8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

1/57

Nakladnik HENACOMZa nakladnika Uzeir HuskoviUrednikSeid SerdarevicLektura i korektura Sibila SerdarevicCopyright Ante Tomi, HENA COM, 2001.

Ante TomiSMOTRA FOLKLORAOM iHENACOM Zagreb 2001r nDomovina u loniciVelika mi je elja otii na neki pir, samo da ujem kako to zvui hrvatska himna u aranmanu onihstrahovitih tandema to haraju po hotelskim terasama u sezoni. Znate ve takve tipove: klavijature igitara, brkovi, repici na zatiljku kojima se valjda kompenzira oskudnost vlasita na oferajbi ivieznano Que sera, sera upueno drutvu nacvrcanih Talijanki u uglu. I sada jedna takva dvasluaja gule kou s glasovite Runjaninove skladbe, a svatovi ustro ustaju i hvataju se za prsi. Kakomi pria jedan fotograf koji mora da je neto gadno uprskao u prethodnom ivotu kada u ovomeslika vjenanja ta je pojava postala dio nepisanoga protokola na pirevima u nas. Redom Lijepa

naa, minuta utnje za poginule branitelje, Oena, potom se uzvanici skrueno prekrie i tek im jeonda dozvoljeno opustiti se i slaviti. Dakle, ako hoe jesti, piti, plesati, skakati, razbijati, pucati ipovraati po veernjim haljinama, dokazivati, u najkraemu, da su unatopriama i Hrvati postali odmajmuna, izvoli se najprije spomenuti mile nam i jedine.Sada se ja pitam: je li moj nacionalni osjeaj ispravan ako ja mislim da je to glupo? Najelegantnijiodgovor, kojibi velikoduno zadovoljio i mene i one to najprije pjevaju himnu i mole, a onda ijujuu i gaze popladnjevima peenke, bio bi da je nacionalni osjeaj, kao i svaki drugi osjeaj, intimna stvar kojusvatko od nas ima pravo proivljavati na svoj nain. No, u ovome sluaju, bojim se, ovaj je argumentispao veu kvalifikacijama. Nema ti ovdje, kume, intimnoga. Vjenanja kao vjerojatno nita drugo unaim ivotima, poesto potpuno dokidaju razliku izmeu intimnoga i javnog. S najnovijom navadomda se pjeva himna i uti u sjeanje na palu mlade, jedan vrlo osoban in do kraja je poprimio obiljejadravne priredbe i zapravo jo samo malo nedostaje da zavlada vjerovanje da se tako jednostavno

mora oeniti, jer u suprotnome nisi "na".Nekad je bio obiaj da se mukarci ene tek nakon to su "odgulili" svoj dug domovini, pa se ak igovorilo da "tko nije za vojsku, nije ni za enidbu". Danas se ta reenica izgovara jo samo u ali, alizapravo nije teko zamisliti drutvo u kojemu upravo jedna dravna institucija, kao to je regrutnakomisija, mora mukarca proglasiti sposobnim za zajedniki ivot sa enama i vlastitu reprodukciju.Na posljetku, po emu bi se taj obiaj razlikovao od rastrubljene svadbene kolone auta gdje se krozprozor mercedesa na elu vijori crven-bijeli-plavi? U oba sluaja drava se pojavljuje kao svjedokobreda vjenanja, nevidljivi, ali sveprisutni trei kum koji bi valjda trebao biti najvri jamac vrijednostiveze koja je netom ustanovljena izmeu mladenaca.S tim da se paradiranje barjacima jo i moglo razumjeti kao potreba da se sam doga aj uini veim ivanijim, da vjenanje preraste znaaj koji ima za njegove aktere i postane stvar od dravnog inacionalnog interesa. No, uvoenje himne i minute utnje u svadbeni protokol poka-zuje da stvar definitivno izmie kontroli. S dunim tovanjem prema Lijepoj naoj i palim braniteljima,

kakve veze imaju Lijepa naa i pali branitelji s vjenanjem? Moglo bi se, naravno, govoriti i oskrnavljenju dravnih obiljeja i o suuti koja je doista neprimjerena raskalaenom svadbenom veselju,no stvar koja je meni ovdje puno zanimljivija jest to da ja, ak i kad bih htio, ne mogu zamisliti goregatotalitarizma od onoga na koji, makar simbolino, pristaju mladenci vjenavajui se s dravnomhimnom. Takvo ukidanje intimnoga u ovome sluaju dostojno je Orwela, to je upravo bolesno: to,naime, da se u branu lonicu ide skupa s Domovinom, pa Domovina legne s jedne strane postelje, aizabranica vaega srca s druge.Ipak, rijeje tek o simbolinome totalitarizmu, onome idiotu kojemu je palo na pamet da pjeva Lijepunau i moli Oena prije janjetine zacijelo se tek uinilo zgodnim da pir bude "ki na televiziji". Odsvega, moemo mu zamjeriti-samo neimanje mjere i nepoznavanje obiaja. U ovome sluaju puno jeozbiljnije to da se sama drava sa svojim represivnim aparatom gdjekad zna nepristojno petljati u taintimna pitanja. Dobro, i toga je s vremenom pomalo nestalo, ali ako se sjeate vladajua je strankasvojedobno vrlo ozbiljno brijala po tome pa je nekakav mudrija u Saboru spominjao ak i porez na

neenje. Ako mene pitate, iva je teta to ta budalatina nije usvojena, bilo bi veliko veselje gledatikako se u djelo provodi jedan takav namet. Zamislite, primjera radi, da ovi iz porezne uprave banu kod

8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

2/57

jednoga to se nije enio zato to je grbav? Bi li mu okrpili porez ili bi mu grbu ipak priznali kaoporeznu olakicu?viva teta, kaem vam. Danas se moemo jo samo sa sjetom sjeati toga doba HDZ-ova zanosakada se vlasti inilo da moe kontrolirati apsolutno sve u ovoj dravi,od sportskog ribolova do opreme za udavae. Poslije, kada su vidjeli da ne mogu kontrolirati ak ni

Milasa, pomalo su splasnuli naboji, provodadijska politika i pronatalitetne agitacije zagubili su senegdje na stazama revolucije. Od svih, ostao je jo samo don Anto Bakovikao osamljeni pronositeljsvetoga ognja, pomalo rasist, pomalo ovinist, ali jedan drag, na, domai ovjek koji pria bedastoe.Don Anto o ijoj nekadanjoj vanosti svjedoi fakat da je bio jedan od potpredsjednika HDZ-a! tuan je relikt onoga vremena kada je njegova stranka imala vrst ideoloki okvir i jasnu predodbukako bi trebala izgledati hrvatska drava, a to se imalo ostvariti u projektu famozne, sjea li se jo tkotoga, "duhovne obnove". Kako je to bio vrlo zastarjeli koncept, potpuno neprikladan suvremenimuvjetima ivljenja, ne treba puno oajavati za njim. Naime, imati puno djece, kako to svituje autorvelebnog znanstvenog djela Ostaje li Hrvatska bez majki, osim to je vrlo nepristojno zabadanje nosau tui privatni ivot, potpuno je besmisleno u dananje vrijeme. Mnotvo potomaka je, dakako, vrlorazumno imati kada treba to vie ruku da ti rade u polju, ali i vrlo neprakti no u situaciji kada ti je sinu Kristovim godinama, a nezaposlen, spava do podne, onda do veernjeg izlaska seta po stanu upidami i ogoreno se poziva na svoje Ustavom zajameno pravo na deparac.

Osim toga, da se vratim na Bakovia, ja ne znam je li itko ikada pokuao objasniti tome sveeniku,zarobljenome u vedrim uspomenama na djetinjstvo u Podrinju, gdje neenje valjda doivljavajuudacima, a stare cure sumnjie na urotu s Neastivim, kako itava njegova teorija poiva na hipotezivrlo sumnjive valjanosti: to, naime, da bi nam bilo ljepe da nas je puno. Otkud mu to da binam bilo ljepe da nas je puno!? Eno, Kineza ima k'o Kineza pa se ja isto ne bih mijenjao s njima.Na posljetku, opet vidi da je lijepo to je don Anto ostao osamljen i da je jo jedino, zapravo sasvimbeznaajno petljanje drave u obiteljske odnose ostalo ono kada Predsjednik bude kum nekakvomedesetom ili dvanaestom djetetu. Onima koji naprave dvanaestero djece valjda i ne smeta da imDomovina malo zaviri u brani krevet. Ono to je meni zanimljivo jest to da je Predsjednik kum upravoonomu najmlaem sirotanu koji e valjda sve do enidbe nositi iznoenu odjeu svoje brae. to imaznaiti to Predsjednikovo kumstvo? Zar samo Hrvat u prnjama moe biti dobar Hrvat?Kalanjikov preko sindikataNa poetku rata, u ono herojsko doba, naivno kako samo herojstvo moe biti, svi su htjeli imati

nekakvo oruje, nekakvu cijev, kako bi rekao netko tko se eli smatrati strunjakom u tom pitanju. Uslatkom uzbuenju kako je zacijelo zgodno nekome oduzeti ivot, sveuilini profesori, novinari,potanski slubenici, trbuasti poslovoe u samoposluivanjima, po svemu inae sasvim bezazlensvijet bez razmiljanja je keirao stotine maraka za pitolje i samarice, rumunjski kalanjikovi bili supravi bestselleri. Imati cijev bila je stvar prestia po prilici usporediva s posjedovanje mobitela danas.Odvajalo se od stare devizne tednje, djedova naslijea, djeci od usta, paralo na kruhu i mlijeku za tecijevi, premda je u mnotvu sluajeva to bilo posve besmisleno. U mnotvu sluajeva, naime, radilo setek o graanima koji su potajno matali kako bi bilo lijepo klep-nuti svoga privatnog Srbina, eto,recimo, Oklobdiju sa sedmoga kata, naveer na stubitu, dok edo u papuama iznosi smee. Takosu oni, po naelu "svatko svojega sub-doivljavali ispunjavanje duga prema domovini.asuOnda bi se rastrijeznili, skontali kako, jebi ga, ipak ne10

moe nekoga, makar i Srbina, tek tako, na stubitu, i sve bi propalo. Samarice su ostale upajzama, a pitolji u ladicama ispod arapa, kako su ve njihovi vlasnici bili od onih koji zbogoteenog bubnjia, kokojeg sljepila ili makar alergije na pelud i prainu nisu mogli na uke.Rat je u meuvremenu minuo, a cijevi u smonicama i ormarima ostale su snivati neko novokrvoprolie. Koliko je toga oruja, vjerujem da nitko od nas ne bi mogao dati ni priblino to anodgovor. Povremeno ga, dodue, netko i upotrijebi, nastrijeli svoju staru majku ili strica raznesebombom, no prave razmjere vatrene moi graanstva moemo samo naslutiti za Novih godina, velikihutakmica ili svadbi, kada je ushit ovjeka toliki da on to svojoj okolini moe prispodobiti tek rafalom unebesa. Svakako ste zamijetili koliko je takvih. Ja se, recimo, svake blagdane prepadnem. Ne tolikood same pucnjave, koliko od spoznaje da iza te mnoine ispaljenih metaka mora stajati nekakvamnoina ljudi, a ako ih je ve toliko, onda su tu i oni s kojima se susreem u gradskom autobusu,pokraj kojih sjedim u kafiima, s kojima kupujem u istom duanu, koji uzimaju kasete u mojojvideoteci... To je uasno svi oni imaju oruje! Ovo je nesigurna zemlja!Ima tako jedan negdje u mojemu kvartu, jo nisam otkrio gdje tono, koji kada pone gruhati za Novugodinu, svi polegnemo na pod pa onda leei klopamo francusku i tipamo tuje batake. A kada treba

8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

3/57

neto donijeti, recimo iz kuhinje, pognuti pretravamo stan izbjegavajui prozore. Ko komandosi! Imene uvijek uhvati strava kad pomislim da bi taj australopitek mogao, za primjer primjera, zaspati supaljenom cigaretom. Pa Duboki Jarak bi bio mila majka prema toj tragediji!Zapravo je najudnije kako u tim situacijama narodnoga veselja nema pravih ubojstava. Kaempravih,'ne onih nes-11

retnih sluajeva kada neki imbecil dadne djetetu da i ono malo vidi kako je to pucati, nego onihistinskih ubojstava, to bi rekli, s predumiljajem. Zato ne, kada vetoliko njih gaa kumuluse, tko biznao da ima mudrijaa to strijeljaju u meso? Recimo, u vrijeme utakmice Hrvatska Njemaka:kada je Jarni dao gol, u onoj guvi ste mogli sasvim lako poubijati cijelu jednu obitelj; kod Vlaovi evagola nitko ne bi primijetio da ste ucmekali i susjede; kada je pak Suker dokrajio Elfe, netko vianoruju mogao je ui u neboder od dvanaest katova i sve pomalo, etnjom, od stana do stana, ohladitijedno dvjestotinjak ljudi zajedno s njihovim psima, makama, zlatnim ribicama i hrcima. I tko bi ubojicito mogao: dok bi policija nakon cijele one strke te veeri dola na oevid, tip bi na frankfurtskojzranoj luci velovio prvi avion za Buenos Aires. Pa se ti onda petljaj sa zahtjevom za izruenje.Sada dolazimo do najzanimljivijeg poglavlja u naoj prii o naoruanim civilima svadbe! Ja mrzimsvadbe, svaki put kad otvaram potu umirem od straha da bi medu pismima mogla biti neka pozivnicaza vjenanje. Tada bih, naime, morao otii na jednu kompliciranu i iznimno rizinu operaciju kojuuvam za sluaj da me netko pozove u svatove, koji su, po mome sudu, jedan od najuasnijih obiaja

u naoj civilizaciji. Protiv sprovoda, recimo, nemam nita, sprovodi su okej, radije bih stotinu njihispratio do posljednjeg poivalita nego nazoio poetku zajednikoga ivota jednog jedinog para. Doksu na sprovodima svi tako tihi i uljudni, u svatovima se svi neto glupi-raju, skau po stolovima,ijuijuijujuu, baljezgaju budalatine i, to je najstranije pucaju!A pucaju toliko da ja prognoziram da e u vrlo skorom vremenu sveenici poeti vjenavati spancirnim12prslukom preko misnog ruha i kacigom na glavi, dok e asne za orguljama sagraditi zaklon od vreas pijeskom. ini se kao da roditelji svoje keri sada opremaju dotom u minsko-eksplozivnimnapravama: umjesto krevetnine s monogramom kupuju sanduke svjetleih metaka, umjesto runikastrojne puke, vie nitko ne mari za srebreni pribor za jelo za dvanaest osoba, nego daj da oinemojednu maljutku...uo sam priu kako je u Mostaru jedan to videoka-merom snima vjenanja potpuno dotukao svoju

konkurenciju kada je, prvi put zapravo posve sluajno, igrajui se u montai, nakon kadra gdjenevjesta baca jabuku preko krova umontirao kadar kue koju pogaa tenkovska granata. Ispalo je vrlobizarno, kao da je mlada jabukom razorila kuu. I znate to? Sve snimke vjenanja nakon te imale sutaj trik, svi su, to kota da kota, htjeli imati nevjestu tipa mlada partizanka bombu bacala!13temanje ulino obino"Uvijek udari prvi", govorili su mi. "Kad je gusto, ti udari prvi tako si u prednosti." Nikada nisamposluao ovaj savjet. Najprije, mislio sam, to ako zviznem ovjeka, a on se, recimo, uope nijenaumio tui sa mnom? Malo je, kvragu, nezgodno: ja njega okrpio po njuci, a tip stao pa me gleda.Zamislite tu situaciju: "Zato si to napravio?" pita me on zaueno. I to da mu ja kaem na to, da jebila kriva procjena?! "Oprosti, prijatelju, prevario sam se u tvojim namjerama, nadam se da ovaj maliincident nee pokvariti nae tradicionalno dobre odnose..." I dok sam ja to tako zamiljao i muio sedvojbama hou li udariti i kakvog to uope ima smisla, ta civilizirani smo ljudi i on i ja, valja

razgovarati..., onaj drugi bi me obino bez pardona opalio. On bi udario prvi i, Bogu hvala, stekao onuposlovinu prednost koju, pak, istaknuti humanist, to jest ja, nikada ne bi nadoknadio, vebi gotovo upravilu izvukao takve batine da je to jedna milina.Pouak je, naravno, ako se misli tui, ne razmiljaj.Just do it, kazali bi proizvoai sportske opreme. Udariprvi, udari dok jo moe, ili imaj pitolj sa sobom. Ali,zaludu je to ovjeku objanjavati, dapae, ako samo14razmilja o tome, kako to mi sada radimo, neto s tobom nije u redu. Ako, naime, to nemate u sebi,valjda veu svojoj naravi kodiran taj zvjerski nagon koji e vas u danome trenutku prenijeti na onustranu razuma, pristojnosti, milostivosti, svih onih lijepih vrijednosti koje ste usvojili odgojem, neete niudariti prvi, a kamoli imati pitolj za pojasom. "Buruj u ivotu ne moe prijei granicu koju ne moeprijei ni u nainu razmiljanja", napisao je jednom prilikom stari Mara. Ne nalazim nita prikladnije i

istinitije o ovoj temi, samo bih imenicu "buruj" zamijenio imenicom "graanin".Svi smo se mi, naime, tukli kao djeca. Onda nas je drutvo ubacilo u stroj za mljevenje sitnog otpada i

8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

4/57

od malih divljaka smo postali uzorni graani. Izbjegavat emo tunjavu, a kada se i potuemo, bit e tosamo stoga to smo bili izazvani i pritom emo se zadovoljiti ako uspijemo samo onesposobiti iliprestraiti protivnika. Utrne svjetlo u glavi, udari mamlaza, on padne, a ti ponovno pali svjetlo ikae sam sebi: "Dobro je, sada se smiri." Za veinu nas ovo je granica koju ne moemo prijei ni uivotu ni u svojim mislima, a ako to uinimo, bit e to samo u iznimno stresnoj situaciji.To je, meutim, manje uzbudljivi dio ove prie. Pozabavimo se naas onima koje drutvo nije uspjelo

svladati ni strojem za mljevenje krupnog otpada, a koji e oboriti ovjeka na tlo pa ga jo podariti snekoliko dobro odmjerenih udaraca picom cipele u trbuh ili, jo slae, u lice. Ako niste vidjeli na djelujednoga takvog autentinog nasilnika, ne moete ni zamisliti kakva je to bezumna strast, a ako ste gapak i vidjeli, moete samo nasluivati kako golemo mora biti njegovo uzbuenje kada je u stanjugenerirati divlju smionost da skoi na ovjeka makar bio i krupniji i jai od njega. Poznavao samjednoga takvog,15bio je nizak i gotovo goljav, a temao je da je iverje letjelo okolo. Nasilje se doga a u glavi, daparafraziramo onu znamenitu seksoloku.E, sad, to se uistinu tamo dogaa, to moemo samo nasluivati. Kako vehuligani znaju brojiti samodo ezdeset i ne poznaju padee, malo je vjerojatno da bi nam oni mogli govoriti o svojim psihikimstanjima. Ja vjerujem da je to nekakva osobita transcendencija, slino vjetini onih jogina to sezabulje u vlastiti pupak pa isprazne mozak. Jer, kako smo vekazali: ako se misli tui, ne razmiljaj.

Ako pogledate, to je mogao i misliti onaj zagrebaki policajac dok je uhieniku karate udarcem lomioprsnu kost? ipak o emu bi taj mislio! Zamislite ga, uostalom, tog zen-majstora, kako se zaletio sdrugoga kraja sobe, cijelim svojim biem usredotoen u taj udarac, tako je predan i ponesen...Rijetkost je danas vidjeti da netko tako voli svoj posao.Uistinu, ima u nasilju neega onostranog, nedokuivog valjda ak i onim psihijatrima to vjetaeubojice. To je jedna nova stvarnost o kojoj ba previe i ne znamo. Is-to njaci su, navodno, uspjenijiu tome sa svojim karate, kung fu i ta ti ja znam kakvim sve ne tehnikama, ustanovili su kole gdje seui kako se snai u tom svijetu, ui u njega i bez posljedica izii, kako valjano iskoristiti tu zapretenuenergiju i znati je kontrolirati, kako, u najkraemu, isprebijati tipa a da ti se to ne osladi. Premda, davam pravo kaem, ja u sve to ne vjerujem: na posljetku, pokraj sveg teatra kojem su ti majstori skloni,jedan s crnim pojasom mi ne izgleda nita civiliziranije i produhovljenije od jednoga domaeg,samoukog nasilnika, naivca iz hlebinske kole temanja, koji po birtijama vitla akama voden samosvojim instinktom, improvizira po sluhu i umjesto "Khaiiiii!" vie "Mamicu ti lopovsku!"

16I u jednome i u drugom sluaju ovjek nije svoj na svome, to vie nije njegov svijet i koliko god setrudio, taj mrak e ga na kraju progutati. Oni to lako planu, nakon nekog vremena e planuti jo lake,svidi im se to i ne mogu prestati, sluaj je ba kao i s heroinom. Neki su se ovisnici o heroinu,primjerice, nekada uasavali injekcije, svojedobno su se ak i onesvijestili kada su im u kolskimambulantama vadili krv. A onda su se jednom ipak poeli bosti: preli su tu granicu, i u ivotu i usvojemu nainu razmiljanja.Povremeno se, dakako, nije loe potui, neki ak kau da je to i dobro, premda ja ba ne vidim zatobi to bilo dobro. Meni je tu simpatino i gotovo dirljivo vidjeti obinoga ovjeka kada se s nekim potue,kucne se s nekim na parkiralitu pa izleti iz auta i pograbi ga za prsi ili uhvati dripca koji urinira nastubitu i onda se poaketaju. udno je vidjeti ovjeka kako se uzruja i zapue, a to nije od tjelesnoganapora, nego je upravo preplaen iskustvom koje mu je potpuno strano pa govori besmislice, psujebez reda obino nesvjestan svojih rijei. ena mu brie rasjeenu arkadu, a on zabaene glave samo

ponavlja: "Jebem ti, a da samo vidi kako onaj izgleda! Uh, uh, uh, uh, pomalo, pomalo s tom rakijom!"Lijepo je samo gledati dok se drugi tuku i ako se to dogodi na ulici, moete biti sigurni da e se uminuti okupiti tridesetak znatieljnika kojima e na kraju biti ak i krivo kada tipove razdvoje. Dobrabesplatna tunjava uivo prava je radost za oi, jo da samo naleti netko s ipsom i pivom. ak iokorjeli pacifisti poput mene e se tu zaustaviti. Ja se sam, kako ste uostalom vemogli i ustanoviti,ne volim tui, da oprostite, kukavica sam, pa ako me ve zatekne stani-pani, namjestim svojenajkrvolonije lice, napumpam svojih metar devedeset i neto i17 Gradska k.-.jinicapanino odailjem mentalne valove: Majmune, gubi se... Majmune, gubi se... Majmune, gubi se...Majmune, gubi se... Ako se pak majmun ne kani izgubiti, veje krenuo prema meni, gledam kako bihga drmnuo nogom u prepone. Znam, to mi ba ne slui na ast, ali ja mislim da je taj udarac uprepone bio upravo jedan od kamena temeljaca naoj civilizaciji. I zato volim patetino kazati kakovjerujem u udarac u prepone! Zamislite, uostalom, jedan od kljunih trenutaka u razvoju ovjeka,

trenutak kada se na prapredak uspravio: antropolozi e kazati kako je znaajan taj trenutak kada sehomo erectus digao na stranje noge da bi ubrao plod s drveta. Vanije od dostupnosti plodova s

8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

5/57

grana meni se ini to da su tom ukunovjeku tada ostale nezatiene genitalije. Pobjedniki hodljudske povijesti je mogao krenuti: svaka je tunjava mogla biti okonana jednim jedinim udarcem.18Karate CroateVie ne znam je li u onome mraku pucketala loa filmska kopija ili statiki elektricitet, tako je golemobilo nae uzbuenje. Matineja je bila, U zmajevu gnijezdu i mi, tucet kolaraca koji su umjesto

spojenih satova tehnikog odgoja uzeli kolektivni godinji pa zdimili u kino. Mali uvarovski mutantisabotiraju piljenje i ljepljenje maketa rodnih kua predsjednika Tita, oarano zurei u blistavi torzoBrucea Leeja, duguljaste vretenaste miie i makasti hod toga krasnog mukarca, zmijske reflekse,strahoviti maivashigeri koji pljuska zlikovca ristom stopala dok krv i slina prte u slow motionu. Opizdiga, zmaju! Zgoljavi muki najednom skae raspameeno, u ekstazi, kao vjerski fanatik aketauprazno i skvii, a iz zadnjih se redova deru: "Sidi doli!" Sidi doli, majmune!"Prolo je dvadesetak godina otada, najmlai su u meuvremenu otkrili skuplja i raznovrsnijazadovoljstva od piljive karatake matineje. Junaci kompjutorskih igrica k tomu, hara Croft i inavirtualna gamad listom vladaju borilakim vjetinama pa se stvar vie i ne ini osobitom: o karateu, inise, moemo govoriti jo samo u prolom svrenom vremenu, s velikom vjerojatnou da potom-19stvo ba i nee razumjeti o emu to priamo Uistinu, dananji trideset i neto godinjak mora se i samsebi nasmijati kako su se on i njegovi ulkolege nekodugo nakon izlaska iz kina odbijali vratiti u svoju

socijalistiku i samoupravnu stvarnost u koju su tek stidljivo kroile prve adidas tenisice Khami, vikalismo i satima nakon filma, jo uvijek hipnotizirani onim baletnim mansanjem, uvjebavajui, najbolje nasitnijima od sebe, sbuto sakotsu-uchikomi (duboki udarac bridom ake u kljunu kost), urak-en sbita-ucbi (niski udarac s okrenutom akom) ili ak zloglasni kin-gen (udarac u genitalije)Nedavno me je jedan prijatelj razveselio malom kolskom tekom iz toga doba Vlasnik teke snovinskom fotografijom oboavanoga Leeja na konci bio je njegov brat, a moj prijatelj joj je smio bezstraha prii tek kada je braco bio otiao u vojsku i povjerio mu na uvanje svoje blago Prije toga se zaneovlateno uznemiravanje posjeda bez pardona fasovao seiken mawashi-uchi O emu se tu radilo?Briljivo, premda s hlebinskim poznavanjem anatomije, brat je tu bio nacrtao sve stavove, udarce iblokade u karateu s fonetski ispisanim japanskim nazivljem, trening nunakama bio je u prilogu Bilo jetu, na posljetku sam odustao od brojanja, vie od dvije stotine crtea koji zorno upu uju u tajnecijenjene istonjake vjetine i upravo jezovito svjedoe zato prvi vlasnik biljenice nikada nije zavriogimnaziju Dirljivo iskustvo

Ba kao to se pomama za Istokom pojavila kao opozicija anglosaksonskom modelu ivljenja, pa sekontemplativni mir koji nalazi zadovoljstvo u siunim stvarima suprotstavio razmetnom orgijastikompotroakom drutvu, tako valja primijetiti da i karate postaje popularan upravo u vrijeme hladnogarata, krajem ezdesetih i poet-20kom sedamdesetih Podsjetimo se, ovjeanstvo u to doba strepi od nuklearne katastrofe globalnihrazmjera, a politiki se voe nimalo ne trude smanjiti tu ugrozu, u standard stanovanja ulazi atomskosklonite u temeljima novogradnje, obrazovni filmovi smrtno ozbiljno pouavaju kako namjestitizatitnu masku i dekontaminirati vodu, to uiniti kad hidrogenska bomba grune dvije ulice dalje I tada,u tjeskobnoj spoznaji da se Rusi i Amerikanci ne prestaju napeto ciribimbiti preko satelita dok im prstinervozno lupkaju po pucetima za aktiviranje interkontinentalnih nuklearnih glavia, pojavljuje se karateSvijet u kojemu se cijene oruja mjere milijardama dolara, poinje se oduevljavati usamljenimfajterom koji nema ak ni perorez u depu, kojemu su sve oruje njegove ruke i noge U asu kada je

ratovanje postalo toliko prljavo i psihotino da je eventualni novi sukob svjetskih razmjera sasvimopravdano prijetio unitenjem cijeloga planeta, kada je ak i oboavani John Wayne postao faistikasvinja zbog filma u kojemu navija za ameriku intervenciju u Vijetnamu, karate je vratilo vitekunevinost nasiljuTako da nije samo kolska mlade s odobravanjem doekala ovu pojavu, dapae, mogli ste oekivatida ce vas roditelji bez zadrke podrati ako ste odluili skakutati i vriskati u nekakvome klubu, namnogim su naim bagaticama uostalom i saiveni toliki kimom, a mnogi se tata znao hvaliti prijateljimanaranastim pojasom svojega potomka, kao da je mali stekao ne znam kako znaajan akademskistupanj Karatisti, naime, nikada ms.u smatrani huliganima, bila je to mjera graanski prihvatljivetunjave Stigao u paketu sa enom, ikebanom i origam-ljem, transcendentalnom meditacijom, jin ijangom i drugim istonjakim inama i ogledalcima, karate je21smjetan u pseudoreligijski i pseudofilozofijski kontekst koji je razvaljivanje neijega nosa inio nekako

boljim i smislenijim nego kada nekome smrskate surlu u nekoj domaoj, staromodnoj birtijskoj tunjavi.U svojem tobonjem traganju za duhovnom ravnoteom karate je, primjerice, uvijek bio nadmoan

8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

6/57

boksu, koliko god se potonji nazivao plemenitom vjetinom. Nije, naime, bilo nimalo proturjeno dasvoje dijete istodobno aljete na satove klavira i karate, ali bi vas svakako u udu pogledali kada bisteizjavili kako va mali u jednome dijelu svojega slobodnog vremena vjeba solfeggio, a u drugomeaperkate. Karatisti su mogli citirati Konfucija, boksai nikada nisu spominjali Shakespearea. Okokaratea se bila isplela jedna takva intelektualistika pria da nam na posljetku nije bilo nimalo bizarnoda su se borilake vjetine kroz povijest, kako kau, razvijale u budistikim samostanima. Mislim, kad

nekakav tamo korejski duhovnik nekome istjera duu na nos maegerijem, onda je to kao okej, a dana nekakav don Jozo ili fra tipan nekoga zvizne nogom u tintaru, svi bi kazali da vidi divljaka, da tkoje njemu dao da bude sveenik.Makar se radilo i o budalatinama kakvo je lomljenje krovnih crjepova bridom dlana, karate je stvariprikazivao dubokoumno kao da upravo rjeava problem gladi u svijetu. "Karate koji zapostavljavjebanje lomljenja objekata nije korisniji od voke to ne donosi ploda", stoji u knjizi Karate, ispodfotografije gdje proslavljeni majstor Masutatsu Oyama rukom drobi opeku. Mo' mislit kao voka tone donosi ploda?! Taj bi da ne nade papira u zahodu vjerojatno nujno zakljuio da je zahod bez papirakao dan bez sunca. No, koliko god sve to danas smijeno izgledalo, ta tobonja zenovska obranagolog nasilja u ono nam je vrijeme zvuala smisleno. Pa i ja sam, bilo je to22dodue prije nego sam stekao i malu maturu, nisam htio biti nekorisniji od voke to ne donosi ploda.Nisam, naravno, razbijao cigle: zakljuivi kako bi razumnije i primjerenije mojoj dobi bilo poeti

krenjem letvica, demolirao sam nekoliko gajbi za voe.Nunake, ako mi dopustite, najradije ne bih spominjao, te dvije palice povezane komadom lanca drimu vrlo runoj uspomeni. Prije negoli sam ih uope uspio upotrijebiti u potencijalnoj tunjavi, toliko samse puta samoo-zlijedio tim karatakim orujem, bezduno sam sebe odalamio po kostima, da to idandanas utim kad se mijenja vrijeme.23udnja za trokutimaE, a je li se sjeate Petra elika? Ma, znate, onaj bilder iz Novoga Sada koji je reklame za svojeproteinske preparate objavljivao na zadnjim koricama Eks almanaha Zagor iz Fruke Gore, zalizankou kupaim gaicama, za kojega nikada nisam znao je li mu ono elik krteno ili umjetniko, jednomrukom zagrli plavojku, a u drugoj mu limenka nekakvog kvasca to se razmuti u mlijeku, pije dvaputdnevno i miii, da vidi samo, bubre kao lubenice1 U to se lijepo moete osvjedoiti na fotografijidruga elika razbacio se, brate, ko ubre po vinogradu Vidi mu trokuta, slinili su malci, isto da

eljade posumnja u ispravnost njihovih spolnih preferencija Trokut, kako se kolokvijalno nazivaoatletski torzo, s uskim, gotovo djevojakim strukom to se lepezasto iri u vrst prsni ko, bio je zagoljave mukie predmet upravo nepojmljive udnje Bilo je to, dakako, puno prije negoli smo otkriliudnju za nekim drugim trokutima Dobro, trokutii-ma"Ovim neopozivo naruujem ____ kom proteinskogpreparata Slim " stajalo je u narudbenici, ispuniti velikim tampanim slovima Ruiasti praakputovao je s24kraja na kraj socijalistike Jugoslavije, osobito u svibnju, pred ljeto i sezonu godinjih odmora Cure subnjale noge i pazuhe, a muki se mazohistiki opali nevjerojatnom splainom od koje se u konanici,umjesto tvrdih miia, obino fasovala meka stolica Krojakim metrom mjerili smo obujam bicepsa,srkali proteine i kilavili se utezima, lmaginirajui trenutak u kojemu na alu u nekakvoj Podgon iliSutivanu lijeno skidamo majicu, uljem za sunanje dokono maemo mramorne trbune miie, a

nestani kraj gaica kaiprstom prevlaimo preko vrste stranice, dok oblinja enskadija panino triu more, eda bi sakrila vidljivo tamniji donji dio kostimaTeretana sa zrcalima, briljivo osmiljenih muionica od kroma i umjetne koe to ih danas ima svakapalanka, tada jo nije bilo ni u primisli Utezi su, ako se sjeate, bili domae izrade- metalna poluga nakrajevima utaknuta u beton izliven u dvije kante od marmelade na kojima se sretno smijei djeakzamazanih usta Mogle su se, naravno, uzeti i limenke od motornog ulja, graka ili kiselih krastavacaOsim ako niste imali iznimno tolerantnu mamu koju ne bi smetale polupane ploice, s takvim utezimaniste mogli vjebati u kupaonici Bildalo se u dvoritima jedan bi teglio betonsku marmeladu, drugisten-juci brojao zgibove na preki za istresanje sagova, trei na klupi ispuhivao trbunjake, dok bi kojidokoni susjed na prozoru vikao "Pnvati se ti, sinko moj, motike, pa da vidi miia'"Na posljetku se nisam ni prihvatio motike, niti sam nastavio s dizanjem utega ene se od srca nasmijukada se razodjenem na plai, prole se godine jedna na Brau umalo uguila marelicom kada me jevidjela Jedna krasna zamisao zauvijek je upropatena A da sam bio pametan, ej, gdje bi mi kraj bio"

Namlatio bih para i para nastupa-25

8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

7/57

jui kao striper u diskotekama. A moda bih i na kakvo prvenstvo bildera doao, pa nakvarcan inauljen, skladno definirane miine mase i izbrijanih prsiju, nabijeljenih zuba reao na publiku.Primjeujete ovdje zavist frustriranog goljavca. Priznajem, takav sam i to u, ne mogu pobjei odtoga da kada se sjetim bildera, meni uvijek pred oi nekako izae slika kako oni jedan drugome predtakmienje kolegijalno briju lopatice i ramena. Cisto se stresem od uasa pred tim prizorom. Makar on,dakako, uope ne mora biti istinit. Valjda su i bilderi u meuvremenu otkrili fascinaciju nekim drugim

trokutima? Ne znam...Kod body buildinga na djelu je udan paradoks: premda se ovjek zapravo trudi biti to jai,opsjednutost tijelom smatra se osobinom koja je prikladnija slabijem spolu. Tako, bivajui svesnanijim, mukarac koji samozaljubljeno motri napinjanje svojih bicepsa u zrcalu teretane, uistinuprelazi u svoju suprotnost, doimajui se sve mekoputnijim. Slino je i s bildericama, koje u posveenstvenoj brizi za vlastito tijelo, zadobivaju osobine koje su, makar u naoj kulturi, primarno muke.Posrijedi je neobina spolna inverzija koja u konanici moe dovesti do zakljuka koji se moda i ne bisvima svidio. Pa ga neu ni napisati. Ali razmislite o tome.26Tijelo je porukaOno tradicionalno dvojstvo duha i tijela i iz toga, manje ili vie ishitreno, izvedene opreke: dobro zlo,ednost razvrat, Bog avo, nebesa pakao... u glazbi se obino tumai dvojstvom melodije iritma. Melodija je tu razum i red, ona je dobra, bogobojazna i pristojna, ne jede prstima, noice su joj

edno stisnute. Ilustracije radi, to vam je kao u filmovima strave: zamislite ljupko, pospano predgraesa srdanim susjedima to ive u bijelim prizemnicama, pomno iaju travnjake i ivice i uposlijepodnevnim satima dobacuju gumene loptice svojim iet-kanim kotskim ovarima e, pa tovam je melodija. Ritam je kada se u jednoj takvoj idili pojavi masovni ubojica. Ritam je zlo, tjelesan inagonski, ivotinjski razvratan, ritam bez pardona hvata za guzu.U svojoj sjajnoj zbirci pripovijedaka Bas saksofon Josif Skvoreckv primjeuje kako su i nacisti ikomunisti, premda meusobno zavaena eljad, umalo pa s jednakim argumentima zabranjivali jazz.Za jedne je, dodue, ta muzika bila crnaka, dakle nearijevska i niska, dok su drugi vie grintali zbogtobonje burujske naravi swinga i be-bopa, no u osnovi je stajala zajednika bojazan kako bi27jazz svojom naglaenom ritminou mogao u mladei potaknuti nagone opasne za ideju Reicha ilirevolucije. Kiasti totalitarizmi, koji svijet vole zamiljati i samo zamiljati, u stvarnosti je, kakoznamo, potpuno drukije kao idilina predgraa sa srdanim susjedima i ietkanim kotskim

ovarima, uplaili su se toga neobuzdanog, putenog ritma iz delte Mississippija i ikakih nonihklubova. Kako je ve od graana zahtijevano da budu razumni, edni, odani i bogobojazni ovopotonje, naravno, shvatite u irem smislu rijei na cijeni je bila glazba s naglaenijom melodijskomstrukturom, a ulni ritam Dukea El-lingtona i Satchma Armstronga doivljavan je kao imbeniknestabilnosti u regiji. Usudio bih se kazati s pravom!Premda Duke i Satchmo, naravno, nikada ne bi mogli pojmiti takvo neto i vjerojatno bi ih uasnulo,pedeset godina poslije njih plesna je muzika melodijski potpuno ogoljena, uskuhane mase na golemimse open-air fetama obeznanjuju na divlji ritam techna. Adolescenti s nakitom na jeziku i kose obojeneu zeleno i djevojke nagih, iaranih grudi, bili bi zapravo vrlo prikladna ilustracija za slavno Danteovodjelo. tovie, kada bi gospon Alighieri danas nakanio vizitirati odaje Neastivoga, vjerojatno bi uzeopuno upuenijega vodia nego to je to Vergilije: nekoga D.J.-a, primjerice.U plesu se dogodila jedna strahovita emancipacija tjelesnoga. Ples je, dakako, u svojoj naravi bitnotjelesan, no ovdje imate dojam kako ti klinci to se koprcaju na sintetiki ritam techna ispod hlaa ve

imaju pripremljene, navuene kondome. Mogli bismo sada prikazati prirodan razvoj te emancipacijejo od vremena kada je Elvis skandalizirao Ameriku svojim senzualno zaljuljanim kukovima, ih poiak i jo dalje u povijest, do kankana, primjerice, i veselog izlaganja podvezica puanstvu, vr-28ijedno bi bilo pripomenuti kako je, kada se pojavio, ak i valcer doivljavan neudorednim, ali onajpravi, istinski poetak ove erupcije nagona ipak je u neto blioj povijesti, u sedamdesetima, spojavom diskoteka.Tlo je, kako su socijalni seizmografi vepouzdano izmjerili, poelo podrhtavati s pojavom pilule protivzaea, to se openito uzima poetkom seksualne revolucije. Diskoteke su pak dole nekoliko godinaposlije, odvaio bih se ustvrditi kako je to bio blistavi vrhunac oslobaanja puti. U halucinogenojatmosferi miganja nebrojenih arulja u svim bojama shizofrenije, uz za-gluujuu buku ritam-maina,jedna je spolno osvijetena generacija dola do toga da joj uope vie nije trebalo razgovarati kako biostvarila kontakt s partnerom/partnericom. Razgovor je, uostalom, bio svjesno onemoguen, za takvo

to ste pod monstruozno golemim zvunicima morali imati glasnice od kompozit-nih materijala.Aikovanje je tako postalo disciplina u ritmikoj gimnastici: zgoditku meu plahtama smjeli su se

8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

8/57

nadati samo oni s elastinim torzom i dobrim radom nogu. Pametnjakovii pak, koji su se ufali kako esmotati ensku zgodnim i duhovitim sentencijama i nesebinim zalaganjem za mir u svijetu, zapravosu veliki gubitnici te raskalaene dekade.Jer, sedamdesete su bile doba istoga, ideoloki neoptereenog hedonizma. Disko-muzika i diskotekeu tome su upravo esencijalni. Najprije, kako smo vekazali, tu se ne razgovara, tijelo je poruka. Vrlooskudna dodue, kako je vekukovima tee izraziti sloeniju misao, ali izravna: u najkraemu. "Ako si

ti voljna, moji su otili na selo." Za emitiranje tako rudimentarnoga ljubavnog zova bilo je dovoljno u i ukrug plesaa pa banuti pred izabranu damu i malo protresti lanina rutavim prsima.29Sve je u disku bilo podreeno tomu, glazba je bila vrlo prikladno ritmina, tekstovi ne osobito mudri.Disko-muziku su mogli razumjeti ak i oni s dvojkom iz engleskoga, emu u konanici vjerojatno iimamo zahvaliti mahom zloinaku pojavu njemakih, talijanskih i panjolskih disko-zvijezda.Popularna kultura tako se prvi put znaajnije decentralizirala, izila iz svojeg anglosaksonskogzabrana. Sto i ne udi: nije bio osobit problem prevesti neto tako izrazito tjelesno kao to je disko-kultura uj, kultura?! na strani jezik.Domalo se cijeli planet zaneseno tresao u sintetikome ritmu i sintetikoj odjei, ne poznajui ekolokogrizo-duje. U to doba za takve se stvari nije puno hajalo, kraljeve plesnih podija zanimao je samonjihov ljubavni saldo, gdje je u nekim sluajevima ostvaren doista zapanjujue golem "broj noenja".Premda, za pravo rei, disko se u svoj svojoj punini nikada nije razmahao na naim prostorima.

Seksualno oslobaanje u Hrvata ipak nije bilo dosegnulo onu razinu da bi mogao okonati veer snepoznatom u krevetu, a da ova poznaje samo tvoje plesako umijee. Taj hendikep u naim sudiskotekama nadoknaivali setom laganije, baladne muzike, u narodu poznate kao sentii, gdje bizagrijani mladac nevian dus-kanju mogao ostvariti konvencionalniji kontakt s partnericom.Pokraj te, uvjetno kazano, lokalne osobenosti naih diskoteka i injenice da se u tim ugostiteljskimdestinacija-ma kod nas neto poesto vade pitolji, sve drugo isto je kao svuda u svijetu. Kada je tamanija poela, neko su vrijeme, dodue, diskoteke bile u prostorijama mjesnih zajednica obnobimlade agala, ujutro umirovljenici mozgali nad ahovnicama no i to se brzo promijenilo: prave,profesionalne diskoteke uskoro su bile jednako gl-30amurozno opremljene kao i one u Amsterdamu, Londonu ili New Yorku. Diskoteke su postale nalikcoca-coli svuda su jednake, kugla od kvadratia zrcala jednako je moan simbol onoga to senaziva amerikim kulturnim imperijalizmom.

Po svemu, to je postala jedna tako svakodnevna pojava da se vie nitko ne sablanjava, dapae, znase dogoditi da u disku ak i predsjednici drave estitaju svojemu narodu Novu godinu. Uasnutamlade na to je pobjegla vani, na techno partvje pod otvorenim nebom, izazivajui kerbere naegaudorea da grme protiv ritmova to potiu nezdrave nagone. Ako mene pitate, techno mi se doistaini malo seksualno preeksplicitnim, ali bih se u svakome sluaju prije odluio za jedan takavhormonalni poremeaj, nego za miriljavi totalitarizam koji potiho nude protivnici tjelesnoga. Malo mejedino smeta to vise nema sentia, a onda se mislim, ma ta me briga, Bogu hvala, oenio sam se.31Na priuvnoj adresiKriza srednje dobi poinje pitanjem. Trebam li ]a bavnicu ih vikendicu? Za golemu veinu mukaracato je zadnja velika odluka, zadnje opasno raskrije A radi se o iznimno osjetljivu razdoblju na praguetrdesetih mukarac je vie ili manje uspjeno definiran kao nekakav Taj i Taj ovjek i graanin,magistar, planinar, obiteljska kua, dinners kartica, opel vectra, oenjen, djece komada dva I sada,

kada mu je sve tako fino skockano, tip je pomalo umoran od uloge koju mu je ivot namijenio, trebamu novi izazovAko je pustolovnije naravi, sredovjeni e nezadovoljnik svoju sreu potraiti u oglasniku, pod ifrom,"gospodin s obvezom", "diskrecija zajamena" Takvi su mukarci od onih to zakljuuju kako je njihovTaj i Taj potpuno promaen, kako su zasluili bolje i ljepe od ovoga sada Zabrinuto zateu ovjeenipodvaljak pred zrcalom u kupaonici, uasnuto se pitajui kad su prije prole sve te godine, takouzaludno i glupo "ta radi unutra toliko dugo-1" dere im se ena pred vratima "uti, gusko', proaptaovjek oajno, vie za sebe Mukarci iz ove kategorije ne povjeravaju se svojim gospoama Gospoe,kako je i red, uvijek zadnje sve saznaju32S druge strane imamo zrelost frajera koji se odluio za vikendicu On je zadovoljan svojim prolaznimvremenom na sredini staze, ne bi mijenjao ni enu, ni posao, ni auto i nije nesretan kada na televizijividi nekoga tko je s njim iao u kolu Kada pred sebe stavi novi izazov, mukarac od ove vrste

ziheraki e paziti da mu on ne narui sklad to ga je dotada briljivo gradio tovie, s tim e novimizazovom njegov Taj i Taj ovjek i graanin, magistar, planinar, opel vectra. dobiti punou i sjaj

8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

9/57

vlasnika kuice za odmor na srednjem Jadranu ili klijeti u kutjevakom vinogorju.Vikendica je pritom posve logian izbor" kada se osjetio umornim svojim dotadanjim ivotom,mukarac iz ove druge, ziherake kategorije je jednostavno zakljuio kako mu se valja odmoriti Zanjega, to je uinjeno uinjeno je, tu se previe toga ne da mijenjati, od sada pa do smrti vie senita spektakularno nee dogoditi Tue ene ovakvi gledaju jo samo u filmovima za odrasle, apustolovinom shvaaju branje gljiva, pucanje u jarebice, obrezivanje lozja i panulavanje na priuvnoj

adresi Vrhunac njihove razuzdanosti je poeti s kuhanim vinom u petak naveer, pa se probuditi tridana poslije, s glavom koja im se ini velika i teka kao panj stoljetnog hrasta, ne sjeajui seapsolutno niega u meuvremenu"Jesam li pravio puno pizdarija5" upitao je mnogi na vikenda svoju enu u ponedjeljak ujutro"Pa nisi ba", kae gospoa, "osim to si juer poslije podne plaui zakljuio kako ti je ovdje tolikolijepo da se vie nee ni vraati u smrdljivi grad pa si, da pnsnai svoju odluku, noem razrezao sveetiri gume na autu j ja sada ne znam kako emo kuci '"Ajoj1" zavapi nevoljni pilac33Kako je vevikendica njegova zadnja velika odluka, zadnje opasno krianje, ovjek je domalo ponedoivljavati svojim ivotnim djelom pa nikada nije posve zadovoljan njome Tako da zapravo nemadovrene vikendice, ja ne znam da sam vidio ijednu koja ne bi bila kao ona glasovita Schubertovasimfonija Apsurdno je ovdje da ispoetka svi krenu s priom, ajde, hvala Bogu, nek je i potleui-ca,

samo da imamo negdje prespavati, da bi desetak godina poslije na krovu krasne trokatnice montiralisatelitsku antenu I to opet nije dosta uvijek se ima neto prkati oko te vikendice posijati travu,zasaditi ukiasno grmlje, sazidati rotilj, podii dvorinu ogradu od lijevanog eljeza, urediti stazice odopeka, zar nam nisu krasni oni narcisi tamo, tu na sredini smo zamislili vodoskok, iz vicarske smonaruili krasne vrtne patuljke i tako ad infinitum.Ono to plijeni jest vikendaka strpljivost u obavljanju ovih poslova, njihova mirnoa dostojna je kakvabudistikog redovnika Nema vie one gladi za stjecanjem i dokazivanjem, za sve se ima vremena A toje zapravo i smisao vikendice prebacivanje ivota u niu brzinu i svoenje njegova konanog raunaJer, ako pogledate, vikendica dolazi nakon to se ovjek stambeno sredio, osigurao krov sebi isvojemu potomstvu, ona je na pola puta izmeu obiteljskog gnijezda i obiteljske grobnice, izmeustalnog boravita i vjenog poivalita Tako da vikendai s godinama sve ee bjee u svojupastoralnu nirvanu, sjetno se osvru na godine iza sebe i u filozofskome miru, sa slamicom meuzubima, gledaju oblake zamiljajui kako e se jednom ako dobri Bog bude milostiv prema njima

ispruiti na jednome od njihA s umirovljenjem mnogi se zastalno presele u svoje vikendice, u grad dolaze jo samo izmjeriti tlak,Zorieve34im uplatnice dolaze na novu adresu, poneki ak ponu uzgajati i kokoi ih ak svinje No, to je valjdaoduvijek tako prije tisuu i sedamsto godina rimski je car Gaj Aurelije Valenje Dioklecijan siao sprijestolja i preselio se na drugu stranu Jadrana, u svoje ladanjsko zdanje, da ne kaemo vikendicu, izkojega e se poslije iahuriti Split Pojava, dakle, nije osobita novostI na kraju, ono to svakako valja uoiti je vikendica kao prostor slobode Ne samo one najopenitijeshvaene, obine ljudske slobode od susjeda koji vire u vae prozore, slobode da parkirate auto gdjevas je volja, da va pas urinira u dvoritu, da hodate u poderanoj trenirci i ne bnjete se Govorimo oslobodi u politikome smislu Nitko nikada nee moi saznati kolika je zasluga vikendica u politikojemancipaciji naroda u Istonoj Europi, a da je ona znatna, vie je nego sigurno U ekoj je,

primjerice, bila masovna pojava da svijet od radnikih savjeta i policijskih dounika bjei u svojevikendake azile u planinama Njihov veliki pisac Bohumil Hrabal tako je nakon sovjetske invazije naCehoslovaku potpuno preselio iz Praga na selo, umirui od straha da bi drugovi u konim kaputimamogli pokucati na njegova vrataDobro, u nas je totalitarizam bio poneto blai, mi na posljetku nismo imali ruske tenkove na ulicamaNo, i oni najplaljiviji meu nama gdjekad bi se u nekoj vikendici opustih rakijom pa stali baliti protivdrave ili potiho zapjevati Vilu Velebita A, ako ba hoete, ba u jednoj vikendici, u onoj pljeivikojkleti gdje se okupio onaj pra-HDZ sa Stipcem i Veselicom u prvoj postavi, zaela se sadanjaHrvatskaKada iz dananje perspektive gledamo na taj slavni dogaaj, ini se da vino koje se te veeri toilonije bilo osobite kvalitete35Domaa kuhinjaDogaa se esto da na svijet uloi strahoviti novac u opremanje dnevnih soba kupuju se naslonjaipresvueni koom nebrojene teladi i regali tako golemi da bi se u njima, za nevolju, odjednom mogle

8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

10/57

pokopati etiri odrasle osobe, pa onda oni besmisleno niski stolii sa staklenom ploom koja jestaklena valjda samo stoga da ne bi stavljati noge na nju upavi sagovi i teke pepeljare od brue-nog kristala, vitke svjetiljke s bolesnoutim sjenilom, kakav Berberov ih Bottenjev grafiki tanceraj visipo zidovima i udne tapiserije to skupljaju prainu, a nema uputstva na kojoj ih se temperaturi smijeoprati Od svega ovdje meni su najdrae one gipsane replike Baanske ploe to se kupuju poromskim tandovima na Pazaru, a da se nitko nikada nije upitao otkud se to Romi s Pazara razumiju u

uglatu glagoljicuU privatnosti stana dnevna je soba najmanje privatna Kao mjesto u kojemu se doekuju gosti, poslovnipartneri ili makar listonoe, ta je soba ureena prema slici koju domain i njegova supruga imaju osebi u mjedi, iverici, staklu i sintetikoj spuvi ovdje je opredmecen njihov drutveni uspjeh To jeuasno mjesto Vie nego36ita drugo prosjena e hrvatska dnevna soba posvjedoiti kako je otuan ivot njezinih vlasnika iprokazati ih kao ziherae i skorojevie, sirot, uskogrudan, frustriran svijet O gdjekada gotovopatolokoj skrbi kojom se odrava istoa toga mjesta i mizernom ukusu to ga otkrivaju Berberi,tapiserije i Budakova Ognjita pokraj ruiastog kompleta romana Judith Krantz mogla bi se paknapisati dobra studija o faizmu Jer, to je drugo faizam u svojoj biti nego upravo to strah odprljavtine i lo ukusU ovome svemu ovjeka veseli samo jedna stvar u dnevnim se sobama, sreom, ne ivi, makar ne

svakodnevno ee se eventualno tek spava poslije objeda na kauu i to je sve udnovata je, naime,pojava da se u dnevne sobe ulae strahovit novac, a da se one uope ne koriste ureujui ta mjestaprema slici koju imaju o sebi, nerijetko je sluaj da su ukuani od njih napravili neto kao kapelice, sregalom kao masivnim oltarom, posveene vlastitoj graanskoj egzistenciji I sad, naravno, ljudi senekako skanjuju ui Nije zgodno, kau, ena je malo prije usisala, nego, ajmo mi u kuhinjuIspadne da smo mi narod koji ivi u kuhinjama Sto je dobro, jer to i jest na pravi ivot, tu uostalomvise i sat i kalendar, tu su i svi nai rauni pohranjeni u staroj kutiji od cipela u kredencu, pokrajrezervnih gumica za slavinu i francuskog kljua za odvidavanje plinske boce Kuhinje su stvarnije oddnevnih soba, a i ljepe govore o nama nikakav grafiki tanceraj sa zida u salonu nee vas bolje iistinitije opisati kao ovjeka i graana od zguljene naljepnice Calimera na friideru, i kada bi svi ljudi toshvatili i po tome se ravnali ovo ce zvuati bedasto na svijetu bi bilo manje gladi i rataU kuhinjama, ispod oslikanih keramikih tanjura, suvenira sa sindikalnih izleta, va se otac nekadamuio log-

37antmima i kvadratnim funkcijama iz vae domae zadae, u oaju se konzultirao ak i s Opomenciklopedijom, pa se na posljetku nemono izderao kako ste vi jedan majmun i neradnik i, jebem tisunce, nikad nita od vas A mater je prala sue, kao kakav idov pred zidom plaa, elom naslonjenana kredencu iznad sudopera, potpuno odsutna duhom Jednom sam se zatekao u jednome drutvugdje je netko tvrdio da je njegova mama znala ak i zaspati tako naslonjena elom na kredencu Ondaje netko kazao da je to nemogue, jer da samo konji spavaju stojei Onda se onaj prvi naljutio to jeovaj drugi njegovu mamu nazvao konjem Bila je to jedna ba onako neugodna situacijaKuhinje, kako smo vekazali, nisu izlozi porodice, one su siuni, intimni prostori u kojima se doista,svakodnevno ivi, tu se jede i ui, tu se donose najvanije odluke ove male zajednice, u Dalmaciji jekuina esto jedina prostorija u stanu koja se zimi grije Dok se u dnevnoj sobi gleda televizija, kuhinjaje carstvo radija, starog, ra-zlupanog tranzistora to stoji pokraj solnice Spikerski bariton ita prognozuvremena za srednji Jadran da ti radijski spikeri nemaju nita osim svojega barunastog baritona a

obino i, ruku na srce, nemaju valja im biti zahvalan na toplini glasa koji je humanizirao krmeljavazimska jutra sa smrznutim oknimaKako ovdje manjka prostora, kuhinjski je stol s jedne strane prislonjen uza zid Taj stan stol s priprostimkatngama i sjajnom bakelitnom ploom, koja se obino ne pokriva stolnjakom, poprite je mnogihnesmiljenih nadmetanja u "ovjee, ne ljuti se", divljih partija s m-farktnim zavrnicama kakvih nema niu amerikoj profesionalnoj koarci Naravno, ako bi partija uope doekala zavrnicu, ako je ne biprekinulo upadanje publike u ter-38en, upanje vlasita, demonstracija karatakog umijea i sekino cmizdrenje u kupaonici, izazakljuanih vrata, na zahodskoj koljci A kada bi se igrala brikula i treseta stol se morao odmaknutiod zida da etvrti sjedne Nema ljepega mjesta za bnkulu i tresetu od kuhinje u lea vas boduprekidai tednjaka, a tako je usko da nema smisla niti pokuavati sakrivanje karataA vrata od friidera su bila neto kao zidne novine, slubeno glasilo porodice Na starim, ve

poutjehm Obo-dinovim friiderima boje zguljene na rubovima, s dvije rupice i uoljivo svjetlijim tragomna mjestu gdje je nekada stajalo drugo slovo o, stajali su rasporedi sati kolske djece i poruke

8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

11/57

privrene plastinim Mickevem Mouseom s magnetiem otraga "Dragi sine, mi smo kod strine ubolnici, a ti podgrij sarme za ruak, vatrogasci su na 93 " Te stare hladnjake iz nekoga vrlozagonetnog razloga svi su kitili naljepnicama, u desetljeima njihove prisutnosti u kuhinjskome kutu tuse nakupilo nebrojeno oznaka sportskih klubova, nacionalnih parkova, motornih ulja, poduzea ipriredbi sliica rodne kue Josipa Broza Tita ovdje stoji pokraj sliice Svete Obitelji koju je sveenikostavio kada je blagoslovio stan Netko bi za tisuu godina mogao rekonstruirati politike prilike u nas

samo da iskopa te Obodinove friidere pa stane itati naljepnice Najslaa slija koju sam ja vidio nanekome naem hladnjaku imala je natpis 'Igman - mar smrznutih partizana 75 Kao da s druge stranevrata, izmeu uvele salate i pljesnivog komada parmezana, brkova pokrivenih injem, cvokoe glavomlegendarni komandant Sava Kovaevicui Jelinek je nedavno kazala kako se nala uvrijeenom kada je netko njezinu mamu i nju, jo udjetinjstvu, primio u kuhinji Staru vlakovuliansku gospou ta zgoda jo i danas pee i valja jerazumjeti No s druge strane,39takvi kao ona ine zapravo neznatno malen postotak stanovnitva ove zemlje. U velikome dijelu mismo ipak mala seljaka nacija koja se tek u treoj ili ak drugoj generaciji iskobeljala iz bijede. Upravostoga nai su saloni tako jadna, skorojevika mjesta i upravo stoga ih zaobilazimo i odmah s vrata seupuujemo u kuhinju, medu hranu, u mirise peenja i ufigavanja. Na dnu te navike, sudim, jo uvijekrei ono udovite gladi koje je stoljeima klalo nae pretke. Za vlastito dobro, nemojte se stidjeti toga.

40Crni merakU svijetu gdje e vas prevariti tko god vas moe prevariti, uvaliti vam komad loja pod meso, gnjilubananu ili vodu u dizelu, kava se kupuje samo u zrnu. ovjek je ovjeku svinja, boj se blinjega svoga.Tako po prilici rezoniraju one nae stare tetke po selima, to ih anualno obilazimo, obino0 Svim svetima, ne bez kutije najprostijih keksa i dvadeset deka kave u zrnu. Donesete li, naime,svojoj teti, gospoi opreznoj prema svemu to ne dolazi iz uskoga plemenskog kruga, do vlasitaproetoj onom skepsom koja bi se ovdje na Balkanu valjda mogla nazvati atavistikom, dvadeset dekakavenoga praha "fine mjeavine", kako to obiava pisati na vreici mljevene kave, dobra e se enamoda i rasplakati zbog vaeg budalastog povjerenja u trgovaku estitost. To s "finom mjeavinom"nju ne moe prevariti, slatkorjeivost s etikete njoj je, dapae, povod da bude osobito oprezna iposumnja kako su vam, jadnom1 zelenom, u dvadeset deka praha fino zamijeali cikorije, zemlje, piljevine, pepela i bilo je o tome na

televiziji prije neki dan, tekih droga. Poslije se vi atavizam je to! ne moete oteti dojmu kako tetamoda ima i pravo i ogadi vam se kava naisto.41Kako bilo, elimo li doista uivati u kavi, trebali bi je kupovati u zrnu pa jo i neprenu, jer kavanajljepu aromu i okus ima dan ili dva nakon prenja i netom samljevena. Tako barem kau. Ne meljitekave vie nego to je namjeravate skuhati, savjetuju nas znalci, no tko e domalo, kada stare tetenapokon sve poumru i vie nitko ne bude kupovao kavu u zrnu, jo uope znati da postoji takvo netokao to je kuni mlin za kavu, osobito onaj mehaniki ili, to bi rekli, runi.Kod runih mlinova u naim su kuanstvima nekada dominirala dva modela jedan drven, irokogakockastog kuita, nalik na ormari, u kojemu se prah skupljao u malenoj ladici u dnu, i drugi metalan,pozlaen i s ugraviranim arama, duguljast kao minaret ili tafeta mladosti. ini mi se da je minaret biomalo cjenjeniji od ormaria, vjerojatno isto podsvjesno: kako se pila iskljuivo turska kava, ova jemlinac djelovao nekako vjerodostojnije, islamskije. Zacijelo ima i neto u tome da je, u to sam se

spreman zakleti, minaret mljeo sporije od ormaria. Njegova iznimna sporost ispunjavala jepovjerenjem, jamila da je svako kaveno zrno smrvljeno valjda do subatom-skih estica.Boe, koji je to pakao bio, ti duguljasti mlinci nalik minaretu ili tafeti mladosti. Dou ti gosti u kuu i tise vepreznojava od pitanja, posve izvjesnog i neumoljivog kao smrt: "Jeste li za kavu?" A gosti sustoka, uvijek za kavu, makar bio i sluaj da im je lijenik brani ili im je to veetrdeset i esta togadana, i starije dijete u kui dobiva u zadau teak, metalni mlinac to kavu drobi nepojmljivom brzinomod dva i pol nanograma na uru. ini mi se kako su upravo zbog tih mehanikih mlinaca djeca u todoba bila razvijenija, krepkija, manje su pobolijevala. Moj jedan roak, svjetski rekorder na tom polju,koji je do42treega osnovne zdrobio kave u koliini koja bi vjerojatno odgovarala godinjem urodu Brazila, tako jeustro vrtio ruicu mlinca da bi to povremeno stvorilo tako strahovitu zranu struju koja bi njega, onakolaganog, znala i podii sa stolice i ostaviti da lebdi u kuini kao kakav jogi leta.Kava, posebno ona prva jutarnja, ima neto diktatorsko u sebi: pijemo je da nas osvijesti i razbudi,izvede iz privatnosti sna u javnost svijeta, iz solipsizma u realizam, iz posteljne ugode u munu

8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

12/57

svakodnevicu naih tvornica i ureda. Vrua crna tekua vraa nas u krilo drutva i ponovno ini radnosposobnima. "Ustaj, vojsko!" dere se crna kava tiranski, bezduno i divlje, upozoravajui kako je ivotpatnja i ovjek se nije rodio da bude slobodan.Coffea arabica, meutim i sreom, ima dvostruku narav. S jedne strane, kako smo vekazali, ona jebudnost i marljivost, dok je s druge potpuno drukija, lijena i merak-lijska. U malu porculansku alicuskladno se smjestio okrutni kapitalizam i samoupravni socijalizam. Ovo drugo svakako je izraajnije,

makar u naim krajevima. "Povazdan sjedi i pije kavu", kazat e se za stanovitoga ljen-guza, zauvijekga otpisujui kao nepouzdanog i nikoris-nog bijednika. Vjerojatno ne postoji strasnije kvalifikacije odtoga da netko "povazdan sjedi i pije kavu", osobito po naim selima, gdje rad podrazumijeva otvoreniprostor, obino vinograd ili krumpirite, i nekakvu krupniju alatku u rukama, pa je stoga upravonezamisliv u sjedeem poloaju. Autor ovoga napisa, primjerice, ima trajan problem da onima usvome selu objasni kako on svakodnevno sjedi, pije kavu i radi. "Pa ta to radi", kau onismijuckajui se prepredeno, "vrti kuarin?"Crna kava je moda najljepa slika orijenta, one begovske dokonosti, andrievskog svijeta mranih izatomljenih43strasti, gdje divlji nagoni na dnu due stoje kao mutni talog na dnu alice. Upravo tome mentalitetu,koji je redovito prvoosumnjieni za propast mnogih naih kapitalnih gospodarskih ulaganja, i dugujemodoivljaj kave kao lijene, meraklijske navike. Uistinu, kada malo bolje pogledate, fildani na malenom

zlatnom pladnju, siuna dezva u kojoj se pomalo topi kocka eera i pilac zgrbl-jen na niskoj seiji:morate biti osobito besposleni i pred sobom imati sve vrijeme ovoga svijeta za jedan tako ki en obred.A kada vaa stara teta trai kavu u zrnu strahujui da bi mogla biti prevarena, u njezinu se oprezuotkriva onaj svijet levantinske prevrtljivosti, gdje e vas prevariti komu god je dana milost da vasprevari.Opisanu dvostruku narav kave najvjernije ilustrira razlika izmeu turske kave i espressa. Kaveni talognajbit-niji je u toj prii. Kava se popije i alica okrene, crni mulj se cijedi i sui na njezinim unutranjimstijenkama, a kieni se obred sada nastavlja neim tako osobito orijentalno mistinim kao to jegatanje. U alicama gmiu zmije i lete gavranovi, trnovite se rue izvijaju, kue gore, vukovi zavijajuzapjenjenim eljustima, a mala djeca sjede na oblacima. Hieronimus Bosch senior bio je mlaka vodicaprema nekim naim gatarima, njihov imaginarij je upravo beskrajan, u uvijek nove simbole uitava senovo, obino neoekivano znaenje, pa in gatanja uvijek izmie bilo kakvoj racionalnoj prosudbi.Tomu nasuprot stoji espresso, bez taloga, ekonomian i racionalan u najboljoj tradiciji zapadne

civilizacije koja ga je i izmislila. Espresso je kavi oduzeo duu, sudbina kavopija ostala je zarobljena ufilteru aparata, neki put zajedno sa sudbinom neznanca koji se zatekao pokraj vas za ankom, iistresena u drveni sanduk kao smee.44IMeso bez pedigreaDabogda te majka u evapima prepoznala (narodna)Jedu se s lukom, s ajvarom, ako ih volite i s lukom i s ajvarom, onda se kae "sa svim", a lepinja morabiti ugr-ijana i natopljena smekastim uljem od peenja. Za ulje uvijek pomalo dvojite kako je, makardijelom, marke val-voline, no o tome ne razmiljate previe da vam ne pokvari gust. Jedenje evapa izkioska pored ceste inae je ekoloki duboko osvijeten in, kao najistiji i najjeftiniji poznat nainunitavanja mesnih otpadaka.Za okoli je k tomu prihvatljiv i tvrd, masan papir u koji se evapi zamataju, ali taj je istodobno posve

neupotrebljiv za obrisati usta. Nasluuje se kako taj tvrdi papir potjee iz onih emernih vremena, oneneimatine i gladi kada se jedai nisu ni brisali, nego bi ili okolo masne njuke, da svi vide kako suoni klopali evape i pocrkaju od zavisti. U tom smislu evapi su vrlo zahvalno jelo: ako ste ih jeli, svi eznati da ste ih jeli, kako veova delicija, posebno ako je s lukom, ima tako izraajan bouqet, da kadapodrignete svima u prostoriji bude zlo od toga.A od evapa ete neizbjeno podrignuti, dapae, poeljno je da vam se to dogodi: in isputanja zrakaiz eluca ovdje45je da oznai sretan zavretak jedne probavne pustolovine, koja a va organizam nije bila ni laka niugodna Premda ugostitelji gdjekad, posve besplatno u meso dodaju sode bikarbone, valjda se ni naSpasitelj onih etrdeset dana u pustinji nije napatio kao neki od nas sa evapima Probavljanje evapa,uostalom, vrlo je nalik religijskom iskustvu ovjek se kaje zbog svoje prodrljivosti i vapi za spasenjem,a onda se eludac umilostivi njegovim molitvama, odrijei ga od grijeha u inu podrigivanja i on se u

tom trenu osjeti nevino i isto i od zahvalnosti mu pou suze na oi Neu vie nikada, kune se on samsebi, nikada vise neu jesti evape Ali, drek, evo ga ve sutradan, guba nevirna, na kiosku uboge

8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

13/57

peenjarnice uz cestu kako prua novanicu i, gledajui gdje mu lijevaju ueglo ulje po lepinji, oduzbuenja muca "J-j-j-jo, j-j-j-jo mi malo toga u-u-u-ulja stavi1 T-t-t-tako, t-t-t-tako1"Ti kiosci i kamp-kuice, ono divlje ugostiteljstvo to nie u korovu i kupini pokraj naih prometnica,limeni miljokazi na kojima dugo u no sablasno svijetli klimava reklama "Maca gnll, evapi, toplisendvii, higijenski uloci, cigarete", obino su jedini znakovi ivota u naim gradovima u sitne ureParovi, umorni od veernjeg provoda, ovdje jedu u parkiranom automobilu ugaenih svjetala, ljube se i

maze masnih brada, on sre pivu iz kantice, koka pije sok Dogodi se, naravno, i da u kolima predjednim takvim grillom budu tri mukarca, pa dvojica fa-suju metak u zatiljak, a patolozi se poslije kinjerazdvojiti mozak rtve od gnjecavog zalogaja mljevenoga mesa s pecivom, no to je vec sluaj iz nekedruge prie Nama je puno zanimljivija injenica kako se visok postotak naih evapa prodaje narubovima civilnog ivota, posve bespravno, u nezakonito postavljenim kioscima i potleui-46ama bez graevinske i lokacijske dozvole. Vrhunska tajna, to se apatom pronosi meugastronomima, kadto je znati u kojemu se zaboravljenom kutu grada, negdje na Sirobuji ili uCvjetnom naselju, pee najbolji evapevapi u lepinji ovdje se pojavljuju gotovo kao simbol graanske neposlunosti Nezakonito i daleko odosvijetljenih sredita gradova, nepoeljno u elitnoj kulturi, ovo meso bez pedigrea otima se ozbiljnom iumiljenom reimu, kao to se svakodnevni ivot otima bezvremenim ideologijama Poete li, naprimjer, u Bosnu, na jedan od bezbrojnih vercerskih sajmova to niu diljem te zlosretne zemlje, kao

jedini iskreni i stvarni izraz onoga to politian obiavaju nazivati "obnovom povjerenja", uoavatekako je u infrastrukturi tih okupljanja jedna stvar upravo neizbjena kiosk ili, ee, kamp-kuica sevapima Nije ih, dakako, preporuljivo konzumirati, tko zna kakvo je i odakle meso u njima, ali vam jedrago da su tu. ti ilavi mesni valjuci pokazuju kako je ilav ivot nasuprot smrti, pa bila ona i takomasovna kako je ovdje bio sluajZapjenjenim zagovarateljima vjerske, nacionalne ih rasne istoe, koji tu masovnu smrt ako ve nebrane i ne prizivaju, a ono barem licemjerno dre historijski neminovnom, ti evapi neobino intenzivnoidu na jetru evapi, kao, neautentini u njihovoj kulturi, neisti i niski, pripadaju civilizacijskome krugukoji je nama po svemu inferioran Zgodi se tako da se svake godine o feti svetoga Duje one ku ice zakampiranje s evapima dovuku iz predgraa sve do Rive, iz svojih mranih zaboravljenih kutova gradasve do njegova blistava sredita, a brini uvan nacionalnoga identiteta popizde da kakav je to nain,pokraj pravih, naih, isto hrvatskih jela, prodavati nekakvo orijentalno smee Ta se gospoda, sasvojim

47mozgovima izlivenim iz jednog komada, dakako, nikada nee sjetiti zaviriti u Dalmatinsku kuhinju DikeMarjan-ovi-Radice, taj spomenik nulte kategorije nae gastronomije, gdje lijepo stoji recept za"evapie originalne", a da i ne spominjemo kako je budalasto da nekome smeta orijentalnostevapa, a tuje svetoga Duju koji je, Bog mu dui dao, podrijetlom bio s podruja dananje Sirije,dakle, nepatvoreni orijentalac.Ideologije su lijepe, razumljive i statine, plijene svojom istoom i jednostavnou, no svakodnevniim, onaj divlje pulsirajui ivot stalno izmie. Dovoljan je, za priliku, jedan takav mali evap izbespravnog kioska u predgrau i najednom se pokae upitnom cijela ona velianstvena slika o naciji,njezinome svetom tlu i povijesnim pravima, relikvijama, inkunabulama i kamenim pleterima. Jer, tajmali evap, taj uas zbog kojega bi se poneki nutricionist poelio ritualno spaliti ispred peenjarnice,ovdje je u nas tako autentian da bi smio proglasiti dotepencem ak i nekoga tko bi nedvojbenodokazao svoje stoljetno srodstvo s knezom Mislavom.

Ervin Hladnik Milhari, Delov dopisnik s Bliskoga istoka, nedavno je tako otkrio da su ak i stariFeniani suznih oiju podrigivali poslije evapa. Ako pak znamo da je Fenikija dijelom na podrujudananje Sirije, onda je vrlo vjerojatno da je i na Duje tu i tamo klopnuo deset komada s lukom. Tu naMediteranu, dakle, na znanje svima koji se kunu u autentinost, evapi su se pekli i onda kada suHrvati, taj barbarski nekrst, toljagama saekiva-li veprove negdje u Zakarpatju i valjda jo ni u primislinisu imali svoj gastarbajterski pohod na jadransku obalu.Makar i prognani u predgraa, nepoeljni od elitnih kultura, evapi su ostali ovdje na Sredozemlju, uovoj kolijevci triju velikih religija, gdje su se civilizacije stoljeima48mijeale i krvavo potirale u ime velikih ideja, i gdje smo svi mi podjednako autentini i lani.Sredozemno more, ako bolje pogledate, malo ak i nalikuje na evap. To ilavo meso opstalo je kaovrhunski simbol tolerancije i kao dokaz da je, ma koliko god to patetino zvualo, ivot uvijek vei odsmrti.49Bratstvo i svinjstvo

8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

14/57

Poslije treeg ili etvrtog dana uzbune u jednomu naem gradu koji je s jeseni '91. bio blagoslovljentekim topnitvom, bez struje i vode, u onome tjeskobnom stanju kada se ovjek sam sebi inipotpuno besmislenim pred injenicom da bi nekakva granata mogla pljesnuti njegovu mizernuegzistenciju o asfalt kao jaje kad ga razlupa na tavi, u onoj bjesomunoj paranoji kada te svjetlo izbaterijske svjetiljke moglo prokazati kao pijuna, u jednome neboderu iz jednoga oficirskog stanasmrdjelo je po leini. Nekakav Spasojevi ili to ti ja znam, kapetan prve klase to je tu ivio, zdimio

im se zakuhalo, po sklonitima se prialo da ga je netko negdje vidio s bradom, ubarom i bajunetommeu zubima. I sada iz njegova stana smrdi po leini. Zaudara za povratit.Svijet priao da je to Spasokninda priklao svoju enu jer da se ona sirota, estita Hrvatica od oca imatere katolike vjere, nije htjela odmetnut protiv demokratski izabrane vlasti. Mukarci ogorenopljuvali na pod zgaeni takvom bestijalnou, a ene se uplaeno kriale i molile za patriotsku duu.Na posljetku policija provalila u stan. I sad, to ti je za vidjeti, u ispreturanom stanu iz kojega50Gradska knjinicaje kapetan prve klase na brzinu strugnuo zaboravivi na gipsano poprsje Ive Lole Ribara i goblen smotivom mar-a smrznutih partizana, nigdje nikakva lesa. Od svega to bi moglo barem izdalekapodsjeati na takvo to, tek hrpa crvljive svinjetine u zamrzivau u smonici.Zaustavite se, dragi itatelji, naas na ovoj slici i pomislite samo koliko je simbolinoga u njoj.Smradno raspadanje tog mesa dogodilo se upravo u vrijeme smradnog raspadanja bive drave, a ja

ne znam da bi ita bilo tako snano obiljeeno jugoslavenskim kao svinjske polovice u zam-rzivaima.Moda jo samo da je to meso dobavljeno preko sindikata. Pokojni ministar Suak u svojim jeemigrantskim danima zapaen po jednome blago reeno nelije-pom inu, kada je htio zaklati prase nakojemu je napisao "Tito". Ostavimo li po strani njegove motive, mora se kazati kako stari Gojko nije niznao koliko je istinitoga u njegovu inu. Jer, ako su u drugoj Jugoslaviji ivjeli tako razliiti narodi da jenjezin raspad bilo upravo povijesna neminovnost, najmanje tri stvari su nam uvijek bile zajednike ikada bi se jednoga dana ponovno netko sjetio da nas uvali u nekakvu, to bi se reklo, "balkanskuasocijaciju", najmudrije bi mu bilo da ponovno pone od te tri stvari: od zamrzivaa, sindikata isvinjskih polovica.Zamrzivai su se pojavili s prvim krizama krajem sedamdesetih i poetkom osamdesetih i kada sujednom doli, svi su ih odmah morali imati: kuanstva su se umalo natje-cala tko e imati golemijukrinju. Neke su bile tako goleme da je zbog njih valjalo izbijati vratnice smonica, neke su obiteljiimale zamrzivakih kapaciteta osrednjega hotelskog poduzea. Takve stvari, dakako, ne postoje u

kuanskome inventaru u drutvima obilja, u Francuskoj, Njemakoj ili Americi uobiajeni su malizamrzivai na vrhu friidera, nitko ne pravi tako velike zalihe hrane.51Rije je, dakle o osebujno socijalistikoj pojavi, premda u tome, ini mi se, ima i predindustrijskog iliak atavistikog straha od gladi: oni to su trpali u svoje krinje cijele telee butove i desetkekilograma pileih prsa posvema su nalik praljudima koji su njuei prvi snijeg grozniavo trpali svojepeine mamutovinom. Jer, kada bolje pogledate, na se doivljaj zime u tih nekoliko tisuljea to nasdijeli od piljskih prapredaka zapravo i nije ozbiljnije promijenio. Svake godine iznova mi prve mra-zove doekujemo sa zebnjom da e ljudi umirati od gladi. Pa ak i nai umni ekonomski analitiariimaju obiaj kazati kako e "biti teka zima", kao da u najmanju ruku spremamo ofenzivu na Rusiju.Besmislen strah od zime iznjedrio je besmislen obiaj zimnice, pojam zimnice bio je znaajno proirenpojavom zamrzivaa, a velika kraljica zamrzivaa bila je, zna se, svinjska polovica.Zimnica je pak uvijek bila u domeni sindikata. Te organizacije radnitva koje su disciplinirale

kapitalizam i na koje su poslodavci na Zapadu morali pristati da im jednoga dana ne bi doao nekakavKardelj i poeo trkeljati o samoupravljaima, ovdje u nas bile su neto potpuno drukije. Zahvaljujuiupravo Kardelju i drugovima, temeljna djelatnost sindikata u nas bila je postavljena na tri nosiva stupa:zimnica, organiziranje ljetovanja i novogodinji darovi za djecu uposlenika. Dobar sindikalni voa ubivoj Jugoslaviji nije bio tip koji je uspio izboriti poveanje plaa i bolje uvjete rada, vemaher koji jenegdje naao prute za pola dinara po kilogramu pa jo na otplatu na dvjesto etrdeset rata. Dok sumali Amerikanci ivjeli u iluziji da Djed Mraz postoji, mi to smo odrasli u socijalizmu smo znali da onpostoji: Djed Mraz je bio sindikalni povjerenik iz Norveke.52Nekome tko je doekao zrelost u nekoj sretnijoj zemlji zbilja biste teko mogli opisati sve radostiodrastanja u socijalizmu. To, recimo, da dananji dvadesetogodinjaci pate od nonih mora u kojimauspaniena svinja bjei preko zaleenog dvorita, a krezubi striko u gumenim izmama vie: "Dr' jekomija!" Jer, pokraj one, da prostite, gospode koja su odluila isto i bez uzrujavanja dobaviti svinjsku

polovicu preko sindikata, bilo je i luka-vaca koji bi u oblinjemu selu, kod rodbine ili prijatelja, gojilipravu pravcatu svinju i po cijelu godinu skupljali ostatke hrane za svoga debelog mezimca, uzdiui od

8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

15/57

zadovoljstva u iekivanju Dana Republike crveno zaokruenog na kalendaru kada e svinjskadua reenog mezimca otperjati svome svinjskom bogu na istinu, dok e njegovi zemni ostaci,preraeni u kobasice, krvavice, varglu, varke, hladetinu i sline delicije, izgubiti svaku ansu da nasudnji dan ustanu iz groba.U prilog svinjskome jugoslavenstvu, svakako ide i injenica da se u nas prasad klala upravo na dankada je u Jajcu osnovana avnojevska Jugoslavija. Kao da su znali, partizanski se vijenici davne '43,

nisu osobito urili s definiranjem dravnog ustroja, vesu se puna dva dana usuglaavali, tako da senjihovim potomcima nije moglo dogoditi da su zaklali svinju, a nisu stigli istopiti mast ili napunitikrvavice. Danas je to ostao valjda najraireniji oblik jugonostalgije: to da je ostalo zacementirano da sekolje za "dvaes'deveti". Ja bih s ovoga mjesta svakako molio hrvatsku vlast da, ako nikako druk ije,makar izmisli nekakav blagdan u ovo vrijeme, pa da i u ovome sluaju raistimo s mranom prolosti.Na kraju, pokuajte zamisliti jednu ovakvu priu. Bili jednom Hrvat i Srbin, susjedi i prijatelji, pasredinom osamdesetih skupa kupili jednu svinju i skupa je utovili u53nekome selu, skupa je zaklali za Dan Republike, skupa je odvukli u svoje urbane jazbine i raskomadaliuinivi blagovaonice nalik salama za obdukciju, skupa je poderali jedne od onih "tekih zima". Ionda, doao rat, njih se dvojica, koji su neko pojeli svaki svoju polovicu jedne svinje, nala nasuprotnim stranama, gledaju se preko niana iz svojih glibavih rovova. Pa onda, kao u onoj pjesmi E,moj drue beogradski, Hrvat ubije Srbina, doe do tijela svojega nekadanjeg prijatelja, zaklopi mu oi

i kae: "Previe masne hrane, stari moj. Jeli smo previe masne hrane."54Kad jaganjci utihnuU mojem poduzeu svojedobno je na ulazu u direktorske odaje stajao natpis "vuci", to je bilo vrloprimjereno koliini janjetine koja se tada jela. Onda smo poeli neto loije poslovati i kooperna suslova maknuta. To je valjda jedina svijetla strana nae krize: da se nije prestalo s janjetinom, neki bidoista podivljali kao kurjaci.Direktorska sklonost jedenju janjetine i promjene koje na njihovoj linosti ta navada izaziva, tu bi stvarsvakako valjalo istraiti. Bila bi to vrlo izazovna tema za golemo istraivanje jednog interdisciplinarnogskupa znanstvenika, gdje bi, da se mene pita, valjalo angairati ak i genetiare. Jer, zamislite, zaprimjer, sluaj da je u jednoj obitelji direktorsko mjesto vepostalo neto kao tradicionalni obrt: jedanje direktor imao sina koji je postao direktor, pa se i sin njegova sina ukopao u konoj fotelji, da bi naposljetku ak i sin sina njegova sina tipao tajnicu za debelo meso. Zamislite, dakle, jedan takav sluaj

u etiri koljena sve direktor do direktora! Boga mi moga, ako se u onoga posljednjega, praunuka, nebi, kao genetska posljedica trganja mnogih janjeih butova, pojavili izdueni otri i snani onjaci.Takvi su ti direktori. Neki55bi od njih nanjuili i poderali ak i onoga kozlia jer i kozlin je lip! is! koji se u bajci sakrio u zidnisat.Premda se, naravno, ni za obian svijet ne moe kazati da je ravnoduan na ovu pojavu. Dapae,vozite se tako naom magistralom i svih dvjesto osam kostiju u vaem tijelu zna da se vozite naommagistralom i proklinje ministra prometa, a onda vam golemo janje naslikano na bonoj fasadi nekekrme bolno je nadrai oni ivac i uas se pokrene sloen biokemijski proces koji na svojem cilju, ukori velikoga mozga izazove paninu, upravo neljudsku glad zbog koje se umalo ne strovalite s automu grabu pokraj ceste. VRUA JANJETINA, pie preko cijeloga zida poneto klimavim slovima, onoETINA na kraju je u pomanjkanju prostora stisnuto kao zupci na elju, a vi parkirate u oblaku praine

kao Steve McQeen i utravate u krmu. "Je li vrua?" pitate uasnuto kao da se to "vrua" odnosi natjelesnu temperaturu osobe koja svaki as ima umrijeti, a gazda mirnim glasom veli: "Priekajtepetnaestak minuta, malo prije smo stavili." I vama je odjednom dosta takvoga ivota, i znate da e tihpetnaest minuta na posljetku biti pun sat, ako ne sat i po, i tako ste o ajni da biste dohvatili vilicu sastola i zarinuli je sebi u prsi.Zanimljivo je ovdje kako svi gostioniari jednako reklamiraju svoju janjetinu: na zidnim slikarijama kojesu gdjekad tako velike da dimenzije peenke vie odgovaraju odraslom nosorogu nego mladom odovce, stoji nakoen raanj s nabijenom ivotinjom. Izuzmemo li Toscanije-vu kampanju za Benetton, ata se pak smatra vrhunskom markentinkom avangardom, to je valjda jedincati primjer na itavuplanetu gdje reklama nije lijepa. Tamo gdje bi se tankoutniji svijet jamano dovijao metaforamaslikajui janjie kako pasu i umiljavaju se materi, nai su56ugostitelji surovo izravni. Ta propagandna to-na-umu-to-na-drumu strategija moda je jo oitija kod

onih limenih kuica u kojima se janjci peku, a koje su gotovo u pravilu tik do ceste i umalo da vam neodbiju retrovizor. Proizvod uspjeno reklamira sam sebe, a da nitko od onih to su nasjeli i zaustavili

8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

16/57

se nije ni pomislio kako jede neto to je bilo u praini i ugljinom monoksidu iz brojnih auspuha. Zana dio svijeta taj je higijenski standard gotovo apsurdan.Mnogo je toga, uostalom, kod tih peenih janjaca to je osobeno za na dio svijeta. Kada sve zbrojite,ispada da je to vjerojatno najsnaniji i najistiji simbol onoga naina razmiljanja i ponaanja koji seobiava nazivati balkanskim. Imate najprije okrutnost. Hrana to je blagujete nimalo ne skriva injenicuda je ivotinja umorena na vrlo okrutan nain. Dapae, kada joj se na eravi isui lubanja, one njezine

izbuljene oi ine se jo jezivijima.Druga ovdje bitna oznaka koja je zajednika pojmu Balkana i janjetini jest primitivno. Janjac s ranjavrlo je primitivno jelo, pri emu ovaj pridjev ne stoji u njegovu vrijednosnom znaenju, nego se odnosina primitivnost pripremanja. Jer o emu se tu zapravo radi: meso i sol su jedini sastojci, sam receptbio je poznat jo u lovakim drutvima ba kao i tajne slube, dometnuo bi gospodin Tuman anjegov pisani spomen nalazimo veu Odiseji.I napokon, trei balkanski moment kod peenoga kako se ustalilo nazivati janjetinu s ranja jestono patrijarhalno. Peenje janjaca, naime, jedan je od rijetkih trenutaka kada se mukarac u nasmijea u pripremanje hrane, dapae to je ekskluzivno muka stvar u kojoj je gotovo u pravilu vrhovniautoritet najstarija muka glava u obitelji. Kada imate na umu sve ovo, pa se jo sjetite onoga bahatogrituala kada nakon blagovanja janjetine u gostion-57ici mukarci stanu psovati Gospodina i dan Gospodnji, hvatajui se za novarke, jo vas vrlo malo

dijeli od zakljuka da je to naoko nevino janje s ranja zapravo jedna zloudna pojava koja nas "gura uneke nove balkanske asocijacije".Ipak, sve ovo na posljetku upravo je nitavno pred injenicom da je peena janjetina izvrsna okusa.Moe ona biti ne znam kakva, ali ako je tvoje srce eli, onda tu nema nikakve pomo i. Mene, recimo,strahovito ivciraju oni skorojevii to e nekakve gastronomske kerefeke sa afranom, tartufima ilizelenim paprom, samo zbog sloenosti njihova pripremanja, pretpostaviti svetome trojstvudalmatinske fete: janjetini, kapulici i kruhu ispod peke. "Jednostavno je lijepo", uzdiem ja iznadmrsnih rebara pokrivenih hrskavom smeom koicom. "Manje je vie", mumljam, lakomisleno trpajuiu usnu upljinu mladu kapulicu, zaneseno zaboravljajui kako je to sno-morino iskustvo za mojuprobavu.O, prijatelji, da vi samo znate kako se ja radujem toj janjetini, a jedem je jednom, najvie dvaputgodinje, svakako o Velikoj Gospi. Prije sam tu ugodu morao plaati participacijom u okretanju ranja,no sada je i toga nestalo: zahvaljuji onome neimaru koji se dosjetio upotrijebiti elektromotor stare

perilice Vidi me, Fato, vrtim bez ruku! ostalo mi je isto zadovoljstvo u hrani. Blagdan je, dakle,Gospina Uznesenja, Bogorodica je meu anelima, a mi sjedimo oko stola ispunjenog oglodanimkostima i sladimo se rashlaenom lubenicom. Moe se nekome initi neprilinim, taj sveti dan i tekosti, ali ja to janje doivljavam neka mi bude oproteno gotovo kao priest. Znate uostalomkako sveenik na misi digne hostiju iznad glava vjernika i kae: "Evo Jaganjca Bojeg, evo onoga kojioduzima grijehe svijeta. Blago onima koji58su pozvani na gozbu Jaganjevu." Tko zna, moe biti da je to jedenje peene janjadi o svecimaposljedica upravo pogreno shvaenog sakramenta priesti. to, naravno, ne smeta: ako je pogreno,svakako nije greno.Peena janjetina zajednika je mnogim kulturama i religijama. Janje se kod nas spominje u Evanelju,a muslimanima ga je halal jesti, dapae u njih je o Kurban-bajra-mu obiaj klati ovna. Premda bi mnogiod nas odbio jesti ovna smatrajui ga janjetom kojemu je istekao rok trajanja, jo uvijek imamo jedan

ekumenski simbol za koji bi se vrijedilo uhvatiti. Jer, moda bi upravo odatle trebalo po eti mireiHrvate i Bonjake u Bosni, da stolovi s peenom janjetinom budu prvi mostovi povjerenja meuzavaenim narodima. Uostalom, onaj tko se nasiti janjetine, jedno je vrlo pomirljivo eljade. Naravno,sve ovo vrijedi ako jo ima janjadi u Bosni. Ako ih u meuvremenu ve nisu poderali nai ratnipoglavice, ti strani direktori balkanskoga klanja.59Toalet iznad kukavijeg gnijezdaNegdje oko tri ujutro, na cesti Split-Zagreb, voza je podiui remen objavio stanku od dvadesetminuta pa sada s kondukterom kusa grah s kranjskom ili tripice, a putnitvo se, iznureno od vonje,sneno pogledava i nitko ne zna di smo: jesmo li proli Plitvice, je li ono malo prije bila Udbina iliGraac, Slunj, kae optimist neki, ma kakav Slunj, ima jo ohoho do Slunja... Boe mili, misli se, kudsam zao, no me stigla u tuini. "uti prozori gostionice oskudno osvjetljavaju ljunkom nasutoparkiralite, ume crni borovi, a mukarci odmiu u mrak i rairenih nogu, negdje uza zid ili voku

obijeljenu vapnom otkrivaju zaboravljenu radost mokrenja u eksterijeru ubori, rebi, kano potoi.Iz tmine se otimaju uzdasi olakanja, gdjeto netko ak i protenje, koja je to naslada tamo najbolje se

8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

17/57

vidi kad izae neki dida, sav smuen i zapisanih nogavica.Putopisac koji bi zaao u ove krajeve, pa se jo zaputio domaom autobusnom linijom, nekim divljimize-blize expressom, gdje se od decibela s razglasa iskrivio lim vozila, jamano bi zapazio udnunavadu da u stankama putovanja malo tko od mukoga svijeta u nas mokri u60zahodu. Domalo bi shvatio i zato. Zahodi u naim gostionicama, osobito u nekoj vukojebini uz cestu,

slobodarski se opiru svakoj definiciji toga mjesta, ak i onoj kako tu i car ide pjeke. Cara, koji bi tudoao pjeke, vjerojatno bi iznijeli na nosilima. Nema vode, nema papira, nema sapuna, od svegapropisanog tu je tek rupa, koja dodue u ovome sluaju jest esencijalna kako verupe vie ili manjei jesu uvijek esencijalne ali smrdi da pomisli kako je to otvor samoga pakla i kako e se sam avoizmigoljiti odozdo i svojim te trozubcem bocnuti u debelo meso.Gdjekada smrdi, premda je sasvim oito da je zahod sasvim naputen od ljudi, za oi grize desetljetnivonj onih to su se davno iskrcali i otili. Neki su od njih u me uvremenu moda i umrli, no njihov jeduh jo uvijek zarobljen u kanalizacijskom otvoru u gostionici uz cestu i upravo vapi: "Oslobodite me!Oslobodite me muka, dobri ljudi! Povucite vodu!" A vode, kako smo kazali, nema, vodokotli seoglaava jadnim klang! klang! klang! Povlai uzicu neko vrijeme kao zvonar jecavo, posmrtnozvono, a onda ti na posljetku nema druge nego u onu rupu ispod sebe nujno zaklju iti: "Ne pitaj komuzvono zvoni. Tebi ne zvoni."Premda ne zna to je bolje, kad nema vode ili kad je ima. Ako ima vode, onda to to su vrata

podignuta desetak centimetara od tla u naim javnim zahodima dobiva sasvim osobitu svrhu i smisao.Tih desetak centimetara gdjekada vas moe spasiti od sasvim izgledne smrti od utapanja. udna je,naime, pojava da ti vodokotlii nikada ne mogu normalno funkcionirati s nekakvom razumnomkoliinom vode, nego su ili posve suhi ili nalik akumu-lacijskom jezeru kakve strateke hidroelektrane.U potonjem sluaju obino se i posve svakodnevno iskustvo ve-61like nude putniku namjerniku prometne u sasvim nesvakidanju pustolovinu splavarenja naslapovima. Voda nenadano nahrupi poplavljujui i uavac jer u pravilu su to uavci i ploiceoko njega s petnaestak centimetara vode, ako je netko prije vas imao malo meku stolicu, prizor jevrlo nalik proljetnom izlijevanju Jang Cea, ute rijeke.Takav jedan nunik u gostionici uz cestu, na kolodvoru ili zavuen u nekome mrtvom kutu grada liivas svih iluzija o ovjeanstvu. U tome kalu otkrivate kako su ljudi, kada ih nitko ne gleda, uanonimnosti koju omoguava ovakvo mjesto koja je, uzgred budi reeno, vrlo nalik anonimnosti

glasakih mjesta, a i posljedice su vrlo sline zapravo sebina i samoiva stvorenja. Tko se tupomokri, a ipak ostane humanist, zasluuje Nobelovu nagradu za mir i Povelju pravednika meunarodima. Osjeaj pripadnosti bilo kakvoj zajednici ovdje je na neumoljivoj kunji. Sve ideologije ovdjepadaju u vodu. Naravno, ako vode uope ima.Primjera radi, jedinstvo Hrvata: tko bi to jedinstvo, tisuljetnu uljudbu da i ne spominjemo, mogaoobraniti u nuniku na nekome naem autobusnom kolodvoru? Svako jedinstvo, naime, podrazumijevastanovit stupanj solidarnosti, bila ona idealistika ili utemeljena na oportunom naelu "ne ini drugimaono to ne eli da drugi tebi uine". Ova biblijska u nekim je javnim zahodima ak i eksplicitna,uobliena u natpis: "Ostavi kako bi elio zatei." Unatotomu, svi ine ono to ne oekuju od drugih,ergo, ostavljaju onako kako ne bi eljeli zatei: Hrvat je tu sam i bespomoan, preputen samo svojojsudbini. I tko bi nakon toga jo mogao govoriti o jedinstvu? ia ti takvo jedinstvo kada ti tvojisuplemenici nee olakati ni da se olaka kao ovjek, ne moe se na njih ni u nudi osloniti. Osobitovelikoj.

62Sada e se jamano nai netko tko e autoru ovoga napisa predbaciti da je tendenciozan i radi natetu svoje domovine, jer to se uhvatio Hrvata, kada su javni zahodi svuda po svijetu manje ili viejednaki, pa je, jednakom logikom, u njima jednako teko biti i kozmopolit i nacionalist. Premda ja inaeneobino volim biti tendenciozan i raditi na tetu domovine, za naglaavanje upravo hrvatskog pitanjau ovoj prii imam, makar mi se tako ini, puno vri motiv. Uoili ste svakako kako u naim javnimnunicima, uz pornografske, dominiraju upravo nacionalno obojeni i ee, nacionalistiki grafiti: Mismo Hrvati, bit emo prvaci. Srbe na vrbe. Evo zore, evo dana. ivio Ante Paveli... Zidovi javnihzahoda izgledaju kao da je netko prepisao transparente s predizbornog skupa kakve desniarskestranke, to je u najmanju ruku neobina pojava, to, naime, da se zahtjev za etnikom istoompojavljuje na tako neistome mjestu.Otkud to da neki Hrvati svoje nacionalno bie tako snano doivljavaju upravo u javnome zahodu? Zarsamo takvi imaju penkalu u depu? Nose li upravo zbog toga vodootporne flomastere za pisanje po

ploicama? Toliko je stvari izmeu neba i zemlje pred kojima je smrtan ovjek posve nemoan. Jasam najprije mislio kako su ti zahodski izrazi nacionalizma relikt iz doba jednoumlja, kada se ono, to

8/13/2019 Ante Tomi - Smotra folklora

18/57

bi rekli, nije smjelo rei da si Hrvat. Kum bi doao, nadrljao neto ovinistiki, a onda se, vrlo prigodno,je li, pokenjao od straha. Ali, ima medu tim natpisima i onih novijega datuma, grebanjem bukepromptno se obiljeavaju dogaaji i politike linosti iz suvremene povijesti, a to je vejedan ozbiljnijisluaj, koji bi valjda samo psihoanaliza mogla rasvijetliti.Usput, nasuprot svom tom smradu i netrpeljivosti sa zidova, one tete to gdjekad odravaju javnezahode vrlo

63su strpljiva i pomirljiva eljad. Sjede zaogrnute pletenim prslucima za stolom, letargino zurei predase, smjerno kimnu kada na tanjuriu ostavite dvije kune, a tu je, na komadu kartona, i jedno drhtavo"hvala". Valja razumjeti tu bezvoljnost, kao to valja cijeniti da je netko na takvome mjestu ostaozdravoga duha. Bio je tako, kau, u Imotskome jedan to je odravao zahod na kolodvoru pa bi,skupljajui one stare dinare i ute pare, znao kazati: "E, sad da se jo jedan posere pa mogu lipo imaren-dat." ovjek je u meuvremenu umro. Ako postoji takvo mjesto, jamano je u raju: tko je uivotu upoznao takvu niskost, tko je gledao ljude u njihovu najgorem izdanju, danas moe samo sjeditizdesna Ocu. tovie, moda je ak i nekakav direktor ili ak predsjednik opine tamo gore.64IZa aku pfenigaakati uho kljuem od mercedesa i razmetljivo aa-vati dangube u gostionici bili su znakom

uspjeha u selu u kojemu sam odrastao. Solidan vapski stroj parkiran pred vratima i lijenine koje zatvoj novac piju unutra ovjeka su inili boljim i pametnijim, slobodnim da pjeva, vie, ak grdi i vrijeadruge ili ovo prije svega zamorno propovijeda o tome kako je u Njemakoj, brajo moj, sve podkonac, od salame do prometne signalizacije, pa il' se pokloni, il' se ukloni. U gostionici o Boi u,Uskrsu ili Velikoj Gospi, odsluao sam bezbroj takvih pria i bezbroj seminara o vjenoj temi kakoishoditi njemaku radnu dozvolu. U takvim prigodama svak bi utio i sluao pa makar ga teme i nezanimale, kako je vepristojno utjeti kada govori onaj to ti je platio gemit.U svemu ovome najzanimljiviji je taj hranidbeni ili bi moda ispravnije bilo kazati pojidbeni - lanacizmeu onih to su astili i onih to su bivali aeni. Jer, oni to su doli iz bijeloga svijeta ivelikoduno vadili svenjeve tvrde valute, kvalitetnih novanica koje nisu trunule od inflacije, zapravosu i sami nekobili u onoj drugoj kategoriji, nikogovii koji su ekali da se pojavi netko pa da ih ponudi65aom vina Tako je bilo sve dok se jednoga dana nisu postidjeli da im drugi plaaju raune u birtiji, ih

im se jednostavno vie nije dalo sluati enina zvocanja kako su nesposobni, pa bi i oni, stazamagastarbajterske revolucije, otperjali preko granice I onda sada dolazi najljepi dio prie kada bise bivi seoski besposliar i ni-konsti napokon tamo negdje u Svabiji smjestio i zaposlio, stao lijepozaraivati i sa suzom u oku glaati i preslagi-vati novanice kao djevojka miraz, sve to je elio s timparama napraviti jest da se ponovno nae u krmi u svome selu pa da svim onim jadnicima to suostali u domaji, i Mati, i Strpi, i Juri i Anti plati koliko mogu popit, pa da im onda svima skupa odrijednu vatrenu prodiku o tome kako je u Njemakoj, brajo moj, sve pod konac, od salame do prometnesignalizacije, pa il' se pokloni, U' se ukloniZvui besmisleno'' Besmisleno je i bilo Jer, ako bolje pogledamo, to je ostalo od nebrojenihgastarbajterskih pustolovina u nekoliko desetljea ovoga fenomena meu Hrvatima? Smijene rijei,kao to su getnba, gedora, cvikcange, bormaine i asija, mnotvo nerazumno golemih kua po naojZagori i ruzinave olupine automobila na poljima zaraslim u korov i drau I nita vie Danas, kada segranice visokorazvijenih zemalja sve vre zatvaraju za doljake iz pasivnih krajeva Europe, kada se

sretni kse-nofobino zaahuruju pred nesretnima, kada, na posljetku, moemo obznaniti da je ovapojava blaeno preminula u Gospodinu i napraviti konani skor koliko nam je ona dobra donijela,moemo se samo uasnuti koliko je sve to bilo besmislenoZorom se uzverati na skelu i sve do mraka rintati sluajui kako se njemaki poslovoa izdire na tebe,a naveer naps, pivo i pevaljka u zaviajnom klubu, suha hrana i vlane barake, sav taj jadgastarbajtere ini nalik Indijan-66cima kojima je bijeli ovjek prodao vatrenu vodu Pre-padnuti nerazumljivim neonskim natpisima iznadirokih ulica, oni nikada nisu postali dijelom zajednice u kojoj su se