ante bruno bušiĆ - hrt: · pdf filebard i muČenik hrvatskog drŽavotvorja lirske...

of 100/100
ANTE BRUNO BUŠIĆ __________________ BARD I MUČENIK HRVATSKOG DRŽAVOTVORJA Drugo dopunjeno web izdanje

Post on 02-Feb-2018

227 views

Category:

Documents

1 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • ANTE BRUNO BUI __________________

    BARD I MUENIK HRVATSKOG DRAVOTVORJA

    Drugo dopunjeno web izdanje

  • Nakladnik IMOTSKA KRAJINA

    Imotski

    Urednik Ante Arai

    Knjinica TA IMOTA Knjiga broj 28

    Prva korica Kruno Bonjak: Skulptura A. B. Buia

    Zadnja korica

    Veno Jerkovi: Spomen ploa na Buievoj rodnoj kui

    Tisak akarov steak, Stobre

    CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Sveuiline knjinice u Splitu

    pod brojem 121212020

    ISBN 978-953-97255-3-0

    2

  • BARD I MUENIK HRVATSKOG DRAVOTVORJA

    Lirske pjesme posveene Anti Brunu Buiu,

    u spomen 30. obljetnice ubojstva

    Priredio Mladen Vukovi

    Imotski, listopad 2010.

    3

  • 4

  • BRUNOV DOSANJANI SAN VJENE HRVATSKE Osme godine u kalendaru znakovite su po brojnim

    obljetnicama iz hrvatske povijesti. Petsto je godina od roenja hrabrog branitelja od Turaka junaka Nikole ubia Zrinskog, ali i pisca Marina Dria. No, ima i tunih jubileja. Dvjesto je godina da su Francuzi u krvi uguili slobodarsku Poljiku i Dubrovaku republiku. 1. prosinca 1918. Hrvati, kao guske u magli ulaze u novostvorenu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevinu Jugoslaviju), a ve 5. prosinca na Jelaievu placu srpski andari ubijaju trinaest, a ranjavaju sedamnaest hrvatskih prosvjednika. Na desetu obljetnicu utemeljenja hegemonistike drave Jugoslavije (1928.), izvren je atentat na petero hrvatskih HSS-ovaca na Skuptini u Beogradu, nakon ega i umire hrvatski puki tribun Stjepan Radi, autor sintagme o guskama u magli. Pedeseta obljetnica ubojstva Stjepana Radia proslavljena je (1978.) ubojstvom Bruna Ante Buia! (Koristit u i ovakvu padenu sklonidbu imena Bruno, koja mi ljepe zvoni u uhu, a ostalim autorima ostavljam pravopisni oblik Brune Buia.) Simptomatini biljezi jugoslavenskog terora nad hrvatskom slobodoumlju. Sudbonosna osma!

    Vrijeme leti, osamnaest je godina od prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj, ali je tek u krvavom Domovinskom ratu (1991. - 1995.) slavno obranjena referendumom potvrena samostalna, demokratska i suverena Hrvatska. I danas je trideseta obljetnica mukog ubojstva velikana hrvatskog uma, zagovaraa hrvatske

    5

  • pomirbe, prorokog i neustraivog domoljuba Bruna Buia, ije je politiko djelo i rtva doista u temeljima nae neovisne Hrvatske. Tom intelektualcu, diplomiranom ekonomistu, koji je s tekom mukom govorio, ali je bio prejak na peru, posveene su brojne pjesme. Kao i svakom junaku, o njegovu ivotu pjevaju stihovi vie epskih narodnih pjesama, no sve vie i lirskih, o emu svjedoi ova knjiga ustihovljenih zahvalnica - rukovet domoljubnih stihova posveen jednom od najveih hrvatskih muenika pera, novinaru i knjievniku koji je upravo knjievnom rijeju zapoeo svoju publicistiku karijeru.

    S tri je godine u ratu ostao bez majke i poslan u bakinu kuu u Petrica u posukim Vinjanima, odakle ubrzo nou bjei doma, kada je i zalutao, a taj mu se stres vjerojatno odrazio u tekoe s govorom. S trinaest je godina objavio prvu priu. Potpisao se kao Ante, imotski gimnazijalac, 1952. godine. Za prve je pripovijetke ak i nagraivan nagradama tadanjega omladinskog asopisa Polet. Rije je uglavnom o autobiografskoj prozi, okupljenoj oko zaviajnih motiva. Iako su priane u ich formi prvom licu glavni im je junak najee prezimenjak mu Topan, a spominju se i drugi povijesni likovi, kapetan Ante Bui, Ivan zvani Roa, Krian, Tuarija i drugi Buii hajduci i junaci. U nekoliko pria spominje i etnike pokolje 1943. godine u Imotskoj krajini, a zanimljive su i one prie u kojima se ne moe ocijeniti o ijim je vojnicima rije, i u kojima se Bruno zalae za naelo svehrvatske pomirbe. U priama objavljivanim krajem ezdesetih godina prolog stoljea Bui uvodi socijalnu i urbanu tematiku, ali one i nadalje imaju obilje pukog leksika, sintagmi, metafora i izreka, i ini mi se da su se nad njima moda kasnije nadahnjivali i drugi hrvatski romanopisci. S ovolikim odmakom od tih prvih njegovih proznih uradaka, moe se u ponekoj

    6

  • reenici i stilu primijetiti da ih je pisao jedan 13-godinjak, ali veina od tih ukupno 15 pria i zapisa ima neporecivo svojstvo da ih je pisac isisao iz tradicijske puke due za sila na kominu. Nekoliko njih bi se dalo pretoiti u monodramu s pukim mudroslovljem imotskog ovjeka.

    Bruno e biti pjesnikom koji je prorekao svoju smrt od bratove ruke! Kao petnaestogodinjak u jednoj svojoj pripovijetci kroz lik starca Topana kae: Tako ti, sinko, u svitu. Niko te ne mora viditi. More li te neko ubit, ubit e te. Lud je svit. Antu Bruna Buia ubili su, doista, od zloina poludjeli, velikosrpstvom zakleti jugoslavenski komunisti. Neki od njih i danas se samodopadno predstavljaju kao antifaisti, kako bi prekrili svoje krvave tragove. U predgovoru svoje knjige Ivan Bui-Roa, hajduki harambaa (Mainz, 1977.) pie: Za hrvatskoga ratnika i oporbenjaka, onda kao i sada, nije bilo razumijevanja i milosti ni na jednoj strani svijeta, ni u jednoj dravi. Akademici Josip Peari i Dubravko Jeli nedavno su objavili knjigu svog domoljubnog i polemikog tiva o Tumanu pod imenom Tumanove tri sekunde (Zagreb, 2004., 2007.). Naime, radei s dr. Franjom Tumanom u Institutu za povijest, Bruno je dobro upoznao buduega prvog predsjednika HDZ-a, te je za vrijeme Hrvatskog proljea kazao: Upamti jednu stvar: Tuman govori to to govori, ali dobije li priliku, dobije li samo tri sekunde, taj e napraviti Hrvatsku. I gle, velebni Bruno dosjetio se da e 20 godina kasnije Franjo Tuman doista postati prvim hrvatskim demokratskim predsjednikom.

    I kad je s takvim talentom pisao kao mladac, kakve bismo tek lijepe novele i strofe a pronaeno mu je samo 5 pjesama - mogli oekivati od njega da je poivio due i u svojoj zreloj ivotnoj dobi tintu zamakao u veliko ivotno iskustvo jednoga zbiljskoga hrvatskog domoljuba i borca za istinu?

    7

  • *** Brunov je ivot iscrpnije opisan u vie knjiga

    objavljenih u proteklih 18 godina, a ponajvie iz pera Anelka Mijatovia u proslovu troknjija sabranih djela Jedino Hrvatska (Zaklada ABB, FRAM ZIRAL, Zagreb-Mostar, 2005., prvo izdanje u jednom svesku objavio je Ziral u Torontu 1983.). Stoga ova knjiica ne donosi poznate injenice iz Buieva ivota, ali evo kronologije njegova smrtopisa:

    Ubijen je u 23,20 sati 16. listopada 1978. u Parizu, na ulazu u zgradu u Ulici Belleville 57, gdje je namjeravao prenoiti, pogoen dvama od pet ispaljenih hitaca iz pitolja Astra kalibra 7,65 mm. Njegova smrt je posebno bolno i s velikom alou doivljena u hrvatskom narodu u iseljenitvu i u domovini, bez obzira na komunistiku presiju. Buiev pogreb obavljen je 23. listopada 1978. u nazonosti oko 1200 Hrvatica i Hrvata iz svijeta, pa i domovine na parikom groblju Pre-Lachaise. U crkvi St.

    8

  • Antoine Cles osam hrvatskih sveenika sluilo je misno slavlje za Brunovu duu, a prigodnu propovijed odrao je fra Leon Gali. Obred pokopa u privremenom grobu u groblju Pre-Lachaise predvodio je upravitelj hrvatske mi-sije u Parizu isusovac o. Vladimir Horvat. Nad grobom od pokojnika su se oprostili prijatelji novinar Zlatko Markus i sveenik Vjekoslav Lasi. Kad je ureen Buiev kupljeni grob, u studenom 1978. lijes s njegovim posmrtnim ostacima prenesen je u taj grob.

    Nakon Buieve smrti prireene su velike demonstracije protiv jugoslavenskog komunistikog terora u Melbournu, Sydneyu, Torontu, Frankfurtu... U prigodi prve obljetnice Buieve smrti, 13. listopada 1979. na parikom groblju, u nazonosti veeg broja Hrvata njegovih suboraca i prijatelja iz Francuske, SR Njemake i SAD, otkriven mu je spomenik s tekstom na hrvatskom i francuskom jeziku te Cesarievim stihovima iz pjesme Truba sa Seine. Vjerski obred predvodio je i tada hrvatski duobrinik u Parizu isusovac o. Vladimir Horvat, a prigodni govor odrao je njegov zatvorski supatnik i politiki suborac Franjo Mikuli.

    Odmah nakon demokratizacije u Hrvatskoj, 21. kolovoza 1990. Ministarstvo unutarnjih poslova RH podnijelo je Okrunom javnom tuilatvu u Zagrebu kaznenu prijavu protiv nepoznatoga ubojice Bruna Buia. Na osnovi te prijave Okruno dravno odvjetnitvo Zagreb 3. veljae 1993. podnijelo je zahtjev za provoenje istrage protiv Vinka Sindiia, tada u zatvoru u kotskoj, pod sumnjom da je on poinitelj toga zloina. Sudski postupak koji je protiv Sindiia voen na upanijskom sudu u Zagrebu g. 1999. 2000., zahvaljujui usmjerenim i krivo voenim optunim postupkom, nije potvrdio navode optunice.

    Nakon hrvatske nezavisnosti, u prosincu 1992. u Zagrebu je osnovana Zaklada Ante Bruno Bui, koja je

    9

  • u tijeku rata prikupljala humanitarnu pomo, posebno za ranjene hrvatske branitelje i prognanike. Izmeu ostaloga je potaknula izgradnju mauzoleja Bruna Buia i prijenos njegovih posmrtnih ostataka iz Pariza u domovinu Hrvatsku to je i uinjeno u listopadu 1999. Uz najvee dravne poasti i u nazonosti velikoga mnotva potovatelja, Buievi su posmrtni ostatci 16. listopada 1999., na 21. obljetnicu njegova ubojstva, pokopani na zagrebakom groblju Mirogoju, u Dolini branitelja, gdje su pokopani mnogi nedavno poginuli branitelji u borbi za hrvatsku nezavisnost.

    10

  • *** Kao to svaka abeceda suvremenoga hrvatskog

    pjesnitva poinje s Antunom Brankom imiem, ili krae AB imiem, tako i svaka abeceda suvremenoga hrvatskog domoljublja poinje s Antom Brunom Buiem, ili krae AB Buiem. A, i AB imi i AB Bui, sinovi su istog zaviaja koji se ugnijezdio u okrajcima krkog polja, koje su davno podijelile umjetne dravne granice, a potom mu i ime rascijepile na Imotsko-bekijsko polje, to bi u prijevodu znailo neto kao Imotsko i ostatak imotskog polja. A odmah tik uz tu granicu roen je jo jedan velikan ovodobnoga hrvatskoga dravotvornog muenitva, prvi i posljednji hrvatski politiki uznik u treem tisuljeu u ijoj su se rtvi splele 32 godine amerikoga zatvora. To je njegov