elektroenergetici, cestogradnji, istraživanjima i eksploatiranju nafte i gasa, gradnji infrastrukturnih objekata i slično.

61

Tržište Postojeće Novo

Motivi ekspanzija postojeće proizvodnje racionalizacije postojećeg biznisa

Motiv osvajanje novog tržišta

horizontalno integriranje biznisa

Postojeći

Primjenjiv u projektima insiderske privatizacije (MEBO i MBO)

Primjenjiv u projektima privatizacije horizontalno povezanim sa postojećom proizvodnjom i

biznisima i u projektima strateškog

restrukturiranja firmi (vanjski i MEBO, MBO investitori)

Motiv osvajanje novih biznisa i proizvodnji

vertikalno integriranje biznisa

Motiv Novi biznisi za nova tržišta

Diverzifikacija biznisa i tržišta

Biznisi (proizvodi i usluge)

Novi

Primjenjiv u projektima privatizacije

koji omogućavaju nove biznise za postojeća tržišta i u projektima strateškog restrukturiranja firmi

(vanjski i MEBO, MBO investitori)

Primjenjiv u projektima privatizacije

koji nude nove prilike za rast u novim biznisima i na novim tržištima

i projektima strateškog restrukturiranja firmi

(vanjski i MEBO, MBO investitori)

Konstrukcija autora Domazet, A., prema Ansoff, I., 1955. p. 162.

Slika 8. Motivi strateških investitora za učešće u projektima privatizacije Treći strateški motiv investitora putem privatizacije odnosi se na osvajanje nove proizvodnje koja služi za postojeća tržišta na kojima kompanija investitor već djeluje. Ovaj je motiv manje iskazivan u privatizacijskoj praksi u F BiH, zbog toga što znatno manji broj kompanija ima jake pozicije na tržištu i ima motiv osvajanja novih proizvodnji za ta tržišta. Ovdje se motiv profita postiže ulaskom u nove proizvodnje ili biznise za postojeće tržište čime investitor povećava obim svog biznisa i profita. Primjeri ovakvih privatizacijskih motiva su Prevent Sarajevo u privatizaciji Unis AD Jelah, Zovko doo Žepče u privatizaciji RMK Inženjering, VGT Osiguranje dd Visoko u privatizaciji Interšpeda dd Sarajevo, Teloptic Sarajevo u privatizaciji Milkos dd Sarajevo, Robot Comerc u privatizaciji Bira Bihać i drugi. U budućnosti ovakvi motivi investiranja će se moći ostvarivati u privatizaciji hotela, komunalnih poduzeća, u projektima male privatizacije i slično. Specifičan je primjer Teloptika koji izražava namjeru privatizacije PD Spreča Tuzla. Četvrti motiv investiranja kroz privatizaciju odnosi se na orijentaciju investitora da uđu u nove biznise, odnosno proizvodnje i nova tržišta i tako povećavaju prostor za rast van postojeće proizvodno-tržišne pozicije kompanije. Ovaj motiv nosi najveće rizike za uspjeh privatizacijskih projekata, jer investitori moraju ovladati novim tržištem i novom proizvodnjom. Na ovaj način ostvarene su neke privatizacije kao što je to Dukat Tešanj u privatizaciji Unipromet Sarajevo, Bosnalijek u privatizaciji hotela Smuk na Bjelašnici i

62

Merkez OIL Novi Travnik u privatizaciji BNT TAD Novi Travnik, MIMS u privatizaciji Unioninvest plastika Sarajevo i drugi. Navedeni motivi mogu se kombinirati i mogu u različitim fazama investiranja biti međusobno supstituirani. Na primjer, nakon konsolidacije postojećih biznisa sposobni investitori mogu ulaziti u privatizacijske projekte koji znače diverzifikaciju i preuzimanje većih poslovnih rizika. Analiza motiva investiranja u privatizaciji mora se posvetiti specifičnostima motiva za poduzimanje stranih direktnih investicija kroz privatizaciju25 (vidjeti sliku 9.).

A. Traganje za tržištima

(Market-seeking)

B. Traganje za resursima

(Resource/asset-seeking)

C. Traganje za efikasnošću

(Efficiency-seeking)

Najvažnije ekonomske

determinante privlačnosti

domaće zemlje (host country)

Veličina tržišta i dohodak per capita Rast tržišta Pristup regionalnim, EU i globalnom tržištu Potrošačke preferencije specifične za zemlju Struktura tržišta (mono-poli ili konkurencija)

Sirovine Jeftin nekvalificirani rad Kvalificirani rad Tehnološka, inovaciona i druga stvorena aktiva (brand), uključujući pojedince, firme i klastere Fizička infrastruktura (ceste, luke, elektroener-getika, telekomunikacije)

Troškovi resursa, korigirani sa produktiv-nošću za radne resurse Troškovi drugih inputa – transport i intermedijeri Članstvo u regionalnim integracijama koje omogućavaju uspostavlja-nje regionalne korpora-tivne mreže

Adaptacija autora Domazet, A., prema WIR 98, p. 91

Slika 9. Motivi i osnovne ekonomske determinante investiranja u privatizaciji u F BiH

Po svojoj strukturi determinanti FDI u F BiH se kroz privatizaciju uspijevao ostvariti motiv FDI vezan za iznalaženje tržišta i resursa za strane kompanije koje su učestvovale u privatizaciji. Motivi vezani za iznalaženje izvora efikasnosti su se efektuirali u manjoj mjeri. Ove tvrdnje potvrđuje i istraživanje o motivima FDI u metalnom sektoru u studiji objavljenoj 2006. godine (Walraut, U. ed al, 2006, str. 39). Od devet stranih kompanija u metalnom sektoru u BiH kroz anketu četiri su isticale jeftine resurse i niske ulazne troškove kao njihov motiv broj 1 za investiranje u BiH. Dvije kompanije vide BiH kao dobru eksportnu bazu za druge zemlje. Samo dvije kompanije nalaze motive u ulasku i

25 Zaključno sa krajem 2007. godine zaključeno je 57 privatizacijskih ugovora o prodaji 407, 4 mil. KM državnog kapitala stranim investitorima u vrijednosti prodajne cijene od 225,9 mil. KM i investicija od 456,2 mil. KM, odnosno ukupno 682,1 mil. KM. Uz to ugovoreno je održavanje 6.888 postojećih radnih mjesta i otvaranje novih 8.924 radna mjesta. To čini 26,4% ukupno ponuđenog državnog kapitala putem tendera, 82% ostvarenih novčanih priliva od prodaje, 35,9% ugovorenih investicija, 16,3% očuvanih radnih mjesta i 64,8% novih radnih mjesta. Ako se tome doda obim stranih direktnih investicija za dokapitalizaciju, onda se može vidjeti da su FDI bitan faktor privatizacije u F BiH, posebno u pogledu zapošljavanja. Međutim, to je još uvijek ispod udjela stranog kapitala u privatizaciji u naprednim tranzicijskim zemljama, kao što je to Mađarska, koja je u periodu 1992-2001. godine privatizirala državni kapital sa 58% udjela stranih direktnih investicija. Da bi F BiH ostvarila takav udio FDI, trebalo bi da ostvari oko 6.090 mil. KM prihoda putem FDI (bazirano na Konrad Adenauer Stiftung, Sarajevo 2003, str. 34).

63

kontroli tržišta BiH. To se može razumjeti, ako se ima u vidu da je tržište BiH maleno. Četiri kompanije ističu da su bile motivirane poticajima koje daje BiH vlada.

Kao najveći problem ističu složene birokratske procedure, korupciju i lošu transportnu infrastrukturu. Sve kompanije ocjenjuju svoje investicije ili uspješnima ili na putu uspjeha i misle da će investirati dalje i otvarati nova radna mjesta 2.2.2. Konkurentska snaga investitora Konkurentska snaga investitora može se ocjenjivati na osnovu niza modela mikroekonomske konkurentnosti, ali se u našem istraživanju opredjeljujemo za model Svjetskog ekonomskog foruma koji istražuje kompanijske operacije i strategije kao izvor mikroekonomske konkurentnosti (WEF, 2007, str. 150-180). U tabeli 7. prikazan je kvaliteta kompanijskih operacija i strategija BiH u uspoređenju sa zemljama najvećim investitorima u BiH. Podaci za BiH mogu indikativno dati informacije o kvalitetu domaćih investitora, a za druge zemlje informacije o kvalitetu investitora iz tih zemalja. Podaci iz tabele pokazuju da su firme u BiH na daleko nižoj razini konkurentnosti u odnosu na firme iz zemalja najvećih investitora u BiH i F BiH. To ukazuje na veće potencijalne efekte investiranja kroz privatizaciju od strane stranih investitora u odnosu na domaće. Naravno, to ne mora da bude u svakom slučaju potvrđeno, ali je dodatni argument za promociju FDI kroz proces privatizacije. Poseban aspekt konkurentske snage investitora odnosi se na pojedine tipove investitora. U našoj analizi klasificiramo investitore na aktivne (strateške) i pasivne (portofolio) investitore. Pod aktivnim investitorima podrazumijevamo one investitore koji imaju snažnu konkurentsku poziciju u određenom biznisu, raspolažu respektabilnim resursima i konkurentskim sposobnostima i određen stupanj internacionaliziranja svojih operacija, od izvoza, preko regionalizacije do njihove globalizacije. Aktivni investitori su i oni koji ulaze u određen biznis, još nemaju izgrađenu konkurentsku snagu, ali imaju jasnu stratešku intenciju za određeni biznis. Aktivni investitori su u svojoj profitnoj motivaciji orijentirani na operativno i strateško restrukturiranje kompanije, tj. osiguravaju novo proizvodno-tržišno pozicioniranje privatizirane kompanije i prepoznatljive osnove njene konkurentnosti. Oni predstavljaju aktivne investitore jer preuzimaju aktivnu ulogu u investiranju, snošenju rizika i ostvaruju dominantnu ulogu u upravljanju kompanijom ili projektom. Aktivni investitori moraju imati dominantnu vlasničku strukturu i takvu poziciju u kojoj uživaju efekte koncentracije vlasništva, koji im omogućavaju potpunu kontrolu kompanije ili projekta.26 Kao takvi oni za privatiziranu kompaniju ili investicioni projekt 26 Privatizacija koja nije osigurala potrebnu koncentraciju vlasništva u rukama strateških investitora kao što je to slučaj u kompanijama privatiziranim javnim upisom dionica, nema izglede da osigura strateško restrukturiranje kompanija. 26 Potvrda ovih stavova u dijelu koji se odnosi na financijske performanse može se naći u radu N. Polića koji je istražujući postprivatizacijske financijske performanse bosanskohercegovačkih kompanija dokazao da one u velikoj mjeri ovise od uspostavljene vlasničke strukture kroz privatizaciju. Njegov je nalaz da vlasničke strukture kapitala nastale primjenom masovne privatizacije nemaju značajan pozitivan utjecaj na financijske performanse poduzeća u postprivatizacijskom

64

predstavljaju osnovnu polugu u korporativnom upravljanju, daleko vrjedniju od investitora koji su u vlasništvu kompanije orijentirani prema performansama kompanije (Aoki, Kim, 1995, p. 55). Aktivni investitori su istovremeno i strateški investitori, pa odrednicu aktivni investitor treba promatrati ka sinonim za strateški investitor. Tabela 7. Konkurentska snaga kompanija prema kvalitetu poslovnih operacija i strategija

Elementi

BiH

Cro

Ser

Slo

Au

It

Ge

Hu

Fr

Sw

1. Sofisticiranost proizvodnih procesa 2,7 3,7 2,6 4,5 5,9 4,8 6,3 4,2 5,8 6,1 2. Priroda konkurentskih prednosti firmi 2,8 3,9 2,8 4,4 5,8 5,5 6,3 3,5 5,7 6,3 3. Kapacitet inovacija 2,5 3,5 2,8 4,7 5,4 4,7 6,1 3,7 5,5 5,8 4. Intenzitet treninga osoblja 3,0 3,8 2,8 4,4 5,6 3,5 5,5 3,6 5,0 5,9 5. Spremnost za delegiranje odgovornosti 3,1 4,1 3,6 4,1 5,5 3,5 5,4 3,5 4,6 5,7 6. Intenzitet primjene marketinga 3,3 4,6 3,6 4,9 5,9 5,0 6,2 4,5 6,0 6,0 7. Stupanj potrošačke orijentacije 3,8 4,4 3,6 5,2 6,1 4,8 5,8 4,3 5,4 5,9 8. Širina međunarodnog tržišta 2,3 3,0 2,8 4,9 6,0 5,1 6,8 4,2 5,5 6,3 9. Kompanijska ulaganja za R&D 2,8 3,4 3,0 4,2 4,9 3,1 5,8 3,2 4,8 6,1 10. Širina lanca vrijednosti 2,7 3,7 3,0 5,0 6,0 5,6 6,2 4,4 6,0 6,3 11. Kontrola međunarodne distribucije 3,4 4,3 3,8 4,5 5,3 4,6 5,4 3,5 5,4 5,5 12. Nagrade prema performansama 2,9 4,2 3,2 4,5 5,0 5,0 5,6 4,6 5,7 5,6 13. Povjerenje u profesionalni menadž. 3,6 4,4 3,7 4,5 5,9 3,6 6,2 4,7 5,6 5,9 14. Intenzitet regionalnih prodaja 2,9 4,2 3,5 5,4 6,4 5,0 6,7 4,9 5,7 6,3 15. Dominacija stranih tehnoloških licenci 3,5 4,9 3,4 4,7 5,7 4,7 5,5 4,7 4,9 5,5 Izvor: Global Competitiveness Report 2007-2008., World Economic Forum, Davos;Ocjena na skali od 1 (najniži kvalitet) do 7 (najviši kvalitet); LEGENDA: Cro=Hrvatska, Ser=Srbija, Slo=Slovenija, Au=Austrija, It=Italija, Ge=Njemačka, Hu=Mađarska, Fr=Francuska, Sw=Švicarska Aktivni investitori moraju imati dominantnu vlasničku strukturu i takvu poziciju u kojoj uživaju efekte koncentracije vlasništva, koji im omogućavaju potpunu kontrolu kompanije ili projekta.27 Kao takvi oni za privatiziranu kompaniju ili investicioni projekt predstavljaju osnovnu polugu u korporativnom upravljanju, daleko vrjedniju od investitora koji su u vlasništvu kompanije orijentirani prema performansama kompanije (Aoki, Kim, 1995, p. 55). Aktivni investitori su istovremeno i strateški investitori, pa odrednicu aktivni investitor treba promatrati ka sinonim za strateški investitor.

periodu. S druge strane, strateški orijentirana struktura vlasnika kapitala ( struktura sa jasnom dominacijom strateškog investitora), izuzev slučajeva špekulativnog karaktera, generira značajan rast financijskih performansi poduzeća u postprivatizacijskom periodu (Polić, N., 2007, str. 218). 27 Privatizacija koja nije osigurala potrebnu koncentraciju vlasništva u rukama strateških investitora kao što je to slučaj u kompanijama privatiziranim javnim upisom dionica, nema izglede da osigura strateško restrukturiranje kompanija. 27 Potvrda ovih stavova u dijelu koji se odnosi na financijske performanse može se naći u radu N. Polića koji je istražujući postprivatizacijske financijske performanse bosanskohercegovačkih kompanija dokazao da one u velikoj mjeri ovise od uspostavljene vlasničke strukture kroz privatizaciju. Njegov je nalaz da vlasničke strukture kapitala nastale primjenom masovne privatizacije nemaju značajan pozitivan uticaj na financijske performanse poduzeća u postprivatizacijskom periodu. S druge strane, strateški orijentirana struktura vlasnika kapitala ( struktura sa jasnom dominacijom strateškog investitora), izuzev slučajeva špekulativnog karaktera, generira značajan rast financijskih performansi poduzeća u postprivatizacijskom periodu (Polić, N., 2007, str. 218).

65

Aktivni investitori se mogu promatrati kao: strateški korporativni investitori, partnerski korporativni investitori, poduzetnički investitori28 i investitori iz vladinog sektora. 1. Strateški korporativni investitori su kompanije sposobne da uspješno vode i strateški

restrukturiraju biznise privatiziranih kompanija u kojima se pojavljuju kao vlasnici sa kontrolnim vlasničkim paketima. Ovaj tip investitora još je u skromnom broju prisutan u privatizacijskim projektima, iako presudno utiče na perspektive i konkurentnost privatiziranih kompanija.

2. Partnerski korporativni investitori – kompanije koje se pojavljuju kao partneri u projektima javnog i privatnog partnerstva u korištenju prirodnih resursa ili javnih dobara, ne ulazeći u vlasničku strukturu kompanija sa kojima se pojavljuju kao partneri. Oni raspolažu potrebnim resursima i sposobnostima da realiziraju projekte na bazi posebnih aranžmana koji temelje na koncesijama ili zajedničkoj realizaciji određenih proizvodnji ili infrastrukturnih objekata.

3. Poduzetnički investitori nastali provođenjem MEBO ili MBO koncepta privatizacije ili ortačkih skupina koje imaju dovoljna znanja i sposobnosti za strateško restrukturiranje privatiziranih firmi. Iako se u mnogim slučajevima tretiraju kao prelazni oblik vlasništva, ove skupine u uvjetima F BiH treba da uživaju status strateških investitora, jer je dioničarstvo zaposlenih i menadžera trajna kategorija koja se potiče pod danas poznatim programima ESOP (Employee Share Ownership Plan – Plan dioničarskog vlasništva uposlenih), inicijalno nastalim u SAD, danas široko u primjeni i u zemljama u tranziciji (Tipurić, 2004).

4. Strateški investitori iz vladinog sektora koji djeluju kroz formu vladinih ministarstava ili agencija koji treba da razviju sposobnosti strateškog restrukturiranja državnih poduzeća i projekte razvoja utemeljene na iskorištavanju prirodnih resursa i javnih dobara. Ova vrsta strateških investitora do sada je imala krajnju ekonomsku i političku slobodu ponašanja, odnosno voluntarizam u odlučivanju. Ti bi strateški investitori trebalo da osiguraju restrukturiranje: a) komunalne javne privrede koristeći se kombinacijom privatizacije u operativnom dijelu i zadržavanjem javnog vlasništva nad javnim dobrima (na primjer, privatizacija operacija Toplana Sarajevo uz zadržavanje javnog vlasništva nad toplovodnim sistemom, koji se može izdati na koncesiju), b) željeznica, c) telekomunikacija, d) elektroprivrede, e) rudnika ugljena, f) medija, g) avioprometa i h) realizacije investicionih projekata kroz PPP aranžmane. koji bi trebalo da bude izuzet od dominantne privatizacije. Ova vrsta strateškog investitora nije pokazala potrebne performanse i postoje veliki rizici njihovog efikasnog djelovanja koji se odnose na: loš sistem korporativnog upravljanja, nedefiniran sistem upravljanja javnim poduzećima, korupcija i politička kontrola javnih poduzeća bez zadatih performansi efikasnosti koja vodi devastaciji državnog kapitala kroz različite forme asset stripping-a. Međutim, osnovni problem u funkcioniranju ove vrste strateškog investitora je niska „koncentracija vlasništva“, tj.

28 Iako svi navedeni oblici aktivnih investitora podrazumijevaju poduzetnički karakter investiranja, poduzetnički investitori su izdvojeni kao posebna forma jer nisu korporatizirani, naime radi se o fizičkim osobama koje investiraju u privatizaciji kroz ortačke grupe fizičkih lica slično modelima MEBO ili MBO, ili ortačkim grupama van poduzeća.

66

fragmentiranost političkog odlučivanja u Parlamenti F BiH i Vladi F BiH koja onemogućava efikasno donošenje odluka o upravljanju državnim kapitalom.29

Pod portofolio investitorima podrazumijevamo slijedeće aktere privatizacije: 1. Investicione fondove koji se kao vlasnici smatraju prelaznim vlasnicima sa ciljem da

ustupaju svoje mjesto strateškim investitorima u privatiziranim kompanijama koji bi trebalo da osiguraju njihovo strateško restrukturiranje. Ovi fondovi treba da djeluju kao prateći vlasnici koji mogu podržavati financijski napore strateških investitora u restrukturiranju kompanija. Njima ne treba zatvoriti pristup niti jednoj javnoj kompaniji. U protivnom, gdje će ulagati novac novoosnovani penzijski fondovi, i kako će se osiguravati efikasna alokacija društvenog bogatstva koja se nalazi u rukama građana, odnosno kako privlačiti portoflio investitore u zemlju.

2. Građane koji su direktno uložili svoje certifikate u dionice ili udjele u privatizirana poduzeća i kojima i dalje treba pružati priliku da direktno ulažu svoja sredstva ponudom dionica javnih i drugih poduzeća.

Analiza investitora važna je zbog toga što odgovarajuće performanse investitora u privatizaciji treba usporediti sa privatizacijskim portofoliom i iz toga zaključivati o mogućim angažmanima i preferencijama pojedinih investitora u odgovarajućim oblicima privatizacijskog portofolia. U okviru analize konkurentske snage investitora značajno je pitanje u kojoj mjeri su stabilni vlasnički odnosi koji se uspostavljaju primarnom privatizacijom. Kod masovne privatizacije putem certifikata normalno je da se prvobitno uspostavljena vlasnička struktura mijenja određenom dinamikom preko tržišta kapitala, ali taj proces u BiH teče veoma sporo i sekundarna privatizacija se sporo odvija. S druge strane, ni sama vlasnička struktura sa strateškim investitorima, uspostavljena primarnom privatizacijom nije stalna. Ona se mijenja kao rezultanta tri paralelna procesa. Prvi proces je vezan za neuspjeh strateških investitora, koji se okončava stečajevima ili preuzimanjem firmi zbog neizvršenja ugovora o privatizaciji (Inpek Zenica i Klas Sarajevo). Drugi proces je vezan za koncentraciju i preuzimanje firmi na nivou zemlje, odnosno Federacije BiH ( Lora Sarajevo preuzima Ditu Tuzla i slično). Treći proces je regionalno okrupnjavanje u kome strani investitori preuzimaju lokalne bosanskohercegovačke firme (INA i MOL preuzimaju Energopetrol Sarajevo).

29 U studijama o političkim aspektima privatizacije u zemljama OECD iznose se stavovi da je privatizacija u suštini stranačka politika, a da je njena implementacija vođena političkim preferencijama. S jedne strane, desno orijentirane vlade teže da ostvaruju privatizaciju javnim ponudama dionica, namijenjenih domaćim investitorima. S druge strane, lijeve vlade promoviraju direktnu prodaju kontrolnih paketa strateškim investitorima ili međunarodnu ponudu dionica na burzama budući da obje strategije generiraju veći prihod privatizacije (Bertolotti, Pinotti, 2003, p. 10).

67

2.2.3. Privatizacijski portofolio u F BiH Privatizacijski portoflio u F BiH sistematiziramo po kvantitativnim i kvalitativnim kriterijima. Dakle, on ne uključuje samo poduzeća sa državnim kapitalom koja se nude u privatizaciji, nego širi kompleks državnog kapitala i poduzeća koja su prošla masovnu privatizaciju, odnosno investicionih projekata koji se realiziraju u uvjetima monopolskog okruženja. Prema tom pristupu privatizacijski portofolio čine: 1) neprivatizirana poduzeća koja djeluju u dereguliranom konkurentskom okruženju sa liste 56 kompanija, 2) ostala poduzeća iz konkurentskog okruženja, 3) velika infrastrukturna poduzeća, 4) poduzeća i imovina koja je predmet male privatizacije 5) manjinski udjeli države u privatiziranim poduzećima, 6) poduzeća čiji su ugovori o privatizaciji poništeni, 7) državna ili prelazno privatizirana poduzeća koja se nalaze u stečajevima, 8) poduzeća u prelaznoj fazi privatizacije privatizirana kroz masovnu privatizaciju, 9) javna komunalna poduzeća, 10) razvojni projekti koji se realiziraju na bazi PPP aranžmana. Na slici 10. dat je prikaz portofolia državnih poduzeća sa njihovim osnovnim obilježjima koja se odnose na prikaz sadašnjeg stanja, ciljeve u vezi sa privatizacijom, potrebne mjere koje treba poduzeti pred privatizaciju i moguć metoda privatizacije. Sa liste 56 poduzeća ostalo je neprivatizirano 39 poduzeća, koja uglavnom funkcioniraju u konkurentskom okruženju i imaju sve uvjete za privlačenje strateških investitora na konkurentskoj osnovi. Izuzetak su pet poduzeća i to Elektroprivreda BiH, Elektroprivreda HZ HB, Vodno područja sliva Jadranskog mora, Vodno područje sliva Save i Željeznice F BiH, koje još uvijek funkcioniraju u uvjetima ograničene liberalizacije. Njima treba pridodati Holding putovi Sarajevo i KTK Mostar bez ikakvog kapitala, ali na Listi 56. Ukupna vrijednost državnog kapitala u preostalih 32 poduzeća iz ove grupe je 2.158,3 mil. KM. Iz ove kategorije u sedam poduzeća F BiH ima manjinsko vlasništvo u iznosu od 106,2, tako da se neposredne mjere tenderske privatizacije mogu primijeniti na 25 poduzeća sa vrijednošću državnog kapitala od 2.052,1 mil. KM. To su većinom nekada velika poduzeća ili njihovi dijelovi, naslijeđena iz socijalizma, od kojih je veliki broj u teškoćama strukturnog karaktera (Fabrika duhana Mostar, HEPOK Mostar, KTK Visoko, Krivaja dd Zavidovići, Vitezit Vitez). U kategoriji ostala poduzeća djeluje 296 firmi, među kojima je 61 veterinarska stanica i 39 javnih poduzeća iz oblasti informiranja – radio i TV stanice i centri za kulturu, dok ostatak čini konglomerat različitih aktivnosti koje se odvijaju u potpuno liberaliziranom okruženju uz neefikasno javno upravljanje (rudnici mrkog uglja - Livno i Mostar, mangana Bužim, soli Tušanj, krečnjaka i krede Tuzla, proizvodnja odjeće, rezane građe, uzgoj žitarica, proizvodnja tkanina, prijevoz u drumskom saobraćaju, proizvodnja cigle i crijepa, arhitektonske i inženjering usluge, hoteli, moteli, restorani, istraživačke aktivnosti, visokogradnja, proizvodnja metalnih proizvoda i slično. Među ovim firmama njih 160 su u publikaciji APF iz 2007. o neprivatiziranim firmama prikazane bez i jednog zaposlenog, a 66 bez ikakvog kapitala. Vrijednost državnog kapitala u ovim firmama je 776,3 mil. KM, a broj uposlenih 6.914. U devet firmi državni kapital je manjinski i on bi trebao da se prodaje putem direktne ponude na aukciji.

68

Elementi portofolia

Stanje Ciljevi Potrebne mjere

Privatizacijski metodi

1. Neprivatizirana velika poduzeća sa liste 56

Od ekstremno niske do visoke konkurentnosti i

atraktivnosti

Restrukturiranje konkurentnost,

investicije, zapoš-ljavanje i izvoz

Procjena vrijed-nosti, stečaj, cijene resursa, izbor stra-teškog investitora

Tender za strateš-kog investitora

Dokapitalizacija, Prodaja dijelova

2. Ostala komerci-jalna poduzeća

Niska konkurentnost

Restrukturiranje Stečaj ili strateškog invest.

Tender ili nepos-redna pogodba

3. Velika infrastrukturna poduzeća i rudnici ugljena

Niska ili srednja konkurentnost,

zastoj u restrukturiranju rudnika, dobre

perspektive

Restrukturiranje, priliv novca za

javne svrhe, efika-snost, nove inves-

ticije i eksterni efekti za korisnike

Restrukturiranje, sektorske politike i studije i studije izvodljivosti, stra-

teški investitor i partner, priliv keša

Javni poziv za PPP aranžmane, doka-

pitalizacija, ponuda dionica građanima i IF

(EP) 4. Poduzeća i imovina u maloj privatizaciji

Neiskorištena imovina, nekonku-

rentna poduzeća

Priliv novca, razvoj,zaposlenost, korištenje imovine

Pokretanje stečaja u određenim situacijama

Aukcije i tenderi

5. Manjinski udjeli države u privatnim kompanijama

Uglavnom stabilne i uspješne

Maksimizacija prihoda za javne

svrhe

Procjena tržišne vrijednosti

Ponuda na SASE

6. Poduzeća čiji su ugovori o priva-tizaciji poništeni

Ekstremno zapuštena i nisko

konkurentna

Osigurati strateško restrukturiranje i rast zaposlenosti

Uspostavljanje nove korporativne

strukture

Objavljivanje tendera, direktna

pogodba 7. Poduzeća sa državnim kapita-lom u stečajevima

Stanje bankrota Reorganiziranje, upotreba imovine , rješenje uposlenih

Mjere za reorga-niziranje, izbor

strateškog invest.

Plan reorganizacije,

prodaja imovine, 8. Poduzeća sa većinskim vlasniš-tvom masovnih dioničara

Uglavnom niska konkurentnost i

blokada poslovanja

Strateško restrukturiranje i

očuvanje zaposlenosti

Potaći transformaciju IF u podršku aktivnim

investitorima

Realizacija projekta EU i

WB30

9. Javna komunalna poduzeća

Neefikasnost i gubici, nizak

kvalitet javnih usluga

Restrukturiranje, efikasnost, kvalitet usluga, očuvanje

uposlenosti

Studija i koncept privatizacije deregulacija,

strateški investitori

Zakon i odluke lokalne zajednice, tenderi, ponuda

dionica, PPP 10. Razvojni projekti na bazi PPP aranžmana

Sporost u realiza-ciji razvojnih pro-

jekata iz elektroenergetike,

cestograd-nje, voda, turizma

Aktiviranje prirodnih resursa, nove investicije, konkurentnost i razvoj privrede,

bolji javni servisi

Sektorske studije, studije

izvodljivosti, dokumentacija,

institucije, kontakti, tenderi

Objavljivanje tendera za pojedine

projekte a bazi koncesija, BOT,

production sharing, time sharing i sl.

Konstrukcija autora Domazet, A. Slika 10. Privatizacijski portofolio F BiH i njegova obilježja

30 Projekat Ubrzanje restrukturiranja poduzeća u BiH koji se razvili EU i Svjetska banka i koji je startao potkraj 2007. godine ima za cilj da se potakne ubrzano restrukturiranje masovno privatiziranih poduzeća u BiH. Postizanje ovog cilja će boljšati konkurentnost kompanija, i posebno, kreirati uvjete za održiv ekonomski oporavak i rast BiH koji bi trebao napraviti napredak u procesu stabilizacije i pridruživanja EEZ. Specifični ciljevi su da se pomogne fondovima da postanu aktivni vlasnici koji će imati kapacitet da poboljšaju stvarnu vrijednost njihovih portfelja kroz prestrukturiranje kompanija i privlačenje novih kupaca i investitora. Projekt bi trebalo da direktno koristi firmama iz poprtfelja fondova i njihovim vlasnicima, investicionim fondovima, i indirektno komisijama za vrijednosne papire i berzu, ministarstvima financija i berzama (projektni zadatak, Odraz, Sarajevo, 2007. str. 2).

69

U kategoriji velikih infrastrukturnih poduzeća su dvije elektroprivredne, dvije telekomunikacijske, dvije vodoprivredne kompanije i Rudnici ugljena Kreka doo Tuzla, Rudnici mrkog ugljena Banovići dd Banovići, Rudnik mrkog ugljena Đurđevik doo Đurđevik, Rudnik mrkog ugljena Kakanj doo Kakanj, Rudnik mrkog ugljena Zenica doo Zenica, Rudnik mrkog ugljena Breza doo Breza, Rudnik mrkog uglja Abid Lolić doo Travnik-Bila i Rudnik ugljena Gračanica doo Gornji Vakuf – Uskoplje. Od ovih kompanija dvije telekomunikacijske kompanije koje djeluju u uvjetima visoko dereguliranog poslovnog okruženja treba da idu u privatizaciju po posebnom zakonu kojim bi se predvidjeli ciljevi, dinamika, način i metodi privatizacije, te pitanje obaveza i prava kupaca. Dvije elektroenergetske kompanije mogle bi biti izložene privatizaciji uz učešće institucionalnih investitora i građana pod povlaštenim uvjetima, tako da kapital u rukama države iznosi minimalno 67%. Dvije vodoprivredne organizacije još uvijek nemaju potrebne uvjete konkurentskog okruženja za privatizaciju. Rudnici ugljena prema Odluci o utvrđivanju akcionog plana prestrukturiranja i modernizacije rudnika ugljena u F BiH iz 2004. godine trebalo je da prođu proces investicionih ulaganja u periodu 2003-2007. godina od 385 mil. KM i da smanje broj uposlenih za oko 5.300 radnika. Očigledno je da proces nije išao planiranim tokom i početkom 2008. godine Vlada F BiH priprema Zakon o financijskoj konsolidaciji rudnika ugljena za period 2008-2014. godina.31 Pred rudnicima ugljena je daleko veći problem, nego što je trenutna konsolidacija, jer uz postojeću produktivnost i broj uposlenih, stvarat će se nove obaveze i poslovanje rudnika neće biti održivo u zadatim okvirima cijene električne energije i ugljena. Inače, ako Vlada vjeruje da će njene mjere dovesti do suštinskog strateškog restrukturiranja rudnika ugljena, ne treba opterećivati budžet, jer tada financijska konsolidacija može da ide na tržišnim osnovama, osiguranjem kapitala na tržištu i njegovim investiranjem u rudnike sa tržišno atraktivnim stopama povrata, koje mogu privući i institucionalne i strateške investitore. Ako vlada želi da zadrži u svojim rukama vlasništvo nad određenim poduzećima, ona mora osigurati da ta poduzeća budu efikasna i atraktivna za investitore, a ne da se u njih bez ikakvih tržišnih kriterija neograničeno ubrizgava javni novac. U protivnom, to je voluntarističko upravljanje ekonomijom čiji se propusti pokrivaju iz budžeta, odnosno loše upravljanje Vlade F BiH pokrivaju poreski obveznici. Poduzeća i imovina u maloj privatizaciji trebalo bi da se ponude u znatno većem obimu, nakon što se izvrši dalje restrukturiranje velikih poduzeća i ona oslobode pratećih i slobodnih djelatnosti. Treba, međutim, biti oprezan da se spriječe potencijalne opasnosti

31 Zakonom bi trebalo osigurati sredstva od oko 1,3 mld KM, od čega 788 mil. KM za rekonstrukciju i modernizaciju rudnika, 320 mil. KM za izmirenje dugovanja rudnika prema fondovima zdravstvenog i penzijskog osiguranja, te oko 200 mil. KM za izmirenje obaveza po plaćama na razini kolektivnih ugovora. Nije poznat način financiranja konsolidacije, ali se spominje da bi godišnje opterećenje budžeta F BiH iznosilo oko 46 mil. KM. Inače, prestrukturiranje ne bi podrazumijevalo redukcije u broju uposlenih od 13.500 radnika, bez obzira što je spomenutim Akcionim planom restrukturiranja bilo predviđeno da broj uposlenih u 2003. godini od 13.726 radnika bude sveden u 2007. godini na 8.391 radnika (Oslobođenje, 26.1.2008., str. 17).

70

da poduzeća prodajom imovine osiguravaju novac za isplate plaća, a da ništa efikasno ne poduzimaju u svojoj redovnoj djelatnosti.32 Manjinski udjeli države u privatiziranim kompanijama iznose 49,5 mil. KM nominalne vrijednosti. Taj kapital lociran je u slijedećim firmama sa procentom udjela: Energopetrol dd Sarajevo – 15,1 mil. KM (22,12%); Interšped dd Sarajevo – 1,9 mil. KM (12,07%); Sarajevo osiguranje dd Sarajevo – 20,9 mil. KM (45,49%); Bosnalijek dd Sarajevo – 11,6 mil. KM (19,84%) i Fabrika duhana Sarajevo dd Sarajevo – 41,4 mil. KM (45,92%). Ovaj manjinski državni kapital može se prodati na bu Aktivnosti kontrole iskazuju se i u pokretanju postupka raskida ugovora. Koncem 2007. godine pokrenuto je 36 postupaka, što čini 6,0% ukupno zaključenih privatizacijskih ugovora. Najveći broj pokrenutih postupaka odnosi se na agenciju sa KS, što donekle ispravlja nelogičnosti prisutne kod broja raskinutih ugovora na ovom kantonu. Posebno obilježje ovih postupaka je da se odnose na poduzeća koja nisu ispunila obavezu novog upošljavanja budući da 6% broja ugovora nosi 10,1% učešće u ugovorenom novom zapošljavanju (vidjeti tabelu 6). rzi u pogodnom trenutku institucionalnim investitorima sa ciljem osiguranja gotovine za intervencije u oblasti javnih financija ili ulaganja u druge projekte od javnog značaja. Poduzeća čiji su ugovori o privatizaciji poništeni treba da idu ponovno u proces privatizacije, osim u slučajevima kada se radi o poduzećima koja idu u stečaj. Radi se o o 48 raskinutih ugovora i 39 ugovora koji se nalaze u postupku raskida. O poduzećima sa državnim kapitalom u stečajevima nema dovoljno informacija. Praktično, ni jedan stečaj nije poduzet kao mjera pred privatizacijskog restrukturiranja, tako da ne možemo tvrditi da je ovaj element privatizacijskog portofolia uopće aktivan. Poduzeća sa većinskim vlasništvom dioničara iz masovne privatizacije u formalnom smislu nisu predmet dalje privatizacije. Međutim, njih ističemo zbog toga što mogu biti veoma atraktivni za investitore u F BiH. Naime, jasno je da masovna privatizacija nije definirala konačne vlasnike, odnosno osigurala takve vlasnike koji su sposobni da izvedu strateško restrukturiranje masovnom privatizacijom privatiziranih kompanija. Broj javnih komunalnih poduzeća u F BiH iznosi 109 sa 1.604,7 mil. KM državnog kapitala i 5.151 uposlenim. Neefikasnost tih poduzeća u tržišnom smislu je ekstremna. Ona bilježe gubitke u skoro svim lokalnim sredinama, a mnoga od njih su u formalnom smislu pred stečajem. Ta su poduzeća izložena lokalnim uvjetima regulacije cijena i konkurencije, djeluju u uvjetima monopola i neprestano smanjuju javni kapital.33

32 Mala privatizacija je zamišljena kao prilika za pokretanje malih biznisa za investiture, odnosno kao način za pokretanje proizvodnje I izmirenje obaveza u firmama koje prodaju imovinu. Ali, ako prihodi od prodaje imovine idu za isplate redovnih plaća, onda je to prelijevanje državnog kapitala u potrošnju koja pothranjuje neproduktivnio ponašanje i nema nikakve veze sa tržišnom ekonomijom (iz intervjua sa zvaničnikom APF). 33 U studiji o javno-komunalnoj priverde ZDK iznose se podaci o poslovanju komunalnih poduzeća na ZDK za 2005. godinu, po kojima većina poduzeća radi ispod granica održivosti. Privatizacija se preporučuje kao rješenje za stimuliranje investicija u poboljašanju usluga u ovom sektoru, s tim da udio privatnog kapitala ide do 49% ukupnog kaopitala i to putem dokapitalizacije tih poduzeća. Pri tome se bi privatizirala javna dobra, koja bi se koristila u nekoj od slijedećih formi: 1) u formi lizinga, 2) ustupanjem koncesija na javna dobra, 3) formiranjem joint venture poduzeća kombiniranog vlasništva, 4) BOT projektima i 6) ugovorima o partnerstvu javnog i privatnog sektora (Agencija za privatizacija ZDK, 2006, str. 49).

71

Razvojni projekti na bazi PPP aranžmana predstavljaju razvojni pristup u privlačenju privatnog kapitala kojim se u partnerstvu sa javnim kapitalom otvara prostor za investiranje u projekte koji temelje na korištenju prirodnih resursa ili javnih dobara. Takav pristup omogućava da se prevaziđu ograničenja javnog kapitala u zadovoljavanju javnih potreba. Pošto se radi o veoma složenim projektima potrebno je na razini vladinih institucija razviti prethodno intenzivan studijsko-istraživački rad na pripremi sektorskih politika i strategija u kontekstu integracijskih kretanja na regionalnoj i globalnoj razini, kojima će se identificirati mogućnosti razvoja određenih sektora i razvijanja odgovarajućih projekata (istraživanje i eksploatacija nafte i prirodnog plina, izgradnja i modernizacija elektroenergetskih kapaciteta, proširenje i modernizacija rudnika, izgradnja autocesta, gradnja turističkih kompleksa i slično). Priprema studijske dokumentacije i studija izvodljivosti je preduvjet za valorizaciju mogućih efekata koje pružaju projekti PPP, a od toga presudno ovisi način eksploatacije prirodnih resursa ili javnih dobara i način njihove gradnje, odnosno reguliranja odnosa Vlade i privatnih investitora. Svaka konvertibilna marka uložena u prethodna istraživanja i studije višestruko se isplati, jer podiže obim i dubinu znanja o potencijalima projekata i pojačava pregovaračku poziciju Vlade. Nije dobra alternativa birati strateške partnere koji će za Vladu raditi i pripremna studijska istraživanja, nego Vlada mora mora ocijeniti u kom će momentu uključiti privatne partnere. U nastavku ukazujemo na potrebu kompatibilnosti privatizacijskog portofolia i profila investitora. Vidljivo je iz slike 11. da najveći interes investitora mogu da pobude poduzeća sa liste 56, ostala komercijalna poduzeća, velika infrastrukturna i komunalna poduzeća, te razvojni projekti iz oblasti poslovnog sektora i infrastrukture. Najveću konkurentsku snagu i potencijal investiranja mogu ponuditi strateški korporativni investitori, partnerski korporativni investitori i poduzetnički investitori. Specifičnost predstavlja visok značaj strateških investitora iz vladinog sektora, što upućuje na potrebu institucionalnog kapaciteta vlade u ovoj oblasti. Uloga investicionih fondova je veoma ograničena, a građani mogu imati interesa kod kupovine dionica u privatizaciji atraktivnih javnih kompanija, kao što je BH Telecom. Nakon iznesene analize privatizacijskog portofolia može se ocijeniti da F BiH ima izuzetno atraktivan portofolio koji može privući najkvalitetnije investitore, veoma različitog profila i interesa, sukladno ciljevima kojima treba da doprinose pojedini elementi privatizacijskog portofolia. U tome se posebno ističu strani investitori u formi globalnih, multinacionalnih i regionalnih kompanija, koje su u stanju da, osim kapitala, osiguraju nove tehnologije, upravljački know-how i uvezivanje lokalnih projekata i kompanija nu globalne poslovne mreže. 2.2.4. Percepcija poslovne okoline od strane investitora Percepcija poslovne okoline od strane potencijalnih investitora odnosi se na procjenu faktora konkurentskih prednosti koje su specifične za određeni biznis, a u slučajevima stranih investitora na percepciju konkurentskih prednosti specifičnih za zemlju, odnosno lokaciju biznisa.

72

73

Konstrukcija autora Domazet, A. prema Porter, M., 1990., str. 120.

Slika 11. Struktura i veze poslovne okoline (dijamant konkurentskih prednosti) F BiH Važno je istaći da percepcija poslovne okoline može biti različita za pojedine biznise, jer se njeni elementi bitno razlikuju od jedne do druge industrije. Elementi procjene poslovne okoline mogu se osloniti na model dijamanta konkurentskih prednosti zemlje u određenim industrijama, prikazan na slici 11. Osnovni elementi tog modela su: 1) raspoloživost faktora (ljudski i prirodni resursi, infrastruktura, napredni faktori nauke, istraživanja i drugo), 2) faktori tržišta (veličina, sofisticiranost, otvorenost, razvoj i dinamika), 3) konkurencija na domaćem tržištu (broj firmi, tržišno stanje, pritisci konkurencije) i 4) prateće i industrije za podršku (mreža dobavljača opreme, roba i usluga, stupanj kooperacije, razvijenost klastera). Uz te faktore uključeni su utjecaji vlada u smislu građenja dijamanta konkurentskih prednosti, koji se ne može razvijati samo na osnovi tržišnih poticaja, nego podrazumijeva i institucionalne aktivnosti (tranzicione reforme, privatizacija, međunarodne integracije, obrazovanje, ulaganja u R&D, poticaji klasterima i slične aktivnosti). Posebno značajan element je politika privatizacije, tj. regulativa i praksa privatizacije. Također, uz dijamant je uključen utjecaj šansi koje zemlja ima u razvoju i koje obilježavaju epohu kao jednokratni događaji koji se više ne ponavljaju. Za BiH i F BiH šansa je integracija u EU i ona može biti okvir za sva unapređenja u kvalitetu dijamanta konkurentskih prednosti F BiH.

Vlada BiH/F BiH Tranzicijske reforme Integracije u EU Politike

Raspoloživost faktora - jeftin kvalificirani rad - prirodni uvjeti - fizička infrastruktura - štednja i investicije - intelektualna infrastr.

privatizacije

Prateće i industrija za podršku - nerazvijena mreža dobavljača - uvozne tehnologije i oprema - klasteri metalne i drvne ind. - dio međunarodnih lanaca vrij.

Kontekst za konkurenciju - udio privatnih i stranih firmi - konkurencija domaćih firmi - monopoli državnih firmi - konkurencija cijena/kvalitet - pritisak strane konkurencije

Faktori tržišta - malo, nerazvijeno tržište - potencijali CEFTA i EU - blizina evropskih tržišta - izvozna tržišta za rast

Šansa - EU integracija - priliv FDI i izvoz

149

Profil investitora

Privatizacijski portofolio

Strateški

korporativni investitori

Partnerski

korporativni investitori

Poduzetnički

investitori

Strateški

investitori iz vladinog sektora

Investicioni

fondovi

Građani

1. Neprivatizirana poduzeća sa liste 56

2. Ostala komercijalna poduzeća

3. Velika infrastrukturna poduzeća

4.Poduzeća i imovina u maloj privatizaciji

5. Manjinski udjeli Vlade u kapitalu privatiziranih firmi

6. Poduzeća sa poništenim ugovorima o privatizaciji

7. Poduzeća sa državnim kapitalom u stečajevima

8. Poduzeća sa većinskim vlasništvom pasivnih investitora

9. Javna komunalna poduzeća

10. Razvojni projekti u poslovnom sektoru i infrastrukturi na bazi PPP

Konstrukcija autora Domazet, A.

Legenda Visoka kompatibilnost Srednja kompatibilnost Niska kompatibilnost

Slika 12. Matrica kompatibilnosti oblika privatizacije i profila investitora u F BiH 74

Ocjena kvaliteta poslovne okoline za BiH može se preuzeti iz redovnih izvještaja Svjetskog ekonomskog foruma, uz napomenu da poslovna okolina u F BiH, zbog stvarne rascjepkanosti ekonomskog prostora može biti u nekim elementima iznad ili ispod ocjena za zemlju (vidjeti sliku 13).

2005-2006 2006-2007

2,9

2,6

2,8

3,7

3,0

3,0

3,3

2,8

3,6

3,4

3,3

3,1

0,0 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0 3,5 4,0

Uvjeti faktora

Uvjeti tražnje

Rivalstvo i stratgeije

Prateće i industrija za podršku

Poslovna okolina

Kompanijske operacije i strategije

Vrijednost na skali od 1 do 7

Izvor: Global Competitiveness Report 2006, 2007.

Slika 13 . Ocjena poslovne okoline BiH i njenih elemenata 2005-2007. godne Iz slike 13 vidljivo je da se poslovna okolina ocjenjuje u cjelini kao krajnje nestimulativna, jer njene ocjene ne dostižu ni prosjek na skali od 1 do 7. Od elemenata poslovne okoline najmanje je stimulativan onaj koji se odnosi na uvjete tražnje, a zatim na uvjete faktora. Nešto je povoljnija ocjena za prateće i industrije za podršku. Rivalstvo i strategije su uznapredovale i mogu se smatrati povoljnim elementom poslovne okoline. Imajući u vidu sektorske specifičnosti, u pojedinim sektorima percepcija poslovne okoline u F BiH će biti različita. Tako, na primjer, percepcija sektora telekomunikacija je mnogo povoljnija od sektora kožno-tekstilne industrije koji se nalazi u privatizacijskom portofoliu. Ili sektor elektroenergetike F BiH, kao i BiH u cjelini, ima respektivne potencijale i percipiran je kao atraktivan sektor u regionalnim razmjerima. Slične ocjene se mogu dati za sektor javne infrastrukture, metalni sektor, i u manjoj mjeri za sektor turizma. Da bi se ovi aspekti poslovne okoline sagledali u sektorskoj dimenziji, potrebno je mnogo više istraživanja na sektorskoj razini i promotivnog djelovanja koje će biti fokusirano na sektore i projekte. U završnom dijelu analize profila investitora treba uključiti aspekt njihovih poslovnih performansi, koje predstavljaju njihove konkurentske prednosti, prema zahtjevima i

realnoj situaciji privatizacijskog portofolia u F BiH. Determinante konkurentskih prednosti naspram potrebnih kod privatizacijskog portofoli su prikazane na slici 14.

Kritične varijable konkurentnosti

kompanija iz investicionog portofolia F BiH

Elementi konkurentskih prednosti investitora

Niska i zastarjela tehnološka sposobnost

Kapacitet R&D kod strateških i partnerskih investitora

Troškovna neefikasnost

Sposobnost restrukturiranja kompanije

Loša tržišna pozicija Marketinške sposobnosti, koncepti marketinga za regionalno i globalno tržište

Visoki dugovi Sposobnost financijskog restrukturiranja, financijska snaga i bonitet kod financijera

Višak uposlenih Sposobnost restrukturiranja ljudskih resursa, bonusi za napuštanje firme, uvođenje novih poslova

Potreba realizacije novih razvojnih kapaciteta Rasploživi know-how u partnerstvu javnog i privatnog sektora, uključivanje u regionalne i globalne biznis mreže

Nesigurni izvori resursa Sposobnost strateškog partnerstva u osiguranju resursa, investiranje u proizvodnju resursa, out-sourcing

Loše korporativno upravljanje Sposobnost strateškog upravljanja, društvena odgovornost kompanije, partnerstvo sa sindikatima

Loš imidž Građenje novog korporativnog identiteta na bazi reputacije investitora

Konstrukcija autora Domazet, A. na osnovu Herman, S., 1996., p. 144-168.

Slika 14 . Konkurentske prednosti investitora i kritične varijable konkurentnosti

Percepcija F BiH ovisi o percepciji BiH. Nemoguće je izolirati bilo koji dio zemlje i za njega razvijati politike neovisno od toga kakav imidž i reputaciju uživa zemlja. Zato je nastojanje da se razvijaju državni projekti razvoja, jedinstven ekonomski prostor i državne institucije neodvojivo i od koncepcije efikasne privatizacije na entitetskoj razini. S druge strane, postoji potreba sa lokalno-regionalnim pristupom u unapređenju poslovne okoline u okviru entiteta . U F BiH to znači razvijanje koncepcija unapređenja poslovne okoline na kantonalnoj i općinskoj razini, pogotovo u uvjetima kada otpočinju aktivnosti na privatizaciji komunalne javne privrede. Primjer Brčko Distrikta pokazuje da je aktivnostima lokalne zajednice moguće izraditi mnoge elemente dijamanta konkurentskih prednosti specifične za određenu sredinu koji mogu biti izvor njenih konkurentskih prednosti u natjecanju sa drugim sredinama za privlačenje investitora. Iz danog pregleda vidljivo je da ključne varijable konkurentnosti, koje čine kompanije iz privatizacijskog portofolia neatraktivnim, ukazuju na potrebu ciljanja strateških investitora. Oni moraju biti osnovni cilj privatizacijskih napora u narednom periodu. Razlog tome je proširena struktura privatizacijskog portofolia koju čine ne samo neprivatizirane kompanije iz komercijalnog i infrastrukturnog sektora, nego i kompanije koje su prošle masovnu privatizaciju, kompanije javnog komunalnog sektora i investicioni projekti utemeljeni na partnerstvu javnog i privatnog sektora.

76

Visoka ATRAKTIVNOST

PODUZEĆA (PROJEKTA)

Niska

KHK Ispaat Group, Mittal BH Steel, Milkos Teloptic Merkur Mostar MIMS Bira Bihać, Robot Comerc Sar.

HT Mostar HT Zgb Pobjeda Tešanj MEBO TCK Heidelberg Zement FEAL Široki Brijeg Jozo Bogdan Bihaćka piv. Ibrahimpašić Adem

Unis Energotehnika BAGS Žitoprerada Bihać Citrus Ljub.

Hekom Mostar Gama Krško Inpek Zenica Kalen Dom štampe Zenica MEBO Vitex Visoko – masovni dion.

Niska KONKURENTNOST INVESTITORA Visoka

KTK Visoko, KRIVAJA Zavidovići, Željezara Zenica, Natron Maglaj, Fabrika duhana Mostar,

Agrokomerc V. Kladuša, HEPOK Mostar

Energoinvest Sarajevo, Hidrogradnja Sarajevo, HT Mostar, BH Telecom Sarajevo

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 15 . Matrica atraktivnosti poduzeća/ privatizacijskih projekata i konkurentnosti investitora

Cjelokupna iznesena analiza profila investitora u privatizaciji u F BiH za naredni period pokazuje da strategije efikasnije privatizacije moraju biti usmjerene u dvije dimenzije. Prva je kreiranje što atraktivnijeg privatizacijskog portofolia poduzeća i projekata za potencijalne investitore, prvenstveno strateške investitore. Druga je ciljanje i privlačenje investitora sa što većom konkurentskom sposobnošću koji su sposobni da uspješno restrukturiraju kompanije, odnosno realiziraju i upravljaju investicionim projektima. Te dvije dimenzije strategija prikazane su na slici 15. sa ilustracijom primjera dosadašnjih privatizacija i ilustriranjem budućih privatizacijskih projekata (u posebno uokvirenom prostoru na matrici). Kako se uočava na prethodnoj matrici, idealna pozicija je odnos visoke atraktivnosti projekata i konkurentnosti investitora. Međutim, ciljanje konkurentnih investitora može dovesti do efikasnih privatizacija i u slučajevima niske atraktivnosti projekata privatizacije. Isto tako, veoma atraktivni projekti mogu biti upropašteni niskom konkurentnošću investitora. 2.2.5. Koji su faktori uticali na uspjeh privatizacije Koji faktori su uticali a uspješnost privatizacija u F BiH je pitanje, čiji odgovor može ukazivati i na pravce daljeg djelovanja u privlačenju investitora za sudjelovanje u privatizacijskim projektima. U pristupu tom pitanju razvijamo model koji ima pet determinanti uspješnosti privatizacije, u okviru kojih se nalazi određeni broj faktora uspješne privatizacije. Te determinante su:

77

1. Determinanta lokacije koje omogućavaju postizanje određenih konkurentskih

prednosti za investitore koje proizlaze iz specifičnosti lokacije (Location specific

2. čnih konkurentskih prednosti za investitore koje proizlaze iz

3. bi mogle da budu izvor posebnih

4. i za privatizaciju firme, a obuhvaćaju slijedeće

5. e predmet privatizacije bude efikasno

competitive advantages), a čine ih slijedeći faktori: a) makroekonomska stabilnost, b) politička stabilnost, c) stupanj liberalizacije biznisa, d) stupanj pridruživanje EU i regionalnim integracijama, e) politička podrška privatizaciji , f) strategije i planovi razvoja zemlje, g) razvijenost institucija privatizacije i drugih institucija Determinanta biznisa koje se odnose na poslovnu okolinu koje omogućavaju postizanje specifiobilježja industrija (industry- specific competitive advantages) sa slijedećim faktorima: a) kvaliteta poslovnog okruženja (prepreke i poticaji biznisu), b) veličina i dinamika tržište (lokalna i regionalna tržišta slobodne trgovine), c) resursi (infrastruktura, jeftina i kvalificirana radna snaga, energija, sirovine), d) povezane i industrije za podršku (prisustvo klastera proizvodnji), e) konkurentska struktura među kompanijama u industriji (prisustvo malih i srednjih kompanija i javnih kompanija), f) industrijske i trgovinske politike koje vlada provodi ili ima namjeru provoditi u određenim industrijama. Determinanta privatizacijskog projekta, koje se odnose na stupanj pripremljenosti firme za privatizaciju i koje konkurentskih prednosti za investitore ( company-specific competitive advantages) sa faktorima: a) tržišna pozicija kompanije, b) profitabilnost kompanije, c) financijske obaveze, d) stanje radne snage u odnosu na potrebe, e) tehnološko stanje, f) mikro lokacija firme i vrijednost nekretnina kojima raspolaže, g) uvjeti tendera: cijena, investicije i zaposlenost, h) vlasnički udio (većinski, equity ili manjinski) Determinanta privatizacijskih procedura koje se odnose na način kako su provedene pripremne aktivnostelemente: a) pripremu firme za privatizaciju, uključujući pred privatizacijsko operativno restrukturiranje i pripremu početne bilance firme, b) promociju projekta u domaćoj i međunarodnoj poslovnoj javnosti, koja se ne svodi samo na objavljivanje javnog tendera, c) izbor metoda privatizacije u rasponu od tenderske prodaje do stvaranja joint venture kompanija, d) definiranje vlasničkog udjela koji se nudi u privatizaciji i koji ima veliki značaj za mogućnost kontrole i efektivnog upravljanja kompanijom od strane novih vlasnika, e) uvjeti kupovine kapitala koji obuhvaćaju cijenu, obaveze za investiranje i zapošljavanje i f) postupke redovite kontrole ugovora i njihovog izvršenja. Determinanta poslovnih performansi investitora u privatizaciji koje omogućavaju da kompanija koja jrestrukturirana i ostvari specifične izvore konkurentskih prednosti koje potiču iz kapaciteta investitora (investor-specific competitive advantages) sa slijedećim faktorima: a) poslovna i marketing orijentacija (domaća, regionalna globalna), b) raspoloživost resursa i sposobnosti strateškog restrukturiranja firme u biznisu koji se privatizira (strateško upravljanje, financije, tehnologija, marketing i ostalo), c) profitabilnost kompanije, d) tržišna pozicija na globalnom, regionalnom ili

78

lokalnom tržištu i e) mogućnost sinergije performansi postojećeg biznisa sa biznisom kompanije koja se privatizira.

avedeni model primjenjuje se na uzorak od 20 uspješno privatiziranih kompanija u F

ovoj listi nisu se našle kompanije koje su privatizaciju izvršile u značajnoj mjeri po

valuacija uspješnosti privatizacije vrši se ekspertnom ocjenom pojedinih determinanti i

NBiH prema mišljenju autora studije. Kriteriji za ocjenu uspješnosti su deskriptivni i obuhvaćaju: a) rast proizvodnje (biznisa), b) rast investicija, c) rast zaposlenosti, d) razinu profitabilnosti, e) stupanj izvozne orijentacije i f) unapređenje tehničko-tehnološke razine proizvodnje (biznisa) i inovacija. Te kompanije obuhvaćaju: 1) TMD Ai Gradačac (šifra TM), privatiziran od strane Cimosa Koper, 2) FEAL Široki Brijeg (šifra FL) privatiziran od strane Joze Bogdana, 3) Bira Bihać (šifra BR), privatizirana od strane Robot General Trading Co, Sarajevo, 4) Milkos Sarajevo (šifra ML), privatiziran od strane Teloptica Sarajevo, 5) Željezara Zenica (šifra AM), koja je nakon promašenog zajedničkog ulaganja sa KIA, došla u ruke Arcelor Mittal-a, 6) Natron Hayat Maglaj (šifra NH) koji je rezultat zajedničkog ulaganja firme Kastamone Integre iz Turske, sa 70% vlasništva i Natrona Maglaj sa 30% vlasništva, 7) Abanos Bužim (šifra AB), koga je kupila italijanska firma Top Sedia, 8) Bosna Vozila, ( šifra BV) Bosanska Krupa, koga je kupio BORI KMO Sežana, 9) Fabrika cementa Lukavac ( šifra FC) privatizirana od strane Alas International Austria, 10) Prerada i promet mlijeka Tuzla (šifra AL) koja je u drugom krugu preuzeta od Ljubljanskih mlekarni sa 60% vlasništva, 11) Unico filter Tešanj (šifra UF), privatiziran od strane Man-Hummel, Njemačka, 12) Tvornica cementa Kakanj (šifra TC), privatizirana od strane Heidelberg Zement, Njemaćka, 13) Tvornica stočne hrene i farma doo Visoko (šifra TS), privatizirana od firme Ovako Sarajevo, 14) BPI Hadžići (šifra CC) privatiziran od Coca Cola Beverage Holding, Holandija, 15) Pobjeda Goražde, privatizirani udio u Bekto GmbH, Austria (šifra BK), 16) Sarajevski kiseljak Kiseljak šifra SK), privatiziran od Jamnica dd Zagreb, 17) Soda Sisecam Lukavac (šifra SS), joint venture turske firme Sisecam Soda Sanayii (80%) sa Tvornicom sode Lukavac(20%), 18) Tvornica kablova Tomislavgrad ( šifra KA), privatizirana od Kapis Slovenija, 19) Mljekara Bihać ( šifra MG), privatizirana od Meggle Njemačka i 20) Global Ispat Koksna industrija (GIKIL) )šifra GI) kao joint venture između KHK Lukavac i Global Infrastructure Holdings Ltd (GIHL) iz Velike Britanije. Umodelu Markovićeve privatizacije, niti kompanije koje su imale visok ili većinski udio privatizacije po odnosu javne ponude dionica. Navedena lista bi mogla biti u drugim okolnostima popunjena i drugim značajnim učesnicima u privatizaciji u F BiH, kao što je to Volkswagen, čiji potencijali nisu iskorišteni zbog neadekvatnih ekonomskih politika i mjera za njihovo provođenje. Efaktora na skali od 1 ( označava najniži kvalitet) do 7 (označava najviši kvalitet). U procjeni se uzima u obzir stanje determinanti i faktora uspješnosti privatizacije u vrijeme provođenja privatizacije i u postprivatizacijskom periodu34. U takvom pristupu postoje

34 Neke kompanije, kao Standard Sarajevo, koju je privatizirala njemačka grupa Schieder, nisu uključene u listu 20 najuspješnijih kompanija jer je u 2007. godini, nakon odličnih rezultata u radu Standarda, njemački vlasnik doživio bankrot.

79

80

valuacija determinanti i faktora uspješnosti privatizacije u F BiH, koja je data u tabeli

2.3. Rezultati evaluacije determinanti uspješnosti privatizacije

ajviši utjecaj na uspješnost privatizacije u F BiH prema istraživanom uzorku ima

rvu grupu čine kompanije koje uz prvo rangiranu determinantu performansi investitora

rugu grupu koju čini petnaest, tj. velika većina od 75% kompanija iz uzorka ima drugo

rizici divergencije u ekspertnoj procjeni u odnosu na percepciju investitora, zatim rizik promašaja u samom formiranju uzorka uspješnih kompanija, jer se u tržišnom okruženju nijedan poduzetnički poduhvat ne može u neodređenom vremenskom intervalu definirati uspješnim. Dakle, procjene se daju zaključno sa krajem 2007. godine i sa određenim srednjoročnim perspektivama. E9. omogućava dublje komentare i izvođenje zaključaka.

Ndeterminanta poslovnih performansi investitora u privatizaciji, koja je izražena ocjenom 5,6 na skali 1 do 7. Druga po značaju je determinanta biznisa, odnosno industrije u kojoj djeluje kompanija koja je predmet privatizacije sa rangom 4,1, a treća je determinanta lokacije biznisa sa rangom 3,9. Performanse firme koja se privatizira i postupak privatizacije dijele četvrto i peto mjesto sa rangom 3,4 (vidjeti sliku 16.). Naravno, iz prikaza u tabeli 9. vidljivo je da pojedine kompanije imaju različit rang utjecajnih determinanti i faktora. U osnovi mogu se među promatranim kompanijama izdvojiti dvije grupe. Pimaju kao drugo rangiranu determinantu performansi firmi. Radi se o firmama koje su obavile uspješno pred privatizacijsko restrukturiranje i bilježe visoke performanse i prije privatizacije. U tu grupu ulaze Tvornica cementa Kakanj, Fabrika cementa Lukavac, TMD Ai Gradačac, Unico filter Tešanj i Sarajevski kiseljak. To su firme kod kojih je trebalo osigurati maksimalan efekt u prodajnoj cijeni, što ne znači da nisu imale potrebu za dodatnim investicijama i kvalitetnim investitorima. Kod performansi firmi najvrjednije su one koje se odnose na povoljnu tržišnu poziciju i prihvatljivo stanje uposlenih. Kod ovih firmi po pravilu treće rangirana je determinanta biznisa / industrije, zatim determinanta lokacije i na kraju procedura provođenja privatizacije. Drangiranu determinantu biznisa/industrije u kojima firma predmet privatizacije operira. Investitori u ovim poduzećima ocjenjivali su da i , pored loše situacije u kojima se nalaze poduzeća predmet privatizacije, ima izgleda za dobro investiranje i restrukturiranje tih kompanija. Kod procjene atraktivnosti industrija najveći značaj imaju atraktivnost tržišta, povoljna konkurentska situacija, stimulativno konkurentsko okruženje i raspoloživost resursa. Ove firme imaju različite preferencije treće, četvrte i pete determinante. Po tome se izdvajaju dvije podgrupe kompanija.

Tabela 8. Evaluacija determinanti uspješnosti privatizacije na uzorku od 20 uspješnih kompanija u F BiH Privatizirane kompanije Determinante i faktori

uspješnosti privatizacije

TM FL BR ML AM NH AB BV FC AL UF TC TS CC BK SK SS KA MG GI Ø 1. Lokacija 3,7 4 3,9 3,3 3,9 3,6 3,7 3,7 4,6 3,7 3,7 4,6 4 3,9 4,4 4,1 4 3,6 3,9 3,9 3,9 a) makro stabilnost 4 5 5 5 4 4 4 4 5 4 4 5 5 4 4 5 4 4 4 4 4,4 b) politička stabilnost 3 4 3 4 3 3 3 3 4 3 3 4 4 3 4 4 3 3 3 3 3,4 c) liberalizacija privrede 5 5 5 2 4 4 5 5 5 5 4 5 5 5 6 5 5 4 5 4 4,7 d) EU i regionalne integracije

4 4 4 4 4 4 4 4 5 4 4 5 4 4 5 4 4 4 4 4 4,1

e) politike privatizacije 4 4 4 3 5 5 4 4 5 4 4 5 4 4 5 4 5 4 4 5 4,3 f)strategije razvoja zemlje 3 3 3 2 3 2 3 3 4 3 4 4 3 4 3 3 3 3 4 3 3,2 g) razvijenost institucija 3 3 3 3 4 3 3 3 4 3 3 4 3 3 4 4 4 3 3 4 3,3 2. Biznis/industrija 3,2 4,8 3,2 3,7 3,8 3,5 3,3 3,5 4,5 3,7 3,3 4,5 3 3,5 3,8 4,2 4,3 3,5 3,8 3,7 3,7 a) poslovno okruženje 5 5 4 4 4 4 4 4 5 4 4 5 3 4 5 4 3 3 4 3 4,1 b) atraktivnost tržišta 3 6 4 5 5 5 4 5 6 5 4 6 5 5 3 5 4 5 5 4 4,7 c) izvori i cijene resursa 3 5 3 4 3 3 3 3 4 4 3 4 3 3 3 6 4 3 4 3 3,6 d) povezane industrije 3 5 3 3 3 2 2 2 2 2 2 2 2 3 2 3 5 2 3 4 2,8 e) konkurentska situacija 3 5 3 3 5 5 5 5 6 4 4 6 3 3 6 4 6 5 4 5 4,5 f)ind. i trgovinske politike 2 3 2 3 3 2 2 2 4 3 3 4 2 3 4 3 4 3 3 3 2,9 3. Performanse firme koja se privatizira

4,8 3,4 2,8 2,2 2,6 2,8 3,2 2,9 4,9 3,6 3,8 4,9 2,8 3,3 4 4,7 2,6 2,9 2,4 3,1 3,4

a) stanje ljudskih resursa 3 3 3 2 3 3 3 3 4 3 3 4 2 3 * 4 2 3 2 3 2,9 b) kvaliteta menadžmenta 4 3 3 1 3 3 3 3 4 3 4 4 2 3 * 4 3 3 2 3 3,1 c) tržišna pozicija 4 3 2 1 2 2 2 2 6 3 4 6 2 3 * 5 4 2 2 5 3,2 d) profitabilnost 5 3 1 1 1 1 2 2 5 3 2 5 2 2 * 5 1 2 2 1 2,4 e) financijske obaveze 6 3 2 1 1 2 2 2 5 3 4 5 2 3 * 5 1 2 2 2 2,8 e) viškovi radne snage 6 3 3 1 2 2 4 4 5 3 3 5 3 3 * 5 1 3 3 3 3,3 f) tehnološko stanje 5 2 2 2 2 3 3 2 5 4 4 5 2 3 * 5 3 2 1 3 3,1 g) vrijednost nekretnina 5 6 4 7 7 7 5 3 7 6 6 7 7 6 5 6 7 6 5 7 6,0 h) utjecaji na okolinu 5 5 5 4 2 2 5 5 3 4 4 3 3 4 3 3 1 3 3 1 3,4 4. Postupak privatizacije

3,2 3,5 3 2,3 3,7 4 3 2,8 3,5 2,8 2,8 3,5 3,5 3 3,8 2,8 3,8 3 3 4,1 3,3

a) priprema firme za priv. 4 4 3 2 3 3 3 3 4 3 3 4 3 3 4 3 4 3 3 4 3,3 b) promocija projekta 3 3 3 3 5 5 3 3 5 3 3 5 3 3 3 3 5 3 3 5 3,6 c) metoda privatizacije 3 3 3 2 4 5 3 3 3 3 3 3 3 3 5 3 3 3 3 5 3,3

149

82

d) ponuđeni vlasnički udio

3 5 3 3 5 5 3 3 3 2 3 3 3 3 5 2 5 3 3 5 3,7

e)uvjeti kupovine kapitala 3 3 3 1 3 3 3 2 3 3 2 3 6 3 3 3 3 3 3 3 3 f) kontrola ugovora 3 3 3 3 2 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 2,9 5. Performanse investitora

6,8 5,6 4,2 4,2 7 5 5 4 6 5 6 7 5 7 6 5,2 5,2 5,4 6,8 6,2 5,6

a) Tržišna orijentacija 7 4 3 3 7 5 5 4 6 5 6 7 3 7 5 5 5 5 7 6 5,3 b) Resursi restrukturiranja 7 6 4 4 7 5 5 4 6 5 6 7 6 7 7 5 5 6 7 6 5,8 c) Profitabilnost 6 5 4 4 7 5 5 4 6 5 6 7 5 7 6 5 5 5 6 6 5,5 d) Tržišna pozicija 7 6 4 4 7 5 5 4 6 5 6 7 5 7 6 5 5 5 7 6 5,6 e) Sinergija akvizicije 7 7 6 6 7 5 5 4 6 5 6 7 6 7 6 6 6 6 7 7 5,9

U K U P N O

4,3

4,2

3,4 3,2 4,2 3,8 3,6 3,4 4,7 3,8 4,0

5,0

3,6 4,2 4,4 4,2 4,2 3,6 4,1 4,2 4,1

1. Determinanta lokacije

3,7 4 3,9 3,3 3,9 3,6 3,7 3,7 4,6 3,7 3,7 4,6 4 3,9 4,4 4,1 4 3,6 3,9 3,9 3,9

2. Determinanata biznisa / industrije

4,2 5,3 3,3 4 4,2 4 3,7 3,8 4,7 4,2 3,5 4,7 3,5 3,7 4 4,2 4,5 3,7 4,2 3,8 4,1

3. Determinanata performansi firme koja se privatizira

4,8 3,4 2,8 2,2 2,6 2,8 3,2 2,9 4,9 3,6 3,8 4,9 2,8 3,3 4 4,7 2,6 2,9 2,4 3,1 3,4

4. Determinanta postupka privatizacije

3,2 3,5 3 2,3 3,7 4 3 2,8 3,5 2,8 2,8 3,5 3,5 3 3,8 2,8 4,2 3 3 4,2 3,4

5. Determinanta performansi investitora

6,8 5,6 4,2 4,2 7 5 5 4 6 5 6 7 5 7 6 5,2 5,2 5,4 6,8 5,6 6,2

Rang determinanti uspješnosti privatizacije u F BiH

4,2

3,43,4

3,9

5,6

01234567

1. Lokacija

2. Biznis/industrija

3. Performanse firme koja se privatizira4. Postupak privatizacije

5. Performanse investitora

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 16. Rang pojedinih determinanti uspješnosti privatizacije u F BiH

U prvoj podgrupi preferirana je determinanta postupka privatizacije. Radi se o kompanijama koje su privatizirane putem joint venture kompanija, što je za njih bio preferirani način u odnosu na klasični kupovinu kapitala. Radi se o firmi Natron Hayat, Soda Sisecam Lukavac i Global Ispat Koksna industrija Lukavaca (GIKIL). Na primjeru ovih kompanija pokazuje se da formiranje zajedničkih kompanija kao put za privatizaciju velikih kompanija sa državnim kapitalom nailazi na povoljniji prijem investitora, uz činjenicu da on stvara druge vrste problema, kao što je neizvjesnost sa onim dijelom kompanije koji ne ide u zajedničko poduzeće. Izvorni oblik privatizacije Arcelor Mittala Zenica bila je također ova metoda, kada je zajedničko poduzeće formirano između Željezare Zenica i KIA Kuvajt. Kakvi su efekti postignuti stvaranjem zajedničkog poduzeća u primjeru Natrona prikazuje se u boxu 2. Kao četvrto rangirana determinanta kod ove podgrupe pojavljuje se determinanta lokacije i tek na kraju performanse kompanije koja se privatizira, odnosno sa čijim dijelom se ulazi u zajedničko ulaganje. U drugoj podgrupi preferira se determinanta lokacije, kao treća, a zatim determinanta postupka privatizacije i na kraju determinanta performansi firme koja se privatizira. U ovoj podgrupi radi se o firmama koje nisu imale povoljne poslovne performanse, ali su po karakteristikama biznisa, odnosno industrije u kojima operiraju imale šanse da nađu investitore, tj. kupce državnog kapitala. Box 3. Zajedničko poduzeće Natron Hayat i kapacitet Vlade F BiH za pregovaranje o privatizacijskim projektima Poduzeće Natron-Hayat je registrovano 2005. i počelo je raditi 01.05.2005. godine. Ova kompanija je osnovana kao društvo sa ograničenom odgovornošću između partnera Kastamone Integre iz Turske i

Natrona iz Maglaja. Prema podacima Agencije za privatizaciju FBiH gubitak Natron Maglaja u godini osnivanja ovog zajedničkog preduzeća iznosio je 114,6 miliona KM. Kompanija Natron-Hayat je osnovana na osnovu uloga Kastamone Integre od 7 miliona EUR (70% udio uplaćen u gotovom novcu kao osnova za početak rada) i Natrona od 3 miliona EUR (ulog u stvarima – 30%). U godini osnivanja broj zaposlenih koji su prešli iz Natrona u Natron-Hayat bio je 580 sa obavezom da Natron-Hayat poveća zaposlenost na 890 do 2007. godine, odnosno da zaposli sve osobe koje su u radnoj životnoj dobi i koje nisu dobrovoljno odnosno sporazumno napustile Natron. Obaveze za preuzimanje zaposlenika Natron-Hayat je ispunio već početkom 2007. Sa druge strane, u Ugovoru o osnivanju Natron-Hayat utvrđena je obaveza turskog partnera da investira u ovu kompaniju 25 miliona EUR. Ovu obavezu turski partner je ispunio za 15 mjeseci a do dana obavljanja ovog intervjua ukupne investicije dostigle su vrijednost od 57 miliona EUR. Sljedeći dogovor između domaćeg i turskog partnera bio je da će turski partner kupiti zalihe zastarjelog materijala i rezervnih dijelova za 2 miliona EUR, a da će iz tog iznosa Natron uplatiti doprinose za socijalno osiguranje i zaostalih 10 plata za 258 zaposlenika čiji je radni staž već bio pri isteku u momentu potpisivanja Ugovora. Ova obaveza je, također, ispunjena. Turski parner se obavezao da će u narednih 18 mjeseci po potpisivanju Ugovora otkupiti od Natrona trećinu Natronovog udjela u Natron-Hayatu za 3 miliona EUR, iz čega bi bile isplaćene zaostale plate i doprinosi za socijalno osiguranje preko 500 zaposlenika koji su u međuvremenu postajali zaposlenici Natron-Hayata. I ovu obavezu turski partner je ispunio čime je bilo omogućeno izmirivanje svih zaostalih obaveza prema svim zaposlenicima Natrona i Natron-Hayata Poduzeće Natron-Hayat je u 30 mjeseci poslovanja od početka rada (01.05.2005.) ostvarilo veoma značajne poslovne rezultate. Planirani ukupni prihod za ovu (2007.) godinu je 117 miliona KM, od čega se na izvoz odnosi oko 75 miliona KM. Kompanija izvozi uglavnom u zemlje Zapadnog Balkana, ali je za 2008. godinu planiran i početak izvoza na tržišta Italije i Slovenije. Sa druge strane, uvoz ove kompanije za tekuću godinu planiran je na oko 35 miliona KM, iz čega slijedi da bi neto izvoz ove kompanije u 2007. godini bio približno 40 miliona KM. U ovom smislu Natron-Hayat predstavlja kompaniju koja ima značajan uticaj na smanjivanje trgovinskog debalansa BiH. Međutim, najveći problem ove kompanije proističe iz neizvjesnosti snabdijevanja glavnom sirovinom u proizvodnom procesu (drvo). Šumsko poduzeće izdvojeno je iz sastava Natrona na početku privatizacije (u skladu sa Zakonom o početnoj bilanci poduzeća i banaka u FBiH). Vlada FBiH nije mogla biti potpisnik Ugovora o osnivanju Natron-Hayata, zbog definiranih ovlasti i odgovornosti za upravljanje šumskim bogatstvom u FBiH. Stoga je Vlada ZDK, kao ugovorni partner, potpisujući Ugovor dovedena u situaciju da garantuje redovne i dovoljne isporuke drveta kao proizvodnog inputa, a ustvari ne raspolaže dovoljnim šumskim fondom kako bi osiguravala rast stepena iskorištenosti kapaciteta i planirano povećanje proizvodnje. Ovaj primjer predstavlja jedan od najreprezentativnijih primjera umanjivanja moći Vladi FBiH u upravljanju prirodnim bogatstvima i njene objektivno manje mogućnosti garantovanja stranim ulagačima da mogu realizovati planove proizvodnje i razvoja. Ovaj primjer, ustvari, pokazuje da bi Vladi FBiH trebala biti prenešena ovlaštenja ili barem suovlaštenja u upravljanju i iskorištavanju šumskih bogatstava u saradnji sa kantonima. Turski partner, suočen sa neizvjesnostima u planiranju buduće proizvodnje doveden je u situaciju da poveća uvoz iz zemalja okruženja kao i iz Njemačke. Međutim, upravo zbog ovakvih problema turski partner je odustao od najavljenog otkupa druge trećine udjela Natrona u Natron-Hayatu, a intervenirao je i kod Ambasade Turske u BiH kako bi prenio negativna iskustva, odnosno probleme nedostatka institucionalnih kapaciteta partnera iz BiH u ispunjavanju ugovornih obaveza. Posljedica je preporuka Vlade Turske potencijalnim investitorima iz Turske da obustave dalje pregovore o drugim proizvodnim ulaganjima u BiH.

Priredio Fikret Čaušević, intervju u Natronu Maglaj, 7.12.2007. Na slici 17. dat je prikaz koji zorno potvrđuje da je uspjeh u privatizaciji dominantno ovisan o kvalitetu investitora, a zatim o poslovnom okruženju i performansama

84

kompanije. Dalji redoslijed determinanti uspješnosti privatizacije ovisan je o preferencijama u grupi 1 i grupi 2 sa podgrupama 1 i 2.

1. rang 2. rang 3. rang 4. rang 5. rang

Podgrupa 1 Determinanta lokacije

Determinanta performansi kompanije u privatizaciji

Determinanta postupka

privatizacije GRUPA 2 Determinanta

biznisa/ industrije Podgrupa 2 Determinanta

postupka privatizacije

Konstrukcija autora Domazet, A. Slika 17. Prikaz rangiranja determinanti uspješnosti privatizacije po grupama kompanija Analiza determinanti i faktora uspješnosti privatizacije u F BiH pokazuje da djeluje pet ključnih determinanti, u okviru kojih se nalazi određeni broj faktora. Te determinante su: 1) determinanta lokacije koje podrazumijeva ekonomsko-političko-socijalnu sredinu BiH, F BiH, kantona i lokalnih zajednica, 2) Determinanta biznisa / industrije u kojoj se nalazi firma predmet privatizacije, koja iskazuje specifične uvjete za perspektive poslovanja firme koja je predmet privatizacije, 3) determinanta performansi firme koja se privatizira i koja je u mikroekonomskom smislu investicioni projekt za kupca državnog kapitala, za koji on traži određene tržišne parametre kroz stopu povrata kapitala, rast vrijednosti kapitala i slično, 4) determinanta postupka privatizacije, koja bitno utiče na interes investitora, a u velikoj mjeri se vodi na pitanje da li prodavati firmu, njene dijelove ili dozvoliti partnerstvo u formi joint ventures poduzeća i 5) determinanta performansi investitora, koja odlučujuće utiče na efikasnost privatizacije. Evaluacija determinanti i faktora koji ih čine pokazala je da dominira utjecaj performansi investitora na uspješnost privatizacije u F BiH, bez obzira o kakvoj vrsti privatizacijskog poduhvata se radi. Pod investitorom se podrazumijeva i domaća i strana kompanija ili fizičko lice sposobno da realizira investicioni projekt privatizacije pod minimalno zadatim uvjetima prodavatelja c državnog kapitala. Ovo saznanje je veoma značajno, jer je tijekom provođenja privatizacije bilo lutanja u forsiranju određenih kriterija privatizacije, u nastojanju da se što prije proda državni kapital. Međutim, očigledno je da za dalji tijek privatizacije u kome se nude uglavnom nekvalitetna poduzeća osnovna

Determinanta performansi investitora

GRUPA 1 Determinanta performansi kompanije

Determinanta lokacije

Determinanta biznisa/

industrije

Determinanta lokacije

Determinanta performansi kompanije u

i i iji

Determinanta postupka

privatizacije

85

strategija mora biti privatizacija vođena kvalitetnim investitorima (Investor-driven privatisation). U tome smislu dominantno treba forsirati međunarodne kompanije, koje imaju razvijene globalne ili regionalne poslovne mreže, koje osiguravaju domaćim kompanijama kvalitetno restrukturiranje i uključivanje na međunarodno tržište. 2.4. Zaključak

ržišta privatizacijskih projekata su imperfektna tržišta koja moraju biti uređena

F BiH profil investitora određen je motivima investitora za sudjelovanje u privatizaciji,

načaj strateških investitora se u narednim etapama privatizacije u F BiH još više ističe

valuacija determinanti i faktora koji je čine pokazala je da dominira utjecaj performansi

Tinstitucionalnim intervencijama. Slobodno djelovanje ponude i tražnje vodilo bi tržišnim promašajima (market failures) koji ne bi doprinijeli ostvarenju ciljeva privatizacije, odnosno stvorili bi se ogromni društveni troškovi procesa privatizacije. Međutim, vladine intervencije mogu dovesti do drugih vrsta, tzv. netržišnih promašaja (non-market failures), koji također imaju svoje ekonomske i socijalne konzekvence. Institucionalne intervencije moraju u oblasti privatizacije biti utemeljene na ciljevima privatizacije i profilu investitora koji se žele privući u privatizaciji. Ukonkurentskom snagom investitora u provođenju strateškog restrukturiranja privatizirane kompanije, privatizacijskim portofoliom i percepcijom poslovne okoline u domenu privatizacijskih projekata, posebno politikama, regulacijom i praksom privatizacije. Ciljanje kvalitetnih strateških investitora i pripremanje kompanija za unapređenje njihove atraktivnosti kod investitora su dvije osnovne dimenzije strateškog djelovanja na promociji privatizacije u F BiH u narednom periodu. Ključni cilj politike privatizacije u operativnoj izvedbi je privlačenje strateških investitora za ulaganje u privatizacijske projekte. Pojam strateških investitora se vezuje za njihove sposobnosti da ostvare strateško prestrukturiranje kompanija čiji kapital kupuju, odnosno da ostvare značajne investicije u investicione projekte kojima se ne ulazi u vlasničku strukturu kompanija, kao što su to projekti utemeljeni na partnerstvu javnog i privatnog kapitala (u elektroenergetici, cestogradnji, vodama, turizmu, komunalnoj privredi i slično). Strateški investitori su jednako važni kod primarne, kao i kod sekundarne privatizacije kojom od sitnih dioničara i investicionih fondova preuzimaju vlasništvo koje oni ne mogu efektivno da koriste. Zzbog liberalizacije u javnoj komunalnoj privredi i infrastrukturi koje imaju velike potrebe za investicijama i privlačenjem privatnog kapitala za njihovu realizaciju. Zato je osnova svake uspješne strategije privatizacije stvaranje atraktivnog poslovnog ambijenta za privlačenje kvalitetnih strateških investitora, posebno regionalnih i globalnih kompanija, koje, osim kapitala , donose znanje, tehnologije i upravljačke sposobnosti i integriraju lokalne kompanije u globalno tržište. Einvestitora na uspješnost privatizacije u F BiH, bez obzira o kakvoj vrsti privatizacijskog poduhvata se radi. Pod investitorom se podrazumijeva i domaća i strana kompanija ili fizičko lice sposobno da realizira investicioni projekt privatizacije pod minimalno zadatim uvjetima prodavatelja c državnog kapitala. Ovo saznanje je veoma značajno, jer

86

je tijekom provođenja privatizacije bilo lutanja u forsiranju određenih kriterija privatizacije, u nastojanju da se što prije proda državni kapital. Međutim, očigledno je da za dalji tijek privatizacije u kome se nude uglavnom nekvalitetna poduzeća osnovna strategija mora biti privatizacija vođena kvalitetnim investitorima (Investor-driven privatisation). U tome smislu dominantno treba forsirati međunarodne kompanije, koje imaju razvijene globalne ili regionalne poslovne mreže, koje osiguravaju domaćim kompanijama kvalitetno restrukturiranje i uključivanje na međunarodno tržište.

87

III UZROCI NISKOG INTERESA INVESTITORA ZA UČEŠĆE U

Uzroci niskog interesa za učešće u privatizaciji mogu se prema kriteriju intenziteta

1. Uzroci niskog interesa koji potiču iz makroekonomskih utjecaja panija koje su

3. je sa područja regulacije i institucija privatizacije

aktori koji stvaraju navedene utjecaje i međusobna veza različitih razina utjecaja

aktori koji se nalaze u vanjskim elipsastim krugovima u odnosu na središnji krug na

tjecaji koji dolaze iz poslovne okoline definiraju poslovno okruženje u kome će se

akrokonomski utjecaji imaju najmanji direktni utjecaj na privatizacijske projekte, jer su

PRIVATIZACIJI U FEDERACIJI BOSNE i HERECGOVINE

utjecaja na taj interes svrstati u četiri kategorije i to:

2. Uzroci koji potiču iz poslovnog okruženja investitora ili kompredmet privatizacije Uzroci vezani za utjeca

4. Uzroci vezani za efikasnost provedbe privatizacije.

Fprikazani su na slici 18. Fslici 16. imaju sve posredniji utjecaj na interes investitora kako se udaljavaju od središnjeg kruga. Najveći utjecaj na interes investitora imaju projekti privatizacije, tj. ponuda privatizacijskih projekata i način na koji institucije privatizacije djeluju u toku privatizacijskog postupka. Granični vanjski krug u odnosu na središnji ostvaruje vrlo visok utjecaj na interes investitora kroz regulaciju, uvjete privatizacije i institucije koje imaju nadležnost u provođenju privatizacije. Uodvijati operativne aktivnosti privatizirane kompanije i imaju utjecaj na interes investitora time što determiniraju uvjete pribavljanja resursa, uvjete tržišta, konkurencije i mogućnosti razvijanja partnerstva u industriji u kojoj djeluje kompanija. Važno je istaći da ti utjecaji imaju industrijske specifičnosti, tj. razlikuju se od industrije do industrije i prema atraktivnosti poslovne okoline pojedine industrije može se govoriti o većem ili manjem interesu investitora za određenu kompaniju. Na primjer, interes investitora za privatizacijske projekte u okviru namjenske industrije je niži zbog izostanka koncepta industrijskih politika u toj oblasti, koji izaziva nesigurnost za investitore. S druge strane, privatizacijski projekti iz domena automobilske industrije imaju veću atraktivnost zbog jasnijih politika razvoja te industrije, inicijalnih rezultata u formiranju klastera, raspoloživih resursa radne snage i rastućeg tržišta. Moni identični za sav korporativni sektor i, općenito, djeluju neselektivno na kompanije. Naime, monetarni režim, fiskalni, vanjskotrgovinski i financijski sistem, te tržišta roba, rada i kapitala, sa institucijama države i političke stabilnosti stvaraju opće uvjete ekonomskog rasta i socijalne održivosti. Međutim, spona makroekonomskih utjecaja sa interesom investitora za privatizacijskim projektima može se iskazati u postojanju jasnih politika privatizacije kao poluge ekonomskog razvoja, posebno u vezi sa politikama privatizacije, odnosno privlačenja privatnog kapitala u sektor infrastrukture i javne komunalne privrede.

88

Uticaji makroekonomske okoline Fiskalni sistem Javna potrošnja Monetarna Poslovna okolina Devizna politika politika Tržišta Sistem novca i vanjske kapitala trgovine Tržište Socijalne rada politike Politike Javno NIR zaduživanje Integracije Politička stabilnost Pravna država Korupcija Institucije vlade i institucije tržišta

Ponuda Tražnja državnog investitora kapitala u privatizaciji

Rezultati privatizacije Prihod, dokapitalizacija, investicije, zaposlenost, stečaj, privlačenje privatnog

kapitala kroz PPP, stečajevi i restrukturiranje i reorganiziranje firmi

Ljudski Clusteri resursi kompanija Infras- Konku- truktura rencija Prirodni Regula- resursi cija Zaštita Imovine Liberalizacija Javna dobra Korporativno upravljanje SMEs Privatne i javne kompanije

Regulacija i institucije privatizacije Zakoni Politike Efikasnost provedbe privatizacije Ciljevi Institucije privatizacije Metode Sredstva Upotreba sredstava Institucije (kantoni/F BiH) Sindikati

1.Ciljevi i svrha privatizacije Promjene institucionalnih osnova tržišne ekonomije

Konkurentnost ekonomije i firmi Ekonomski rast, zaposlenost, investicije

Jačanje privatnog sektora tržišne ekonomije Izmirenje dugovanja države prema građanima Eliminacija političkog kapitalizma i korupcije

Povećanje javnih prihoda od privatizacije Poboljšano upravljanje javnim kapitalom, razvoj PPP Razvoj tržišta kapitala i demokratizacija ekonomije

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 18. Faktori i međuveza razina utjecaja na interes investitora u privatizaciji u F BiH U nastavku se daje kraća identifikacija i analiza navedenih grupa uzroka niskog interesa investitora za privatizacijom u F BiH.

89

3.1. Uzroci vezani za makroekonomske utjecaje u BiH i F BiH Kao ekonomija u tranziciji BiH ekonomija je po definiciji zahtjeva krupne strukturalne promjene. Okvir za te promjene nameće proces globalizacije, kojom je svjetska ekonomija ušla kao cjelina u duboke strukturalne promjene. Te promjene su uvjet za ostvarenje ciljeva ekonomskog rasta BiH, zaposlenosti, eliminacije siromaštva i uopće postizanja blagostanja u zemlji. Od značaja za ekonomski razvoj u BiH su posljedice globalizacije koja se odnose na liberalizaciju, porast mobilnosti kapitala i rast stranih direktnih investicija, porast međunarodne trgovine, jačanje regionalnih, evropskih i globalnih integracija i institucija koje upravljaju tim integracijama, rast cijena i oskudica u energiji i hrani, te zaoštravanje problema okolinskog razvoja.

3.1.1. Privatizacija i tranzicija u BiH

Odnos privatizacije i tranzicije je dvostran. Privatizacija je jedan od suštinskih sadržaja tranzicije, koji stvara novu korporativnu strukturu i nove vlasničke odnose, sa direktnim utjecajima na promjenu elemenata ekonomskog sistema i institucionalne strukture u zemlji. S druge strane, od samog napretka u tranziciji ovisi kvaliteta poslovne okoline, odnosno interes investitora da investiraju u projekte privatizacije i time doprinose kvantitativnim i kvalitativnim performansama privatizacije (vidjeti sliku 19.).

TRANZICIJA Liberalizacija, deregulacija i gradnja

novog regulatornog okvira i jedinstvenog ekonomskog prostora, makroekonomske

reforme, razvoj tržišta roba, rada i kapitala, kreiranje poduzetničkog društva, pristup

regionalnim, evropskim i globalnim integracije, razvoj i funkcioniranje

državnih i tržišnih institucija, jačanje pravne države, socijalne reforme i

socijalna država i borba protiv korupcije.

PRIVATIZACIJA Transformacija državnog kapitala, postprivatizacijsko restrukturiranje,

razvijanje tržišta kapitala, razvoj društava za upravljanja investicionim fondovima i

investicionih fondova, poduzetničko društvo utemeljeno na privatnoj svojini,

korporativno upravljanje u uvjetima privatizacije, partnerstvo privatnog i

javnog sektora u privlačenju privatnog kapitala, razvoj institucija privatizacije

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 19. Odnos tranzicije i privatizacije u Bosni i Hercegovini Napredak BiH u tranziciji istražujemo koristeći indikatore ostvarene tranzicije, pokazatelje konkurentnosti BiH i atraktivnosti njene poslovne okoline, te indikatore ekonomskog rasta i strukturnih problema zemlje.

90

Intenzitet tranzicijskih reformi zemalja u tranziciji sistematski se prati kroz Transition Report koji objavljuje Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD). Transition Report prati nekoliko ključnih područja tranzicije i to: tranzicije poduzeća, tranziciju tržišta i trgovine, tranziciju financijskih institucija i tranziciju infrastrukture. Prema ukupnom skoru, koji se vrednuje ocjenama od 1 (ekstremno loš napredak) do 4 (izuzetan napredak), sa određenim pod stupnjevima (plus i minus) procjenjuje se napredak pojedinih zemalja po navedenim oblastima tranzicije. Bosna i Hercegovina se u indikatorima progresa u tranziciji uspoređuje sa zemljama članicama CEFTA grupacije, koja predstavlja regionalnu zonu slobodne trgovine sa efektivnim djelovanjem od novembra 2007. godine. Rezultati za 2007. godinu prikazani su u tabeli 9. Tabela 9. Osnovni indikatori tranzicije za zemlje CEFTA i izabrane zemlje

(stanje 2007. godine) Zemlje CEFTA Ostale tranz.

zemlje

Indikatori Alb BiH Hrv Mak Srb CG Mold BjeR Slo Est

1. Privatni sektor u GDP (%) 75 60 70 65 55 65 65 25 70 80 2. Velika privatizacija 3 3 3+ 3+ 3- 3+ 3 1 3 4 3. Mala privatizacija 4 3 4+ 4 4- 3 3+ 2+ 4+ 4+ 4. Korporativno upravljanje i restrukturiranje poduzeća

2+ 2 3 3- 2+ 2 2 1 3 4-

5. Liberalizacija cijena 4+ 4 4 4+ 4 4 4 3- 4 4+ 6. Vanjskotrgovinski sistem 4+ 4- 4+ 4+ 3+ 4 4+ 2+ 4+ 4+ 7. Politika konkurencije 2 3 2+ 2+ 2 2- 2+ 2 3 4- 8. Bankarska reforma 3- 3- 4 3- 3- 3- 3- 2 3+ 4 9. Nebankarske financijske institucije

2- 2- 3 2+ 2 2- 2 2 3- 4-

10. Reforma infrastrukture 2+ 2+ 3 2+ 2 2 2+ 1+ 3 3+ Izvor: Transition Report 2007., Prema napretku u tranziciji vlasništva BiH je relativno bolja pozicionirana u području velike privatizacije, jer i druge zemlje nisu tu postigle zavidan napredak. Najlošija u toj privatizaciji je Srbija, a nešto bolje su Hrvatska, Makedonija i Crna Gora, dok BiH zajedno sa Albanijom i Moldovom drži mjesto u sredini ljestvice. U području male privatizacije Bosna i Hercegovina, zajedno sa Srbijom nalazi se na dnu ljestvice zemalja CEFTA grupacija po ostvarenom progresu u privatizaciji. Iako je ocjenjena ocjenom 3, BiH je u velikom zaostajanju u odnosu na ostale zemlje. Inače, rezultati u unapređenju kvaliteta korporativnog upravljanja i restrukturiranju kompanija zaostaju iza dostignuća u privatizaciji, što jasno potvrđuje da privatizacija istovremeno ne garantira i veću efikasnost privređivanja u privatiziranim kompanijama. Sam odnos između progresa u privatizaciji, s jedne strane, i efikasnosti korporativnog upravljanja i restrukturiranja poduzeća, s druge strane, pokazuje efektivnost tranzicije u području privatizacije i može se izraziti koeficijentom efektivnosti privatizacije kao

91

odnosom ocjena za napredak u tranziciji po navedenim parametrima. Što je taj koeficijent viši, efektivnost privatizacije je niža i obrnuto35. Napredak u privatizaciji doveo je do dominacije privatnog sektora u stvaranju GDP. Sve zemlje CEFTA imaju dominantno učešće privatnog sektora u kreiranju GDP, ali su primjetne i razlike od ekstremno niskih 55% za Srbiju do ekstremno visokih 75% u Albaniji. Tranzicija u oblasti velike privatizacije, za razliku od stanja u maloj privatizaciji, je aktualna, čak i u naprednim zemljama, koje se u međuvremenu ušle u EU, kao što je to slučaj Slovenije. To pokazuje da tranzicija u zemljama u tranziciji nije bila brza i da je dugotrajan proces, pogotovo kod velikih kompanija. U domenu tranzicije poduzeća najsloženije pitanje je njihovo restrukturiranje i podaci pokazuju da ni najnaprednije tranzicijske zemlje nisu u tom pogledu okončali tranzicione procese. Prije bi se reklo da je to trajan proces u kome nema neke tačke čijim se dostizanjem proces okončava. Skoro u svim zemljama najdalje se otišlo u području liberalizacije cijena i deviznog i trgovinskog sistema, što je bio jedan od postulata Vašingtonskog konsensusa koji je masovno proveden u praksi tranzicije. Međutim, politika konkurencije još uvijek nije doživjela dublju tranziciju, jer još uvijek postoje monopoli u infrastrukturi (elektoenergetika, djelomično telekomunikacije, vodosnabdjevanje, gas, komunalni servisi i slično). Iako je financijski sektor doživio duboku tranziciju, ona nije daleko odmakla, kada se imaju u vidu razvijene ekonomije. Bankarski sektor je otišao najdalje u tranziciji, ali tržišta kapitala još uvijek zaostaju, tako da se u pitanje dovodi sposobnost financijskog sektora da vrši alokaciju akumulacije u razvojne svrhe i da se na tržištima kapitala stvaraju mogućnosti za mobilizaciju kapitala potrebnog za razvoj36. Najniži stupanj tranzicije doživljava infrastruktura i tu su zemlje CEFTA u posebnom zaostajanju. Prikaz dat u tabeli 9. pokazuje da skoro sva područja infrastrukture značajno zaostaju iza razina i tempa tranzicije u drugim oblastima. Nešto je bolje stanje u oblasti telekomunikacija, dok posebno zaostaje oblast putova. U elektroenergetici i vodama postoje posebne komparativne prednosti ovog regiona i ubrzanje tranzicije u tim područjima trebalo bi da omogući stvaranje posebne konkurentnosti regiona Jugoistočne Evrope.

35 Metodološki postupak u izračunavaju koeficijenta efektivnosti privatizacije temelji na iznalaženju prosjeka ocjena za veliku i malu privatizaciju i stavljanje u odnos takve prosječne ocjene za ocjenom za korporativno upravljanje i restrukturiranje poduzeća. Znakovi plus i minus korigiraju ocjenu za 0,50. 36 Tranzicija bankarskog sektora praćena je velikim obimom stranog investiranja u lokalne banke putem akvizicija lokalnih ili osnivanjem novih filijala stranih banaka u zemljama u tranziciji. Do maja 2006. godine najveći udio stranih banaka u bankarskom sektoru prema visini udjela u aktivi banaka zabilježen je u Estoniji sa 99%, Slovačkoj sa 97%, u Hrvatskoj, Litvaniji i Albaniji sa 91%, u BiH sa 90% i u Mađarskoj sa 83%. Najniži udio stranih banaka u aktivi banaka zabilježen je u Sloveniji sa 23%, Makedoniji sa 50%, Latviji sa 57%, Rumuniji sa 59% i Srbiji sa 66%. Investicije u bankarski sektor su se odvijale prema tokovima koji su odražavali geografsku, pravnu, kulturološku ili historijsku blizinu, tako da dominiraju italijanske, austrijske, njemačke i skandinavske banke. Strane banke su unaprijedile kvalitetu ponude i sigurnost snabdjevanja novcem i kreditima, ali se postavlja pitanje reinvestiranja visokih profita koje ostvaruju u zemljama u tranziciji i pitanje kako onemogućiti da mali broj velikih banaka ne prenosi krizu iz jedne u drugu zemlju regiona preko svojih regionalnih i evropskih mreža subsidijera (transition Report 2006).

92

Tabela 10. Progres u tranziciji infrastrukture u CEFTA i drugim izabranim zemljama

( stanje 2007. godine) Zemlje Elektro-

energetika Željeznice

Putevi Telekomu-

nikacije Vode i

otpadne vode 1. Albanija 3- 2 2 3+ 2- 2. BiH 3 3 3- 2+ 2 3. Hrvatska 3 3- 3 3+ 3+ 4. Makedonija 3 2 2+ 3+ 2+ 5. Srbija 2+ 2+ 3- 2+ 2- 6. Crna Gora 2+ 2 1 3+ 2 7. Moldova 3 2 2 3 2 8. Bjelorusija 1 1 2 2 1 9. Slovenija 3 3 3 3 3+ 10. Estonija 3+ 4 2+ 4 4 Izvor: Transition Report 2007. Ovakvo stanje infrastrukture zahtjeva duboke reforme u pravcu liberalizacije, stvaranja konkurentskih tržišta, restrukturiranja i otvaranja prostora za privlačenje privatnog kapitala u realizaciju razvojnih projekata iz te oblasti. Stanje infrastrukture zaostaje u regionu iza razine razvijenosti naprednih zemalja u tranziciji. Na primjer, uvozom se 2004. godine zadovoljava u Albaniji 59% potreba za energijom, u BiH 31%, u Hrvatskoj 56% , u Makedoniji 43%, u Srbiji 29% i u Moldovi 98% potreba za energijom. Ta će ovisnost rasti paralelno sa rastom industrijske proizvodnje i rastom životnog standarda, tako da zemlje regiona mogu očekivati značajne teškoće sa osiguranjem energije, tim prije što je potrošnja energije u ovim zemljama po stanovniku na relativno niskoj razini.37 Istovremeno, potrebna su znatna ulaganja u racionalizaciju potrošnje energije kroz nove tehnološke procese i procese gradnje u stanovanju i za poslovne potrebe. Na taj će se način dalje povećavati energetska efikasnost, koja je danas iznad svjetskog i prosjeka za zemlje srednjeg dohotka, a također veoma blizu prosjeka za razvijene zemlje.38 Stanje energetike pokazuje se i kroz gubitke u transportu i distribuciji u odnosu na vrijednost energetskog outputa. Prosjek za svijet u 2004. godini iznosio je 9%, dok je u zemljama CEFTA bio oko 18%.39

Slične potrebe za razvojem postoje i u telekomunikacijama koje imaju izvanredan značaj za rast životnog standarda i spillover efekte po konkurentnost ekonomija koje u sve većoj mjeri koriste informacione tehnologije u svojim aktivnostima kao izvor povećane produktivnosti. 37 U 2004. godine, potrošnja po stanovniku izražena kilogramima ekvivalenta nafte u Albaniji iznosi 760 kg, u BiH 1.203 kg, u Hrvatskoj 1.985 kg, u Makedoniji 1.328 kg, u Moldovi 802 kg, u Srbiji 2.004 kg. U istoj godini prosječna potrošnja energije u EU iznosila je oko 4.000 kg (World Development Indicators 2007). 38 Na kilogram utrošenog ekvivalenta nafte stvara se u 2004. godini GDP u Albaniji od 5,9 $, u BiH 5,3 $, u Hrvatskoj 5,6 $, u Makedoniji 4,6 $, u Moldovi 2 $, dok je u svijetu taj iznos 4,8 $, a u EU 6,5 $ (World Development Indicators). 39 U Albaniji je energetski gubitak iznosio 36%, u BiH 16%, u Hrvatskoj 17%, u Makedoniji 21%, u Moldovi 38% i u Srbiji 16%. U isto vrijeme gubici u Sloveniji i Češkoj bili su 6%, a u Slovačkoj 4%, dok je prosjek za EU 6% (World Development Indicators 2007).

93

3.1.2. Konkurentnost BiH i njeno mjesto u odnosu na zemlje grupacije CEFTA

U ovom prikazu ograničit ćemo se na rezultate u konkurentnosti zemalja regiona prema Izvještaju o globalnoj konkurentnosti koji objavljuje Svjetski ekonomski forum u Davosu, Švicarska i prema pokazateljima iz Doing Business koje objavljuje Svjetska banka. 3.1.2.1. Konkurentnost prema izvještajima Svjetskog ekonomskog foruma Izvještaj o globalnoj konkurentnosti izražava konkurentnost zemalja koristeći dva osnovna pokazatelja konkurentnosti. Prvi pokazatelj je GCI (Indeks globalne konkurentnosti – Global Competitiveness Index) koji govori o srednjoročnim izgledima i sposobnostima neke ekonomije da generira određeni razina produktivnosti, odnosno GDP.40 Od promatranih zemalja 2007-2008. godine najveću konkurentnost ima Hrvatska na 57. poziciji. Na dnu ljestvice nalaze se zadnja Albanija na 109. i predzadnja BiH na 106. mjestu. BiH bilježi veliko zaostajanje, jer je 2006. godine imala mjesto koje je u odnosu na ukupan broj zemalja označavalo 71,2%-tnu poziciju, a u 2007-2008. godini 80,9%-tnu poziciju zemlje u odnosu na broj zemalja obuhvaćenih Izvještajem41.

5751 64948075

978689918785

82

106898810998100

0 20 40 60 80 100 120

Rang među 117 zemalja 2005, 125 zemalja 2006. i 131 zemljom 2007-08

Hrvatska

Makedonia

Moldova

SCG

Crna Gora

BiH

Albanija2007 2006 2005

Izvor: www.weforum.org, ulaz 4.11.2007.

Slika 20. Rang zemalja CEFTA u GCI- Globalnom indeksu konkurentnosti 40 GCI se sastoji od 12 stupova konkurentnosti koji su grupirani u tri podindeksa. Podindeks A se odnosi na bazične zahtjeve konkurentnosti sa stupovima: 1) institucije, 2) infrastruktura, 3) makroekonomska stabilnost, 4) zdravstvo i osnovno obrazovanje. Podindeks B se odnosi na pojačivače efikasnosti sa slijedećim stubovima: 5) visoko obrazovanje i trening, 6) efikasnost realnih tržišta, 7) efikasnost tržišta rada, 8) Sofisticiranost financijskih tržišta, 9) tehnološka spremnost i 10) veličina tržišta. Subindeks C obuhvata faktore inovacija i sofisticiranosti sa stupovima: 11) poslovna sofisticiranost i 12) inovacije ((Global Competitiveness Report 2007-2008, raspoloživo na www.weforum.org, ulazak 4.11.2007) 41 Ovaj način prikazivanja konkurentnosti polazi od toga da se da odgovor, gdje bi BiH bila na ljestvici konkurentnost kada bi se broj zemalja u Globalnom izvještaju o konkurentnosti sveo na 100. U našem primjeru pokazuje se da je pozicija BiH u GCI lošija 2007-2008. godine ako zauzima 106. mjesto među 131 zemljom, nego ako je na 89. mjestu među 125 zemalja u 2006. godini.

94

Drugi pokazatelj je BCI (Indeks poslovne konkurentnosti – Business Competitiveness Index), koji govori o kratkoročnim izgledima ekonomije da stvara određenu produktivnost koja temelji na kvalitetu poslovne ekonomije i kvalitetu strategija i poslovnih operacija kompanija.42 Redoslijed u indeksu poslovne konkurentnosti je identičan onome za globalni indeks konkurentnosti. BiH je i kod BCI na pretposlijednjem mjestu u okviru zemalja nove CEFTA, a iza nje se nalazi Albanija. U relativnom smislu 2007-2008. njena pozicija u BCI je 81,6%-tna, dok je 2006. godine ta pozicija bila 71,2% - tna, a 2005. godine 80,3%-tna u odnosu na broj promatranih zemalja. Razlog takvom stanju je općenito nizak razina tranzicijskih reformi, jer je dobro poznato da je uspjeh u tranziciji u direktnoj vezi sa konkurentnošću zemalja.

Izvor: www.weforum.org, ulaz 4.11.2007.

60

95

99

91

85

107

122

61

96

99

90

80

105

122

63

98

101

102

89

119

113

0 20 40 60 80 100 120 140

Hrvatska

Macedonia

Moldova

Srbija

Crna Gora

BiH

Albanija

Mjesto među 131 zemljom 2007-2008.

BCI Poslovna okolina Kompanijske operacije

Slika 21. Rang zemalja CEFTA u indeksu poslovne konkurentnosti 2007-2008. godine Konkurentnost se stiče, održava i gubi. Intenziviranje reformi u zemljama CEFTA i u BiH otvara prilike da se steknu nove konkurentske prednosti koje će podići produktivnost ekonomije, odnosno njenu sposobnost da stvara veću dodanu vrijednost ili GDP. 3.1.2.2. Doing Business i mjesto BiH u odnosu na zemlje CEFTA grupacije Doing Business je sistem performansi koji indicira atraktivnost poslovne okoline i uvjete za poslovanje kompanija u različitim zemljama svijeta. Doing Business obuhvata deset

42 BCI se sastoji od dva podindeksa i to: 1) kvaliteta poslovne okoline u određenoj zemlji i 2) sofisticiranosti kompanijskih operacija i strategije. BCI se projecira na mikroekonomske faktore konkurentnosti ii ma izrazita obilježja sektorske specifičnosti, tj. razlikuje se od industrije do industrije u okviru iste zemlje (Global Competitiveness Report 2007-2008, raspoloživo na www.weforum.org, ulazak 4.11.2007)

95

indikatora kvaliteta poslovne okoline, koji se sintetiziraju u jedinstvenom indikatoru Doing Business.43 Ovaj indikator je značajan jer ukazuje na angažman vlada zemalja da unaprijede uvjete poslovanja za investitore i biznismene. Dok se makroekonomski uvjeti boiznisa uređuju uglavnom politikama centralne vlade, poslovna okolina je često u rukama nižih razina vlasti, pa se poslovna okolina jako razlikuje za pojedine industrije i na različitim razinama decentralizirane vlasti.

0 20 40 60 80 100 120 140

Mjesto među 175 zemalja 2007. godine

B&H

Croatia

Serbia

Montenegro

Moldova

Macedonia

Albania

Izvor: Doing Business, raspoloživo na www.doingbusiness.org, ulazak 4.11.2007. Slika 22. Rang zemalja CEFTA prema Doing Business 2007.

Slika 22, na kojoj je predstavljen rang zemalja CEFTA u pogledu indikatora Doing Business pokazuje značajna odstupanja u odnosu na rang konkurentnosti koju istražuje Svjetski ekonomski forum preko svog Izvještaja o globalnoj konkurentnosti. Među zemljama nove CEFTA Makedonija ima najbolje uvjete za biznis, a iza nje slijedi Crna Gora, Srbija, Moldova, Hrvatska, pa tek onda BiH i na kraju Albanija. 3.1.3. Ekonomski rast u BiH i zemljama okruženja Globalni ekonomski rast u periodu 1999-2006. godina bilježi ubrzanje stopa rasta, najviše zahvaljujući visokim stopama rasta u Kini i Indiji. Dok je u periodu 1989- 1998. godina prosječan svjetski rast iznosio 3,2% godišnje, u periodu 1999-2006. godina on iznosi 4,2%. Grafikon na slici 23. pokazuje da su zemlje u tranziciji Centralne i Istočne Evrope podigle svoje sposobnosti generiranja ekonomskog rasta na razina iznad 5%, ali je to još uvijek nedovoljno za postizanje drugih ciljeva ekonomskog razvoja (rast životnog standarda, zaposlenost, ublažavanje deficita u vanjskotrgovinskoj razmjeni i druge bitne reforme u ekonomiji i društvu). 43 Doing Business je komponiran od slijedećih dest indikatora: 1) uvjeti otpočinjanja biznisa, 2) pribavljanje dozvola za rad, 3) zapošljavanje i radni odnosi, 4) registriranje vlasništva, 5) dobivanje kredita, 6) zaštita investitora, 7) plaćanje taksi, 8) međunarodno poslovanje, 9) provođenje obligacionih ugovora i 10) zatvarnje biznisa. Indikatori Doing Business ne izražavaju se preko nekih ocjena nego na bazi ranga u odnosu na ukupan broj promatranih zemalja – što niži rang, veća atraktivnost okoline biznisa (www.doingbusiness.org, ulazak 4.11.2007.).

96

0123456789

10

1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008

Real

ni r

ast G

DP (%

)

Svijet G7 ekonomije EU CEE BiH

Izvor: Međunarodni monetarni fond, baza podataka na www.imf.org (ulaz 27.10.2007.)

Slika 23. Stope rasta određenih ekonomskih grupacija u periodu 1999-2008 (prognoze za 2007. i 2008.)

Bosna i Hercegovina nije uspjela svojom razinom konkurentnosti podići stope ekonomskog rasta iznad prosjeka zemalja Centralne i Istočne Evrope, niti se to predviđa u periodu 2007-2008. godina. Dugoročne ciljeve ekonomskog rasta u BiH treba vezivati za obim reformi i ciljeve ubrzanog ekonomskog rasta, t.j. stope od 8-10%. To bi zahtijevalo daleko dublji obim reformi i podizanje konkurentskih sposobnosti zemlje. Ekonomski potencijal CEFTA, prikazan u tabeli 11, izražava se bruto domaćim proizvodom od oko 70 mld. $ u 2006. godini sa oko 25,2 mil. stanovnika. Ako se tome doda područje UNMIK sa oko 3 mil. stanovnika i GDP od oko 4,5 mld. $, onda se te cifre podižu na oko 28 mil. stanovnika i 75 mld $ bruto domaćeg proizvoda. Uz uključenje UNMIK prosječan GDP sa 2.777 $ u 2006. godini, svodi se na 2.640 $ per capita.

Tabela 11. Realni GDP zemalja CEFTA 1999-2006 sa procjenom 2007-2008. (GDP u mld.$, stanovništvo u 000 stanovnika)

Zemlje Stan. 2006.

1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008

Albanija 3.151 2,55 2,62 2,81 2,96 3,59 4,52 4,90 5,25 5,73 6,06 BiH 3.950 5,81 4,98 5,01 5,57 6,84 7,99 8,41 8,99 10,25 11,1 Hrvatska 4.441 17,69 15,62 16,21 18,13 22,42 25,99 27,48 29,39 33,22 35,39 Makedonija 2.043 3,53 3,19 2,94 3,13 3,84 4,38 4,57 4.759 5,36 5,72 Srbija 7.486 13,28 13,98 14,69 15,83 18,16 19,45 18,09 19,04 22,66 23,81 Crna Gora 700 0,97 1,00 0,99 1,02 1,04 1,08 1,13 1,18 na Na Moldova 3.400 1,24 1,27 1,35 1,45 1,54 1,66 1,77 1,83 na Na Ukupno 25.171 45,07 42,66 44,00 48,09 57,43 65,07 66,35 70,44 77,22 82,08 Izvor: Međunarodni monetarni fond, dostupno na www.imf.org (ulazak 4.11.2007), Transition Report 2006. (za Crnu Goru i Moldovu)

97

Po visini GDP pc područje CEFTA je u početnoj fazi tranzicijskog rasta, ali je zabrinjavajuće da su i stope rasta niže od stopa rasta za zemlje Centralne i Istočne Evrope, zemlje CIS-a, a pogotovo drugih zemalja izranjajućeg tržišta.44 Tabela 12. pokazuje da su stope rasta zemalja CEE neznatno više od stopa rasta CEFTA zemalja, ali su stope rast zemalja CIS-a u prosjeku za 2 procenta iznad. Međutim, stope rasta azijskih zemalja izranjajućeg tržišta za 50% su više od stopa rasta zemalja CEFTA grupacije. To pokazuje da je obim tranzicijskih reformi i kapacitet ekonomije da generira rast u BiH u značajnom zaostajanju. Azijske zemlje izranjajućeg tržišta su predvođene velikim reformatorima kao što je Kina sa stopama rasta u periodu 2003-2006. od oko 10,5% i predviđanjima rasta od 11% do 2008. godine, Indija sa stopama rasta u periodu 2004-2006 od 9,7% i predviđanjima rasta od 9% do 2008. godine, i drugim zemljama koje bilježe stope rasta od 7-10% godišnje ( Vijetnam, Pakistan, Kambodža i druge). Tabela 12. Stope rasta realnog GDP 1999-2006 i procjena 2007-2008.

za CEFTA i ostale uporedne grupacije (u % godišnjeg rasta)

Članice CEFTA 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008

Albanija 10,1 7,3 7 2,9 5,7 5,9 5,5 5 6 6 BiH 9,5 5,2 3,6 5 3,5 6,1 5 6 5,8 6,5 Hrvatska -0,9 2,9 4,4 5,6 5,3 4,3 4,3 4,8 5,6 4,7 Makedonija 4,3 4,5 -4,5 0,9 2,8 4,1 4,1 3 5 5 Srbija -18 4,5 4,8 4,2 2,5 8,4 6,2 5,7 6 5 Crna Gora -6,7 3,1 -0,2 1,7 1,5 3,7 4,1 5,5 5 5 Moldova -3,4 2,1 6,1 7,8 6,6 7,3 7,1 3,5 5 5 CEFTA (bez UNMIK) -2,2 3,7 4,7 4,9 4,6 6,0 5,2 5,5 5,7 5,2 Zemlje CEE 0,5 4,9 0,2 4,5 4,8 6,7 5,6 6,3 5,8 5,2 Zemlje CIS-a i Mongolija 5,2 9,0 6,3 5,3 7,9 8,4 6,6 7,7 7,8 7,3 Azijske zemlje izranjajućeg tržišta 6,5 7,0 6,0 7,0 8,3 8,8 9,2 9,8 9,8 8,8

Izvor: Međunarodni monetarni fond, baza podataka na www.imf.org (ulaz 27.10.2007.), a za Srbiju, Crnu Goru i Moldovu Transition Report 2006., str. 32., prosjek za CEFTA proračun autora. Podaci o ekonomskom rastu za zemlje CEFTA pokazuju da je rast te grupacije identičan razini ekonomskog rasta za ostale zemlje Istočne i Centralne Evrope. Zato se ove zemlje, sa izuzetkom Hrvatske mogu smatrati najmanje razvijenim zemljama u tranziciji obuhvaćenim procesom evropskih integracija45. U pogledu razine GDP per capita zemlje CEFTA imaju znatno zaostajanje iza prosjeka EU sa izuzetkom Hrvatske, tako da je njihov potencijal tražnje u apsolutnom iznosu ograničen, ali sa dobrim izgledima za rast.

44 Zemlje CIS-a čine bivše republike ranijeg Sovjetskog Saveza, osim baltičkih zemalja: Azijske zemlje izranjajućeg tržišta čine Kina, Indija, Pakista, Bangladeš, Indonezija, Malezija, Filipini, Vijetnam, Kambodža, Afganistan i druge zemlje Azije. 45 Od zemalja CEFTA dvije su u statusu kandidata za članstvo u EU (Hrvatska i Makedonija), s tim da je Hrvatska u progresu, jer je započela pregovore sa EU. Dvije zemlje (Albanija i Crna Gora su zaključile Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU (SSP), a dvije očekuju da zaključe taj sporazum (BiH i Srbija). Moldova je van procesa evropskih integracija, a UNMIK je u specijalnom statusu u očekivanju trajnog rješenja kosovskog pitanja.

98

Tabela 13. GDP pc u zemljama CEFTA i EU - u USD

Zemlja GDP pc 2000.

GDP prema GDP EU pc 2000 = 100

GDP pc 2006.

GDP prema GDP EU pc 2006= 100

GDP pc 2008.

GDP prema GDP EU pc 2008 =100

1. Albanija 1.190 5,3 2.850 9,0 3.416 8,8 2. BiH 1.251 5,6 2.998 9,5 3.867 10,8 3. Crna Gora 1.432 6,4 3.400 10,8 4.300 12,0 4. Hrvatska 4.206 18,7 9.753 30,8 12.348 34,5 5. Makedonija 1.793 8,0 3.141 9,9 3.948 11,0 6. Moldova 353 1,6 950 3,0 1.200 3,4 7. Srbija 863 3,8 3.450 10,9 4.300 12,0 Izvor: Međunarodni monetarni fonda, baza podataka, raspoloživa na www.imf.org (ulaz 27.10.2007.), za Srbiju, Crnu Goru i Moldovu, Transition Report 2006. sa procjenama autora. Tabela 13. pokazuje da su zemlje CEFTA poboljšavaju svoj odnos GDP pc prema prosjeku EU koji je za 2000. godinu iznosio 22.482 $, za 2006. godinu 31.621 $, a za 2008. godinu se procjenjuje na 35.786 $. Odnos GDP pc CEFTA zemalja prema GDP pc Evropske Unije je veoma nepovoljan u u 2006. godini se kreće u rasponu od 9-11%, sa izuzetkom Moldove i Hrvatske. Od svih zemalja CEFTA kriterije konvergencije koji se odnosu na dostizanje 30% prosjeka GDP u EU ostvaruje u 2006. godini jedino Hrvatska, dok su sve druge zemlje daleko od tog cilja. Većina zemalja CEFTA nalazi se u tzv. tranzicijskom gap-u, koji obilježava depresiju domaćeg bruto proizvoda po glavi stanovnika u odnosu na stanju 1989. godine. To je jasan pokazatelj niskog napretka u tranziciji, koji ukazuje da će za prevazilaženje tranzicijskog gapa trebati većini tih zemalja više od 20 godina (vidjeti tabelu 14). Tabela 14. Pokazatelji razine GDP pc 2007. u odnosu na 1989. godinu - u USD

GDP pc Zemlja 1989.

Indeks GDP pc 2007. 2007/1989.

1. Albanija 1.993 3.009 151,02. BiH 4.106 3.223 78,53. Crna Gora 4.625 3.654 79,04. Hrvatska 9.200 10.213 111,15. Makedonija 3.471 3.314 95,46. Moldova 1,919 988 51,57. Srbija 5.476 3.729 68,1Izvor: Transition Report 2007. Prema ovim pokazateljima BiH se nalazi u grupi od 9 zemalja od ukupno 29 evropskih zemalja u tranziciji koje će tranzicijski gap prevazilaziti u periodu od 20-25 godina. Tu grupu, pored BiH, Crne Gore, Makedonije, Moldove i Srbije čine centralnoazijske zemlje u tranziciji: Gruzija sa indeksom 60, Kirgizija sa indeksom 92, Tadžikistan sa indeksom 86 i Ukrajina sa indeksom 68. Inače, najkraći tranzicijski gap zabilježila je Poljska i to u periodu 1989-1995, tj. 6 godina, Slovenija i to u periodu 1989-1997. godina, tj. 8 godina, Mađarska, Češka i Slovačka u periodu 1989-1999, tj 10 godina i tako dalje (transition Report 2007).

99

3.1.4. Struktura ekonomskog outputa Bosne i Hercegovine i njeno uspoređenje sa

zemljama okruženja Zemlje okruženja su kroz tranziciju ostvarile radikalne izmjene u strukturi svog društvenog proizvoda (vidjeti tabelu broj 15.). Osnovne promjene ispoljavaju se u smanjenju udjela poljoprivrede i industrije i povećanju udjela usluga u kreiranju bruto domaćeg proizvoda. Smanjenje udjela industrije rezultanta je naslijeđene niske konkurentnosti javnih poduzeća, liberalizacije i privatizacije tokom koje su mnogi industrijski kapaciteti likvidirani ili reducirani. Industrijske politike nisu aktivno podržavale industrijski razvoj, iako je industrija najpropulzivnije područje za upošljavanje radne snage koja je u u tim zemljama, pa i u BiH tradicionalno industrijski profilirana. Nadalje, industrija je oblast koja najviše može dati doprinosa u promociji izvoza i u poticanju tehnološkog progresa.

Tabela 15. Struktura outputa u zemljama CEFTA i nekim zemljama u tranziciji 1990-2005. (u %)

1990. 2000. 2005. Zemlja Poljopr. Indus. Servisi Poljopr. Indus. Servisi Poljopr. Indus. Servisi

Albanija 36 48 16 31 26 23 36 25 39 BiH 18* 45* 37* 12 26 62 10 25 65 Hrvatska 11 36 53 9 33 58 7 31 62 Makedonija 9 46 45 12 33 55 13 29 58 Moldova 31 39 30 28 20 52 17 25 58 SiCG 21* 42* 37* na na na 16 33 51 Slovenija 6 42 52 3 38 59 3 34 63 Estonija 17 50 34 6 27 67 4 29 67 Češka 6 49 45 4 41 55 3 37 60 Slovačka 7 59 34 4 31 65 4 29 67 Litvanija 27 31 42 8 33 59 6 34 60

Izvor: World Development Indicators 2002, 2007, World Bank * procjene autora Reindustrijalizacija je u najvećoj mjeri uvjetovana efikasnošću restrukturiranja naslijeđenih industrijskih kapaciteta. Nedostatak industrijskih politika i institucija za njihovo provođenje učinio je da restrukturiranju industrijskih kapaciteta nije posvećena dovoljna pažnja i da je veliki broj tih kapaciteta ušao u tzv. stanje blokade, nakon čega oni nikada više nisu mogli biti reaktivirani. Pod utjecajem vladajućih postulata Vašingtonskog konsensusa, koji su u BiH promovirani posredstvom Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda većini velikih naslijeđenih kapaciteta nije omogućena nikakvo pred privatizacijsko restrukturiranje, tako da ni sami pokušaji privatizacije nisu omogućili poželjan preokret. Uz to, i sami privatizacijski pokušaji nisu bili osmišljeni, nisu bili fokusirani na potentne strateške investitore, ili su privatizirani pogrešnim metodama, uključujući privatiziranje sa većinskim udjelom aktera u postupku javne ponude dionica (Bratstvo Novi Travnik, Elektrobosna Jajce, Hecom Mostar, KTK Visoko, Vitex Visoko, Agrokomerc Velika Kladuša, Žitoprerada Bihać, proizvodni kapaciteti Energoinvesta, Famosa, Unisa i mnogi drugi).

100

U tabeli 16. dati su prikazi rasta industrijske proizvodnje u BiH. Najveći rast industrijske proizvodnje među zemljama CEFTA bilježi BiH sa 80% kumulativnog rasta u 2006. u odnosu na 2000. godinu. To je rezultat niske osnovice, stabilne proizvodnje u elektroenergetskom sektoru i oživljavanja i pojave novih industrijskih kapaciteta. Budući da je takav rast ostvaren bez aktiviranja niza naslijeđenih industrijskih kapaciteta, može se pretpostaviti kakav bi doprinos ekonomskom i industrijskom rastu moglo dati njihovo uspješno restrukturiranje. To dodatno ističe značaj tempa i strukture privatizacije u BiH, a posebno u F BiH. Tabela 16. Stope rasta bruto proizvoda u industriji 2000- 2006. – u % godišnje Zemlja

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006*

Indeks (2006/00)

Albanija 0,5 7,1 -7,9 2,7 3,1 4 4,5 114,7 BiH 9,4 -2 11,5 3,8 12 9,8 18 180,0 Hrvatska 1,7 6 5,4 4,1 3,7 5,1 4,5 134,7 Makedonija 9,4 -4,6 -0,8 5,1 -2,1 6,9 5 120,0 Srbija 11,1 0 1,7 -2,7 7,5 0 4,7 123,8 Crna Gora 3,3 -2 0,7 2,2 13,8 -1,9 1,1 117,7 Moldova 7,7 13,7 10,8 15,6 8,2 7 -6,9 168,8 Slovenija 6,3 2,9 2,4 1,4 5,5 3,3 6,1 131,3 Češka 1,5 6,7 1,9 5,5 9,6 6,7 11,1 151,1 Mađarska -7,9 16,5 -9,8 -0,7 54,4 -2,4 -6,1 135,5 Estonija 13,9 8,7 8,1 7 8,9 13,2 12,2 198,0 Rumunija 8,2 8,3 4,3 3,1 5,3 2,1 3,9 140,7 Bugarska 12 -4,8 4 18,3 21,5 3,2 1,8 173,2 Izvor: Transition Report 2006 (podaci za 2000), Transition Report 2007 * procjena za 2006. Preostali potencijali naslijeđenih industrijskih kapaciteta su tehnološki zastarjeli i tržišno zapostavljeni, tako da zahtijevaju aktive strateške investitore, koji bi osigurali njihovu tehnološku i tržišnu revitalizaciju. Ako se u tome uspije, to bi bio veliki poticaj jačanju malih i srednjih poduzeća, koja imaju mnogo veće izglede za generiranje i rast, kada se uključuju u mreže velikih poduzeća. 3.1.5. Makroekonomski izazovi za Bosnu i Hercegovinu i komparacija sa zemljama

okruženja Bosna i Hercegovina, kao i zemlje regiona, susreću se sa brojnim izazovima koji ugrožavaju perspektive rasta i njegovoj stabilnosti. Posebno se u zemljama regiona ističu izazovi prekomjerne javne potrošnje, održivosti deficita tekućeg računa, koji potiče iz neuravnotežene vanjskotrgovinske razmjene i nezaposlenosti. U svim tim područjima prisutne su refleksije nezadovoljavajućeg obima, strukture i dinamike privatizacije. 3.1.5.1. Javna potrošnja Razina javne potrošnje bilježi smanjenje udjela u GDP, paralelno sa rastom privatnog sektora, racionalizacijama u javnoj potrošnji i rastom GDP. Na dostignutoj razini javne potrošnje bilježi se porast fiskalne discipline, odnosno smanjenje deficita javne potrošnje.

101

Tabela 17. Udio javne potrošnje i bilansa javne potrošnje u GDP zemalja CEFTA (u %)

Zemlje

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

1. Albanija JP BJP

34,5 - 12,1

31,8 - 9,2

31,5 - 8,5

31,0 - 7,2

27,7 - 4,3

29,7 - 5,2

28,5 - 3,6

28,4 - 3,2

n.p. - 3,9

2. BiH JP BJP

65,0 - 6,4

58,0 - 8,3

53,2 - 4,5

48,0 - 3,3

52,9 - 2,2

50,4 - 0,6

49.4 0,8

47,9 2,9

n.p. - 1,4

3. Hrvatska JP BJP

55,5 - 8,2

52,7 - 7,5

50,7 - 6,8

50,7 - 5,0

51,3 - 6,2

49,7 - 4,8

48,5 - 4,0

47,7 - 3,0

n.p. - 2,6

4. Makedonija JP BJP

35,4 0,0

33,7 2,5

40,3 - 6,3

40,5 - 5,6

38,5 - 0,1

35,8 0,7

36,8 0,3

34,1 -0,4

n.p. - 1,0

5. Srbija JP BJP

n.p. n.p.

40,4 - 1,0

43,8 - 4,9

51,8 - 8,3

46,7 - 3,4

45,3 0,0

43,1 0,9

42,1 2,7

n.p. - 2,3

6. Crna Gora JP BJP

n.p. n.p.

36,5 - 6,9

39,9 - 4,0

37,3 - 3,8

45,6 - 4,9

43,3 - 2,6

42,0 - 1,7

41,9 3,6

n.p. 3,0

7. Moldova JP BJP

36,6 - 6,2

34,5 - 1,8

29,4 - 0,3

31,5 - 2,2

33,1 1,0

35,1 0,4

37,0 1,5

40,8 - 0,3

n.p. - 0,5

Slovenija JP BJP

42,6 - 0,6

47,4 - 3,8

48,1 - 4,0

47,1 - 2,5

47,2 - 2,7

46,5 - 2,3

46,0 - 1,4

45,2 - 1,4

n.p. - 1,5

Češka JP BJP

43,1 - 3,7

44,5 - 3,7

44,5 - 5,7

46,3 - 6,8

47,3 - 6,6

43,8 2,9

43,6 -3,5

42,3 - 2,9

n.p. - 4,0

Mađarska JP BJP

49,9 - 5,5

46,5 - 3,0

47,4 - 3,5

51,2 - 8,2

49,1 - 7,2

48,9 - 6,4

50,0 - 7,8

53,0 - 9,2

n.p. - 6,4

Estonija JP BJP

40,3 - 3,7

36,5 - 0,6

35,1 0,3

35,6 0,4

35,3 2,0

34,2 2,3

33,2 2,3

33,2 3,8

n.p. 2,8

Izvor: Transition Report 2007. i 2006. (podaci za 1999). LEGENDA: JP = javna potrošnja, BJP = bilans javne potrošnje; za 2007. godinu procjena BJP. Uočljivo je iz podataka tabele 17. da većina zemalja regiona bilježi pad udjela javne potrošnje u GDP. Jedno od problematičnih pitanja je, međutim, struktura javne potrošnje. U okviru visoke javne potrošnje značajan dio se odnosi na subvencije za podršku javnim poduzećima, čime se javna potrošnja direktno dovodi u vezu sa zastojima u restrukturiranju javnih poduzeća, njihovom privatizacijom i otvaranjem za priliv privatnog kapitala.46

Može se zaključiti da visok obim javne potrošnje, pogotovo visok obim poreza i doprinosa po osnovu rada smanjuje konkurentnost i atraktivnost BiH, a posebno Federacije BiH u privlačenju investitora u okviru privatizacije. Smanjenje poreza na dobit u F BiH u 2008. godini na 10% će u tom pogledu djelovati pozitivno po interes investitora. Međutim, neosmišljena politika oslobađanja od obaveze plaćanja poreza na dobit mogla bi dovesti do devijacija u interesu investitora u vezi sa privatizacijom.47

46 U budžetu Kantona Sarajevo izdvajanja za javna poduzeća se kreću oko 100-120 mil. KM u periodu 2007-2008. godina. 47 Članovima 31, 32. i 33. Zakona o porezu na dobit F BiH (Službene novine F BiH 97/07) predviđeno je da se od obaveze oslobađanja poreza izuzimaju poduzeća koja imaju najmanje 30% učešće izvoza u ukupnom prihodu i realiziraju investicije od najmanje od 20 mil. KM u toku 5 godina, te upošljavaju više

102

3.1.5.2. Deficit tekućeg računa Najveći deficit tekućeg računa među svim zemljama u tranziciji bilježi Bosna i Hercegovina, koja među svim zemljama CEFTA grupacije i evropskih zemalja u tranziciji ima najveći deficit vanjskotrgovinske razmjene koji se u 2007. godini procjenjuje na oko 35% od visine GDP. Iz prikaza u tabeli 18. može se uočiti da je negativni saldo u trgovinskoj razmjeni sa inozemstvom kod svih zemalja CEFTA veći od deficita tekućeg računa, što znači da se u bilanci usluga bilježi suficit. Tabela 18. Deficit tekućeg računa zemalja CEFTA (u % GDP)

Zemlje

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

1. Albanija TR STB

- 7,6 - 7,4 - 22,2

- 6,3 - 24,8

- 9,7 - 25,8

- 7,9 - 22,6

- 4,8 - 21,5

- 6,6 - 22,5

- 7,3 - 23,1

- 9,9 -23,7

2. BiH TR STB

- 16,8 - 16,4 - 45,3

- 18,8 - 37,4

- 22,3 - 53,9

- 22,5 - 53,4

- 20,2 - 49,0

- 21,1 - 49,0

- 11,7 - 37,5

-12,5 -35,3

3. Hrvatska TR STB

- 7,0 - 2,4 - 16,7

- 3,6 - 20,6

-8,6 - 25,4

- 7,1 26,2

- 5,1 - 22,3

- 6,4 - 23,2

- 7,8 - 25,1

- 8,3 -26,2

4. Makedonija TR STB

- 0,9 - 1,9 - 19,0

- 7,1 - 15,4

- 9,5 - 21,3

- 3,2 - 18,2

- 7,8 - 21,1

- 1,4 - 18,2

- 0,4 - 21,7

- 1,0 -17,7

5. Srbija TR STB

- 6,5 -5,9 - 32,2

- 8,5 - 45,6

- 10,7 - 17,6

- 9,4 - 16,7

- 9,5 19,1

- 9,6 - 22,1

- 12,0 - 20,1

-12,0 -23,1

6. Crna Gora TR STB

n.p. - 4,5 - 20,2

- 15,2 - 39,2

- 12,9 - 32,8

- 7,4 - 25,7

- 7,8 - 27,1

- 8,6 - 30,6

- 29,1 - 53,0

-23,0 -48,8

7. Moldova TR STB

- 5,8 - 7,6 - 22,8

- 1,7 - 21,7

- 4,0 - 22,5

- 6,6 - 31,5

- 2,2 - 28,8

- 8,1 - 39,9

- 11,9 - 47,4

- 9,2 -46,6

Slovenija TR STB

- 4,1 - 3,2 - 6,7

0,2 - 3,3

1,1 - 1,1

- 0,8 - 2,3

- 2,7 - 3,8

- 1,9 - 3,5

- 2,5 - 3,8

- 2,6 - 3,8

Češka TR STB

- 2,4 - 4,7 - 5,4

- 5,3 - 5,0

- 5,7 - 3,0

- 6,3 - 2,7

- 5,2 - 0,5

- 1,5 2,0

- 3,2 2,1

- 3,9 2,0

Mađarska TR STB

- 7,8 - 8,4 - 6,1

- 6,0 - 4,2

- 7,0 - 3,1

- 8,5 - 3,9

- 8,6 - 3,0

- 7,4 - 1,8

- 5,8 - 0,5

- 4,1 - 0,6

Estonija TR STB

- 4,4 - 5,2 - 21,9

- 5,5 - 14,0

- 9,8 - 10,6

- 11,6 - 11,8

- 11,1 - 13,1

- 10,0 - 10,1

- 15,7 - 6,6

-16,2 - 4,7

Izvor: Transition Report 2007; LEGENDA: TR = deficit tekućeg računa, STB = saldo trgovinskog bilansa To zorno potvrđuju primjeri Češke i Mađarske u kojima je privatizacija u industriji uz snažnu promociju stranih direktnih investicija omogućila podizanje izvozne konkurentnosti, sa udjelom stranih kompanija u ukupnom izvozu tih zemalja od 60-70%. Primjećuje se da je deficit trgovinske bilance u naprednim zemljama u tranziciji daleko manji od deficita tekućeg računa, što pokazuje da je lakše konsolidirati stanje u području trgovinske bilance, koji uvažava tokove razmjene roba, nego stanje u području ostalih komponenti tekućeg računa (bilanca usluga, dohodaka i transfera). od 50% invalidnih osoba. Nema nikakvih stimulacija za primjenu tehnološkog progresa, dodatnog zapošljavanja ili podrške drugim socio-ekonomskim ciljevima razvoja u F BiH.

103

3.1.5.3. Zaposlenost Bosna i Hercegovina suočava sa nezaposlenošću kao najkrupnijim socijalno ekonomskim problemom i kao najvidljivijom manifestacijom neefektivnih ekonomsko- razvojnih politika u tranzicijskom periodu. Nezaposlenost je u osnovi rezultat propadanja naslijeđene proizvodne strukture, kroz proces privatizacije, odnosno stečajeva, i tempa kojim se restrukturiraju naslijeđeni kapaciteti, odnosno uspostavljaju novi oblici privrednih aktivnosti sa potencijalima nove zaposlenosti. Pored objektivnih okolnosti ponude i tražnje na tržištu radne snage, stanje nezaposlenosti je rezultat regulative tog tržišta, tj. prisustva socijalne komponente na tržištu rada i prisustva sive ekonomije. Sve zemlje u tranziciji, pa i zemlje nove CEFTA, susreću se sa problemom nezaposlenosti, koji je izraženiji što je zemlja na nižem stupnju tranzicijskih reformi. Pri tome, djeluju i određeni specifično određeni uvjeti koji generiraju nezaposlenost, kao što su to u BiH naslijeđe rata, zastoji u privatizaciji i nefunkcionalna država formirana po Dejtonskom ustavu.. Tabela 19. Stope nezaposlenosti u zemljama nove CEFTA (% radne snage, kraj godine)

Zemlja

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. (procj)

1. Albanija 16,8 14,5 15,8 16,0 14,4 14,2 13,7 2. BiH 39,6 40,2 41,0 42,1 42,9 42,0 41,0 3. Hrvatska 15,7 16,4 14,5 14,4 13,8 12,3 10,5 4. Makedonija 31,9 30,9 31,9 36,7 37,2 37,3 36,0 5. Srbija 24,4 26,8 29,0 31,7 31,6 32,4 33,2 6. Crna Gora 37,3 36,5 36,7 33,5 31,3 27,3 19,7 7. Moldova 8,5 7,3 6,8 7,9 8,0 6,4 7,4 Slovenija 6,6 6,9 6,5 6,7 6,4 7,2 5,6 Češka 8,3 8,0 7,0 7,5 8,2 7,9 7,1 Mađarska 6,4 5,7 5,8 5,9 6,3 7,3 7,5 Estonija 13,6 12,6 10,3 10,0 9,6 7,9 6,4 Rumunija 7,1 6,6 8,4 7,0 6,3 5,9 5,2 Bugarska 16,4 19,5 16,8 13,7 12,0 10,1 8,9 Izvor: Transition Report 2006 (podaci za 2000. godinu) i Transition Report 2007. Tabela 19 pokazuje da su rezultati u smanjenju nezaposlenosti prisutni u Crnoj Gori, Albaniji, Hrvatskoj i Moldovi. Porast nezaposlenosti, uz sve rezerve prema pouzdanosti statističkih podataka, bilježi se u BiH, Makedoniji i Srbiji. Za borbu protiv nezaposlenosti u mnogim zemljama nisu kreirane niti provođenje adekvatne strategije. Razvoj malih i srednjih poduzeća nije mogao da nadoknadi gubitak radnih mjesta u industriji, koja je u najvećoj mjeri alimentirala zaposlenosti. Zato su sve glasnija nastojanja da se putem reindustrijalizacije pokuša povratiti mjesto industrije u povećanju kapaciteta zapošljavanja. Perspektive rasta zaposlenosti treba vezivati za provođenje tranzicijskih reformi i stvaranje povoljnijeg ambijenta za investiranje kojim se otvaraju nova radna mjesta. Uz to, potrebno je provoditi ciljane politike zapošljavanja kojim bi se omogućavalo zapošljavanje starijih, koji su ostali bez radnih mjesta u toku privatizacije ili stečajeva nekonkurentih firmi.

104

Za BiH je karakteristično da se u poduzećima koja su van domašaja reformi i restrukturiranja održava veoma visoka neproduktivna zaposlenost. Radi se prvenstveno o javnim komunalnim poduzećima na razini kantona i općina, kao i o javnim poduzećima koja djeluju u infrastrukturnim sektorima: elektroprivreda, rudnici, telekomunikacije, pošte, gas i drugi, te poduzećima tzv. komercijalnog karaktera u kojima se održava dominacija državnog kapitala. Otpori restrukturiranju i privatizaciji često su motivirani time da će se pojaviti viškovi radnika. Odgovor na to mora biti ekonomski i socijalno jako odgovoran. Čak i u slučajevima kada se ne radi o privatizaciji, restrukturiranje mora voditi efikasnosti javnih poduzeća i rastu produktivnosti. Nažalost, u BiH uopće, pa i Federaciji BiH, bez pritisaka privatizacije, ti procesi kao da se ne mogu pokrenuti i ubrzati .

3.1.6. Posebni utjecaji iz makroekonomske okoline na nizak interes investitora za privatizaciju iz makroekonomskog okruženja

Pored niskog rasta, visoke nezaposlenosti, visoke javne potrošnje i teško održivog deficita tekućeg računa, postoje i drugi izvori niskog interesa investitora za privatizacijom, od kojih navodimo slijedeće:

1. Izostanak sistemskog pristupa privatizaciji 2. Izostanak političke predanosti provođenju reformi i privatizacije 3. Visok politički rizik u uvjetima ograničenog ekonomskog rasta 4. Izgubljen kredibilitet u području privatizacije

Navedeni razlozi zahtijevaju dublju analizu.

3.1.6.1. Izostanak sistemskog pristupa privatizaciji Privatizacija je u F BiH provođena izolirano od ukupnog makroekonomskog konteksta. U fokusu su bila poduzeća i tehnike privatizacije, a ne potencijalne koristi i izazovi privatizacije. Za uspješno provođenje privatizacije neophodno je postojanje liberaliziranog konkurentskog okruženja u kome privatizirane kompanije mogu da pokažu svoju tržišno-konkurentsku snagu, napredan financijski sistem koji pruža izvore kapitala pod povoljnim uvjetima i razvijene institucije koje osiguravaju transparentnost procesa privatizacije, vrše nadzor nad slobodnom konkurencijom i konkurencijom u novim uvjetima regulacije, te vrše zaštitu vlasničkih prava. Uz ratne posljedice po privredu u fizičkom i intelektualnom smislu, nizak nivo involviranosti i stvarnog utjecaja lokalnih vlada na ekonomski razvoj u odnosu na snažno prisustvo međunarodne zajednice u poslijeratnom konceptu obnove moglo se postavljati pitanje – da li čekati da se stvore svi navedeni potrebni uvjeti i onda startati sa privatizacijom ili krenuti odmah sa privatizacijom, a sve navedene uvjete graditi u hodu. Iz ove perspektive nije uputno ocjenjivati je to bilo u redu ili ne. Objektivno, osnovni nedostatak pristupa privatizaciji u BiH je bio u tome što se nije sa makroekonomskog stajališta pozabavio strukturom privatizacijskog portofolia, kao što je to bio slučaj sa

105

Slovenijom. U tom pristupu mogla su se poduzeća klasificirati u grupe koje zaslužuju podršku u restrukturiranju, grupe koje mogu odmah u privatizaciju i grupe koje treba fragmentirati, prodavati kao dijelove ili kao imovinu, ili ih usmjeravati u stečaj. Izostanak razvojnih i industrijskih politika u podršci privatizaciji doveo je do toga da je privatizacijski portofolio poduzeća za privatizaciju bio lišen podrške pred privatizacijskog restrukturiranja, a sav teret restrukturiranja je prebacivan na buduće kupce. Ovakvo stanje je uticalo u mnogim aspektima na nizak interes investitora i pitanje viška radnika je odbijalo mnoge investitore, a projekte činilo neatraktivnim. Pitanje je što se moglo u takvoj situaciji u kojoj je otpočeta privatizacija činiti alternativno. Restrukturiranje poduzeća je različit problem u odnosu na restrukturiranje privrede. U jednoj ekonomiji sa punom zaposlenošću moguće je izvesti restrukturiranje nekih firmi, tj. skinuti sa njih neke financijske obaveze i osloboditi ih viška radnika, jer ima dosta javnih prihoda i financijski sistem pruža uvjete za to. Međutim, kada sva privreda zahtjeva restrukturiranje, onda je to teško izvesti. Alternativa stečaja u tim okolnostima također nema smisla, jer ako se nude poduzeća na privatizaciju, tko će kupovati i ona u stečaju (Stiglitz, 1999., str. 145-146). U krajnjem slučaju u vezi sa privatizacijom postavlja se pitanje je li ona bila preuranjena za BiH. Dobro poznati argument da privatizacija zahtjeva liberaliziranu ekonomiju, izgrađen financijski sistem i razvijene državne i tržišne institucije za provođenje i podršku privatizaciji otvara tri moguće alternative sekvenciranja privatizacije u odnosu na ukupne reforme. Prva je alternativa započeti privatizaciju što je prije moguće. Druga alternativa je započeti sa privatizacijom čim se uredi njen okvir bez obzira što nije izgrađen pravni sistem i sistem konkurencije, a treća je da se započne sa punom privatizacijom kada kada se izgradi kompletan pravni okvir i institucije. Nesumnjivo je da se F BiH opredjelila za prvi pristup i on je doveo do mnogih improvizacija u privatizaciji, jer je pravni okvir privatizacije bio nestabilan i nekonzistentan, pa je bez njegovog kršenja bilo moguće ostvarivati velike beneficije za članove elite (upotreba certifikata za plaćanja u maloj i tenderskoj privatizaciji, fiktivno zapošljavanje i investicije i kupovina firmi i imovine ispod cijene, asimetričnost tržišnih informacija u korist elte i slično). Dva kritična potporna stuba privatizacije su zakazala. Prvi je nerazvijenost i spor tempo razvoja malih i srednjih poduzeća i generiranja novih kompanija koje bi bile u stanju da prihvate viškove radnika iz privatiziranih ili državnih poduzeća u blokadi. Drugi je socijalni sistem koji ničim nije podržavao socijalnu sigurnost radnika koji su izgubili radna mjesta. Privatizacija nije organskim putem uvezivana u razvojne koncepcije zemlje. Srednjoročna strategija razvoja BiH 2003-2007. godina je razvila vrlo ambiciozne ciljeve privatizacije i pokušala da ih integrira u ekonomski razvoj, ali se pokazalo da je upravljačka elita davala samo normativnu podršku tim ciljevima.48

48 U Strategiji srednjoročnog razvoja BiH 2004-2007. godine privatizacija se tretira kao proces od izuzetnog značaja za uspostavljenje nove institucionalne baze i okvira ekonomskog sistema u BiH i kao osnov za jačanje konkurentnosti privrede i kompanija u zemlji. Ambiciozan plan aktivnosti na privatizaciji

106

3.1.6.2. Izostanak političke predanosti provođenju reformi i privatizacije Kao i kod drugih pitanja strateško-razvojnog karaktera o privatizaciji nikada nije bilo konsenzusa u BiH, niti u F BiH. Ona je deklarativno prihvaćana, ali se u praksi opstruirala i vodila prema grupnim, odnosno interesima elite. Tome je jako doprinio visok stupanj decentralizacije odlučivanja o privatizaciji, koji je omogućavao da se ona vodi u prihvatljivim političkim konstelacijama lokalne, nacionalne kontrole sa ozbiljnim ekonomskim i socijalnim posljedicama redistribucije javnog bogatstva na teret društvenih slojeva van vladajuće elite. Poseban aspekt pasivnosti u odnosu na privatizaciju ispoljava se u sporom provođenju tranzicijskih reformi koje su temelj efikasne tržišne privrede i reformi na evropskom putu koje su uvjet harmonizacije ekonomskih, socijalnih i institucionalnih kapaciteta BiH za integraciju u EU. Izostanak tih reformi stvara uvjete za zatvorenost i kontrolu javnih resursa mimo stvarnih interesa građana BiH i F BiH. Stvarne reforme kao osnova za potpisivanje SAP između BiH i EU bi izvanredno podigle atraktivnost BiH kao lokacije biznisa i ohrabrilo i domaće i strane investitore za učešće u privatizacijskim projektima. To bi također vodilo porastu kreditnog rejtinga zemlje, a i rastu interesa investitora van EU da u BiH razvijaju biznis kao zemlji koja će u budućnosti biti članica EU. U nekim oblastima od vitalnog značaja za uspjeh privatizacije postignut je napredak. To se prvenstveno odnosi na liberalizaciju unutarnjeg tržišta i vanjske trgovine, ekonomske integracije u regionu i reforme bankarskog sektora. Uz veći intenzitet privatizacije i kvalitetniju ponudu privatizacijskih projekata, ti su uvjeti mogli rezultirati u većim efektima po ekonomski rast, investicije i zapošljavanje. Javni interes u privatizaciji niti je postojao, niti se pokušavao definirati. To je vjerojatno teška stvar u svim zemljama u tranziciji. Sve zemlje u tranziciji izvele su privatizaciju snažnim političkim angažmanom i predanošću vlada da taj posao izvedu, računajući da će kratkoročni gubici biti manji od dugoročnih pozitivnih razvojnih efekata. 3.1.6.3. Visok politički rizik u uvjetima ograničenog ekonomskog rasta Kvantitativna analiza dana na početku ovog poglavlja pokazala je poziciju BiH u odnosu na zemlje regiona. Međutim, zastoj u reformama prijeti da se smanje potencijali ekonomskog rasta uz istovremeno narastanje rizika makroekonomske nestabilnosti – inflacija, nezaposlenost, visok deficit tekućeg računa, neodrživ nivo javne potrošnje. Ključne makroekonomske reforme trebalo bi da povećaju međunarodnu konkurentnost BiH, poboljšaju njenu produktivnost kroz bolju strukturu outputa i stvaranje proizvoda veće dodane vrijednosti i kroz mobilizaciju proizvodnih faktora kojima raspolaže u formi

obuhvata privatizaciju strateških i komercijalnih kompanija, poduzeća javne privrede, infrastrukture sa elektroenergetikom, telekomunikacijama, željeznicom, vodama, šumama i medijima (PRSP, 2004, str. 84-95).

107

prirodnih resursa ili ih može stvoriti u formi znanja, tehnologija, kvalificiranih ljudi i sposobnih institucija. Ključne reforme u tom smislu su: reforma penzijskog osiguranja, koja treba da smanji teret javnog financiranja penzija i snizi cijenu rada, reforma zdravstva i obrazovanja, koja treba da unaprijedi efektivnost ovih djelatnosti koje troše oko 12% GDP i presudno utiču na kvaliteta ljudskih resursa, reforma socijalnog sistema bez koga se ne može odvijati ni privatizacija, niti druge bitne tržišne reforme, reforma javne uprave koja treba da doprinese racionalnosti javne potrošnje. Makroekonomske reforme u fiskalnom sektoru, financijskom sistemu i tržištima kapitala treba da ekonomski efikasnije i socijalno pravednije rasporede terete alimentiranja javnim prihodima i efikasnijoj alokaciji kapitala. Industrijske i trgovinske politike treba da omoguće da se uz intervencije vlade i snage tržišta potakne razvoj domaće poljoprivrede, industrije i usluga. Zemlja sa odlučnom orijentacijom na reforme podiže i kapacitet rasta domaćeg bruto proizvoda i postaje ekonomski i socijalno privlačnija za investitore. BiH i F BiH moraju ući u zonu godišnjeg rasta GDP od 10% i više da bi privlačile investitore. U protivnom povećavaju se rizici biznisa. U proteklom periodu BiH je imala ograničenja u privlačenju investitora u privatizaciji i zbog toga što je bila zemlja političkog rizika. To je rizik koji investitori kontrolirati. Vlade stvaraju političku stabilnost, ako djeluju u ustavnim i zakonskim okvirima, ako osiguravaju ekonomsku i socijalnu održivost i ako donose predvidive odluke. Te bitne elemente stabilnosti nisu provodile vlade u BiH i u F BiH. Jer, predvidivo je bilo da se privatizacija u komercijalnom sektoru već završi, ali to nije postignuto. I zato ni rast GDP nije dvocifren, i zato se ne aktiviraju potencijali za nove proizvodnje, zapošljavanje i izvoz. 3.1.6.4. Izgubljen kredibilitet u području privatizacije Razlog zašto kvalitetni strateški investitori ne učestvuju u privatizaciji u F BiH je i u tome što je izgubljeno njihovo povjerenje u stvarnu spremnost za provođenjem privatizacije. Inače, privatizacija bez kredibiliteta najviše pogoduje domaćim privilegiranim poduzetnicima iz krugova elite, jer tako mogu bez konkurencije kvalitetnih investitora dolaziti do vrijednih javnih resursa. Kredibilitet privatizacije gubi se zbog krivog postavljanja ciljeva privatizacije, neadekvatne politike privatizacije, izostanka socijalnih politika koje treba da je prate, netransparentnosti u njenom provođenju, neizgrađenih institucija za njeno provođenje i neadekvatnih politika kontrole procesa. Ciljevi privatizacije u F BiH nikada nisu definirani. Čak ni u Zakonu o privatizaciji i njegovih 10 izmjena nema ni riječi o ciljevima privatizacije. To je pitanje koje interesira svakog građanina, ali i svakog ozbiljnog investitora. Politike privatizacije koje nisu utemeljene na jasnim ciljevima su voluntarističke, kakav god rezultat se dobije, može se reći da je dobar jer nema ciljevima vođene aktivnosti. Tako se moglo dešavati da privatizacija putem javnog upisa dionica apsorbira 100% državnog kapitala mnogih kompanija koje su se mogle privatizirati ponudom strateškim partnerima. Socijalne politike nisu razvijene kao podrška privatizaciji. Nijedna zemlja u tranziciji nije provodila privatizaciju bez socijalnih

108

fondova koji su alimentirani prihodima od privatizacije. Kao što je razumno od strane biznisa insistirati na tržištu rada i njegovoj logici u uvjetima neizvjesnosti tržišta, tako je i u uvjetima privatizacije i restrukturiranja poduzeća razumno i socijalno pravedno osigurati socijalne fondove za zbrinjavanje radnika. Time bi investitori bili dodatno potaknuti na investiranje i plaćanje viših cijena za državni kapital, a radnici bi imali veću sigurnost i prilike za pojavu na tržištu rada u uvjetima veće socijalne sigurnosti. Poseban aspekt kredibilnosti privatizacije je vezan za podršku javnosti. Većina građana i radnika smatra se gubitnicima u tom procesu. Animozitet prema privatizaciji kod građana izaziva efekt koncentracije vlasništva u rukama malog broja poduzetnika u zemlji, koji su privilegiranim statusom stekli značajan kapital i ekonomsku i političku moć. S druge strane masovna privatizacija, nepovjerenje prema njoj, neznanje i nerazvijenost institucija tržišta kapitala izazivaju velike frustracije građana u vezi sa njenim krajnjim efektima. Javni mediji su dosta doprinijeli stvaranju kritičkog mišljenja o privatizaciji, sa posebnim senzibilitetom prema socijalno neprihvatljivim i kriminalnim radnjama u privatizaciji. Svi navedeni uzroci niskog interesa investitora za učešće u privatizaciji iz makroekonomskog okruženja imaju opći utjecaj na investitore. Kvaliteta makroekonomske okoline mnogo više utiče na greenfield nego na akvizicijske investicije, kakv je slučaj sa privatizacijom. Naime, u privatizaciji investitori su vođeni atraktivnošću ponuđenih privatizacijskih projekata, mada se ona promatra u kontekstu makroekonomske okoline i poslovne okoline u kojoj kompanija djeluje. Zato će atraktivan privatizacijski projekt kompenzirati brojne nedostatke makroekonomske okoline, naravno u okviru politika kontrole rizika investiranja. 3.2. Uzroci vezani za utjecaje iz poslovne okoline Uzroci niskog interesa domaćih i stranih investitora za privatizaciju koji potiču iz poslovne okoline vežu se za četiri područja i to: 1) područje uvjeta faktora, 2) područje uvjeta tržišta, 3) područje povezanih i industrija za podršku i 4) područje konteksta za konkurenciju. Navedeni koncept temelji na konceptu dijamanta konkurentskih prednosti koji je istraživan u drugom poglavlju ove studije. 3.2.1. Uzroci vezani za uvjete faktora Raspoloživost baznih (nekvalificirana radna snaga, prirodni resursi, raspoloživost sirovina i energije, bazna fizička infrastruktura) i naprednih faktora (kvalificirana radna snaga, istraživačke institucije, univerziteti) značajno utiču na interes investitora za investiranje u određene proizvodnje. BiH je u cjelini prema ovom kriteriju na dnu konkurentnosti među zemljama regiona. Uzroci nedovoljnog interesa za ulaganje investitora zbog niske raspoloživosti uvjeta faktora imaju granski karakter. Upravo grane koje imaju atraktivnost za investitore dolaze na određenoj točki do problema nedostataka resursa. Električna energija je ograničenje za investitore koji su raspoloženi da investiraju u Aluminij Mostar, kako u pogledu količina, tako i u pogledu cijena za koje se traži da ne prelaze razinu od 35 Eura za MwH

109

(Slobodna Bosna, 29.11.2007., str. 42). Slične zahtjeve imaju i Arcelor Mittal Steel i drugi veliki potrošači energije. U industriji celuloze i papira i drvnoj industriji problem je snabdjevanje drvetom. U oba slučaja isporuka resursa je u rukama javnih kompanija i traži se da vlade interveniraju. Kako se taj problem refletira na poziciju Krivaje dd Zavidovići i njenu privatizaciju može se vidjeti iz boxa 3. Box 3. Krivaja i njeni problemi u snabdjevanju drvetom i energijom Poduzeće Krivaja dd Zavidovići po tzv. Markovićevom zakonu iz 1990. godine nije imala efektivno (u novcu) uplaćenih dionica, pa je u skladu sa Zakonom o početnoj bilanci poduzeća i banaka i Zakonom o privatizaciji poduzeća u Federaciji BiH cjelokupan kapital ovog poduzeća uknjižen kao državni kapital. Stoga ovo poduzeće nije imalo problem zaštite manjinskih dioničara ili planiranja izdvajanja iznosa sredstava za ove namjene u Programu privatizacije poduzeća. Sa druge strane, ovo poduzeće se suočava sa velikim brojem problema, od kojih su najznačajnija sljedeća dva: 1) velika potraživanja zaposlenika za neisplaćene plate i neuplaćene doprinose za socijalno osiguranje (preko 50 miliona KM) i 2) nemogućnost redovnog snabdijevanja osnovnom sirovinom (drvetom – oblovinom) i povremena isključenja u snabdijevanju električnom energijom zbog neizmirenih obaveza prema Elektropriredi BiH dd Sarajevo. Prema riječima predsjednika Nadzornog odobora Krivaje gospodina Mirsada Međića, ključni problem kompanije u cijelom poslijeratnom periodu bilo je isključivanje Šumskog poduzeća (ŠP) iz sistema Krivaje, koje je imalo za posljedicu neredovne isporuke oblovine (drveta) i količinama drveta koje nisu osiguravale iskorištenost kapaciteta Krivaje za izlazak iznad break-even tačke. Naime, potrebe Krivaje u drvetu iznose 120.000 kubnih metara godišnje, odnosno 10.000 kubnih metara mjesečno, kako bi Krivaja profitabilno poslovala (prodaja finalnih proizvoda Krivaje nije problem budući da za njenim proizvodima postoji tražnja na tržištu). Međutim, isporuke Šumskog poduzeća, koje je poslije rata izdvojeno iz Krivajine bilance i registrirano kao zasebno javno poduzeće, kretale su se u posljednje dvije godine između 1.800 i 3.000 kubnih metara mjesečno. Za izlazak iz zone poslovanja sa gubitkom odnosno prelazak u zonu profitabilnog poslovanja potrebno je približno 6.000 kubnih metara drveta za preradu. Prosječne (mjesečne) isporuke ŠP u posljednja tri mjeseca iznosile su tek oko 1.800 kubnih metara. Početkom 2007. godine dogovorene su isporuke od 8.000 kubnih metara drveta mjesečno, koje bi bile dovoljne za profitabilno poslovanje, ali je upravo u tom periodu Elektroprivreda BiH isključila isporuke električne energije Krivaji, posljedica čega je bilo obustavljanje proizvodnje i privremeni prekid ugovora ŠP sa Krivajom. Uprava Krivaje i Nadzorni odbor su smatrali da je bilo potrebno koordinirati donošenje odluka Elektroprivrede BiH sa Vladom FBiH u cilju omogućavanja Krivaji da započne redovnu proizvodnju koja bi ovom poduzeću omogućila profitabilno poslovanje, a potom i otplatu dospjelih dugova, između ostalog i Elektroprivredi BiH. U postojećoj situaciji rješenje za privatizaciju Krivaje nađeno je u podjeli ovog poduzeća na osam tehnoloških cjelina. Nakon neuspjeha prodaje po cjelinama za Krivaju se javlja opcija dokapitalizacije sa firmom koja razvija strateško partnerstvo sa globalnom kompanijom IKEA iz Švedske, u kome bi vlasnički udio Krivaje i partnera bio u odnosu 30:70 %.

Priredio Fikret Čaušević, intervju u Krivaji , 7.12.2007. Slični problemi ograničenosti resursa javljaju se i u drugim oblastima, zbog čega su investitori upućeni na uvoz, koji uz carinska opterećenja i troškove logistike ugrožava konkurentnost. Poseban problem čine uvjeti osiguranja opreme. BiH je jedna od rijetkih zemalja koja za opremu ima carinske stope od 5 i 10%, što je apsurdno, ako se ima u vidu da je tehnološka modernizacija jedan od razvojnih prioriteta. Taj fakt pogađa investitore u proizvodnji, pa su mnogi od njih bili motivirani da organiziraju proizvodnju u slobodnim zonama. Međutim, politike vlade u tom domenu su krajnje nekonzistentne. Iako Zakon o carinskoj politici predviđa da se oprema za rad u slobodnim zonama

110

oslobađa carine, to nikada nije zaživjelo jer Vijeće ministara BiH nikada nije donijelo podzakonski akt o uvjetima pod kojima se to oslobađanje obavlja. Tako i najveći investitori trpe posljedice političke i pravne nesigurnosti.49

Mada se čini da F BiH ima u izobilju nekvalificirane i kvalificirane radne snage, stvari se mijenjaju u tome što plaće rastu preko kolektivnih ugovora i imaju dvije posljedice. U neprivatiziranim firmama rastu obaveze prema radnicima, a u aktivnim se postavljaju zahtjevi još oštrijeg restrukturiranja kompanija. Ograničenost radne snage osjeća se u nedostatku niza traženih profila radnika (metalci, tesari, varioci, informatičari, prodavači, marketinški stručnjaci i mnoštvo drugih zanimanja) i hiperprodukciji nepotrebnih, što ukazuje na propuste sistema školovanja. Povoljan aspekt osiguranja resursa je razvijanje zone slobodne trgovine CEFTA koja omogućava slobodan uvoz repromaterijala, opreme i energije, ali se efekti slobodne trgovine u snabdjevanju naftnim derivatima ne vide. No, daleko najveća ograničenja interesu investitora za sudjelovanje u privatizaciji su nizak nivo infrastrukture i naprednih faktora, od kojih spominjemo krajnje nepovoljnu situaciju u tehnološkom razvoju i istraživanjima sa oko 0,05% učešća u GDP F BiH u 2006. godini (ANUBiH, 1997., str. 35-37) , dok je standard u zemljama EU od 2,5 do 3%. 3.2.2. Uzroci vezani za uvjete tržišta Veličina tržišta i tržišne prilike za profite jedan su od motiva za privlačenje investitora u neki biznis. Malo tržište BiH nije dovoljan motiv za mnoge investitore, ali je CEFTA u značajnoj mjeri nadoknadila to ograničenje. Uz to preferencijali EU za izvoz BiH za sve proizvode osim ribe i vina su veoma stimulativni za tržišnu ekspanziju izvoza BiH. U tom pogledu postoje značajna ograničenja u netarifnim barijerama za izvoz iz BiH. Malo domaće tržište ne omogućava da se stiče iskustvo u certificiranju proizvodnji za izvoz. Uz to, nerazvijene inspekcije i institucije za certificiranje u BiH predstavljaju ograničenje za zadovoljavanje strogih uvjeta kvaliteta proizvoda za izvoz u EU. Ova ograničenja ukazuju da strategija promocije izvoza treba da bude okvir za podizanje interesa investitora za ulazak u investiranje u BiH. 3.2.3. Uzroci vezani za prateće i industrije za podršku Ovaj aspekt poslovne okoline dobiva u značaju kod zemalja koje žele da budu primaoci (host country) za industrije sa visokom dodanom vrijednošću. Postojanje pratećih i industrija za podršku omogućava u okviru jedne zemlje ili regije efikasnije tržišne transakcije i snižavanje troškova logistike, postizanje izvrsnosti na jednoj lokaciji i snižavanje troškova inovacija zbog intenzivnije komunikacije i razmjene znanja učesnika u lancu vrijednosti određenih proizvodnji. Danas se te povezane industrije jednorodnih

49 U intervjuu sa gosp. Nihadom Imamovićem, direktorom Asa Holding Sarajevo, firme koja je učestovavala u četiri privatizacijska projekta, u 2007. godini sa prometom od 700 mil. KM, izvozom od 300 mil. KM I 3.300 zaposlenih radnika, izneseni su nam podaci da je lakše ići u greenfield investicije, nego ići u privatizaciju, jer se preko pravne nesigurnosti u vezi sa dugovima preuzetih firmi, obaveza u vezi sa uvozom opreme i nesigurnosti u vezi sa poticajima za reinvestiranje gubi veliki novac investitora.

111

proizvodnji po horizontalnoj ili uvezanih aktivnosti po vertikalnoj liniji organiziraju u formi klastera, koji postaju osnovni centri jačanja troškovne i diferenciranih formi konkurentnosti. U F BiH postoje začeci klastera u agro, auto, drvnoj i turističkoj industriji. Neuvezanost proizvodnji i pratećih istraživačkih, marketinških, softverskih, financijskih i drugih servisa ograničava konkurentnost kompanija koje investiraju u F BiH i BiH uopće, jer na domaćem ili regionalnom, bliskom tržištu ne mogu naći potrebne dobavljače i prinuđeni su orijentirati se na uvoz. To mora biti značajno pitanje za buduću strategiju razvoja BiH. 3.2.4. Uzroci vezani za kontekst konkurencije Konkurencija u liberaliziranim sektorima je visoka i ona se unapređuje, stvarajući dosta povoljan tržišni okvir za privlačenje investitora. Međutim, najveći problemi za investitore prisutni su u slučajevima kada je privatni kapital privučen u sektore u kojima je zadržan monopol javnih kompanija.50U takvim slučajevima konkurencija postaje diskriminirajuća i obeshrabruje privatne investitore na investicije. U mnogim sektorima javne komunalne privrede, elektroenergetike i infrastrukture liberalizacija nije započeta i to smanjuje mogućnosti učestvovanja strateških investitora u privatizacijskim projektima, kao i u investiranju u razvojne projekte u tim sektorima. Primjer loših politika privlačenja privatnog kapitala sa udjelima do 49% u strukturi kapitala komunalnih poduzeća zabilježen je u masovnoj privatizaciji na Tuzlanskom kantonu. Sitni dioničari i fondovi koji su na takav način stekli vlasničke udjele nemaju nikakvu efektivnu ulogu, a ključne odluke o tim biznisima donose općinske ili kantonalne vlasti, depresirajući cijene i izlažući kapital tih društva kontinuiranom devastiranju. 3.3. Uzroci vezani za regulaciju i nadležnost agencija i vlada i općina O regulatornom okviru dano je obilje informacija i kritičkih ocjena u poglavlju 1 i ovdje ćemo se osvrnuti samo na neka pitanja. Zakon o privatizaciji poduzeća je sačinjen bez jasnog koncepta privatizacije, tako da u njemu nema čak defniranih ni ciljeva privatizacije u F BiH. On nije predstavljao ni dobru 50 U intervjuu sa izvršnim direktorom Unis Energetike Senadom Sofićem, firme u kojoj su uposleni i menadžment 2001. godine veoma uspješno ostvarili privatizaciju kojom su održali punu uposlenost zatečenih 55 radnika i zaposlili novih 65 radnika, upoznati smo da je osnova tog privatizacijskog uspjeha inovativni pristup firme biznisu toplotne energije u Gradu Sarajevu. Naime, firma je razvila sistem zadovoljavanja potreba industrijskih i poslovnih potrošača toplotne energije na njima prilagođen način, koji su potrošači ocijenili kao veliko poboljšanje. Međutim, firma je suočena sa diskriminirajućom konkurencijom Toplana Sarajevo time što mora plaćati više cijene plina za proizvodnju toplotne energije od Toplana, koje po važećoj regulativi Kantona Sarajevo imaju povlaštenu, nižu cijenu plina. Unis Energetika plaća cijenu za industrijske potrošače, a Toplane cijenu plina za specijalne sisteme daljinskog grijanja, iako se obje organizacije bave istim poslovima. Takvo stanje onemogućava konkurentnost Unis Energetike, pa se umjesto daljinskih isporuka toplotne energije, u samom gradu grade industrijske kotlovnice za velike potrošače, umjesto da se na konkurentnoj osnovi razvijaju daljinski sistemi isporuke toplotne energije, kao najefikasniji i sa ekonomskog i sa prostornog i sa okolinskog aspekta.

112

osnovu u provođenju privatizacije u smislu proporcija državnog kapitala koji se privatizira po pojedinim metodama privatizacije. Tako se desio apsurd da zemlja koja ima izuzetne potrebe za investicijama i strateškim partnerima ponudi u masovnoj privatizaciji 53,2% ukupnog državnog kapitala i tako proces privatizacije zaledi na primarnoj međufaznoj privatizaciji, a da van sistema privatizacijskog reguliranja ostane buduća sudbina tog kapitala i sudbina kompanija u kojima su se masovni dioničari pojavili kao važan element vlasničke strukture. Jedna odredba ovog zakona izaziva kontroverze, radi se o članu 12 Zakona u kome se kaže da u privatizaciji u F BiH ne mogu učestvovati pravna lica koja su i sama predmet privatizacije. Rigidnim tumačenjem ovog člana onemogućene su da u privatizaciji u F BiH sudjeluju inozemne kompanije u državnom vlasništvu. Ovaj član je prvi puta primijenjen na Croatia osiguranje iz Hrvatske kao najpovoljnijeg ponuđača za kupovinu 45,49% dionica Sarajevo osiguranja po tenderu objavljenom 8.5.2004. godine nakon čega je tender poništen, a Sarajevo osiguranje još uvijek drži istu vlasničku strukturu. Ovakvim stavom mnoge kvalitetne kompanije potencijalni strateški investitori u privatizaciji u F BiH su eliminirane kao elementi tražnje na tržištu privatizacijskih projekata F BiH. Takvo tumačenje regulative Zakona je neodrživa iz više razloga. Prvo, ne postoji političko-ekonomsko utemeljenje ovakvog stava. Naime, državna kompanije iz druge zemlje nije dio ekonomsko-pravnog sistema F BiH da bi je trebalo promatrati u istoj ravni kao i državnu kompaniju iz F BiH. Drugo, te kompanije po svom investiciono-razvojnom potencijalu bi mogle odigrati pozitivnu ulogu u privatizaciji i restrukturiranju kompanija u F BiH. Treće, onemogućavanjem učešća u privatizaciji tim kompanijama grubo se krše međunarodne konvencije o zaštiti i slobodi stranih direktnih investicija. Četvrto, time se dalje narušava jedinstven ekonomski prostor u BiH jer takve kompanije mogu bez ikakve diskriminacije učestvovati u privatizaciji u Republici Srpskoj.51 Različite politike kada je riječ o dokapitalizaciji pokazuju da je Vlada ovdje u raskoraku, jer objašnjenja da se državnim stranim kompanijama može dozvoliti učešće u dokapitalizaciji u kojoj postaju većinski vlasnici, ali ne i u privatizaciji djeluju naivno i studentima prve godine ekonomije. Iznesene okolnosti daju povoda da se o temi ove studije govori ne sa aspekta niskog interesa investitora za privatizacijom, nega sa aspekta odbijanja zainteresiranih investitora da učestvuju u privatizaciji u F BiH. Daljnje negativne posljedice po interes investitora u privatizaciji F BiH može izazvati inicijativa da se Zakon o privatizaciji mijenja tako da se dozvoli poduzećima u državnom vlasništvu ispod 100% da mogu kupovati državni kapital u poduzećima. Niti ovaj prijedlog nema nikakvog politekonomskog utemeljenja. On asocira na pokušaje 51 Danas su mnoge kompanije u državnom vlasništvu izuzetno konkurentne i investiraju na globalnoj sceni. Na primjer, skandinavska telekom kompanija Telia Sonora posjeduje 53,7% kapitala u državnom vlasništvu, a izuzetno je rado prihvaćena u zemljama bivšeg SSSR i Istočne Evrope kao strateški investitor. Malezijska naftna kompanija Petronas je 100% u vlasništvu vlade, ali investira u preko 33 zemlje širom svijeta. Isti je slučaj i sa norveškom naftnom kompanijom StatoilHydro, ranije Statoil, koja je sa 65% u rukama vlade Norveške. Francuske kompanije Electricite de France i Gaz de France su u rukama vlade Francuske i imaju vodeću reputaciju u svijetu u svom biznisu. Zato je teško razumjeti stav Vlade i Parlamenta F BiH kojim se diskriminiraju najpoželjniji strateški investitori u privatizaciji.

113

obnavljanja državnog kapitala, tj renacionalizacije. U smislu našeg instrumentarija analize ponude i tražnje na tržištu privatizacijskih projekata ovaj prijedlog stvara povećanu konkurenciju na polu tražnje i predstavlja prijetnju za slabljenje pozicije kvalitetnih strateških investitora. U regulatornoj sferi jedno pitanje je stalno predmet diskusije: revizija obavljene privatizacije. Razlozi za njeno iniciranje su u osjećajima javnog mijenja da je privatizacija u velikom broju slučajeva bila nepravedna, vodila malverzacijama i bila kriminalna. Tim razlozima je vođena revizija privatizacije u RS i ona tamo doživljava neuspjeh, kao što je to slučaj u svim aktivnostima putem kojih se želi postići obračun sa političkim protivnicima, odnosno neistomišljenicima. U F BiH treba obaviti reviziju privatizacije, kao potpun projekt, utemeljen na zakonu o potpunom obuhvatu revizijom svih privatizacijskih aktivnosti, od kada su se počele provoditi na ovom području. Cilj revizije treba da bude ocjena njenih efekata i doprinosa tranziciji ekonomije i društva, budući da je to najradikalniji tranzicijski poduhvat u našem društvu. Ona treba da ocjeni i postojanje nezakonitosti u definiranju obima državnog kapitala koji je bio predmet privatizacije, načinu kako je privatizacija vršena i kako je plaćan državni kapital, te u kojoj mjeri su ispunjavane obaveze po privatizacijskim ugovorima. Na osnovu nalaza revizije trebalo bi da djeluju organi tužilaštva i sudstva i tako čitav proces treba staviti u okvire mehanizama pravne države. Reviziju privatizacije treba izvesti nezavisna institucija, ponajprije je to Ured za reviziju F BiH na transparentnim osnovama utvrđenim zakonom. Međutim, pored revizije privatizacije koja se postavlja kao jednokratan poduhvat kojim bi se ocijenio pređeni put privatizacije, potrebno je ustrojiti sistem kontrole privatizacije, koji bi imao dva aspekta: 1) operativni koji se svodi na kontrolu provođenja privatizacijskih ugovora od strane kupaca i prodavaca i 2) širi koji se posvećuje eksternoj kontroli politika i procedura privatizacije koje provode vlade i agencije za privatizaciju. Taj sistem treba osigurati putem donošenja Zakona o kontroli privatizacije u F BiH. Institucionalna slabost vezana za nizak razvoj kapaciteta agencija za privatizaciju i institucija koje treba da je podržavaju, bila je veliki izvor uzroka slabog interesa investitora u privatizaciji. Na sceni je opasnost da se agentski odnos agencija prema vladama pretvori u odnos principal-klijent uz zaobilaženje agenta. Agencije treba podržati u njihovoj transformaciji u skladu sa novim zadacima. Njihovom ograničenom kapacitetu za mnoge poslove koje donose nove faze privatizacije treba pridodati kapacitete domaćih konzultantskih i istraživačkih institucija koji su neopravdano zapostavljane u odnosu na strane. U vezi s time je za žaljenje stav ranijih vlada da se odbije korištenje sredstava kredita za tehničku pomoć privatizaciji iz kojih su mogla da se obave značajna istraživanja problema privatizacije koja bi pomogla njenom efikasnijem odvijanju.52

52 Iz kredita koji je odobrila Svjetska banka Vladi BiH u 2001. godini za F BiH je pripalo 11,1 mil. dolara koji su trebali biti korišteni za pripremu prodaje starteških i infrastrukturnih poduzeća. Kredit je samo djelomično iskorišten i obustavkljen 30.7.2006. godine (Izvješta AP F BiH za 2006. godinu).

114

3.4. Uzroci vezani za provedbu privatizacije Najveći dio uzroka niskog interesa investitora u privatizaciji u F BiH potiče iz ovog područja utjecaja. Ovi se utjecaji mogu grupirati na: 1) utjecaje u pripremi poduzeća za privatizaciju, 2) utjecaje na provedbu procedura privatizacije i 3) utjecaje na poziciju investitora u toku provedbe ugovora o privatizaciji. 3.4.1. Priprema firmi za privatizaciju Kritično pitanje je bila priprema ponude poduzeća za privatizaciju. Priprema se svodila uglavnom na formalno-pravno usklađivanje sa zakonskim odredbama koje reguliraju pripremu početne bilance. Suštinska priprema kompanije za privatizaciju u smislu defanzivnog restrukturiranja (sanacija dijela dugova ili rješavanje viškova radnika) nije u načelu vršena. Također, izostajala je ekspertna procjena strateške pozicije kompanije i mogućnosti njenog valoriziranja u ponudi, kako bi se realnije definirali uvjeti ponude, tj. kriva ponude i ciljao najbolji kupac. Kao rezultat površnih priprema kompanije, u čemu su podaci servirani iz menadžmenta kompanije koja je predmet privatizacije, mnogi podaci su bili netočni, sa djelomično prikazanim obavezama, a mnoge kompanije nisu prikazivale ni stanja u vezi sa tzv. pasivnom podbilancom. Tako su se kupcu nudili „probušeni šeširi“. Poseban problem u razvijanju interesa investitora bio je nedostatak studija o mogućnostima strateškog restrukturiranja firmi koje bi mogle predstavljati dobru podlogu za izbor metoda privatizacije i koncipiranje dokumentacije za njegovo provođenje. Neke od tih studija rađene su ranije u suradnji sa međunarodnim razvojnim agencijama koje su djelovale u BiH i korisno su poslužile u provođenju procedura privatizacije. Spomenimo samo publikaciju Autoindustrija u BiH koju je 2003. godine izdao GTZ. Tijekom 2003. godine u APF lansiran je dokument ambicioznog naziva Inicijativa ze kreiranje i provedbu „novog pristupa“ privatizaciji u F BiH. Njen cilj je bio razviti nove aktivnosti kojima se uvodi projektni pristup privatizaciji sa ciljem privlačenja sposobnih investitora za pokretanje investicionog ciklusa u privatiziranim poduzećima i njihovo uspješno restrukturiranje i rast. U sadržaju novog pristupa ključne su bile dvije tačke. Prvo, grupiranje poduzeća u tri grupe. Prvu grupu čine poduzeća koja se mogu prodati u postojećem stanju i odmah. Drugu grupu čine poduzeća kojima treba kratkoročno restrukturiranje za izlaganje privatizaciji. Treću grupu čine poduzeća koja nemaju perspektivu i idu u stečaj. Druga bitna točka bilo je uvođenje instituta kratkoročnog prestrukturiranja, kao obaveze vlade za pojedine firme po zahtjevima potencijalnog investitora. Dugoročno restrukturiranje ostalo bi obveza novog vlasnika.Za provedbu novog pristupa predlagana je nadležnost isključivo APF i eliminacija uloge raznih ministarstava koja zamagljuju odgovornost za privatizaciju. Nažalost o ovom novom pristupu nije bilo nikakve rasprave i on je tiho bojkotiran i odbijen. U pripremu privatizacije spada i izbor metoda privatizacije i njeno terminiranje. Metodi su bili jednostrano primjenjivani kao tenderski, odnosno metoda neposredne pogodbe. Postoje velike razlike među kantonima u izboru metoda privatizacije. ZDK I TK imali su

115

veliki udio MEBO i MBO privatizacija. Tako je od 30 tenderskih prodaja u velikoj privatizaciji na TK 26 kupovina državnog kapitala realizirala skupina domaćih fizičkih lica, a od 17 prodaja neposrednom pogodbom 14 je realizirano od strane domaćih fizičkih lica. Također je različito primjenjivana dokapitalizacija poduzeća i to uglavnom rijetko. Može se reći da način prodaje nije bio izvor niskog interesa investitora u privatizaciji. Pripreme za promociju projekata privatizacije, van zvaničnog tendera su bile veoma ograničene, Umjesto kooperativnog i partnerskog, sa FIPA-om je razvijan rivalski odnos. Sličan slab intenzitet suradnje bio je i sa VTK BiH i PK F BiH. Potencijalni investitori su frustrirani negativnim prezentacijama određenih projekata privatizacije u medijima i nastoje da prekinu svaku vezu sa njima. To je razlog zašto je potrebno da se agencije za privatizaciju aktivno postave u promociji privatizacijskih projekata u interesu društveno odgovornih investitora 3.4.2. Uzroci vezani za provedbu privatizacije U provedbi privatizacije bilo je dosta promašaja. To se prvenstveno odnosi na poništenje objavljenih tendera ili na odlaganje izbora pobjednika na tenderima. Bilo je dosta konfuzija u privatizaciji putem dokapitalizacije. U boxu 4. prikazan je primjer i naučene lekcije iz dokapitalizacije Energopetrola. Box 4. Dokapitalizacija Energopetrola Enegopetrol Sarajevo je prije rata bilo jedna od najuspješnijih kompanija u distribuciji naftnih proizvoda u ex Jugoslaviji. Kompanija je tokom agresije na BiH doživjela veliku devastaciju i dezintegraciju te je nastavila da posluje u smanjenom obimu i na ograničenom tržištu. U uvjetima neuređenog i podijeljenog naftnog tržišta BiH, nekontroliranog i nelegalnog uvoza naftnih derivata, neadekvatne poslovne politike kompanije te neformalnog utjecaja različitih interesnih grupa kompanija dolazi u probleme koji se manifestiraju u lošim poslovnim rezultatima. Kompanija je u velikim dugovima prije svega prema bankama, sa prekobrojnim brojem uposlenika te gubicima u poslovanju što ugrožava opstanak kompanije. Vlada Federacije BiH se počinje ozbiljnije baviti problemima ovog društva u toku 2004. godine te pod pritiskom povjerilaca (prije svih HVB Central profit banke) donosi odluku da sanira stanje u kompaniji uvođenjem strateškog partnera. Obzirom na moguću hitnost aktiviranja hipoteka koje banka posjeduje Vlada želi u kratkom roku (od najduže dva mjeseca) okončati uvođenje strateškog partnera u kompaniju te se opredjeljuje za dokapitalizaciju u skladu sa Zakonom o privrednim društvima !? Vlada formira Komisiju za provođenje tendera za izbor strateškog partnera a Agenciju za privatizaciju u FBiH određuje za podršku u provođenju procesa !? Od budućeg većinskog vlasnika (max. 67%) traži da izmiri dugove kompanije od 61 milion KM, investira u modernizaciju 65 benzinskih pumpi te sačuva 1050 radnih mjesta u periodu od tri godine. Tenderska dokumentacija sadrži nejasne odredbe sa kojima se suočavaju potencijalni ponuđači kao što su:

• U bilansu kompanije su uključeni i terminali tečnih goriva koje je Vlada FBiH svojom ranijom odlukom izdvojila iz ove kompanije ali to nije provedeno u poslovnim knjigama kompanije

• Vlada je u glavnom tenderskom dokumentu (Informacioni memorandum) navela da Hotel Maršal ne čini vrijednost kompanije odnosno da će biti izdvojen iz bilance kompanije

• Iako se ne radi o prodaji državnog kapitala vlasnik je tražio da se plati cijena za ulazak u kompaniju što treba da predstavlja prihod za Federaciju BiH

• Pokazalo se da su potpuno neusaglašene obaveze i potraživanja kompanije prema državi. Na pretkvalifikacioni tender (iskazivanje interesa) se prijavilo osam kompanija a obvezujuću ponudu su podnijele tri kompanije. Za pobjednika tendera je izabran hrvatsko-mađarski konzorcij INA-MOL. S obzirom na gore navedene nejasnoće odnosno odabrani model privatizacije, proces usaglašavanje odredbi

116

ugovora je bio dugotrajan i tražio je donošenje niza odluka uključujući i one unutar same kompanije. Proces je završen nakon više od godinu i po dana. Koje lekcije smo mogli naučiti iz ovog slučaja ? 1. Odabiru metode privatizacije svake pojedinačne kompanije treba posvetiti dužnu pažnju: jasno definirani ciljevi u privatizaciji kompanije pomažu odabiru metode privatizacije koja ih može maksimizirati. U konkretnom slučaju, u želji da ubrza proces privatizacije u uspoređenju sa Pravilima tenderske prodaje za čiju pripremu i provođenje treba minimum šest mjeseci, Vlada je dovela do produženja procesa što je dovelo u pitanje uspješno okončanje pregovora sa odabranim ponuđačem. 2. Vrlo je bitno odrediti moment za privatizacijsku transakciju: u slučaju Energopetrola je bilo nekoliko odgađanja procesa privatizacije pod utjecajem različitih interesnih grupa. Privatizaciji se pristupilo tek pod prijetnjom aktiviranja hipoteka povjerilaca što nije bila povoljna situacija za privatizaciju kompanije. 3. Paket privatizacijskih dokumenata mora biti jasan: da bi se izbjegli bilo kakvi nesporazumi i primjedbe na vođenje postupka potrebno je imati jasne informacije za investitore. Naše kompanije su opterećene sporovima različite vrste pa te informacije treba da budu konzistentno objavljene. Vladina Komisija za odabir partnera za sanaciju Energopetrola je vodila postupak na bazi nekonzistentne dokumentacije što je stvaralo velike probleme u komunikaciji sa potencijalnim ponuđačima. 4. Provođenje privatizacijskog postupka prepustiti agencijama za privatizaciju: formiranjem ad hoc komisija od strane Vlade BiH za privatizaciju pojedinih kompanija (BH Steel, Energopetrol, Aluminij) derogira se Zakon o privatizaciji poduzeća i njime definirane provedbene institucije procesa privatizacije-agencije za privatizaciju. Za privatizaciju izuzetno vrijednih kompanija i značajnih transakcija potrebno je angažirati privatizacijske savjetnike (investicijske banke/konsultante). 5. Zadovoljiti interese investitora ali i drugih dioničara (uključujući i državu) u postojećoj strukturi kompanija: legitiman je interes investitora da traže preuzimanje maksimalnog udjela državnog kapitala u kompanijama koje se privatiziraju. Ne vidimo razlog da država odmah prodaje svoj maksimalan udio jer se može opredijeliti i za prodaju dijela kapitala na bazi vrjednovanja na tržištu kapitala (burza). Time ne samo da omogućava postizanje veće konkurentnosti (uključenjem postojećih i novih dioničara) već i na bazi konkurentnosti postizanje veće cijene za ponuđeni kapital. Ovim se otvara mogućnost za primjenu kombiniranih metoda privatizacije preostalog državnog kapitala.

Slučaj pripremio mr. Zlatan Dedić

Na bazi donesenih propisa pristupilo se i privatizaciji kompanija putem burze te je do danas obavljena privatizacija 12 % kapitala Interšped dd Sarajevo a u pripremi je prodaja državnih dionica za neke druge kompanije (Bosnalijek dd Sarajevo, Šipad export import dd Sarajevo). Osnovne prednosti prodaje putem berze su: 1) tržišna verifikacija vrijednosti dionica (kompanije) na bazi konkurentnosti što omogućava postizanje najbolje moguće cijene i najveći prihod za prodavca , 2) brzina obavljanja transakcije jer za pripremu i provođenje treba puno manje vremena od bilo koje druge metode.

Dobra je praksa objavljivanje tendera za pretkvalifikaciju za kupovinu državnog kapitala. Pregovori u tim okolnostima su složeni jer se radi i o krupnim zahtjevima koje strateški investitori stavljaju pred vladu. Često vlada nije u stanju da daje zadovoljavajuće odgovore zbog nepripremljenosti industrijskih i trgovinskih politika kojeb treba da budu podloga za upravljanje pojedinim sektorima ekonomije (slučaj cijena električne energije za Aluminij Mostar).

U pogledu metoda prodaje najveći izvor niskog interesa investitora je generiran nerazumno velikim obimom prodaje državnog kapitala putem masovne privatizacije, čime su strateški investitori lišeni ponude kvalitetnijih kompanija.

117

3.4.3 Utjecaji iz područja primjene privatizacijskih ugovora

Investitori imaju loša iskustva u načinu ulaska u kupljenu kompaniju. Organizirani otpori radnika, pogotovo u slučaju ortačkih skupina, onemogućavaju efektivno preuzimanje kontrole u firmi. Sa otporom se prihvataju mjere nove organizacije, pri čemu skupine uposlenih (insidera) pokazuju veliku moć i utjecaj. Ipak, primjenjuju se različite mjere za uspostavljanje povjerenja novih vlasnika i menadžmenta i uposlenih. Najefikasniji je način upošljavanje ljudi, pružanje dokaza o povezivanju staža i unapređenju u proizvodnji, uvjetima rada i plaćama. Postoje ekstremni slučajevi kada kupci nikada nisu nisu ušli u vlasništvi firme zbog organiziranog otpora zainteresiranih ili manipuliranih strana (slučaj Tvornica četaka Cazin).

Zvaničnici agencija se fleksibilno ponašaju u kontroli i nastoje u početku imati intenzivnije kontakte sa kupcima u kontroli provođenja ugovora sa osnovnom devizom da je za sve najgori ishod raskid ugovora.

Ono što jeste izvor niskog interesa, to je da u okviru APF niti kantonalnih agencija nije razvijena praksa promocije uspjeha u privatizaciji i analize uzroka promašaja. Za te svrhe je trebalo izdvojiti izvjesna srestva sa ciljem da se rade istraživačke studije slučajeva koje bi se publicirale u domaćoj i stranoj stručnoj i naučnoj publicistici i tako promovorila iskustva privatizacije na objektivan način.

3.5. Zaključak

Uzroci niskog interesa investitora u privatizaciji najvećim dijelom potiču iz neatraktivnosti privatizacijskih projekata. Projekti sa lošom tržišnom pozicijom, zastarjelom tehnologijom, visokim dugovima i viškom radnika izazivaju odbojnost investitora, pogotovo ako se kod njih ne može računati na izvjesne elemente defanzivnog restrukturiranja u aranžmanu vlade ili na beneficije za podizanje operativne efikasnosti (niže cijene struje i slično).

Drugi po svom utjecaju je pravni okvir privatizacije i kapacitet agencija za provođenje privatizacije. Taj okvir mora biti što više harmoniziran sa okruženjem jer privatizacija nije autohtoni, nego globalni proces. Nepovoljniji regulatorni ambijent za investitore u F BiH znači manje šanse za privlačenje investitora.

Po svom utjecaju na interes za privatizaciju poslovna okolina ima specifično granski određene karakteristike i u F BiH se ističu sektori u kojima poslovna okolina ima izuzetno pozitivan utjecaj na interes investitora kao što je to auto, metalna i drvna industrija, turizam i druge oblasti. Makroekonomska okolina emitira utjecaje koji su opći za čitavu ekonomiju i prvenstveno podrazumijevaju makroekonomsku stabilnost, dinamičan ekonomski rast i razvijenost institucija.

118

IV CILJEVI PRIVATIZACIJE

Definiranje ciljeva privatizacije je značajno zbog toga što se time određuje centralna točka procesa strateškog upravljanja privatizacijom i određuju prioriteti koje treba ostvariti u tom procesu. Ciljevi su temelj strategija i politika koje vode operativnom kreiranju i provedbi programa i projekata privatizacije. U razmatranju ciljeva privatizacije razmotrit ćemo pitanja novog situacijskog konteksta u oblasti privatizacije u F BiH, odnos ciljeva i metoda privatizacije, pristup guranja prema investitoru naspram privlačenja investitora (push vs pull), političke aspekte ciljeva privatizacije i predložiti listu mogućih ciljeva za narednu etapu privatizacije. 4.1. Novi situacijski kontekst u oblasti privatizacije u F BiH Proces privatizacije u F BiH se odvija kao fazni proces u kome se razlikuje nekoliko faza. Prva faza masovne privatizacije okončana je 2002. godine kupovinom dionica putem javne ponude u dva vala. Time je ostvaren masovan transfer vlasništva tzv. međuvlasnicima koje predstavljaju građani i investicioni fondovi. Konačno rješenje alokacije vlasništva u rukama strateških investitora sposobnih da pokrenu proces restrukturiranja kompanija nije postignuto i time se treba baviti u narednom periodu. Funkciju alokacije treba da obave tržišta kapitala, ali je u tome potrebno definirati i ciljeve i politike koje podržavaju i unapređuju efekte privatizacije. Druga faza privatizacije, koja je startala samim početkom primjene privatizacije 1999. godine, odnosi se na prodaju državnog kapitala i dokapitalizaciju poduzeća koja djeluju u konkurentskom okruženju liberalizirane privrede, u kome privatni vlasnici imaju sve uvjete da iskažu svoju tržišnu konkurentnost i zadovolje motive svog investiranja. Predmet ove privatizacije su mala, srednja i velika poduzeća i u njenom provođenju su posebno prisutni problemi privatizacije velikih poduzeća, za koja, osim stranih, nema adekvatnih domaćih strateških investitora. Ova faza treba da bude okončana do nekog roka, nakon čega bi preostali državni kapital trebalo ponuditi kroz forme prodaje imovine ili dijelova poduzeća ili neprivatizirana poduzeća usmjeravati u stečaj. Treća faza privatizacije trebalo bi da označi početak ulaska privatnog kapitala u tradicionalno monopolizirane sektore kao što su elektroenergetika, telekomunikacije, vode, prirodni plin, komunalna privreda i veterinarske stanice. Uvjet za to je liberalizacija tih sektora i uspostavljanje novog konkurentskog okruženja sa novim sadržajem regulacije i regulacionim tijelima koja nadziru konkurenciju u novom okruženju. Ulazak privatnog kapitala će dijelom biti ostvarivan kroz vlasničku strukturu kompanija u navedenim sektorima, a većim dijelom kroz realizaciju investicionih projekata na načelima partnerstva javnog i privatnog sektora (kroz koncesije, izgradnju na načelima BOT – izgradi, koristi i prenesi, ili production sharing – podjela proizvodnje). Bitno ograničenje ulasku privatnog kapitala je da nema privatizacije javnih dobara i prirodnih resursa i da se ona mogu davati samo na korištenje na određeno vrijeme i pod zakonom utvrđenim uvjetima. Prikaz faza privatizacije u F BiH daje se na slici 24.

119

Državni kapital

Primarna- masovna

privatizacija Sekundarna privatizacija

Privatizacija prodajom strateškim investitorima

Strateški partnerski investitori na bazi

PPP Mala privatizacija

Privatizacija operacija komunalne privrede i

infrastrukture

1. faza 2. faza 3. faza 1998-2002. 1998- 2010 2009- 2013

Strateški investitori kroz dokapitalizaciju

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 24. Faze i sadržaj aktivnosti na privatizaciji u F BiH Razlozi zbog kojih je potrebno definirati nove ciljeve privatizacije u F BiH su višestruki i obuhvaćaju slijedeće:

1. Započetim reformama i strukturalnim promjenama BiH i F BiH treba odlučnije da zakorače u fazu razvoja vođenu efikasnošću, u kojoj je osnovni izvor konkurentskih prednosti utemeljen na investicijama. To znači napuštanje faze razvoja utemeljene na resursima u kojoj su konkurentske prednosti građene na niskim troškovima sirovina, energije i rada. Investicije kao izvor više tehnološke konkurentnosti i veće dodane vrijednosti, traže masovniji priliv privatnog kapitala i aktiviranje raspoloživih resursa znanja, rada, zemlje i drugih prirodnih uvjeta. Privatizacijom treba postići privlačenje kvalitetnih domaćih i stranih investitora u postojeće državne kompanije i u projekte koji će se realizirati u partnerstvu javnog i privatnog kapitala.

2. Kumulirano je respektabilno znanje i iskustvo u provođenju privatizacije sa rezultatima koji se kreću od izvanrednih dostignuća u privatizaciji do ekstremno neuspješnih ishoda privatizacije,

3. Ekonomske reforme u BiH, spor, ali dobro usmjeren put ka evroatlanskim integracijama, osnivanje i podizanje kapaciteta državnih i tržišnih institucija i

120

predstojeće potpisivanje SAP između BiH i EU trebalo bi da omogući rast stabilnosti i porast atraktivnosti BiH kao investicionog područja,

4. Ekonomske integracije na području regiona Jugoistočne Evrope, ozvaničene formiranjem nove CEFTA grupacije i napredak zemalja regiona ka evroatlanskim integracijama povećavaju atraktivnost regiona u evropskim i globalnim tokovima kapitala, a samim tim i atraktivnost Bosne i Hercegovine

5. Sužen prostor ponude privatizacijskih projekata na području evropskih zemalja u tranziciji povećava atraktivnost ponude F BiH u privatizaciji za regionalne i globalne investitore

6. Nakon provedene masovne privatizacije kojom je ostvarena transformacija državnog u privatni kapital po osnovi vaučerskih prava građana i tenderske privatizacije komercijalnih kompanija, BiH se suočava sa potrebom restrukturiranja poduzeća javnog sektora koja imaju visoku vrijednost kapitala i iskazuju jake direktne i indirektne eksterne utjecaje na konkurentnost ekonomije BiH i na kvalitetu i efikasnost zadovoljenja javnih potreba građana, poduzeća i društva u cjelini.

7. Povećan je potencijal tražnje i kapacitet upravljanja u restrukturiranju i privatizaciji kod potencijalnih investitora ( stasale domaće kompanije, strani investitori sa dobrim poznavanjem lokalne situacije, investicioni fondovi sa novim potencijalima kapitala za investiranje i građani sa povećanim povjerenjem u investiranje putem tržišta kapitala)

8. Neefikasan i nerestrukturiran javni sektor (komunalna poduzeća, javni gradski promet, vodovodi, grijanje) predstavlja velika budžetska opterećenja lokalnim zajednicama, kantonima i Federaciji koja smanjuju mogućnosti djelovanja vlada u sektorima u kojima nije moguće privući privatni kapital. Zato je obuhvat ovog sektora restrukturiranjem putem javnog i privatnog partnerstva i privatizacijom novi zahtjev u definiranju ciljeva privatizacije.

9. U mnogim oblastima koje sada pokrivaju javne kompanije, Federacija BiH ima komparativne koje nisu prevedene u konkurentske prednosti zbog zadržavanja vlasničke strukture i strategija koje ne unose inovativacije u podizanju konkurentnosti kompanija, kao što je to slučaj u elektroenergetici, restrukturiranju rudnika, iskorištavanju turističkih potencijala, eksploataciji voda i slično.

10. U aktualnoj fazi privatizacije portofolio državnih poduzeća nudi ostvarenje različitih ciljeva koje treba adekvatno definirati, od maksimiziranja novčanih priliva do privlačenja investitora sposobnih za efikasno restrukturiranje poduzeća i očuvanja i podizanja njihovog kapaciteta za zapošljavanje.

Nastojanje da privatizacija potiče razvoj ekonomije mora biti praćeno adekvatnim metodama privatizacije koje će na najbolji način aktivirati motive investitore u F BiH 4.2. Ciljevi i metodi privatizacije Oni se mogu generalno svrstati u pet skupina. Prvu čine ciljevi efikasnosti i razvoja poduzeća, drugu ciljevi efikasnosti i razvoja ekonomije, treću ciljevi vezani za javne financije, četvrtu socijalni ciljevi ( redistribucija prihoda i kapitala, sigurnost radnih

121

mjesta) i petu, ciljevi vezani za osiguranje kvalitetnih javnih usluga i inputa za građane i privredu. Detaljnija razrada tih ciljeva dana je na slici 25.

Razvoj ekonomije F BiH Sistem i institucije tržišne

ekonomije na privatnoj svojini (liberalizac., regulac. i konkurenc)

Razvoj privatnog sektora Konkurentnost i makro efikasnost

Tržišta kapitala i investicije Razvoj korporativnog upravljanja Rast, R&D, radna mjesta i izvoz

Iskorjenjivanje korupcije Otvorenost ekonomije/integracije

Efikasnost i razvoj poduzeća Koncentracija strateških investitora

Konkurentnost vođena profitnim motivima Tehnološki razvoj i investiranje

Otvorenost poduzeća tržištu kapitala

Unapređenje javnih financija Novac od privatizacije za javne potrebe

(investicije i podrška reformama – penzijska) Partnerstvo javnog i privatnog sektora

Eliminacija subvencija javnim poduzećima Optimizacija razine i izmirenje javnog duga

Socijalni ciljevi Novi sistem vrijednosti Uloga pravne i socijalne

države u utemeljenju Smabjenje moći države

Reforme socijalnog sektora Zaštita potrošača

Demokratizac ekonomije Transparentnost i kontrola

privatizacije Restitucija imovine

Kvalitet i dostupnost javnih servisa

Kvalitet i cijene javnih komunalnih usluga Cijena el.energije i telekomunikacija

Raspoloživost i cijene usluga i proizvoda za

domaću privredu Efikasnost korištenja resursa i javnih dobara

Izvor: prilagođeno prema Guislain, P., 1997, p. 18.

Slika 25. Mogući ciljevi privatizacije u F BiH Mnogi od navedenih ciljeva su međusobno suprotstavljeni, pa neselektivan izbor ciljeva stvara ograničenja efikasnom ostvarenju privatizacije. Iz dosadašnjih iskustava privatizacije u zemljama u tranziciji ciljevi treba da se selekcioniraju prema fazama i prema metodama privatizacije. U tom smislu masovna privatizacija je prikladna u početnoj fazi privatizacije i ona se veže za ciljeve javnih financija (smanjenje javnog duga u F BiH) i za socijalne ciljeve redistribucije društvenog bogatstva, omogućavajući većem broju građana da postanu vlasnici kapitala. Mala privatizacija je također preporučljiva u početnoj fazi privatizacije i ona doprinosi ostvarenju ciljeva uspostavljanja novih malih i srednjih poduzeća (ciljevi efikasnosti i razvoja poduzeća), jačanja poduzetništva i zapošljavanja (ciljevi razvoja ekonomije), socijalnih ciljeva (zasnivanje novog poduzetničkog sloja i apsorbiranje viškova radnika koje stvara zastoj u funkcioniranju ili privatizaciji velikih poduzeća) i ciljeva stabiliziranja javnih financija (izmirenje javnog duga preko certifikata kojima se kupuje državna imovina). Tenderska privatizacija je svakako najkompleksnija po svom utjecaju na ciljeve i zato je treba poduzimati u fazi napretka u reformama, izgrađene regulative i ojačanih institucija. Privatizacija velikih poduzeća utiče na efikasnost poduzeća i njihov potencijal da pokreću novu zaposlenost i investicije, te izvoznu orijentaciju i stimuliraju razvoj malih poduzeća sa kojima se povezuju na bazi partnerstva i outsourcinga. Njihov utjecaj na efikasnost ekonomije se iskazuje se u privlačenju kvalitetnih investitora, stvaranju niza novih potreba za tehnologijama, sirovinama, komponentama i uslugama, koje pokreću nove biznise i stvaraju nove investicione prilike i zapošljavanje. Osim toga,

122

kvalitetne kompanije mogu biti dobar izvor prihoda države za konsolidaciju javnih financija i za poduzimanje investicija u drugim sektorima, u koje je teško privući privatni kapital. Velika privatizacija ima i najveće utjecaje na socijalnu stranu privatizacije kroz problem nezaposlenosti i pojave korupcije, elitizma i netransparentnosti privatizacije. Posebna forma privlačenja privatnog kapitala kroz dokapitalizaciju državnih firmi, nudi značajne efekte u efikasnosti poduzeća i ekonomije, pa čak i u socijalnoj sferi, ali ograničava efekte javnih financija, jer se ulaganja u dokapitalizaciju projiciraju isključivo na nivo poslovnih financija. Isti efekt je i kod investiranja u tenderskoj privatizaciji, kada se na račun cijene kapitala, kao javnog prihoda, povećavaju investicije kao novčani priliv firme koja se privatizira. U zrelijoj fazi privatizacije može se govoriti o prodaji kapitala putem burze, , ako nema

eđutim, posebni izazovi u vezi sa ciljevima i metodama privatizacije vežu se za

.3. Ciljevi privatizacije: push vs pull pristup privlačenja investicija

ko ciljevi privatizacije nisu sistematski definirani i provođeni, treba prihvatiti kao

rvi je pravac restrukturiranje kompanija sa državnim kapitalom kada se odvija tok

posebnih uvjeta njegove kupovine, kao u slučajevima tenderske prodaje, a to je obično slučaj kod prodaje manjinskih dijelova državnog kapitala. Mprivatizaciju tradicionalno monopoliziranih sektora infrastrukture, javne komunalne privrede i industrija utemeljenih na prirodnim resursima i javnim dobrima. Poslijedice privatizacije u tim sektorima su daleko kompleksnije zbog eksternih efekata, nerazvijenosti tržišta, visokog potencijalnog i stvarnog stupnja korupcije i netransparentnosti u vođenju poslova privlačenja privatnog kapitala, te nerazvijenosti regulative i institucija za upravljanje procesima liberalizacije, regulacije i nadzora u tim sektorima. U tim sektorima je potrebno unaprijediti efikasnost kompanija, koje su u velikoj mjeri subvencionirane (primjer komunalne privrede), potrebno je započeti liberalizaciju, koja će uvesti ekonomske cijene i pogoditi potrošače opterećujući ih realnim cijenama ili čak cijenama iznad graničnih troškova u uvjetima neefikasne kontrole monopola, te uticati na kvalitetu javnih usluga i prilive novca u javnim financijama (prodaja telekomunikacionih kompanija, naprimjer). Utjecaj otvaranja tih sektora za privatni kapital utiče na razini ekonomije na dinamiziranje investicija i zaposlenosti i unapređenje osnova konkurentnosti ekonomije ( primjer raspoloživosti i cijene električne energije za privlačenje stranih investicija u BiH). 4 Iarealnu polaznu osnovu u privatizaciji u F BiH da je njome trebalo revitalizirati naslijeđeni sektor državnih poduzeća i učiniti ga izvorom ekonomskog rasta. Na slici 26. dat je prikaz veza naslijeđenih državnih kompanija i novoosnovanih kompanija u njihovom doprinosu ekonomskom razvoju zemlje. Državni kapital u naslijeđenim državnim kompanijama (segment 1) može se u procesu tranzicije usmjeravati u četiri pravca. Pkapitala iz segmenta 1 ka segmentu 2. Taj tok može se ostvarivati na dva načina. Prvi je način privatizacija (puna crta) koji se primjenjuje za kompanije u konkurentskom okruženju, a drugi je način restrukturiranje kompanija njihovim zadržavanjem u državnoj svojini (isprekidana crta), koji je rijetko uspješno provođen, ali je moguć za kompanije u

123

nekonkurentskom okruženju. Drugi je pravac tranzicije putem stečaja kada firme koje djeluju u konkurentskom okruženju nisu u stanju da izvrše potrebno restrukturiranje putem privatizacije (tok od segmenta 1 ka podsegmentu 1a). Treći je pravac zadržavanje državnih kompanija u naslijeđenom stanju u kome funkcioniraju u uvjetima nekonkurentskog okruženja (tok iz segmenta 1 ka segmentu 1b), podržane u većoj ili manjoj mjeri subvencijama (javna komunalna privreda, na primjer).

Konstrukcija autora Domazet, A.

Segment 1

NASLIJEĐENE DRŽAVNE FIRME

Slika 26. Struktura i međusobne veze javnog i privatnog kapitala u ekonomiji F BiH

irme u stečaju nisu samo one sa državnim kapitalom koje potiču iz podsegmenta 1 a.

ljučna podrška procesu tranzicije vlasničke i kompanijske strukture potiče iz

FOne se dijelom pojavljuju i iz segmenta 2, kao rezultat tržišnih promašaja i kod privatnih i kod državnih firmi iz tog segmenta. Međutim, reorganiziranjem ili prodajom imovine stečajnih dužnika kapital se može vratiti ponovno u segment 2 – restrukturirane firme ili segment 3 – formiranjem novih firmi. Doprinos ekonomskom razvoju firmi iz segmenta 2, 3 i podsegemnta 1b su različiti. U uvjetima F BiH već u 2007. godini firme iz segmenta 2 i 3 sa više od više od 60% doprinose ekonomskom razvoju, mjereno ostvarenim GDP. Kinvesticionog sektora. U kreiranju investicionog potencijala ostvaruje se dominantan utjecaj privatnog kapitala, ali je moguće i usmjeravanje javnog kapitala u investicije,

Segment 2. RESTRUKTU-

RIRANE FIRME

Segment 3.

NOVE FIRME

EKONOMSKI RAZVOJ

Podsegment 1b NERESTRUKTURI-RANE FIRME VAN

KONKURENTSKOG OKRUŽENJA

Podsegment 1a NERESTRUKTU-RIRANE FIRME

U STEČAJU

DOMAĆI (PRIVATNI I JAVNI) I STRANI INVESTITORI

Tokovi javnog kapitala Tokovi privatnog kapitala

124

prvenstveno u restrukturiranje javnih poduzeća i u stvaranje novih poduzeća na partnerstvu javnog i privatnog kapitala ( u tom slučaju je prisutan i tok naslijeđenog kapitala iz segmenta 1 ka segmentu 3). Tokovi privatnog kapitala se usmjeravaju u pet pravca. Prvi je ulaganje u privatizaciju i restrukturiranje naslijeđenih firmi koje djeluju u konkrentskom okruženju (smjer ka segmentu 1). Drugi obuhvata ulaganje u privatizaciju i partnerstvo sa javnim kapitalom u segmentu kompanija koje djeluju u uvjetima nekonkurentskog okruženja (smjer ka podesegmentu 1b). Treći se odnosi na ulaganje u kupovinu kapitala poduzeća u stečaju (smjer ka podsegmentu 1a), a četvrti na ulaganja u nove firme. Peti smjer obuhvata ulaganja u uspješne, restrukturirane firme i njihovo preuzimanje u okviru akvizicija, za šta se mogu koristiti transparentni oblici berzanskih kupovina ili zatvoreno preuzimanje u direktnim aranžmanima. Izneseni prikaz ukazuje na to da je privatizacija proces koji se odvija u različitim

svim slučajevima investicioni ambijent igra veoma važnu odluku u investicijama. Zato

.4. Politički aspekti ciljeva privatizacije

Bosni i Hercegovini nije bilo dilema u pogledu opredjeljenja za privatizaciju u

modalitetima ponude i tražnje državnog kapitala. Privatizacija je proces u kome se investiciona ponuda ostvaruje push pristupom, nudeći određene projekte, koji u većoj ili manjoj mjeri mogu da ostvare motive investitora. Inicijalni motiv procesa je motiv ponuđača, zato su transakcije teže ostvarljive i pod nepovoljnijim uvjetima za ponuđača (Roehm, str. 9). Zbog toga su najveća konkurencija privatizaciji u području investiranja greenfield investicije u osnivanje novih poduzeća, odnosno realizaciju novih investicionih projekata koji se poduzimaju na bazi motivacije investitora, privučenog općim povoljnim investicionim ambijentom i prilikama za ostvarenje profita u određenom poslovnom sektoru. Use ni sam proces privatizacije, niti ostvarivanje uspješnog poslovanja privatiziranih kompanija nakon privatizacije ne može realizirati bez tog uvjeta. To je posebno značajno u slučajevima kada je privatizacija povezana za značajnim obimom investicija za strateško restrukturiranje kompanija, što višestruko povećava rizike privatizacije. Budući da je u F BiH najveći broj upravo takvih privatizacijskih projekata, najvažnije područje za efikasno provođenje privatizacije je izgradnja atraktivnog poslovnog, odnosno investicionog ambijenta. U takvim uvjetima investicije u privatizaciju sve manje će biti akvizicije, a sve više tzv. brownfield investicije.53

4 Ukontekstu tranzicijskih reformi. Prihvaćen je stav koji ima uporište i u Vašingtonskom konsensusu, često osporavanom dokumentu u vezi sa naglašenom neoliberalnom koncepcijom slijepog vjerovanja u tržišta i privatizaciju, da je osnovni cilj privatizacije podizanje efikasnosti privrede i podrška održivom rastu putem razvijanja snažnog privatnog poduzetničkog sektora. U osnovnom razvojnom dokumentu BiH, već zaboravljenoj, ali vrlo ambicioznoj Strategiji srednjoročnog razvoja BiH 2004-2007.

53 Brownfield investicije su investicije koje se poduzimaju kada su akvizicije praćene velikim obimom investicija u restrukturiranje kupljene kompanije, što znači veliku sličnost sa greenfield investicijama. Kovanica brownfield nastala je iz simbola akvizicija kao crne boje i greenfield investicija kao simbola zelene boje, što u kombinaciji daje smeđu boju (Meyer, K.E., Estrin, S., 2001., p. 575-584)

125

godine privatizacija se tretira kao proces od izuzetnog značaja za uspostavljenje nove institucionalne baze i okvira ekonomskog sistema u BiH i kao osnov za jačanje konkurentnosti privrede i kompanija u zemlji. Ambiciozan plan aktivnosti na privatizaciji obuhvata privatizaciju strateških i komercijalnih kompanija, poduzeća javne privrede, infrastrukture sa elektroenergetikom, telekomunikacijama, željeznicom, vodama, šumama i medijima (PRSP, 2004, str. 84-95). Nova Vlada F BiH sa mandatom dobivenim na izborima 2006. godine dala je veoma

ovih dokumenata se naziru sve kontroverze privatizacije koje onemogućavaju da se taj

rvo, prihvatajući da je privatizacija globalni trend, da je provode razvijene zemlje, a da

značajno mjesto orijentaciji na provođenje privatizacije, što je posebno značajno, ako se ima u vidu da ona ima pune ustavne nadležnosti za provođenje privatizacije. U dokumentu Politika djelovanja i osnovne strategije Vlade F BiH u mandatnom periodu 2007-2010. sa operativnim planom za 2007. godinu privatizacija se spominje u kontekstu strateškog pravca djelovanja Vlade na intenziviranju privrednog razvoja. Ističe se da je za to potrebna aktivnost na privatizaciji i restrukturiranju poduzeća, te podizanje konkurentnosti, izvozne orijentacije, zaposlenosti i drugo. U svojim strateškim ciljevima Vlada ističe povećanje privatnih investicija i razvijanje javno-privatnog partnerskog odnosa i restrukturiranje ekonomije. U okviru tih ciljeva Vlada nagovještava ubrzanje privatizacije, provedbu stečajeva i likvidaciju neodrživih poduzeća, te rješavanje pitanja restrukturiranja dugova. Nadalje se ističu ciljevi koji bi trebalo da osiguraju makroekonomsku održivost, rasterećenje privrede i drug ciljevi koji treba da poboljšaju investicioni ambijent u zemlji. Vlada F BiH je također lansirala prijedlog dokumenta Politika privatizacije u F BiH, u kome je kao osnovne ciljeve privatizacije istakla ostvarivanje značajnih prihoda od privatizacije za financiranje strateških i razvojnih projekata po posebnom programu Vlade i povećanje ukupne ekonomičnosti poslovanja i prihoda kompanija, kako bi se povećali javni prihodi F BiH54. Izproces ubrza i daje potpune efekte u ekonomskom razvoju F BiH. Ključno je pitanje da se posveti potrebna pažnja definiranju ciljeva privatizacije i ocjeni u kojoj su mjeri ti ciljevi ostvareni do sada. Pri tome polazimo od ciljeva koji odgovaraju potrebama ekonomskog i socijalnog razvoja u Federaciji BiH, a to je upravo ono čime je i Vlada F BiH okupirana u svojim strateškim dokumentima. Zbog toga se uočava da Vlada F BiH ne iskorištava privatizaciju kao snažniju polugu u ostvarenju ambicioznih ciljeva svojih ekonomskih politika. Za potreban nivo analize političkog okvira privatizacije fokusiramo se na ključna pitanja čija analiza može pomoći razumjevanju problema definiranja ciljeva i razloga njihovog (ne)ostvarivanja. Pje u zemljama u tranziciji obilježena specifičnim ciljevima, može se uočiti da postoje dva pristupa privatizaciji. Prvi je da se privatizacija provodi na konzistentna način kao dio

54 Stavljanje naglaska na ciljeve privatizacije koji se tiču povećanog prikupljanja javnih prihoda i prihoda od privatizacija vodi aktivnosti privatizacije ka prodaji kvalitetnih kompanija u državnom vlasništvu, odvraćajući aktivnosti na privatizaciji od ključnih ciljeva podizanja efikasnosti ekonomije i efikasnosti na mikroekonomskoj razini. Ako se prihvata logika da upravljački proces počinje od situacione analize, preko analize prilika i prijetnji u vanjskom i snaga i slabosti u unutranjem okruženju koje utiču na privatizaciju pa do ciljeva privatizacije, onda je jasno da navedeno definiranje ciljeva ne odražava stanje u kome se taj proces nalazi, niti potrebe i mogućnosti njegovog ostvarivanja u narednom periodu.

126

širih reformskih paketa, a drugi je da se privatizacija formalno podržava, a stvarno koči zbog različitih interesa određenih grupa (Bortolott, Pinoti, 2005, str. 2). Na ovu ideju treba vezati stav o tranzicijskom algoritmu, koji bi trebalo da funkcionalno uskladi efekte makroekonomske stabilnosti, institucionalnih reformi, privatizacije, liberalizacije cijena i trgovine, te financijske reforme i liberalizacije protoka kapitala (vidjeti u Hodžić, 2003, str. 415-418). Zemlje koje imaju izgrađen stabilan makroekonomski ambijent i visok stupanj njegove funkcionalnosti mogu privatizaciju voditi ciljem povećanja javnih prihoda i smanjenja deficita proračuna, ali F BiH i BiH kao cjelina zasigurno ne. U njenoj ekonomiji i institucijama treba ostvariti niz reformi i promjena da bi privatizacija davala ono što potencijalno može ponuditi. Uzmimo samo slučaj elektroenergetike. Uvođenje privatnog kapitala prije nego što liberalizacija sektora zaživi i prije nego su izgrađeni institucionalni kapaciteti za upravljanje energetskim resursima u uvjetima neizvjesnosti na regionalnim i globalnim tržištima, stvara velike rizike i za vladu i za investitore. Ili drugi primjer, izostanak liberalizacije u sektoru javne komunalne privrede čime se taj sektor drži po strani interesa privatnog kapitala, a građani trpe zbog nekvalitetnih usluga, dok vlade obilato pokrivaju neracionalnosti skrivenim ili transparentnim proračunskim subvencijama. Drugo, objašnjavati politiku i praksu privatizacije javnim interesom znači privatizaciju

reće, spoznaje političke ekonomije privatizacije ukazuju na nekoliko bitnih relacija u

zaključku treba istaći da definiranje ciljeva privatizacije za reformske vlade mora biti

ne nazivati pravim imenom. Normativna teorija ekonomskih politika, kao teorija javnog interesa koji provode vlade, ne može objasniti ciljeve i aktivnosti vlada koje vode privatizaciju u F BiH u posljednjih 5 godina nakon završetka masovne privatizacije 2002. godine. I naučno je verificirano da je na sceni u realnom životu i razvijenih i tranzicijskih zemalja stranačka teorija (partisan political theory) i praksa djelovanja vlada u ekonomskoj politici. Vlade nastupaju kao predstavnici određenih interesnih i krugova moći čije interese promoviraju i djeluju kao sprega politike i birokracije. Tu se javlja problem odnosa agent-principal, jer bi političari trebalo da budu principali, a birokracija agent. Međutim, svako od njih ima svoju moć i interese, tako da se utjecaj, moć i odgovornost za efekte miješa (Acocella, 2005., str. 116-126.). Prevencija za ovakvu situaciju u oblasti privatizacije je utvrđivanje pravila igre po kojima se ekonomske reforme i liberalizacija tržišta pravci bez alternativa. Tako bi ekonomski sistem poticao efikasnost, a privatizacija bila moćan instrument za ostvarenje tog cilja. Konkretnije, to znači da bi vlade trebalo da budu odgovorne za efikasnost upravljanja državnim kapitalom uz pravilo da on mora neprestano rasti i oplođavati se. To znači također da vlade treba da djeluju kao svojevrsni državni holdinzi koji na racionalan način upravljaju povjerenim državnim kapitalom. Todlučivanju o privatizaciji, koje su sistematizirane na slici 27. Ustudiozno selektirano u skladu sa njihovim strateškim ciljevima. Pored kvantifikacije ciljeva privatizacije obima državnog kapitala, treba definirati i performanse privatizacije u obimu investicija, zaposlenosti, dinamici privatizacije i metode privatizacije. Za narednu etapu privatizacije ciljevi privatizacije moraju podržati orijentaciju sa kvantitativnih na kvalitativne ciljeve, sa prodaja državnog kapitala na partnerstvo sa

127

privatnim kapitalom, sa pojedinačnog djelovanja na strateško upravljanje privatizacijom, sa kupcima vođenu privatizaciju na ciljevima vođenu privatizaciju u kojoj treba osigurati fokus na strateške investitore, u maksimalnoj mjeri ciljajući regionalne i globalne kompanije koje su u stanju da ponude održive programe restruktuiriranja privatiziranih kompanija.

Relacije u političkom odlučivanju o Komentar za validnost u F BiH privatizaciji

1. Vlade sa desno rijentacijom vrše -centrističkom o Nema dokaza u F BiH jer upravo centrističke vlade opsežniju i bržu privatizaciju u F BiH usporavaju proces privatizacije 2. Lijevo-centrističke vlade podržavaju privatizaciju Nema dokaza jer takve vlade nisu djelovale u zrelim

fazama privatizacije. Kao opozicija, naglasak na održanju javnog vlasništva u infrastrukturi, a u komercijanom sektoru na izgradnji institucija, zašiti radnika i transparentnosti privatizacije.

ako prihodi idu za redistributivne svrhe

3. Desno-centrističke vlade preferiraju metode Nema dokaza, čak taj aspekt nije u fokusu Vlade F BiH privatizacije putem javne ponude građanima ispod

tržišnih cijena radi podrške birača 4. Lijevo-centrističke vlade preferiraju javne tendere Prvi dio se dokazuje, a drugi dio je tek u elaboraciji i prodaju strateškim investitorima ili prodaju dionica na međunarodnim berzama sa ciljem maksimizacije prihoda od privatizacije

na primjeru BH Telekoma

5. Postepena prodaja državnog kapitala u firmama podiže kredibilitet privatizacije, jer pokazuje da će vlada voditi srednjeročne stimulativne ekonomske politike, što utiče na rast vrijednosti dionica tih firmi

Nije primjenjivano kao politika. Prilika za primjenu u privatizaciji velikih kompanija u infrastrukturi uz potrebu rješavanja pitanja koncentracije vlasništva budućih kupaca. Kašnjenje u provođenju planova privatizacije ruši kredibilitet privatizacije.

Izvor: Huang, 2006, str. 957-959, Perotti, 1995., str. 84

Slika 27. Relacije u vezi sa privatizacijom i validnost za F BiH

a narednu fazu privatizacije do 2010. godine predlaže se 5 prioritetnih ciljeva koji su

1 Podizanje konkurentnosti F BiH: ih komercijalnih kompanija do 2010. godine

b) regulacije i otvaranja prostora za privatizaciju i

c) roz intenziviranje male

7- 852, Bortolotti, Pinotti, 2005., str. 2-36.

Zprezentirani u proširenoj formi i sadrže set preatečih ciljeva. Ti ciljevi treba da budu pokretači u F BiH mogu se definirati u okviru treba da budu: .

a) okončanjem privatizacije svprivlačenjem kvalitetnih domaćih i stranih investitora, koji su, osim transfera kapitala, sposobni da prenose tehnologije, management know-how i unapređuju uključivanje domaćih kompanija u transnacionalne poslovne, marketing i mreže znanja, te privatizacija ostalih kompanija sa liste 56 do 33% putem ponude javnih dionica građanima i investicionim fondovima, tako da ukupan privatni sektor do 2010. alimentira u GDP sa 65%. otpočinjanjem širokog procesa deulazak privatnog kapitala na bazi PPP u tradicionalno monopolske sektore u oblasti komunalne privrede, elektroenergetike, gasa, voda, telekomunikacija, avioprometa, cestogradnje, željeznica i drugih sektora. poticanjem razvoja malih i srednjih poduzeća kprivatizacije u svim preostalim oblicima poduzeća sa državnim kapitalom,

128

d) otvaranjem stečajeva nad svim poduzećima sa većinskim državnim kapitalom koja ne budu privatizirana do 2010. godine

2. Vraćanje kredibilnosti procesa privatizacije u svim njegovim formama, što uključuje donošenje zakona o reviziji privatizacije, zakona o kontroli privatizacije i zakona o upravljanju državnim kapitalom, jačanje institucija koje treba da djeluju upravljački u procesu deregulacije i liberalizacije tradicionalno monopoliziranih sektora, te regulatornih i institucija za podršku razvoju u uvjetima liberalizacije tržišta, kao i institucija za provedbu privatizacije (agencije za privatizaciju i agencija za upravljanje državnim kapitalom),

3. Osiguranje socijalne sigurnosti radnika u procesima privatizacije, vodeći računa o postupnosti privatizacije u monopolskim sektorima i izradi socijalnih paketa za projekte privatizacije sa strateškim partnerima i u slučajevima stečajeva, razrada projekata radničkog dioničarstva, provedbu modela konverzija duga u dionice (debt do equity) za neizmirene plaće radnika po kolektivnim ugovorima i za uključivanje radnika u nadzorne odbore državnih i privatiziranih poduzeća,

4. Unapređenje javnih servisa za građane i privredu osiguranjem potrebnih sredstava za izvođenje krupnih reformskih zahvata (penzijska o socijalna reforma), te investicije u javnom sektoru za koje nije moguće privući privatni kapital, pri čemu prihodi od privatizacije treba da budu u optimalnom odnosu sa fiskalnim prihodima i domaćim i vanjskim zaduženjima.

5. Razvijanje institucija tržišta kapitala za poboljšanje ambijenta za privatizaciju putem ponude državnog kapitala, državnih obveznica i drugih instrumenata koji treba da unaprijede mehanizam alokacije štednje i direktnog i portofolio investiranja stranih investitora. Navedeni ciljevi trebalo bi da posluže kao polazna osnova za definiraju strategije i politike vlade i njenih institucija u oblasti privatizacije u narednom srednjoročnom razdoblju. Za njihovo ostvarenje trebalo bi pripremiti posebne projekte i programe. 4.5. Zaključak Definiranje ciljeva privatizacije za reformske vlade mora biti studiozno selektirano u skladu sa njihovim strateškim ciljevima. Pored kvantifikacije ciljeva privatizacije obima državnog kapitala, treba definirati i performanse privatizacije u obimu investicija, zaposlenosti, dinamici privatizacije i metode privatizacije. Ciljevi privatizacije moraju biti konzistentni sa ukupnim ekonomskim i socijalnim ciljevima razvoja, prije svega osiguranja makroekonomske stabilnosti, podizanja konkurentnosti, strukturalnih promjena, rasta investicija, zaposlenosti i izvoza. Ciljevi privatizacije moraju da uvaže situacijski kontekst privatizacije u kome je prva faza masovne privatizacije okončana sa ograničenim uspjehom, a druga faza privatizacije komercijalnih kompanija odvija se sa velikim teškoćama. To ne smije ograničiti ulazak u treću fazu privatizacije u kojoj treba otpočeti privatizaciju kompanija iz monopoliziranih industrija u kojima kompanije nisu izložene konkurenciji. Cilj privatizacije u trećoj fazi je podići efikasnost javnih servisa i privući privatni kapital da u aranžmanima partnerstva

129

javnog i privatnog kapitala ulaže u nove razvojne projekte. Privatizacija sadašnjih javnih kompanija će se vršiti u različitim formama, prema specifičnostima industrija i kompanija, od većinske privatizacije u telekomunikacijama, veterinarskim stanicama, komunalnoj privredi i drugim do manjinske privatizacije za ulazak sitnih dioničara i investicionih fondova u elektroenergetiku, vode i druge sektore. Privatizacija ne smije obuhvatiti javna dobra i prirodne resurse. Oni se mogu samo ustupati na korištenje pod određenim uvjetima. Kompleks ciljeva privatizacije potreban je zbog složenih socijalnih i ekonomskih aspekata privatizacije u narednom srednjoročnom periodu. Politički aspekti ciljeva posebno su ozbiljni jer su dosadašnje vlade bile neodgovorne u provođenju politika privatizacije, opstruirajući ih o dokazujući da se ne vode javnim interesima u privatizaciji nego interesima socijalnih grupa koje predstavljaju, a to znači interesima novoformiranog kapitala, zanemarujući interese radnih slojeva. Navedeni ciljevi trebalo bi da posluže kao polazna osnova za definiraju strategije i politike vlade i njenih institucija u oblasti privatizacije u narednom srednjoročnom razdoblju. Za njihovo ostvarenje trebalo bi pripremiti posebne projekte.

130

V PRIJEDLOG MJERA ZA POBOLJŠANJE UKUPNOG AMBIJENTA ZA

ULAGANJE KROZ PROCES PRIVATIZACIJE U F BiH Na osnovu obavljene analize uzroka niskog interesa investitora za privatizaciju u F BiH i ciljeva koji se postavljaju u narednoj etapi privatizacije prilazimo formuliranju mjera za poboljšanje ukupnog ambijenta za ulaganje kroz proces privatizacije u F BiH. Ove mjere će svojim utjecajima biti u osnovi usmjerene na kreiranje ponude i tražnje, bez obzira da li su ti utjecaji izravne ili neizravne prirode. Naš pristup tim mjerama temeljimo na modelu prikazanom na slici 28.

MJERE UNAPREĐENJA MAKROEKONOMSKOG I POSLOVNOG AMBIJENTA Intenziviranje ekonomskog rasta, makroekonomske stabilnosti i unapređenje političke stabilnosti u BiH i F BiH, mjere za provođenje SAP iz domena F BiH i kantona, deregulacija i liberalizacija industrija i biznisa, usvajanje Zakona o upravljanju državnim kapitalom u poduzećima u F BiH, usvajanje Politika

javno-privatnog partnerstva u F BiH, usvajanje industrijskih i trgovinskih strategija, eliminacija ekskluzivnosti državnog kapitala u strukturi vlasništva, povratiti kredibilitet privatizacije, razviti mjere

za unapređenje radničkog dioničarstva, izmjene Zakona o porezu na dobit, regulacija tržišta kapitala

MJERE REGULACIJE I EFIKASNOSTI PROVEDBE PRIVATIZACIJE Usvajanje Politike privatizacije u F BiH, izmjene Zakona o privatizaciji poduzeća u F BiH, aktivnosti na transformaciji javnih ustanova iz domena informiranja, kulture, nauke i drugih javnih djelatnosti u društva sa ograničenom odgovornošću, usvajanje Zakona o reviziji privatizacije i Zakona o kontroli

privatizacije, izmjene regulative tenderske prodaje državnog kapitala, započeti sa privatizacijom komunalne privrede, intenzivirati rad na privatizaciji veterinarskih stanica, ostvariti raznovrsnost metoda privatizacije i stvarati mogućnosti ponude dionica građanima i IF pod posebnim uvjetima

UNAPREĐENJE PONUDE U PRIVATIZACIJI

Uključenje atraktivnih kompanija u privatizaciju

Uključenje infrastrukturnih i komunalnih firmi

Ponuda projekata za privatni kapital kroz forme PPP

Metode privatizacije (prodaja tehno-ekonomskih cjelina i

manjinskih udjela, javna ponuda dionica), Zakoni o privatizaciji pojedinih strateških kompanija Operativno pretprivatizacijsko

restrukturiranje Ponuda kapitala putem

pretprivatizacijskih stečajeva usmjerenih na reorganizaciju

Debt-to-equity pristup

UNAPREĐENJE TRAŽNJE U PRIVATIZACIJI

Povrat kredibiliteta privatizacije Promocija novih privatizacijskih

ciljeva i politika Promocija projekata PPP iz

domena infrastrukture i komunalne privrede

Ciljanje na strateške investitore u formi regionalnih i TNC

Mjere za podsticanje reinves-tiranja postojećih stranih firmi Intenzivne tržišne pripreme za

objavljivanje tendera i finalizacije objavljenih tendera

Ukidanje diskriminacije investitora po osnovi vlasništva

Orijentacija na na prodaje manjinskih udjela putem burzi

Unapređenje poslovnog

ambijenta i razvijanje interesa

investitora za privatizaciju

u F BiH

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 28. Model unapređenja ambijenta i interesa investitora u privatizaciji

131

U nastavku se predlažu mjere za poboljšanje ukupnog ambijenta za ulaganje kroz proces privatizacije u F BiH. 1. Postići ekonomski rast u F BiH od 10% prosječno godišnje do 2010. godine, na

bazi rasta investicija sa ciljem dostizanja njihovog udjela od 25-28% u GDP i promijenjenom strukturom sa rastom ulaganja u tehnologiju i proizvodne kapacitete. Za takav razvoj u BiH i F BiH moraju teći intenzivno krupne makroekonomske reforme na uspostavljanju funkcionalnih tržišta roba, usluga, rada, zemlje, kapitala i intelektualne svojine, te razvoj institucija tržišta. Sektorske politike u industriji, poljoprivredi, servisima i infrastrukturi moraju biti funkcionalne da kompenziraju tržišne nedostatke. Strukturalne promjene u privredi treba da pojačavaju značaj industrije u kreiranju domaćeg outputa. Tehnološki razvoj i investicije postat će osnova takvog razvoja. Konkurentnost treba da jača zahvaljujući razvoju naprednih faktora i strukturnim promjenama koje povećavaju udio proizvodnje i usluga više dodane vrijednosti. Nezaposlenost treba svesti na 25%, a siromaštvo na ispod 15% ukupnog stanovništva.

Ubrzanje ekonomskog rasta čini ambijent BiH i F BiH atraktivnijim za investicije u smislu da se od strane investitora mogu koristiti izvori konkurentskih prednosti koji potiču iz investicionog ambijenta (country specific competitive advantages). 2. Osiguranje punog doprinosa F BiH očuvanju makroekonomske stabilnosti BiH.

Ključna područja te stabilnosti su održivost javne potrošnje kroz budžete i izvanbudžetske fondove, te inflacija iz domena utjecaja Federacije BiH, vanjskotrgovinski deficit i deficit platne bilance i nezaposlenost. Kao što ovi činioci čine temelj makroekonomske stabilnosti, tako se efikasnom privatizacijom doprinosi njihovom poboljšanju (kroz izvoznu orijentaciju, novo zapošljavanje i povećanu ponudu iz vlastite proizvodnje i uvoza u reguliranju konkurencije i cijena). Ne smiju se odlagati reforme socijalnog, penzijskog i sektora javne uprave, područja koja zahtijevaju visoku razinu javne potrošnje i utiču na fiskalnu presiju i makroekonomsku stabilnost u F BiH.

3. Postizanje punog doprinosa F BiH poboljšanju političke stabilnosti BiH. U ovom

domenu posebno značajna aktivnost na ispunjavanju političkih uvjeta za provođenje SAP i stjecanje statusa kandidata za članstvo u EU: počeci ustavne reforme, nastavak reforme policije i javnog RTV servisa, reforma javne uprave, borba protiv organiziranog kriminala i korupcije i jačanje institucija pravne države.

4. Poduzeti sve potrebne aktivnosti za provođenje Sporazuma o pridruživanju i

stabilizaciji između BiH i EU (SAP) koji se predviđa za potpisivanje u maju 2008. godine. Samo zaključenje SAP-a značit će podizanje povjerenja domaćih i osobito stranih investitora u BiH i podizanje njene atraktivnosti za investiranje u procesu privatizacije, kao i za partnerstvo na bazi JPP. Međutim, s obzirom na ograničeno ispunjenje potrebnih uvjeta za zaključenje SAP, mogu se očekivati strogi naredni

132

uvjeti političke i ekonomske prirode za stjecanje statusa kandidata i otpočinjanje dugotrajnih pregovora za stjecanje članstva u EU.

5. Sačiniti program primjena SAP u domenu njegovih refleksija na privatizaciju. Posebno značenje imat će odredbe SAP o liberalizaciji uvoza industrijskih proizvoda, liberalizaciji trgovine uslugama, te odredbe o konkurenciji, koje predviđaju transparentnost, limitiranje i uređivanje obima i vrsta državne pomoći. To će imati direktne refleksije na interes stranih investitora, kao i na potrebu deregulacije u sektoru javnih usluga koji je danas široko subvencioniran raznim netransparentnim oblicima subvencija55. Eliminacija državne pomoći i liberalizacija u mnogim sektorima povećat će interes domaćih i stranih investitora za privatizaciju ili aranžmane PPP, te time učiniti ambijent za investiranje daleko atraktivnijim.

6. Vlada mora dosljedno promovirati i provoditi opredjeljenje da nema niti jedne

državne kompanije koja nije predmet privatizacije. Privatizacijom se pokreće pitanje restrukturiranja i unapređenja efikasnosti javnih kompanija i nitko ne može biti izuzet od takvog nastojanja. Za svako poduzeće mora se iznaći adekvatan oblik privatizacije uz orijentaciju na većinsku privatizaciju (a), na manjinsku privatizaciju (b) ili na javno i privatno partnerstvo (c). Operativni dio kompanija može biti predmet privatizacije, ali javna dobra i prirodni resursi ne smiju biti predmet privatizacije i jedino se mogu, kao javno vlasništvo, davati pod određenim uvjetima na korištenje. Uz ovakav pristup i EP BiH, koja je inače već 10% privatizirana, može da bude predmet privatizacije i može biti do 33% ukupnog kapitala ponuđena na prodaju dionica putem burze, kroz javnu ponudu građanima i investicionim fondovima. To može biti brzo efektuiran izvor gotovine za potrebe raznih intervencija, kao što je restrukturiranje rudnika.56

7. Usvojiti dokument Politika privatizacije u F BiH na Parlamentu F BiH.

Dokument bi trebalo da doživi temeljite izmjene u odnosu na prvu verziju. Sadržajno, on treba da ima slijedeće točke: 1) dijagnoza stanja u oblasti privatizacije, 2) novi ciljevi privatizacije, 3) privatizacijski portofolio – osnovna obilježja portofolia sa državnim poduzećima i PPP projektima, 4) potrebne mjere za pripremu privatizacije – početno restrukturiranje potrebna regulativa (izdvajanje javnih dobara, reorganizacija i čišćenje biznisa u okviru kompanija), deregulacija, 5) načini i metode privatizacije pojedinih sektora i poduzeća, 6) očekivani prihodi i efekti privatizacije, 7) zakonski okvir i potreba njegovog inoviranja, 8) institucionalni okvir i potreba njegovog inoviranja, 9) performanse privatizacije (obim privatiziranog kapitala, broj uposlenih,

55 Članom 71 SAP u točki 3 se navodi da je u suprotnosti sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju svaki oblik državne pomoći koji ugrožava konkurenciju favorizirajući pojedine poduzetnike ili proizvode. Ova odredba se može dovesti u vezu sa činjenicom da KS u posljednjim godinama izdvaja između 60 i 70 milijuna za subvencije komunalnim poduzećima, čime se onemogućava efikasno poslovanje privatnim poduzećima koja djeluju u tim sektorima. 56 Nedavno predloženi Zakon o financijskoj konsolidaciji rudnika ugljena u F BiH sa ukupnim obavezama konsolidacije od 323,8 mil. KM u periodu od 2009 do 2015. godine predstavlja neusporedivu manje održivu alternativu u odnosu na osiguranje sredstava putem prodaje dijela kapitala EP BiH i EP HZ HB. Trebalo je tu alternativu detaljnije evaluirati, jer se politika stvaranja velikih budžetskih obaveza u budućnosti iskazuje kao ograničenje njihovoj održivosti.

133

cijena u gotovini, privlačenje stranih investitora) i 10. mjere za unapređenje upravljanja državnim kapitalom.

U odnosu na predloženu verziju Politiku privatizacije treba inovirati ciljevima privatizacije, koje treba harmonizirati sa nalazima ove studije. Kod regulatornog okvira treba inovirati sadržaj mjerom donošenja zakona o reviziji privatizacije i Zakona o kontroli privatizacije (alternativno dopunom Zakona o privatizaciji odredbama o kontroli privatizacije), te dopunama Zakona o privatizaciji u dijelu koji se odnosi na ciljeve privatizacije. Također, treba predvidjeti donošenje Zakona o upravljanju državnim kapitalom, koji će dalje biti razrađen kao posebna mjera. U dokumentu bi posebno trebalo istaknuti obavezu provođenja privatizacije veterinarskih stanica, javnih institucija iz oblasti kulture, socijalne zaštite, informiranja i izdavaštva u lokalnim općinskim i gradskim okvirima, te promovirati naredne aktivnosti oko priprema studija o privatizaciji komunalnog sektora. 8. Usvojiti industrijske strategije, strategiju razvoja turizma, strategiju razvoja

poljoprivrede, strategiju razvoja malih i srednjih poduzeća i politike razvoja domaćeg tržišta i trgovine, kao dio Strategije razvoja F BiH. Ove strategije predstavljat će temelj za vođenje privatizacije niza strateških kompanija, a istovremeno će služiti za i kao podloga za projekte PPP u razvojno-investicionim projektima iz ovih oblasti kojima će se privlačiti domaći i strani investitori u ovoj oblasti. Njima bi posebno trebalo predvidjeti mjesto i značaj privatizacije u restrukturiranju i razvoju ovih sektora i uvjete i kriterije za dodjelu oskudnih faktora proizvodnje locirane u BiH (električna energija, drvo za mehaničku obradu, celulozno drvo, koncesije na javna dobra i prirodne resurse i slično). Industrijske i sektorske strategije posebno su značajne za privatizaciju kompanija sa visokim eksternim efektima po društvo i druge sektore privrede ( BH Telecom, Aluminijum Mostar i drugi) i one moraju biti temelj tenderskih ponuda i privatizacijskih ugovora.

9. Pripremiti i usvojiti na Parlamentu F BiH dokument Politike javno-privatnog

partnerstva u Federaciji BiH. Taj dokument bi u skladu sa direktivama EU o javnom i privatnom partnerstvu (Green Paper on PPP and Community Law on Public Contracts and Concessions iz 2004.godine i Guidelines for Successful Public - Private Partnership iz 2003.godine) trebalo da osigura transparentnost i efektivnost tog partnerstva. Politikama JPP trebalo bi definirati: 1) definicije JPP i njihovo razlikovanje u odnosu na druge aranžmane između privatnih kompanija i javnog sektora, 2) ciljeve JPP i oblasti u kojima se oni mogu provoditi, 3) oblici JPP i ekonomski koncepti na kojima temelje, 4) pravni okvir JPP, 5) procedure pokretanja projekata JPP, 6) transparentnost javnih natječaja za projekte JPP, 7) ugovaranje i realizacija projekata JPP, 8) vladine institucije za upravljanje projektima JPP i 9) mehanizam evaluacije, kontrole i revizije procedura i efekata projekata JPP.

Za obavljanje pripremnih poslova u ovom domenu potrebno je uraditi Studiju izvodljivosti politike javnog i privatnog partnerstva u F BiH.

134

10. Aktivno sudjelovati u usvajanju Strategije razvoja energetskog sektora BiH i na njegovim postavkama pripremiti Strateški plan i program razvoja energetskog sektora F BiH. Strateški plan treba da bude podloga za pripremu studijske i tehničke dokumentacije za razvoj elektroenergetskih kapaciteta, jer se tako podiže kapacitet domaćih institucija za upravljanje razvojem elektroenergetskih kapaciteta. Nakon što se na osnovi ciljeva razvoja koje definira Vlada F BiH urade studije izvodljivosti za pojedine kapacitet, tada je moguće ići na odabir strateških partnera i izbor oblika PPP u realizaciji tih projekata. Partnerstvo svakako treba da uključuje domaće kompanije sa respektabilnim razvojnim resursima, know-how i referencama na projektima iz ove oblasti (Energoinvest, Hidrogradnja). To, dakako, ne isključuje i renomirane evropske i svjetske kompanije iz ove oblasti da objektivnom evaluacijom na javnim natječajima sa detaljno razvijenim politikama i projektnim konceptima budu izabrani za partnere na projektima kojima istinski upravlja Vlada F BiH, a ne površnim procedurama i bez usklađenih projektnih koncepta odabrani strani partneri.

11. Uspostaviti narušeni kredibilitet privatizacije i PPP. Niska kredibilnost

privatizacije i PPP na samom početku njegove primjene u elektroenergetici, zahtjeva od Vlade da temeljito reorganizira svoje djelovanje u ovim oblastima. To treba uraditi na načelima pravne države, koristeći tri osnovna stupa djelovanja. Prvi stup je reguliranje oblasti na cjelovit način, uz donošenje sistemskih zakona o reviziji privatizacije, kontroli privatizacije i dopune i izmjene Zakona o privatizaciji poduzeća u F BiH, kao i Zakona o upravljanju državnim kapitalom u F BiH. Uz te zakonske osnove treba usvojiti i dokumente o politici privatizacije i politici javnog i privatnog partnerstva u F BiH, te industrijske i trgovinske strategije i strateški plan energetskog sektora. Drugi stup su institucije sa punim kapacitetom ekspertnog djelovanja u okviru zakona i utvrđenih politika i načela etike prema Kodeksu etičkog djelovanja u obavljanju javnih funkcija. Treći stup je načelo transparentnosti u djelovanju i načelo kontrole i evaluacije efekata privatizacije, odnosno javnog i privatnog partnerstva sa uspostavljenim kriterijima performansi u ostvarenju ciljeva privatizacije i PPP. Treći stup omogućava poduzimanje korektivnih mjera prema saznanjima iz procesa evaluacije i osigurava da proces ide prema željenim ciljevima.

Vlada mora razviti vlastiti marketing program u domenu privatizacije i PPP, a posebnu pažnju posvetiti komunikacijama sa javnošću i promociji, te evaluaciji i prezentiranju efekata svojih aktivnosti u ovom području. 12. Pripremiti i usvojiti zakon o upravljanju državnim kapitalom u F BiH. Ovaj

zakon je veoma značajan za efikasno upravljanje državnim kapitalom u poduzećima sa njegovim većinskim ili manjinskim udjelom. Taj se kapital nalazi pod formalnom kontrolom predstavnika države u nadzornim odborima, ali nema efektivnih mehanizama njegove stvarne kontrole. Nije uspostavljena linija kontrole koja bi poticala od Vlade, odnosno njenih ministarstava (na federalnoj ili kantonalnoj razini), preko nadzornih odbora i u konačnom, putem povratnih sprega bila efektuirana odgovornošću vlade pred Parlamentom F BiH ili skupštinama kantona. Naime, u stvarnosti djeluje jedan neobavezujući oblik kontrole u kome nema sankcija za gubitke u državnom kapitalu, niti nagrade za njegovo uvećanje. Takav je sistem

135

neodrživ, jer on proizvodi dva oblika voluntarističkog ponašanja prema državnom kapitalu. Prvi je oblik njegovog uništavanja kroz neekonomske cijene usluga kojima se kupuje socijalni mir, odnosno odlažu neophodne reforme i restrukturiranje javnih kompanija, posebno u sektorima javnih usluga. Drugi je oblik odlaganja privatizacije takvih kompanija pod raznim izgovorima, što ostaje bez ikakvih sankcija za donosioce takvih odluka, čak i u slučajevima kada se izravno kumuliraju gubici i topi državni kapital. Dakle, izostanak stvarne kontrole u upravljanju državnim kapitalom smanjuje spremnost vlade da ponudi u privatizaciju određeni obim državnog kapitala, držeći ga pod voluntarističkom kontrolom i omogućavajući njegovo uništavanje ekonomskim ili neekonomskim mjerama.57 Zakon o upravljanju državnim kapitalom ima za cilj da se unaprijedi način upravljanja državnim kapitalom i to tako što bi se njime pomoglo donijeti odluke o tri moguće alternative: a) efikasno upravljanje državnim kapitalom, b) privatizacija državnog kapitala i c) stečaj ili organizirane subvencije, kao vid državne pomoći u slučajevima kada postoji potreba održavanja državnog kapitala, ali nema mogućnosti efikasnog upravljanja tim kapitalom. Zakon bi imao nekoliko važnih sadržaja: a) definicija državnog kapitala u poduzećima, b) način alokacije državnog kapitala u poduzećima, c) način upravljanja državnim kapitalom, d) obaveza podnošenja izvještaja o upotrebi i efikasnosti korištenja državnog kapitala, e) odluke u vezi sa izvještajima o upravljanju državnim kapitalom (obnavljanje mandata NO i upravi, uskraćivanje mandata, stečajevi i slično), f) odgovornosti i nagrade u vezi sa upravljanjem državnim kapitalom i h) informiranje javnosti o upotrebi državnog kapitala. Zakon bi omogućio unapređenje korporativnog upravljanja i promicanje najsposobnijih eksperata i menadžera za rad u javnim poduzećima i za upravljanje državnim kapitalom.

Zakonom bi se uspostavila Agencija za upravljanje državnim kapitalom, koja bi, između ostalog, mogla da preuzme na sebe vođenje poslova iz pasivne bilance poduzeća. U vezi sa ovim zakonom potrebno je izvršiti i temeljite izmjene Zakona o javnim poduzećima koji ih tretira kao administrativne institucije, a ne organizacije koje u specifičnim tržišnim uvjetima treba da postižu efikasnost u ostvarivanju svojih funkcija, koja se potvrđuje visinom dobiti i drugim performansama tržišne efikasnosti. 13. Šire primjenjivati institut restrukturiranja poduzeća prije privatizacije.

Realizacija plana privatizacije za 2008. godinu, kao i naredne aktivnosti, a posebno otpočinjanje privatizacije komunalnih i poduzeća iz oblasti kulture, informiranja i drugih društvenih djelatnosti otvaraju pitanje restrukturiranja poduzeća prije otpočinjanja privatizacije. Tu je osnovni problem postojanje nagomilanih dugova i viška uposlenih, odnosno potraživanja uposlenih prema poduzeću. Vlada je utvrdila prijedlog Zakona kojim bi se državna poduzeća „oslobodila“ obaveza prema državnim fondovima, međutim isti još uvijek nije usvojen. Istovremeno izmjenama i dopunama zakona o privatizaciji poduzeća ( decembar 2006.godine) u članu 30. utvrđeno je da poduzeće može izdati nove dionice u cilju konverzije duga u dionički

57 U publikaciji Privatizacija u F BiH 1999-2006. godine procjenjuju se gubici državnog kapitala na razini od preko 3 mld. KM zaključno sa 31.12.2006. godine. Ta procjena se zaključno sa koncem 2007. godine može povećati za najmanje 20% (AP F BiH, 2007, str. 15).

136

kapital i u slučaju potraživanja povjerilaca i radnika. Do sada nisu donesena provedbena akta koja bliže uređuju mogućnosti konverzije duga u vlasnički kapital u postupku privatizacije poduzeća kroz usvajanje programa restrukturiranja. Program restrukturiranja smatra se donesenim kada Agencija donese odluku o usvajanju tog programa. On ima snagu izvršne isprave i smatra se ugovorom kojim se utvrđuje visina i način izmirivanja potraživanja povjerilaca koja su u njemu utvrđena. Ako Agencija procjeni da kapital ili imovina subjekta privatizacije ne mogu biti prodati metodom javnog tendera ili javne aukcije bez prethodnog restrukturiranja, ona donosi odluku o restrukturiranju u postupku privatizacije. Restrukturiranje u postupku privatizacije podrazumijeva: 1) statusne promjene, promjene pravne forme, promjene unutrašnje organizacije i druge organizacione promjene; 2) otpis glavnice duga, pripadajuće kamate ili drugih potraživanja, u cjelini ili djelomično; 3) otpust duga u cjelini ili djelomično radi namirivanja povjerilaca iz sredstava ostvarenih od prodaje kapitala ili imovine subjekta privatizacije. U subjektu privatizacije koji se restrukturira u skladu sa Zakonom o privatizaciji, prodaje se cjelokupan kapital ili imovina.

Restrukturiranje u iznesenoj formi ima karakter operativnog restrukturiranja i njime treba poboljšati pripremljenost poduzeća za privatizaciju. To nije strateško restrukturiranje koje u konačnom ostaje na novom vlasniku državnog kapitala. 14. Koristiti na kreativan način sredstva za socijalno zbrinjavanje zaposlenika koji

u procesu stečaja, likvidacije, restrukturiranja i privatizacije ostaju bez posla. Sukladno Programu mjera za socijalno zbrinjavanje zaposlenika koji u procesu stečaja, likvidacije, restrukturiranja i privatizacije ostaju bez posla kreiraju se na razini Federalnog zavoda za zapošljavanje. Za ove namjene se osiguravaju se destine miliona, ali nema dovoljne promocije mogućnosti korištenja tih sredstava. Do sada je iz tih sredstava zbrinuto oko 1.500 radnika najmenske industrije i oko 500 iz drugih, u čemu je posebnu aktivnost pokazao Tuzlanski kanton koji je zbrinuo oko 250 radnika u 2007. godini.

15. Pokrenuti izmjene zakona i provesti potrebne mjere za intenziviranje radničkog

dioničarstva. Treba iskoristiti postojeće regulatorne okvire i mogućnosti da se intenzivira radničko dioničarstvo. U redovnim postupcima tenderske privatizacije uposlenima su otvorene jedino mogućnosti ortačkog organiziranja u čemu je važno njihovo partnerstvo sa menadžmentom, vodeći računa o problemu koncentracije vlasništva. Vlada bi trebalo da podržava mogućnosti emitiranja dionica za uposlene po Zakonu o privrednim društvima, u svim slučajevima gdje ima pravo glasa. Uposlenima treba omogućiti, ovisno o situaciji poduzeća, konverziju njihovih potraživanja u dionice, vodeći računa o kapacitetu firme za takvo restrukturiranje uz oprez da takve mjere onemoguće suštinsko restrukturiranje poduzeća, pri čemu će i uposleni biti gubitnici. U aktualnoj situaciji mora se pažnja posvetiti i konceptu dioničarstva građana, pa metode javne ponude dionica pod povoljnijim uvjetima za građane uz plaćanje u gotovu treba obavezno primijeniti kod privatizacije strateških kompanija, čak i u privatizaciji manjinskog dijela državnog kapitala (EP BiH, EP

137

HZHB, BH telecom, HT Mostar i drugi). Na ovim pitanjima treba ostvariti suradnju vlade, sindikata i istraživačkih institucija.

Kao konkretan korak Vlada bi trebalo da pokrene pripremu studiju izvodljivosti radničkog dioničarstva u F BiH po uzoru na metode ESOP (dioničarstvo za uposlene), koje su široko primijenjene u svijetu i potakle rast produktivnosti i socijalne kohezije u kompanijama i društvu. 16. Kontinuirano djelovati na podršci razvoju tržišta kapitala u F BiH. Ovo

podrazumijeva funkcionalno usklađivanje Zakona o privrednim društvima (transformacija u odgovarajuće oblike društava i u dionička društva svih poduzeća koja su sudjelovala u javnom upisu dionica), te usvajanje Zakona o investicionim fondovima. Ovaj zakon je posebno važan za dalji tijek transformacije vlasništva započetog masovnom privatizacijom kroz javni upis dionica, pri čemu limitirajuća sposobnost investicionih fondova za poduzimanje restrukturiranja ostaje ključni problem kompanija u kojima imaju visoke vlasničke udjele.

17. U daljem procesu privatizacije, neophodno je ubrzati i aktivnosti vezano za pripremu jednog broja javnih ustanova za privatizaciju i to prvenstveno onih iz djelatnosti obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, sporta, fizičke kulture, tehničke kulture, koji spomenutu djelatnost obavljaju radi stjecanja dobiti. Za njih je potrebno primijeniti odredbe Zakona o privrednim društvima i poštovati utvrđene rokove vezano za statusne promjene, o čemu odluku treba da donese osnivač ustanove.

18. Bez obzira na planove privatizacije strateške kompanije treba izložiti pred

privatizacijskom restrukturiranju. Uspješna privatizacija strateških kompanija podrazumijeva temeljite pripreme na njihovom organizacijskom restrukturiranju, čiji je cilj izdvojiti djelatnosti koje se nalaze van core biznisa tih kompanija ( restorani, održavanje, telekomunikacijski inženjering u BH Telecomu i slično). Na taj se način može već sada prići sagledavanju ključnih problema privatizacije, a posebno pitanja viška uposlenih i pripreme ozbiljnih socijalnih paketa za njihovo prevazilaženje.

19. Treba pokrenuti proces snažnog internacionaliziranja elektroprivrednih

kompanija u F BiH. Sadašnje komparativne prednosti elektroprivrede u F BiH podrazumijevaju iskorištavanje energetskih resursa i ekspanziju proizvodnje električne energije. To podrazumijeva potrebu internacionaliziranja elektroprivrednih kompanija sa vizijom stvaranja regionalnih lidera u biznisu električne energije. Internacionaliziranje podrazumijeva transformaciju marketinga tih kompanija iz lokalnog u regionalni marketing kojim će one izravno upravljati, a ne prepuštati se mreži dilera i raznih drugih posrednika, gubeći velike potencijale profita. Efektivan evropski marketing tih kompanija nudi mogućnosti da se upravlja cjelinom lanca vrijednosti biznisa električne energije, podiže profitabilnost tog biznisa i ostvaruje investiciono-komercijalni aranžmani za privlačenje u BiH investitora koji žele koristiti prednosti visoke raspoloživosti, pouzdanosti i cjenovne konkurentnosti električne energije kao izvora resursa za podizanje konkurentnosti investitora u F BiH. Pored tržišne valorizacije električne energije njenim izvozom, još više treba

138

internacionalizirati razvojne aktivnosti koje mogu biti utemeljene na raspoloživosti električne energije u F BiH, što znači manje izvoziti, a više trošiti u zemlji razvijanjem novih kapaciteta utemeljenih na stranim direktnim investicijama.58

20. Izvršiti izmjene Zakona o porezu na dobit u F BiH u dijelu koji se odnosi na

oslobađanja od plaćanja poreza. Postojeće beneficije obuhvaćaju netipičan broj slučajeva i treba da budu proširene. Za F BiH, kao uostalom i za BiH u cjelini, strateško je pitanje kako stimulirati strane investitore da reinvestiraju dobit u BiH, umjesto da je transferiraju u inozemstvo. Zato bi izmjenama zakona trebalo stimulirati strane investitore da budu oslobođeni poreza u svim slučajevima reinvestiranja profita u poslovne svrhe. Također, treba proširiti osnove oslobađanja za sve investitore koji otvaraju nova radna mjesta ili vrše tehnološku modernizaciju proizvodnje. To bi poticalo i interes investitora u privatizaciji.

21. Treba razviti ambiciozni program otvaranja radnih mjesta sa tehničkom,

financijskom i institucionalnom podrškom vlade usmjerenu na kompanije i pojedinačne poduzetnike, farmere i mikropoduzetnike i NGO i think-tank i straživačke i razvojne organizacije. Naime, može se očekivati da će Federacija BiH doći u situaciju da ima kapital za investiranje, ali da nema ponudu investicionih projekata kojima se razvija konkurentan i održiv biznis i otvaraju nova radna mjesta. Treba razviti alternativne mogućnosti podrške velikim investicionim projektima, ali i podršku razvoju malim i srednjim poduzećima, razvoju ruralne ekonomije, samozapošljavanju i PPP. Iskustvo RS u niskom kapacitetu apsorbiranja sredstava od privatizacije pokazuje da se u konkretnoj situaciji javljaju apetiti jednostranog investiranja u administraciju i javne objekte, a izostaje produktivno upošljavanje na privatnom poduzetništvu.

22. Odlučnije pokretati stečajeve sa ciljem reorganizacije poduzeća i revitalizacije biznisa. Cost-benefit analiza u mnogim slučajevima bi pokazala da je skuplje spašavati bezizgledne firme kroz besplatnu privatizaciju, nego pokrenuti stečaj u kome se firma reorganizira i započinje novi životni ciklus. Budući da je vlada, odnosno javna poduzeća pod njenom kontrolom, često najveći povjerilac takvih poduzeća, ona ima mogućnost da sa velikim stupnjem diskrecionog odlučivanja pokreće stečajeve. Vlada bi trebala razviti strategiju stečajeva sa posebno snažnom socijalnom komponentom, koja bi osigurala socijalnu snošljivost provođenja stečajeva, u kojima su radnici često također jedan od većih povjerilaca. Treba u promociji privatizacije uključiti i prilike za preuzimanje kompanija kroz stečajeve, što je samo specifična forma privatizacije.

23. Donošenje Zakona o reviziji privatizacije u F BiH. Ovaj zakon ne treba mješati sa Zakonom o kontroli privatizacije. Reviziju privatizacije u F BiH treba provesti kao jednokratan proces na osnovi posebnog zakona. Revizija treba da omogući kompletan

58 Nedavno objavljena studija u Zborniku radova Ekonomskog fakulteta Zagreb istražuje mogućnosti da se Elektroprivreda Hrvatske izbori za status regionalnog lidera na tržištu električne energije u Jugoistočnoj Evropi, iako imaju komparativne prednosti na znatno nižoj razini od one u F BiH. Ta i slična razmišljanja ne smiju ostaviti elektroprivredne kompanije u F BiH u pasivnom položaju. One moraju promjeniti svoju poslovnu orijentaciju od proizvodne ka marketing orijentaciji, gradeći konkurentnost na regionalnoj razini i regionalnoj tržišnoj valorizaciji obimnih investicija u elektroenergetiku.

139

uvid u rezultate i efekte privatizacije u sferi transakcija državnog u privatni kapital po metodama privatizacije i načinima plaćanja državnog kapitala (1), u sferi investicija koje su poduzele privatizirane kompanije, ne samo kroz privatizacijske ugovore (2), u sferi zapošljavanja, ne samo kroz privatizacijske ugovore (3), u sferi efikasnosti poslovanja (sa gubicima ili profitom) (4), u sferi statusnih promjena firmi koje su bile predmetom privatizacije, u smislu transformacija ili stečajeva i likvidacija firmi (5), u sferi tržišne orijentacije na domaće ili strano tržište (6) i u pogledu strukture poduzeća koja su bila predmetom privatizacije (velika, srednja ili mala) (7). Naravno, revizija treba da da ocjenu u kojoj je mjeri privatizacija temeljila na ispravno prijavljenim početnim bilancama, tj. potpunom obuhvatu državne imovine, obuhvatu obaveza, potraživanja i neto kapitala, te načinu zaključenja i izvršenja privatizacijskih ugovora. Sve utvrđene nepravilnosti kojima je oštećen državni kapital ili radnici i drugi stakeholderi poduzeća trebalo bi da budu predmet organa tužilaštva i na kraju sudskih organa.

Reviziju privatizacije trebalo bi da provede Ured za reviziju F BiH. Njome bi trebalo obuhvatiti period od Markovićeve privatizacije do danas, bez izuzetka obuhvaćajući sve privatizacijske ugovore. Nije prihvatljivo da se revizijom privatizacije bavi Financijska policija, jer to odudara od smisla revizije i naglašava pravno-represivni karakter revizije. Zbog neophodnih velikih organizacionih priprema i velikog obima ljudskih i financijskih resursa potrebno je pripremiti studiju izvodljivosti revizije privatizacije prije pripreme zakona. 24. Donošenje Zakona o kontroli privatizacije u F BiH. Potreba donošenja ovakvog

zakona potiče od toga što do sada ova oblast nije zakonski bila uređena. Iako je u F BiH privatizacija počela sa kompletnom legislativom, što je rijedak slučaj za zemlje u tranziciji, ona nije obuhvatila način kontrole privatizacijskih ugovora. Ta je praznina popunjena 2003. godine, kada je donesen Naputak o obavljanju kontrole izvršenja obaveza iz kupoprodajnih ugovora u postupku privatizacije, kojim je Agencija za privatizaciju ovlaštena da vrši tu kontrolu. Tako se stvorio kontroverzni efekt da kontrolu ugovora vrši ista institucija koja ih zaključuje, odnosno postignut je efekt interne kontrole. Kasnije je, tokom 20025. i 2006. godine usvojen Pravilnik o obavljanju kontrole izvršenja obaveza iz kupoprodajnih ugovora u postupku privatizacije. I pored iznesene kontroverze, postojećom regulativom je do sada osiguravan jedinstven pristup kontroli, redovnost kontrole, te puni legalitet i legitimitet i pravna sigurnost sudionika procesa privatizacije.

Navedenu situaciju bi, ipak, trebalo prevazići, tako da bi kontrolu ugovora trebalo izmjestiti van agencija za privatizaciju i locirati je u Ured za reviziju F BiH ili u poseban odjel Ministarstva financija F BiH. Zakonom o kontroli privatizacije bi se kontrola fokusirala na dva područja. Prvo područje je kontrola politika i planova privatizacije koji se usvajaju na razini vlada i koja je do sada izostajala u bilo kakvoj ozbiljnijoj formi. Izostanak kontrole politike i planova privatizacije je jedan od uzroka niskog interesa investitora u privatizaciji jer se na taj

140

način jednostrano smanjila ponuda projekata za privatizaciju (Energoinvest, Hidrogradnja). Takav voluntarizam u odlučivanju o privatizaciji praćen je stalnim skidanjem sa liste privatizacije niza projekata i stalnim promjenama politika i regulative privatizacije, bez kontrole efikasnosti takvih odluka. Isto tako, jačanje kontrole je mjera za unapređenje interesa investitora. Treba kontrolu prenijeti i na ono što nije učinjeno u privatizaciji – primjeri poduzeća kao što su Krivaja, HI Azot, Zrak, namjenska industrija i druga opravdavaju predloženi pristup. Drugo područje je kontrola provođenja privatizacijskih ugovora i njena regulativa bi se, uz promjene u nadležnosti za kontrolu, prenijela iz postojećeg pravilnika. 25. Izvršiti izmjene Zakon o privatizaciji poduzeća u F BiH. Desetak izmjena Zakona

o privatizaciji imalo je karakter pojedinačnih, pragmatičnih i često kontradiktornih rješenja. Zato se ukazuje potreba da se izvrše neke sistematske izmjene kojima bi se otklonili postojeći uzroci niskog interesa investitora i ostvarili postavljeni ciljevi privatizacije. Potrebne izmjene obuhvaćaju slijedeće: • Potrebno je definirati ciljeve privatizacije, kako bi zakon dobio u

konzistentnosti. Ti ciljevi mogu biti sukladni onima koje smo definirali u ovoj studiji.

• Potrebno je otkloniti ograničenja iz člana 12, iako ona nisu pravno utemeljena, da se stranim kompanijama u većinskom vlasništvu onemogućuje pravo sudjelovanja u privatizaciji u F BiH. Zato bi u članu 12. iza prvog trebalo dodati novi drugi stav koji bi glasio: „Pravna lica sa sjedištem u inozemstvu mogu sudjelovati u postupku privatizacije po ovom zakonu neovisno o strukturi njihovog vlasništva“. Obrazloženje ovog prijedloga dano je u točki 3.3. ove studije.

• Treba dozvoliti mogućnost izuzimanja stalnog sredstva iz početne bilance poduzeća koje ide u privatizaciju u korist vlade koja vrši ovlaštenja po osnovu državnog kapitala u tom poduzeću. Istovremeno, izmjenama zakona treba omogućiti da se to stalno sredstvo, ako je neophodan uvjet rada buduće privatizirane kompanije, stavi na raspolaganje novom vlasniku pod određenim uvjetima, ili mu se kasnije omogući pravo prvenstva u slobodnoj kupovini. Ovaj prijedlog treba osloniti na ekonomsku logiku da mnogi investitori nisu u stanju privatizirati poduzeće, kada se u njegovoj bilanci nalaze vrijedna stalna sredstva, obično građevine ili zemljište, bez kojih bi imali ekonomske mogućnosti da sudjeluju u njegovoj privatizaciji. Kao primjer možemo istaći Energoinvest dd Sarajevo čija je početna vrijednost kapitala visoka dijelom i zbog velike vrijednosti poslovne zgrade. Generalno promatrajući izuzimanjem velike imovine iz početne bilance, pod predloženim uvjetima, stvorili bi se uvjeti da se firme privatiziraju efikasnije po modelu MBO ili MEBO59.

• Treba predvidjeti obavezu da se za svako poduzeće predmet privatizacije putem prodaje ili putem dokapitalizacije utvrdi tržišna vrijednost državnog

59 Nisu nam poznati razlozi zbog kojih je Klub SDA predložio sličnu izmjenu zakona, ali taj prijedlog nije cjelovit bez reguliranja načina na koji se izuzeto sredstvo može dati na ekonomsko korištenje budućem vlasniku nakon privatizacije (prijedlog izmjena zakona o privatizaciji, Klub poslanika SDA u Predstavničkom domu Parlamenta F BiH, 11.3.2008. godine).

141

kapitala i drugi uvjeti koji čine ponudu za određeni privatizacijski projekt. Ta procjena se vrši u okviru studije izvodljivosti privatizacije određenog poduzeća ili njegove dokapitalizacije. Studiju izvodljivosti priprema neovisna konzultantska kuća, a usvaja je nadležna agencija za privatizaciju. Podaci iz studije predstavljaju poslovnu tajnu. Studija predstavlja platformu za vođenje privatizacijskog postupka i osnovu za ocjenu uspješnosti provođenja privatizacije.

• Ne treba prihvatiti ideje i prijedloge za izmjene zakona koje idu u pravcu da kupac do potpune realizacije kupoprodajnog ugovora ne može firmu koja je predmet privatizacije zadužiti hipotekarnim kreditom. Ekonomska logika u vezi sa ovim pitanjem je da takav prijedlog ima opravdanje ako se radi o debt financingu za potrebe financiranja equity-a (kupovine vlasničkog udjela ili ispunjavanja obaveza za investiranje). Međutim, nema nikakve logike zabraniti mogućnost zaduživanja privatizirane kompanije za poslovno financiranje, jer je to uvjet u skoro svim slučajevima za efikasnije restrukturiranje i ostvarivanje sinergije sa ulaganjem koje kupac vrši iz svojih izvora po osnovu obaveza iz privatizacijskog ugovora.

• Namjena sredstava koja su prihod od privatizacije mora biti definirana dokumentom Plan privatizacije i upotrebe sredstava privatizacije u F BiH, koji se donosi na godišnjoj osnovi i usvaja ga Parlament F BiH. Zato nije prihvatljivo rješenje da se sredstva od privatizacije usmjeravaju na poseban fond Investicijske banke F BiH kojim upravlja Vlada BiH, kao utočište novca od privatizacije. Za taj fond treba usvojiti poseban zakon i ne dozvoliti da novac stoji na računu van funkcije. Namjena sredstava i gotovost njihovog trošenja mora biti takva da IB F BiH u postojećim uvjetima organiziranosti i nedovoljne funkcionalnosti ne može biti nosilac odluka o alokaciji sredstava, nego se to mora činiti spomenutim planom. Pri tome je neopravdano isključivati iz zakona obavezu izdvajanja sredstava za restituciju, osim ako se ne misli ta obaveza izvršavati putem Plana privatizacije. Jer, nesumnjivo je da restitucija predstavlja dio javnog duga F BiH i da je ustvari druga strana privatizacije i ne bi smjela biti zanemarena u distribuciji prihoda od privatizacije.

• Nije prihvatljiv prijedlog po kome bi se omogućilo aktivno sudjelovanje u privatizaciji i poduzećima sa većinskim državnim kapitalom, pod uvjetom da njegov udio iznosi ispod 100%. U dijelu koji se odnosi na uzroke niskog interesa investitora objašnjeni su razlozi zbog kojih se to ne može dozvoliti. Naime, taj prijedlog bi proizveo dva negativna učinka po Vladu i druge aktere privatizacije. Prvo, izostala bi aktivnost da se stvore uvjeti za privlačenje aktivnih strateških investitora i prevladao bi oportunizam da firme koje su pod kontrolom vlada kupuju državni kapital. Drugo, stvorila bi se nefer konkurencija za strateške investitore i ta bi mjera vodila pogoršanju investicionog ambijenta i obaranju interesa investitora za privatizaciju u F BiH. Napokon, sve bi to vodilo daljoj reprodukciji državnog kapitala u začaranom krugu državnih kompanija, a problemi restrukturiranja poduzeća koja su predmet privatizacije bi se samo odlagali. Učinak bi bio čak i lošiji u odnosu na masovnu privatizaciju, kojom nije rješeno pitanje konačnog vlasnika nad državnim kapitalom.

142

• Treba proširiti moguću listu metoda privatizacije prodajom dionica na burzi građanima kroz javnu ponudu i dokapitalizaciju kroz ulaganje u postojeća poduzeća sa državnim kapitalom. Prodaja državnog kapitala prodajom dionica putem burze je metoda koja je u Federaciji BiH omogućena donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji poduzeća u 2006. godini. To zakonsko rješenje omogućava prodaju dionica putem burze za poduzeća sa manjinskim državnim kapitalom, kao i prodaju kod poduzeća sa većinskim državnim kapitalom ali do 51% (zadržavanje većinskog paketa državnih dionica zbog prodaje strateškom partneru). Međutim, postoji potreba da se omogući prodaja kapitala putem javne ponude građanima i investicionim fondovima, koja bi u načelu iznosila do 10% vrijednosti ukupnog kapitala firme i time bi se omogućilo razvijanje tržišta kapitala i demokratizacija privatizacije, koja ne bi trebalo da ugrožava interese strateških investitora. S druge strane, dokapitalizacija je omogućena u slučajevima kada se formira novo poduzeće temeljem zajedničkih ulaganja, što je pokazalo niz prednosti, ali stvorilo problem privatizacije ostatka matičnog državnog poduzeća (privatizacija Natrona Maglaj, Željezara Zenica i drugi primjeri), na kojima obično ostaju obaveze ranije jedinstvene firme. Zato bi izmjena zakona kojom bi se omogućilo ulaganje partnera u postojeću firmu sa državnim kapitalom imalo puno opravdanje.

26. Podjela poduzeća na tehnoekonomske cjeline kao način privatizacije poduzeća

zahtjeva posebnu pažnju. I pored nesumnjivih efekata ovakvog načina privatizacije, on sa sobom nosi opasnost neracionalnih podjela i korištenja sredstava ostvarenih prodajom kapitala za konzerviranje postojećeg stanja besperspektivnosti poduzeća koje se dijeli, bez stvarnih pokušaja za restrukturiranjem kompanije ili njenih dijelova. Zato bi u praksi ili kroz izmjenu zakona ili podzakonskih akata trebalo usvojiti pristup po kome ocjenu prijedloga podjele na tehnoekonomske cjeline vrši za potrebe Agencije neovisna konzultantska kuća, koja u svom mišljenju treba da da ocjenu svrsishodnosti predložene podjele po efektivnost procesa privatizacije i restrukturiranja poduzeća.

27. Privatizacijske procedure ne treba započinjati bez temeljitih priprema, a kada

se započnu treba ih okončati izborom ponuđača. Ovo je primarni kriterij na kome treba da temelji i povrat kredibilnosti poslovne i opće javnosti u privatizaciju. Naglasak mora biti na dobrim pripremama poduzeća, promociji kod potencijalnih investitora i stjecanja jasne predstave o izgledima privatizacije prije nego što se objave tenderi. Ne smije se dozvoliti prekid procedura u njihovom tijeku, bez konačnog izbora. Nerazumna objašnjenja o razlozima takvih poteza izazivaju podozrenje i pesimizam poslovne i opće javnosti da je moguća fer procedura privatizacije i zato ih treba u cijelosti eliminirati.

28. Izvršiti izmjene u regulativi tenderske prodaje. Tenderska prodaja je

najzahtjevnija metoda privatizacije za strateške investitore. Od njega ne treba odustajati, ali investitore treba osloboditi nekih rigidnih uvjeta koji ne predstavljaju izvor poboljšanja uvjeta prodaje. Imajući u vidu prijedlog za uvođenje instituta

143

pripreme studije izvodljivosti za svaki privatizacijski projekt koji cilja na strateške investitore potrebno je izvršiti slijedeće izmjene uvjeta tendera: • Treba izbjeći obavezu očuvanja postojeće djelatnosti, jer je upravo ta djelatnost u

većini slučajeva razlog neatraktivnosti kompanije koja se nudi za prodaju. Umjesto toga, treba pružiti mogućnost da kupac svojim biznis planom predloži optimalnu upotrebu resursa koje nasljeđuje. Izuzetak za ovo može biti jedino u slučaju primarne poljoprivredne proizvodnje, kada se dodjeljuje poljoprivredno zemljište kupcu, ili u slučajevima dodjeljivanja drugih prirodnih resursa (rudna bogatstva i slično).

• Studijom izvodljivosti privatizacije određenog poduzeća treba predvidjeti cijenu radnog mjesta koje treba zadržati ili otvoriti. Investitoru treba omogućiti da, nakon što osigura minimalan broj radnih mjesta, bira između mogućnosti realnog osiguranja radnih mjesta i nadoknade oportunitetnih troškova radnog mjesta, za broj radnih mjesta koja ne može da osigura. Isto tako, za investitore koji nisu u stanju da osiguraju radna mjesta po ugovoru, treba predvidjeti mogućnost otkupa radnih mjesta po uvećanoj cijeni radnog mjesta, umjesto raskida ugovora. Sredstva iz otkupa radnih mjesta treba da idu u Fond iz koga će se financirati investitori koji imaju programe za otvaranje radnih mjesta.

• Rok trajanja ugovora ne mora biti samo tri godine, neke obaveze se mogu u dužem roku predvidjeti, ali potpuni prijelaz vlasništva u ruke kupca treba da bude ostvaren u roku od tri godine

29. Usvojiti zakone o privatizaciji poduzeća iz infrastrukturnog sektora

(telekomunikacije, elektroprivreda, željeznice, aviopromet, cestogradnja, vode i drugo). Ove zakone treba usvajati u dinamici u kojoj se budu stvarali uvjeti za privatizaciju. Razlog za takav pristup je veliki obim državnog kapitala, efekt eksternalija po druge sektore ekonomije i stanovništvo i zbog visoke političke osjetljivosti privatizacije poduzeća u tim sektorima.

30. Izvršiti isknjižavanje javnih dobara iz početnih bilanci poduzeća za privatizaciju, neovisno o njihovoj vrijednosti i kompanijama koje njima gazduju. Javna dobra ne smiju biti predmet vlasničkih transakcija, odnosno privatizacije. U njihovom definiranju treba imati razuman pristup, kako se javnim dobrom ne bi proglašavali resursi koji nisu predmet niti prirodnog, niti tehničkog monopola. Upravljanje javnim resursima treba prenijeti u nadležnost javnim agencijama, odnosno treba ih pod određenim uvjetima dodjeljivati na korištenje kompanijama kojima je to uvjet njihovog rada.

31. Započeti pripreme na privatizaciji komunalnog sektora privrede u F BiH. Sve studije pokazuju da se ovaj sektor nalazi u lošem ekonomskom položaju, da nije izložen liberalizaciji i tržišnom vrjednovanju efikasnosti, da grca u gubicima i da nema izvora za unapređenje kvaliteta i obima usluga za građane i privredu. Zato je njegovo restrukturiranje krupan cilj kome privatizacija može dati veliki doprinos. Kao sektor sa vrijednim javnim dobrima, u njemu se privatizacija mora odvijati u specifičnim uvjetima i može obuhvatiti samo operativni dio kompanija, dok javna dobra moraju ostati u javnom vlasništvu. Posebno je pitanje uključenja komunalnog sektora u javno i privatno partnerstvo zbog potrebe privlačenja privatnog kapitala za razvojne projekte.

144

U tom cilju potrebno je pripremiti studiju Strategija privatizacije komunalnog sektora u F BiH, koja bi bila osnova za kreiranje potrebne regulative za provođenje privatizacije u ovom sektoru. 32. Potrebno je razviti studijsko-analitičke aktivnosti u pripremi promocije

privatizacijskih projekata i rezultata privatizacije u F BiH. Treba ostvariti tješnju vezu agencija sa istraživačkim institucijama, komorama i vladinim agencijama na izradi sektorskih studija, studija slučajeva koji daju pozitivne i negativne primjere privatizacije i omogućavaju argumentiranu promociju dostignuća u privatizaciji u F BiH.

33. Omogućiti raznovrsnost metoda privatizacije radi razvijanja većeg interesa

investitora za privatizaciju. Što se tiče javne ponude dionica ona je kao metoda privatizacije, sa upotrebom casha kao instrumenta plaćanja, preporučljiva. Metodu javne ponude dionica koristiti u privatizaciji velikih poduzeća kojima nije potreban strateški investitor, u djelomičnoj privatizaciji kompanije te u privatizaciji manjih kompanija. Pri tome je najbolje koristiti infrastrukturu tržišta kapitala (burzu) za provođenje ove metode. Mnogi od potencijalnih investitora u procesu privatizacije su se suočavali sa kompanijama a niskog nivoa operacija, prezaduženošću i velikim brojem uposlenih. Kod mnogih su oni prepoznali potencijale budućeg razvoja ali zbog navedenih opterećenja nisu željeli preuzimati te kompanije. Rješenje problema su ponudili u formiranju zajedničkih kompanija. Kako privatizacijski propisi u svojim baznim odredbama nisu tretirali promjenu strukture kapitala (već samo prodaju državnog kapitala) u poduzećima, to su se promjene po osnovu zajedničkih ulaganja odvijale van privatizacijske legislative. Proces su vodile same kompanije, uz podršku resornih ministarstava, te se procesu formiranja joint venture-a prigovaralo na transparentnosti (način odabira i vođenja pregovora sa partnerom). Kao rješenje za ovaj problem donesena je Uredba60 kojom se uredila pravila i procedure promjene strukture kapitala zajedničkog poduzeća koje osniva poduzeće u većinskom državnom vlasništvu. U vezi sa navedenim može se preporučiti podržati zajednička ulaganja i dokapitalizaciju kao način ulaska stranih ( i domaćih) direktnih ulaganja kada to investitori preferiraju. Razlog niskog interesa investitora za privatizaciju poduzeća iz oblasti infrastrukture mogli bi biti metode privatizacije ovih poduzeća. Postojećim propisima predviđene metode privatizacije nisu adekvatne za sektor infrastrukture jer iskustva drugih zemalja pokazuju da su najbolja rješenja u partnerstvu državnog i privatnog kapitala. U tom smislu potrebno je u sektoru infrastrukture promovirati i koristiti metode privatizacije koje podrazumijevaju partnerstvo državnog i privatnog kapitala kontinuirano. Pripreme za privatizaciju odnose se na institucionalno uređenje sektora infrastrukture koja podrazumijevaju donošenje sektorskih zakona, liberalizaciju sektora u cilju stvaranja konkurencije, planiranje i utvrđivanje tarifa, definiranje načina regulacije kao i utvrđivanje odgovornosti za izgradnju i upravljanje infrastrukturom.

60 Uredba o pravilima promjene strukture kapitala poduzeća po osnovu zajedničkog ulaganja („Službene novine Federacije BiH“, broj 73/06). Odredbama Uredbe nadležna agencija definira uvjete za javno prikupljanje ponuda za zajedničko ulaganje te prikuplja i ocjenjuje ponude i pregovara sa ponuđačem.

145

34. Usvajanje novog regulatornog okvira za tržište kapitala Unaprjeđenje tržišta kapitala nije moguće adekvatno izvršiti bez novih normativnih rješenja, kako u Federaciji tako i u Bosni i Hercegovini. Cilj ove regulacije bi bio da se u što većoj mjeri harmoniziraju propisi iz oblasti tržišta kapitala u Bosni i Hercegovini, da se da dalji poticaj za razvoj tržišta, kao i da se otklone određene manjkavosti u važećim propisima na koje je ukazala dosadašnja praksa. Što se tiče propisa u Federaciji BiH trebalo bi uraditi sljedeće:

• Usvojiti novi Zakon o tržištu vrijednosnih papira i donijeti podzakonske akte po njemu

Zakonske odredbe predviđaju nove rokove trajanja emisije vrijednosnih papira javnom ponudom, prvi put se definira emisija vrijednosnih papira stranog izdavatelja kao i emisija izvan Federacije BiH, šire se regulira založno pravo na vrijednosnim papirima kao i zamjena istih. Proširen je krug poslova koje mogu obavljati profesionalni posrednici i dana mogućnost šireg djelovanja banaka u odnosu na druge učesnike u prometu vrijednosnim papirima te došlo do razdvajanja kumuliranih funkcija dioničara i članova berze. Pored prijeboja i poravnanja uvodi se nova kategorija poslova – pozajmljivanje vrijednosnih papira. Uvodi se i krivična odgovornost za najteže povrede zakona.

• Usvojiti novi Zakon o investicionim fondovima i donijeti podzakonske akte po njemu

Zakonom je predviđeno ujednačavanje zakonskog okvira u BiH sa zemljama okruženja i sa direktivama Europske unije. Zakon definira niži osnovni kapital za osnivanje fondova, nove vrste fondova (nekretninske), mogućnost ulaganja u inostranstvo, izmjene u ograničenjima (povećanje) u ulaganjima u različite vrste imovine.

• Izraditi i usvojiti izmjene i dopune ili novi Zakon o privrednim društvima Praksa u primjeni odredbi Zakona ukazuje da pojedina rješenja nisu dobra te ih treba mijenjati. Izmjene treba da idu u pravcu usvajanja rješenja koja promoviraju dobre prakse korporativnog upravljanja dostignuta u razvijenim i nekim tranzicijskim zemljama. Budući razvoj tržišta kapitala treba promatrati kroz neophodnost formiranja jedinstvenog tržišta kapitala u Bosni i Hercegovini. Zbog toga bi trebalo:

• Regulirati tržište kapitala u BiH na jedinstvenim osnovama Jedna od pretpostavki za razvoj tržišta kapitala i sigurnog okruženja za investitore i njihov jednak tretman, kao i efikasnosti nadzora tržišta i učesnika na tržištu, jeste reguliranje ove oblasti na jedinstvenim osnovama u Bosni i Hercegovini. Kako se samim usklađivanjem propisa entiteta i Distrikta Brčko to ne može postići, moguća su dva

146

pristupa ovom pitanju: donošenje zakona na nivou države koji bi ovu materiju regulirali u cijelosti (s jednim regulatorom na nivou države) ili donošenjem okvirnih zakona na nivou države i zakona na nivou entiteta i Distrikta Brčko (regulatori bi bili na nivou entiteta i Distrikta Brčko). S obzirom na sve okolnosti, realno je moguća druga solucija, po kojoj bi trebalo donijeti okvirne zakone na nivou države koji bi regulirali materiju neophodnu za funkcioniranje tržišta, status i prava učesnika na tržištu, nadzor i otklanjanje preklapanja nadležnosti.

• Usvojiti Strategiju reforme penzionog sistema u Federaciji BiH

Navedeni dokument definira opće i specifične ciljeve reforme, model penzijskog sistema te budžetske i fiskalne posljedice uvođenja novog modela. Jedan od općih ciljeva reforme je i razvoj financijskog odnosno tržišta kapitala. Zemlje iz neposrednog okruženja (npr. Hrvatska) imaju pozitivna iskustva sa penzionim fondovima kao institucionalnim investitorima. Oni su svojom investicijskom aktivnošću ne samo doprinijeli razvoju financijskog tržišta odnosno tržištu kapitala nego su povećanjem svoje imovine ostvarili značajnu dobit za ulagače i time povećali njihovu socijalnu sigurnost i uvećali cjelokupno društveno bogatsvo. Smatramo vrlo značajnim za budući razvoj cjelokupne ekonomije BiH ubrzati sve aktivnosti vezane za usvajanje i primjenu Strategije reforme penzionog sistema.

• Unapređenje tržišne infrastrukture i novi financijski instrumenti Za dalji tok privatizacije u Federaciji BiH od izuzetne važnosti je usvajanje navedenog dokumenta. To bi značilo ne samo pozitivan signal investitorima da se odlučnije ide u proces privatizacije atraktivnih kompanija (npr. BH Telecom) već i mogućnost da se dio kapitala ponudi putem Sarajevske berze-burze vrijednosnih papira i doprinese razvoju tržišta kapitala u BiH.

• Poticati razvoj primarnog tržišta kapitala

• Usporedo sa unapređenjem regulatornog okvira, neophodno je započeti i aktivnosti na unapređenju tržišne infrastrukture. Najprije je potrebno dati poticaj razvoju primarnog tržišta kapitala, prvenstveno kroz skretanje emisione aktivnosti sa zatvorenih prodaja na javne emisije vrijednosnih papira. Trenutno su zatvorene emisije pravilo, a po svojoj prirodi bi trebale naprotiv biti izuzetak od pravila za emitiranje vrijednosnih papira i prikupljanje kapitala, jer se takvim odnosom prema dioničarima negira priroda dioničkog društva kao društva kapitala, ulazeći u osobnu relaciju sa pojedinim dioničarima i dovodeći ih u prednost u odnosu na druge.

• Tržište je neophodno obogatiti novim tržišnim materijalom, kako dionicama poduzeća koja još uvijek nisu privatizirana61, tako posebno emisijom novih vrsta

61 U Federaciji BiH još uvijek nije privatizirano oko 11milijardi državog kapitala knjigovodstvene vrijednosti.

147

148

vrijednosnih papira. Javne ponude dionica putem i izvan burze te privatizacija putem burze, na bazi iskustava drugih zemalja (Njemačka, Austrija, Hrvatska) ukazuju na put razvoja tržišta kapitala jačanjem primarnog tržišta kapitala. Kao posebnu komponentu ovog procesa treba istaći mogućnost nuđenja dionica vrijednih kompanija pod povoljnijim uvjetima za domaće investitore odnosno građane što može donijeti višestruke pozitivne efekte te dajemo svesrdnu podršku ovom modelu62. Sigurno da je najznačajniji efekt ovih aktivnosti distribucije bogatstva od države ka građanima, posebno uzimajući u obzir široko rasprostranjenu percepciju građana da je dosadašnji tok privatizacije vođen na njihovu štetu.

• Značajnu ulogu treba da odigra država i kod dužničkih vrijednosnih papira i tu se

prvenstveno misli na državne i municipalne obveznice, koje bi emitirale federalne, kantonalne i općinske vlasti. Pored toga, bilo bi potrebno afirmirati tržište za emisiju korporativnih obveznica, kako obveznica poduzeća iz financijskog sektora, tako i poduzeća koja dolaze iz segmenta privrede. Intenzivnije trgovanje postojećim i novim vrijednosnim papirima donijet će potrebu za kreiranje izvedenih financijskih instrumenata i početak trgovanja njima.

35. Treba efikasno provesti giljotinu propisa na razini Vlade F BiH, ali i vlada kantona. To je potencijalno veliki doprinos unapređenju poslovne okoline, smanjenju birokratskih procedura u biznisu i stvaranja poticajnog ambijenta za investiranje, koji može dati rezultate i u privlačenju investitora u privatizaciji. Posebno brze mjere treba očekivati u procedurama izdavanja dozvola za gradnju, oblasti radnih odnosa i uplati poreskih obaveza i doprinosa. U nastavku dajemo pregled uzroka niskog interesa investitora i prijedlog mjera kako ga unaprijediti za kompanije iz dokumenta Politika privatizacije u F BiH. Iz prikaza na slici 28 uočava se da uzroci niskog interesa investitora imaju snažno naglašena sektorska obilježja i da i mjere za njegovo unapređenje moraju slijediti tu logiku.

62 Dionice HT Zagreb je upisalo oko 365.000 državljana Hrvatske što je državi priskrbilo prihod od 3,4 milijardi KM.

149

Naziv kompanije Uzroci niskog interesa za privatizaciju Mjere za prevazilaženje niskog interesa za privatizaciju

Hepok Mostar Nizak nivo operacija uz zastarjelu opremu i tehnologiju, neriješeno pitanje koncesije na zemljište, hipoteke na imovinu

Restrukturirati ili podijeliti na tehnološke cjeline, društvu dodijeliti koncesiju na zemljište, pregovarati sa povjeriocima o refinansiranju ili otpisu dijela duga

Unis Sarajevo Nedovoljno poznat biznis kompanije, neadekvatna metoda privatizacije

Promovirati vlasničke udjele u uspješnim kompanijama (Unitic, Fagas), ponuditi na prodaju putem berze

Energoinvest Sarajevo Nedefinisani ciljevi i dinamika privatizacije, utjecaj neformalnih interesnih grupa, slaba podrška izvozu, metoda privatizacije

Otkloniti prepreke za raspisivanje tendera, razviti kompleksan tender na temelju sektorske politike i klastera elektroenergetike, podrška izvoznoj promociji, razbiti iluzije o javnoj kompaniji

Fabrika duhana Mostar Nedefinirana sektorska politika, nisko tržišno učešće, neregulirani dugovi

Usvojiti izmjene Zakona o akcizama, provoditi Zakon o duhanu u FBiH, restrukturitati dugove

Šipad export import Sarajevo

Dugogodišnji sporovi oko imovine, metoda privatizacije

Rješenje imovinskih sporova, ponuditi na prodaju putem berze

KTK Visoko Slaba tržišna pozicija, konglomerat biznisa, neregulirani dugovi, višak uposlenih

Razdvojiti biznise ili ih grupirati prema zahtjevima tržišta, restrukturirati dugove, zbrinuti višak uposlenih

Krivaja Zavidovići Struktura kompanije, metoda privatizcije Restrukturirati kompaniju uključujući i podjelu po tehnološkim cjelinama, osim tendera ponuditi i dokapitalizaciju i JV

Energopetrol Sarajevo Odluka Vlade o prodaji manjinskog udjela Prodati manjinski udio putem berze Bosnalijek Sarajevo Nerealizirana odluku Vlade o prodaji do 10 %

kapitala kompanije Realizirati odluku

Sarajevo osiguranje Odluka o prodaji dijela ili ukupnog državnog kapitala

Po okončanju realizacije dokapitalizacije ponuditi na prodaju državne dionice putem tendera i/ili berze

Fabrika duhana Sarajevo

Odluka o prodaji dijela ili ukupnog državnog kapitala

Ponuditi na prodaju državne dionice putem berze

Hidrogradnja Sarajevo Nedostatak većih infrastrukturnih projekata, sektorska politika, nejasne namjere Vlade

Otkloniti prepreke za raspisivanje tendera, razviti sektorske politike za infrastrukturu, razbiti iluzije o javnoj kompaniji

Elektroprivreda Sarajevo i Mostar

Spora realizacija Akcionog plana restrukturiranja, stav Vlade da ne ide u privatizaciju kompanija

Ubrzati realizaciju Akcionog plana restrukturiranja, donijeti odluke o privatizaciji proizvodnje i distribucije u skladu sa Akcionim planom

HT Mostar Dugogodišnji spor oko Eroneta, odredbe ugovora o osnivanju Eroneta, predviđena metoda prodaje

Registrovati društvo kao d.d., donijeti odluku o prodaji državnih dionica, osim tendera koristi i prodaju dijela kapitala putem berze

BH Telecom Odluka o prodaji, plan i dinamika prodaje, odabrati metode

Donijeti odluku i objaviti Plan prodaje s prijedlogom koji dio kapitala ponuditi kojim investitorima (strateški, građani FBiH, fondovi, uposlenici) kao i vremnsku dinamiku te koristiti različite metode (tender, berza )

Konstrukcija autora Dedić, Z.

Slika 29 . Uzroci niskog interesa investitora i mjere za njegovo unapređenje u kompanijama iz Politike privatizacije u F BiH

5.1. Zaključak Mjere za unapređenje interesa investitora za učešće u projektima privatizacije polaze od makroekonomskog ambijenta koji se projecira kao vizija razvoja BiH i F BiH u narednom srednjoročnom razdoblju do 2010. godine. Te mjere su suštinski oslonjene na masivnu liberalizaciju sektora infrastrukture i komunalne privrede i snažnom rastu investicija. To zahtjeva duboke reforme i institucionalno jačanje za eliminaciju makroekonomske nestabilnosti i jačanje političke stabilnosti. U poslovnoj okolini mjere se odnose na stvaranje naprednih uvjeta faktora koje će omogućiti veliku raspoloživost faktora za proizvodnje i usluge sa visokom dodajnom vrijednošću, u prvom redu ljudske resurse. Uvjeti tržišta se razvijaju na smjeru evropskih integracija i globalnog otvaranja tržišta. Kontekst konkurencije će se razvijati na osnovi efekata liberalizacije koje će privlačiti privatne investitore u infrastrukturu i komunalnu privredu. Prateće i industrije za podršku će prilivom novih investitora i stvaranjem velikih kompanija imati sve uvjete za klastersko organiziranje u većem broju industrija. Mjere za regulaciju sistema privatizacije predlažu se u veoma radikalnom sadržaju. One idu na usvajanje novog zakona o privatizaciju i reguliranja niza pitanja na sasvim nov način. Posebno se sugerira jačanje socijalne podrške privatizaciji i uvođenja odgvornosti vlade za upravljanje državnim kapitalom. Predlaže se također čitav niz mjera za efikasnije tenderske procedure i efikasniju provedbu privatizacije u novoj etapi njenog odvijanja.

150

VI ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Obavljena istraživanja omogućila su ostvarenje postavljenog osnovnog cilja i pratećih ciljeva istraživanja. Razlozi nedovoljnog interesa investitora u privatizaciji odnose se na nizak obim ponude državnog kapitala u atraktivnim kompanijama (1), na neadekvatne metode privatizacije u kojima je putem masovne privatizacije apsorbiran značajan obim kvalitetnog kapitala (2) i na politike i procedure privatizacije, bez jasnih i obvezujućih ciljeva, adekvatnog tajminga i priprema privatizacijskih projekata i kriterija kvalificiranih investitora u privatizaciji (3). Iz obavljenih istraživanja može se zaključiti da termin „nedovoljan interes investitora u privatizaciji“ treba relativizirati u smislu da to jeste nedovoljan interes za neadekvatnu i nekvalitetnu ponudu državnog kapitala, ali da se nikako ne može objektivizirati i generalno primjenjivati na situaciju oko privatizacije u F BiH. Od pratećih ciljeva ovom studijom je u potpunosti ostvaren cilj da se definiraju razlozi nedovoljnog interesa za ulaganja putem privatizacije. Primjenom hijerarhijskog modela utjecaja makroekonomske i poslovne okoline, te regulacije i praksi privatizacije i kvaliteta ponuđenih firmi za privatizaciju može se konstatirati da je po intenzitetu utjecaja na taj interes na prvom mjestu kvaliteta privatizacijskih projekata, tj. kvaliteta kompanija koje se nude u privatizaciji. Ne mogu se zanemariti ostali utjecaji, ali je sasvim jasno da u slučaju privatizacijskih ponuda kvalitetnih kompanija i poslovna i makroekonomska okolina BiH ne igraju primarnu ulogu. Zato se i u ovom slučaju „nedovoljan interes“ mora razumjeti u kontekstu kvaliteta ponude privatizacijskih projekata. Usko povezano sa prethodnim pratećim ciljem, nalazi studije ukazuju na to da „poželjan interes investitora u privatizaciji“ treba opet vezati za ciljeve i način pripreme kompanija za privatizaciju, te procedure njihovog provođenja. Poželjan interes treba vezati za obim tražnje u privatizaciji koju generiraju strateški investitori, sposobni da izvrše restrukturiranje privatiziranih poduzeća i osiguraju njihovu dugoročnu konkurentnost, sa doprinosom investiranju, zapošljavanju i alimentiranju javnim potrebama. Taj se poželjni interes može neograničeno unapređivati i u svakoj fazi privatizacije imat će svoja posebna obilježja. Praktično govoreći, taj poželjni interes treba definirati dokumentima o privatizaciji, tj. Politikom privatizacije u F BiH, ciljevima privatizacije i planovima njihovog operativnog provođenja. Takve su aktivnosti u dosadašnjem periodu privatizacije izostajale, pa se taj interes i ne može objektivno promatrati, nego je rasprava o njemu pod utjecajem tekućih pritisaka za postizanjem kakvih-takvih rezultata u privatizaciji. Napokon, prateći cilj ovog istraživanja koji se odnosi na predlaganje mjera za povećanje investicija kroz privatizaciju zahtijevao je da se oblast privatizacije i ambijenta u kojem se ona sprovodi zahvati kompleksno u četiri dimenzije u kojima se razmatrani i uzroci niskog interesa investitora u privatizaciji. Glavna hipoteza istraživanja dokazana je u potpunosti. Istraživanje je pokazalo da bez definiranja njene makroekonomske uloge i socijalno-političkog konteksta, te poslovne

151

okoline koja treba da je podržava, privatizacije ne može dati očekivane efekte. Vođena bez jasnih razvojnih i socijalnih ciljeva privatizacija u F BiH dala je rezultate koji su posljedica njene tehničko-metodološke strukture, a ponajmanje usmjerene ekonomske i socijalne suštine. Zato se sada mora ozbiljno analizirati stanje u oblasti privatizacije i prepustiti djelovanju usmjeravanog tržišta da valorizira rezultate privatizacije koji se ne mogu korigirati ( efekti masovne privatizacije, efekti nekvalitetnih investitora koji su ispunili ugovore o privatizaciji i slično), s jedne strane, i poduzimati adekvatne mjere razvojnih i ekonomskih politika, te mikroekonomskih aktivnosti na unapređenju aktivnosti u domenu privatizacije za preostali portofolio državnog kapitala, s druge strane. Pri tome je jasno dokazano da osmišljene i brze reforme, sa osnovnim ciljem unapređenja ekonomskog rasta, i sposobne institucije, oslobođenje korupcije i pritisaka elitizma, mogu stvoriti privlačan ambijent za investitore u privatizaciji. Ključni investitori su strateški investitori i oni jedino mogu aktivirati potencijal privatizacije u korist ostvarenja ekonomskih i društvenih ciljeva. Budući da su i strateški investitori vođeni profitom, njihovo ponašanje treba da bude regulirano, pored razvojnih i ekonomskih politika horizontalnog obuhvata i industrijskim, tj. sektorskim politikama. Osnovna obilježja šireg pristupa privatizaciji u odnosu na uži, ukazuju i na bitne razlike dva koncepta koje su date u prikazu na slici 28.

Elementi

Širi pristup

Uži pristup

1. Cilj privatizacije Transfer vlasništva – brza i

masovna privatizacija Kvalitet privatizacije – transfer strateškim investitorima, sa fokusom na ino investitore, restrukturiranje firmi, otvaranje prostora privatnom kapitalu kroz JPP, širenje privatizacije na VS i javna komunalna poduzeća, ostvarenje cash-a, zaštita uposlenih

2. Obuhvat privatizacije Komercijalna poduzeća Peostala komercijalna, javna i infrastrukturna poduzeća, projekti PPP

3. Ciljne grupe Masovni dioničari i strateški investitori

Strateški investitori, građani i investicioni fondovi i partneri u PPP

4. Kontrola i revizija privatizacije

Interna kontrola ugovora Interna kontrola ugovora, eksterna kontrola procesa i političkog odlučivanja, te revizija procesa privatizacije od 1990. do 2007.

5. Performanse privatizacije

Ne postoje zadate performanse, samo indikacije i njihovo praćenje

Performanse: obim privatizacije, prihodi, broj radnika investicija

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 30. Obilježja šireg u odnosu na uži pristup privatizaciji U ovom istraživanju učinjen je korak dalje u istraživanju privatizacije. Naime, pojam privatizacije je proširen, on ne obuhvata samo transformaciju naslijeđenog državnog kapitala, nego i ulazak privatnog kapitala kroz investiranje u nove projekte na bazi javnog i privatnog partnerstva. Takav pristup ima opravdanje u činjenici da je državni kapital ograničen, a da su razvojne mogućnosti na osnovi PPP aranžmana neograničene i za F BiH, kao uostalom i BiH, imaju ogroman razvojni značaj. Ustvari, radi se o specifičnim

152

oblicima otvaranja pristupa privatnog kapitala tradicionalno javnim djelatnostima, pri čemu se ne smije dozvoliti privatizacija javnih dobara. Pomoćne hipoteze također su u cijelosti dokazane. Prva pomoćna hipoteza je potvrđena tako što su rezultati istraživanja pokazali da se interes investitora u privatizaciji može dokazivati tek ako se stavi u kontekst obima i kvaliteta ponuđenog državnog kapitala. Druga pomoćna hipoteza je također potvrđena. Nalazi koji je potvrđuju poslužili su kao osnova za mjere unapređenja makroekonomskog i poslovnog ambijenta, adekvatnu ponudu i pripremu poduzeća privatizaciju. Treća pomoćna hipoteza koja ističe potrebu društvenog konsenzusa i zaštite javnih interesa i javnih dobara u privatizaciji, također je potvrđena i na njoj su utemeljeni prijedlozi mjera koje se tiču kontrole i revizije privatizacije. Definirana istraživačka pitanja su u cijelosti poslužila kao vodič u istraživanjima u okviru ove studije. Rezultati istraživanja poslužili su kao podloga za prijedlog mjera za unapređenje ambijenta za investiranje i razvijanje interesa investitora u privatizaciji u F BiH. To je kvalitativno novi pristup, jer mjere nisu voluntarističke, nego temelje na istraživanju jasno definiranih područja koja su relevantna za interes investitora u privatizaciji. Sigurno se može postaviti pitanje koliko su predložene mjere sveobuhvatne, adekvatne i izvodljive. Takva se pitanja postavljaju u svakom istraživačkom projektu, a za privatizaciju posebno vrijede zbog toga što je riječ o ekonomsko-socijalnoj sferi u kojoj se prelamaju ekonomski, socijalni, politički, etički i mnogi drugi vrijednosni sudovi, koji su u oprečnosti među sobom i među osnovnim akterima privatizacije. Prosudbu o tome treba ostaviti administraciji Vlade F BiH i stručnoj i široj javnosti u BiH i F BiH.

153

LITERATURA

1. Accocella, N. (2005): Economic Policy in the Age of Globalisation, Cambridge University Press, Cambridge

2. Agencija za privatizaciju ZDK: Privatizacija javno-komunalnog sektora u Zeničko-dobojskom kantonu, Zenica 2005.

3. Ansoff, I. (1965): Corporate Strategy, McGraw-Hill, New York 4. Antczak, R. Ed al. (2007): Bosnia and Herzegovina – Meeting Kopenhagen criteria

for accession to EU, CASE Report 72/2007, 5. Bertolotti, B., Pinotti, P. (2003): The political economy of privatization, FEEM,

Torino 6. Domadinek, P., Prašnikar, J., Svejnar, J. (2000): Prestrukturiranje slovenskih

podjetij v razmerah nepopolno razvitih trgov, str. 59-108, u knjizi Prašnikar, J., red. Internacionalizacija slovenskega podjetja, Finance, Ljubljana,

7. Domazet, A. (2006): Strategija promocije izvoza – konceptualni okvir za BiH, Ekonomski institut Sarajevo

8. Domazet, A. (1999): Korporativno upravljanje i restrukturiranje privatiziranih preduzeća u: Hasić, D., 1999: Privatizacija u F BiH III knjiga, Službeni list BiH, Sarajevo

9. Dunning, J.H. (1998): Location of the multinational enterprise: A neglected factor?, Journal of International Studies, 1.st Quarter, Vol. 29, Issue 1, p 45-66

10. Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu: Način i metod privatizacije javnih preduzeća komunalnih djelatnosti Kantona Sarajevo, Sarajevo 2002.

11. FIAS studija 12. Fungačova, Z. (2005): Building a Castle on Sand: Effects of Mass Privatization on

Capital Market Creation in Transition Economies, Working Paper Series No 256, CERGE, Prague

13. Ganić, E. (2007): Dostignuti razina privatizacije u F BIH, Enes Ganić, seminar Korporativno upravljanje u BIH, Dubrovnik, decembar 2007

14. Global Competitiveness Report 2005-2007, World Economic Forum, Geneve http://www.case-research.eu/strona--ID-winds,nlang-710.html

15. Guislain, P. (1997): The Privatization Challenge, World Bank, Washington D.C. 16. Hadžiomeragić, A., Jakubiak, M., Oruč, N. (2007): Paczynski: Bosnia and

Herzegovina in SEE trage arrangements – analysis and policy reommendations, BiH Economic Studies, Issue 1, Sarajevo 2007., str. 40-41

17. Herman, S. (1996): Hidden Champions, Harvard Business School Press, Boston 18. Izvještaj o konkurentnosti BiH 2004-2007, MIT Ekonomskog fakulteta Sarajevo,

Akademija nauka BiH, 19. Meyer, K.E., Estrin, S. (2001): Brownfield entry in emerging markets

Journal of International Business Studies; Washington; Third Quarter 2001; 20. Izvještaj o radu NO za period 1999-2007. godina, Oslobođenje, 22.10.2007. 21. Polić, N. (2007): Vlasnička struktura kapitala i njen utjecaj na financijske

performanse preduzeća u postprivatizacijskom periodu, doktorska disertacija, Ekonomski fakultet u Sarajevu

22. Prepreke za strane direktne investicije, Bijela knjiga, Udruženje stranih investitora u BiH, Sarajevo 2007.

154

23. Prijedlog PK KS o poboljšanju poslovnog ambijenta 24. Prijedlog rješenja za podsticanje FDI – Udruženje stranih investitora 25. Principles of corporate governance, OECD, Paris 26. Program Vlade F BiH, Sarajevo 2007. 27. Rezultati privatizacije u F BiH 1999-2006, AP F BiH, Sarajevo 28. Rodrik, D. (2006): Goodby Washington consensus, hellow Washington confusion

http://ksghome.harvard.edu/~drodrik/Lessons%20of%20the%201990s%20review%20_JEL_.pdf ulazak 20.4.2008. str. 1-29.

29. Samuelson, P., Nordhaus, W. (1992): Ekonomija, 14. izdanje (prijevod), Mate, Zagreb

30. Simoneti, M., Damijam, J., Rojec, M., Majcen, B.: Efficiency of mass privatization and government-led restructuring: Owner vs . seller effects on performance of companies in Slovenia, CEEPN Ljubljana 2002.

31. Srednjoročna strategija razvoja BiH 2004-2007., Vijeće ministara BiH, Sarajevo 32. Stiglitz, J. (1999): Whiter Reform? Ten Years of Transition, Annual Bank

Conference on Development Economics, Washington, World Bank 33. Stiglitz, J. (2005): Post Washington Consensus Consensus, Workinga Papers Series,

Initiative for policy dialogue based at Columbia University 34. Strategija promocije FDI u BiH - LOK Institut Sarajevo, 2007. 35. Strategija naučno-tehnološkog razvoja Bosne i Hercegovine, ANU BiH, Sarajevo

2007. 36. Strategija srednjoročnog razvoja BiH 37. Strateški plan i program razvoja energetskog sektora Federacije BiH, MERI,

Sarajevo 2008. 38. Transition Report 2007. 39. Transition report 220-2006, EBRD London 40. Transition – The first ten years: analysis and lessons for Eastern Europe and former

Soviet Union, The World Bank, Washington, 2002. 41. Urban, W., Nedic, G., Hunya, G., Holzner, M. (2006): Case tudy: metal-processing

industry in Bosnia.Herzegovina, Progess Report for the Investment Compact project: Investment and Trade Liberalization, Strenthening Development and Implementation of Investment and Trade Policy in the Western Balkan, The Vienna Institute for International Economic Studies

42. Waltraut, U. ed al. (2006): Case study: metal-processing industry in Bosnia and Herzegovina, Vienna Institute for International Economic Studies, Vienna

43. WIR, UNCTAD, New York, 2007. (investicije u ekstraktivnu industriju) 44. World Develpopment Indicators, različite godine, Worldbank, Washington

Internet stranice: http://rru.worldbank.org/PapersLinks/Privatization-Strategy/http://rru.worldbank.org/PapersLinks/Privatization-Strategy/http://www.privatizationbarometer.net/site.php?pg=RKhttp://en.wikipedia.org/wiki/Economic_history_of_Germanywww.biznis.bawww.poslovni.hrhttp://www.cin.ba/Reports/1/?cid=707,2,1

155

PRAVNI OKVIR Okvirni Zakon o privatizaciji poduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini( Službeni glasnik BiH, br. 14/98) Odluka o Zakonu o izmjenama i dopunama Okvirnog zakona o privatizaciji poduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini Službene novine FBiH, br. 18/00 Zakon o Agenciji za privatizaciju( Službene novine FBiH, br.18/96; Službene novine FBiH, br. 2/02) Podzakonski akti Pravilnik o radu arbitraže Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine Službene novine FBiH, br. 8/99 Tarifnik o naknadama Službene novine FBiH, br. 22/98 Odluka o načinu deponovanja i korištenja novčanih sredstva ostvarenih prodajom preduzeća i banaka na teritoriji Bosne i Hercegovine, Službene novine FBiH, br. 74/04 Uputstvo o načinu deponovanja i korištenja novčanih sredstava ostvarenih prodajom preduzeća i banaka putem jedinstvenog računa trezora na teritoriji Federacije Bosne i HercegovineSlužbene novine FBiH, br. 3/05 Odluka o načinu finansiranja Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i HercegovineSlužbene novine FBiH, br. 34/02 Zakon o privatizaciji preduzeća Službene novine FBiH, br. 27/97 Službene novine FBiH, br. 8/99 Službene novine FBiH, br. 32/00 Službene novine FBiH, br. 45/00 Službene novine FBiH, br. 54/00 Službene novine FBiH, br. 61/01 Službene novine FBiH, br. 27/02 Službene novine FBiH, br. 33/02 Službene novine FBiH, br. 28/04 Službene novine FBiH, br. 44/04 Službene novine FBiH, br. 42/06 Presuda Ustavnog suda Federacije BiH (br: U-8/99 od 28.3.2000.god.) Službene novine FBiH, br. 20/00 Uredba o reviziji prethodno izvršene vlasničke transformacije Službene novine FBiH, br. 1/98 Službene novine FBiH, br. 16/99 Uputstvo o načinu prijavljivanja, potrebnim podacima i dokumentaciji i o postupku revizije prethodno izvršene vlasničke tranformacije Službene novine FBiH, br. 9/98 Službene novine FBiH, br. 21/99 Uputstvo o sadržaju i obliku zapisnika o izvršenoj reviziji i rješenja o rezultatima revizije prethodno izvršene vlasničke transformacijeSlužbene novine FBiH, br. 10/98 Uredba o metodologiji za pripremu programa i izradu početnog bilansa preduzeća za privatizaciju Službene novine FBiH, br. 10/98 Službene novine FBiH, br. 26/98 Službene novine FBiH, br. 49/99 Službene novine FBiH, br. 40/00 Službene novine FBiH, br. 73/06 Pravilnik o postupku prodaje imovine i dionica ili udjela preduzeća (prečišćeni tekst) Službene novine FBiH, br. 28/05

156

Pravilnik o postupku zaključivanja ugovora o upravljanju preduzećima i davanja u lizing imovine preduzeća u postupku privatizacije Službene novine FBiH, br. 5/98 Službene novine FBiH, br. 66/03 Uredba o prestanku važenja Uredbe o načinu raspolaganja spornom imovinom kada dva ili više preduzeća u svojim početnim bilansima iskazuju iste stvari, iste obaveze i isti kapital i o načinu i postupku revizije tih preduzeća, Službene novine FBiH, br. 8/04 Uputstvo o obliku i sadržaju obrazaca obaveznih u sprovedbi postupka prodaje imovine ili dionica ili udjela preduzeća Službene novine FBiH, br. 33/98 Službene novine FBiH, br. 21/99 Službene novine FBiH, br. 14/00 Odluka o listi preduzeća iz oblasti elektroprivrede, prometa i veza (osim cestovnog prevoza), vodoprivrede, eksploatacije ruda i šuma, javnog informisanja, igara na sreću i industrije naoružanja i vojne opreme, Službene novine FBiH, br. 41/98 Odluka o metodama, rokovima i nadležnoj agenciji za privatizaciju preduzeća iz oblasti elektroprivrede, prometa i veza (osim cestovnog prevoza), vodoprivrede, eksploatacije ruda i šuma, javnog informisanja, igara na sreću i industrije naoružanja i vojne opreme Službene novine FBiH, br. 11/99 Službene novine FBiH, br. 37/00 Službene novine FBiH, br. 49/01 Službene novine FBiH, br. 73/06 Odluka o Registru preduzeća veterinarske i komunalne djelatnosti čiju privatizaciju će vršiti kantonalne agencije za privatizaciju, Službene novine FBiH, br. 6/07 Uredba o vršenju ovlašćenja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim društvima sa učešćem državnog kapitala Službene novine FBiH, br. 48/05 Službene novine FBiH, br. 42/06 Službene novine FBiH, br. 28/07 Lista privrednih društava prema kojima ovlasti po osnovu državnog kapitala vrše organi Federacije Bosne i Hercegovine Službene novine FBiH, br. 54/05 Službene novine FBiH, br. 27/07 Uputstvo o obliku i sadržaju obrazaca za iskazivanje podataka iz početnog bilansa Službene novine FBiH, br. 26/98 Službene novine FBiH, br. 3/99 Službene novine FBiH, br. 32/99 Odluka o načinu prodaje u procesu privatizacije Službene novine FBiH, br. 51/99 Službene novine FBiH, br. 24/00 Pravilnik o postupku prodaje javnim prikupljanjem ponuda (tender) u velikoj privatizaciji, Službene novine FBiH, br. 77/04 Odluka o registru preduzeća za prodaju u velikoj privatizaciji, Službene novine FBiH, br. 33/00 Odluka o korištenju novčanih sredstava ostvarenih prodajom preduzeća iz nadležnosti Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine, Službene novine FBiH, br. 28/02 Odluka o prestanku važenja Odluke o utvrđivanju procenta državnog/društvenog kapitala preduzeća za prodaju u velikoj privatizaciji, Službene novine FBiH, br. 54/02 Službene novine FBiH, br. 75/05 Pravilnik o postupku prodaje metodom neposredne pogodbe (Stupanjem na snagu ovog pravilnika prestalo da važi Uputstvo o pravilima prodaje neposrednom pogodbom- Prečišćeni tekst, Službene novine FBiH, br. 28/05)

157

Odluka o inoviranoj listi preduzeća za prodaju tenderom u velikoj privatizaciji u saradnji sa Međunarodnom savjetodavnom grupom za privatizaciju (IAGP), Službene novine FBiH, br. 57/01, Službene novine FBiH, br. 50/03 Odluka o objedinjenoj listi preduzeća iz nadležnosti Agencije za privatizaciju u Federaciji BiH Službene novine FBiH, br. 13/02, Službene novine FBiH, br. 64/02 Službene novine FBiH, br. 50/03, Službene novine FBiH, br. 54/04, Službene novine FBiH, br. 41/05 Odluka o roku za prijavu javne prodaje u maloj privatizaciji, Službene novine FBiH, br. 14/02 Službene novine FBiH, br. 1/03, Službene novine FBiH, br. 66/03, Službene novine FBiH, br. 77/04, Službene novine FBiH, br. 75/05 Pravilnik o obavljanju kontrole izvršenja obaveza iz kupoprodajnih ugovora u postupku privatizacije u Federaciji Bosne i Hercegovine, Službene novine FBiH, br. 12/05, Službene novine FBiH, br. 17/06 Pravilnik o principima, načinu postupanja i pravilima prodaje u provođenju privatizacije preduzeća sa spornim pravima, stvarima, obavezama i kapitalom, Službene novine FBiH, br. 22/04 Odluka o visini naknade za provođenje privatizacije preduzeća po osnovu Sporazuma o preuzimanju nadležnosti za provođenje privatizacije strateških preduzeća sa „Liste 56“, Službene novine FBiH, br. 37/04 Pravilnik o postupku prodaje državnog kapitala na burzi, Službene novine FBiH br. 58/06, Službene novine FBiH br. 32/07 Uredba o pravilima promjene strukture kapitala preduzeća po osnovu zajedničkog ulaganja, Službene novine FBiH br. 73/06 Uredba o postupku pripreme i podjele preduzeća na tehnoekonomske cjeline u svrhu privatizacije, Službene novine FBiH, br. 73/06 Zakon o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije Službene novine FBiH, br. 27/97, Službene novine FBiH, br. 8/99, Službene novine FBiH, br. 45/00, Službene novine FBiH, br. 54/00, Službene novine FBiH, br. 32/01, Službene novine FBiH, br. 27/02, Službene novine FBiH, br. 57/03, Službene novine FBiH, br. 44/0 Presuda Ustavnog suda Federacije BiH (br. U-10/00 od 8.01.2001.god.), Službene novine FBiH, br. 7/01 Podzakonski akti Uputstvo o evidenciji i realizaciji potraživanja građana sa Jedinstvenog računa Službene novine FBiH, br. 1/98, Službene novine FBiH, br. 18/98, Službene novine FBiH, br. 27/98 Uputstvo o utvrđivanju i načinu prenosa potraživanja građana čiji se devizni računi vode u bankama kod kojih su organizacione jedinice na teritoriji Federacije prestale sa radom, Službene novine FBiH, br. 6/98 Uputstvo o obliku i sadržaju naloga za prijenos izvoda sa Jedinstvenog računa, Službene novine FBiH, br. 21/98, Službene novine FBiH, br. 47/98 Odluka o masi sredstava za utvrđivanje vrijednosti poena općeg potraživanja građana u postupku privatizacije, Službene novine FBiH, br. 2/99 Odluka o utvrđivanju vrijednosti poena općeg potraživanja u postupku privatizacije, Službene novine FBiH, br. 9/99

158

Uputstvo o realizaciji potraživanja građana po osnovu ostvarenih a neisplaćenih plaća pripadnika Armije RBiH, Hrvatskog vijeća obrane i Policije prilikom otkupa stanova na kojima postoji stanarsko pravo, Službene novine FBiH, br. 32/98Odluka o ukupnom iznosu potraživanja građana po osnovu ostvarenih a neisplaćenih plaća pripadnika Armije RBiH, Hrvatskog vijeća obrane i Policije, Službene novine FBiH, br.14/99 Odluka o visini naknade za dostavu prvog izvoda sa Jedinstvenog računa, Službene novine FBiH, br. 31/98, Službene novine FBiH, br. 3/99 Odluka o visini naknade za dostavu izvoda sa Jedinstvenog računa, Službene novine FBiH, br.11/03 Odluka o visini naknade po osnovu prometa potraživanja na Jedinstvenom računu, Službene novine FBiH, br. 20/98 Uredba o ostvarivanju potraživanja lica koja su imala deviznu štednju u bankama na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine a nisu imala prebivalište na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, Službene novine FBiH, br. 44/99 Uputstvo o obliku i sadržaju naloga za prijenos potraživanja sa Jedinstvenog računa na Zbirni račun u javnoj ponudi dionica, Službene novine FBiH, br. 9/00 Odluka o blokiranju korištenja općih potraživanja iskazanih na JRG, Službene novine FBiH, br. 48/04 Odluka o čuvanju i korištenju dokumentacije koja se odnosi na privatizacijske transakcije vezane za javni upis dionica, Službene novine FBiH, br. 9/07 Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, Službene novine FBiH, br. 27/97 Zakon o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka, Službene novine FBiH, br. 12/98 Službene novine FBiH, br. 40/99, Službene novine FBiH, br. 47/06 Zakon o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka (neslužbeni prečišćeni tekst APF) Odluka o prestanku važenja Pravilnika o pasivnom podbilansu, Službene novine FBiH, br. 6/07 Odluka o prijenosu sredstava iz pasivnog podbilansa, Službene novine FBiH, br. 75/05 Zakon o potraživanjima u postupku privatizacije po osnovu razlike primanja korisnika prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, Službene novine FBiH, br. 41/98, Službene novine FBiH, br. 55/00

159