“Dječja je duša kao dijamant,

ne može svijetliti ako

svjetlost ne prima!”CHARLOS VON TSCHUDI

POVRATAK TRADICIJI I PRIRODIIZRADA EKO-SAPUNA

OŠ Slatine

Ponešto o povijesti sapuna…

Početak pranja i čišćenja datira još iz prethistorijskog

vremena.

Materijal sličan sapunu pronađen je u glinenim cilindrima tijekom iskapanja starog Babilona, kao dokaz da je pravljenje sapuna bilo poznato već 2800. god. prije Krista. Na posudama je pisalo – masnoće se kuhaju sa pepelom, što je metoda pravljenja sapuna, ali nije bila poznata svrha sapuna. Takvi materijali su se koristili za pomoć pri

namještanju frizure.

Nešto kasnije Mojsije je dao Izraelcima detaljan zakon o osobnoj čistoći. Tako je povezao čistoću sa zdravljem i religioznim opredjeljenjem.

Sapun je dobio ime, prema staroj Rimskoj legendi, od Mount Sapo, gdje su nekada žrtvovali životinje. Kiša bi isprala tu mješavinu otopljenih životinjskih masnoća, koja se pomiješala s pepelom, pa su žene pronašle da ova mješavina čini rublje čistijim s mnogo manje napora.

Razvojem tvornica i tehnologije, danas postoji razvijena čitava sapunskaindustrija, razna

sredstva za čišćenje, deterdženti i sl., koji iako svima olakšavaju

život imaju i neke negativne posljedice.

Sapuni danas…

Pročitali smo deklaracije raznih sredstava za kupanje, pranje i čišćenje. Npr. deterdženti za pranje rublja mogu sadržavati i do 15 različitih kemikalija, kao i omekšivači, sredstva za kupanje i tuširanje i sl.

Mnogi sadrže fosfate...

Upozoreni na ovakve probleme pokušali smo u školi napraviti eko – sapun koji ne sadrži nikakve kemijske

dodatke koji bi štetili našoj koži ili okolišu.

Slatine su malo mjesto na otoku Čiovu,

čiji se stanovnici uglavnom bave

maslinarstvom.

Tako su naše bakenekada od ostataka

maslinovog ulja pravile sapun od kojega je rublje

prekrasno mirisalo..

…kako se nekad pralo

rublje…

Bake Ruža i

Riverencapričaju…

Mi smo otišli korak dalje, pa smo prilagodili stare recepte

i napravili sapun kojega možemo koristiti na koži.

Naši sapuni napravljeni su od potpuno prirodnih sastojaka.

Ovakav sapun, proizveden ručno, na tradicionalan način,

sadrži visok postotak prirodnog glicerina koji

uz maslinovo ulje, njeguje kožu i zadržava njenu prirodnu vlažnost.

Potrebno nam je maslinovo ulje iz

školskog maslinika, natrijev hidroksid, destilirana voda,

eterična ulja i ostali dodaci, posude za

miješanje, kao i vaga te mikser…

Za izradu sapuna koristimo naše maslinovo ulje, koje

je na međunarodnoj smotri uljara i maslinara

Noćnjak, nagrađeno zlatnom medaljom, te

šampionom među ekstra djevičanskim maslinovim uljima. Ovakva baza za

proizvodnju sapuna zaista doprinosi njegovoj ekstra

kvaliteti…

Izvagali smo potrebnu količinu maslinovog ulja…

Pripremili smo vodenu otopinu natrijevog hidroksida. Posebno je važno precizno odvagati sastojke, kako bi

sapun bio prikladan za korištenje na koži…

U izvaganu količinu maslinovog ulja dodajemo natrijevu lužinu –vodenu otopinu natrijevog hidroksida.

Potreban je poseban oprez u radu sa natrijevim hidroksidom, kojega stariji zovu kaustična soda.

Smjesu polako miješamo mikserom.

Miješanjem ulja i lužine

nastaje sapun, a mikserom ubrzavamo reakciju…

U ovu smjesu dodali smo sušene cvjetove nevena…

A ovdje prirodnom zelenom bojom –

ekstraktom klorofila…

Ovdje smo sapun bojali

rozom kozmetičkom glinom…

Slijedi dodavanje različitih sastojaka…

Kada nastane stabilna emulzija, dodajemo eterična ulja…

Eterična ulja, osim što sapunu daju lijep miris

imaju i ljekovita svojstva…

Tekuću smjesu ponovno promiješamo mikserom…

Koristimo eterična ulja lavande, ružmarina, bora,

naranče, mandarine, limuna, ruže,…

Zatim je izlijevamo u kalup.

U kalupu se sapun stisne i ohladi za 24 sata…

Ohlađeni kruti sapun vadimo iz kalupa…

Režemo ga na željenu veličinu…

Ostavljamo ga mjesec dana na zraku, da potpuno završi proces saponifikacije…

Gotovi sapun pakiramo. Stavljamo i etiketu sa

sastojcima. Naš eko – sapun od ekstra djevičanskog maslinovog

ulja je sada pravi proizvod kojega bi zaista svatko trebao

isprobati na vlastitoj koži…

Izrada sapuna u našoj školi snimljena je i prikazana u emisiji “Dica sritnih lica” TV Jadrana…

Radionice izrade sapuna organizirali smo za roditelje i mještane, te učenike drugih škola koji

su zainteresirani za naš rad.

Ovim projektom, koji se provodi već nekoliko godina u našoj školi, pokušali

smo oživjeti staru tradiciju našeg mjesta i povezati je sa našim ekološkim

ciljevima.

Naši sapuni su biorazgradivi i ne zagađuju okoliš. Ne izazivaju alergije jer

su izrađeni od potpuno prirodnih sastojaka biljnog porijekla. Izuzetno su ugodni i blagi. Ne isušuju kožu, nego je

dodatno njeguju zbog ekstra djevičanskog maslinovog ulja i prirodnog

glicerina koji nastaje tijekom izrade. Kozmetičke gline koje koristimo za bojanje sapuna sadrže minerale koji

čiste kožu, a eterična ulja su poznata po svojim ljekovitim svojstvima i

blagotvornom djelovanju na čitavi organizam.

Ovakav spoj tradicije, prirode i novih saznanja, rezultirao je proizvodom koji zasigurno zaslužuje mjesto u svakodnevnici

svakog čovjeka.

Naše eko - sapune, kao i ekstra djevičansko maslinovo ulje predstavili smokao gotove proizvode na sajmu Saso, sajmu Ljepote i zdravlja u hotelu Le

Meridien Lav, na Danima maslinovog ulja u Trogiru, Sajmu cvijeća u podrumima, te smotrama zadrugara u Puli i Poreču.

PLASTIČNO (NI)JE FANTASTIČNO

OŠ Slatine

Plastične vrećice koristimo svakodnevno. Prosječno, jednu upotrebljavamo

punih 12 minuta. A zatim je bacimo. A tada je

potrebno i do 1000 godina da se razgradi.

Danas vrećice vidimo svugdje – lete zrakom za vjetrovitog vremena, plivaju u moru, vijore na granama… Ovakva slika nam je i dala ideju

da poradimo na rješavanju ovog ozbiljnog ekološkog problema.

Naše bake su nekada čuvale vrećice, prale ih i sušile, i koristile ih sve dok se ne

pokidaju.

Naša prva saznanja o ovom problemu potekla su od udruge Prijatelji

životinja, koji su na našu školu poslali Peticiju za zabranu plastičnih vrećica. Uz 20.000 građana iz čitave Hrvatske i učenici naše male škole su dali svoj

potpis protiv plastičnih vrećica.

Plastične vrećice su izum iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, a u početku su izgledale kao superideja, jer su bile lagane i ekonomične. No, nezaustavljiv prodor tog ambalažnog

proizvoda postao je prevelika opasnost za okoliš.

Ipak, proizvođači plastičnih vrećica tvrde da one čine

samo mali postotak otpadaka u okolišu. Nezamislivo je da ovu popularnu ambalažu koju nam trpaju besplatno u ruke na svakome prodajnom mjestu,

skupljaju i alpinisti na najvišim vrhovima Himalaje.

Opasnosti su neprocjenjive i za ljude, posebno za buduća pokoljenja -plastične vrećice na svjetlosti se postupno razgrađuju u manje,

otrovnije petropolimere koji lagano truju tlo i vodu, dok mikroskopske otrovne čestice ulaze u hranidbeni lanac.

Bezbroj je dokumentiranih slučajeva u kojima su zabilježene smrti životinja koje su progutale plastičnu vrećicu, zamijenivši ju za moguću hranu. Također, mnogo je slučaja u

kojima su ptice, ribe, kornjače ili druge životinje ostale zapetljane u njima i danima umirale u mukama. Raspadom njihova leša, plastika se ponovno vraća u prirodu i ciklus

se može ponavljati stotinama godina.

Svjetska javnost svojevremno je bila zgrožena kad su 2000. godine u želucu kita nasukanog na plaži Cairns, pronašli 6 četvornih metara

plastike uključujući i bezbrojne besplatne plastične vrećice iz supermarketa.

Sve veći broj gradova u svijetu zabranjuje upotrebu plastičnih vrećica. San Franciso je prvi grad u SAD-u koji je zabranio

plastične vrećice. Kineska vlada već je zabranila proizvodnju i distribuciju plastičnih vrećica u prodavaonicama, a zahvaljujući tome ova mnogoljudna zemlja godišnje će uštedjeti čak 37 milijuna barela nafte jer se plastične vrećice izrađuju od polietilena i termoplastikekoja se dobiva preradom nafte. Manje plastičnih vrećica predstavlja

tako i manju ovisnost o nafti.

Procjenjuje se da se širom svijeta svake godine upotrijebe

deseci milijardi komada te gotovo neuništive ambalaže.

Ipak, ljudi polako prepoznaju ove probleme.

Ipak, manje se od 1 posto vrećica reciklira zbog visokih troškova -skuplje je plastičnu vrećicu reciklirati nego li napraviti novu.

Prerada jedne tone stoji 20.000 kn, a dobivena sirovina vrijedi samo 160 kn.

U Hrvatskoj problem plastičnih vrećica još nije sazreo za

rješavanje. Naprotiv, sve ih je više u upotrebi u obliku

marketinško – promidžbenih akcija robnih kuća,

supermarketa i svih mogućih vrsta proizvođača. Kupci i ne

zamjećuju da im se danomice, uz kupljene proizvode, u ruke trpa i komad smeća koji im se na kraju

gomila u kući.

I sami zatrpani vrećicama, odlučili smo ih reciklirati i napraviti trajnu plastičnu vrećicu.

Donijeli smo u školu plastične vrećice raznih debljina, boja i veličina, papir za pečenje (može se koristiti i obični papir) i glačalo.

Vrećicama smo odrezali ručke i dno.Ukoliko su vrećice imale aplikacije, okrenuli smo ih prema

unutra.

Postavili smo masni papir za pečenje, zatim nekoliko slojeva

vrećica i ponovo papir.Glačalom smo lagano prelazili preko

papira.Zatim smo sve okrenuli i glačali na

drugu stranu.

Od različitih vrećica u bojama izrezali smo slova, cvjetove, zvjezdice i izglačali i njih na našim vrećicama, pa smo dobili zanimljive uzorke.

Sada je naše plastično platno gotovo.

Kesice smo izrezali na trakice, te ispleli pletenice koje će nam koristiti kao ručke na našim

vrećicama.

Vrijedne ruke naših baka pomogle su nam sašiti trajnu vrećicu odpripremljenog materijala.

Naš cilj je, za početak, da svaki učenik napravi ovakvu vrećicu, koju će u svojoj obitelji svakodnevno koristiti za kupnju, i tako neće trebati

vrećice koje prodavači nude u trgovinama.

Ovim projektom pokušali smo korisno upotrijebiti veliku količinu

vrećica koje već svi nalazimo u vlastitim kućanstvima, te smanjiti buduću potrošnju istih. Međutim,

zalažemo se i za zabranu proizvodnje i distribucije

plastičnih vrećica.Tako bi se smanjio problem

nagomilavanja takvog otpada u prirodi, spasili milijuni životinja koji umiru od gutanja vrećica ili zapetljavanja u njih, te sačuvala velika količina sirovina koja se koristi pri njihovoj proizvodnji,

ponajprije nafta i voda.

Rješenje je jednostavno. Treba unaprijed planirati kupovinu i koristiti svoju trajnu ambalažu.

Ako se u trgovini u kojoj kupujemo nude samo plastične vrećice, to

ipak nije izgovor. Odgovornost je na svima nama. Čak i ako uzmemo

papirnate vrećice, ne bismo učinili ništa

značajno, obzirom da se za njihovu proizvodnju također troši energija i

sirovine.

Korištenjem trajne vrećice tjedno se može uštedjeti minimalno 6 plastičnih,

mjesečno 24, 288 godišnje, a 22.176 za prosječnog

ljudskog vijeka.

Kada bi samo svaki peti građanin Hrvatske prestao koristiti plastične vrećice,

sljedeća bi generacija u prirodi zatekla

199.588.400.000 vrećica manje.

Radionice izrade plastičnih vrećica organizirali smo za roditelje i mještane. Nekoliko sati zabave i druženja rezultiralo je

zanimljivim uzorcima na novim trajnim vrećicama.

Učinimo nešto pozitivno i uživajmo u činjenici da svatko od nas sudjeluje u stvaranju boljeg i čistijeg

svijeta.